Connect with us

Društvo

Dobrodošli u Advent!

Published

on

“I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.”

“Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.” “Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.”

(Luka 21, 25-28, 34-36)

Očekivali ste prve, rane, friške vijesti o Božiću, a kad ono uletjeli ste neočekivano među ljude koji „izdišu od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.“

Očekivali ste prve blagdanske glazbene zvukove, a umjesto toga dobili ste „bezizlaznu tjeskobu naroda zbog huke mora i valovlja“.

Ali ne brinite.

Bit će i gore.

U narednim tjednima zvati će nas zmijama, gujama, stablima bez roda koja se u oganj bacaju.

Dobrodošli u Advent!

Ali s druge strane Advent donosi i neke ugodnije poruke i prizore.

CIJELU EMISIJU POSLUŠAJTE OVDJE!

Božićne dekoracije uveliko će ukrasiti sve javne prostore, uskoro će blagdanska glazba odzvanjati sa svih strana, a djeca će s nestrpljenjem iščekivati dolazak maloga Isusa (kod mene samo Mali Isus ima pristup).

Još malo i pjevat ćemo „U sve vrime godišta“ i „Narodi nam se“.

Vidite da će Advent pokazati i svoje drugo lice.

Dobrodošli u Advent.

Advent je vrijeme miješanih poruka. Kao u priči o „dobroj i lošoj vijesti“ ako čujemo samo dio priče onda ne ćemo shvatiti bit priče.

Ako čujemo samo dobre vijesti „Mir na zemlji!“ i „Krist se rodi!“ onda ćemo propustiti poziv na buđenje koji nas upozorava na Sudnji dan koji će jednog dana osvanuti.

Ali ako čujemo samo loše vijesti onda ćemo propustiti utjehu i sigurnost koji štite narod Božji od događaja Sudnjeg dana.

Mnogi među nama ne vode baš previše računa o Adventu, a neki pojma nemaju što je Advent uopće. Ali Advent ima svoje posebno mjesto i svoju bitnu ulogu. Kako dakle iskoristiti Advent i kako se pripremiti na sve ono što tek ima doći?

Riječ Advent doslovno znači „dolazak“ (zato je hrvatska riječ za Advent – Došašće) i u svom korjenu ima latinsku riječ adventurus/advenire.

Tu iza ugla, nešto se ima dogoditi.

Uskoro, ne još, doživjeti ćemo nešto novo.

Što će se dogoditi?

Kada će to novo doći?

Nešto novo? Nešto neočekivano?

Nešto uzbudljivo? Riskantno?

To je dio avanture. Avanture koja dolazi. I zato i naziv Advent.

Ali tema dolaska posjeduje tri različite dimenzije.

Prošlost, sadašnjost i budućnost.

Nešto je jednom došlo, nešto dolazi sada i nešto će doći kasnije.

Većina nas slavi prvu dimenziju od ove tri. Mi slavimo Onog koji je došao roditi se u štalicu prije 2,000 godina. I zato mi ukrašavamo svoje domove i pjevamo u crkvi božićne pjesme. Zato mi jedni druge darivamo i govorimo o miru i radosti, jer je Bog došao na zemlju u liku djeteta i to je dijete postalo Spasitelj svijeta.  To je događaj kojeg mi slavimo svake godine, pa slobodno možemo ustvrditi da je u svemu tome jako malo, bolje reći ništa, od avanture.

Ali zamislimo kako je bilo židovskom narodu koji je stoljećima čekao dolazak Mesije. Čekali su znakove njegovog dolaska, predviđali su kakav bi život mogao biti kada Mesija dođe, pa su se oni, koji su ga prepoznali u djetetu položenom u betlehemske jaslice, silno radovali.

Svakog Adventa mi polako prilazimo Božiću kako bi bili zahvalni  radi iščekivanja Spasitelja.

Dakle Isus  je došao jednom – prije dvadeset stoljeća – ali Isus dolazi i danas. Ne u štalicu ili na križ, nego na bezbroj drugih načina. Danas Isus dolazi kroz sakrament krštenja u živote djece koja se na početku svojega života. Isus se rađa u njima, rađa se u njihovim srcima, rađa se isto onako stvarno kako se je rodio u štalici u Betlehemu Judinu.

Danas Isus dolazi k nama kroz sakrament svete pričesti.

Kada blagujemo Tijelo Kristovo on biva u nama.

Danas Isus hoda s nama. Penje se na planine i hoda dolinama naših života.

Ako mislite da ste sami na ovome svijetu i da se sami morate suočiti sa svim problemima svojega života, još jednom promislite.

Niste sami, jer Isus je s vama. Na putu i kod kuće. Na poslu i u šetnji.

U radosti i tuzi. U zdravlju i bolesti. Isus nije došao samo jednom.

Isus dolazi uvijek.

Ali Isus će doći opet, u onaj posljednji dan i o tome današnje čitanje i govori. Čitav današnji tekst prožet je najavama i opisima onog što čeka ovaj svijet na njegovom kraju.

Isus će se vratiti kada ga mi ponajmanje budemo očekivali.

Doći će kao „grom iz vedra neba“.

Doći će kao „kradljivac u noći“.

Neki ljudi čitaju ove retke i oni ih ispunjaju užasom.

Ali neki ljudi čitaju ove retke i oni se ispunjaju iščekivanjem.

Razlika leži u činjenici da će jedni biti pripravni za Isusov dolazak, a drugi ne će.

Advent nam govori da se pripremimo.

I sada se jedno pitanje nameće samo po sebi – kada će se to dogoditi?

To nitko ne zna. Isus je rekao da to ne znaju ni anđeli na nebu, a ne zna ni Sin kada će se to dogoditi. Samo Otac.

Obični ljudi kao i znanstvenici, pa i teolozi oduvijek su pokušavali protumačiti znakove i predvidjeti vrijeme Isusovog dolaska.

Bezbrojna literatura i filmska produkcija koriste ljudsku znatiželju i  špekuliraju na ovu temu i sugeriraju da bi se sve to moglo dogoditi jako brzo.

Možda i hoće ali svrha današnjeg čitanja je da mi budemo uvijek spremni. Uvijek spremni za konačni Kristov dolazak.

Kada bi znali točan nadnevak mnogi među nama bi čekali zadnji trenutak kako bi se tek onda pripremili. To je u našoj ljudskoj naravi.

Ali tekstovi Evanđelja nam govore da budemo oprezni kako nam taj dan ne bi došao neočekivano i našao nas nepripremljene.

Priča priču jedan trener hokeja na ledu. Trenira mlađe uzraste.

Govori kako treniraju pet večeri u tjednu, utakmice igraju vikendom i sve se to zbiva u dobro osvijetljenim dvoranama, na glatkom kvalitetnom ledu, klupe na kojima igrači sjede su grijane, a pravi semafori pokazuju rezultat i vrijeme koje je ostalo do kraja utakmice.

Ali, prisjeća se on svojih trenerskih početaka od prije 35 godina.

Trenirali su dva poslijepodneva u tjednu i igrali su četiri utakmice godišnje.

Te su se utakmice igrale na otvorenom, led je bio hrapav i igrači su često padali. Klupa za igrače bila je na snijegu i na njoj su djeca čekala svoj trenutak ulaska u igru.

I nije bilo nikakvog semafora.

U trećoj trećini djeca su davala sve od sebe, jer pojma nisu imala koliko je još vremena preostalo do kraja. Nisu nikada znala koliko im je vremena preostalo za zabiti gol ili za obraniti gol. Čekali su da njihovi očevi, koji su stajali uz rub igrališta, pogledaju na svoje satove i uzviknu: „Vrijeme je isteklo! Igra je gotova!“

Ako si bio u pravoj momčadi – pobijedio si.

Ako si bio u krivoj momčadi – izgubio si.

I to je poruka Adventa.

Poruka da ne postoji semafor, a niti sat koji bi nam rekao kada Sudnji dan dolazi. Biti pripravan konačni je cilj.

Potrebno je znati da kada vrijeme isteče da nas Isus i samo Isus spašava.

Naš spas ne će biti u našim dobrim djelima, on ne će biti u našim materijalnim ostvarenjima, on ne će biti u našim titulama i poznanstvima, u našim molitvama i u našim naporima, ma na kojem polju oni bili.

Kada vrijeme dođe kraju, kada se ova igra zvana život završi, prava momčad biti će ona koja je vjerovala u Isusa Krista Spasitelja.

To je zapisano, ne kako bi nas se prestrašilo, nego kako bi nas se pripremilo za njegov dolazak.

Dakle kakva je vaša vjera, sada kada ulazimo u vrijeme Adventa?

Znate li tko je naš Spasitelj?

Znate li da nas naš Spasitelj ljubi?

Ako ne znate onda je Advent pravo vrijeme da o tome promislite.

Dobrodošli u pripravu za Kristov dolazak.

Dobrodošli u pripravu za vječnost.

Dobrodošli u Advent.

Ivica Ursić

 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno