Connect with us

Društvo

O Zokiju Šprajcu i naokolo!

Objavljeno

- datum

Sada s malo mašte zamislite da se u Gračanima ili bilo gdje u Lijepoj našoj otkopavaju kosti četnika, Srba ili nekih drugih manjinaca… Pa da ih, recimo, Marko Jurič proglasi domaćim izdajnicima. Kako bi skakao u dalj i u vis Mitropolit Porfirije, Pupovac, Jelena Lovrić, Ante Tomić, Branimir Pofuk… Region bi gorio! A pobijedili smo u pravom i krvavom ratu. Međutim, izgubili smo, ili grublje rečeno, popušili smo totalno medijski rat. Jednako važan k’o i pravi rat na terenu.

Hajdemo oboriti rekord u tvrdoglavosti i započeti ovu kolumnu već treći tjedan s ”najvažnijom sporednom stvari na svijetu” – nogometom, i to hrvatskim. Deklarirani sam dinamovac, a znam ponešto i o pravu. Zato mi nije sasvim jasna odluka tzv. disciplinskog suca NSH-e kojom je kaznio NK Hajduk s 80 000 kuna i dvije utakmice bez gledatelja na Poljudu. Hajduk je kažnjen zbog loše organizacije susreta Hajduk – Rijeka. Kako se i u ovom postupku odluka donosi na temelju činjenica, idemo se osvrnuti baš na njih. Prema propisima HNS-a Hajduk je morao, između ostalog, osigurati redarsku, policijsku i zaštitarsku službu. U Hajduku su gurnuli ruku duboko u svoj plitki džep i platili 350 zaštitara te 250 policajaca. Sasvim dovoljno za inače bijedno posjećene tekme HNL-e. Kako su Mamići, epski “neprijatelji“ splitskih ”bilih”, ovaj put jedan Mamić, uvjeren da suci opet kradu njegove ”Bile”, uzeo je nekakav kolac i s pjesmom “u boj u boj, za Hajduk svoj“ ušetao preko sada nevidljive “svastike“ na teren. Tu antičku dramu gledalo je 600 plaćenih profesionalaca s velikim zanimanjem i znatiželjom. Hajdukov Mamić se oko dvije i pol minute šetao po travnjaku, s kapuljačom na glavi te je izgledao podosta opasno. Nitko od 600 “plaćenika“ nije mrdnuo prstom. Svi su čekali da Predsjednik Kluba i uprava Hajduka ulete na teren. Na kraju balade Hajdukov Maminjo je sam krenuo prema gledalištu i onda su ga ludo hrabri zaštitari i specijalci uhvatili “onako filmski“ za vrat i odveli tamo gdje mu je mjesto. A kamo je, usput rečeno, i sam bio krenuo. Hajduk je uz rješenje disciplinca dobio i optužni prijedlog. Kad će optužni prijedlog dobiti oni koji su plaćeni da nešto takvo spriječe, a oni ne mrdnu ni prstom. Zagorci bi rekli “nisu se šteli mešat“. Tu floskulu prečesto koristi i splitsko pravosuđe i policija. Nije baš preporučljivo zamjeriti se legendarnoj Torcidi… Sreća da je Dominik Mamić navijač Hajduka pa će se već naći poneka olakšavajuća okolnost za njega. A Hajduk neka plaća. I zaštitare i policiju i HNS.

Mark Twain je rekao: “ Uvijek priznajte svoju pogrešku. To će ublažiti stav onih na vlasti i dati vam priliku da ponovno griješite.“

Zagrebački purgeri i lijeva umjetnička elita ostali su, blago rečeno, “zblenuti.“ U HNK-u je održana nova postava Labuđeg jezera. Labude i jezero uprizorio je Vladimir Malakov za kojeg su mnoge mudre glave u kazalištu bile uvjerene da je jedan od vjerovnika Konzuma. Malakov, koji je deset godina bio šef Staatsballetta u Berlinu, bacio je u trans purgersku kulturnu elitu ni ne slutivši da će se dogoditi “škandal desetljeća”. Na pozornici se niotkud, nepozvana, bez baletske opreme, zajedno s intendanticom pojavila predsjednica RH, naša Kolinda. I dobila cvijeće, iako nije otplesala ni english valcer. I tako je ukrala baletanima i eliti Labuđe jezero. Malo sam se zabrinuo za svoja Plitvička jezera. Što ako se tamo među mojim Ličanima Kolinda pojavi i započne s prebrojavanjem? Imali li ih šesnaest ili nema? Slažem se. Nepotrebno iritiranje zagrebačkih kulturnjaka. I to s 12 % podrške. Da se na “daskama koje život znače“ pojavio recimo Ivo Josipović sa 120 % podrške, to bi bilo “tak hercig“. Ili još omiljeniji Stipe Mesić u ulozi jezera ili u ulozi Petra Iljiča Čajkovskog kako s labudovima pliva po njihovom jezeru.

I lijepo je napisao Krleža:“ Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture“.

Izbori u Nizozemskoj. Lijeva hrvatska kamarila je odahnula. Evo naslova. “Karikaturalni desničar Wilders propao na izborima…“, ”Nizozemski Trump“ doživio težak poraz“ kliče Tomislav Krasnec iz Haaga. Ljevičari su još u komunizmu naučili pametnu mantru: ako se činjenice ne slažu s našim stavovima, to gore po činjenice. No, “radikalni populist“ Geert Wilders dobio je u parlamentu pet zastupnika više nego na izborima 2012. Pobjednik koji je nanio težak poraz “Nizozemskom Trumpu“, Mark Rutte dobio je 10 mjesta manje nego na izborima 2012. Lijeve stranke kao što je to D66 i zelena GroenLinks doživjele su debakl. U strahu su prevelike oči. Naime, da je kojim slučajem “karikaturalni“ Wilders dobio relativnu većinu ipak ne bi uspio formirati vladu jer s njim nitko nije htio koalirati. Nizozemska, naime, ima potpuno “neprirodan“ izborni sustav. Nema predizbornih koalicija, trgovine, političke korupcije i lažnih obećanja. Nakon izbora stranke ulaze u koaliciju s onoliko mjesta koje su uspjele izboriti na izborima. Nakaradno, zar ne? Ali su zato Her Schulz i naš Juratović živnuli. Ako mogu Nizozemci onda mogu i Francuzi zaustaviti Marine Le Pen iz desničarske Nacionalne fronte. Pa Francuzi već imaju lijevog izrazito popularnog predsjednika Francois Hollandea koje podržava čak 4% glasača. Ljevičari su zaista na cijeni. Ako nekonfliktni i pastoralni Recep Erdogan započne svaki mjesec slati po 15.000 imigranata u zemlje EU, kao što je to ovih dana zaprijetio, onda evo “karikaturalnog“ Wildersa na vrhu najviše Nizozemske planine. Erdogan, rođen 26 veljače poslao je pomirljivu poruku kraljevini Nizozemskoj: ”Nizozemska ima 28.000 vojnika, a Turaka je u Nizozemskoj više od 400.000. Pametnom dosta.

Japanska poslovica glasi “Ne vjeruj starim kineskim poslovicama“. A turskim?

Hrvatsko MVEP se smrzlo. Kadar legendarnog doktora Milke Planinc, Mate Granića, pao je u induciranu komu. Igrale se delije u Chicagu i podigle tužbu protiv RH. Iznos sitnica. Tek da se pokriju sudski troškovi – 3,5 milijardi dolara. Delije misle da je RH pravna slijednica NDH. Pa pošto je ta država u Titovoj eri uvijek nazivana “takozvana“, odjednom je postala i tako zvana na isplatu potomcima popa Đujića. I u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH smislili su genijalan odgovor. Na sreću i veselje Peđe Grbina, Arsena Bauka koji su poput mrtvog konja još jednom trznuli kopitom. Srećom nisu nikog pogodili. MVEP-ovci su se pozvali na nauk Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Dragana Markovine i Vjekoslava Perice te promptno odgovorili delijama. Nismo mi država koja je nastala 5. kolovoza 1995.g. Mi smo država nastala na temeljima ZAVNOH-a. Nikome nije palo na pamet reći da smo spremni platiti traženu lovu uz uvjet da nam se vrati nazad Zemun, Bačka, Subotica, Boka Kotorska i Neum. Svetu Geru ne tražimo. I država nam nastala u ZAVNOH-u. Još će tvrditi da smo nastali u jajcu! Granićevi nasljednici možda s vremenom shvate da je RH nastala u državnopravnom smislu 25. lipnja 1991, a oslobođena je 5. kolovoza 1995., završetkom Oluje. ZAVNOH neka ostave “gledaocima Žikine dinastije“, jugofilima, orjunašima, Pupovcu, Klasiću, Jakovini, Viskoviću, Frljiću, Mili Kekinu, Sabini Glasovac, Radi i Sanji S. Zanimljivo je da Jurica Koerbler misli i piše: “Međutim, to u pravnom smisli nema težinu jer hrvatski Ustav jasno definira Hrvatsku kao zemlju koja se naslanja na ZAVNOH, a ne na NDH“. Kad bi se Hrvatska “naslanjala“ i u prenesenom smislu nastala na temeljima ZAVNOH-a onda RH ne bi postojala. Postojala bi neka Miloševićeva “moderna federacija“ na sreću i veselje Zorana Pusića, Save Štrbca, Vedrane Rudan, Borisa Dežulovića i sličnih mračnih likova iz “samoupravnog socijalizma“. Koliko je ta tužba u procesnom smislu ozbiljna govori i činjenica da je jedan od “tužitelja“ izvjesni Bogdan Kljaić iz Chicaga rekao: ”Laž je da sam tužio Hrvatsku zbog NDH, ukrali su mi identitet“. Usput je spomenuo Dnevno.hr. kao predvodnika linča protiv njega. Slažem se. Kad je Dnevno.hr. doznao za imena tužitelja koji od RH traže 3,5 milijardi dolara, trebao je umjesto “medijskog linča“ organizirati donatorsku večeru da se ta lova što prije skupi i preda konzulici Sanji Laković u Chicagu. Tužba je podnesena još u svibnju 2016.g., a naš Bogdan se ovih dana sjetio da su mu ukrali identitet. Tužba se raspada.

Sada bar znamo da su sve hrvatske bitke u Domovinskom ratu bile uzaludno trošenje ljudi i vremena. Vukovar, Velebit, Maslenica, Bljesak, Oluja … sve je to ”fata morgana”. Intelektualni proletarijat u Jutarnjem, Večernjem i u Slobodnoj složno je graknuo: mi imamo državu već od ZAVNOH-a. Kasnije je Tito dodao samo “klauzulu pravomoćnosti“ rekavši da će Sava prije poteći uzvodno nego Hrvatska postati država. Ni njemu nisu otkrili da imamo državu. ZAVNOH ne samo da je bio protiv bilo kakvog oblika hrvatske države, nego je bio i protiv hrvatskog jezika. Jedan od zaključaka iz 1943.g. bio je stav da su srpski i hrvatski jedan te isti jezik. Nazdravlje i država i jezik i takova medijska državnost. Dočim se pruži i najmanja prilika hrvatski poltroni, intelektualni ološ i orijunaški lišaj rokću o AVNOJ-u, ZAVNOH-u, Ustavu SFRJ iz 1974. g. Sve samo ne o Domovinskom ratu, Tuđmanu, Gardijskim brigadama, Bljesu i Oluji. I zato danas imamo državu s posebnim potrebama.

Eva i Adam očito su bili Hrvati. Goli i bosi, a vjerovali su da žive u raju..

Ljevičarski RTL je komentirao, preko svoje udarne igle, otvaranje grobnica u Gračanima. Zoki Šprajc bio je diplomatski oprezan. K’o da je završio višu diplomatsku u Sjevernoj Koreji. Naime, govoreći o iskapanju u Gračanima, on je kazao kako je“ počela potraga za navodno masovnom grobnicom hrvatskih i njemačkih vojnika, dakle za leševima okupatora i domaćih izdajnika.“ Pade mi na pamet da smo slučajno izgubili Domovinski rat, koliko bi grobnica bilo do vrha puno domaćih izdajnika. Taj TV biser komentirao je i dr. prof. Andrija Hebrang:“ Šprajc laže, na lokalitetu se nalaze i maloljetni kosturi. Ja sam vidio te kosture i lubanje s kristalno bijelim zubima, takvi su jer su bili maloljetni. To je najstrašniji prizor koji sam vidio u životu..“ Utvrđeno je da je i Gordana Budak, djevojčica od 16 godina, postala “domaći izdajnik“. A sada s malo mašte zamislite da se u Gračanima ili bilo gdje u Lijepoj našoj otkopavaju kosti četnika, Srba ili nekih drugih manjinaca… Pa da ih, recimo, Marko Jurič proglasi domaćim izdajnicima. Kako bi skakao u dalj i u vis Mitropolit Porfirije, Pupovac, Jelena Lovrić, Ante Tomić, Branimir Pofuk… Region bi gorio! A pobijedili smo u pravom i krvavom ratu. Međutim, izgubili smo, ili grublje rečeno, popušili smo totalno medijski rat. Jednako važan k’o i pravi rat na terenu. Sada je jasno i statistički i emocionalno zašto 18% građana Hrvatske žali za Jugom. U Srbiji taj broj iznosi 71%. Ali tih 18% drži u čeličnom zagrljaju 80% hrvatskog medijskog prostora. I to je jedini razlog zašto je 16 godišnja Gordana Budak “domaći izdajnik“. Ponekad treba znati i šutjeti.

Muhammad Ali je rekao.“ Šutnja je zlato. Osobito kad se ne možeš sjetiti odgovora“.

Uspaljeni ljevičari kažu da je to što se Kolinda popela na pozornicu bez presedana. Ne bih rekao. Koliko puta su nam se popeli na glavu Stipe Mesić, Ivo Josipović, Nenad Stazić, Ivan Vrdoljak, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Veljo Visković, Vesna Teršelič, Dragec Pilsel, Sanja Sra…. Rada, Rade Šerbedžija i familija, Branimir Pofuk, Jelena Lovrić, Matija Babić, Zoran Šprajc i tko bi sve pripadnike tih 18% nabrojao. Čemu uostalom to dosadno nabrajanje jugo-likova iz kolumne u kolumnu. Zašto? Zato što smo mi pobjednici. Pobjednici Domovinskoga rata. Da su slučajno pobijedili onih 18 % mrzitelja Hrvatske, nastala bi bolna repriza četrdeset i pete. Prema zapisima Ivana Meštrovića, kada je na Brijunima posjetio Tita i pitao ga zašto su nakon rata pobijene stotine tisuća Hrvata, isti mu je odgovorio: ”To sam dozvolio da se zadovolje Srbi“. I dok je Ustavni sud Slovenije zabranio imenovanje ulica i trgova Titovim imenom, u Hrvatskoj imamo ulice i trgove koji nose ima običnog ubojice. Zahvaljujući prvenstveno onim 18 % koji su nam se popeli na glavu. Tih 18 % se bahati i busa u svoja “jugoslovenska“ prsa kao da su oni dobili rat. Kad se na Zagrebačkoj gori otkopavaju masovne grobnice pobijenih Hrvata oni se izruguju pa 16 godišnju djevojčicu proglašavaju domaćim izdajnikom.

Navodno je svojedobno Stipe Mesić dok je bio predsjednikom energično demantirao insinuaciju da je pomilovanje petorici Srba, osuđenih za ratni zločin, potpisao ćirilicom.

Izvor: Projekt Velebit

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

TROŠKOVI PROVEDBE IK – Plenković ‘sluškinjama’ udijelio ogroman državni novac

Objavljeno

- datum

Nakon Zagreba i na  splitskoj Rivi je održan veličanstven prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije Nije bilo uzalud. Ni slučajno. Bez obzira na to što je nakon prosvjeda IK ipak ratificirana, Hrvatska nije šapatom pala. Naprotiv.

Ovo je zajednički početak – na jednoj strani svojevrsnog „hrvatskog proljeća“ i na drugoj strani početak kraja svih onih koji su se usudili ignorirati većinsku volju hrvatskog naroda. Jednog dana bit će u Hrvatskoj jedna nova vlada i s njom referendum o ukidanju ratifikacije IK. U Zagrebu i Splitu načuli smo oluju koja se približava plenkovićizmu, komunizmu i liberalističkom ekstremizmu i sve jače se čuje. Neće hrvatskom narodu i braniteljima krojiti kapu oni koji su u punoj snazi tijekom Domovinskog rata svoje stražnjice anemično sklonili u sigurnost Bruxellesa. Neće im pomoći ni njihovi „neovisni“ mainstream mediji. Koliko su pod šapom moćnika dokazuje činjenica da ovaj put, nakon gafa na zagrebačkim prosvjedima,  anemični mediji nisu smjeli objaviti  broj prosvjednika na splitskoj Rivi. Puhali su i na hladno te su čitav dan i noć čekali na brojke Velikog Vođe i njegovog ministra policije.

Lijevo-liberalistički i anemični portali isticali su naslovnice u kojima su omalovažavali prosvjednike tvrdeći kako protiv svete IK i druga Plenkovića prosvjeduju zatucani katolibani.  Od Plenkovića i njegovih aktivista preuzeli su i etiketu „Neznalice“.

U Splitu stoka se okupila, Rulja, Krezubi, niskog čela, Zapjeniti, Mahom uvezeni bosanski katolici, Hercegovački kriminalci, Desničarski fašisti URLAJU – jednoglasno su „naprednjaci“ skičali. Nakon fingiranog sukoba oko niškorisne reinterpretativne izjave i ratifikacije ostrašćeni plenkovićevci  slave zajedno s ljevo-liberalističkim ekstremistima. Ismijavaju se protivnicima IK jer, navodno, više ne rulaju nego sada kmeče.

Udruženi u IK OOUR lijevo-liberalni i plenkovićevci su svoje ručice složno ukrižili baš kao partizani u Kozaračko kolo. Iz tog ganutljivog milovanja samo se čeka kad će ruknuti ljubavna ponuda – tko nas bre zavadi. Promatrati taj protuideološki blud između lijevo-liberalnih i plenkovićevaca ravno je Guliverovoj tragikomediji koju je doživio „nasukan“ u zemlji Liliputanaca. Nepoznanica je jesu li Liliputanci u Hrvatskoj svjesni da oni danas slave početak svojeg kraja?!

Od pune Rive na suprotnoj strani je s Matejuške tek desetak članica udruge Domine, u pratnji čak dvadesetak ushićenih ljevičarskih novinara, došlo dati podršku IK. Plenkovićevi i lijevo-liberalni mediji tih desetak IKača nazvali su „uspješnim prosvjedom“ za IK?! Ni one nisu urlale nego su uz obalu čučale i zavirivale si među noge tražeći svoj rod.

Zašto „naprednjaci“ nisu organizirali svoj prosvjed za podršku IK, da ih jednom izbrojimo, nego se obvezatno nalijepe na tuđe prosvjede?! Ne bi li okupljenu masu isprovocirali na nasilje, ili?!  Baš zato su u Splitu na prosvjednike protiv IK ti isti „naprednjaci“ bacali jaja zbog čega se i danas ostrašćeno cerekaju. Nisu to bila tek obična jaja nego Plenkovićeva – odsječena na panju respektabilnog dijela izvornog HDZ-a, apsolutne većine hrvatskog naroda i Katoličke crkve. Zato su prosvjednici bezmudića pozvali na ostavku. Prosvjedi nisu bili samo protiv IK nego puno više protiv autokratskog premijera Plenkovića.

U hramu hrvatske državotvornosti ipak je ratificirana antihrvatska i antikršćanska IK. Ratificirale su je petokraka i Plenkovićevi izdajnici. Četrnaest hadezeovih zastupnika glasovali su protiv i time su kao domoljubi ušli u hrvatsku povijest. Zastupnici koji su glasali protiv IK. Protiv ratifikacije Istanbulske konvencije glasovali su HDZ-ovi Ante Babić, Milijan Brkić, Stevo Culej, Ivan Čelić, Marija Jelkovac, Anton Kliman, Miro Kovač, Tomislav Lipoščak, Davor Lončar, Franjo Lucić, Davor Ivo Stier, Ivan Šipić, Petar Škorić i Miroslav Tuđman, Suzdržan je bio HDZ-ov Ivan Šuker. Iako su bili nazočni u Saboru HDZ-ovi zastupnici iz BiH Božo Ljubić i Željko Raguž ignorirali su prethodno njima upućene ucjene i prijetnje od strane  premijera Plenkovića i nisu glasovali za ratifikaciju. Ova časna grupa saborskih zastupnika iz HDZ-a osigurala je sjeme za sutrašnji prohrvatski HDZ, dostojan djela i doktrine utemeljitelja stranke i oca Hrvatske dr. Franje Tuđmana.

Opet je sve do HDZ-a. Hoće li demokršćani najuriti Plenkovića i njegove Njonje ili će oni najuriti njih – što direktno što indirektno budućom rekonstrukcijom vlade i smanjenjem broja ministarstava – ili će neposlušni zastupnici svoj demokršćanski rod promijeniti u njihov antihrvatski. Jedno je sigurno – demokršćanski HDZ i Plenkovićeva lijeva autokracija ne idu skupa.

Na žalost, IK-ača je prošla ali je, nakon što se magla razišla, makar sve vidi i to je prednost. Brkate babe iz ljevičarsko-liberalnih udruga zadovoljno trljaju ruke i jedva čekaju gozbu od milijardu kuna po godini. Još se mastilo na ratifikaciji nije ni osušilo a na VL-TV rodno ludilo već je počelo devastiranjem hrvatskog jezika: „Je li hrvatski jezik rodno ravnopravan?“.

Oni koji su prvo glasovali za ratifikaciju svoje pseudoznanosti u vidu rodne ideologije,  već 14. travnja 2018. ista ta egela – Plenkovićeva, Bernardićeva, Jokićeva, Pupovčeva, Srnavkina i Pusićkina – u Zagrebu i Splitu je prosvjedovala protiv pseudoznanosti pod parolom „Marš za znanost  5 do 12″. Na tom minijaturnom skupu njihovi su mediji odmah imali „preciznu“ brojku od  par tisuća okupljenih ljudi, ni slučajno par stotina. Ah da, oni „naprednjaci“ nisu urlali.

Koliko košta IK podvala – „naprednjaci“ naprijed, „nazadnjaci“ stoj

Iako zagovaratelji Istanbulske konvencije tvrde kako ona nije skupa i njenu cijenu uporno umanjuju, činjenice ih neumoljivo demantiraju.  Ranije je na Odboru za ljudska prava Sabora RH iznesen podatak kako će u slučaju stradanja žrtve život jedne žene, sa svim prethodnim i naknadnim troškovima, u prosjeku koštati državu između 300 i 500 tisuća eura.

Pored suverenističkih, političkih, ideoloških i svjetonazorskih prijepora vezanih za rodnu ideologiju u IK ovaj financijski prijepor nije problem samo za Hrvatsku, kako to ljevo-liberalistički i Plenkovićevi  mediji i apologeti naglašavaju, nego su iste prigovore iznijeli, između ostalih, i jedna super liberalna Danska i još ranije V. Britanija.

Vlada je s današnje sjednice poslala odgovor Ivanu Viliboru Sinčiću, saborskom zastupniku Živog zida, na upit o troškovima provedbe Istanbulske konvencije. U pink boju odjevene „sluškinje“ konačno su odahnule i zadovoljno trljaju ruke – „oparile“ su se samo tako.

„Nacionalnom strategijom se propisuju mjere zaštite žrtava nasilja u obitelji, a ista se u potpunosti oslanja na Konvenciju, odnosno svaka mjera Nacionalne strategije utemeljena je na jednom ili više članaka Konvencije.

Slijedom navedenoga, u državnom proračunu osigurana su financijska sredstva na pozicijama državnih tijela, za 2018. godinu u iznosu od 71.082.327,00 kuna, dok su za 2019. planirana sredstva u iznosu od 70.566.264,00 kuna. Navedeni iznosi čine zbroj financijskih sredstava već osiguranih za provedbu mjera Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji za 2018. godinu u iznosu od 69.592.327,00 kuna i 2019. godinu u iznosu od 69.076.264,00 kuna te dodatnih sredstava osiguranih za provedbu Konvencije u iznosu od 1.490.000,00 kuna za 2018. godinu i 1.490.000,00 kuna za 2019. godinu. Sva sredstva potrebna za provedbu Konvencije u narednim godinama bit će osigurana u okviru limita ukupnih rashoda nositelja provedbe.

Nadalje, temeljem provedenog postupka natječaja na programskom području koje obuhvaća prevenciju nasilja odnosno usmjereno je provedbi Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, područje Prevencija nasilja u obitelji, mjere br. 3. financijski će se poduprijeti provođenje programa i projekata organizacija civilnoga društva koje rade na prevenciji pojave i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji u okviru rada savjetovališta i svake se godine, temeljem stručne procjene imenovanih povjerenstava, izabiru najkvalitetniji projekti organizacija civilnog društva s kojima Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku sklapa ugovore.“

Ni manje ni više nego 17 tzv. civilnih udruga?! Je li se netko dosjetio kako je Hrvatska manja od SAD-a, Kanade, Njemačke …., ali nas to ne sprječava na državnoj sisi  imati više antihrvatskih džabljebaroša nego li u navedenim državama koje su teritorijalno i stanovništvom višestruko veće i brojnije?!

Politički mrtvac slavi Pirovu pobjedu

Premijer Plenković može početi sa slavljem svojeg samoubojstva iz zasjede. On je protivno volji dijela hadezeovih zastupnika u Saboru, apsolutne većine hadezeovog biračkog tijela i hrvatskog naroda, postigao veličanstvenu Pirovu pobjedu. Hrvatska je u Plenkovićevom dijelu HDZ-a umjesto dosadašnje demokršćanske stranke dobila prvu stranku lijevog centra koja – za razliku od komunističke pravne sljednice SDP-a – ne baštini komunizam i Tita, što je ipak određeni napredak.

Premijer je već sada politički mrtvac samo što on, kao pravi samoljubljivi autokrat, to ni ne zna. Ima vremena, saznat će. Najkasnije do idućih izbora. Ili će ostati predsjednik HDZ-a u oporbi, ili će on i njegovi Liliputanci biti politički smaknuti da bi HDZ mogao na izborima pobijediti. Ako Plenković nakon crvenog kartona u HDZ-u ne završi kod svojih mentora u Bruxellesu, onda mu je funkcija predsjednika stranke dostupna jedino još u SDP-u ili HNS-u. Predsjednik SDP-a Davor Bernardić jako je zabrinut, jer ni u njegovoj partiji nema mjesta za dva predsjednika istovremeno.

U suprotnom, ako Plenković ostane predsjednik HDZ-a ni prelazak u oporbu ne će ga odveć zabrinuti jer će pobjedom SDP-a s tom partijom tvoriti koaliciju u vladajućoj većini. Manje-više sve se poklapa s onim što je saborski zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović rekao u emisiji Večernji TV:

„Nažalost ova Vlada će ostati na vlasti. Glasači HDZ-a sigurno su razočarani i Vlada ne bi trebala imati potporu, no mislim da će se ovo nastaviti još dvije godine. Trudio sam se dok sam bio dio vladajuće većine, ali nije bilo odjeka. Hrvatska je izgubila suverenitet, gospodarski je na koljenima, a tisuće ljudi napustile su zemlju… Isto tako siguran sam da će doći i do koalicije HDZ-a i SDP-a, ona je već dogovorena“.

Filip Antunović/Kamenjar.com

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

U četrdeset godina u Hrvatskoj pobijeno 850 tisuća ljudi!

Objavljeno

- datum

Danas je u cijeloj Hrvatskoj dan žalosti.

Danas obilježavamo 40 godina otkako je u Hrvatskoj donesen zakon o legalizaciji pobačaja.

Danas se prisjećamo više od 850.000 života izgubljenih pomoću tog zlokobnog zakona. Više od 850.000 života kojima nije bila pružena prilika da se rode, da progovore svoje prve riječi, da krenu u školu, da se osmjehnu svojoj prvoj simpatiji, da dožive sve one lijepe strane ovog života na Zemlji.

Danas osobito molimo za sve žrtve tijekom ovih 40 godina legalnog pobačaja, a to su majke, očevi, čitave obitelji i na koncu – čitav naš narod.

Danas, više nego ikad, vapimo za prestanak pobačaja u našoj zemlji jer samo on može obnoviti njezino lice.

”Ako se ponizi moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju.” (2. Ljet 7, 14)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Dr. don Tonči Matulić na tribini “Odnos znanosti i vjere”: Sukob između vjere i znanosti je iskonstruiran

Objavljeno

- datum

Četvrti dan VIDIK festa u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu 19. travnja održana je vrlo zanimljiva tribina „Odnos znanosti i vjere“. Potvrda  pomno odabrane teme večeri je dolazak mnogobrojne publike u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa.

Predsjednik HUB-a  dr. Vide Popović otvorio je tribinu zahvalivši  na pažnji svima u dvorani i  predstavivši uz riječi pohvale protagoniste večeri, prof. dr. sc. don Tonća Matulića s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. Ivicu Grkovića znanstvenika i profesora na Medicinskom fakultetu u Splitu te voditeljicu programa večeri Silvanu Dragun, članicu Upravnog vijeća HUB-a. Zašto smo odabrali baš ovu temu, pitala je voditeljica programa i kazala da bez dijaloga s akademskom zajednicom naši vidici se u bitnom sužavaju i ma koliko naš aktivizam bio opravdan on može biti izmanipuliran i promašen. Zatim je istaknula da je kršćanstvo vjera logosa i podsjetivši na riječi sv. Augustina koji je kazao: ”Vjerujem da bih razumio, razumijem da bih vjerovao”. Je li religija opijum za narod i u kakvom su odnosu vjera i znanost danas, bilo je prvo pitanje upućeno gostima.

Prof. dr. don Tonči Matulić se osvrnuo na učenje Crkve o odnosu vjere i znanosti i u svom izlaganju istaknuo da je taj odnos u novije vijeme opterećen novim izazovima. „Crkvu danas neki krugovi predstavljaju kao neprijateljicu napretka i neprijateljicu znanosti. Floskula  da Crkva živi  u mračnom srednjem vijeku dolazi iz neprijateljskih odnosa prema Crkvi o nespojivosti teologije i znanosti. U vezi načina na koji spoznajemo stvarnost protivnici  vjeruju u dogmu  napretka bez granica i neograničenog ljudskog razuma. Ovakvo dogmatsko mišljenje je izgradio  neprijateljski odnos znanosti i Crkve, koja je bila na udaru silnih kritika.  Za Crkvu u temeljnom odnosu prema znanosti nema sukoba, vlada harmonija jer postoji jedna istina, a svi putovi spoznaje vode prema konačnoj Istini. To je konvergencijski model jer znanost i vjera upućuju na komplementarnost i zaslužuju da se upoznaju i da imaju partnerski dijalog . I veliki  Einstein potvrđuje  da znanost bez religije šepa, a religija bez znanosti je slijepa“.

Prof.dr. Ivica Grković koji kao medicinar, anatomičar, vjernik i katolik, nije imao dvojbe, za njega je vjera odrednica čovjekovog životnog puta, njegova odgoja, ponašanja, odnosa s kolegama, čak i odnosa prema znanosti. „Nema sukoba između znanosti i vjere već vjere i nevjere. Trebamo se odrediti u sebi , što smo i što nam  je najvažnije.  Kao vjernik i katolik sve usklađujem s  ovim određenjem i  nastojim tako probleme rješavati“. Voditeljica se podsjetila nekih velikih znanstvenika koji su bili vjernici: Newton, Ruđer Bošković, otac genetike Gregor Mendel, Max Planck, Heisenberg i dr. Zatim je ukazala na važnost razgraničenja vjere od praznovjerja i znanosti od pseudoznanosti.

Na pitanje u kakvoj su korelaciji vjera i praznovjerje don Tonči Matulić je istaknuo da znanost pomaže vjeri da se čisti od praznovjerja. „Kongregacija za nauk vjere je 22. veljače  2018. objavila je  dokument koji započinje riječima “Bogu se svidjelo“, a koji ukazuje na pojavu dvije stare hereze. U pobudnici pape Franje „Veselite se i radujte se“  u 3. poglavlju upućuje poziv na svetost svih vjernika govori o neognosticizmu i neopelagijanizmu. To nije problem samo izvan Crkve, nego se te hereze mogu pojaviti i u samoj Crkvi. S jedne strane da mi pomoću razuma možemo prodrijeti u najdublje tajne vjere. To je, rekao bih, industrija praznovjerja, a tu spadaju tehnike mentalnog, fizičkog zdravlja. Taj je element praznovjerja danas postao izuzetno raširen. To je religija za vlastite potrebe, po vlastitom ukusu. Drugi tip praznovjerja je neopelagijanizam, kada mi mislimo da možemo bez pomoći Božje milosti doći do otkupljenja. Gnosticizam racionalnog tipa  predstavlja industriju  praznovjerja , vjera za vlastite potrebe  po vlastitom ukusu. Opasnost hereze neopelagijanizma na krilima optimizma zavaramo se da nam ne treba Bog. Svjetlo vjere nam pomaže u svladvanju praznovjerja. Kršćanstvo je vjera logosa, a ne mitosa. Kršćanstvo nije bila konkurencija drugim religijama, nego se od samog početka tražio dijalog s filozofijom. Znamo da je u otačkom dobu došlo do sinteze kršćanske vjere i grčke misli. „Crkva je bila metla za praznovjerje u susretu s poganskim mentalitetom“, zaključio je svoje izlaganje don Tonči Matulić.

Dr. Ivica Grković je skrenuo pažnju na odnos znanosti i pseudoznanosti. Izrazio je ponos na Centar za medicinu koja se temelji na dokazima, osnovan u Splitu prije 20 godina.  „Što je bilo prije?  Znanja ranijih generacija su se prenosila i bila podložna pogreškama. Problem pseudostruke u medicini  je veliki problem. Postoje nebulozne konstrukcije pristupa liječenju. Ljudi čak iz struke promoviraju tehnike pseudomedicine koje se čak uopće ne baziraju na znanstveno utemeljim činjenicama“.

Na pitanje koje se odnosilo na izazove postmodernog društva koji se predstavljaju u iskrivljenoj slici svijeta i čovjeka,a očituju u fenomenu antropološkog i znanstvenog redukcionizma, don Matulić je naglasio da je danas prevladava prosvijećeni i katkada apsolutni subjektivizam. „Svaki čovjek  je posebni Božji zahvat u svojem nastajanju. Svaki čovjek je obdaren  vlastitim imunološkim sustavom, subjektivno individualne veličine. Jedinstvenost ljudskog bića upotpunjuje biološka jedinstvenost. Svaki čovjek je stvoren na sliku Božju na jedinstven način. Nema sumnje da je naša subjektivnost važna, ali se u postmodernom dobu dijelimo onako kako to naša spoznaja nalaže, budući da smo odustali od objektivne istine. U tom apsolutnom prosvijećenom subjetkivizmu promovira se ideja da je sve slobodno i sve dopušteno“. U tom kontekstu se referirao na Istanbulsku konvenciju i dodao:  „Tu smo podijeljeni, ali upravo prema spoznaji dobra i zla. Nestaje binarno shvaćanje spola u skladu s postmodernim apsolutnim subjektivizmom, a to vidimo u četvrtoj i petoj generaciji ljudskih prava. Bojim se da smo zakoračili u vrli novi svijet’. Hoćemo li graditi takav ustanopravni poredak, ne znam, ali bojim se da će nam se to razbiti jednog dana o glavu. Nadam se da ćemo se jednog dana oduprijeti takvim izazovima i zastranjenjima“.

Na pitanje kamo ide znanostveno-tehnički razvoj i koje nam izazove nosi biotehnološko stoljeće prof. Ivica Grković je istaknuo da su oni na Medicinskom fakultetu prije par godina imali prilike ugostiti jednog nobelovca koji se osvrnuo na naš kurikulum. Pitao je dekana da li se studenti pripremaju za buduće tehnološke izazove. Vi već sada možete dobiti jako puno informacija o svom molekularnom ustroju, a taj ustroj onda i predodređuje što će se s vašim organizmom događati u životu, koji su vam rizici oboljevanja i dr. Hoćemo li prije ženidbenog saveza razmijeniti infomacije o svojim proteomima da vidimo što će nam se događati s djecom? To su konkretni problemi galopirajućeg napretka tehnologije s kojom se još nismo naučili nositi. Ta tehnologija i razvitak nosi sa sobom sintagmu da sve što je tehnički i tehnološki moguće mora biti i etički prihvatljivo. „Mislim da moramo staviti kočnice na taj način razmišljanja“, zaključio je dr. Grković, nakon čega su uslijedila pitanja iz publike.

Margita Vučetić/Ivica Luetić/hu-benedikt.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno