Connect with us

Tvrtko Dolić

10 RAZLOGA PROTIV UVOĐENJA POREZA NA NEKRETNINE

Published

on

DANAS SE STRUKTURNOM REFORMOM NAZIVA UVOĐENJE NOVOG POREZA

Nevjerojatno je da pojedini “stručnjaci” uvođenje poreza na nekretnine nazivaju reformskom mjerom? A bit će to udar na srednji sloj stanovništva, onaj koji je podnio najveći teret krize. Promjena razreda i stope u porezu na dohodak nazvana je poreznom reformom.

Premijer Andrej Plenković mora smijeniti ministra Zdravka Marića ne samo zbog slučaja Agrokor, već i zbog slučaja Porez na nekretnine, u kojemu je potvrdio svoju nestručnost, kao i  svoju nepripremljenost za apliciranje najavljenih izmjena. Nakon što ste se za svoju nekretninu zadužili uz visoku kamatu, sjeda vam i porez na tu istu nekretninu. Svake godine, a od 2020. prema tržišnoj vrijednosti nekretnine. Ako ste naslijedili kuću ili vikendicu na moru, baš super – harači dok se može. Ukupni BDP (i onaj po stanovniku) još uvijek se nije vratio na razinu iz predkrizne 2008. A udio duga opće države u BDP-u od tada je porastao sa niti 40% na preko 80%. Više nego dvostruko! To je prava katastrofa.

Plati PDV ili porez na promet nekretnine, komunalni i vodni doprinos, priključak za vodu, struju, plin, lokacijsku i građevinsku dozvolu, komunalnu naknadu, plati PDV opet prilikom održavanja nekretnine – poznata su vam sva ova silna davanja. I na kraju morate plaćati porez na samu nekretninu. Svake godine. E, neće ići. Zahvaljujući hrabroj inicijativi udruge Lipa stvorila se pozitivna atmosfera protiv primjene Zakona o lokalnim porezima (čitaj: Zakona o porezu na nekretnine), koji je spojio komunalnu naknadu, porez za kuće za odmor i spomenički rentu u jedno davanje, odnosno porez na nekretnine. Zakonodavac je krasno upakirao novi harač u Zakon o lokalnim porezima. I ovo je samo uvod u ono što bi slijedio poslije 2020. godine, kada bi se porez plaćao po tržišnoj vrijednosti nekretnine. Iako je premijer Plenković javno rekao da je odustao od poreza na nekretnine, Zakon je i dalje na snazi, te se po tome vidi koliko Vlada ne funkcionira i koliko je sve to postalo konfuzno, zbunjujuće, destruktivno.

Premijer je malo prikočio, a medijska kampanja za uvođenje poreza na nekretnine ide dalje. Uslijedili su pokušaji diskreditacije i kompromitiranja čelnika udruge Lipa, kao i ostalih javnih osoba i političara koji su se izjasnili protiv uvođenja poreza na nekretnine. Slično se događalo prilikom sučajeva Franak i Monetizacija autocesta. Oni ekonomski “stručnjaci”koji nisu okusili dana realne ekonomije, niti su u životu nešto konkretno napravili, objavljuju “svoje” pamflete o nužnosti uvođenja poreza na nekretnine. Sjetimo se koliko su isti bili protiv bilo kakvog rješavanja slučajeva Franak i Monetizacija autocesta. Tvrdili su da će konverzija “švicaraca”  i odustajanje od “reformskih mjera” narušiti financijsku stabilnost i pogoršati ekonomsko stanje RH. Ugroziti javne financije. A dogodilo se suprotno. Građani su se izvukli iz dužničkog ropstva, više troše, banke još više zarađuju, a prihodi od cestarina već dvije godine dvoznamenkasto rastu.

U srijedu se u Večernjaku pojavio komentar kako s porezom na nekretnine uvjeravamo institucije EU da namjeravamo provesti reforme i “strukturne pomake”. Ne može porez na nekretnine biti motor za sređivanje katastra, zemljišnih knjiga, i ostalih evidencija. Kada su premijeru Plenkoviću objasnili da nije riječ o strukturnim reformama, nego da je moguć pad struktura, da će porez na nekretnine srušiti parlamentarnu većinu, da bi zbog poreza na nekretnine morao ranije na nove izbore, koje bi najvjerojatnije izgubio, posebno u pogrebnoj psihozi novog harača, tek tada je premijer panično povukao ručnu. Danas je teško nekom samozvanom ekonomskom stručnjaku objasniti da prije uvođenja poreza na nekretnine moramo srediti sve svoje popise, uključujući biračke spiskove. Odbaciti “ortačke ugovore” na razini etniteta. Ugroziti uhodane izborne namještaljke. Ulaskom u sustav poreza na nekretnine ne ostajemo u granicama RH. Ide i lov zemlje domaćina na naše gastarbajtere. Čak su i antički Rimljani znali da u okviru cenzusa moraju provesti pouzdan popis stanovništva i njegove imovine, i to nije mogao omesti niti porođaj Majke Božje. Što planiraju naš glavni poreznjak Zdravko Marić i naši srednjevjekovni lokalni sakupljači? Dojahati na konju na nečije imanje, izvući za kose sluđene žene i djecu iz njihovih domova, odvojiti kokice, svinje, krumpir i kuruzu za sebe, konfiscirati dio posjeda, skinuti vrata ili prozor? Porez na nekretnine ne samo da je duboko nepravedan i kod nas praktično neprovediv, nego je u potpunosti besmislen i nelogičan, u ovome našem neredu i posve apsurdan. Potrebito je specificirati opravdane razloge protiv uvođenja poreza na nekretnine.

(1) Financijski udar na srednji sloj

Porez na nekretnine najviše bi pogodio srednji sloj, upravo onaj koji se u potpunosti izgubio u ovom vremenu duboke desetogodišnje krize, onaj sloj bez kojeg nema stabilnog i održivog ekonomskog razvitka. Pripadnici srednjeg sloja podizali su kredite po visokim kamatama za kupovinu stanova ili izgradnju kuća. Da su kamate bile manje, to se moglo gledati kao oblik dugoročne štednje. Hrvati tradicionalno štede u nekretninama, za svoj dom, da bi porez na nekretnine retroaktivno dodatno oporezovao sav njihov rad i odricanja više generacija. Trenutačni iznos stambenih kredita je 52 milijarde kuna. Koliko je kredita otplaćeno? Gdje su kamate, a gdje amortizacija nekretnina? Tko će to platiti? Čista je laž da će porez na nekretnine zahvatiti najbogatiji dio stanovništva. Bogati drže gotovinu po domaćim ili stranim bankama. Imamo demografski potop, a uvodimo porez i na one nekretnine u kojima obitelji žive. To što netko ima nekretninu u kojoj živi, i vikendicu na moru ili na selu, i još je podigao kredit za nešto od navedenog, pa zar je to kapitalist? A onaj sa ogromnim kapitalom u banci to nije? Leži štednja u bankama i ubire kamatu, ne traži nikakve kućne popravke, niti zamjene starih instalacija, a srednji sloj plaća rate i visoku kamatu na svoju “štednju-nekretninu”, ulaže u njeno održavanje, kroz to održavanje puni državni proračun, i na kraju mu spremaju porez na tu “štednju”, svake godine, a od 2020. srazmjerno tržišnoj vrijednosti nekretnine, a jedina utjeha je da vrijednost “štednje-nekretnine” s godinama značajno pada.

(2) Zamjena za komunalnu naknadu, spomeničku rentu i porez na kuće za odmor

Zašto se onda porez na nekretnine uopće uvodi? Svi izračuni pokazuju da bi se već za prvu, a kamoli za drugu nekretninu plaćalo znatno više nego sada. To je vidljivo iako su zakon i njegova priprema prošli bez ikakve analize od strane zakonodavca. Od 2020. godine porez će obračunavati prema tržišnoj vrijednosti nekretnien. To pokazuje svu promašenost naše birokracije, koju  zaista previše plaćamo. Rezultat će biti masovna rasprodaja nekretnina. Poništavanje odricanja niza generacija.

(3) Rasterećenje rada, a opterećenje kapitala

Kakva je to rasterećenje rada koje guši radnika? Kao, treba povećati porezne prihode od imovine, a onda smanjiti poreze na dohodak, i tako rasteretiti rad, kako bi se tako povećala konkurentnost ekonomije. U praksi slijedi inverzan postupak – radniku će se prije izbora povećati dohodak preko smanjenja poreza na dohodak, nakon toga će Vlada ušminkati ekonomske pokazatelje, a onda će se istom radniku razlika oduzeti preko poreza na nekretnine, nakon što vladajuća garnitura osvoji novi mandat. Još je veća zabluda da će porezne izmjene povećati konkurentnost proizvoda. Bruto 2 ostat će isti, odnosno cijena rada za poduzetnika ostaje ista, jer ne dolazi do smanjenja doprinosa, već samog poreza na dohodak. Kako će se porez plaćati i na poslovne prostore, baš me zanima kako će to povećati konkurentnost ekonomije? Suprotno nametnutim predrasudama, cijena rada u RH izrazito je niska u odnosno na životni standard i razinu obrazovanja. Ne samo dramatičnu nezaposlenost, u razloge iseljavanja trebamo uvrstiti i niske plaće. I nakon svega, treba oporezovati jedino što imamo – nekretnine. Konkurentnost treba graditi na smanjenju poreznih rashoda, a ne na povećanju poreznih prihoda.

(4) Porez se plaća na dohodak, dobit, potrošnju, promet

Porezom na nekretnine uvodi se porez na samu imovinu. Sasvim je normalno da netko plaća porez na dohodak od iznajmljivanja nekretnine, ali da se plaća porez na samu nekretninu? To je protivno svim fiskalnim pravilima i posve prirodno izaziva zgražanje svih stanovnika ove zemlje. Plaćate PDV prilikom ulaganja, gradnje, i prilikom održavanja nekretnine, plaćate porez i prilikom iznajmljivanja nekretnine, i sada plaćate porez treći put, na samu nekretninu.

(5) Što je s porezom na aktivu, na štednju, ure, jahte, glisere?

Ako je ministar Zdravko Marić za oprezivanje bogatih građana, zašto ne uvede porez na štednju ili aktivu banaka, koji je puno pravedniji i koji je lakše operativno uvesti. Zar aktiva banke nije imovina? One banke koja godinama ostvaruje ekstra profite, milijarde dobiti. Kada su u pitanju banke, potežu se teze o narušavanju financijske stabilnosti, i da su depoziti nužni jer su izvor kreditiranja financijskih institucija. A jasno je da banke kod HNB-a drže milijarde kuna, i da su previše likvidne, ako se tako može reći. Teze o bijegu depozita u slučaju uvođenja poreza na štednju zapravo su besmislice. Nakon uvođenja poreza na kamatu, iznos depozita se povećao.

(6) Zbunjujući, nepripremljen i nedorečen zakon

Pripremio se bez ikakve primjerene analize, jasnih izračuna, potrebitog modeliranja, i valjane pripreme. Donesen je samo zato da bi ga se donijelo i još ga se fino upakiralo pod zakon o lokanim porezima. Niti do danas nisu napravljeni točni izračuni, niti se imaju na temelju čega provesti, ali je očigledno da će novi harač biti veći od sva tri trenutna odgovarajuća javna davanja. Katastar i gruntovnica nisu adekvatno sređeni. Uvođenje poreza iznimno je skupo, skoro neprovedivo. Cost-benefit je jako loš. Podsjetimo, općine i gradovi nisu bili obvezni uvesti komunalnu naknadu, dok će prema novom zakonu sve JLS morati uvesti porez, što je oblik diskriminacije prema sredinama pod posebnom državnom skrbi, posebno prema onima koje su izložene negativnim demografskim procesima. Pojedine JLS su kroz neplaćanje komunalne naknade stimulirale obitelji na ostanak. Komunalna naknada morala se trošiti namjenski, na održavanje komunalne infrastrukture, dok se porezni prihod od nekretnine ne mora trošiti namjenski.

(7) Zašto uopće namet na prvu nekretninu?

To je u potpunosti suprotno s bilo kakvim pozitivnim demografskim načelima. Plaćati državi zbog same činjenice da živite u svome stanu ili kući, pogotovo ako plaćate kredit za tu nekretninu. Kod građevne dozvole plaćamo doprinose po kubiku nekretnine u izgradnji. Suprotno politici Vlade RH, treba ukinuti komunalne naknade za nekretnine u kojima netko boravi, pa ako je neka obitelj brojnija, treba joj čestitati i pustiti mladost da se rasporedi za što veću uštedu. 

(8) Novi porez u vrijeme izlaska iz krize

S makroekonomskog gledišta, porez na nekretnine je veliki promašaj. Ne zaboravimo da ukupni BDP (i po stanovniku) još nije dostigao predkriznu godinu 2008. Danas se vide znakovi oporavka, ali ne zbog kvalitetnog vladanja, nego zbog snažnog rasta turizma, kao i oporavka inozemne potražnje. Problem je što se ministar Zdravko Marić trudi sve to prosuti. Spontani oporavak Hrvatske, bez dopuštenja Unije, jako iritira Europsku komisiju, koja je učinila sve da Hrvatska bankrotira. Uvođenjem novog poreza smanjuje se raspoloživi dohodak i investicijski potencijal ekonomije, a preko toga i rast cjelokupnog gospodarstva.

(9) Lažna briga za poduzetnike

Da država brine za poduzetništvo, vodila bi računa o činjenici da se domaći kapital preusmjerava u turizam bilo kroz izgradnju apartmana, kuća za odmor, bilo za njihovo održavanje ili rekonstrukciju. U sektoru turizma odvija se snažna investicijska aktivnost od strane stanovnika ove zemlje, odnosno od strane srednjeg sloja, koji ulazi u poslove koji donose sigurne, konstantne i normalne prinose. Uvođenjem novog poreza ta bi se snažna investicijska aktivnost i sav taj život zaustavili, a preko toga i gospodarski rast, odnosno punjenje državnog proračuna.

(10) Ne uvoditi nove poreze, nego reformirati javnu upravu

Prema podacima za 2016. ukupni porezni prihodi državnog proračuna iznosili su 71,8 milijarde kuna, dok su u 2015. iznosili 68 milijardi kuna, što ukazuje na povećanje za skoro 4 milijarde kuna. Ukupni prihodi iznosili su 116 milijardi kuna, dok su rashodi iznosili 120 milijardi kuna, a ukupni manjak iznosio je 4 milijarde kuna. Znači, Vlada RH glavninu prihoda (preko 60%) ubire preko poreza, što je za jednu nedovoljno otvorenu ekonomiju izrazito puno. Umjesto da Vlada RH radi na racionalizaciji rashoda kroz smanjenje državnog aparata, racionalizaciju zdravstvenog sustava, dekonstrukciju II. mirovinskog stupa, kroz teritorijalni preustroj, kroz smanjenje kamata refinanciranjem kunskog djela javnog duga kod HNB-a, čime bi svela rashode državnog proračuna na održivih 110 milijardi kuna, Vlada RH provodi suprotno, uvodi nove poreze, i tako od državljana RH pravi budale. Jako je zanimljivo kako se Europska komisija snažno zalaže za uvođenje poreza na nekretnine u RH. Radi se o otvoreno iskazanoj namjeri otimačine – nekretnine na našem predivnome Jadranu zapele su za oko Europljanima. Veoma zanimljivo, porez na nekretnine uvele su one članice Unije u kojima domaće stanovništvo nema kulturu stanovanja u vlastitim nekretninama, kao i one u kojima je standard izrazito visok, s jakim akumulacijama štednje.

Ukoliko premijer Andrej Plenković bude ustrajan u podržavanju nakaradne ideje ministra Zdravka Marića o uvođenju poreza na nekretnine, bit će to zasigurno kraj njegove vlade, bilo na prijevremenim, bilo na redovnim izborima. U dijelu domaće javnosti, one koja se skriva iza institucija i koja ima snažnu podršku glavnih medija, odustajanje od poreza na nekretnine naziva se odustajanjem od reformi. Isti lažni ekonomisti dizali su poviku prilikom odustajanja od monetizacije autocesta, a već dvije godine imamo dvoznamenkast rast prihoda od cestarina, te uz reprogram kredita na duži rok otplate, autoceste mogu donositi dobru zaradu. Slično se dogodilo nakon konverzije kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Hrvatska je premala zemlja za toliko blefera.

 

Komentari

Tvrtko Dolić

Rasklimana Sveta stolica

Published

on

 ZLOSTAVLJANJE DJECE U PENNSYLVANIJI     Reže li papa granu na kojoj sjedi? Na nedopustiva zastranjivanja svećenika oglasio se isprikom i napadom na klerikalizam, čime otvara problem koncepta Katoličke crkve. Kada odlaze u svećenike mladi trebaju taj osjećaj misije i pripadnosti odabranima. Karel Wojtyla direktno je pozvan – čuo je da sam Bog izgovara njegovo ime.

Kako sam se odlučio za kritiku Katoličke crkve u ovo vrijeme antikatoličkih križarskih ratova zapadnih sila, evangelika, protestanata, judaista i islamista? Nije to laka odluka, jer je pravilo da Rim ruše barbari. Papa Franjo napada klerikalizam u smislu umišljenosti svećenika da su nešto posebno od drugih vjernika, a zapravo su samo ljudi – zastranjivanja i poremećenost time nužno ulaze u svećeničke redove. Papa me pomalo podsjeća na našeg nogometnog izbornika Zlatka Dalića i njegovo pozivanje na poniznost. Koja vražja poniznost? Stisni se kao klerik, stisni se kao čovjek – bolje da te nema. Zar nije vrijeme da se katolici ponovno usprave i otvoreno traže svoj dio svijeta i svoj dio života. Naravno da unutar katoličkog svećenstva ima opakih likova, ali je to posve normalno, jer svećenici ne dolaze po Duhu svetom, poput Isusa, nego ih “novače” među ljudima. Možemo reći da niti Duh sveti ne može Demiurgu preoteti svaku barabu, a nisam nešto siguran da se puno potrudio oko mene osobno. Isus je pretjerao s tim svojim preuzimanjem grijeha baš za svakoga. Ima tako pokvarenih ljudi da ih Duh sveti ne želi pridobiti na svoju stranu. Pape su zbog seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva danas izloženi svuda u svijetu, što je prirodno, jer se Katolička crkva proširila sve tamo do Patagonije. Crkveni raskol iz XI stoljeća može se gledati i kao podjela grijeha, u prošlosti i u budućnosti. Kada su se sjeverne europske nacije odvojile od griješnog Rima, bilo je zadovoljstva i na strani Svete stolice, koja se riješila griješnika na sjeveru. Katolička crkva naprosto se otimala za svoju prisutnost u tri Amerike, da bi na kraju dobila samo veći prostor za pospremanje.

Zlostavljanja od strane vjernika

Nakon zastranjivanja pojedinih katoličkih svećenika u Irskoj i Chileu, pod povećalom je kler u američkoj državi Pennsylvaniji. Kako priznaje sam papa Franjo, u posljednjih 70 godina, tamo su najmanje tisuću maloljetnih osoba bile žrtve seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva. To je zaista jezovito i otvara pitanje što poduzeti da neko pastoralno djelovanje ne preuzme sve deformacije društva iz kojeg dolazi i društva u koje ulazi. U svezi napada pape Franje na kler, javlja se strah koliko će nova doktrina da su svećenici samo ljudi dovesti do toga da svećenici lakše prihvate ljudske slabosti. Da se prestanu odupirati svojim ljudskim manama. S druge strane, u podsvijesti nekog svećenika njegova “uzvišena pastoralna misija” može biti izgovor za toleranciju prema vlastitom zastranjivanju. Bojim se da papa ulazi u jako riskantnu reformu, koja nameće određen doktrinarne prilagodbe. Mladi ljudi ulaze u kler zbog tog osjećaja posebnosti. Kako provesti “novačenje” mladih svećenika? Kao sjemeništarci najčešće su seksulano usmjereni na starije od sebe, kao i svi drugi njihovi vršnjaci, a što će im donijeti starenje, to nitko ne može predvidjeti. Pojave poput pedofilije ruše cijeli koncept Crkve. Jer, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku.

Misterij Trojstva

Mistična tajna Univerzuma: Otac, Sin i Duh sveti. Tko je Otac? Jer ako slijedimo Pavla, onda je Isus fantazam, emanacija Duha svetog. Grubo rečeno, Isus nije sin Božji, nije stvoren poput čovjeka u kojega Duh sveti ulazi (ili ne ulazi) po njegovom rađanju ili kasnije, nego nam prvotno dolazi iz same ishodišne duhovne plerome, koja u spletu okolnosti tadašnjeg rimskog imperija ulazi u odraslog sina Marije od Kafarnauma. Marija je rodila Sina Božjeg, a paraklit Isus je viša razina, jer nam širi Objavu Duha svetog kao njegova emanacija. Isus je pozvao na pobunu protiv očeva i Oca. Kao što reče provokativni darvinist Richard Dawkins, starozavjetni Jahve je najsurovije biće u Univerzumu – ljubomoran, sitničav, nepravedan, zlopamtilo, osvetoljubiv, krvoločan, ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, sadomazohist, pakosni silnik. Duboke su to vode i opasno je u njih zaroniti, jer onaj koji stvara materijalni svijet, galaksije, crne rupe i raspade cijelih kozmičkih staza, zasigurno nije biće koje će dopustiti da kao sićušno stvorenje na Zemlji važem njegov značaj u odnosu na Duh sveti iliti Apsolut. Time se vraćamo na problem prapočetka. Kako je pokrenut ovakav Univerzum? Ako hipotetički odstranimo Stvoritelja, Bože mi oprosti na ovakvoj izjavi, onda duhovna pleroma ne emanira, a Duh sveti utapa se u ništavilo Kozmosa. Dobro prepoznajemo kroz svijest o zlu ili neprihvatljivom. Važno je shvatiti da Duh sveti nije rezerviran za svećenike, nego ulazi u čovjeka, i samo takvi ljudi trebaju ulaziti u svećeničke redove. A čovjek nije kreiran niti stvoren kao savršeno biće. Licenca i dizajn (savršenog) čovjeka trebali bi dolaziti iz duhovne plerome, ali se bojim da Stvoritelj unosi svoje korekcije. Poremećenost poput pedofilije može sustići svakog čovjeka, a klerik je na kraju samo čovjek.

Zlostavljanje vjere

Pojedinačno zlostavljanje od strane nekog svećenika prema drugoj osobi je kraj civilizacije, a događa se i zlostavljanje prema nekoj religiji ili konfesiji od strane drugih kolektiviteta i pojedinih diktatora. Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab piše o tome kako je u Njemačkoj ovih dana jezidsku azilanticu Ashawk Haji Hamid presreo starkelja Abu Humam iz ISIL-a, koji je tu mladu djevojku zatočio, silovao i mučio. Ashawk je bila u grupi jezidskih djevojčica koje je ISIL u kolovozu 2014. oteo u Mosulu. Pripadnici ISIL-a dijelili su međusobno djevojčice kao seksualno roblje i preprodavali – Ashawk je na tržnici za 100 dolara kupio isilovac kojemu je uspjela pobjeći. Izbjeglu Ashawk neće rado prihvatiti u svojoj blizini niti jedna tuđa religija. Njemačka policija nije uhitila Abu Hamama, najvjerojatnije zato što su zapadne sile kreirale ISIL. Religijsko zlostavljanje često je generirano izvan religijskih skupina. Jesu li vladajuće strukture u Pennsylvanji takve i toliko pakosne da im paše zlostavljanje djece katolika? Kada SAD, Izrael i priljepci ovladaju arapskim resursima, ISIL će jednostavno nestati, kao što je ispario i Osama Bin Laden. Hrvati su doživjeli istovremeni pogrom i klera i laika. Na kraju Drugog svjetskog rata nad Hrvatima je proveden genocid. Partizani i komunjare ubili su 515 katoličkih svećenika. Posao iz svibnja 1945. nastavlja se danas drugim sredstvima. Ubojice se nikada nisu pokajale za svoj zločin. Naprotiv, od strane antifa i drugih protuhrvatskih skupina generirana je nevjerojatna mržnja prema Katoličkoj crkvi a napose prema Crkvi u Hrvata. Kod nas najprije moramo prepoznati opći okvir zlostavljanja i progona katolika, pa tek onda provjeriti koji svećenici prelaze civilizacijsku granicu svoje pastoralne misije. Ne dajte da vas zavara pedofilija, koja je poremećenost, ali ne isključivo starijeg svećenstva u Katoličkoj crkvi. U suzbijanju i progonu Katoličke crkve koordinirano djeluju velike zapadne sile, anglikanci, protestanti, raznorazni jahvisti, pravoslavci i antife, a ne trebamo smetnuti s uma činjenicu da je Turska vodila dugi rat protiv Katoličke crkve, što se vidi i na karti hrvatskih zemalja.

Pedofilije ima svuda, pa i među svećenstvom

Pravo im budi. Neke loše slike o sebi šalje nam sama Crkva. Isus i apostoli bili su mladi ljudi, koji su propovijedali duboke društvene promjene, pobunu protiv očeva i Oca. “Tko se hrvao sa svijetom postao je velik tako što je svijet savladao, tko se borio sa samim sobom veći je jer je samog sebe nadvisio, a onaj tko se s Bogom bori veći je od svih.” – napisao je to Otac egzistenicalizma Søren Kierkegaard u svome djelu “Strah i drhtanje”, u kojemu na svoj način promatra psihološke pojmove u biblijskim “koordinatnom” sustavu. Već tijekom prvih stoljeća, kristjanstvo su preuzeli starci. Gašenje Crkve kao vojne sile stvorilo je dokolicu za različita zastranjivanja, uključujući pedofiliju. Crkveni dvori potisnule su spavaonice za križarske redove. Zašto je za Crkvu loše da svećenik ima svoju obitelj i nešto milodara preusmjeri u kućni proračun? Da ne spava u uškopljenoj vojarni. Celibat uništava Katoličku crkvu. Prva briga Crkve trebala bi biti obitelj, a sami katolički svećenici nisu obiteljski ljudi, u smislu da se žene i imaju djecu, što je u ostalim kristjanskim konfesijama dopušteno. Izgovaraju se da je njihova obitelj Crkva. Oni su posebni, a to može značiti svašta, od snažnog poziva vjere i žrtve za druge do sklonosti prema suprotnom spolu samo u smislu izrabljivanja. Najznačajniji apostoli Petar i Pavao bili su oženjeni. Kako su najviši katolički svećenici metuzalemi u raspadanju, neprijatelji Katoličke crkve u prvi plan dovode pedofiliju, koja se u “novačenju” mladih ne može predvidjeti. Naravno da među svećenstvom ima pedofila. Pedofilija je danas jedini dokaz da su katolički svećenici ljudi.

Inkvizicija i Križarski ratovi

Danas propaganda protiv katolika ide obrnutim povijesnim redoslijedom: pedofilija, Inkvizicija, Križarski ratovi. U svezi stvaranja neraspoloženja prema Katoličkoj crkvi, antife rado naglase Inkviziciju. Znate, nije to bilo ništa posebno – sve velike svjetske religije imaju slične sustave borbe protiv nutarnje hereze. S bulom “Ad extirpanda” pape Inocenta IV. iz 1252. pokrenuto je uspostavljanje reda u tadašnjem divljanju lokalnih “pravovjernika”. Nakon uvođenja Inkvizicije, smanjio se broj žrtava vjerskog discipliniranja. U brojnim slučajevima, Inkvizicija je spriječila narodna i vjerska smaknuća bez suda. Znate, vjerski fanatici morali su se u svojim prokazivanjima obratiti Inkviziciji, dolazilo je do istrage neugodne za sve strane, pa su zagriženi pravovjerci i pravoslavci odustajali od progona. Svećenstvo se počelo bojati “unutarnje kontrole” – nije lako pozvati strašne suce zbog bilo koga, ako ste se sami ogriješili o vjerske norme i sve ljudske zakone, pa vam se svaka istraga može obiti o glavu. Istina, Crkva je s discipliniranjem heliocentričnog dominikanca Giordana Bruna prešla dopustivu granicu, ali ne prema civilu, nego prema svome svećeniku. Što se veli, Bruno nije znao prezentirati svoja znanstvena saznanja politički mudro, na uspravnici prihvatljiv način. Zar nije isusovac Nikola Kopernik prezentirao svoj heliocentrični sustav skoro stoljeće ranije? Svaki problem od prije pola milenija, u kojemu se i svećenici i laici nisu mogli snaći, promatra se kroz povećalo današnje znanosti. Kristjanstvo je formalno pokrenulo Križarske ratove za oslobađanje Isusovog groba, a zapravo su se vodili ratovi za ovladavanje Putom svile i strateškim pozicijama, koje su preuzeli kalifati. Teutonski križarski red protegao se do Poljske, Litve i Novgoroda – ishodišno je osnovan u Palestini, u famoznoj luci Akra. Poraz famozne Crociate u Palestini doveo je do pokušaja ovladavanja svijetom morskim rutama izvan Mediterana. Bilo to pravo antifama ili ne, “nazadna” Katolička crkva promijenila je svijet i vrijeme.

Raspad jedinstvene Crkve i kriza papinstva

Razveselila me antifa “pamet” Jurice Pavičića. Veli da smo za vladavine Partije imali fotografije hrvatskih policajaca kako pomažu sirijskoj djevojčici da uđe u vlak, a danas kada je po Pavičiću na vlasti Crkva (!?) isti naglašava da hrvatski policajci pljačkaju migrante. Posve suprotno, naši problemi dolaze od toga što Crkva ne vlada, što Isusa razapinju svaki dan. Besposlen pop kobile krsti! Vjerski ratovi plamte na sve strane, a katolički svećenici mašu s grančicama mira. Dojam je da se Katolička crkva kroz raznorazne isprike najgorem ološu udaljila od reformi Grgura VII. Mi smo Talijanima prvi susjedi, Italija je domaćin katoličkom Pontifikatu iliti Mostu, Hrvati su uglavnom katolici, a u Hrvatskoj dominiraju komplementarne skupine. Vojne zrakoplove nismo trebali kupiti od Izraela, nego dobiti gratis od Svete stolice. Nekada su pape predvodili vojne pohode, a danas se ponašaju kao čelnici protuhrvatskih udruga. U svojoj dugoj povijesti, Katolička crkva pokušavala je ovladati istokom. To su zlatne godine Hrvata, koji su najprije u ime Bizanta, a nakon 9. stoljeća u ime Rima, širili kristjanstvo na sjeveroistok Europe. Tako veliko širenje nije mogla održati niti jedna religija, niti jedna vojna sila. Presudilo je Hegelovo pravilo u morfologiji civilizacija. Crkva se počela raspadati iznutra, kroz nekoliko različitih crkvenih raskola. U antička vremena, ekonomski interesi presvlačili su se u sukobe oko divinizacije Isusa i prirode njegove pojave. Odvajali su se gnostici, arijevci, manijevci, nestorijanci i more drugih kristjanskih pravaca. Rađanje islama i kalifata potisnulo je Bizant, da bi odvajanje Hrvatske od Bizanta u vrijeme Branimira označilo prevagu Rima, što za kristjanstvo nije dobro završilo. Da je Bizant ostao kristjanski dominantan, Carigrad bi teže pao u turske ruke. U vrijeme Križarskih ratova i u širem razdoblju “širenja riječi Božje i ovladavanja svjetskom ekonomijom”, odvojile su se zasebne nakupine pravoslavaca, protestanata, evangelika, i more drugih kristjanskih konfesija. Sve bi to bilo prihvatljivo da je Katolička crkva još uvijek snažna vojna asocijacija. Ovako, skoro sve europske katoličke zemlje uvučene su u NATO, u kojemu kolo vode evangelici, protestanti, judejci, pa i Turci.

Previše Talijana

Papa Franjo je Jorge Mario Bergoglio iz Argentine, ali talijanskog rodoslovnog podrijetla. Italija je u Velikom ratu bila na pobjedničkoj strani, a papa Benedikt XV. stolovao je od 1914. do 1922. Rođen je u Genovi kao Giacomo della Chiesa. Godine 1914. on je na liniji tada rastućih jehovaca – najavljuje dolazak Isusovog kraljevstva mira, a ono izbija Prvi svjetski rat. Svjedoci Jehove su se zbog svoje pogrešne “vremenske” prognoze skoro posve raspali, a višemilenijska Katolička crkva nekako preživljava. Italija i papa Talijan dopustili su formiranje prve Jugoslavije – gledali su da zagrabe što više “austrougarske” i hrvatske obale, a kako će Hrvati i ostali katolici u svemu tome proći, nikoga nije zanimalo. “Papa mira” iliti “papa nečinjenja” za života je dobio spomenik u Istanbulu – “Dobročinitelju naroda bez obzira na narodnost i vjeru”. Benedikt XV hladno je promatrao rađanje fašizma, šaljući na sve strane svoje plemenite poruke. Njegov nasljednik bio je Pio XI. – Talijan Ambrogio Damiano Achille Ratti. Nekako mu je promaklo ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu. U prvim danima takozvane Šestojanuarske diktature, Pio XI ne ustaje u obranu nacija porobljenih u Jugoslaviji, nego s Mussolinijem uglavljuje Lateranske sporazume. Slijedeći papa Pio XII bio je Eugenio Pacelli iz rimske plemićke loze. Dolazi 1939. u paketu s Drugim svjetskim ratom. Pri zaposjedanju Svete stolice, naglasio je da Crkva ne osuđuje niti jedan oblik vladavine, ali nije priznao NDH – Mussolini je imao namjeru obnoviti Rimsko carstvo sve do Sirmiuma. Pio XII slabo je pratio komunističko suđenje Alojziju Stepincu i Crkvi u Hrvata, pa ne pokreće Stepinčevu kanonizaiju niti nakon što je naš mučenik otrovan u kućnom pritvoru. Stepinca je negdje zametnuo i slijedeći papa Pavao VI, ponovno Talijan, Giovanni Battista Montini, koji je bez srama primio Tita, najvećeg zločinca u povijesti ljudskog roda. Pali anđeo priznaje superiornost Stvoritelja, a njegov namjesnik na zemlji priznaje ravnopravnost Palog anđela! Stepinac je proglašen blaženim tek kada Svetu stolicu preuzima papa koji nije Talijan – Poljak  Karol Wojtyła iliti Ivana Pavao II. Slijedeći papa Benedikt XVI, seriozni Nijemac Joseph Ratzinger ostao je distanciran, a novi aktualni papa Franjo, Argentinac talijanskog podrijetla, pojavio se kao gitarist iz posljednjeg “Mad Maxa”, i za našeg mučenika Stepinca formirao komisiju, u koju je ušlo i pravoslavno srpsko svećenstvo, takozvani klir, što je poniženje za sve Hrvate, pa i za sve katolike – upravo se SPC kompromitirala za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa i u agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH krajem prošlog stoljeća.

Maćehinski odnos papa prema Hrvatima

Pedofilija je poremećaj koji nema blage veze s Crkvom i treba se suzbijati na širem planu. Više me brine pedofilski odnos Svete stolice i snažnijih europskim nacija prema Hrvatima i sličnim narodima. Kako objasniti maćehinski odnos papa talijanske narodnosti? Ne samo da je blaženi Alojzije Stepinac zatočen i usmrćen od komunističkih struktura, bio je pretjerano suzdržan prema Anti Paveliću, veliki protivnik Hitlerovih rasnih zakona, i još je izrekao tvrdo NE Titovom zahtjevu da se Crkva u Hrvata hijerarhijski odvoji od Rima, odnosno od Svete stolice i papinstva. Čak u vrijeme otpora prema Beču i Pešti, Stepinac je bio skloniji Jugoslaviji nego preživljavanju Habsburške monarhije. Bio je solunski dragovoljac. Bilo je za očekivati da će se svaki papa počevši od Pia XII pokloniti Stepincu i njegovom istinskom mučeništvu, ali je to izostalo. Na neki način niti jedan papa 20. stoljeća nije dostojan da kanonizira Stepinca, pa je u tome smislu kolebao i Ivan Pavao II. Eto, Karol Wojtyla kanoniziran je prije Stepinca. Prisjetimo se i tog nevjerojatnog rata vatikanskih struktura protiv ukazanja Marije Majke u Međugorju. Nije sve u tome da Rim izbjegava priznati bogojavljenje za života vidjelica i/ili vidioca zato da ne potisnu papu u smislu prenošenja Božjih zapovijedi i Božje milosti. Zapadnoeuropske nacije protive se rađanju novih katoličkih svetišta, jer Lurd, Fatima i slična mjesta Gospina ukazanja donose velike novce. Koliko je taj biznis zapadnoeuropski kanaliziran pokazuje i redovan odlazak časnika HV-a u Lurd, što je na svoj način smiješno. Čak je i veliki Goethe rekao kako voli doći u Mariju Bistricu, gdje se osjeti da pripada Europi. Na kraju je Sveta stolica oduzima franjevcima svetište u Međugorju, nakon nekoliko pokušaja da se prisutnost Gospe preseli u Italiju preko suza na kipu donesenom iz Međugorja. Posebno je znakovit slučaj Dajla. Naime, porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana je Benedikt XVI. posebnim dekretom suspendirao na jednu minutu. Vrijeme je zaustavljeno samo zato da zamjenski biskup potpiše sporazum o predaji crkvenog posjeda u Dajli talijanskim benediktincima. Rim sa svojim novim suđenjem Stepincu afirmira Tita, onoga istog Tita koji je Stepinca osudio, zatočio i usmrtio zbog njegove lojalnosti prema Svetoj stolici.

SVIJET JE BISER

Fenomen Jezida i Jarsana

Radi razumjevanja šireg konteksta nasilja prema Ashawk Haji Hamid i Jezidima, ovdje ću napomenuti neke manje poznate činjenice o naciji / religiji Jezida. Danas žive podno obronaka iranskog Zagrosa i jugoistočno od mističnog edenskog jezera Van, uključujući Nimrud i pokrajinu Ninive, koja se smjestila na istočnoj strani Tigrisa, uz pritoku Khosr. Jezidi poštuju Palog anđela, koji je više Stvoritelj nego Duh sveti. Kreator Haq iliti Istina, najprije je stvorio svijet kao biser. Prije nego se razmahao Stvoritelj i počeo nabacivati stvari, odnosno sve materijalno, Kreator je pozvao u egzistenciju sedam anđela, sedam misterija, kojima je na čelu Malek Taus – Paun, sunce vjere, iluminacija samog Kreatora. Ljudi su dobri i zli, ali ne na sliku Kreatora nego su izraz karaktera samoga Pauna, koji je prilikom iskazivanja svoje tamne strane izgubio milost Kreatora. Pokajničke suze Palog anđela ugasile su vatru njegove paklene tamnice. Paun se vratio na tron ovoga svijeta. Na nesreću Jezida, drugo ime Pauna je Šejtan, što je u Kuranu naziv za Sotonu. Islam progoni Jezide, a islamisti drže da je u odnosu na Jezide sve dopušteno.  Danas je teško pronaći naciju ili religiju koja se prema Jezidima postavila korektno – mislim na one koji su s Jezidima došli u kontakt. Slično Jezidima, njima susjedni Jarsani vjeruju da se Univerzum dijeli na unutarnji (batini) i vanjski (zahiri). Imaju svoje zasebne zakone. Ljudi pripadaju samo vanjskom svijetu, a njihove živote vode pravila unutarnjeg svijeta. Kao i kod Jezida, božanska esencija pojavljuje se u vanjskom svijetu kao transmigracija duha. I Jarsani i Jezidi vjeruju u reinkarnaciju nakon smrti. Kod Jezida sedam svetih bića periodično reinkarniraju u ljudskom obličju – koasasa. Kod Jezida i Jarsana možemo prepoznati utjecaje susjednih religija. Religija Jezida sadrži neke odrednice sufizma. U jezidskoj “Knjizi iluminacije” nalazimo da je Paun bio prisutan kada je Noin potomak Nimrod (Nimrud) gurnuo Abrahama u vatru. Svijet je biser, a Jezidi su dragulj civilizacije. Isto tako, doktrinarni sukobi, hereze, indulgencija, simonija i raskoli, sve to čini veličanstvenu povijest kristjanstva i Crkve.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Sedam propovijedi mrtvima

Published

on

By

CARL GUSTAV JUNG   U ovo opako vrijeme, kada se psihijatrija ponovno koristi za političke obračune, dobro je podsjetiti kako psihoanalizu kao znanost ne možemo svesti na zidine zagrebačke Zatvorske bolnice. Psihoanaliza ima svoju veliku kulturnu povijest, odnosno svoje široko civilizacijsko utemeljenje, što je najbolje prezentirao švicarski znanstvenik Carl Gustav Jung.

(više…)

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Pavić – Plenković mirovinska reforma pretvara zaposlenike u starce, a umirovljenike u pokojnike.

Published

on

 MIROVINE NISU SOCIJALNA POMOĆ        Kako se približava saborska rasprava o još uvijek zagonetnoj mirovinskoj reformi, padaju predatorski prijedlozi s one strane razuma. Nametanjem teme proširivanja proračunskog dodatka na sve mirovine, finacijska mafija potiskuje u drugi plan javnu raspravu o zamrzavanju ili dekonstrukciji Drugog stupa kao privatnog i obveznog – zaista je drveno željezo.

Sve su države ukinule takvo tranzicijsko čudovište, i tako izašle iz krize. Sve osim Hrvatske.

Skupe pozajmice, skupi krediti, pogrešno investiranje, skupe usluge upravljanja mirovinskim fondovima, da bi uslijedio pad omjera umirovljenika i zaposlenih na 1:1,26. I još se spremaju promjene na štetu osiguranika i nacije:

(1) Mirovinci predlažu proračunski dodatak 27% za sve mirovine. Kao da invalidninu dobiju i zdravi. Podignuta je uzbuna zbog 20 mirovina kombiniranog umirovljenja za koje tvrde da su niže u odnosu na iste parametre umirovljenja strogo na temelju državnog Prvog stupa. Iste kumulacije mlađeg osiguranika i starijeg osiguranika zapravo su neusporedive. Mirovinci idu dalje, pa državi nude preuzete državne obveznice za dionice: HAC 6%, ACI 50% i HEP 30%. Zašto ne 50% Apple-a? Mirovinci predlažu određivanje minimalne mirovine za 15 godina rada, a ako netko nema 15 godina rada, razlika do minimalne mirovine namirivala bi se iz socijalnog sustava a ne iz mirovinskog, uz primjenu imovinskog cenzusa – kažu da nisu svi s malim mirovinama sirotinja. Slično ministar Marko Pavić pribjegava socijalnom modelu, pa  predlaže povećavanje najnižih mirovina za 3%. Prisjetimo se da su banke pokušale progurati socijalni model rješavanja stambenim kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, što je bio udar na zdrav razum. Mirovinci i uhljebi mirovinskih fondova traže da se Drugi mirovinski stup oslobodi obveze usklađivanja mirovina s plaćama i s inflacijom.

(2) Ministar Marko Pavić kaže da za mirovine godišnje nedostaje 17 milijardi kuna, koliko godišnje izdvajamo u državni Prvi stup iz naših bruto plaća. U privatan Drugi stup izdvajamo 5% iz naših bruto plaća, godišnje 5-6 milijardi kuna, skoro 2 pelješka mosta. Da smo prošle godine obustavili Drugi stup kao obvezan, za mirovine bi ove godine nedostajalo 11 milijardi kuna. Od uvođenja Drugog stupa 2002. bankama i njihovim osiguravajućim društvima prepustili smo naših 88 milijardi kuna, i tako osudili državni Prvi stup i proračun na prekomjerno zaduživanje, jer državni stup cijelo vrijeme namiruje sve mirovine. Dakle, na mirovine godišnje odlazi 10 peljeških mostova, a sveukupno nas je Drugi stup koštao oko 176 milijardi kuna, što je više od 50 peljeških mostova.

(3) Povisivanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina počevši od 2031. predstavlja nevjerojatan bezobrazluk. Netko sebi uzima pravo zajahati sve buduće hrvatske generacije. U mnogim zemljama na prosvjedima mirovinskih osiguranika imamo natpis: “Mi smo mirovine zaslužili, zaradili, izdvajali za njih iz svojih plaća”. To što smo izdvajali je naše i imamo svako ljudsko pravo uzeti svoje kumulacije sa 60 godina! Zašto je Andreju Plenkoviću i Marku Paviću svejedno što će se dogoditi s našim mirovinama? Razlog ste naslućivali – obojica su u istom eurouredu kasirali visoka europrimanja, i to namjeravaju ponoviti. RH – EU prijenos mirovinskih kumulacija provodi se u oba smjera i više puta, uz nama nepoznate izračune. To je taj mirovinski sustav koji je Plenković proučio i prihvatio.

(4) Do kasnih 90-ih prošlog stoljeća izračun nečije mirovine radio se na temelju najboljih 10 godina. Nakon što je pokrao mirovinske fondove, za potrebe privatizacijske pljačke, i ubrzano pretvarao sve stanovnike ove zemlje u umirovljenike, HDZ je riješio problem smanjivanjem mirovina, pa je 1998. uveo izračun mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Nakon povratka na vlast, Partija dodatno ruši mirovinski sustav i hrvatsku državu kroz uvođenje privatnog i obveznog !! mirovinskog stupa, koji četvrtinu mirovinskih izdvajanja preusmjerava u fondove pod kontrolom osiguravajućih društava četiri “naše” najveće banke: Zaba, PBZ, Erste i Raiffeisen.

(5) Smanjeno punjenje državnog Prvog mirovinskog stupa nije moglo namirivati postojeće mirovine, pa je HDZ sakrio svoju i SDP-ovu sramotu tako što je uveo kompenzicijski proračunski dodatak 27% za one koji su umirovljeni samo na temelju Prvog stupa. Taj preračunati postotak trebao je iznositi 33,33%, jer je oduzimanje četvrtine stvorilo minus za trećinu u odnosu na smanjene kumulacije državnog Prvog stupa. HDZ je lukavo s istim dodatkom pokrio naknadu osiguranicima zbog izračuna mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Imamo poplavu lažnih pokazatelja i neprimjerenih naknada. Ministar Pavić reče da su prošle godine mirovine rasle za 2,75% i da su ove 2018. uvećane za 3,64%. Ponovno imamo krivo prezentirane pokazatelje. Rast cijena daje privid porasta proizvodnje, koja realno pada, pa u izračunima prosjeka mirovina prevagu odnose visoke plaće. U ovo vrijeme demografskog kolapsa, financijska mafija traži da se umirovljeniku omogući zapošljavanje, da se u skladu s njegovim primanjima umanji mirovina – da više ostane u mirovinskim fondovima.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno