Connect with us

Kultura i vjera

1800 godina stara kamena ploča pronađena na dnu mora ukazuje da su u krivu svi oni koji sumnjaju u Isusa

Objavljeno

- datum

Nakon godina zanemarivanja, arheolozi su napokon otkrili kamenu ploču pronađenu na iskopini u biblijskom gradu Tel Doru. Zbog svoje ogromne povijesne važnosti, ploča je po iskopavanju odmah odnesena u sveučilište u Haifi radi prevođenja i održavanja.

Pronađena je na obali Izraela, a arheolozi su otkrili dokaze koji daju ogroman uvid u jedno od najkrvavijih razdoblja antičke židovske povijesti. Osim što navodi ime vladara, ploča otkriva i druge tajne biblijskog vremena.

Po prvi puta u povijesti arheološki dokazi ukazuju na osobu koja je bila na vlasti tijekom krvavog povijesnog razdoblja koje je dovelo do židovske pobune. Zbog toga što je ovo otkriće toliko veliko, i što pokazuje ispravnost Svetog Pisma, istraživači su revno radili na njegovom dešifriranju. Neki su zapisi sa ploče već prevedeni…

Od zapisa koji se ističu je i ime rimskog upravitelja, Gargiliusa Antiquusa, koji je rukovodio Judejom u to doba. Ploča je tek drugi rimski zapis koji je pronađen, a koji na sebi nosi ime pokrajine „Judeja“.

Ploča je pronađena oko 30 kilometara od obale izraelskog grada Haife. Smatra se da datira iz 2. stoljeća poslije Krista

Bez sumnje je da je pobuna Židova u ovoj provinciji dovela do krvavog perioda židovske povijesti i Bar Kokhba pobune, i krvave bitke koja je uslijedila.

Povjesničari smatraju da su događaji koji su se dogodili u ovom razdoblju doveli do smrti oko pola milijuna Židova. Rimski car Hadrijan izbrisao je ime Judeje iz službenih zapisa, stoga je pronalazak ovakvog rimskog natpisa jako rijedak slučaj.

U prošlom je stoljeću pronađeno još dokaza iz ovog doba. Zadnjih 7 desetljeća arheološka su iskapanja pronašla biblijski grad Dor koji je južno od današnjeg grada Haife. Pronašli su komade glinenih posuda i velike komade kamena koji su odneseni u Sveučilište u Haifi.

Smatra se da je kamen dio još i veće skulpture koja je bila 80 cm visoka i težila više od 650 kilograma. Pronađeni su i natpisi na grčkom, koji je bio dominantan jezik toga doba.

Natpisi spominju Gargiliusa Antiquusa, što je prvi puta da moderni povjesničari imaju dokaz o tome tko je bio na vlasti kada su se Židovi pobunili

„Sada po prvi puta možemo identificirati određeno ime rimskog upravitelja Judejom tijekom kritičnog razdoblja koje je dovelo do Bar Kokhba pobune,“ rekao je profesor Assaf Yusur-Landau sa Sveučilišta u Haifi. „Osim toga, ovo je drugi put da pronalazimo ime ‘Judeja’ u natpisu koji datira iz rimskog razdoblja.“

Zbog toga što su Rimljani nastojali izbrisati Židove iz povijesti, Judeju su nazvali Sirijom i Palestinom.

„Ovdje imamo natpis koji dolazi iz razdoblja koje je malo prije nego je Judeja prestala postojati pod tim nazivom,“ dodali su istraživači. „Od dva natpisa koja spominju ime Judeje, ono koje smo mi pronašli je kasnije. Zbog rijetkosti ovakvih pronalazaka, malo je vjerojatno da ćemo u budućnosti pronaći natpise koji navode ime Judeje.“

Izvor: Novi Zivot

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

PO UKAZANJU ISUSOVU   Posveti se Srcu Isusovu onako kako je to činila  sv. Margareta Marija Alacoque

Objavljeno

- datum

Isus je dao i 12 obećanja onima koji budu širili ovu pobožnost!

Sveta Margareta Marija Alacoque rodila se u Francuskoj 1647. U dobi od 24. godine stupila je u Red Sestara Pohođenja Marijina. Već je i prije stupanja u samostan imala više nadnaravnih viđenja a u narednom razdoblju ekstaze su postale i učestalije radi čega je pretrpjela mnoge neugodnosti od strane susestara.

Ostala je čvrsta u vjeri i njezina je ljubav prema Isusu sve više rasla. 1675. godine, u vrijeme tijelovske osmine, došlo je do važnog ukazanja u Kapeli Pohođenja. Margareta je ugledala Isusa koji joj je naredio da se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede Petak Srca Isusova. Usprkos najvećim protivljenjima i okrivljavanjima kojima je bila izložena, svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu. Drugom je prigodom Isus zatražio od Margarete da se svakog prvog petka u mjesecu pričesti te je tako nastala pobožnost Prvih petaka. Potporu i pomoć dobila je od poglavara mjesne isusovačke redovničke zajednice. Na njega ju je za vrijeme jednog viđenja uputio sam Isus. Najvažnije što je Isus želio prenijeti njoj, a onda i svim ljudima, je istina o njegovoj silnoj ljubavi prema čovjeku i istina o njegovu Srcu kao simbolu te ljubavi. Svetica je umrla 16. listopada 1690. godine a tijelo joj se nalazi u kapeli gdje joj se ukazao Isus. Sredinom 19. stoljeća papa Pio IX. službeno je uveo u Crkvu blagdan Srca Isusova koji se slavi prvi petak nakon blagdana Tijelovo.

Posveta Isusovu srcu sv. Margarete Marije Alacoque

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao tvoj rob.

Amen.

Isus svetoj Margareti obećava da oni koji budu štovali njegovo Presveto Srce daje ove duhovne i vremenite blagodati:

1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.
2. Unijet ću mir u njihove obitelji.
3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
7. Mlake će duše postati revne.
8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.
9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.
10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.
11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati.
12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

Autor: Vjera

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Brašančevo (Tijelovo)

Objavljeno

- datum

BLAGDAN je Tijelova. Za Katoličku crkvu, Tijelovo se obilježava u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Svetkovina se pojavljuje u 13. stoljeću, no zapadno kršćanstvo počelo ga je obilježavati tek u 14. stoljeću. Postoji legenda prema kojoj je augustinska redovnica Julijana iz samostana u Belgiji, imala viđenje punog Mjeseca, na kojem je opazila mrlju.

Mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju nedostatkom blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Mjesni biskup je na njezinu molbu uspostavio blagdan, koji se u početku zvao blagdan Euharistije.

Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom je taj blagdan htio proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila smrt. Tek u 14. stoljeću, blagdan se proširio na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Tijelovo je katolički blagdan koji se slavi u četvrtak poslije nedjelje Presvetog Trojstva.

U nekim hrvatskim krajevima ovaj blagdan se zove i  Brašančevo  a potječe iz 18. stoljeća.

Riječ Brašančevo dolazi od riječi  brašno, od čega se pravi kruh a kruh u pretvorbi u sv. Misi postaje Kristovo Tijelo. Ovaj blagdan je ujedno i spomen na ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak.

Blagdan se pojavljuje u 13. stoljeću kada se augustinskoj redovnici sv. Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punog mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja.Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje  a kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu sv. Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji dao uvesti blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije.Sv.Julijana i njeni suvremenici širili su ideju toga blagdana  ucijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji. Jedan je svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv.Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ova dva događaja tadašnji papa Urban IV.  08.09.1264. objavljuje bulu kojom ustanovljuje blagdan Tjelova (Euharistije)  želeći tu svetkovinu  proširiti na cijelu Crkvu.

No brza smrt ga je spriječila u tome.Tek u 14. st. papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Događaj, sličan onome u Bolseni, zbio se god. 1411. i u Hrvatskoj, u Ludbregu: Za najvažnijeg dijela sv.mise –pretvorbe-  kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u ovo čudo.

Tada je ugledao da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Taj događaj temeljito je ispitivao papa Julije II. (1503-1513.).Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu ali je dozvolio javno štovanje relikvije što čini i njegov nasljednik papa Leon X.

Svetkovina Tjelova je povezana sa procesijama. Prva Tjelovska procesija  održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Svojim sudjelovanjem u procesiji krenimo za Kristom,posvjedočimo svoju vjeru, sačuvajmo našu lijepu kršćansku tradiciju i običaje.(kamenjar.com)

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Proslava blagdana Sv. Trojstva u jednoj od nastarijih crkvica u Hrvatskoj

Objavljeno

- datum

Danas nje u Splitu u predromaničkoj crkvici sv. Trojice proslavljen blagdan Sv. Trojstva. Misu je predvodio župnik fra Tomislav Hrstić, koji je u vrlo nadahnutoj propovijedi povezao korijene i izvorište hrvatske kulture i identiteta s ovim blagdanom.

U svojoj propovijedi fra Tomislav se zapitao: Koji smo mi to, Hrvati, imali izvor? Dobro se je prisjetiti najstarije naše europske povijesti. Prvi pisani izvor gdje se spominje riječ ‘Hrvati’ je  Bijačka povelja koju knez Trpimir ovako započinje: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Amen… Ja Trpimir, iako grešnik, Božjom milošću knez Hrvata“. Dakle, put se ovdje spominje riječ Hrvat u znaku Presvetog Trojstva.

Drugi važan dokument za naš narod je Bašćanska ploča iz 1100. g. u Juran-dvoru kod Baške u crkvi sv. Lucije. Spominje se knez Zvonimir i njegova Darovnica ledine koju daje Sv. Luciji… prvi put na hrvatskom pismu, na glagoljici, koje počinje u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Tih davnih godina jedan prvi pisani, povijesni dokument započinje u ime Presvetoga Trojstva našega naroda; slično je i u Zagrebačkoj katedrali, povodom osnutka biskupije. Ovaj proces pokrštavanja Hrvata u znaku Presvetog Trojstva, znači veliku milost i znak velikog sjećanja naše povijesti. To nemaju ni Nijemci ni Francuzi, ni Englezi ni druge poznate zemlje; ono što mi imamo – Presveto Trojstvo na početku naše kulture, naše pismenosti, naših izvora, našeg identitet, našega ostvarenja, rekao je fra Tomislav Hrstić i nastavio: „ali, kako to osobno čuvam, kako se s tim nosim?

Predromanička crkva Sv. Trojice – više liči na katakombu nego na kasnije romaničke/gotičke crkve

Danas kad se susrećemo s ljudima, jedva da se i pozdravljamo, … ispred crkva jednostavan je pozdrav ‘dobar dan, zdravo, ciao, alo, adio i sl., a gotovo da smo zaboravili pozdrav Hvaljen Isus i Marija… i potom polako gubimo ono što je prvotno nas kao ljude označavalo… da ne govorimo za društvo, Sabor, ljude koje nas vode, … braćo i sestre slabo svjedočimo našu vjeru, Božju prisutnost, a idemo svaki dan sve bliže Bogu… koliko čuvamo to dostojanstvo i što je tajna našega života pred Bogom i pred ljudima – zapitao se gvardijan Župe sv. Trojice.

Moramo biti zato svjedoci, jer kako je rečeno u prvom čitanju, Bog poziva svoj narod da će usaditi u njihovo srce svoje ime, da ga se sjećaju iz dana u dan, da znaju tko je njihov Stvoritelj, da svojega Boga i svoje vjere ne zaborave.”

Zato je ova svetkovina ustanovljena 800-te godine a papa Ivan XXII… je u četrnaestom stoljeću ovo odredio za cijeli svijet.

Božena Grgić, prva s desna…

Fra Tomislav Hrstić je istaknuo i gdju. Boženu Grgić koja je kao animatorica kroz organiziranja susreta i višednevni/noćnih bdijenja pred Presvetim, jako puno pridonjela reafirmaciji jedne od najstarijih ‘živih’ crkava u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe.

Ova proslava blagdana Presvetog Trojstva je nakon Mise nastavljena uz piće i kolače koje je jedan dio župljana pripremio.

Pripremio: P.R./Croative.net

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno