Connect with us

Društvo

Znate li po čemu Hrvatska spada u najbogatije zemlje Europe?

Objavljeno

- datum

I što napraviti da vrijednost uvjerljivo najvećem dijelu štednje građana – nekretninama – počne rasti, umjesto da nastavi padati?

Sad kad porez na nekretnine više nije ‘na stolu’, postaje odličan povod da sagledamo širu sliku posebnog odnosa (u svjetskim razmjerima?) kojeg imaju Hrvati i nekretnine, te što on znači u kontekstu bogatstva nacije i građana. Nisam se uključivao u raspravu o porezu (niti je ovo članak u tom smislu), ali me zanima ova šira tema, a vjerujem da bi trebala i sve naše građane.

Argumente zagovornika poreza smo čuli od države, tijekom saborskih rasprava i zadnjih dana primjerice ovdje: Ovo je 5 argumenata za i protiv poreza na nekretnine.

Ovih dana su (po naravi stvari) u javnosti prevladavali protivnici poreza na nekretnine, koji su uglavnom imali dvije polazne točke. Jedna je bila da ne treba povećavati ukupno porezno opterećenje građana. Ovo ima snažno uporište u postojećoj razini poreza. Sve će vam biti jasno ako pogledate članak Hrvatska i dalje brutalno, i sve jače, oporezovana, a unutar njega svakako i link na prethodni članak. Dalje taj argument ide da čak i ako porez na nekretnine ne bude veći od postojećih poreza na nekretnine, otvorit će mogućnost povećanja, a što bi hrvatska država (takva kakva jest) svakako iskoristila. Ovaj argument možemo nazvati dinamičkim argumentom, ‘tekućeg poslovanja’ države i polazi od utjecaja poreza na gospodarstvo i građane. Ovo na neki način možemo usporediti s promatranjem ‘Računa dobiti i gubitka’ kod trgovačkog društva, i utjecajem rasporeda pojedinih troškovnih stavki na prihode i poslovanje društva.

Drugi argument je imovinske, statične naravi: utjecaj poreza na vrijednost postojeće imovine, slično kao što je Bilanca kod trgovačkih društva promatranje (vrijednosti) imovine društva.  Konkretno, hoće li imovina (nekretnina) biti dugoročno izgrickana porezima, te koji bi utjecaj bio na trenutnu tržišnu vrijednost. Sve ovo s obzirom da Hrvati ogroman dio svoje osobne imovine imaju u nekretninama.

Ovaj drugi dio pristup ima uporište u sljedećem. Prema zadnjim dostupnim podacima, popis iz 2011., u Hrvatskoj je bilo oko 1,9 miliona stanova namijenjenih stalnom stanovanju, od čega je oko 22% bilo privremeno ili stalno nenastanjeno:

Izvor: Statistički ljetopis.

Kako je u međuvremeno izgrađeno još oko 50.000 stanova, vrlo malo se ruši (sve je na DZS), a stanovništvo se smanjuje, možemo pretpostaviti da je trenutno oko 25% stanova (namijenjenih stanovanju) nenastanjeno.

Iako su Hrvati s izrazito velikim postotkom vlasništva nekretnina ‘tek’ drugi u EU – prema zadnjim dostupnim podacima za EU oko 90% naših građana živi u svojoj nekretnini (Rumunjska je prva s oko 96%, a prosjek EU je 69%), uzmu se li u obzir i vikednice i stanovi za iznajmljivanje, Hrvati su uvjerljivo prvi po vlasništvu nekretnina u EU.

Ovdje pak imamo pregled po kvadratnim metrima. Negdje tijekom 2011. (ne krajem, nego kad je rađen popis) u svim tim stanovima, uključivo i one za turizam i ostalo je bilo 169 mil. m2:

S obzirom na izgrađeno u međuvremenu, sada vjerojatno ima nešto preko 171 miljuna ‘kvadrata’. Pretpostavimo li vrijednost m2 u cijeloj Hrvatskoj od 875 eura (za kuće to uključuje i okućnicu), dolazimo do 150 milijardi eura u stambenoj imovini (uklj. vikendice i jedinice za iznajmljivanje).  Ova cijena ima smisla uzemo li u obzir da su trenutne prosječne cijene prodanih novih stanova u cijeloj RH nešto preko 1.500 eura / m2. No, ako stavite 1167 eura / m2, doći ćete do 200 milijardi eura. Ostao bih ipak pri nižoj pretpostavci, koja nam daje okruglu brojku od 150 milijardi eura.

Istovemeno, naši građani imaju u hrvatskim bankama oko 25 milijardi eura štednje i depozita. To naravno nije cijeli iznos jer neki građani imaju štednju u inozemstvu, ali neki imaju i nekretnine u inozemstvu.

S druge strane, građani imaju oko 12 milijardi eura prisilne štednje u mirovinskim fondovima drugog stupa, koja je većinom (i perverzno) alocirana u državne obveznice RH (posuđena Republici Hrvatskoj), te nešto u dobrovoljnima i osiguravajućim društvima. Također, građani Hrvatske imaju i nešto dionica (equitya). Kako imaju vrlo malo obveznica koje direktno drže, to pokriva većinu štednje građana (naravno, građani imaju i drugi tip nekretnina, recimo zemljišta, kao i udjele u d.o.o.-ovima i neke zanemarive rubne vrste imovina kao što su zlato, kriptovalute …).

Iz te perspektive je razumljiva posebna osjetljivost građana na oporezivanje stanova, iako se ona već i sada oporezuje na drugi način (komunalna naknada itd.) i iako ih praktički ne zanimaju veliki porezi na druge načina njihova ekomskog opstojanja (ovo drugo je razumljivo, ali ne i racionalno).

Ipak, uvođenje poreza na nekretnine bi (eventualno) bio samo katalizator daljnjeg pada cijena, ili pokazatelj što se događa s njihovom vrijednošću. Sjetimo se, prema upravo objavljenim podacima, cijene nekretnina u Hrvatskoj padaju, za razliku od skoro cijele EU gdje brzo rastu:

Padu vrijednosti nekretnina najviše doprinose strukturalni demografski problemi, o čemu sam pisao još prije 6 godina (kada je malo kome bilo jasno da nekretnine nisu najbolja investicija): Za Jutarnji piše Nenad Bakić: Ne kupujte stanove! Sada je vrijeme za pametno ulaganje u dionice. Inače volim nekretnine, i kao što možete vidjeti u članku, za razmatranje sam predložio drugu vrstu nekretnine, upravo toj spomenutoj je cijena u međuvremenu porasla 7-8 puta (a stanovima pala barem 30%, što znači da bi se ulaganjem u nju imalo danas desetak puta više).

Ipak, vrijednost nekretnina, pa time i glavni dio štednje građana, ne mora i dalje nezaustavljivo padati, usprkos svim razlozima navedenima u članku. Ključ je u gospodarskom rastu. Zamislite da su vam danas plaće 15% veće, da je bilo više posla pa se mnogi ne bi odselili (pa bi time i potražnja za stanovima bila veća), štoviše, da se kod nas doseljavaju drugi i traže stanove. Tada bi vas vjerojatno manje smetalo da li vam je porez na stana malo veći (ili malo manji) ili se drugačije zove – jer vrijednost vaše temeljne štednje bi rasla, a ne padala. Više o tome možete pročitati u mom intervjuu ovdje: ‘Hrvatsku su prestigle Bugarska i Rumunjska. To su sad za nas – avioni’. A za ovo zaostajanje je krivo upravo odustajanje od reformi, i neefikasna država koja se morala financirati sve većim porezima. Uključivo i indirektne poreze. Primjerice, nije li za građane daleko skuplje od uvođenja poreza na nekretnine način na koji trenutno funkcionira vrlo visoka (5% plaće!) prisilna mirovinska štedna pri čemu:
– do čak 3/4 (trenutno preko 72%) te štednje je posuđeno državi kako bi se financirao njen deficit (i odgađale reforme)
– ogromne naknade uzimaju društva za upravljanje kojima su vlasnici banke, a posao im je ekstremno lagodan
– puštaju se poluinformacije i dezinformacije o ostvarenim prinosima (a tko ih je platio?), o čemu možete vidjeti ovdje: Obveznički i mirovinski fondovi: a gdje su novci?
– istovremeno se propušta ulaganja u produktivnu (realnu) imovinu koja je svuda u svijetu prepoznata kao temelj dugoročne štednje (dionice – equity).

Najbolji način za zaštitu vrijednosti imovine građana je stoga gospodarski prosperitet, umjesto velikog oporezivanja koje hrani tustu državu
– ili zadržati istu razinu oporezivanja za puno bolju razinu usluge (i pogotovo takvu koja će potaknuti rast i zaposlenost, smanjiti iseljavanje)
– ili smanjiti oporezivanje.

Smatram da je moguće da se na ovoj polaznoj osnovi nađu i svi koji su zagovarali odustajanje od poreza, i država.

Vezana na sve ovo  je i tema alociranja štednje / investicija. Primjerice, zašto pametni Norvežani glavnu štednju svojih građana, ogromni norveški naftni ‘mirovinski’ fond vode tako da alociraju 65% imovine u dionice, a samo 30% u obveznice, uz moto ‘Težimo sačuvati imovinu i sagraditi bogatstvo za buduće narašataje’, vidite ovdje.

Financijska pisemenost je u današnjem svijetu jedna od najvažnijih pismenosti. Jedna pogrešna odluka i postaneš financijski rob (ili kmet) – često i zbog asimetrije informacija: u vrlo kompliciranoj okolini, bankari znaju više od tebe. Ili, propuštanjem pravilne odluke propustiš djeci osigurati edukacijski fond. Stoga predlažem svakome da pročita ovaj moj serijal (nisu svi nastavci, ali i ovo je već dovoljno): Osnove ulaganja. Vjerovali ili ne, i ovo oko nekretnina spada pod istu temu.

Izvor: Eclectica/Bakić

Komentari

Komentari

Društvo

NACISTIČKA FREKVENCIJA NA 440 HZ: Kako su Goebbels i Rockefeller odvojili čovjeka od prirodne frekvencije

Objavljeno

- datum

Tesla je ustvrdio. Einstein se složio. Znanost je dokazala. Poznata je činjenica da je sve – uključujući naše vlastito tijelo – načinjeno od energije koja vibrira na različitim frekvencijama

Godine 1939. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels odredio je 440 Hz kao standard za ugađanje tonova. To je učinjeno zato da bi ljudi mislili i osjećali na određeni način te kako bi bili zatočenici određenog stanja svijesti. Većina zapadne glazbe, uključujući popularnu new age glazbu, još uvijek je ugođena na neprirodnih 440 Hz.

‘Želite li proniknuti u tajne univerzuma pozabavite se energijom, frekvencijom i vibracijom.’ – Nikola Tesla

‘Ono što nazivamo materijom ustvari je energija, čija vibracija je snižena kako bi bila opaziva osjetilima. Materija ne postoji.’ – Albert Einstein

Tesla je ustvrdio. Einstein se složio. Znanost je dokazala. Poznata je činjenica da je sve – uključujući naše vlastito tijelo – načinjeno od energije koja vibrira na različitim frekvencijama. Vezano uz gornje tvrdnje, mogu li zvučne frekvencije utjecati na čovjeka? Naravno da mogu.

Način na koji frekvencije utječu na fizički svijet demonstriran je raznim eksperimentima, na polju znanosti pod nazivom kimatika i memorijske sposobnosti vode.

Kimatika pokazuje da kada se zvučne frekvencije gibaju kroz određeno sredstvo, kao što su voda, zrak ili pijesak, one izravno mijenjaju vibraciju materije. Slika pokazuje kako kukurzno brašno u vodenoj otopini reagira stvaranjem oblika pod utjecajem visokih vibracija.

Memorija vode također ilustrira kako naše namjere mogu mijenjati čak i materijalni svijet. Ovo je demonstrirao dr. Masaru Emoto, čija istraživanja ilustriraju kako jednostavne namjere artikulirane preko zvuka, emocija i misli mogu dramatično promijeniti oblik kristaliziranih čestica vode.

>> Fascinantno! Pogledajte (foto) kako molitva utječe na kristale vode!

Na slikama dolje vidi se razlika s kojom kristali vode reagiraju na agresivnu heavy metal glazbu i klasičnu glazbu.

PRIRODNA FREKVENCIJA UNIVERZUMA

Svi mi u sebi imamo određenu vibracijsku frekvenciju, da i ne spominjemo naše tijelo, čijih 70 posto tvori voda. Dakle, zasigurno možemo očekivati da glazbene frekvencije mogu mijenjati naše vibracijsko stanje. Neki bi ovo mogli nazvati ‘pseudoznanošću’, no gore spomenuti uzorci i znanstveni eksperimenti ne lažu. Svako izražavanje kroz zvuk, emociju ili misao sadrži specifičnu frekvenciju koja utječe na sve oko sebe.

Zanimljivo, odete li izvan grada, u prirodu, osjećate se kao preporođeni, a nijanse boja, pjev ptica, kreket žaba, žubor vode imaju smirujuć učinak na um. Ti zvukovi se sastoje od vibracijske frekvencije koja se mjeri Hertzima (Hz). Svi ti prirodni harmonici vibriraju na 432 Hz, što je i prirodna frekvencija univerzuma.

Mnoge religije koriste tonove na 432 Hz u svojim napjevima, a šamani u Amazoni tijekom iscjeljujućih ceremonija s ayahuascom. Čak je i tibetanska zvučna zdjela ugođena na 432 Hz, kao i mnogi drugi drevni instrumenti koji su podešeni na ovu prirodnu vibracijsku frekvenciju.

Zamislite sada da je cjelokupno stanovništvo Zemlje, i ne znajući, ‘ugođeno’ na drukčiju, neprirodnu frekvenciju od 440 Hz, kao što i jest. Ako vibriranje u skladu s univerzumom može ponuditi toliko pozitivnih stvari, bi li desinkronizacija od našeg izvora mogla imati jednako snažne negativne učinke?

GOEBBELSOV STANDARD VAŽI I DANAS

Bi, ali vratimo se na trenutak u vrijeme kada smo se otuđili od vibracije Zemlje, univerzuma i svega što nije umjetno. Godine 1939. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels odredio je 440 Hz kao standard za ugađanje tonova.

To je učinjeno zato da bi ljudi mislili i osjećali na određeni način te kako bi bili zatočenici određenog stanja svijesti.

Začudo, 1950. američke vlasti su odredile ISO standard prema kojemu sva glazbena oprema, te glazba na TV-u i radiju mora biti emitirana na 440 Hz.

> (VIDEO) HORROR: Kontrola uma izmjenom glazbene frekvencije?!

Po nekim teorijama, Rockefellerova zaklada započela je taj rat protiv čovjekove svijesti nametanjem standarda ugađanja tonova na A=440 Hz. (U SAD-u takva frekvencija je predlagana još 1936. godine.)

Glazba na frekvenciji od 440 Hz kolidira s čovjekovim energetskim centrima tj. čakrama, od srca do podnožja kralježnice, a stimulirane su čakre iznad srca. Prema nekim teorijama, takva vibracija stimulira ego i funkcije lijeve polovice mozga, potiskujući emocije srca, intuiciju i kreativno nadahnuće.

Sadašnje ugađanje glazbe na 440 Hz nije u harmoniji ni na kojoj razini s kozmičkim kretanjem, ritmom ili prirodnom vibracijom. Mozart i Verdi bazirali su svoju glazbu na prirodnoj vibraciji, a ugađanje na 432 Hz je nazvano „Verdijevim ugađanjem”. Većina zapadne glazbe, uključujući popularnu new age glazbu, još uvijek je ugođena na neprirodnih 440 Hz.

Vladari iz sjene uspješno snižavaju vibracije ne samo mlade generacije nego i svih nas. Te destruktivne frekvencije usmjeruju misli prema iskrivljenosti, neskladu i nejedinstvu.

SKRIVENA MOĆ KOZMIČKIH FREKVENCIJA

‘Preko ove neprirodne, standardne frekvencije ugađanja tonova (440 Hz), lišene simetrije svetih vibracija, objavljen je rat podsvjesnom umu zapadnjaka.’ – L. C. Vincent

‘Ako želite saznati da li se carstvom dobro vlada, je li društvo moralno ili nije, odgovor će vam dati kvaliteta njegove glazbe.’ – Konfucije

Smatra se da je frekvencija od 432 Hz matematički sukladna obrascima univerzuma. Istraživanja pokazuju da 432 Hz vibrira u skladu s kozmičkim zlatnim omjerom (‘zlatnim rezom’), odnosno brojem pi, objedinjujući svojstva svjetla, vremena, prostora, materije, gravitacije i magnetizma s biologijom, kodom DNK i sviješću. Kada naši atomi i DNK počnu rezonirati u skladu sa spiralnim obrascem prirode povećava se naš osjećaj povezanosti s prirodom. Broj 432 također se odražava u omjerima Sunca, Zemlje i Mjeseca, kao i kod precesije ekvinocija, Sri Yantre, Velike piramide u Egiptu, Stonehengea i mnogih drugih svetih mjesta.

Također je zanimljivo da je frekvencija od 432 Hz usklađena s kromatskim spektrom, dok frekvencija od 440 Hz od njega odskače.

Digitalna umjetnica i kanalizatorica duhovnih poruka Maia Nartoomid kaže: ‘Moj mentor s unutarnjih razina ThothHorRa rekao mi je da je 432 Hz frekvencija unutar moždane jezgre, ne samo u ljudi već i kod svih živih bića koja nastanjuju Zemlju’.

Evo još nekoliko intrigantnih podataka u vezi frekvencije od 432 Hz: Ona je usklađena s astronomskim računanjem precesije ekvinocija: 432 x 60 = 25920.

Stradivarijeva violina, najprecizniji instrument ikada izrađen ljudskom rukom, ugođena je na 432 Hz.

Broj 432 nalazimo na bezbroj drevnih svetih mjesta, a broj kipova u Borobuduru, najvećem budističkom hramu na svijetu, ‘hramu bezbrojnih Buda’ iznosi 432.

Kada se napravi korekcija na 432 Hz druge note cijele oktave očituju mnoštvo drevnih svetih brojeva koji su zapanjujuće povezani s astronomijom, svetom geometrijom, točnom geografskom širinom i dužinom piramida i drugih svetih mjesta, zatim s Biblijom i ostalim misterioznim literarnim djelima, poput Bhagavad-gite.

Gore spomenuta umjetnica Maia Nartoomid ističe: ‘Većina drugih sisavaca i živih bića nisu toliko osjetljivi na mijenjanje njihovog prirodnog signala od 432Hz, budući da imaju snažniji utisak magnetskog polja u svojem mozgu (prema Thotovom uvidu u zapise akaše). Uostalom, delfini, slonovi i zrikavci ne hodaju uokolo cijeli dan sa slušalicama ipoda na ušima!’

Slušajte kako ptičice pjevaju i bit ćete pomlađeni čistom glazbom prirode. (nexus-svjetlost.com)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

MAMIĆ U BUJICI: U Dinamo sam donio 3,5 milijardi kuna i progone me, iz Agrokora je nestalo 60 milijardi i nikom ništa

Objavljeno

- datum

“Oni koji napadaju Modrića – nisu Hrvatska, Hrvatska je bila u Kalinjingradu i uz našu reprezentaciju,” izjavio je u specijalnom izdanju Bujice iz Međugorja Zdravko Mamić.

Nisu uspjeli; Hrvatska je pobjedila, a ja sam na slobodi – nastavio je intervju za Z1 savjetnik Uprave GNK Dinamo i rekao da je pobjedu naše reprezentacije dočekao uz jedno jezero pokraj Gruda i da se u cijeloj Hercegovini navijalo žestoko, baš kao na stadionu u Kalinjingradu.

Oduševila ga je atmosfera na tribinama:

– Kao da smo igrali u Vukovaru ili Kninu!

DALIĆ SE NIJE ODNARODIO!

“Čestitam Daliću, imao je težak životni put, al’ nije se odnarodio,” kaže Mamić i nastavlja: “Zato se i zahvalio hrvatskim braniteljima, jer bez njihove žrtve danas ne bi bilo ni reprezentacije.”

Nacionalni dres je najveća svetinja, integracija oko šahovnice  ne jenjava, ali raste i pritisak da se to zatre – upozorava Mamić.

ŽELE KONTAMINIRATI MODRIĆA, DA SE LJUDI NE BI POISTOVJEĆIVALI S NJIME!

Nastavio je o prijetnjama kapetanu Luki Modriću: “Od marginalaca i kretena opasniji su nesretnici koji sustavno žele uništiti Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Žele kontaminirati Modrića i Lovrena, onemogućiti da se naši ljudi poistovjećuju s jednim Modrićem i našom reprezentacijom! Ljudi su u strahu, zamislite kakva je drama u glavama Modrića i Lovrena, fenomen je kako sjajno igraju unatoč svemu! Modrić je svjetsko čudo.”

Nije Mamić napravio Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ali sam bio kohezivni faktor da sačuvam naš nogomet od onih koji su ga htjeli uništiti – podsjeća Zdravko Mamić i napominje da “nekima smeta uspjeh Dinama i reprezentacije”:

– Četiri Hrvata igrala su lani u finalu Lige prvaka, tri ove godine, svi iz Dinama. 14 igrača Dinama upravo vodi našu reprezentaciju prema pobjedama u Rusiji, Dinamo je danas stroj i najmlađa momčad od svih prvaka u Europi…

U DINAMO SAM DONIO 500 MILIJUNA EURA I PROGONE ME, A IZ AGROKORA JE NESTALO 60 MILIJARDI KUNA – I NIKOME NIŠTA!

Mamić se zapitao kako to nitko ne odgovara za Agrokor: “U Dinamo sam donio 500 milijuna eura koje sam praktički oteo s europskog tržišta, a iz sustava Agrokora je na razne načine nestalo 60 milijardi kuna! I to Uskok uopće ne radi, nego ŽDO! Nitko nije pritvoren, nikome nije blokirana imovina, a Cvitanov sin i dalje radi u Agrokoru…”

BUJANEC PITAO MAMIĆA JE LI PABLO ESCOBAR ILI BIN LADEN?!

Voditelj je pomalo provokativno pitao Mamića je li on Pablo Escobar ili Bin Laden kad ga toliko progone? Odgovorio je:

– Prema meni se odnose k’o da sam pobio 1.000 ljudi! Čak i tema predsjedničke kampanje nije bilo iseljavanje mladih ili nova radna mjesta, nego se Josipović bavio Mamićem.

“Moja pressica je bila krik očajnika,” komentirao je Mamić svoje obraćanje naciji dva dana prije presude u Osijeku i dodao: “Cilj im je ušutkati me i zatvoriti. Cvitan je u toj farsi egzekutor i izvođač radova, a politika je naručitelj.”

Rekao je da nije prijetio bivšem Glavnom državnom odvjetniku:

– Molim se za njega, ne želim mu ništa loše!

“Poslan sam u Osijek da moje suđenje bude iskontrolirano, a ne pošteno,” nastavlja i pojašnjava:

“U osječkim sudnicama nisu šefovi suci, nego osobe iza kulisa koje ih ucjenjuju! Za mene u Osijeku spasa nema, suci su tamo pod kontrolom ‘duboke države’, a između sebe vode bratoubilački rat za pozicije.”

MAMIĆ CITIRAO HASANBEGOVIĆA

Mamić je pohvalio dr. Zlatka Hasanbegovića i citirao ga je u više navrata:

– Čestiti dio vlasti dopušta paralelnu vladavinu dobro umreženih skupina i pojedinaca, tzv. duboku državu. Hasanbegović je to jako dobro sažeo u svega dvije riječi. ‘Duboka država’ raspoređena je po svim bitnim institucijama i medijima… DORH je van kontrole i rade što hoće. Njima je glavna opasnost moja sloboda jer govorim o njihovim zločinačkim pothvatima.

Zdravko Mamić u Bujici je po prvi puta javno rekao na koji način je došlo do isplate 400.000 eura Miroslavu Ćiri Blaževiću kada je iz Osijeka došao trenirati Dinamo…

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

U nedostatki činjenica, Goldstein gledateljima HRT-a ponudio maštu

Objavljeno

- datum

Prof Brandt, Goldsteinov mentor: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije… to mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”

Dio Goldsteinovog obrazlaganja koji je relevantan za ovaj tekst nalazi se između 27. i 30. minute na video snimci emisije HTR–a “Nedjeljom u 2”, od 17. 06. 2018.

Sudeći prema HRT-ovim standardima novinarstva, znanstvenoj vjerodostojnosti i kritičnosti, manjak činjenica nije nikakav problem. Očito je, da je za uspješnu karijeru povjesničara u Hrvatskoj najvažnije poznavati idealan omjer mašte i činjenica. Kada je hrvatska nacionalna povijest u pitanju, osobito ona nakon Drugog svjetskog rata, ti omjeri očito uvijek idu na štetu činjenica, a u korist mašte vlastodržačkih ideologa hrvatske okupacije.

Dobar je Goldstein Ivo. Kaže da su ustaše u travnju 1945. godine od Nijemaca posudili i donijeli “strojeve koji uništavaju kosti” pa da zato nema ljudskih ostataka na prostoru nekadašnjega logora Jasenovca.

Zanimljivo!

Kako to da nikad do sada u proteklih sedamdeset godina, nitko od stotina i stotina raznih domaćih i stranih istraživača logora u Jasenovcu nikada nije spomenuo takve strojeve? Zar je moguće da takvu jednu, vrlo zanimljivu i pomalo senzacionalnu informaciju, kao što je nacistički stroj za uništavanje kostiju, nikada, nitko, nigdje do sada nije spomenuo u kontekstu logora Jasenovac?

Goldstein mlađi spominje i spaljivanje kostiju na rešetkama gdje su se one pretvarale u pepeo. To je također izuzetno zanimljiva informacija. Bilo bi korisno da tu tehniku Goldstein ispriča djelatnicima Krematorija na Mirogoju. Naime današnjom naprednom tehnikom spaljivanje tijela preminulih u krematoriju, pomoću snažnih plinskih plamenika i u hermetičkoj komori traje gotovo tri sata. Tek tada kosti postaju dovoljno krhke da bi ih se potom moglo mehaničkom drobilicom smrviti. Dakle, ni današnjom tehnologijom ne uspijevaju se kosti pretvoriti u pepeo. E sad kako su to Goldsteinovi ustaše 1945. godine uspjeli razviti tehnologiju spaljivanja kostiju i pretvaranja u pepeo u ondašnjim primitivnijim uvjetima i ratnom stanju? To bi bilo zanimljivo čuti. Naime kosti nisu zapaljive i jednostavno ne gore, ne oksidiraju, nego dugotrajnim spaljivanjem na vrlo visokoj temperaturi (800ºC-1000ºC) postanu krhke. E sad, kako su ustaše uspjele na nekakvim rešetkama, dakle ne u komori, nego na otvorenoj vatri postići višestanu visoku temperaturu? Tko se imalo razumije u tehnološke procese spaljivanja leševa, bez kreamtorija kakve su imali Njemci a u Jasenovcu ih nije bilo, zna da na otvorenoj vatri postići dugotrajnu tako visoku temperaturu jednostavno nije moguće. I onda još sve to ponoviti nekoliko desetaka tisuća puta, kako bi se uklonili svi leševi i još cijeli taj proces izvesti u samo nekoliko preostalih ratnih dana travnja 1945. godine.

Tu se nameće niz pitanja čiji bi odgovori i za današnje tehnološke standarde bili vrlo, vrlo zanimljivi. Poput recimo, gdje su ustaše nabavljali tolike enormne količine plina ili benzina za tu svrhu i kako su na otvorenom prostoru, odnosno kako kaže Goldstein ‘na rešetkama’, uspjeli postići toliko visoku temperaturu u širokom radijusu i u dugom vremenskom razdoblju?

Također je Goldstein izjavio da su se kosti nakon nekoliko poplava rijeke Save jednostavno istopile u zemlji. E ovo je daleko najzanimljivija informacija. Naime geološki proces ‘otapanja’ fosilnih ostataka u zemlji, pa tako i kostiju, traje otprilike nekoliko milijuna godina. E sad kako su to ustaše uspjele skratit taj proces na svega dvije, tri godine? To je svakako vrlo zanimljiva informacija i za današnje tehnološke standarde. Iz svega ovoga se može zaključiti kako su ustaše bili tehnološki razvijeni ispred svoga pa i našega vremena.

Ipak, zanimljivo je da sve ovo nitko do sada nije otkrio o ustašama nego evo baš Ivo Goldstein. Pa ako ne za povijest, Goldstein je bez sumnje zaslužio neko priznanje za ovakav svoj tehnološki istraživački talent.

Taj njegov istraživački talent je bez sumnje svojevremeno zapazio i profesor Miroslav Brandt. Naime, profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. je napisao: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”

 

Dakle, čini se da je Goldstein Ivo očiti kronični manjak činjenica i argumenata već tada jednostavno nadoknađivao maštom. Ako je to onda prolazilo i kao takvog ga etabliralo na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu zašto bi onda to danas bilo manjkavo u javnom diskursu? Sudeći prema HRT-ovim standardima novinarstva, znanstvenoj vjerodostojnosti i kritičnosti, manjak činjenica nije nikakav problem. Očito je, da je za uspješnu karijeru povjesničara u Hrvatskoj najvažnije poznavati idealan omjer mašte i činjenica. Kada je hrvatska nacionalna povijest u pitanju, osobito ona nakon Drugog svjetskog rata, ti omjeri očito uvijek idu na štetu činjenica, a u korist mašte vlastodržačkih ideologa hrvatske okupacije.

Marko Jurič/Projekt Velebit

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno