Connect with us

Društvo

Znate li po čemu Hrvatska spada u najbogatije zemlje Europe?

Objavljeno

- datum

I što napraviti da vrijednost uvjerljivo najvećem dijelu štednje građana – nekretninama – počne rasti, umjesto da nastavi padati?

Sad kad porez na nekretnine više nije ‘na stolu’, postaje odličan povod da sagledamo širu sliku posebnog odnosa (u svjetskim razmjerima?) kojeg imaju Hrvati i nekretnine, te što on znači u kontekstu bogatstva nacije i građana. Nisam se uključivao u raspravu o porezu (niti je ovo članak u tom smislu), ali me zanima ova šira tema, a vjerujem da bi trebala i sve naše građane.

Argumente zagovornika poreza smo čuli od države, tijekom saborskih rasprava i zadnjih dana primjerice ovdje: Ovo je 5 argumenata za i protiv poreza na nekretnine.

Ovih dana su (po naravi stvari) u javnosti prevladavali protivnici poreza na nekretnine, koji su uglavnom imali dvije polazne točke. Jedna je bila da ne treba povećavati ukupno porezno opterećenje građana. Ovo ima snažno uporište u postojećoj razini poreza. Sve će vam biti jasno ako pogledate članak Hrvatska i dalje brutalno, i sve jače, oporezovana, a unutar njega svakako i link na prethodni članak. Dalje taj argument ide da čak i ako porez na nekretnine ne bude veći od postojećih poreza na nekretnine, otvorit će mogućnost povećanja, a što bi hrvatska država (takva kakva jest) svakako iskoristila. Ovaj argument možemo nazvati dinamičkim argumentom, ‘tekućeg poslovanja’ države i polazi od utjecaja poreza na gospodarstvo i građane. Ovo na neki način možemo usporediti s promatranjem ‘Računa dobiti i gubitka’ kod trgovačkog društva, i utjecajem rasporeda pojedinih troškovnih stavki na prihode i poslovanje društva.

Drugi argument je imovinske, statične naravi: utjecaj poreza na vrijednost postojeće imovine, slično kao što je Bilanca kod trgovačkih društva promatranje (vrijednosti) imovine društva.  Konkretno, hoće li imovina (nekretnina) biti dugoročno izgrickana porezima, te koji bi utjecaj bio na trenutnu tržišnu vrijednost. Sve ovo s obzirom da Hrvati ogroman dio svoje osobne imovine imaju u nekretninama.

Ovaj drugi dio pristup ima uporište u sljedećem. Prema zadnjim dostupnim podacima, popis iz 2011., u Hrvatskoj je bilo oko 1,9 miliona stanova namijenjenih stalnom stanovanju, od čega je oko 22% bilo privremeno ili stalno nenastanjeno:

Izvor: Statistički ljetopis.

Kako je u međuvremeno izgrađeno još oko 50.000 stanova, vrlo malo se ruši (sve je na DZS), a stanovništvo se smanjuje, možemo pretpostaviti da je trenutno oko 25% stanova (namijenjenih stanovanju) nenastanjeno.

Iako su Hrvati s izrazito velikim postotkom vlasništva nekretnina ‘tek’ drugi u EU – prema zadnjim dostupnim podacima za EU oko 90% naših građana živi u svojoj nekretnini (Rumunjska je prva s oko 96%, a prosjek EU je 69%), uzmu se li u obzir i vikednice i stanovi za iznajmljivanje, Hrvati su uvjerljivo prvi po vlasništvu nekretnina u EU.

Ovdje pak imamo pregled po kvadratnim metrima. Negdje tijekom 2011. (ne krajem, nego kad je rađen popis) u svim tim stanovima, uključivo i one za turizam i ostalo je bilo 169 mil. m2:

S obzirom na izgrađeno u međuvremenu, sada vjerojatno ima nešto preko 171 miljuna ‘kvadrata’. Pretpostavimo li vrijednost m2 u cijeloj Hrvatskoj od 875 eura (za kuće to uključuje i okućnicu), dolazimo do 150 milijardi eura u stambenoj imovini (uklj. vikendice i jedinice za iznajmljivanje).  Ova cijena ima smisla uzemo li u obzir da su trenutne prosječne cijene prodanih novih stanova u cijeloj RH nešto preko 1.500 eura / m2. No, ako stavite 1167 eura / m2, doći ćete do 200 milijardi eura. Ostao bih ipak pri nižoj pretpostavci, koja nam daje okruglu brojku od 150 milijardi eura.

Istovemeno, naši građani imaju u hrvatskim bankama oko 25 milijardi eura štednje i depozita. To naravno nije cijeli iznos jer neki građani imaju štednju u inozemstvu, ali neki imaju i nekretnine u inozemstvu.

S druge strane, građani imaju oko 12 milijardi eura prisilne štednje u mirovinskim fondovima drugog stupa, koja je većinom (i perverzno) alocirana u državne obveznice RH (posuđena Republici Hrvatskoj), te nešto u dobrovoljnima i osiguravajućim društvima. Također, građani Hrvatske imaju i nešto dionica (equitya). Kako imaju vrlo malo obveznica koje direktno drže, to pokriva većinu štednje građana (naravno, građani imaju i drugi tip nekretnina, recimo zemljišta, kao i udjele u d.o.o.-ovima i neke zanemarive rubne vrste imovina kao što su zlato, kriptovalute …).

Iz te perspektive je razumljiva posebna osjetljivost građana na oporezivanje stanova, iako se ona već i sada oporezuje na drugi način (komunalna naknada itd.) i iako ih praktički ne zanimaju veliki porezi na druge načina njihova ekomskog opstojanja (ovo drugo je razumljivo, ali ne i racionalno).

Ipak, uvođenje poreza na nekretnine bi (eventualno) bio samo katalizator daljnjeg pada cijena, ili pokazatelj što se događa s njihovom vrijednošću. Sjetimo se, prema upravo objavljenim podacima, cijene nekretnina u Hrvatskoj padaju, za razliku od skoro cijele EU gdje brzo rastu:

Padu vrijednosti nekretnina najviše doprinose strukturalni demografski problemi, o čemu sam pisao još prije 6 godina (kada je malo kome bilo jasno da nekretnine nisu najbolja investicija): Za Jutarnji piše Nenad Bakić: Ne kupujte stanove! Sada je vrijeme za pametno ulaganje u dionice. Inače volim nekretnine, i kao što možete vidjeti u članku, za razmatranje sam predložio drugu vrstu nekretnine, upravo toj spomenutoj je cijena u međuvremenu porasla 7-8 puta (a stanovima pala barem 30%, što znači da bi se ulaganjem u nju imalo danas desetak puta više).

Ipak, vrijednost nekretnina, pa time i glavni dio štednje građana, ne mora i dalje nezaustavljivo padati, usprkos svim razlozima navedenima u članku. Ključ je u gospodarskom rastu. Zamislite da su vam danas plaće 15% veće, da je bilo više posla pa se mnogi ne bi odselili (pa bi time i potražnja za stanovima bila veća), štoviše, da se kod nas doseljavaju drugi i traže stanove. Tada bi vas vjerojatno manje smetalo da li vam je porez na stana malo veći (ili malo manji) ili se drugačije zove – jer vrijednost vaše temeljne štednje bi rasla, a ne padala. Više o tome možete pročitati u mom intervjuu ovdje: ‘Hrvatsku su prestigle Bugarska i Rumunjska. To su sad za nas – avioni’. A za ovo zaostajanje je krivo upravo odustajanje od reformi, i neefikasna država koja se morala financirati sve većim porezima. Uključivo i indirektne poreze. Primjerice, nije li za građane daleko skuplje od uvođenja poreza na nekretnine način na koji trenutno funkcionira vrlo visoka (5% plaće!) prisilna mirovinska štedna pri čemu:
– do čak 3/4 (trenutno preko 72%) te štednje je posuđeno državi kako bi se financirao njen deficit (i odgađale reforme)
– ogromne naknade uzimaju društva za upravljanje kojima su vlasnici banke, a posao im je ekstremno lagodan
– puštaju se poluinformacije i dezinformacije o ostvarenim prinosima (a tko ih je platio?), o čemu možete vidjeti ovdje: Obveznički i mirovinski fondovi: a gdje su novci?
– istovremeno se propušta ulaganja u produktivnu (realnu) imovinu koja je svuda u svijetu prepoznata kao temelj dugoročne štednje (dionice – equity).

Najbolji način za zaštitu vrijednosti imovine građana je stoga gospodarski prosperitet, umjesto velikog oporezivanja koje hrani tustu državu
– ili zadržati istu razinu oporezivanja za puno bolju razinu usluge (i pogotovo takvu koja će potaknuti rast i zaposlenost, smanjiti iseljavanje)
– ili smanjiti oporezivanje.

Smatram da je moguće da se na ovoj polaznoj osnovi nađu i svi koji su zagovarali odustajanje od poreza, i država.

Vezana na sve ovo  je i tema alociranja štednje / investicija. Primjerice, zašto pametni Norvežani glavnu štednju svojih građana, ogromni norveški naftni ‘mirovinski’ fond vode tako da alociraju 65% imovine u dionice, a samo 30% u obveznice, uz moto ‘Težimo sačuvati imovinu i sagraditi bogatstvo za buduće narašataje’, vidite ovdje.

Financijska pisemenost je u današnjem svijetu jedna od najvažnijih pismenosti. Jedna pogrešna odluka i postaneš financijski rob (ili kmet) – često i zbog asimetrije informacija: u vrlo kompliciranoj okolini, bankari znaju više od tebe. Ili, propuštanjem pravilne odluke propustiš djeci osigurati edukacijski fond. Stoga predlažem svakome da pročita ovaj moj serijal (nisu svi nastavci, ali i ovo je već dovoljno): Osnove ulaganja. Vjerovali ili ne, i ovo oko nekretnina spada pod istu temu.

Izvor: Eclectica/Bakić

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

Nije problem Vučić, već naša politička “hrabrost”

Objavljeno

- datum

Prošle godine, kada je ona nesretna mješovita komisija, koju je inaugurirao papa Franjo, završila s radom, kako bismo sa Srbima “dijalogizirali” istinu o Stepincu, pozvali me s Radiotelevizije Srbije da u povodu toga budem gost. Dvojica srpskih kolega i ja. Slušam ih, lupetaju k’o Maksim po diviziji više od pola stoljeća ofucane laži o Stepincu na matrici Viktora Novaka i Titove presude. Dođe red na mene.

Suočim ih s dokumentima iz arhiva, posebno onih iz Ujedinjenog Kraljevstva, navodim gole činjenice, citiram engleske i židovske povjesničare, ne hrvatske, koji stubokom pobijaju srpske falsifikate o “ustaši” Stepincu… Ma kakvi, kao da govoriš bukvama, a ne ljudima “znanstvenicima”. Srbi ne vole činjenice. Oni vole mitove. Čak i kada sam ih suočio s činjenicom da je Stepinac od ustaša spasio episkopa Dositeja, rekli su “to je zato da bi napravio Hrvatsku pravoslavnu Crkvu.”

Mitomanija, a s mitomanijom je nemoguće dijalogizirati. Tako nije samo kada su crkve u pitanju već i politika, iako su u Srbiji (veliko)srpska politika i pravoslavlje dvije strane istog novčića.

Križ i mač

Njima je važniji sveti Sava od Isusa. Evo jedan primjer. Kod nas u Katoličkoj Crkvi postoji jedna udruga za evangelizaciju sastavljena od obiteljskih ljudi, žena i muškaraca, koje mjesni biskup šalje svake godine u drugu zemlju. Jednog mog znanca prošle godine zapala Srbija. Stigao u Valjevo i sa srpskim protom, kako ne bi bilo prozelitizma, hoda ulicom i naviješta Evanđelje. Priđe ovaj moj jednom sredovječnom gospodinu i krene naviještati Isusa. Ovaj, Srbin, mu odvrati: “Ne trebate meni naveštati, ja sam pravoslavac.” Njegov prota malo zastane i kaže: “Ček bre malo, ali ti nisi kršten.” Ovaj odvrati: “Kakve to ima veze, pa ja sam pravoslavac.” Eto, tako Srbin doživljava svoje “hrišćanstvo”, koje nema veze s Krstom, to je nacionalistička ideologija. Dovoljno je samo usporediti crkvu hrvatskih mučenika na Udbini i hram svetog Save u Beogradu. Pred našom crkvom na Udbini je kip svetog Ivana Pavla II. koji u ruci drži križ. Pred hramom svetog Save je Karađorđe koji u ruci drži – mač!

Jednako je i sa srpskom politikom. Za nju je otac nacije Dobrica Ćosić rekao da joj je duša laž, da je “laž srpski državni interes.” Kao i crkvena, tako i srpska državna politika ne želi dijalog, osim ako se pod dijalogom smatra laž, ignoriranje i iskrivljavanje činjenica i umivanje lica pred svijetom. Srpska politika ista je stotinama godina: velikosrpstvo. Evo što Strossmayer piše prije 150 godina nunciju Serafinu Vanutelliju u Beč: “Mađari… iskorištavaju u tu svrhu taštinu Srba koji smatraju da su ispred svih drugih pozvani da, uskrisivši carstvo svoga cara Dušana, jedini na Balkanskom poluotoku zavladaju. To je anakronizam i opsjena bolesnog uma iz četrnaestog stoljeća kad je Dušan, kralj svakako vrlo sposoban no isto tako vrlo podmukao i okrutan, živio… Ponavljam: tu misao ponovno oživjeti isto je što i trabunjati prepuštajući se pukim opsjenama ali, na žalost, narodi zahvaćeni nadutošću i sebičnošću (Srbi) ravnaju se radije snovima i opsjenama negoli istinom i pravdom.”

Ignorirati

Dakle, srpska politika, od cara Dušana do ovog ljigavog Vučića, prosta je k’o pasulj. Pročitano. Zato Srbi nisu problem, pa ni Vučić. Tu autističnu politiku i Crkvu treba ignorirati. Problem je (aktualna) hrvatska politika koja tolerira srpsku petu kolonu u medijima, nevladinim udrugama, na sveučilištima… koja je megafon velikosrpske propagande i laži u RH. Problem je vlast koja koalira s Pupovcem koji na dan kada obilježavamo Oluju i Dan domovinske zahvalnosti ide u Beograd i pali svijeću uz Vučića na Dan žalosti. Pupovac koji je zapravo ambasador Beograda u Zagrebu, kojeg ne zanimaju problemi Srba u RH, spreman ih je, kao i Milošević devedesetih, žrtvovati ako je to oportuno Beogradu. Sa SPC-om i Beogradom dijalog nije moguć, jer ga oni ne žele. Zato i Vučića treba ignorirati. Ako s nekim treba voditi dijalog, onda su to Vatikan, EU i SAD koji nas guraju u ovakve besmislene političke igrokaze kakav je bio ovaj Vučićev dolazak u Zagreb. I objasniti im argumentima, iz prve ruke, što je to za SPC i srpsku politiku “dijalog”. Nažalost, nemamo mi taj kalibar političara koji će našim zapadnim “mentorima” reći NE, Srbe ignorirati, a njihovu petu kolonu u RH svesti na prava mjeru, mjeru nebitnih palanačkih bukača i manipulatora koje još i financiraju. Da, nije Vučić problem, niti srpska politika. Njihova mitomanska i falsificirajuća politička agenda je jasna stoljećima. Problem su naši koji hrabrost vezu na odjeći, a ne u srcu i umu (Ivica Šola/Glas-Slavonije)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(UŽIVO) DRAMATIČNO U VLADI NAKON RAMLJAKOVE OSTAVKE: Dalić i Ramljak kod Plenkovića

Objavljeno

- datum

Nakon što je Ante Ramljak podnio ostavku na mjesto izvanrednog vladinog povjerenika u koncernu Agrokor, od jutros kreće raspetljavanje ove političke krize. U tijeku je sastanak premijera Plenkovića s ministricom Dalić i Antom Ramljakom – prenosimo iz dnevno.hr.

Iz minute u minutu objavljivat ćemo sve pojedinosti sastanka.

Iz Agrokora je stiglo priopćenje za javnost u kojem je Ante Ramljak objasnio razloge svoje ostavke:

“Zajedno sa suradnicima i zaposlenicima Agrokora stabilizirao sam poslovanje, očuvali smo zaposlenost, spriječili propast dobavljača i stvorili preduvjete da sada vjerovnici mogu i trebaju ispregovarati nagodbu do kraja. Nažalost, neizvjesnost koja je bila stvorena vezano uz moj ostanak na mjestu izvanrednog povjerenika snažno radi protiv ovog procesa. Neopozivu ostavku na mjesto izvanrednog povjerenika dajem kako ne bih osobno postao prepreka postizanju nagodbe. Vjerovnicima i zaposlenicima Agrokora, koji su jedini bitni i zbog kojih postoji postupak izvanredne uprave, zahvaljujem na povjerenju i podršci.”

12:00 Ante Ramljak stigao u uzgradu Vlade

10:55  Započeo sastanak premijerova užeg kabineta. Odlučuje se o Ramljakovu nasljedniku.

10:35  U Banske dvore stigao Zdravko Marić, ministar financija, i poručio: “Nema opasnosti za financijski sustav”.

10:15  U Banske dvore stigao Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa.

9:00  Savjetnici AlixPartnersa stigli su u Agrokor.

8:55  Članica Privremenog vjerovničkog vijeća Marica Vidaković izjavila je: “Smatram da je u ovom trenutku proces u vrlo osjetljivoj fazi. Mislim da to neće proći tako jednostavno i da će proces doživjeti određene paralize”.

8:50 Predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministrica financija Martina Dalić stigli su u Banske dvore.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović rekla je u intervjuu Globusu da niti jedan pojedinac nije vrijedan kompromitirati sve dobro što je napravljeno u proteklih deset mjeseci u krizi s Agrokorom, a posebno brine, istaknula je, činjenica da je slučaj Agrokor Vladi oduzeto toliko energije da se svi sada bave gašenjem požara umjesto investicijama, otvaranjem novih radnih mjesta i reformom državne uprave.

Na pitanje o njezinom razlazu s Vladom oko Agrokora i kako ocjenjuje Vladino upravljanje tom krizom, predsjednica Republike je rekla: “Da, bila sam vrlo kritična prema honorarima savjetnika. Mislim da su oni pretjerani, duboko nemoralni i da je u konačnici riječ o sukobu interesa. A najnovije informacije po kojima je gospodin Ramljak bio, nakon imenovanja za Vladina povjerenika, još dvadeset dana zaposlen u tvrtki Texo Management, koja je kasnije sklopila milijunski ugovor s Alix Partnersom, dakle posredno s Agrokorom, po mojem mišljenju čine poziciju gospodina Ramljaka, kao Vladina povjerenika, neodrživom.”

Ni jedan pojedinac nije vrijedan kompromitirati sve dobro što je napravljeno u proteklih deset mjeseci, rekla je u intervjuu koji je dala Globusu u ponedjeljak, 19. veljače na dan kad je obilježila treću godišnjicu mandata i dan prije no što je Vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak dao ostavku.

“Treba biti fer i priznati da se ova Vlada našla u krizi s Agrokorom koja nije nastala preko noći i u nastalim okolnostima preuzela je odgovornost te spriječila urušavanje gospodarskog sustava. Ono što je dobro jest da se stanje stabiliziralo, da su sačuvani poslovi i radna mjesta. A riječ je o ogromnom broju ljudi. Ali moram reći i to da me posebno brine činjenica da je slučaj Agrokor Vladi oduzeto toliko energije da se svi sada bavimo gašenjem požara, a ne novim investicijama, otvaranjem novih radnih mjesta, reformom državne uprave,” kazala je predsjednica.

Kratko Pernarovo obraćanje:

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

EKSKLUZIVNO: JESU LI SRBI SPREMNI ISPRIČATI SE HRVATSKOJ ZA POČINJENE ZLOČINE U AGRESIJI NA HRVATSKU KAO ŠTO JE TO URADIO MILAN BABIĆ?

Objavljeno

- datum

Naime, Vučić je u svojim izjavama o plaćanju ratne odštete Hrvatskoj bio jasan, te rekao da od pitanja ratne odštete nema ništa. O isprici Srbije Hrvatskoj i hrvatskom narodu nije bilo niti spomena…VIDEO…

Nedavnim posjetom kontraverznog srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koji je na poziv hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u Hrvatskoj boravio dva dana, ničim se nije dalo naslutiti da Srbija ima namjeru ne samo Hrvatskoj isplatiti nanesenu ratnu odštetu u brutalnoj agresiji Srbije na Hrvatsku već i da od srpske isprike Hrvatskoj i hrvatskom narodu koji je pretrpio brutalna razaranja i stravične likvidacije- nema ništa.

Naime, Vučić je u svojim izjavama o plaćanju ratne odštete Hrvatskoj bio jasan, te rekao da od pitanja ratne odštete nema ništa. O isprici Srbije Hrvatskoj i hrvatskom narodu nije bilo niti spomena.

ISPRIKA HRVATIMA MILANA SRBINA BABIĆA-Pogledajte video

Svi redom mediji u hrvatskoj su odjednom počeli objavljivati (mnogi od njih prvi put!) stari video koji je Braniteljski portal objavio berem 50-ak puta. Radi se o videu huškačkog govora Aleksandra Vučića u Glini koji još uvijek huška hrvatske pravoslavce te im glasno i huškački govorio da; “nikada ovde neće ustaška vlast moći da dođe, onako kako je to zločinački režim Franje  Tuđmana  već pokušao”, grmio je tada 1995 godine Vučić sa govornice dok je sa njegove lijeve strane sjedio njegov idol, suđen za ratne zločine u Haagu Vojislav Šešelj.

No unatoč svim objavama, ne samo Vučićevog govora iz Hrvatske Gline već i objavama njegovog govora u srpskom parlamentu kada je kao mladi četnički radikal Aleksandar Vučić grmio sa govornice o svom snu o velikoj Srbiji.

Nije Vućić sam koji je u domovinskom ratu huškao srbe. Zanimljivo je to, zamislite samo, da je i bivši dožupan Sisačko Moslavački Boro Rkman također radio na srpskoj Tv koji je i te kako sočno govorio protiv Hrvatske, Hrvata, i najčešće ih u svojim govorima na Tv nazivao ustašama jednako kao i Vučić. I nikom ništa, unatoč tom što protiv Rkmana postoje neoborivi dokazi koje je često u javnosti iznosio pukovnik Ivica Pandža Orkan.

No ono što zasigurno nije smiješna činjenica je da je Vučić bezočno usred Hrvatske lagao da on nikada nije govorio o velikoj srbiji, ali je ubrzo demantiran novim videom gdje se dobro čuje i vidi koliko je zaokupljen granicama svoga velikog sna, Karlovac, Karlobag, Virovitica.

Bezočnost Vučićevih laži o ratnohuškačkim govorima ratnih devedesetih nije previše dirnula hrvatske političare koji su, neki od njih, da ti pamet stane, i što je zapanjujuće, pokušali braniti Vučića kako je tada bio mlad i da je to sad jedan novi “europski Vučić”, pri tom izostavljajući i naglo zaboravljajući sve ratne tragedije u hrvatskoj koje su upravo Vučićevci zajedno sa okupatorskom JNA uradili na hrvatskom teritoriju u brutalnoj agresiji na hrvatsku i poubijali i likvidirali ogroman broj mladih hrvatskih branitelja, djece i civila svih dobi te rušili sve pred sobom.

Hrvatskom šetao kao po srpskim Terazijama

Prošetao je Vučić od Pantovčaka do Trga Sv Marka, Vlade RH, Kaptola, dvorane Vatroslava Lisinskog, Gvozda, (Vrginmosta) i tako redom, uz pratnu hrvatskih političara i njegove “pudlice”, prdsjednika SNV Milorada Pupovca. I nigdje izrijekom nije spomenuo ispriku hrvatskom narodu. Nigdje nije javno spomenuo da će Srbija hrvatskoj isplatiti golemu ratnu odštetu. Sa sobom je donio nekoliko paketića sa papirima koje su on i njegovi sljedbenici u velikosrpskoj agresiji ukrali hrvatskoj. Uglavnom on bi sad samo o budućnosti a prošlost i srpsku agresiju bi negdje duboko zakopao i nikom ništa.

Vučić ne bi o prošlosti, on bi o budućnosti. Da, ali Vučićeva je prošlost doprinijela strašnim događanjima u srpskoj agresiji devedesetih u Hrvatskoj u obrambenom domovinskom ratu od srbočetničkog agresora na Hrvatsku, na čijoj je Vučić, glavom i bradom bio strani.

Međutim je izostala otvorena reakcija svih hrvatskih političara koji se nisu osvrnuli na njegovu ratnohuškačku prošlost već se pokušalo sofisticirano uvijenim riječnikom sve to ublažiti, što samo po sebi govori da se iza brda valja nešto posve veliko i za hrvatske političare nedohvatljivo. Govorio je Vučić o srpskom narodu u hrvatskoj da se boji(nije pojasnio čega se to pravoslavni hrvati koji imaju sva Ustavom zagarantirana prava boje!)

Cijeli Vučićev nastup u hrvatskoj je samo poslužio kao vjetar u leđa Miloradu Pupovcu i njegovim pristašama o tom što bi srbi zapravo trebali predstavljati u hrvatskoj osim što predstavljaju jednu od mnogobrojnih nacionalnih manjina u Hrvatskoj sa svim zagarantiranim Ustavnim pravima i ništa više. Međutim Milorad Pupovac već danas traži još…

I da skratimo priču o Vučiću, Rkmanu, Pupovcu…

Je li moguće da će se Vučić toliko preobratiti prilikom dogovorene posjete hrvatske predsjednice Srbiji i da će napokon kao sudionik velikosrpske agresije na Hrvatsku, danas kao srbijanski predsjednik odlučiti ispričati se hrvatskom narodu kao što kao što je onako kako treba učinio predsjednik tvorevine Republike Srpske Krajine (RSK) u Hrvatskoj Milan Babić

Ili će Hrvatska i dalje čekati do unedogled i čekati nekakve signale iz vana?

Hrvatska je čak i u prokletoj ex Jugi znala i imala snage za jedno hrvatrsko proljeće, sada smo u žalosnoj situaciji da živimo u hrvatskoj zimi, kojoj se ne nazire kraj !

ISPRIKA SRBINA MILANA BABIĆA-VIDEO

Milan Babić je od kolovoza 1991. do veljače 1992. obavljao dužnost premijera/predsjednika vlade samoproglašene Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajine, a zatim predsjednika Republike Srpske Krajine (RSK) u Hrvatskoj.

Milan Babić svjesno je, i namjerno, sudjelovao u ondašnjoj kampanji progona usmjerenoj protiv nesrpskog stanovništva(Hrvata!). Bio je svjestan toga da se tada čine zločini kao što su zlostavljanje po zatvorima, deportacije, prisilno premještanje i uništavanje imovine, i znao je da se tijekom prisilnog premještanja ubijaju civili. Podržavao je i sudjelovao u vojnom zauzimanju teritorija, te poticao naoružanje i pomagao nabavku oružja.

Na javnim manifestacijama i u sredstvima javnog informiranja držao je ratnohuškačke govore na nacionalnoj osnovi, a takva propaganda dovela je  erupcije nasilja nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom. Izjasnio se krivim i pristao svjedočiti pred Međunarodnim sudom u predmetu „Milošević“. Osuđen je u Haagu na 13 godina zatvora.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno