Connect with us

Kultura i vjera

5 stvari o islamu koje svaki kršćanin treba znati

Objavljeno

- datum

Kako biste bolje razumjeli muslimane, morate razumjeti njihov svjetonazor, odnosno sustav vjerovanja.

Evo 5 važnih aspekata islama koje trebate razumjeti:

1. Počeci islama

Islam, što doslovno znači „pokornost“, jest monoteistička religija i druga po veličini religija u svijetu s više od 1,5 milijarde sljedbenika, i ta cifra nastavlja rasti. Od toga je veće jedino formalno kršćanstvo s 2 milijarde sljedbenika.

Službeno, islam je nastao oko 622. godine unutar mnogobožačke kulture u Saudijskoj Arabiji, a začetnik je čovjek po imenu Muhamed, koji je navodno dobio izravnu objavu od Alaha (allah je arapska riječ za Boga). Biblija ima mnogo svjedoka koji svjedoče o Bogu, a islam ima samo jednog. Po islamu, Muhamed je bio posljednji prorok, i jedini svjedok posljednje i konačne objave. Budući da je njegova objava posljednja, ima najveće značenje.

Muhamed je zapisao riječi za koje tvrdi da su većinom došle od anđela Gabrijela (Alahovog glasnika), u razdoblju od oko 20 godina, s početkom od 610. godine. Ove se riječi smatraju doslovnim Alahovim riječima, što je razlog zašto se Kur’an mora čitati i memorirati na arapskom. Smatra se da prijevodi Kur’ana mogu biti iskrivljeni, jer to više nisu Alahove doslovne riječi.

Naravno, Muhamedova priča je mnogo šira, uključujući i njegov bijeg u Medinu kako bi izbjegao progonstvo, te njegov povratak s osvajačkom vojskom u Meku. Nakon Muhamedove smrti, oko 672. godine, većina arapskog svijeta bila je obraćena na islam, koji od tada nastavlja rasti.

2. Alah, Muhamed i proroci

Dvadeset i pet proroka se u Kur’anu spominje po imenu, uključujući Isusa i Muhameda, ali se smatra da je bilo puno više proroka tijekom povijesti (tj. prije Muhameda). Neki muslimani kažu da je broj preko 120.000.

Ako se u islamu Isus smatra za proroka, zašto onda Isusove riječi u Bibliji stoje u suprotnosti s Muhamedovim riječima u Kur’anu? Prema islamu, muslimani su oduvijek postojali, unatoč službenom datumu početka islama kao svjetske religije u 622. godini. To je zato što je Alah stvorio svijet i sve na njemu kao ‘muslimansko’ – za njegovu svrhu i da njemu služi. Prema ovoj doktrini, muslimani su uvijek slijedili proroka svojeg vremena, a danas slijede posljednjeg proroka.

Kada jedan prorok umre (na primjer poput Abrahama), ljudi bi slijedili sljedećeg proroka i tako dalje. Što god bi sljedeći prorok rekao, trebalo je prihvatiti kao sljedeću i trenutnu objavu mudrosti od Alaha. Pošto je Muhamed posljednji prorok, njegova objava ima prednost nad svim prethodnim objavama.

Prema islamu, uopće nije važno što je Isus rekao u kršćanskoj Bibliji, jer su kršćanski i židovski sveti tekstovi korumpirani. Izvorni tekstovi su krivo protumačeni ili su sljedbenici tih religija njima manipulirali, tako da muslimani mogu samo vjerovati tekstu Kur’ana onako kako je pisano na arapskom. Neki od primjera korupcije u Bibliji kažu da je Isus Sin Božji, da Alah ne može biti trojstven ili imati sina. Također, prema Kur’anu Isus nije umro na križu. Umjesto toga, Allah je zamijenio Judu i Isusa na križu i napravio da Juda izgleda poput Isusa.

U islamu nema razloga da Alah napravi žrtvu za muslimane, jer muslimani nisu rođeni u grijehu. Međutim, muslimani mogu biti u iskušenju, tako da moraju učiniti dovoljno dobrih djela i zaraditi svoj put do neba. Nema pomirenja za one koji podbace, i ne postoji jamstvo spasenja čak ni za muslimane koji se najbolje ponašaju. Muslimani ne znaju zasigurno na koje će ih mjesto Alah poslati nakon smrti, raj ili pakao, sve dok ne budu stajali pred Alahom na Sudnjem danu. Alah se može, ali se i ne mora smilovati. Bilo kako bilo, muslimani nastoje učiniti što više dobra mogu (čine pravdu i milosrđe prema drugima) i nadaju se najboljem.

*Da pojasnimo, u ovom članku govorim o umjerenim muslimanima, koji predstavljaju većinu muslimanskih vjernika, za razliku od muslimanskih ekstremista ili terorista koji tumače Kur’an drugačije.

3. Islamski sveti spisi

Kur’an, što na arapskom znači „čitanje“ ili „sakupljanje“, jest sveta knjiga islama i napisana je 30 godina nakon smrti proroka Muhameda. Smatra se da je savršena kopija Kur’ana koji postoji na nebu kod Alaha i sadrži učenja i obrede islama, kao i priču o Muhamedu. Međutim, Muhamed se po imenu u Kur’anu spominje samo 4 puta, dok se Isus spominje 59 puta, a Mojsije se zapravo spominje najviše, 136 puta.
Djeca u ranoj dobi uče zapamtiti Kur’an na arapskom. Pamćenje riječi je važnije od značenja riječi. Muslimani ih ne moraju razumjeti, samo je potrebno da ih izgovaraju i vjeruju da su istinite. Međutim, postoje mnogi muslimani koji traže razumijevanje i žele znati više. Muslimani koji istinski traže Boga počet će shvaćati kontradikcije u svojim uvjerenjima, pogotovo ako su izloženi Bibliji.

Hadisi su zasebni od Kur’ana, i također su dio islamskog kanona. Muhamedovi sljedbenici su materijale za hadise u početku pamtili i prenosili usmenom predajom, sve dok ih nisu zapisali u vidu knjiga. Hadisi ocrtavaju život i riječi Muhameda. Hadisi također uključuju i priču gdje Gabriel pronosi Muhameda da vidi sedam nebesa i prethodne proroke koji tamo borave. Muslimani poštuju Muhameda kao mirnog, uzornog čovjeka – savršenog uzora – iako neki od spisa o njemu otkrivaju mračnu i upitnu prošlost.

4. Pet stupova

Budući da muslimani ne znaju za sigurno gdje će ići kada umru, moraju činiti najbolje što mogu i slijediti upute Alaha onako kako ih proroci prikazuju u Kur’anu. Postoji 5 stupova koje svi muslimani, bez obzira na to kojoj sekti islama pripadaju, moraju slijediti:
Šehed: Osobna deklaracija vjere (da je Alah jedini bog i Muhamed je Alahov poslanik).

Salat ili namaz: Ritualna/memorirana molitva 5 puta dnevno (pred zoru, u podne, sred popodneva, na zalasku sunca i na večer) za vrijeme koje je vjernik okrenut u smjeru Meke.
Zekat: Davanje milostinje za siromašne, tako da siromašni ne moraju prositi, na što se u islamu ne gleda blagonaklono.

Post: Post u mjesecu Ramazanu (spomen na to kad je Muhamed dobio prve objave od Alaha).
Hadž: Hodočašće u sveti grad Meku barem jednom u životu, ako si možete priuštiti i dovoljno ste zdravi.

5. Islamske sekte

Suniti i šijiti čine dvije najveće sekte islama. Suniti su daleko brojniji i čine 85% muslimana u svijetu. Glavna razlika između ove dvije sekte jest da suniti ne vjeruju da je Muhamed sebi postavio nasljednika prije svoje smrti, dok šijiti vjeruju da je Muhamed proglasio Alija (svog rođaka i zeta) za svog zakonitog nasljednika.

Šijiti vjeruju da bi svi muslimanski vladari trebali doći iz Muhamedove obitelji, slijedeći liniju Alija. Šijiti također vjeruju da potomci Muhameda, zakoniti vjerski i politički vladari, mogu posredovati u ime muslimana. Sunitski muslimani vjeruju da je politički vladar, kalif, jedino politički vladar, a ne vjerski posrednik.

Postoji nekoliko drugih razlika, ali se obje skupine slažu da će se „skriveni imam“ jednoga dana vratiti na zemlju kao spasitelj i vratiti zemlji mir.

Možete li zamisliti da vas jednoga dana Bog probudi iz sna, i shvatite da je sve što ste smatrali stvarnim, značajnim i istinitim zapravo laž? Bog je mnoge muslimane probudio na ovaj način.

Molite za ove vjernike, koji dolaze u kršćanstvo iz islama, dok kreću na ovaj izazovan put, pri čemu imaju malo ili nimalo podrške od obitelji i prijatelja. Molite da Bog i dalje budi duše drugih muslimana i izlaže ih istini.

Autorica: Liz Kanoy; Prijevod: Aleksandar J. /Novi život

 

Komentari

Kultura i vjera

Blagdan sv. Klare i hodočašće mladih Gospi Sinjskoj

Objavljeno

- datum

Na blagdan sv. Klare Asiške u subotu, 11. kolovoza splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodit će misno slavlje u 18 sati u samostanskoj crkvi sv. Klare u Splitu.

Hodočašće mladih Gospi Sinjskoj

Uz blagdan Velike Gospe Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije priređuje tradicionalno hodočašće mladih Gospi Sinjskoj, u subotu, 11. kolovoza. Okupljanje započinje u Solinu u 19.30 sati sakramentom pomirenja te euharistijskim slavljem koje u 21 sat predvodi splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Potom mladi kreću na put za Sinj.

U svetištu Gospe Sinjske u osvit nedjeljnoga dana 12. kolovoza za mlade hodočasnike svečano liturgijsko slavlje u 6 sati predvodi generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović.

Silvana Burilović Crnov

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Molitvom za Hrvatsku domovinu i Crkva se uključila u proslavu Dana pobjede

Objavljeno

- datum

Jučer na misi u Crkvi sv. Frane na obali u Splitu – posebno, ugodno iznenađenje: i Crkva se uključila u proslavu Dana pobjede, Molitvom za Domovinu i Hrvatskom himnom na kraju mise.

Molitva za Hrvatsku domovinu

Svemogući Bože, dobri naš nebeski Oče,
stvorio si nas na svoju sliku i uresio svojim dostojanstvom,
da živimo s Tobom na zemlji i u vječnosti.
Povjerio si nam predivnu domovinu Hrvatsku
da u njoj budemo Tvoji suradnici u djelu spasenja
u nesebičnoj brizi za ljude i za obilje prirodnih ljepota.

U svome Sinu Isusu Kristu, našemu Gospodinu,
objavio si nam milosrdnu ljubav i darovao Evanđelje života,
da bismo prepoznali Tvoje lice u sebi i u bližnjima.
Po njemu, svojim Duhom, trajno ostaješ s nama,
i daješ nam svjetlo i snagu da vršimo Tvoju volju,
u svemu tražeći najprije Tvoje kraljevstvo.

Zahvalni za očitovanje dobrote i milosti
kojima si tijekom povijesti pratio hrvatski narod
upućujemo Ti molbe suočeni s potrebama naše Domovine.
Ti vidiš naše strepnje, tjeskobe i čežnje.
Ne napusti nas i ne uskrati nam svoja nadahnuća,
da ne odustanemo od zalaganja za slobodu i istinu.

Nama, vjernicima svojim, budi bliz u građenju saveza u dobru,
u osjetljivosti za siromašne, obespravljene i odbačene.
Udijeli nam mudrost za iskrenost suočenja s prošlošću,
u kojemu smo pozvani pročistiti spomen, otkloniti neistine,
poštovati sve žrtve i, po primjeru svetosti naših mučenika,
sebe ugrađivati u snagu evanđeoske ljubavi koja obnavlja život.

Pogledaj nas, Gospodine! Pred Tobom smo, kao narod
posebno privržen Blaženoj Djevici Mariji,
često okupljeni oko Nje, znajući da majčinski nad nama bdije.
Hrvatsku povjeravamo Tebi i Presvetoj Bogorodici Mariji, Kraljici Hrvata.
Ne dopusti da se udaljimo od svoga doma i Domovine;
pomozi nam da ne gubimo nadu,
da ne prezremo otajstvo života i dar obitelji.

Ti vidiš naša dobra djela, kao i naše slabosti i grijehe.
Ponizno Te molimo za milost kajanja i obraćenje,
za povratak k Tebi i za čuvanje čistoće srca
u kojemu se prepoznaje glas savjesti i glas Tvoga poziva.

Povjeravamo ti: naše obitelji, roditelje i djecu,
djevojke i mladiće, djedove i bake,
svećenike, redovnike i redovnice, navjestitelje i širitelje Evanđelja;
sve ljude dobre volje i svekolike građane naše Domovine;
povjeravamo Ti: odgojitelje i učitelje, znanstvenike i umjetnike,
sve koji se brinu za zdravlje ljudi, koji ublažavaju boli i umanjuju samoću;
povjeravamo Ti: predstavnike građanskih vlasti,
donositelje zakona, promicatelje pravednosti i čuvare mira.

Po zagovoru blaženoga Alojzija Stepinca, svjedoka čiste savjesti,
učvršćuj našu vjernost, obnavljaj nam nadu,
da bismo promicali kršćanske vrijednosti i civilizaciju ljubavi.
Dobri Bože, čuvaj nas, čuvaj našu braću i sestre širom svijeta,
čuvaj dragu nam domovinu Hrvatsku!

Amen.

M.S./Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Uspomeni Viktora Vide* – pjesnika, slavi Domagoja Vide – nogometaša

Objavljeno

- datum

Pjesma na spomen Viktora Vide, jednog od najvećih hrvatskih pjesnika u emigraciji i u slavu Domagoja Vide, nogometaša koji je skupa s hrvatskom nogometnom momčadi, globalno proslavio hrvatsko ime.

U Argentini zemlji srebra morao sam tražiti dom.                                                                                          

Državu, pa i nacionalnu, možeš zamijeniti državom, bilo kojom.  

Dom je samo jedan i jedinstven, on je domovina, 

Kuća u kojoj smo se rodili, dom u kome smo se odgojili.,

Društvo u kome smo se socijalizirali,

Kultura u kojoj smo se nacionalno identificirali.

Domovina je počelo, jezik, kultura, kuća bitka, smisao života.

Argentina je velika zemlja, kultura; narod gostoljubiv, čuvstven, topao,

Ako u njoj tražiš i dom, sva je presvučena ledom poput Patagonije.

Dom je samo jedan, zavičaj samo jedan, domovina samo jedna.

Dom u tuđoj zemlji nije moguće naći, tamo te čeka samo – smrt!

                                                                                              Blaženko Strižić/Croative.net

 

*Viktor Vida, hrvatski pjesnik; Kotor, 2. listopada 1913. – Buenos Aires, 25. rujna 1960., hrvatski književnik.

Diplomirao je u Zagrebu povijest južnoslavenske književnosti i talijanski jezik s književnošću. Od 1943. radi u Rimu kao član uredništva Agenzia Giornalistica Italo-Croata, a početkom 1948. seli u Argentinu. Prve pjesme objavio je u nikšićkoj Slobodnoj misli, a potom nastavlja objavljivati u zagrebačkom Savremeniku te u Hrvatskoj reviji što su je u Buenos Airesu pokrenuli Vinko Nikolić i Antun Bonifačić. Pjesme su mu u tradiciji A.G. Matoša i Tina Ujevića, s intimističkim ugođajem. 

Smatra se jednim od najznačajnijih hrvatskih pjesnika u emigraciji. (Wikipedia)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno