Connect with us

Istaknuto

„3 u 1+1“

Published

on

Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:

Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:

»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!

I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«

Riječ Gospodnja.

(Mt 28, 16-20)

PRESVETO TROJSTVO      Kad se povede riječ o Bogu, poglavito o Presvetom Trojstvu, onda mi uvijek dolazimo u rizik reći više od onoga što stvarno znamo ili čak više i od onoga što bismo ikada mogli znati.

To je napast koju doživljava svatko tko se usudi, tko se drzne, govoriti kao da nešto konačno zna, o Presvetom Trojstvu. Sve te naše silne analogije, pomoću kojih pokušavamo kao objasniti Presveto Trojstvo, obično nas odvuku u krivovjerje, jer mi u konačnici pojam „3 u 1“ postavljamo kao matematički problem, kao mozgalicu, kao zagonetku.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

Meni ni na trenutak ne pada na pamet pretvarati se da sam shvatio bit Presvetog Trojstva. Ja mislim da ga nisu shvatili ni oni koji se hvale kako  ga jesu shvatili. Pa čak je i Sveti Augustin rekao da je to izvan njegovog dosega.

Sveti je Augustin htio napisati knjigu o Presvetomu Trojstvu, ali mu nikako nije polazilo za rukom. Tada je usnuo san: vidio je sebe kako šeće obalom mora i vidi dijete na plaži. Dijete je školjkom presipalo morsku vodu u rupu u pijesku. Augustin ga je upitao: “Što radiš?” – Dijete je odgovorilo: “Želim presuti more u ovu rupicu.” – Tu su se velikom filo­zofu otvorile oči: “Upravo tako nemoguću stvar pokušavam i ja jer že­lim svojim ograničenim razumom shvatiti tajnu Presvetoga Trojstva.”

Ali ja jednu stvar znam, a to je, da kada govorimo o Bogu onda uvijek moramo govoriti o odnosu. O vezi. Ako je Bog prepun ljubavi, ako je Bog sama Ljubav, a jest, onda mora postojati neki način kako nam je govoriti o toj ljubavi koja se dijeli kroz duboke odnose. Odnose između Boga i čovjeka i odnose među ljudima.

U današnjem čitanju Isus ne objašnjava, niti definira Trojstvo. Umjesto toga on govori o odnosu. O sudjelovanju.

Reče netko da je Bog, na prvom mjestu, stvorio svemir i čovječanstvo kako bi imao više onih koje bi ljubio. S kojima bi dijelio svoju ljubav.

3u1Ali Presveto Trojstvo tu ne staje, nego nas tjera promišljati i zaključiti da se od samog početka vremena ta silina Božje ljubavi nalazi u srcu Božjeg identiteta i Božjeg karaktera. Nju se barem na trenutak može dodirnuti, i to razmišljajući isključivo o ljubavi koja je međusobna – zajednička. U biti nemoguće je govoriti o ljubavi ako nije baš takva, jer onda ona ljubav i nije.

Dakle, slobodni smo ustvrditi da je sama bit Božje naravi uvijek bilo davati, primati i dijeliti ljubav kako bi se ona razlila čitavim svemirom. Najprije kroz Stvaranje i kroz niz Božjih zakona, zatim u slanju svog Sina na ovaj svijet, a sve kako bi se očitovao riječju i djelom koliko nas ljubi, i konačno sada Duh Sveti svjedoči tu istu neprekidnu Božju ljubav za nas i za čitavu kreaciju.

Kada govorimo o presvetom Trojstvu, kao Bogu koji je „3 u 1“, mi ne shvaćamo bit ukoliko ne prepoznamo da Bog toj „formuli“ uvijek želi dodati – još jedan. Plus 1. A to smo mi. Svi mi. Jedan beskonačni „+1“ kroz kojeg se Božja ljubav kompletira u odnosu sa svom njegovom djecom. Ta duboka Božja ljubav uvlači nas u odnos, u vezu sa samim Bogom, s Ocem, u međusobnu vezu nas djece njegove, i u vezu sa čitavom njegovom kreacijom.

Što to za nas znači živjeti znajući da smo Božja ljubljena djeca? Što to znači znati da si bezuvjetno voljen? Da si u Božjim očima neprocjenjiva vrijednost? Da bez obzira na sve u tvojem životu, da postoji tvoj Otac koji te neprestano ljubi i o tebi računa vodi?

Pa sam je „3 u 1“ Bog pozvao svih nas i svakoga od nas osobno da budemo onaj „+1“ na nebeskoj fešti.

Naši životi, brakovi, obitelji, škole, radna mjesta, naše župe trebaju postati slike Trojstva. Božjeg trojstva.

Pozvani smo pridružiti se kao „+1“ ovom plesu uzajamnosti i ljubavi. Kad god mi gledamo na svijet tuđim očima, očima onog drugog, kad god radosti i tuge onog drugog postanu naše, kad god se mi u cjelosti predamo onom drugom, ništa ne ustežući, ništa ne zadržavajući, kad god se mi otvaramo kako bismo primili bezuvjetno život onog drugog, kad god mi i gubimo i pronalazimo svoj život u životu svog bližnjeg, onda smo mi sve više „+1“. Sve smo bliže Bogu.

Ovakav način života jest život praktičnog služenja i aktivnog suosjećanja. U Trojstvu ne postoji potčinjenost. Trojstvo jednoga Boga se očituje u našim naporima u borbi protiv nepravde, ugnjetavanja i izrabljivanja. To je temelj za život u žrtvovanju i za život za bližnjega.

Slika Boga u čovječanstvu je u Trojstvu. Ona se nalazi u svakome od nas. U vama. U meni. Božanska slika nudi život s Bogom i s drugima, a takav je život jedino moguć u odnosima. To je sudionički život. Život u zajedništvu. Život u ljubavi.

Kao potvrda za ove riječi najbolji su primjer događanja na Trgu Sv. Marka u Zagrebu. S jedne strane nepravda, represija, bešćutnost i bahatost trenutačne vlasti, koja ne razumije i odbacuje princip „3 u 1+1“, i s druge strane „živi zid“ svećenika koji su stali svojim tijelima u zaštitu, i tako postali moguća žrtva, za prava bližnjega.

To je život za kojeg smo svi mi stvoreni. To je najistinskiji uzorak onoga tko smo mi i kako nam je živjeti. Okrenuti se od bližnjega, odmaknuti svoj život i svoje osjećaje od drugoga, isključiti drugoga izjavljujući da nam on ne treba, jesu najneprirodnije stvari koje čovjek može učiniti.

Naša ljubav za jedne prema drugima i za našu vjeru u Presveto Trojstvo, u međusobnom su, neraskidivom odnosu. Ne možeš imati jedno bez drugog. Istinsko ispovijedanje vjere u Trojedinoga Boga može biti samo kod onih koji pokazuju međusobnu ljubav jedni prema drugima. Naša ljubav, međusobna ljubav, preduvjet je vjere Presvetog Trojstva, a ta vjera je ono što kompletira naše biće i što daje smisao našoj ljubavi prema drugome.

Ali zašto onda nismo svi takvi?

Zašto onda toliko nepravdi? Zašto ponižavanja onih koji su za bližnjega dali sve? Zašto bešćutnost? Zašto represija? Zašto oholost?

Zato što to nije lako.

Opasno je živjeti po vjeri Presvetog Trojstva. Jer ta vjera znači ljubav, ranjivost, otvorenost prema drugima, poniznost, sebedarje, sudjelovanje u tuđim životima kao bismo postali jedno.

Baš onako kako je Krist živio i umro.

Tako je i nama živjeti. I biti.

Ova naša kultura niti prepoznaje, niti nagrađuje takav tip života. Ona ga prezire, jer je on za nju znak slabosti.  U Božjem svijetu to je, pak, nalik svetosti. Čovječanstvo je najautentičnije kada sudjeluje u božanskoj ljubavi i kada tu ljubav dijeli, očituje prema drugome.

Kada je spremno biti „plus jedan“ uz „3 u jedan“.

Svaki put kada mi molimo Vjerovanje, mi priznajemo svoju vjeru u Boga koji je Trojedini. Mi priznajemo jedinstvo Boga kao i jedinstvenost svake božanske osobe.

I to je ono u što mi vjerujemo.

Ali živimo li mi po tome?

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno