Connect with us

Društvo

18 jakih razloga za dati glas HDZ-u

Published

on

DOMAGOJ ILI RASTKO?   Na našu nesreću, stalno imamo te već dosadne izbore protiv. SDP i HNS odveli su nas u potpunu katastrofu, alternativa je usitnjena, pa nam preostaje glasovati za HDZ. Nitko time neće izdati demokraciju, jer se dovoljno snažna treća opcija nije formirala.

Franjo Tuđman ostavio je komunističku Partiju na životu računajući da Hrvati nikada nisu glasovali za komuniste i da se to neće dogoditi. Kako objasniti treći dolazak na vlast komunista? Pojavile su se i brojne personalizirane ponude ničega, kao da je riječ o predsjedničkim izborima. Tu je i nesretna podjela na SDP-ove i HDZ-ove prijeizborne i postizborne satelite. Imali smo nakaznu simbiozu demokršćana i udbaša, socijaldemokrata i komunista, da bi se u te konfliktne svjetonazorske skupine zgurali i liberali. Koaliranje komunističkih socijaldemokrata i narodnjačkih liberala prirodno je završilo s totalnom blokadom svega pozitivnog. Sve što su SDP i HNS dotakli s pozitivnim najavama, pretvorilo se u krajnju suprotnost. Prijatelju, tu smo gdje jesmo, priznaj stanje kakvo je, i zaokruži HDZ!

Za HDZ i protiv koalicije SDP-HNS-SDSS

(1) SDP i HNS imaju više žena, ali su stare. Ne dižite odmah na mene svoju parafiskalnu dreku, jer mi nije palo na pamet izjaviti da su ružne. Naprotiv, čak niti takve žene nisu ružne. Isto tako, ne pada mi na pamet reći da su zgodne i lijepe – to se kvalificira kao seksizam. Istina, zbog takvih je poličarki došlo do velikog vala homoseksualizma u koaliciji Kukuruz, pa su na ministarska mjesta došli svi zgodniji mladići SDP-a i HNS-a, bolesno zaljubljeni u Zorana Milanovića. To vam je onaj “visok, zgodan, zelenih očiju”. Meni osobno svaka sjednica Vlade RH sliči na gay paradu, koja je nešto manje otkačena otkako je Mirela Holy napustila svoju dragu Partiju.  

(2) Lex Perković. Neće se zaboraviti i ne treba biti zaboravljen. Nakon njegove pojave, znali smo da Udba kontrolira Hrvatsku. I da Partija čuva svoje čuvare. Nametanjem novih besmislenih društvenih sukoba, SDP i HNS uspjeli su odvratiti našu pažnju sa sramotnog pravosudnog skandala u svezi izručenja Josipa Perkoviću u Njemačkoj, gdje mu se sudi za konkretno ubojstvo političkog disidenta. U tom suđenju, naši će birači na predstojećem izborima biti neka vrsta porote. Svoje je rekla i porota predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

(3) Konflikt i konfuzija. Nakon uvida u koalicijske liste, predane izbornom povjerenstvu, pokazalo se da SDP i HNS praktično koaliraju sa SDSS-om, koji je nekakva Samostalna(!) demokratska srpska stranka. Milanoviću je nakon njegovog frenetičnog pozivanja na Franju Tuđmana neočekivano prišao Milorad Pupovac. Koalicija Rast postala je Rastko! Srpska manjinska stranka proziva Tuđmana kao ratnog zločinca. Oslobodilačku Oluju prezentira kao genocid! Nakon domoljubne upale u malom mozgu, Milanović se prebacio na svoj još manji mozak, i poslao poruku svim hrvatskim domoljubima da ih je samo zafrkavao, što će postati očigledno 10 dana nakon izbora, 18. studenog, na obljetnicu pada Vukovara.

(4) Iskazana nekompetentnost SDP-a i HNS-a u svim resornim linijama. U brojnoj ministarskoj ergeli, dovoljnoj za voditi SAD i Kinu zajedno, pozamašne žene u godinama okružile su se mladim momcima, kojima je trebalo pola godine da shvate koji resor vode, o čemu se tu radi. Pravosuđe su kupovali u marketima. Kada je Orsatu Miljeniću dodijeljena briga za pravosuđe, pojavio se uru kasnije u predstavništvu Zeptera. Ministar u jednoj zgradi uredi kupaonicu, a onda onako smotan pogriješi i uđe u drugu zgradu, u stranom vlasništvu. I što u takvoj neprilici napravi naš Bruce Wayne, odnosno Štakor? Jednostavno iznajmi tu zgradu. Ima se! Znate, i ja bih o trošku svih nas iznajmio cijeli stakleni neboder. U administraciji SDP-a i HNS-a funkcionira samo sustav ovrha.

(5) Rast zaduženosti zemlje. Vladajuća koalicija dramatično je povećala javni dug, koji je dostigao 300 milijardi kuna. Zgodan termin javnog duga izmišljen je da se prikrije zaduživanje države na konto svih nas. Svaku novu pozajmicu države trebalo bi voditi kao privatni kredit ministrima koji su ga uzeli. Prihvatljiva granica zaduživanja RH povisuje se kroz prividno povećavanje BDP-a, zbog drugačije metodologije njegovog izračuna i “otkrivanja” ispuštenih stavaka, čime se istovremeno prikrivaju mnogi drugi pokazatelji ekonomskog kolapsa.

(6) Visoka nezaposlenost. Nakon što su SDP i HNS nakrcali svoje uhljebe u državnu administraciju i javna poduzeća, nezaposlenost je ipak iznad 270 tisuća nesretnika, što je pokazatelj da se kod nas kriza može samo produbiti. SDP i HNS ne mogu pronaći dovoljno nametnika da statistički pokriju odlazak pravih radnika i poštenih ljudi. Nedostatak perspektive za mlade i obrazovane Hrvate doveo je do masovnog egzodusa. 

(7) PDV je povećan na četvrtinu. HDZ je doveden u situaciju da mora smanjiti PDV, što će dovesti do fiskalno uvjetovanog deficita proračuna za 2016. godinu, ali će to ipak pozitivno djelovati na ekonomiju. PDV i povećanje PDV-a donose pozitivne fiskalne rezultate samo u prvoj godini primjene, kao što nastaje opaka drama “odvikavanja” kada se PDV ukida ili smanjuje, a bez toga nema oporavka na dulji rok. SDP i HNS odabrali su kratkoročnu grabež umjesto stvarnog oporavka zemlje.    

(8) Neporezni nameti*. SDP i HNS nisu radili na eliminaciji neporeznih davanja, onoga što već plaćamo kroz poreze. Od parafiskalnih nameta nikakve koristi, jer se skoro u cijelosti troše na pripadne institucije i njihove zaposlenike, uključujući pripadnu korupciju. Trebamo cjelovito rezanje administracije, uključujući onu u javnim poduzećima, koja opterećuje administrativni pogon i diže cijenu usluga.  Ovdje će HDZ morati voditi računa da ne sruši “Santinijev balans zaposlenosti”.

(9) Promašena fiskalizacija. Dobili smo gušenje onih malih poduzeća i obrtnika koji trošak fiskalne blagajne ne mogu podnijeti. Fiskalizacija se pokazala kao prikriveni potez uvoznog lobija, uključujući velike trgovačke centre. Dok cijeli Dubai funkcionira na paušalu, kod nas je ukinuto jeftino i jednostavno financijsko vođenje najmanjeg kioska, što ruši poduzetničku klimu. U zemlju je ušlo more elektroničke robe, plaćala su se nepotrebna kabliranja i brojne softverske intervencije, skupo održavanje, da bi se natovarila i visoka redovna plaćanja usluga teleoperatera. Naravno da su marketi pomeli sitnu konkurenciju, koja mora kupovati robu po višim cijenama, ugraditi u nju troškove fiskalnog pogona, prodati je po nižim cijenama, i zaraditi. To je nemoguće!

(10) Legalizacija “nezakonito” izgrađenih objekata mlađahne Anke Mrak Taritaš stigla je u najgori trenutak. Nikako se nije smjela provoditi za krize. Bila kuća legalna ili ne, nitko nije krao vodu, struju ili plin. Prezaduženi vlasnici “nelegalnih” kuća i poslovnih zgrada dodatno su se zadužili radi financiranja legalizacije, što je možda spasilo neke projektante i njihove urede na pola godine, ali je isisalo velike novce za potrebe nametničke lokalne samouprave i javnih poduzeća. “Bogatim” vlasnicima obiteljskih kuća i drugih objekata naplaćeni su kvadrati i kubici, i još će stalno stizati novi viši računi za odvoz smeća i za komunalnu naknadu. Kao, iscrpljeni investitori sada mogu prodati svoje objekte, a ono, tržište nekretnina posve se srušilo.

(11) Slučaj Franak. Konverziju švicaraca trebalo je provesti prije tri godine, kada bi prošla bez velikih potresa. SDP i HNS ostavili su to za kraj mandata, pred izbore. I još konverziju nisu proveli, ostavljajući mogućnost Ustavnom sudu da je sruši prije 15. studenog, koji je rok za banke da konverziju ponude. Umjesto da na slučaju Franak elegantno dobije izbore, jer je na 55 tisuća dužnika banaka po klauzuli CHF umreženo više stotina tisuća birača, SDP je izazvao bijes istih dužnika banaka. Zanimljivo, Udruga Franak raspada se baš u trenutku kada to dužnicima banaka najmanje paše.

(12) Imigrantska kriza. Vladajuća opcija iskazala je potpunu nepripremljenost na takozvanu Seobu islamskih naroda. Mađarska je podizala bodljikavu ogradu prema Srbiji, a SDP i HNS su to nezainteresirano promatrali, kao da se događa daleko od nas, a bilo je posve jasno da će migranti krenuti prema Hrvatskoj kada se mađarska granica zatvori. Mađarska je sa svojom ogradom praktično prisvojila dio našeg teritorija, dok će naše svako podizanje ograde prema Srbiji izazvati sukobe oko granica. Zašto ovih dana svi šute o Mađarskoj? Naši ministri i njihovi timovi toliko su lijeni da nisu organizirali fotografiranje i uzimanje otisaka svih onih koji uđu u zemlju.

(13) Stranačko zapošljavanje. Nije sve zlo u nepotizmu. SDP i HNS krcali su državnu upravu i javna poduzeća sa svojim stranačkim kadrovima, njihovim rođacima i njihovim prijateljima, i još su na taj način manipulirali statističkim pokazateljima nezaposlenosti. Iste stranke imaju pokazatelje da gube izbore, pa ovih dana panično zapošljavaju slučajne prolaznike, šireći svoju bazu simpatizera, a vjerojatno idu i za time da HDZ-u otežaju buduće reforme. Mentalno ograničeni ministri zadužuju vlastitu djecu da pronađu ugodne pozicije za uhljebe. Ovdje ću kratko napomenuti da nisam siguran kuda smjera Goran Radman. Njegov je otac uz veliki rizik zaštitio jednog stradalnika s našeg Križnog puta, kojega nije poznavao.

(14) Ispuhavanje. Imamo stalno reprogramiranje braniteljskih prosvjeda, da se ispušu prije izbora. Braniteljski prosvjedni šator na zagrebačkoj Savskoj cesti pomogao je SDP-u da odvrati pažnju od lošeg upravljanja zemljom. SDP glumi domoljublje, a na branitelje je puštao najgore dvonožne predatore, ljudsko dno dna. Uz zaštitu policije! Prosvjed Ivana Pernara ispuhao se prije prošlih izbora. Ekonomija je u kolapsu, migranti su preplavili zemlju, a Pernar poput srednjoškolca crta grafite! Jeli slučajno da se i Udruga Franak ispuhala pred izbore? I prije provođenja konverzije kredita sa klauzulom CHF!      

(15) Preskupo civilno društvo. SDP i HNS potiču otuđene društvene institucije i inicijative, i parazitske nevladine udruge, koje dobivaju izvanjsku političku i novčanu potporu, i još nama iz državnog proračuna svake godine otimaju desetke milijardi kuna, umjesto da se ta teško namaknuta sredstva potroše za oporavak ekonomije i smanjenje zaduženosti. Za svakog mandata Partije imamo političko mobiliziranje institucija i djelatnika iz kulture. Osobe skromne inteligencije maltretiraju Javnost sa svojim provjerama i certifikatima ničega.     

(16) Pornografija humanosti, bratstva i jedinstva. Nije sav problem u tome što primitivci provociraju iskrene domoljube, nego što iritiraju sve normalne osobe. Vojska parazita davi nas sa svojim davno prevladanim temama, o našem trošku, udaljavajući nas od aktualnih problema u zemlji. Umjesto kazališnih predstava dobili smo prostačko političko maltretiranje od zaposlenika kulturnih institucija. Ohrabruje najava Tomislava Kramarka u Rijeci da će postaviti kulturne okvire za kulturno ponašanje i kulturno djelovanje hrvatskih kulturnih institucija, onih koje dobivaju potporu proračuna, odnosno svih nas. Uz svu tu silu stranaka, nevladinih udruga i svih tih civilnih inicijativa, uz otvoreno djelovanje pete kolone, zaista nam ne trebaju politički angažirane kulturne institucije o našem trošku.

(17) HDZ konsolidira segmente države. Otvara se prilika za obustavljanje ratova između institucija RH. Predsjednica Kolinda postala je predsjednica kao kandidatkinja HDZ-a, a iz HDZ-a se nametnuo i Luka Burilović na čelu HGK. Naravno da uvijek postoji opasnost guranja predsjednika RH i predsjednika Vlade RH oko ustavnih ovlasti, ali zar može biti gore od sadašnjeg Milanovićevog ignoriranja predsjednice Kolinde? Gledano u cjelini i u svim segmentima ekonomije i društva, može li nam biti gore?   

(18) HDZ je organizacijski sposobniji. Prisjetimo se izgubljenosti ministara SDP-a i HNS-a na početku njihovih mandata, kada su brkali resore. Ako usporedimo šefa HDZ-a Tomislava Karamarka sa prethodnim Jadrankom Kosor i Ivom Sanader, kao i sa SDP-ovim Zoranom Milanovićem, možemo konstatirati da je Karamarko organizacijski sposobniji. Ne treba previdjeti da je u HDZ-u nesalomljivi Goran Marić, a tu je i podrška iskusnih operativaca Željka Reinera, Tomislava Čuljka, Milijana Brkića i Ivana Brzovića.

Kome će Karamarko i Kolinda nina-nana nanu? 

Naravno da sam dotakao samo neke stavke koje nas navode da se suzdržimo od glasovanja za SDP i koaliciju Rastko. I svaka od tih stavaka zaslužuje zaseban tekst na četiri stranice. Primjerice, HDZ i predsjednica Kolinda bili su izloženi nevjerojatnim uvredama od strane ministara i članstva SDP-a i HNS-a. Vladajuća opcija provodi to sračunato, pokrećući već danas kampanju protiv mogućeg čišćenja državne administracije i javnih poduzeća od nesposobnih stranačkih uhljeba. Oni koji dolaze s nekom političkom opcijom, trebali bi zajedno s tom opcijom otići. HDZ se želi prezentirati kao stranka koja neće provoditi revanšizam, pa smo tako dobili administraciju koja je brojčano dovoljna za upravljati SAD-om. HDZ je Partiji ostavio zagrebačku Kockicu  i slične nekretnine, dozvoljavajući da se komunisti “demokratski” presvuku i vraćaju na vlast, kao spasitelji. Imat ćemo i uhljebe Domoljubne koalicije. Normalno je da uz demokršćanski deklarirani HDZ ide kršćanska asocijacija Gorana Dodiga, i tu je trebalo stati.

Kome će se revanširati predsjednica Kolinda? Ne trebamo je uspoređivati s pokojnim prvim predsjednikom RH Franjom Tuđmanom, jer je Tuđman imao veće ovlasti, u vrijeme direktne agresije na Hrvatsku, ali kada usporedimo predsjednicu Kolindu i prethodnog predsjednika Ivu Josipovića, ona se pokazala konkretnijom osobom. Međutim, kada je usporedimo sa Stipom Mesićem, snaga je na strani Mesića. Prisjetimo se trenutka kada je takozvana Republika Srpska u BiH najavila odcjepljenje. Tada je Stipe Mesić kao predsjednik RH sa smanjenim ovlastima zaprijetio presijecanjem srpskog koridora u Bosanskoj Posavini. Vlada je šutjela kao zalivena i nitko nije dovodio u pitanje Mesićevo pravo da upotrijebi vojsku  za bilo kakvu ugrozu, od elementarne nepogode do vojne intervencije i zauzdavanja Vlade RH ako Vlada prigrabi veće ovlasti nego što joj pripadaju. Kada su se neki ministri (opravdano) drznuli prozvati Mesića, pod hitno su završili u pržunu, optuženi za kriminal u kojemu je prste mogao imati i sam Mesić. Tko je vrijeđao Mesića, letio je iz administracije.

Da je Stipe Mesić kojim slučajem danas predsjednik RH, kao što se predlagalo, premijer Zoran Milanović bio bi tih kao bubica glede ovlaštenja Ureda predsjednika RH. Mesić bi nakon ovakvog debakla Vlade RH u svezi nesretnih imigranata jednostavno proveo hitne prijevremene izbore, i nitko ne bi pisnuo, a premijer Milanović i njegovi ministri bili bi sretni da ne završe u zatvoru. Ali, kada predsjednica Kolinda u šali najavi suspenziju ove tehničke vlade, koja se dokazala kao nesposobna i prije nego što je postala tehnička, onda su svi Milanovićevi ministri na nogama, i izravno vrijeđaju predsjednicu Kolindu, dajući joj povod da stvarno provede prikriveni državni udar, koji je u ovakvom kaosu od države moguće provesti. Predsjednica se izrazila simbolički, jer ministar Ranko Ostojić glede granica ignorira jednu značajnu ustavnu obvezu Vlade RH, i još to javno potvrđuje!

Vrijeđanje predsjednice RH postalo je za mnoge neka vrsta ispušnog ventila, što je istodobno znak promašenosti ovakve Hrvatske, koju Kolinda Grabar Kitarović trenutno personificira. Zoran Milanović zapravo reže granu na kojoj sjedi, ali toga nije svjestan i to ne može sakriti sa svojim frenetičnim pozivanjem na prvog predsjednika RH, prije završnog koaliranja s Miloradom Pupavcem, kada su maske pale. Milanović vlast u RH dijeli sa aktualnim četvrtim predsjednikom, odnosno predsjednicom RH. Znamo kako je jedan sumnjivi neoantifašist izvrijeđao predsjednicu Kolindu i kako ona glumi da to nije uočila, ne želeći se uvući u prostačko capanje s marginalnom osobom.

* Registar neporeznih prihoda 

Dulji je od Registra branitelja! Možemo ga gledati kao neoborivo svjedočanstvo koliko je ova zemlja po svojoj strukturi parazitsko zlo. Tko ima jake živce i jak želudac, može ga pogledati na adresi: http://www.mfin.hr /adminmax/docs /RNP080905.pdf

Zdravstveno i mirovinsko uzimaju skoro pola plaće, a vraćaju malo. Nitko ne bi plaćao toliko puno za toliko malo, pa država ne dozvoljava reformu u smislu da se dohodak isplaćuje 100 posto, i da onda u zdravstveno i/ili mirovinsko uplaćuje onaj tko hoće. Državu ne zanima jeli netko isplatio plaću, nego gleda jeli ona dobila svoj harač. Privredne subjekte u RH, pa i cijelu javnost, jako iritiraju besmisleni doprinos i članarine za Hrvatsku gospodarsku komoru, Hrvatsku obrtničku komoru i članarine turističkim zajednicama, koji služe za uhljebljenje političkih podobnika i kao zasebne korupcijske oaze. Poduzeća plaćaju spomeničku rentu, a sve se raspada. Nas bi spasili islamski fundamentalisti, kojima trebamo prepustiti našu spomeničku baštinu. Spomenike hrvatskim velikanima neće rušiti Partija, nego hrvatski poduzetnici. Vodna naknada je tu, a Karlovac je u vodi, dok navodnjavanje danas ne postoji, iako se pojavilo u drevnom Sumeru s počecima civilizacije. Za vratom imamo i Zamp, za potrebe “genijalnih umjetnika” poput Ive Josipovića, čarobnjaka koji je danas izumio cijele glazbene pravce u davnoj prošlosti. 

Struja i voda su nepodnošljivo skupi, a tu su i više cijene za poduzeća, koja idiotski plaćaju tuđe gubitke u mreži, lopovluke i propale investicije opskrbljivača. Što sve čini namet i reket zaštite na radu teško je opisati. Pa to komesarsko određivanje Zoroa u poduzeću, pa nabavka njegove zaštitne maske i ogrtača,  pa onda njegova “zaštitarska” obuka i nabavka njegove fotelje za dremuckanje, i svašta nešto. Tko je dovoljno lud da to ne bi platio? Teško je pobrojati normative i namete Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Pogledajte samo trošak novih potvrda o energetskoj suglasnosti za stanove i kuće, bez kojih je nemoguće iste iznajmiti ili prodati. Koga treba biti briga što netko kupuje nekakvu straćaru? Svi ti parafiskalni nameti su bezobrazan udar na ljudska prava i ustavne slobode. Čemu služi RTV pretplata, koju država želi proširiti i na računala? Za društveno nasilje vladajuće elite nad onima koji to moraju plaćati! I providne emisije o tome da vlast nije loša koliko se čini. Namet Agencije za elektroničke medije pokušava se proširiti na internetske portale. Što reći za nekakvu naknadu za korisne funkcije šuma? Zar taj namet ne bi trebao biti rezerviran za partizane?

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno