Connect with us

Društvo

O Zokiju Šprajcu i naokolo!

Objavljeno

- datum

Sada s malo mašte zamislite da se u Gračanima ili bilo gdje u Lijepoj našoj otkopavaju kosti četnika, Srba ili nekih drugih manjinaca… Pa da ih, recimo, Marko Jurič proglasi domaćim izdajnicima. Kako bi skakao u dalj i u vis Mitropolit Porfirije, Pupovac, Jelena Lovrić, Ante Tomić, Branimir Pofuk… Region bi gorio! A pobijedili smo u pravom i krvavom ratu. Međutim, izgubili smo, ili grublje rečeno, popušili smo totalno medijski rat. Jednako važan k’o i pravi rat na terenu.

Hajdemo oboriti rekord u tvrdoglavosti i započeti ovu kolumnu već treći tjedan s ”najvažnijom sporednom stvari na svijetu” – nogometom, i to hrvatskim. Deklarirani sam dinamovac, a znam ponešto i o pravu. Zato mi nije sasvim jasna odluka tzv. disciplinskog suca NSH-e kojom je kaznio NK Hajduk s 80 000 kuna i dvije utakmice bez gledatelja na Poljudu. Hajduk je kažnjen zbog loše organizacije susreta Hajduk – Rijeka. Kako se i u ovom postupku odluka donosi na temelju činjenica, idemo se osvrnuti baš na njih. Prema propisima HNS-a Hajduk je morao, između ostalog, osigurati redarsku, policijsku i zaštitarsku službu. U Hajduku su gurnuli ruku duboko u svoj plitki džep i platili 350 zaštitara te 250 policajaca. Sasvim dovoljno za inače bijedno posjećene tekme HNL-e. Kako su Mamići, epski “neprijatelji“ splitskih ”bilih”, ovaj put jedan Mamić, uvjeren da suci opet kradu njegove ”Bile”, uzeo je nekakav kolac i s pjesmom “u boj u boj, za Hajduk svoj“ ušetao preko sada nevidljive “svastike“ na teren. Tu antičku dramu gledalo je 600 plaćenih profesionalaca s velikim zanimanjem i znatiželjom. Hajdukov Mamić se oko dvije i pol minute šetao po travnjaku, s kapuljačom na glavi te je izgledao podosta opasno. Nitko od 600 “plaćenika“ nije mrdnuo prstom. Svi su čekali da Predsjednik Kluba i uprava Hajduka ulete na teren. Na kraju balade Hajdukov Maminjo je sam krenuo prema gledalištu i onda su ga ludo hrabri zaštitari i specijalci uhvatili “onako filmski“ za vrat i odveli tamo gdje mu je mjesto. A kamo je, usput rečeno, i sam bio krenuo. Hajduk je uz rješenje disciplinca dobio i optužni prijedlog. Kad će optužni prijedlog dobiti oni koji su plaćeni da nešto takvo spriječe, a oni ne mrdnu ni prstom. Zagorci bi rekli “nisu se šteli mešat“. Tu floskulu prečesto koristi i splitsko pravosuđe i policija. Nije baš preporučljivo zamjeriti se legendarnoj Torcidi… Sreća da je Dominik Mamić navijač Hajduka pa će se već naći poneka olakšavajuća okolnost za njega. A Hajduk neka plaća. I zaštitare i policiju i HNS.

Mark Twain je rekao: “ Uvijek priznajte svoju pogrešku. To će ublažiti stav onih na vlasti i dati vam priliku da ponovno griješite.“

Zagrebački purgeri i lijeva umjetnička elita ostali su, blago rečeno, “zblenuti.“ U HNK-u je održana nova postava Labuđeg jezera. Labude i jezero uprizorio je Vladimir Malakov za kojeg su mnoge mudre glave u kazalištu bile uvjerene da je jedan od vjerovnika Konzuma. Malakov, koji je deset godina bio šef Staatsballetta u Berlinu, bacio je u trans purgersku kulturnu elitu ni ne slutivši da će se dogoditi “škandal desetljeća”. Na pozornici se niotkud, nepozvana, bez baletske opreme, zajedno s intendanticom pojavila predsjednica RH, naša Kolinda. I dobila cvijeće, iako nije otplesala ni english valcer. I tako je ukrala baletanima i eliti Labuđe jezero. Malo sam se zabrinuo za svoja Plitvička jezera. Što ako se tamo među mojim Ličanima Kolinda pojavi i započne s prebrojavanjem? Imali li ih šesnaest ili nema? Slažem se. Nepotrebno iritiranje zagrebačkih kulturnjaka. I to s 12 % podrške. Da se na “daskama koje život znače“ pojavio recimo Ivo Josipović sa 120 % podrške, to bi bilo “tak hercig“. Ili još omiljeniji Stipe Mesić u ulozi jezera ili u ulozi Petra Iljiča Čajkovskog kako s labudovima pliva po njihovom jezeru.

I lijepo je napisao Krleža:“ Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture“.

Izbori u Nizozemskoj. Lijeva hrvatska kamarila je odahnula. Evo naslova. “Karikaturalni desničar Wilders propao na izborima…“, ”Nizozemski Trump“ doživio težak poraz“ kliče Tomislav Krasnec iz Haaga. Ljevičari su još u komunizmu naučili pametnu mantru: ako se činjenice ne slažu s našim stavovima, to gore po činjenice. No, “radikalni populist“ Geert Wilders dobio je u parlamentu pet zastupnika više nego na izborima 2012. Pobjednik koji je nanio težak poraz “Nizozemskom Trumpu“, Mark Rutte dobio je 10 mjesta manje nego na izborima 2012. Lijeve stranke kao što je to D66 i zelena GroenLinks doživjele su debakl. U strahu su prevelike oči. Naime, da je kojim slučajem “karikaturalni“ Wilders dobio relativnu većinu ipak ne bi uspio formirati vladu jer s njim nitko nije htio koalirati. Nizozemska, naime, ima potpuno “neprirodan“ izborni sustav. Nema predizbornih koalicija, trgovine, političke korupcije i lažnih obećanja. Nakon izbora stranke ulaze u koaliciju s onoliko mjesta koje su uspjele izboriti na izborima. Nakaradno, zar ne? Ali su zato Her Schulz i naš Juratović živnuli. Ako mogu Nizozemci onda mogu i Francuzi zaustaviti Marine Le Pen iz desničarske Nacionalne fronte. Pa Francuzi već imaju lijevog izrazito popularnog predsjednika Francois Hollandea koje podržava čak 4% glasača. Ljevičari su zaista na cijeni. Ako nekonfliktni i pastoralni Recep Erdogan započne svaki mjesec slati po 15.000 imigranata u zemlje EU, kao što je to ovih dana zaprijetio, onda evo “karikaturalnog“ Wildersa na vrhu najviše Nizozemske planine. Erdogan, rođen 26 veljače poslao je pomirljivu poruku kraljevini Nizozemskoj: ”Nizozemska ima 28.000 vojnika, a Turaka je u Nizozemskoj više od 400.000. Pametnom dosta.

Japanska poslovica glasi “Ne vjeruj starim kineskim poslovicama“. A turskim?

Hrvatsko MVEP se smrzlo. Kadar legendarnog doktora Milke Planinc, Mate Granića, pao je u induciranu komu. Igrale se delije u Chicagu i podigle tužbu protiv RH. Iznos sitnica. Tek da se pokriju sudski troškovi – 3,5 milijardi dolara. Delije misle da je RH pravna slijednica NDH. Pa pošto je ta država u Titovoj eri uvijek nazivana “takozvana“, odjednom je postala i tako zvana na isplatu potomcima popa Đujića. I u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH smislili su genijalan odgovor. Na sreću i veselje Peđe Grbina, Arsena Bauka koji su poput mrtvog konja još jednom trznuli kopitom. Srećom nisu nikog pogodili. MVEP-ovci su se pozvali na nauk Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Dragana Markovine i Vjekoslava Perice te promptno odgovorili delijama. Nismo mi država koja je nastala 5. kolovoza 1995.g. Mi smo država nastala na temeljima ZAVNOH-a. Nikome nije palo na pamet reći da smo spremni platiti traženu lovu uz uvjet da nam se vrati nazad Zemun, Bačka, Subotica, Boka Kotorska i Neum. Svetu Geru ne tražimo. I država nam nastala u ZAVNOH-u. Još će tvrditi da smo nastali u jajcu! Granićevi nasljednici možda s vremenom shvate da je RH nastala u državnopravnom smislu 25. lipnja 1991, a oslobođena je 5. kolovoza 1995., završetkom Oluje. ZAVNOH neka ostave “gledaocima Žikine dinastije“, jugofilima, orjunašima, Pupovcu, Klasiću, Jakovini, Viskoviću, Frljiću, Mili Kekinu, Sabini Glasovac, Radi i Sanji S. Zanimljivo je da Jurica Koerbler misli i piše: “Međutim, to u pravnom smisli nema težinu jer hrvatski Ustav jasno definira Hrvatsku kao zemlju koja se naslanja na ZAVNOH, a ne na NDH“. Kad bi se Hrvatska “naslanjala“ i u prenesenom smislu nastala na temeljima ZAVNOH-a onda RH ne bi postojala. Postojala bi neka Miloševićeva “moderna federacija“ na sreću i veselje Zorana Pusića, Save Štrbca, Vedrane Rudan, Borisa Dežulovića i sličnih mračnih likova iz “samoupravnog socijalizma“. Koliko je ta tužba u procesnom smislu ozbiljna govori i činjenica da je jedan od “tužitelja“ izvjesni Bogdan Kljaić iz Chicaga rekao: ”Laž je da sam tužio Hrvatsku zbog NDH, ukrali su mi identitet“. Usput je spomenuo Dnevno.hr. kao predvodnika linča protiv njega. Slažem se. Kad je Dnevno.hr. doznao za imena tužitelja koji od RH traže 3,5 milijardi dolara, trebao je umjesto “medijskog linča“ organizirati donatorsku večeru da se ta lova što prije skupi i preda konzulici Sanji Laković u Chicagu. Tužba je podnesena još u svibnju 2016.g., a naš Bogdan se ovih dana sjetio da su mu ukrali identitet. Tužba se raspada.

Sada bar znamo da su sve hrvatske bitke u Domovinskom ratu bile uzaludno trošenje ljudi i vremena. Vukovar, Velebit, Maslenica, Bljesak, Oluja … sve je to ”fata morgana”. Intelektualni proletarijat u Jutarnjem, Večernjem i u Slobodnoj složno je graknuo: mi imamo državu već od ZAVNOH-a. Kasnije je Tito dodao samo “klauzulu pravomoćnosti“ rekavši da će Sava prije poteći uzvodno nego Hrvatska postati država. Ni njemu nisu otkrili da imamo državu. ZAVNOH ne samo da je bio protiv bilo kakvog oblika hrvatske države, nego je bio i protiv hrvatskog jezika. Jedan od zaključaka iz 1943.g. bio je stav da su srpski i hrvatski jedan te isti jezik. Nazdravlje i država i jezik i takova medijska državnost. Dočim se pruži i najmanja prilika hrvatski poltroni, intelektualni ološ i orijunaški lišaj rokću o AVNOJ-u, ZAVNOH-u, Ustavu SFRJ iz 1974. g. Sve samo ne o Domovinskom ratu, Tuđmanu, Gardijskim brigadama, Bljesu i Oluji. I zato danas imamo državu s posebnim potrebama.

Eva i Adam očito su bili Hrvati. Goli i bosi, a vjerovali su da žive u raju..

Ljevičarski RTL je komentirao, preko svoje udarne igle, otvaranje grobnica u Gračanima. Zoki Šprajc bio je diplomatski oprezan. K’o da je završio višu diplomatsku u Sjevernoj Koreji. Naime, govoreći o iskapanju u Gračanima, on je kazao kako je“ počela potraga za navodno masovnom grobnicom hrvatskih i njemačkih vojnika, dakle za leševima okupatora i domaćih izdajnika.“ Pade mi na pamet da smo slučajno izgubili Domovinski rat, koliko bi grobnica bilo do vrha puno domaćih izdajnika. Taj TV biser komentirao je i dr. prof. Andrija Hebrang:“ Šprajc laže, na lokalitetu se nalaze i maloljetni kosturi. Ja sam vidio te kosture i lubanje s kristalno bijelim zubima, takvi su jer su bili maloljetni. To je najstrašniji prizor koji sam vidio u životu..“ Utvrđeno je da je i Gordana Budak, djevojčica od 16 godina, postala “domaći izdajnik“. A sada s malo mašte zamislite da se u Gračanima ili bilo gdje u Lijepoj našoj otkopavaju kosti četnika, Srba ili nekih drugih manjinaca… Pa da ih, recimo, Marko Jurič proglasi domaćim izdajnicima. Kako bi skakao u dalj i u vis Mitropolit Porfirije, Pupovac, Jelena Lovrić, Ante Tomić, Branimir Pofuk… Region bi gorio! A pobijedili smo u pravom i krvavom ratu. Međutim, izgubili smo, ili grublje rečeno, popušili smo totalno medijski rat. Jednako važan k’o i pravi rat na terenu. Sada je jasno i statistički i emocionalno zašto 18% građana Hrvatske žali za Jugom. U Srbiji taj broj iznosi 71%. Ali tih 18% drži u čeličnom zagrljaju 80% hrvatskog medijskog prostora. I to je jedini razlog zašto je 16 godišnja Gordana Budak “domaći izdajnik“. Ponekad treba znati i šutjeti.

Muhammad Ali je rekao.“ Šutnja je zlato. Osobito kad se ne možeš sjetiti odgovora“.

Uspaljeni ljevičari kažu da je to što se Kolinda popela na pozornicu bez presedana. Ne bih rekao. Koliko puta su nam se popeli na glavu Stipe Mesić, Ivo Josipović, Nenad Stazić, Ivan Vrdoljak, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Veljo Visković, Vesna Teršelič, Dragec Pilsel, Sanja Sra…. Rada, Rade Šerbedžija i familija, Branimir Pofuk, Jelena Lovrić, Matija Babić, Zoran Šprajc i tko bi sve pripadnike tih 18% nabrojao. Čemu uostalom to dosadno nabrajanje jugo-likova iz kolumne u kolumnu. Zašto? Zato što smo mi pobjednici. Pobjednici Domovinskoga rata. Da su slučajno pobijedili onih 18 % mrzitelja Hrvatske, nastala bi bolna repriza četrdeset i pete. Prema zapisima Ivana Meštrovića, kada je na Brijunima posjetio Tita i pitao ga zašto su nakon rata pobijene stotine tisuća Hrvata, isti mu je odgovorio: ”To sam dozvolio da se zadovolje Srbi“. I dok je Ustavni sud Slovenije zabranio imenovanje ulica i trgova Titovim imenom, u Hrvatskoj imamo ulice i trgove koji nose ima običnog ubojice. Zahvaljujući prvenstveno onim 18 % koji su nam se popeli na glavu. Tih 18 % se bahati i busa u svoja “jugoslovenska“ prsa kao da su oni dobili rat. Kad se na Zagrebačkoj gori otkopavaju masovne grobnice pobijenih Hrvata oni se izruguju pa 16 godišnju djevojčicu proglašavaju domaćim izdajnikom.

Navodno je svojedobno Stipe Mesić dok je bio predsjednikom energično demantirao insinuaciju da je pomilovanje petorici Srba, osuđenih za ratni zločin, potpisao ćirilicom.

Izvor: Projekt Velebit

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

Isus Srbima: Neka prvi baci kamen onaj tko je bez ratnog zločina

Objavljeno

- datum

Tuđman, i sam povijesni praktičar i teoretičar, prilikom svog posjeta Jasenovcu jasno je i glasno rekao: “Tito nikada nije posjetio Jasenovac jer je znao da ne može pobjeći od odgovornosti i zato što je od 1945.g. do 1948.g. na tom mjestu bio i komunistički logor u kojem su također ubijani ljudi”.

 

Tuđman je to znao i Tuđman je to javno i rekao. Znaju to i Klasić i Jakovina i ostali partijski diverzanti ubačeni pod krinkom “progresivnih” profesora na Filozofskim fakultetima u RH. Ali šute i čekaju da svoju šutnju jednog dana naplate.

Možda je vrijeme za nekakav modificirani fejs. Kao što ga imaju Kina ili Sjeverna Koreja. Čim ga ujutro otvorim odmah naiđem na plitke ognjištarske provokacije. Danas čitam: “Zašto ljevičari i njihove udruge ne organiziraju referendume? Zato jer u Hrvatskoj imaju sve što zažele!” “Moš’ mislit’!” vrisnula bi Tanja Torbarina. Da stvarno imaju što žele onda se ne bi svake godine slinilo i slavilo 5. kolovoza 1995., Maršal bi i dalje imao svoj trg u centru Zagreba, gdje uostalom žive njegovi najvjerniji navijači, mrsko i genocidno slovo U bilo bi preko noći zamijenjeno s ne kompromitiranim slovom Y itd. Da je do ljevičara bili se itko usudio u ime Zagrebačkog sveučilišta dodijeliti počasni doktorat Draganu Čoviću usprkos činjenici da nije ljevičar i kolumnist Jutarnjeg lista? Takvo nepoštivanje partijske procedure nagnalo je splitskog liliputanca Juricu Pavičića da je on, htio ne htio, morao zgroženoj lijevoj falangi objaviti: “Zašto mi više ne treba doktorat”. Dobro, ljevičari i ne znaju kamo će s toliko doktorata. Tvrde mi, iako im ne vjerujem, da u Zagrebu živi zaslužni drug koji je u ona idilična vremena doktorirao na temi “Seksualni život konjske muhe u petogodišnjem planu Ukrajine”. U stilu dr. Franje Tuđmana koji je prilikom ponovnog povratka Bana Jelačića na trg uzviknuo: “Evo vam ga!”, Jurica je nježno stisnuo doktorat koji mu više ne treba i procijedio: “Vraćam vam ga!”

Desničari su izgleda, kao u UFC-u, uhvatili poštene i naivne ljevičare u tzv. giljotinu i ne daju “poštenoj inteligenciji” disati. Sjetite se kad je “rigidna desničarka ” Ivana Petrović dobila nagradu HND što je djelovalo tako stresno na “slobodoumne” novinare tipa Vojislav Mazzaocco, Dragu Pilsela, Ivana Kralja, Zrinku Badrić, Ljubicu Letinić, Ernesta Marinkovića, Anu Benačić, Jerka Bakotina, Borisa Pavelića i Hrvoja Šimčevića da su svi do jednog, usprkos svog raskošnog antitalenta, odmah vratili svoje nagrade koje su zaslužili braneći “istinu”.

U Lijevoj njihovoj novinari vraćaju nagrade koje su dobili po prirodi stvari, Yugo Jurica vraća doktorat, ako Bernardić smjesta ne prepusti mjesto predsjednika SDP-a  “zdravim snagama” Ante Tomić vratit će čin podoficira JNA, možda i Aleksandru Vulinu itd. Takvih pseudo intelektualnih ekshibicija uvjeren sam da nije bilo ni u grčkim tragedijama ni u američkim plovećim kazalištima.

Sjetih se sjajnih vremena kad su u SSSR-u osjetili da je statika Berlinskog zida sve slabija. Odmah su nobelovca Aleksandra Solženjicina šupirali na truli zapad. Na prvoj ili drugoj konferenciji za tisak novinari, kvalitete ovih gore navedenih, ulizivački su ga hvalili kako je u svojim djelima uvijek branio istinu. Na što im je veliki Rus otresito i ljutito odgovorio: “Braniti istinu nije ništa. Za istinu morate sjediti u zatvoru”. I tako u Lijevoj njihovoj novinari vraćaju nagrade koje su dobili po prirodi stvari, Yugo Jurica vraća doktorat, ako Bernardić smjesta ne prepusti mjesto predsjednika SDP-a  “zdravim snagama” Ante Tomić vratit će čin podoficira JNA, možda i Aleksandru Vulinu itd. Takvih pseudo intelektualnih ekshibicija uvjeren sam da nije bilo ni u grčkim tragedijama ni u američkim plovećim kazalištima.

Gledam na jednoj lokalnoj TV astrologinju kako najavljuje: “Djevicama će ova godina biti plodna.”

Sudeći po raspletu događaja oko Martine Dalić i Agrokora čini mi se da je Hrvatska politička elita upravo ušla u menopauzu. Grčevit trud da se cjepidlakama u javnosti dokaže da je bivša ministrica dobro radila i obavila ogroman posao… a ona podnosi ostavku. Nema ni dvoličnog nagovaranja da istu povuče nakon rudarskog posla koji je obavila spašavajući nas od grčkog scenarija. Martina je ušla u HDZ-ovu Vladu nakon što je jasno otkrila svoj svjetonazor. Naime, u vrijeme prošlih izbora padao je povremeno snijeg. Naravno, ne da prekrije brijeg nego da svaka zvjerka… itd. Tako se pojavila u Splitu ultra lijeva stranka sa skromnim i samo zatajenim imenom “Pametno”. Osnovao ju je bračni par koji jobovski strpljivo uvjerava sve nas kako smo postali od majmuna. Klasika. Naučiš napamet par fraza iz “Teorije evolucije”, odbaciš “na” iz riječi “napamet” i ostatak pretvoriš u pametno te tako postaješ prototip lijevog intelektualca. I Martina je bila pomalo zabezeknuta genijalnom jednostavnošću supružnika Puljak. Koji Louis Pasteur, Max Planck, Ruđer Bošković, Gregor Mendel, Andre-Marie Ampere, Abert Einstien… Prisjetih se prepametnog Ivice Puljka kad je rekao: “Marina Dalić nas je donirala jer je prepoznala naš program…” Sada se javila jača polovica, Marijana Puljak: “Vrijeme je da hobotnici nemorala odsiječemo glavu i sve njene krakove!” Stara “biblijska”, tko tebe kruhom ti njega kamenom.

Još bizarniju sudbinu doživio je ovih dana Zlatko Hasanbegović. Već je znano da su Hasanbegovićev djed i rođaci spasili za vrijeme Drugog svjetskog rata židovsku djevojčicu. I Zlatko Hasnbegović je, uz ostale rođake, dobio poziv od izraelskog veleposlanstva i Židovske općine u Sarajevu. Naknadno su “zdrave snage” shvatile da Hasanbegović nije osobno spasio malu Nadu Kolman i poziv je opozvan. Ne bi se onesvijestio od čuda da se do kraja svibnja opozove i Zlatkov djed jer su malu Kolmanicu možda spasili djedovi Ante Tomića i Olivera Frljića.

Sad postavljam pitanje, a gdje je istina o Domovinskom ratu koji se sve više izjednačava sa fašizmom i nacizmom. Možda da se plaćenim oglasom zapita: Dragi branitelji, Hrvatice i Hrvati, domoljubi, sjećate li se vi možda tko je izvršio agresiju na Hrvatsku? Kako će na svečanosti u Sarajevu Hasanbegovića vjerojatno zamijeniti notorni Ivan Komšić pade mi na pamet jedna istinita anegdota o sukobu Staljina s Nadeždom Krupskajom, Lenjinovom udovicom. Krupskaja baš nije Lenjinovu smrt primila posve racionalno pa je dolazila na sastanke Politbiroa i dijelila savjete Staljinu i drugovima. To je tako trajalo sve dok jednog dana takvo zanovijetanje drugarice Kupskaje nije Staljinu diglo tlak pa se fino i diplomatski obratio udovici: “Draga drugarice Krupskaja! Ako ćete vi i ubuduće opstruirati rad Politbiroa onda će Politbiro imenovati novu udovicu Vladimira Iliča Lenjina. Zato malo razmislite o vašem destruktivnom ponašanju”. Nagradno pitanje: Je li drugarica Nadežda i dalje dolazila na sastanke Polibiroa?Još bizarniju sudbinu doživio je ovih dana Zlatko Hasanbegović. Već je znano da su Hasanbegovićev djed i rođaci spasili za vrijeme Drugog svjetskog rata židovsku djevojčicu. I Zlatko Hasnbegović je, uz ostale rođake, dobio poziv od izraelskog veleposlanstva i Židovske općine u Sarajevu. Naknadno su “zdrave snage” shvatile da Hasanbegović nije osobno spasio malu Nadu Kolak i poziv je opozvan. Ne bi se onesvijestio od čuda da se do kraja svibnja opozove i Zlatkov djed jer su malu Kolmanicu možda spasili djedovi Ante Tomića i Olivera Frljića. Javio se i odmah proslavio dugogodišnji predsjednik Jevrejske općine Sarajevo – Boris Kožemjakin.  “Ja sam tražio zabranu za Hasanbegovića jer je pozitivan prema NDH”. Ma bravo Borise! Svaka ti dala, rekli bi na Braču. Ako je Hasanbegović bio pozitivan prema “NDH”-u onda što reći za “oca domovine” dr. Franju Tuđmana koji je na prvom Općem saboru HDZ-jasno i glasno rekao kako “NDH nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin nego i izraz težnji hrvatskog naroda za svojom državom”. Ako je Hasanbegović revizionist onda je to i Tuđman. Ali te nijanse nisu impresionirale pravolinijskog Kožemjakina. On vjeruje srbijanskom “oporbenom” političaru Nenadu Čanku za kojeg su hrvatski ljevičarski mediji uvijek otvoreni. Jer je otvoren i istinoljubiv. Evo što nam poručuje srpski oporbenjak: “Tokom Drugog svetskog rata od strane najcrnjeg nacističkog ustaškog režima i svega što se je tu dogodilo, gde je samo na jednom jezičku Save pronašla komisija Ujedinjenih nacija kada je radila 60-tih godina iskopavanja, 780 hiljada leševa. Tako da se mi odmah razumemo oko cifara…” Kad ovako laže “oporbeni” političar pogodite kako se oko” cifara razume” Vulin, Dačić i ekipa. Kad je samo u jednom “jezičku” Save pronađeno 780 hiljada leševa postavlja se pitanje da li se mi uopće možemo pomaknuti s ove točke na kojoj se sada nalazimo. Ako je u Jasenovcu bilo poubijano 780 tisuća ljudi, kako to tvrdi Čanak, zašto onda nema njihovih potomaka na komemoraciji? Po zdravoj matematičkoj logici tamo bi svake godine trebalo biti najmanje milijun ljudi. Gdje su ti ljudi? Skupi se šačica Srba, nešto jugo Hrvata i dalmatinskih orijunaša.

Čitam u nedjeljnom Večernjaku Davora Ivankovića: “Oprez! Vojska Srbije pjeva četničke i slavi Dražu, a Hrvatskoj najavljuje drugo poluvrijeme”. Službena delegacija vojske Srbije položila je nedavno vijenac na spomenik “Čiči”, Draži Mihajloviću na čijoj je karti velike Srbije čitava BiH i 60 posto Hrvatske u sastavu Srbije. Krasna je to vijest koja budi hrvatski “optimizam.” Pitam se znaju li za taj (ne)očekivani događaj na primjer hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović-Burić?

Zlobnici pričaju kako se navodno Isus jednom ukazao Srbima koji su htjeli kamenovati Vožda, rekavši im: “Neka prvi baci kamen onaj tko je bez (ratnog) zločina!” Na to su se navodno svi ljudi postiđeno razišli, a Voždu pade veliki kamen sa srca.

Čitam u nedjeljnom Večernjaku Davora Ivankovića: “Oprez! Vojska Srbije pjeva četničke i slavi Dražu, a Hrvatskoj najavljuje drugo poluvrijeme”. Službena delegacija vojske Srbije položila je nedavno vijenac na spomenik “Čiči”, Draži Mihajloviću na čijoj je karti velike Srbije čitava BiH i 60 posto Hrvatske u sastavu Srbije. Krasna je to vijest koja budi hrvatski “optimizam.”

Pitam se znaju li za taj (ne)očekivani događaj na primjer hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović-Burić? Čitam u Jutarnjem: “Učinit ćemo sve da ostale zemlje u Europi ratificiraju Istanbulsku”. Koliko ste puta do sada pročitali sličnu izjavu kao na primjer: “Učinit ćemo sve da naši susjedi uđu što brže u EU”. Znači sve ćemo učiniti i za BiH, usprkos Komšiću i Izetbegoviću, bez obzira na njihov arogantan stav o gradnji Pelješkog mosta na hrvatskom teritoriju.

Kako je moguće da na svečanosti kopnene vojske Srbije njen zapovjednik general Mislav Simović pjeva četničku pjesmu “Planino moja, planino”, i da to nikog u Hrvatskoj ni malo ne uzbuđuje. Srbi očito nemaju svoj Buzin. Da jedan od zapovjednika Hrvatske vojske zapjeva Juru i Bobana nastao bi potres od 7,5 Richtera. Čitav Buzin preselio bi se na Markov trg. Za to vrijeme Hrvatska se hvali kako će posebnu pažnju pokloniti zaštiti ljudskih prava. Simović u zboru pjeva četničke pjesme, vojska službeno slavi Dražu, a mi dobivamo po turu iz Vijeća Europe zbog “eskalacije rasističkog govora mržnje prema Srbima, Romima i LGBT osobama”.

Kako je moguće da na svečanosti kopnene vojske Srbije njen zapovjednik general Mislav Simović pjeva četničku pjesmu “Planino moja, planino”, i da to nikog u Hrvatskoj ni malo ne uzbuđuje. Srbi očito nemaju svoj Buzin. Da jedan od zapovjednika Hrvatske vojske zapjeva Juru i Bobana nastao bi potres od 7,5 Richtera. Čitav Buzin preselio bi se na Markov trg. Za to vrijeme Hrvatska se hvali kako će posebnu pažnju pokloniti zaštiti ljudskih prava. Simović u zboru pjeva četničke pjesme, vojska službeno slavi Dražu, a mi dobivamo po turu iz Vijeća Europe zbog “eskalacije rasističkog govora mržnje prema Srbima, Romima i LGBT osobama”.

Romi su naravno jeftin alibi da lakše prođu Srbi i LGBT. I na kraju, što ako se zaista dogodi drugo poluvrijeme? Hoće li se opet igrati “sudačka nadoknada”? Koji je to na kraju krajeva strateški interes RH da se svi još jednom nađemo u zajedničkoj državi? Što su sve Slovenci iskamčili od nas da nam dadu zeleno svijetlo za ulazak na EU-Titanik. Naši poltroni bi mogli predložiti da Slovenija još jednom uđe u EU pa da povede sa 2:1. Onda će neki novi Račan napokon podvući zajednički nazivnik za Savudrijsku valu i postat ćemo prva zemlja na svijetu koja ima kopno, ali bez mora koje ga oplahuje.

Bojim se da sve to našu političku nomenklaturu ne zanima previše. Agrokor, INA, ljudska prava. Bloger Krule, inače moj prezimenjak, danas na fejsu daje sjajne simetrije. “Njihova djeca idu studirati u London, a naša na rad u Irsku…” U ured mi neki dan dođe umirovljenik s 1.260 kuna mirovine. Gdje su njegova ljudska prava? I na kraju, da se ne zavaravamo plitkim floskulama kao “bit ćemo svi pod kapom NATO-a pa nas onda neki novi Draža i general Simović neće smjeti napasti”. Ha.ha.. I Turska i Grčka su bile članice NATO-a. Znamo da je Cipar prvotno bio Grčki. Preko noći ga je Turska prepolovila i anektirala. Što je tada učinio NATO? Ništa! Danas svih 27 članica moraju konsenzusom odobriti bilo kakvu akciju NATO-a. Naravno, tada bi Turska uložila veto. Eto toliko o Hrvatskoj kao “lokomotivi” koja vuče zaostale Balkance u EU-raj. U Buzinu nam ipak nisu otkrili da je ta lokomotiva na dizel i da će brzo na otpad i u staro željezo.

Predsjednica RH je navodno izjavila da još nije došlo vrijeme za skraćenje vojnog roka. Naime, neprijatelj još uvijek može roknuti.

“Narod odlučuje” će omogućiti narodu da stvarno sam odluči ako im to

“Narod odlučuje” će omogućiti narodu da stvarno sam odluči ako im to dozvoli riječki Kim Jong Obersnel. Neće oni skupljati subverzivne potpise na riječkim javnim površinama. Beljak otkriva da Hrvati nisu ni postojali u 15.stoljeću. Evo konkurencije Hrvoju Klasiću. Razlika je jedino u tome što Klasić navodno misli da su Hrvati niža vrsta Srba. Ako je to mogao zaključiti Tomaš Masaryk, češki političar, filozof i sociolog zašto ne bi i naš Hrvoje?

dozvoli riječki Kim Jong Obersnel. Neće oni skupljati subverzivne potpise na riječkim javnim površinama. Beljak otkriva da Hrvati nisu ni postojali u 15.stoljeću. Evo konkurencije Hrvoju Klasiću. Razlika je jedino u tome što Klasić navodno misli da su Hrvati niža vrsta Srba. Ako je to mogao zaključiti Tomaš Masaryk, češki političar, filozof i sociolog zašto ne bi i naš Hrvoje? Inače ima jedna povijesna kontroverza u koju nikada nisu zagrizli povjesničari tipa Klasića, Jakovine, Markovine, Goldsteina i sličnih. Zašto Tito nikada nije posjetio Jasenovac? Muk… nije, pa što onda? To je objasnio 15. lipnja 1996.g. Tuđman prilikom svog posjeta Jasenovcu. Do tada je godinama živio mit da ni Tito ni Tuđman nikada nisu bili u Jasenovcu. Naravno, bio je to onaj lažni ljevičarski mit. Tada je Tuđman, i sam povijesni praktičar i teoretičar, jasno je i glasno rekao: “Tito nikada nije posjetio Jasenovac jer je znao da ne može pobjeći od odgovornosti i zato što je od 1945.g. do 1948.g. na tom mjestu bio i komunistički logor u kojem su također ubijani ljudi”. Tuđman je to znao i Tuđman je to javno i rekao. Znaju to i Klasić i Jakovina i ostali partijski diverzanti ubačeni pod krinkom “progresivnih” profesora na Filozofskim fakultetima u RH. Ali šute i čekaju da svoju šutnju jednog dana naplate.

Za poštara godine u RH izabran je nedavno poštar koji nosi najveće mirovine.

Foto: Stoning to the Death

izvor: Projekt Velebit | 7Dnevno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Begović jasno odgovorila Bijelić u Temi dana: ‘Ne znam kakve veze ima fašizam s pravom na život nerođenog djeteta’

Objavljeno

- datum

U Temi dana HRT je ugostio glavnu koordinatoricu Inicijative “Hod za život” Hajdi Begović te Marijanu Bijelić iz Platforme za reproduktivna prava.

Hajdi Begović izjavila je kako joj nisu jasne poruke iz Platforme te da joj je žao što u medijima njihovih nekoliko prosvjednika dobiju puno više prostora nego 15 do 20 tisuća građana iz Hoda za život. Kaže kako nema ništa protiv njih, svatko može raditi što hoće. “Samo ne vidim zašto uvijek koriste naše skupove za svoje poruke. Zašto se sami ne organiziraju?”, upitala je Begović.

Bijelić je podsjetila kako su na 8. mart organizirali paradu za reproduktivna prava žena. “Ali imamo potrebu i danas reagirati”, izjavila je Bijelić.

Begović opovrgava kako svojim porukama ženama uskraćuju pravo izbora. “Sa današnjih skupova slali smo afirmativne poruke. Mi hodamo za život, ne hodamo protiv pobačaja. Ono što je bitno je da žene saznaju da djetetu kuca srce već sa 18 danom trudnoće”, izjavila je Begović.

Na pitanje hoće li se Platforma za reproduktivna prava žena uključiti u raspravu o pobačaju, Bijelić je rekla kako bi se trebalo pitati sve udruge koje se bave nasiljem nad ženama i pravima žena. “O tome nikako ne bi smjele odlučivati organizacije u kojima je hijerarhija isključivo muška i u kojima žene zapravo nemaju pravo glasa”, istaknula je Bijelić.

Na ovu izjavu Begović je reagirala rekavši da nisu nikakvi fašisti kao što ih se danas s transparenata protuprosvjednika nazivalo. “I ne znam kakve veze ima fašizam i nasilje nad ženama s pravom na život nerođenog djeteta”, naglasila je Begović.

Izvor: hrt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

TKO JE NARUČITELJ (NE)HRVATSKE POLITIKE

Objavljeno

- datum

„Ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda“

Bože, kako ovo neugodno zvuči! Ove Stepinčeve riječi mogle bi jako boljeti ovih dana. Iako, ne bi tako trebalo biti. Naprotiv, ovo bi morao biti stalni refren svakodnevnog političkog promišljanja i djelovanja, iznad svih briselskih, njujorških, beogradskih, ili sorošovskih (ili zastupničko-manjinskih), i bili čijih drugih nalogodavanja – piše pater Mandurić na svom fb profilu.

Ponekad je, valja priznati, to bilo naroda teško osjetiti i znati što bi narod; što mu je na duši. No, postoje i situacije u kojima je, čak ako ste i duhovno pomalo tupi, da ne kažem anemični, nemoguće ne osjetiti to bilo. Primjerice, u vremenu nedavnog nametanja Istanbulske, ili u vrijeme krvave borbe naroda oko promjene izbornog sustava prije četiri godine, kad je bilo naroda progovaralo i preko radnika, i branitelja i studenta, i seljaka, i preko klera; i kad nas je vodstvo HDZ-a doslovno izdalo držeći svijeću SDP-u koji je narodu otimao pravedno izboreni referendum… s tim da je pojam držanja svijeće pomalo podcjenjivački spram svih aktivnosti koje je ondašnji opozicijski HDZ poduzimao kako bi spriječio vlastite glasače i sami narod da govore što misle (baš ovako kako to danas čini opozicijski SDP). I onda su, kao i danas, i SDP i HDZ opstruirali prikupljanje potpisa na sve znane i neznane načine da ti pamet stane.

Važno je, radi istine, kome milo – kome drago, pošteno se prisjetiti kako je u tome prednjačio upravo ondašnji predsjednik stranke g. Karamarko – kako ne bi pomislili da se to događa samo s ovim predsjednikom HDZ-a. Nije, nego je to HDZ-ova tradicija u cijelom posttuđmanovskom periodu, nakon što su narodu stranačke garniture otele stranku, te sada ona služi tome da drži narod daleko od svakog utjecaja i zaglušuje njegov glas dok vlast prima naloge od raznih svjetskih kriminalaca i bandi za koje provode antihrvatsku politiku, posve se oglušujući na bilo naroda, upravo na način koji je pokojni Stepinac tako prezirao: ono, ništarijski; bez sluha i bilo kakvo poštovanja za ono što narod osjeća i hoće, posve ga razvlašćujući, ušutkujući ga, potvarajući na njega, klevećući vlastiti narod, gazeći ga doslovno. Uh, kako mi se to gadi!

Tajna o „ništarijama“ koje ne osjećaju bilo naroda:

Iako to stvarno vrijeđa da gore ne može, pustimo na trenutak osjećaje po strani, pa probajmo uočiti jedan vrlo znakovit fenomen: vlasti ne znaju pretpostaviti ništa drugo nego da Vi koji nešto hoćete i tražite referendume, i ovaj o Istanbulskoj i ovaj o izbornom zakonu,, tek slijepo slušate nekoga tko vama manipulira. Pitate li se, otkuda im takva pomisao? Ne radi li se možda o tome da – budući da većina njih; i „lijevih“ i „desnih“ ne znaju drugo doli provoditi poslove za neke naručitelje – naravno, ni ne mogu zamisliti nekakvo drugačije funkcioniranje nego ono svojstveno njima – poslušničko i nevjerno. Posve okrenuti od vlastitog naroda, ne shvaćaju kako narod jednostavno ne može odustati od toga da Hrvatska bude „ponosna i lijepa k’o u snovima“, za kakvu se umiralo, jer sve što je manje od toga, od zloga je. Ta misao naroda i ono što im je pri srcu, nije pri srcu i političkim vrhuškama. Oni se naprotiv, noći prevrću u postelji ne bi li dokučili neke želje briselske, kao što su nekada beogradske, berlinske, bečke, budimpeštanske … a svijet je velik, i naručitelja će uvijek biti.

Tako blizu a tako daleko.

Vrlo je bolna i tako žalosna i pomisao da, istovremeno, postoji jedan drugi „naručitelj“ nekog političkog programa, a koji je jači i dugotrajniji od svih kojima se klanjaju; posve je čist, moralan i pravedan. Taj naručitelj je njihov vlastiti narod, koji zdušno, ustrajno i nepokolebljivo svo vrijeme pokušava „naručiti„ provođenje domoljubne politike u interesu naroda. No, on desetljećima nije uspio ni doprijeti ni do jedne posttuđmanovske vlasti, iako je stalno dozivao; preko prosvjeda za generale, preko šatora u Savskoj, preko kolone sjecanja u Vukovaru; hoda za život, referenduma o braku, preko prosvjeda za haške uznike, prosvjeda za progonjene Hrvate u BiH…

Gospodo, svo ovo vrijeme u svim tim dozivanjima jedino što je narod tražio jest da vlast koju vam je povjerio, koristite za to da zastupate Hrvatsku, i njezine interese.

Ali niste čuli.

Ništa čuli ni vapaje naroda da se zaštiti dignitet Domovinskog rata, naš narod u BiH kojeg ste ostavili na milost i nemilost … vi uopće nemate pojma koliko narod glasno i bolno viče i maše vam pred očima… Vaše su uši i oči već desetljećima preljubnički odsutne, pa ni ne znate da je narod srcem ovdje, i koliko mu je do svega stalo. A osobito ne znate i pojma nemate kako to sve boli hrvatsku napaćenu dušu, koja nikako odustati ne može.

Možda vam se, u vašem preljubničkom zanosu, učinilo da Hrvatska više ni ne diše i ne osjeća ništa, da ste je dokrajčili. No, ja se bojim da bi se sve lako moglo okrenuti, i da će narod zatražiti račun. Jer on ima pravo znati što se radilo od njegove domovine, i za koga, i za što, i kako, i tko, i kada…

I to vrlo konkretno:

• Tko je naručitelj stalnog obezvrjeđivanja Domovinskog rata?

• Tko je naručitelj usvajanja Istambulske konvencije i nametanje rodne ideologije??

• Tko je i za koju uslugu naručitelj obezvrjeđivanja hrvatskog gospodarstva?

• Tko je naručitelj projugoslavenskog kadroviranje vanjske politike?

• Tko je bio naručitelj razaranje instituta braka kao zajednice žene i muškarca,

• Tko je naručitelj opstruiranja istrage hrvatskih grobišta i logora Jasenovac?

• Tko je stvarni naručitelj devijantne kurikularne reforme i njezine hitne provedbe?

• Tko je naručio nemar i nehaj oko Hrvata Herceg Bosne?

• Tko je naručio da se glasačka moć od milijun glasova dijaspore svede na samo tri zastupnika?

• Tko je naručitelj marginaliziranja Vukovara; nemara oko ovčare, nemara oko promocije vitezova Domovinskog rata, populariziranje i rehabilitiranje četništva, progona Thompsona; nebrige oko haške šestorke, zaborava pokojnog Praljka; prodaje Hrvatskih medija; monopola Deutsche telekoma i njegovog planetarnog kriminala; korumpiranost sudstva; kadroviranje ustavnog suda, instaliranja destruktivnih državnih odvjetnika…

Netko je – a mi nismo. Pa moramo znati tko je?

Budući da nam ne želite reći, ne preostaje nam ništa drugo nego pobijediti na referendumu, i izabrati u sabor ljude koji osjećaju bilo naroda – koji nisu „ništarije“, i koji su spremni biti mučenici za svoj narod, za njega sve izgubiti, pa i život ako treba, kao Blago Zadro, i tisuće drugih, i kako je svjedočio sveti Stepinac.

Netko tko se zove hrvatski političar, ispod toga ne smije ići.

Referendum, gospodo – nema druge!

Pater Ike

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno