Connect with us

Tvrtko Dolić

Zbog roll up modela, Andrej Plenković treba podnijeti ostavku

Objavljeno

- datum

 AFERA AGROKOR JE PROŠLOST – SLIJEDI NOVA SEZONA LEX AGROKOR   Kada neka kriminalistička serija dostigne visoku gledanost, slijedi nova sezona. Najgore se dogodilo nakon što je država preuzela Agrokor. Američki fond Knighthead kupovao je Agrokorove obveznice po diskontu, 20-30 posto nominalnog iznosa, a onda se pojavio kao kreditor kroz roll up model, i preko noći zaradio na razini 70-80 posto nominalnog iznosa obveznica, jer se stara tražbina priznaje po nominali.

Uz herojskih 6 godina obrambenog Domovinskog rata, iza nas je lopovskih 27 godina tajkuna i državne administracije. Ova 2017. postala je godina kriminalnog državnog intervencionizma na svim razinama. Na tajkunsku aferu Agrokor nastavlja se državna afera lex Agrokor. Potrebito je uvodno pobrojati neke probleme. (1) Prema roll up modelu, za svaku kunu novog kredita investitorima se odobrava i prelazak jedne kune starog kredita u senioritet, odnosno prednost namirenja protivan (neustavnom) lex Agrokoru. Tako se izvanredna uprava Agrokora obvezala vratiti milijardu eura duga! (2) Sudac Mislav Kolakušić naglašava da se kroz roll up postiže da jedna stara obveza ima prednost pred svima drugima, i to samo kod pojedinih davatelja kredita ili robe, sve tijekom obustave svih parničnih i ovršnih postupaka.(3) Kako je moguće da se neka pravna instanca predstavi kao autor zakona, i nakon toga ga ista implementira? Svaki zakon napisala je određena radna skupina, sve zakone osim lex Agrokora, koji je očigledno zakonski kanal za lešinarske fondove. Nakon Gazde imamo više gazda: Ante Ramljak, Martina Dalić, Borislav Škegro(?), dok marketi Konzuma i Superkonzuma i dalje zjape prazni. Prema neustavnom lex Agrokoru, izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća za svaku odgovarajuću skupinu vjerovnika na temelju zatečenog stanja u poslovnim knjigama. Koje su krivotvorene. I to sve bez provjere suda. Izvanredni povjerenik određuje koliko članova će imati vjerovničko vijeće i način razvrstavanja vjerovnika u skupine! (4) Kako to da Jasnica Garašić i Mislav Kolakušić nisu konzultirani prilikom donošenja lex Agrokora?

Ovih smo dana svjedoci kako HDZ želi pod svaku cijenu zatvoriti aferu Agrokor na friziranju izvješća. Nakon što je konstituirano Saborsko povjerenstvo za Agrokor, Andrej Plenković i ekipa hitno ga opstruiraju pokretanjem sudskog postupka zbog krivotvorenja računovodstvenih isprava. Riječ je o nečemu viđenom stotinjak puta: uhićenja, skupi odvjetnici, jalove sudske trakavice. Saborsko povjerenstvo ipak može ustrajati na svojoj zadaći rasčišćavanja cijele kriminalne pozadine – kako je Ivica Todorić stekao tako golemu imovinu i tko mu je sve to omogućio. Istražno povjerenstvo može se posvetiti i novoj aferi Agrokor 2, odnosno nedopustivoj zloporabi lex Agrokora, koji je morao ostati u okvirima pozitivnog duha tog zakona. Tko je sve pisao zakone vezane za pretvorbu i privatizaciju, koliko su ti ljudi bili povezani s Ivicom Todorićem, te posebice, tko je pisao neustavni lex Agrokor, pa onda utvrditi ulogu američkog fonda Knighthead Capital, koji je na roll up modelu zaradio desetke milijuna eura, kao i njegovu evidentnu povezanost s Antom Ramljakom. Tu je i nejasna uloga Nexus fondova i sličnih subjekata, koji se skoro u polovici naslanjaju na državni novac. Fondovi za gospodarsku suradnju bili su izum Borislava Škegre za vlade Jadranke Kosor – država je o našem trošku pumpala bankomate za privatna poduzeća, posredno i za političku elitu. Sve su to pitanja kojima se treba baviti istražno povjerenstvo, koje se može koncentrirati na ono što ne istražuje DORH. Zar je zaista netko pomislio da će Milijan Brkić analizirati poslovne knjige Agrokora i utvrđivati da li je goodwill realno iskazan? 

Ako posve zanemarimo uplitanje politike i stranog interesa, strogo na razini ekonomije, nakon što smo prepoznali Agrokor kao kriminalnu presliku RH, u kojoj je sirotinja na blagajnama elite, možemo zaključiti da lex Agrokor i njegova monstruozna aplikacija predstavljaju novu gigantsku državnu i paradržavnu pljačku. Nevjerojatno je i jezovito da nakon zastrašujuće afere Agrokor uslijedi još monstruoznija afera Agrokor 2, kao najgori kriminalni rasplet prve. Lex Agrokor i roll up model predstavljaju pravo čudo bolesno korumpiranog uma. Nakon što podvučemo crtu na beskrajan kriminal privatnog Agrokora, prestraši nas pomisao da je nekakvo državno povjerenstvo “kontroliralo” Agrokor od njegovog osnivanja.  

Najlošije “rješenje”

Imamo i unutar korumpirane države niz kvalitetnih pravnika s golemim iskustvom glede stečajeva, a među takvima najglasniji je Mislav Kolakušić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, osoba nepokolebljive savjesti. Glede znanja i pozitivnih namjera, dominira u tome pravnom i ekonomskom području, ali je u slučaju Agrokor posve ignoriran, što znači da je riječ o nastavku najgore privatizacijske pljačke. Prije samog donošenja lex Agrokora, Kolakušić je upozoravao da taj zakon nije sukladan Ustavu RH. Sada se to u potpunosti obistinilo, da bi lex Agrokor u svojoj aplikaciji proizveo zastrašujuće negativne posljedice na svim razinama našeg društva. Uz sve ostalo, Vlada RH (čitaj: svi mi) platit će velike sudske odštete zbog neustavnog lex Agrokora i kriminalnog roll up modela. Možda će pojedini ministri u tome pronaći veliku korist za sebe, ali mi ostali ostat ćemo kratkih rukava. 

Vlada stalno ponavlja da je u takvom trenutku Agrokora mogla učiniti samo ono što je učinila. Istina je suprotna: Vlada RH izabrala je najgore rješenje. Primjerice, (1) vlada je mogla izmijeniti / dopuniti postojeći zakon o stečaju. Još bolje, još hrabrije, (2) kreditiranje koncerna Agrokor dd preko HBOR-a, kreditiranje s državnim novcem, koje bi imalo super – seniority status, s jasnim planom restrukturiranja, u kojemu bi se vlasnik obvezao na restrukturiranje koncerna i njegovu dokapitalizaciju. Ako proces restrukturiranja ne bi uspio, Agrokor bi morao na RH prenijeti vlasništvo kompanije. Ovdje je potrebito naglasiti da Sberbank i VTB nisu investirali malo kapitala, nego 1,1 milijardu eura, možda i više od toga, kada je Agrokor imao zatvorene financijske kanale. Iznos je dvostruko veći od onoga za koji smo Mađarima prodali Inu, odnosno četvrtinu Ine i upravljanje financijama Ine. I (3), čak i da se Vlada RH nije umiješala s nakaradnim lex Agrokorom, vjerovnici bi pritisnuli Todorića da se makne iz upravljanja koncernom, postavljajući to kao uvjet da i dalje kreditiraju Agrokor. Mišljenja sam da je Todorić pogriješio što Antoniu Alvarezu (čitaj: Rusima) nije prepustio upravljanje kompanijom, jer je osobno i sa svojim timom puno jači kadar od Ante Ramljaka i ekipe iz CAIB-a s diskutabilnim namjerama. Alvarez nije bio umrežen s korumpiranim domaćim elitama. Stand still aranžman bio je puno bolje rješenja od lex Agrokora, napose za samog Ivicu Todorića.

Afera Agrokor 2 zapravo je neshvatljiv “zaokret” Vlade RH, koja ostaje u okvirima istog kriminala. Ako je država proizvela tajkuna Ivicu Todorića, ako ga desetljećima pomagala, ako je to bio oblik državnog kapitalizma i pogrešne tranzicije u formaciju koja je prošlost, zašto Vlada RH nije htjela još jednom financijskom injekcijom pomoći najveći hrvatski koncern? Koji je objektivno i realno najveći proizvođač, pogotovo u poljoprivredno – prehrambenoj industriji. Ako je koncern Agrokor toliko bitan za hrvatsko gospodarstvo, zašto ga Vlada RH nije kreditirala? Naravno, s jasnim jamstvima. Zašto vlada nije omogućila Ivici Todoriću jeftinije kredite, s kamatom 3-4 posto, prilikom širenja biznisa, a ne da se isti zadužuje po kamatnjacima 8-10 posto? Dok Lidl i slični svjetski lanci dobivaju besplatan novac u izobilju, uz sudjelovanje njihovog državnog intervencionizma na svim razinama.

Todorić se preinvestirao

Da bi shvatili promašaje lex Agrokora i njegove korupcijske aplikacije, moramo se vraćati na zloporabe i promašaje Agrokora i države u prethodnim desetljećima. Tajkuna Ivicu Todorića su čak i u susjednoj Sloveniji proglasili “državnim prijateljem broj 1”. Uz takvu izdašnu podršku, Todorić se ipak preinvestirao, kako se to kaže. Kada se spoje biznisi s dugoročnim povratima (poljoprivredno – prehrambeni sektor), financiranje investicija bez vlastitog kapitala, krediti s visokim kamatama i s kratkim rokovima otplate, pritisak strane konkurencije, bahatost vodećih ljudi koncerna i njihova nekompetencija, nužno dolazi do ekonomsko – financijskog sloma. Oslanjajući se na izdašnu simbiozu države i koncerna, Ivica Todorić prepustio je vođenje korporacije obitelji, prijateljima, i svim tim državnim uhljebima.  Jasno je da je Agrokor namještao financijske izvještaje (kao i mnoga druga poduzeća), ali cijela ta poslovno – financijska – politička elita znala je da je Agrokor u problemima i da će neriješive dubioze vrlo skoro izaći na vidjelo. Svi su znali da Agrokor ne plaća dobavljačima, odnosno da financira dugotrajnu imovinu iz obveza prema dobavljačima, odnosno iz radnog kapitala, što je poslovno samoubojstvo. Zbog takvog poslovnog modela, zapravo odstupanja, imao je potrebu frizirati financijska izvješća, da dobije zeleno svijetlo kod kreditora.

U Agrokoru dd, prema revizorskom izvješću, utvrđeno je niz nepravilnosti. Zaboravimo one o krivom iskazivanju goodwilla jer to nitko ne može realno procijeniti, izostanku otpisivanja zaliha, nižim amortizacijskim stopama, revalorizacijskim rezervama, i tome slično. To svaka veća kompanija radi prvenstveno zbog uvećavanja imovine i skrivanja gubitaka, kako bi dobila zeleno svjetlo kod kreditora. No ako se ispostavi da 4 milijarde kuna kredita nisu uopće prikazane u bilanci, da su se obveze po kreditima klasificirane kao kapitalna obveza, da su pozajmice tretirane kao gotovina, da su troškovi IPO u iznosu od 2,3 milijarde kuna privatni Todorićevi troškovi, i još da nisu iskazani, to su teške optužbe na račun Todorića, u kojima zasigurno ima i kaznenih elemenata. Iz konsolidiranog izvješća nije vidljivo prema kojim poslovnim analizama i metodama su procijenjene tvrtke poput Leda, Jamnice, Belja, Zvijezde, PIK-ova, jer se njihova tržišna vrijednost ne može iskazati putem vrijednosti same imovine (postrojenja, poslovni prostori, zemljišta i tome slično), već iz dobiti koju ta poduzeća mogu ostvariti u dužem vremenskom periodu, kao i na temelju tržišnog prosperiteta. Bojim se da je vrijednost pojedinih kompanije znatno niža od tržišne, i da će to na kraju platiti vjerovnici, koji će trebati više i otpisati.

Gazda Agrokora i države jednostavno je zaspao na strateškoj razini. Agrokor je vođen pogrešno, dugoročno neodrživo. Kao moćni Premijer iznad premijera, koji je mogao provesti što mu se htjelo, postupio je neoprezno i bezuvjetno dopustio strane trgovačke centre, odnosno da u njih useli konkurencija. E, moj Todore! Hrvatski provincijalci, žedni civilizacijskih obmana, zasićeni napornom prekograničnom kupovinom u Austriji i Mađarskoj, odlaze u “domaće” trgovačke centre kao u Božji hram, dok su parkirališta ispred Superkonzuma i ispred bogomolja naprosto opustjela. Stranjerosi su nam preselili svoje police u naše neposredno susjedstvo, u našim  gradovima i njihovoj okolici, da od njih kupimo više, a mi smo se nalijepili kao muhe na traku. Neki strani trgovački lanci sagradili su svoje markete uz velike prometnice, da sebi olakšaju dostavu robe, pa i da prisile Hrvate na kupnju automobila za kupovinu, sve kroz skupe kredite. Slovenci su prepoznali takve procese i Todoriću uvaljali jednako slomljeni Mercator, čime se vraćamo i na razinu zaspale državne zaštite. Podbacili su i Todorićevi makro / mikro miljenici i slični uhljebi.

Neodrživa država

Sudac Mislav Kolakušić već je nekoliko puta istaknuo kako je lex Agrokor u suprotnosti s odredbom Ustava koja jamči da je država dužna osigurati svim poduzetnicima jednaki pravni položaj na tržištu, te da je lex Agrokor pisan samo za jednu kompaniju. Da zakon ima toliko diskutabilnih odredbi da ih je nemoguće pobrojati. Narušava se zaštita prava vlasništva, jer se pojedinim vjerovnicima može otpisati potraživanje u višem postotku nego drugima. A tko o tome odlučuje? Izvanredni povjerenik, odnosno država! Izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća na temelju stanja zatečenog u poslovnim knjigama! Koje su krivotvorene! Kakve manjkave i nejasne odredbe! A sud se o tome samo obavještava! Ustav jasno jamči pravo vlasništva (čl. 48). Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom (čl. 49). A svjedoci smo kako je Vlada RH u potpunosti preuzela upravljanje nad društvom. Odlučivat će o otpisu, vlada i dalje zadužuje Agrokor, a sama nije uložila niti jednu lipu u taj koncern. U kojoj državi na svijetu, s razvijenim pravnim standardima, možete odvojiti upravljačka i vlasnička prava? Nedopustivo je da netko upravlja društvom, a da nema niti jednu dionicu tog društva. To ne dopušta niti Zakon o trgovačkim društvima. Ako je već netko trebao imenovati izvanrednog povjerenika, onda su to vjerovnici ili sud. Vjerovnicima je država onemogućila da sudskim putem naplaćuju svoja potraživanja, odnosno Vlada RH je dekretom proglasila moratorij na sve obveze Agrokora, bez pristanka samih vjerovnika. A s druge strane, izvanredni povjerenik isplaćuje dio vjerovnika za stare tražbine i time je sigurno ugrožena jednakopravnost vjerovnika. I zato mu je trebala potvrda privremenog vjerovničkog vijeća, koje on predlaže i na čiji sastav najveći broj vjerovnika nije mogao utjecati. I to privremenog, a ne stalnog vjerovničkog vijeća. Evidentno se krši jednakost pred zakonom i pravo vlasništva.

Profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Jasnica Garašić, najveći znanstveni autoritet za stečajno pravo u RH, također tvrdi da je lex Agrokor neustavan i da krši mnoge pravne norme. Već prilikom donošenja lex Agrokora, tvrdila je da bi bilo puno kvalitetnije izmijeniti i dopuniti postojeći stečajni zakon, na način da se ide u koordinaciju predstečajnih i stečajnih postupaka otvorenih na ovisnim i povezanim poduzećima. Zapravo zapanjuje nekompetencija političara, da ne znaju da stečaj ne znači nužno likvidaciju i zatvaranje tvrtke i gubitak radnih mjesta. Uz kvalitetan plan restrukturiranja za cijeli koncern, poslovanje se moglo nastaviti, a porezni obveznici ne bi uopće došli do situacija da plaćaju odštete.

Roll up lopovluk

Kako to da Jasnica Garašić i Mislav Kolakušić nisu konzultirani prilikom donošenja lex Agrokora? Kako to da nisu konzultirana eminentni stručnjaci za procesno, kazneno i međunarodno pravo? Kako to da nije imenovana radna skupina za izradu lex Agrokora, čime su zaobiđene zakonske procedure, jasne zakonske odredbe? Stvoren je dojam da je lex Agrokor napisan preko noći, a zapravo je pripreman mjesecima, uz jako loše namjere prema ovoj državi i njenoj ekonomiji, i prije svega prema pravu i vladavini prava. Prema Ivicu Todoriću i informacijama iz medija, lex Agrokor pisali su odvjetnička društva Šarović i partneri, Bogdanović, Dolički i partneri, pa Ante Ramljak, Martina Dalić i brokerska kuća Interkapital, grupa koja je za vrijeme lex Agrokora prodavala dionice Agrokora, te niti manje niti više fond Knighthead Capital, koji je kupujući Agrokorove obveznice po diskontnu, ostvario milijune kroz model roll up. Ako je sve to istina, vlada Andreja Plenkovića mora podnijeti ostavku jer je to naprosto strašno. Nedopustivo! U kojem je svojstvu tada bio Ante Ramljak? Jer tada nije bio vladin povjerenik. Od koga je dobio ovlasti da prekraja lex Agrokor, da ga odvede s druge strane njegovog skromnog pozitivnog duha? Da bi na kraju tvorci zakona implementirali zakon. Zašto Vlada RH uporno odbija dati popis autora lex Agrokora, iako je svima nama jasno da ga nije pisala niti Vlada, niti stručne službe u Ministarstvu gospodarstva.

Ono najproblematičnije u ovoj tužnoj priči oko lex Agrokora, odnosno u aferi Agrokor 2 je roll up model, koji uopće nije predviđen niti je propisan lex Agrokorom, i još je po samoj svojoj prirodi opaki kriminal. Podsjetimo se, roll up model omogućava vjerovniku da mu se za iznos novo odobrenog kredita nakon aktiviranja lex Agrokora, priznaje stara tražbina prije aktiviranja lex Agrokora, te i jedna i druga tražbina imaju status prvenstva naplate, odnosno sigurno će se naplatiti iz imovine društva. To znači, ako je netko sudjelovao s novih 50 milijuna eura kredita, priznaje mu se iznos 50 milijuna eura stare tražbine, odnosno vjerovnik će naplatiti svih 100 milijuna eura. To znači da neke financijske institucije koje su prije aktiviranja lex Agrokora imale potraživanja prema Agrokoru u iznosu od 50 milijuna eura, ako su dale novih 50 milijuna eura kredita, imaju garanciju da će vratiti 50 milijuna eura starih tražbina, što bi inače bilo nemoguće, morale bi dio otpisati. Mali vjerovnici su time zakinuti, jer nisu dovoljno jaki da sudjeluju u roll up modelu.

Tako se odjednom pojavio strvinarski američki fond Knighthead Capital Management LLC, kao član privremenog vjerovničkog vijeća, iako bolji poznavaoci Agrokorovog duga kažu da isti na kraju 2016. godine uopće nije bio nosioc Agrokorovog duga, nego je kupio Agrokorove obveznice po diskontu, kada je već krenula kriza s Agrokorom, početkom 2017. godine i to po 20-30 posto nominalne vrijednosti. I to bi bilo posve legitimno da se isti taj fond nije pojavio među najvećim financijerima novog kredita od 480 milijuna eura po roll up modelu. S time je KCM kroz model roll up preuzeo 70-80 posto nominalnog duga, na razini svog investiranja po diskontu. Ne zna se u kojem je iznosu taj američki fond kreditirao Agrokor kroz model roll up, ali je zasigurno riječ o više od 100 milijuna eura. I s time mu se priznao iznos 100 milijuna eura (ili više) starog duga, koji je kupio za 20-30 milijuna eura. Znači, kroz model roll up, na uloženih 100 milijuna eura, fond je zaradio 70-80 milijuna eura, i to preko noći. Predstavnici ruske Sberbank posve su u pravu kada tvrde da je to u najblažu ruku nezakonito, da ne govorimo o nepravednosti i nepoštenosti takvog modela.

 

NOVI OČENAŠ POREZNOG OBVEZNIKA

Kill them all!

Jeli Božo Petrov zaista bio toliko moćan da zaustavi lagodan suživot struktura Agrokora i države? Lex Agrokor i cijela Vlada, počevši od Andreja Plenkovića, Martine Dalić, Zdravka Marića, uključujući i Antu Ramljaka, u potpunosti su kompromitirani i trebaju pasti. Istraga DORH-a ne treba se zaustaviti na menadžmentu Agrokora. Uhićen je i (Agrokorov) Damir Kuštrak, koji je bio savjetnik Ante Ramljaka. Uhitili su neke osobe samo zato da bi dobili svjedoke pokajnike. A to znači da će izostati dubinske istrage ekonomske i financijske struke – DORH kadrovski nije popunjen da takve provede. Može se reći da je podzemlje usisalo sve takve. Nakon što smo svi saznali da se vladin izvanredni povjerenik Ante Ramljak sastajao s predstavnicima američkog fonda Knighthead, premijer Plenković nije ničim dao naslutiti da ga to zasmetalo. Naprotiv, Plenković se ponaša veselo, kao da upravo prima najbolje vijesti. Naravno da će nam podariti svoje obraćanje u Saboru – replike nisu dopuštene. Može biti sretan, ako je kao strani namjesnik uspješno proveo sve postavljene zadaće. Naš internacionalac na razini ekonomije kao znanosti, dr. Tihomir Janjiček, prepoznaje lex Agrokor kao giganstku predstečajnu nagodbu prema obrascu Slavka Linića, uz pripadnu konkretnu aplikaciju na razini najgoreg kriminala. Lex Agrokor otvorio je nove kriminalne mogućnosti, kakve se nisu mogle dogoditi niti u zaista kriminalnim predstečajnim nagodbama. Teško se oteti dojmu da je sve to igra za obmanjivanje Javnosti, da je Andrej euro Plenković zapravo K plus proizvod, da čvrsto stoji uz Gazdu, da će svi minusi Agrokora biti prevaljeni na leđa svih nas, i da nije bilo drugog načina da privatizacijska banda i lešinarski fondovi preuzmu naše zdrave proizvodne brandove svjetske razine. Privatizacijska pljačka mora se nastaviti – ona je jedini imperativ u ovoj zemlji. Možda smo pogriješili kada smo se digli protiv privatizacije HEP-a, jer se banda namirila na drugi način.  

 

TKO JE LOVAC, A TKO LOVINA?

Izbjeglička vlada u Londonu

Koliko pamtim, bivšem premijeru Ivi Sanaderu nije bilo dopušteno da se pola godine sprema za svoju obranu. Niti da pospremi svoje dvore, prije pretresa policije. Poput sitnog lopova u bijegu pred policijom, Sanader je prešao granicu u prtljažniku automobila, nadajući se da ga nitko u Austriji neće prepoznati. Sanader je ipak uhićen, i to nije moglo spriječiti mađarsko Ne našem uklapanju u međunarodno pravo, pa niti Sanaderovo muljanje s Mađarima i MOL-om. A čovjek je Zoltanu Hernadiju dodao račun za objed. Istina, malo poveći. Nije Sanader stradao zato što je zatražio proviziju (za sebe i ekipu), nego je ona bila toliko hrvatski visoka da su ga Mađari radije kompromitirali, i to može biti razlog zašto Hernadi šeta okolo kao posve slobodan čovjek. Hrvati su gramzivi. Za razliku od prividnog premijera Ive Sanadera, stvarni premijer Ivica Todorić bez ikakvih problema prelazi sve granice. On je slobodan čovjek, onaj koji dijeli proviziju. Može se reći da ponovno imamo regionsku Izbjegličku vladu u Londonu, pa kada njemački kolaboracionisti Plenković i ekipa prebjegnu u Italiju, eto prilike da obnovimo treću Jugoslaviju, blago nama. Eto, Plenković je neki dan kod pape Franje zatražio politički azil. Poput Petra, Isusu je odveo i svoju punicu. Možda ga prihvati Ukrajina? Nego, tko je britanski savjetnik pri “domaćem” Glavnom štabu, tom banditskom partizanskom leglu?

Tvrtko Dolić 

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Roll up nagodba ruši Agrokor i hrvatsko gospodarstvo

Objavljeno

- datum

  SAVJETNICI SAVJETNIKA MJESEČNO NAPLATE MILIJUN KUNA    Osim nekoliko neovisnih ekonomskih analitičara (Fižulić, Bošković i Grubišić), nitko objektivno a kamoli kritički nije propitkivao rad Izvanredne uprave Agrokora i sve posljedice, koje mogu biti pogubne po hrvatsko gospodarstvo, koje ionako jedva da postoji. Novi odnos medija i sveukupne Javnosti prema lex Agrokoru kao besramnoj privatizacijskoj pljački promijenila je vijest da ekipa pljačka mrtvaca i to pere preko konzultantskih tvrtki koje broje jednog do dva zaposlenika.

Ukratko

Izvanredna uprava poduzima sve kako bi o nagodbi odlučivalo privremeno vjerovničko vijeće, koje nema nikakav legitimitet. Izvanredni povjerenik podijelio je vjerovnike u 5 skupina, od čega 2 skupine (2 člana) pripadaju roll up kreditorima. Razvrstavanje vjerovnika u skupine temelji se na uzvodnim jamstvima (3 člana) koja su bila temelj predloženog starog nacrta nagodbe i koja su sada osporena od strane trgovačkog suda. Druga skupina vjerovnika (Knighthead) postoji iako su im potraživanja osporena, i po lex Agrokoru takvi ne mogu niti imenovati predstavnika, jer im je iznos utvrđenih tražbina nula. Kako je sud dopustio imenovanje skupine vjerovnika kojima su tražbine osporene? I, ti vjerovnici ne mogu imenovati svog predstavnika! Adris grupa i Alca osporavaju tražbine po modelu roll up kroz naglašavanje posve jasne činjenice: Kako netko tko nema tražbine (stara potraživanja pretvorena u nova, i dio duga je već isplaćen) može imati pravo glasa u vjerovničkom vijeću i odlučivati o nagodbi? Izvanredna uprava sa svojim postupcima zanemaruje manjinske dioničare, kao da nisu vlasnici 40 posto Agrokora i kao da ih nema više od 15.000 (uglavnom domaći poduzetnici). Sve suprotno od rješenja za talijanski Parmalat, koje je bilo okvir za donošenja lex Agrokora. Obrazloženje Vlade RH prilikom donošenja lex Agrokora bilo je da bi nekontrolirani kolaps Agrokora prouzročio lančanu reakciju kakva može ugroziti cijeli gospodarski sustav RH. Potezi Izvanredne uprave Agrokora i Vlade RH poslije donošenja lex Agrokora daleko su od zaštite dobavljača i hrvatskog gospodarstva. U praksi se provelo suprotno – pogodovanje lešinarskim fondovima (roll up) i savjetnicima (njih 141), koje je Agrokor angažirao i koje na kraju plaćaju vjerovnici. Tvrtka Texo Management, u kojoj je bio zaposlenik i Ante Ramljak, prije imenovanja na poziciju Vladinog povjerenika za Agrokor, sklopila je s firmom AlixPartners, kao savjetnikom za restrukturiranje Agrokora, ugovor na temelju kojega za svoje “savjetovanje savjetnika” tjedno naplaćuje oko 250 tisuća kuna, odnosno oko milijun kuna mjesečno. Što onda radi izvanredna uprava, management i pravna služba Agrokora? Potpredsjednica vlade Martina Dalić lukavo ubacuje građevinski termin podizvođača radova, da običnom pranju novca i privatizacijskoj pljački pridoda štih proizvodnje. Andrej Plenković, Martina Dalić i Ante Ramljak i cijela ta opaka ekipa otvoreno pljuju naciji u lice, i tu ništa ne možemo promijeniti, jer i ako odu, odgovarajući protuhrvatski centri moći ponovno će instalirati svoje namjesnike.

Prazna skupina je svjetska i kozmička crna rupa 

Zašto je tome tako? Sve razotkriva roll up vjerovničko vijeće Ante Ramljaka, koje bi trebalo brojati 5 članova (od toga 2 roll up kreditori). Glavne ovlasti vjerovničkog vijeća su te što u ime vjerovnika sudjeluje u sastavljanju i pripremi nacrta nagodbe, te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. Iako mu je lex Agrokor dopustio da sam određuje broj skupina (bez potvrde vjerovnika), Ramljak je predložio samo 5 skupina, iako je mogao predložiti 9 skupina, koje bi zasigurno pravednije zastupale različite interese vjerovnika. Time se ponovo vraćamo na razloge donošenje lex Agrokora. Ako je to zaštita gospodarstva (dobavljača), kako onda isti zauzimaju jednu i to zadnju E skupinu, odnosno dobavljači (mali i veliki) predstavljaju samo petinu članova vjerovničkog vijeća. Prvu skupinu (A) zauzimaju vjerovnici s razlučnim pravima, tj. osigurani nekretninama, dionicama (financijske institucije i par domaćih gospodarstvenika koji imaju najjača osiguranja). Drugu skupinu (B) predstavljaju imatelji obveznica (Knighthead) iako su im tražbine osporene (prazna grupa). Treću skupinu (C) predstavljaju vjerovnici čije su tražbine osigurane jamstvima, ali samo za one koji su sudjelovali u roll up kreditu (opet roll up kreditori). Četvrtu skupinu (D) čine oni vjerovnici koji nisu sudjelovali u roll up kreditu (financijske institucije sa slabijim kolateralima). Petu i posljednju (E) skupinu predstavljaju dobavljači i država koji nemaju nikakva osiguranja naplate, a imaju preko 50% utvrđenih tražbina.

Kako je moguće da sud prihvati skupinu (B), odnosno Knighthead, kada je vrijednost njegovih tražbina nula – sve su mu tražbine osporili Adris i Alca. Lex Agrokor je tu sasvim jasan: “O članovima vjerovničkog vijeća izjašnjavaju se samo vjerovnici utvrđenih tražbina (čl. 30. st.1. ZPIUTD). To su one tražbine koje je priznao izvanredni povjerenik a nije osporio nitko od drugih vjerovnika (čl. 33. st.1. ZPIUTD).” Stoga potpuno nevjerojatno zvuči izjava Ante Rmljaka: “Vjerovnici koji će imati pravo birati članove vjerovničkog vijeća su vjerovnici čije su tražbine utvrđene, kao i vjerovnici kojima će osporavanje njihovih tražbina biti otklonjeno.” Naime, sasvim je jasno da to nigdje ne stoji u lex Agrokoru, što je sutkinja Nevenka Siladi Ristić potvrdila. Odredbe lex Agrokora su posve jasne: U roku od pet dana od objave rješenja iz članka 33. stavka 3. spomenutog zakona, izvanredni povjerenik će objavom u Narodnim novinama pozvati vjerovnike, čije su tražbine utvrđene, da u roku od 30 dana obavijeste izvanrednog povjerenika i sud o članovima vjerovničkog vijeća. Znači, da to još jedanput naglasimo, predstavnike vjerovnika mogu imenovati samo oni kojima su tražbine utvrđene. No, o tekstu nagodbe će odlučivati skupina koja nema utvrđene tražbine i koja ne može izabrati svoga predstavnika. Gdje je tu načelo zakonitosti, a kamoli pravde?

 

Kako su se kreirale vjerovničke skupine, ako A-D imaju manje od 50 posto utvrđenih tražbina, a imaju 4 glasa u vjerovničkom vijeću? Kako je kreirana skupina C, za roll-up kreditore po osnovi tražbina izvan modela roll up? Sud je utvrdio 31 milijardu kuna tražbina (bez roll up kreditora i Sberbank). Kako je nutarnji dug involviranih subjekata oko 10 milijardi kuna, dolazimo do toga da je oko 21 milijarda kuna neosporenih tražbina. To znači da vjerovnici u skupinama A-D imaju manje od 50 posto ukupnih tražbina (roll-up kreditorima je tražbina osporena), dok posljednja E skupina (dobavljači) ima preko 50% ukupno utvrđenih tražbina, a samo jednog člana vjerovničkog vijeća. Lex Agrokor dopušta izvanrednom povjerenika imenovanje člana vjerovničkog vijeća, ako ta skupina ne imenuje predstavnika u propisanome roku (čl. 30. st. 8. ZPIUTD). S obzirom da je skupine B prazna, po lex Agrokoru istu može imenovati izvanredni povjerenik. Iako su toj grupi sve tražbine osporene.

Adris grupa traži pošteniju igru

Nadalje, kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, presudni faktor postaju roll-up kreditori, koji u pravilu ne bi trebali niti sudjelovati kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, jer je to postupak koji je pokrenut nakon otvaranja “rješenja” Izvanredne uprave Agrokora, odnosno rezultat je poteza Izvanredne uprave, a ne poteza “stare” uprave, čime se pogoršava ekonomski položaj postojećih vjerovnika, onih koji su imali potraživanja do postavljanja i otvaranja procedure Izvanredne uprave Agrokora. Adris grupa i Alca su osporili tražbine po osnovi roll up kredita. Zašto? Kao što sam već naglasio, iznos starih potraživanja na dan 10. travnja je roll up kreditorima već podmiren putem roll up ugovora, pa se postavlja legitimno pitanje kako oni na temelju već podmirenih potraživanja mogu sudjelovati u vjerovničkom vijeću i imati pravo glasa prilikom izglasavanja nagodbe? Dakle, dio vjerovnika je već isplaćen, ali će ipak sudjelovati u vjerovničkom vijeću sa stanjem potraživanja na dan 10. travnja, koje ne odgovora stvarnom stanju, jer im je izvanredni povjerenik roll-up kreditom omogućio da ta stara tražbina postane nova sa statusom super-senioriteta. Osim toga, Agrokor je već otkupio oko 260 milijuna eura obveznica po nominalnoj vrijednosti od roll up kreditora i oni su svoje tražbine djelomično naplatili po osnovi starog duga. Isto tako, Adris grupa, osporava potraživanje NY Bank of Mellon – 4,6 milijardi kuna, banke skrbnika za obvezničare, što je vidljivo iz rješenja Trgovačkog suda: “Osporavatelj osporava aktivnu legitimaciju vjerovnika te ističe da skrbnik ne može biti vjerovnik.” Adris grupa osporava tu tražbinu jer su ostali dobavljači morali prijavljivati svoja potraživanja pod punim imenom tvrtke, uz upisivanje adrese tvrtke, dok su se ovdje stvarni vlasnici sakrili iza banke skrbnika. Ovdje će imatelji obveznica koji su kupovali obveznice po niskim diskontima, zahvaljujući modelu roll up isplatiti dug u cijelosti, po nominali, pri tome ostvariti ekstra špekulativnu zaradu i uvećati sve to za kamatu od 4 posto. Također, Adris grupa, osporava ostale tražbine putem modela roll up. Zagrebačkoj banci 2,39 milijardi kuna, a Erste banci 239 milijuna kuna. Kao razlog osporavanja navodi se činjenica da su spomenutim bankama tražbine djelomično podmirene (za Javnost u nepoznatom iznosu). Tragično je da su nekim vjerovnicima tražbine već plaćene, a još tragičnije da su to financijske institucije, i da iste imaju po osnovi već plaćenih tražbina pravo glasa u vjerovničkom vijeću i sudjelovanje u izglasavanju nagodbe.

Pomor manjinskih dioničara poprima razmjere genocida

Imamo katastrofalan tretman Izvanredne uprave Agrokora prema 15 tisuća manjinskih dioničara, koji prema podacima Udruge manjinskih dioničara imaju oko 40 posto vlasništva u kompanijama iz sustava Agrokor listanim na Zagrebačkoj burzi (napominjem da osobno nemam dionice niti Agrokora niti bilo koje druge kompanije, niti sam po bilo kojoj osnovi vezan za Agrokor, prije i poslije otvaranja aplikacija izvanredne uprave). Među njima su i obvezni mirovinski fondovi, koji bi kao i svi manjinski dioničari, po zadnjem nacrtu nagodbe, morali otpisati uloge. Tome su dovedene u pitanje buduće mirovine svih vas. Za Izvanrednu upravu Agrokora, manjinski dioničari kao da niti ne postoje, čak je i izvanredni povjerenik Ante Ramljak izjavljivao da će isti u procesu nagodbe u potpunosti izgubiti svoje udjele. Kod slučaja Parmalat, koji je bio osnova za lex Agrokor, oni su itekako bili pod zaštitom izvanrednog povjerenika. Zašto? Jer se time štiti domaće gospodarstvo, jer među takvima ima puno domaćih gospodarstvenika koji će u svojim bilancama morati otpisati uloge. Vrlo je vjerojatno da će neki manjinski dioničari smanjiti svoje investicije, a neki možda otići u predstečaj / stečaj. Zar smisao lex Agrokora nije zaštita domaćeg gospodarstva? Zar manjinski dioničari nisu u pravilu domaći poduzetnici, pa i privatni fizički investitori, koji će morati otpisati uloge i budući raspoloživi dohodak? Da li je donošenje lex Agrokora bilo na trasi zaštite domaćeg gospodarstva ili prije razvlaštenje svih dioničara koncerna Agrokor?

Prema lex Agrokoru, postupanje Izvanredne uprave Agrokora ne ograničava se samo na dužnika, nego se provodi i nad svim povezanim trgovačkim društvima, neovisno o tome da li nad tim društvima postoji stečajni ili predstečajni razlog. Temeljem odredaba lex Agrokora, povezana i ovisna društva su društva sa sjedištem u RH osnovana sukladno zakonodavstvu RH, u kojima Dužnik drži najmanje 25 posto udjela (čl. 5. st. 2. ZPIUTD). To znači, da iako Agrokor d.d. nema većinsko vlasništvo nad određenim društvom, takvo društvo ipak dolazi pod udar Izvanredne uprave Agrokora, odnosno iz njegove se imovine namiruju vjerovnici koji nisu stvarni vjerovnici tog ovisnog društva. Primjerice, Agrokor u tvrtki Ledo d.d. ima manje od 50 posto vlasništva, a Ledo d.d. je prepušten postupku izvanredne uprave! Kroz lex Agrokor su se u potpunosti razvlastili preostali dioničari (imatelji udjela). Oni nemaju nikakva prava na donošenje odluka (iako po ZTD-u to imaju). Sva prava su otvaranjem postupka Izvanredne uprave Agrokora prenesene na izvanrednog povjerenika. Ali, nisu manjinski dioničari potpisali aktiviranje lex Agrokora, nego Ivica Todorić. Osim toga, roll up kreditom zabranjuje se svim ovisnim društvima Agrokora osporavanje jamstava i odbijene su posebne revizije. Što je neviđeni pravni udar. Jer, ne smije se zabraniti prijavljivanje nezakonitih radnji nekakvim ugovorom. Martina Dalić se često poziva na talijanski Parmalat, no tamo je izvanredni povjerenik dokazao da su banke svjesno pribavljale jamstva, a uprave društva ih davale, iako je jasno kako nisu imali valjanu protučinidbu za izdana jamstva. Odnosno, u talijanskom slučaju je izvanredni povjerenik poduzeo sve kako bi se jamstva osporila, dok je kod nas sve obrnuto – izvanredni povjerenik sve pokušava kako bi jamstva učinio postojećima i legalnim, jer su uzvodna jamstva i temelj predloženog nacrta nagodbe.

Krizu Agrokora kreirala je moćnija banda

Odredbe ZTD-a (čl. 501., st. 1.) sasvim su jasne: “Potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu, a da štetu stvarno ne nadoknadi do kraja poslovne godine niti dadne ovisnome društvu pravni zahtjev da mu se šteta nadoknadi, vladajuće društvo mora ovisnome društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe. Zahtjev za naknadu štete mogu pojedinačno postaviti i dioničari i članovi društva bez obzira na štetu koja im je prouzročena štetom počinjenom društvu.” Tako je Ledo d.d. dalo jamstvo za Agrokorova zaduženja u ukupnom iznosu od 18,9 milijardi kuna, Jamnica d.d. 27 milijarde kuna, i tome slično, odnosno iste su tvrtke davale nekoliko desetaka puta više od vrijednosti njihove imovine, a kamoli kapitala ili prihoda. Sva ta jamstva su dana bez pristanka skupštine društva i sama društva nisu imali gotovo nikakvu ekonomsku korist od danih jamstava (osim plasmana kroz Konzum), što zaslužuje da se takva jamstva barem minimalno ospore od strane  izvanrednog povjerenika. Svi znamo kako je postupio Ante Ramljak. No ono što nije učinio izvanredni povjerenik, napravio je sud i osporio dana jamstva (Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu – utvrđene i osporene tražbine St-1138/2017-1855 od 15.01.2018), i za sada takva jamstva nisu niti postojeća. Zašto je to bitno? Jer su temelj nacrta nagodbe upravo uzvodna jamstva koja su izvanrednom povjereniku poslužila da sve kompanije prikaže kao insolventne i time bi se prenijela sva imovina i poslovanje u novi holding, dok bi se kapital otpisao. To je temelj starog nacrta nagodbe. Sve to nije spriječilo Antu Ramljaka da podijeli vjerovnike u tri grupe na temelju tih zasada nepostojećih jamstava (skupina B, C i D), što ne odgovora onome što je sud utvrdio. Time je Ramljak direktno pogodovao vjerovnicima koji imaju jamstva (sveukupno 3 glasa u vjerovničkome vijeću), a od toga 2 pripadaju roll up kreditorima. Tako, primjerice, u Ledo d.d. Agrokor drži manje od 50 posto vlasništva, i ako se jamstva dana Agrokoru d.d. proglase nezakonitim (dana bez pristanka skupštine, nema valjane protučinidbe), nema nikakvih razloga da je Ledo d.d. u postupku izvanredne uprave. Postupkom Izvanredne uprave Agrokora, sva imovina je prenesena na istu upravu, i postojeći dioničari su u pravilu razvlašteni.

Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da će o tekstu nagodbe odlučivati vjerovnici s oko 31 milijardi kuna utvrđenih tražbina (s među kompanijskim potraživanjima), dok je početni iznos prijavljenih tražbina bio 58 milijardi kuna. Revizori su procijenili imovinu Agrokora na oko 42 milijarde kuna. Ispada da je kapital 11 milijardi kuna. A to znači da niti vjerovnici niti bilo koji dioničari ne bi trebali otpisivati ništa. Lex Agrokor daje mogućnost da privremeno vjerovničko vijeće izglasa konačni tekst nagodbe ako se vjerovničko vijeće ne osnuje (čl. 31. st. 5. i 6. ZPIUTD). Da li će se ići toliko daleko u ovako kompromitiranom postupku, tek je za vidjeti u tjednima koji slijede.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Hrvatska treba postaviti izložbu o logorima smrti u Srbiji

Objavljeno

- datum

 CIJELA SRBIJA BILA JE I OSTALA VELIKI LOGOR ZA NE-SRBE  Nedopustivo je da Njemačka, Italija i Srbija svoju odgovornost za Holokaust prevaljuju na Hrvate i Poljake. Dok Beograd u institucije UN-a usađuje svoju laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima u Jasenovcu, Zagreb smanjuje broj ubijenih Židova u Srbiji na 15 tisuća. Zašto Vlada RH ne organizira svjetske izložbe o srbijanskom pokolju Židova?

Pa i izložbe o beogradskoj segregaciji Židova za vrijeme prve Jugoslavije, kada su provedena konkretna ubojstva i konkretni progoni Židova. Srbi i Srbijanci pokrenuli su ili dali povod za skoro sve ratove u Europi, od stoljeća u kojemu su kreirani, nakon prelaska Branimira unutar rimskog feudalnog stabla. Uvijek bi stradali susjedni narodi, a Srbi su se uspješno prikazivali kao nevine žrtve.

U ovome tekstu napose naglašavam srpske i srbijanske krivotvorine na razini kartografije, kojima prebacuju svoje zločine na Hrvate. Naime, NDH je gubila dijelove Dalmacije i sve zacrtano preko Drine i preko Dunava, ali je geografska i politička karta NDH ostala na maksimalnim pretenzijama, ali za protuhrvatske ciljeve. Tako su Srbi i Srbijanci uspjeli logore smrti u Srbiji pripisati NDH i ustaškom režimu, kako se popularno zvala tek treća razina vlasti u hrvatskim zemljama. Ako se Srbija zaobilazi na viktimološkoj razini zato što je bila okupirana od ustaša (laž), onda pogotovo trebamo zaobići NDH, koja je bila peterostruko okupirana: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

Pravorijek Igora Vukića

Beograd ponovo gura mit o Jasenovcu da se ne bi govorilo o Srebrenici, Vukovaru, Prijedoru ili Škabrnji – izjavio je u Bujici na Z1 Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Razotkrio je Ivicu Dačića, Malog Slobu, a napose njegove laži izrečene u New Yorku. Još živući stariji Vukići iste loze svjedoče da Jasenovac nije bio logor smrti, i da su u njemu kao djeca Kozare i Podkozarja, srpske nacionalnosti, dobili svu potrebitu medicinsku i drugu njegu. Igor Vukić traži od hrvatske diplomacije i hrvatskih političara da se “manje bave pisanjem prosvjednih nota, a više promoviranjem istine, neovisnih istraživanja i znanstveno utemeljenih činjenica”. Jasenovac je bio jugoslavenski determiniran, na polovici pruge od Zagreba do Beograda, gdje ga zacrtao Edmund Glaise-Horstenau, u vrijeme kada je taj austrijski osobenjak pokušavao obnoviti Jugoslaviju. Na istom mjestu funkcionirao je i partizanski i komunistički logor smrti, formiran uglavnom za Hrvate. “U New Yorku je Dačić trebao objaviti dopis SS-ovca dr. Haralda Turnera, šefa odgovarajuće civilne administracije Srbije, koji je u dopisu svome šefu Himmleru u kolovozu 1942. napisao da je Beograd prvi grad u Europi koji je postao Judenfrei, te da je Srbija među rijetkim zemljama koje su riješile židovsko pitanje” – ponovno je naglasio u Večernjaku od nedjelje Davor Ivanković. Napominjem da je tada Jasenovac tek pušten u pogon, zajedno sa svojim proizvodnim manufakturama, nakon gradnje nasipa uz Savu, u proljeće 1942. “Da su Vučić i Dačić u New Yorku organizirali izložbu o pogromu Židova u Srbiji, a ne u NDH, to bi imalo smisla” – kaže Ivanković.  U Večernjaku se na istu temu oglasio i Marinko Jurasić. Podsjeća nas na monstruoznu izjavu Miljenka Jergovića: “U nacističkim logorima ljudi su ubijani birokratski i industrijski, a ustaše su ubijali svojim rukama – strasno”. Eto, samo su strastveni Hrvati ostavljali svoj dom i odlazili u ilegalu, protiv jugoslavenskog terora. “Taj emotivni i neorganizovani pristup jedan je od razloga što nisu uspjeli ostvariti svoj cilj istrebljena Srba u svojoj državi” – pojio je Dačić. A ono, Srbi uopće nisu bili obuhvaćeni Hitlerovim rasnim zakonima. “Vučić, Dačić, Nikolić i Šešelj tako su strasno podržavali velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića, a danas se pretvaraju u umilne svjetske viktimologe” – upozorava Jurasić. I Ivanković i Jurasić kažu poneku pametnu, u prilično skučenom novinarskom prostoru, ali nekako imam dojam da Vukić pogađa u sridu.

Glavne obmane          

(1) Prva podlost u srpskoj i srbijanskoj igri brojkama nikada nije prezentirana hrvatskoj Javnosti. Naime, broj Srba stradalih u JNA izražava se u milijunima već i zbog toga što je broj Židova na prostoru NDH na desetcima tisuća, pa je onda nekakav milijunski zločin ustaškog režima više srbomor nego holokaust. Nema veze niti to što Srbi nisu bili obuhvaćeni rasnim zakonima. Obrazac je isti: Srbi su žrtve Simeona, žrtve Turaka, svih tih balkanskih ratova, Velikog rata, Drugog svjetskog, na kraju i obrambenog Domovinskog rata, u kojemu Srbi i Srbijanci ne mogu izbjeći kvalifikaciju agresora – pobijena su i/ili spaljena hrvatska i muslimanska sela, prognano hrvatsko i muslimansko stanovništvo, razoreni su cijeli gradovi. Sve te ratove Srbi su pokrenuli ili su za njih dali povod, a danas se prezentiraju kao mirotvorci i nevine žrtve. Nisu se Srbi 1389. borili na Kosovu polju protiv Turaka, nego pod zastavom Turaka i protiv hrvatskog katoličkog kraljevstva. Lazar Hrebljanović morao se pojaviti na Kosovu polju u okvirima feudalnog prava i feudalnih obveza, kao vazal bosanskog i hrvatskog kralja Tvrtka Kotromanića, koji se u Mileševu krunio i za kralja Hrebljanovićima.

(2) Granice država značajno su se mijenjale tijekom Drugog svjetskog rata. NDH je uz Jadran naprosto pulzirala, sukladno širenju i padu Italije, sukladno ambicijama Hitlerovog osobnog izaslanika Edmunda Glaise-Horstenaua da obnovi Jugoslaviju, pa je tako pulzirala i Srbija. Što se ono veli, sve je bilo prolazno, pa je Poljska nakon Drugog svjetskog rata pomjerena za oko stotinu kilometara na zapad – Auschwitz zbog toga mnogi vode kao poljski logor smrti. NDH se u skoro svim geografskim i političkim kartama pojavljuje s istim granicama, uz naglašavanje distrikta Vuke, koji se upisivao prošireno, sve do Beograda, u skladu s ambicijama Ustaškog pokreta da oslobodi Zemun. Zašto je to tako? Pa, NDH je smišljeno razvučena na Srbiju na tragu viktimološkog obmanjivanja za potrebe prikrivanja pokolja Židova od strane Srbijanaca. Na temelju lažne kartografije, srbijanski logori smrti pripisani su NDH, pa se otišlo korak dalje: oko 10 tisuća Židova pobijenih u samom Beogradu za travanjskog rata i nakon njega, pripisani su u žrtve ustaškog režima. I dodani na četnički popis žrtava Jasenovca.

(3) Hitlerovi rasni zakoni nisu obuhvaćali Srbe. Naprotiv, Austrijanac Glaise-Horstenau cijenio je Srbe i prezirao Hrvate, bilo to Hrvatima pravo ili ne. Nisu stradali Srbi, nego Hrvati, kako u Srbiji, tako i na teritoriju NDH, koji je bio peterostruko okupiran: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

(4) U svezi intervencije Igora Vukića spomenute u (1), potrebito je naglasiti da nam veliku štetu čine podmetanja stranih namjesnika. Reakcija vrha RH je da nakon svega predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poziva Aleksandra Vučića u posjetu RH, pa premijer Andrej Plenković ostaje domoljubno pošteđen, jer taj poziv mora pozdraviti. Nije to nikakav sukob dva brda. Moralo je to ići tim redom, jer je Vučić predsjednik u Srbiji, a svi znamo da je svejedno što o tome osobno misle predsjednica Kolinda ili premijer Plenković, koji moraju izvršavati naloge svjetskih centara moći, istih onih koji daju zaštitu krivotvorinama poput srbijanske posljednje u prostorijama UN-a u New Yorku. Marinko Jurasić napominje da je Srbin i Srbijanac Vuk Jeremić u sjedištu UN-a organizirao proslavu pravoslavne Nove godine uz taktove Marša na Drinu, koji su puštani i kao poticaj srpskim i srbijanskim silovateljima, za vrijeme agresije na RH i BiH.           

Fenomen Holokausta

“Mi nismo kao oni” – tako glasi odgovor uškopljene Vlade RH na krivotvoriteljsku srbijansku izložbu o Holokaustu, priređenu 27 siječnja ove 2018. u prostorijama UN-a u New Yorku, koja u međunarodne institucije i svjetsku povijest ponovno usađuje laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima samo u Jasenovcu. Zbog takvog odnosa prema stranim krivotvorinama, imamo slovensku ugrozu u Savudrijskoj vali. Hrvati su tako postali krivotvoritelji suprotnog predznaka – broj ubijenih Židova od strane Srba i srbijanskog fašističkog režima Hrvati “korektno” svode na 15 tisuća. Eto, nađe se i Hrvata koji misle da je Srbija mala ako je pobila malo Židova. I Beograd i Zagreb, kao i većina pripadnih “povjesničara”, ignoriraju neoborivu činjenicu da je na prostoru prve Jugoslavije najviše Židova pobijeno u Srbiji. Nije to posljedica srbijanske i svetosavske sklonosti agresiji i zatiranju drugoga i drukčijeg, koliko rezultat tragičnog progona Židova iz Njemačke. Bugarsko i tursko zatvaranje njemačkog iseljavanja Židova u Palestinu dovelo je do velike koncentracije prognanih Židova u Srbiji, koja je imala čak 10 sabirni logora, od kojih su tri bili logori smrti. Mladi i radno sposobni Židovi vraćeni su u radne logore Njemačke, pa i u proizvodne manufakture Jasenovca, dok su stariji, nemoćni i bolesni Židovi ostavljeni da umru u logorima Srbije. Pa ipak, odgovornost za Holokaust ne može se prevaliti niti na Srbe i Srbijance. Naime, većinu Židova u Srbiji nisu pobili Srbi i/ili Srbijanci, nego glad i smrtonosne epidemije tog vremena, koje su zahvaćale i partizanske i četničke formacije. 

Za Holokaust su prije svih odgovorni Nijemci, odnosno njemački nacisti, ali niti oni nisu izumili progon Židova, da se tako izrazim. Od židovskog sužanjstva u Babilonu do rimskog razaranja Jeruzalema i protjerivanja Judejaca iz Judeje, pa sve do njemačkog nacističkog pohoda na imovinu Židova, mržnja prema Židovima bila je sredstvo ekonomske prevlasti i političke i vjerske dominacije. Zlato španjolskih konkvistadora protjeralo je Sefarde iz Španjolske. Iako to Židovi zanemaruju, Holokaust je najprije pokrenut u Sovjetskom Savezu, gdje su Židovi stradali kao klasni neprijatelj. Nakon toga u prvoj Jugoslaviji, u kojoj su Srbi uspostavljali dominaciju u financijama. U prvoj je Jugoslaviji velikosrpska oligarhija zakonski uokvirila segregaciju prema Židovima, pa i konkretne progone Židova, otvarajući put nekakvom srpskom kapitalu u okupiranim zemljama. U Zagreb su sinkrono stigli izbjegli Židovi i srpski kapital. To je ono nikad dovoljno razjašnjeno vrijeme kada se brojni Židovi priključuju Ustaškom pokretu, koje otvara prijepor izvornog karaktera te borbe protiv srpske dominacije, odnosno velikosrpske tiranije. Velikosrpsko ubijanje Židova pokrenuto je mjesecima prije njemačkog vojnog napada na Jugoslaviju, prije raspada pakta Berlina i Beograda. Pa ipak, najveći broj Židova u Srbiji stradao je od gladi i bolesti, što vrijedi i za susjednu NDH, što vrijedi i za Mađarsku i Poljsku.

U Srbiji progon “jevreja i ćifuta” ima svoju dugu povijest. NDH nije imala nikakve svoje razloge za progon Židova, jer su i Židovi bili izloženi snažnoj diskriminaciji u prvoj Jugoslaviji, napose kada je srpski kapital odlučio nastupiti u Zagrebu bez židovske konkurencije. Mnogi Židovi pridružili su se Ustaškom pokretu. Mnogi Židovi ušli su u strukture NDH. Nitko u NDH nije odvodio Srbe u logore, osim kada su bili pripadnici zarobljenih četničkih i/ili partizanskih formacija. U Jasenovac su prebacivani i kriminalci srspke nacionalnosti, kao i oni hrvatske nacionalnosti. Promašeno je srpsko i srbijansko pozivanje na Franju Tuđmana, u smislu da trebamo prihvatiti Tuđmanovu procjenu o 60 do 70 tisuća ubijenih u Jasenovcu, kao nekakav minimum za početno razumijevanje između Hrvata i Srba, odnosno Hrvata u odnosu na Srbe. Mišljenja sam da su i Tuđmanu podvaljene krivotvorene geografske i političke karte NDH, kao druge velikosrpske krivotvorine. Židovi ubijeni u Beogradu nikako se ne mogu pripisati Jasenovcu. Čak i ako to dopustimo, ne mogu se ubrojiti u žrtve Hrvata.    

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Naš nacionalni identitet odredio je Branimir

Objavljeno

- datum

 U POTRAZI ZA IZVORNOM BOŽJOM ČESTICOM    Svaka Hrvatska novije povijesti bila je pseudomorfoza, hrvatski državnopravni okvir za nešto sadržajno protuhrvatsko. Starčević, Radić i Pavelić bili su hrvatski domoljubi, Broz je bio zločinac, a Tuđman prazno ništa. Svi su oni pogrešno uzdignuti na razinu hrvatskog identiteta.

Jedna drevna nacija mora se držati svog izvornog nacionalnog određenja, ili će nestati. Našu nacionalnu i vjersku supstancu davno je ograničio Branimir, koji je 879. preselio u rimsko feudalno stablo. Bio je to naš prvi ulazak u neku europsku uniju, naš prvi takav promašaj.Moramo se vratiti izvornom hrvatskom jeziku iz vremena prije Doseljenja. Korienski pravopis čini naš jezik jednostavnim i strancima lakšim za učenje. Pogreška je odstranjivanje helenskih i latinskih riječi, koje su mjera kulture jezika. Novost je govor mržnje, koji napadaju osobe iz kojih mržnja i govor mržnje naprosto isijavaju. Otvorena mržnja prema Hrvatima i prema svemu hrvatskom financira se iz državnog proračuna, a u tom smislu prilično su izdašni i fondovi Unije.

Naš slavni Dolazak konačno se pretočio u tragičan Odlazak. U stoljeću sedmom na Jadran je stigao snažan hrvatski kolektivitet, a danas uzmičemo jedan po jedan, kao pojedinci bez nacionalnog identiteta, odbacujući oružje kao na Bleiburgu, prepušteni surovom neprijatelju na milost. Nestao je i naš čuveni hrvatski prkos – neki narcisoid lanuo je da imamo svoju nacionalnu državu. Dramatično iseljavanje Hrvata iz Hrvatske nije posljedica nezaposlenosti, nego više poremećaj identiteta u psihozi beznađa i predatorske privatizacijske pljačke. Strašno je da su Hrvati u Irskoj kompatibilna populacija, a to nisu u Hrvatskoj.

Nacije su bivši robovi i barbari

Nazivi najvećih europskih nacija pravi su kupus. Francuzi su dobili ime po germanskom plemenu. Skoro sve današnje europske nacije rođene su u društvenom konfliktu ropstva i/ili potlačenosti. U jednoj nevjerojatnoj civlizacijskoj pseudomorfozi, barbari europskog sjevera popunili su okvire antičkih kultura. Kirov proglas o oslobađanju porobljenih plemena je religijska izmišljotina. Veliki Kir nije nikoga oslobodio, nego je premještao zarobljena i potlačena plemena za potrebe lakše kontrole nad carstvom. Kir nije tako oslobađao plemena, nego je tako porobljavao cijele teritorije, i to je radio uspješno, jer je uspostavio najveći imperij u ljudskoj povijesti. Kir nije osvojio samo Babilon, nego i cijele kozmose tog vremena: Mediju i Lidiju. Dakle, Kir nije oslobodio Judejce i Hrvate, nego je neka podređena plemena iz Perzije preselio u bazen Babilona, a odatle u Judeju, Galileju, u kaspijski bazen, i na obale Crnog mora. Za potrebe prava na zemlju doseljenih plemena, kreirane su legende o povratku iz ropstva. Na Sorboni je prije pedeset godina prihvaćena teza da su Hrvate iz Perzije potisnuli sukobi Alana i Skita u 8. i 7. stoljeću prije Isusa, ali se to može odnositi na samo manji dio hrvatske populacije u Perziji. U svakom slučaju, Hrvati su kao narod oblikovani u perzijskom sužanjstvu ili pod perzijskom dominacijom. Upisani smo u Darijevom punjenju proračuna. Nama je porez posve normalna pojava? Ili smo se povukli u pustoš Sjevera da izbjegnemo carske namete? Osjećaj potlačenosti snažio je hrvatski nacionalni identitet i za obje Jugoslavije.

Formirani u krilu drevnih civilizacija, Židovi i Hrvati danas predstavljaju najstarije živuće narode. U našem susjedstvu imamo posla s mlađim robljem, koje je zbog toga dramatično agresivnije, opako, strvinarsko. Starčevićevo Sclavoserbi zapravo se rascijepilo. Bizant je nakon odlaska Branimira u krilo Rima otvorio prostor Bugarima, da bi na kraju kreirao naciju Serva – Serba, koja se prirodno širila u širokom antičkom lovištu na robove. Poučeni takvim porastom srpske populacije, naši zapadni susjedi odabrali su srodan naziv Sclava – Slovenaca. Družine bez identiteta i obitelji, koje nisu pripadale nikuda, kao i nacionalno i plemenski neopredijeljeni tog vremena, prilazili su Srbima i/ili Slovencima. Sclavenci su se oblikovali kao interesna skupina. Otimali su talijansko, čak i prema Trstu, danas nadiru u Savudrijskoj vali, a sutra će svojatati cijelu Istru i Kvarner. Nedostaje nekakav oblik slovenskog svetosavlja, ali su već vidljive odgovarajuće promjene u slovenskoj “katoličkoj” konfesiji. Ime Rastko u Sloveniji je često. Kao i mnogim drugim europskim narodima bez antičkog korijenja, Slovencima paše da se narodi naguravaju u okvirima Staljinove državotvornosti, a to Hrvati ne smiju dopustiti. To je posve nedopustivo i na razini Zapadne civilizacije.

Spas je povratak Branimiru

Na što će sličiti buduća “hrvatska” država i ova Lijepa naša nakon što u našu povijest uđu svi ti nikakvi predsjednici, svi ti jalovi premijeri, bezvezni ministri, Jandrokovići i Jovići, svi ti generali desetari, i svi ti iskvareni društveni arbitri nečega i ničega? Ovo nije država, nego fukara i vukofukarija na svim razinama. Glavni su Hrvati predatori, od

Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927.

onih grabežjivaca iz stepe, prije prvog porobljavanja. Use, nase i podase. Stoka! Kao i posljednjih stoljeća, presudno je obnoviti održiv koncept nacije, na neupitnim dražavnopravnim temeljima. Jako je važno odbaciti svaki novi kult ličnosti, bez obzira jeli riječ o Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu, pa i kada su u ponudi istinske novovjeke nacionalne veličine i/ili mučenici: Ante Starčević, Stjepan Radić i Ante Pavelić – ustaša protiv prve Jugoslavije. Svaki novi kult ličnosti pridodaje se na planu poništavanja temeljnog bića nacije. Svi ti likovi ne izlaze na razinu svjetske povijesti, pa su na svoj način u funkciji potiskivanja najstarije nacije u Europi.

Za razliku od takvih, bili oni mučenici ili ne, naš kralj Branimir bio je prvi protagonist svog vremena. Odlučivao je o tome koje će rimsko carstvo postati vodeće, pomjerao je granice imperija, odlučivao je o našoj sudbini na razini milenija. Nije branio svoj osobni status kralja u bizantskoj feudalnoj hijerarhiji, nego je učinio osobnu žrtvu i odrekao se bizantske krune da bi Hrvati zadržali svoj dio Jadrana i svoje jadranske otoke. Vrijeme će pokazati da je pogriješio, jer je Bizant odgovorio otvaranjem većeg prostora Bugarima, pa je uskoro Simeon ugrozio i sam Carigrad. Bizant je pokušao uspostaviti ravnotežu kroz kreiranje sclavenske rase, da bi na rubovima imperija na svoje došli i oni koji ništa nemaju – Nemanjići. To je za Hrvate i Bugare proizvelo dalekosežne negativne posljedice. U takvim budalaštinama nazirao se konačni kraj najmoćnije antičke civilizacije. Da Branimir nije prirastao uz feudalno stablo Rima, Crkva u Hrvata ostala bi neovisna o Rimu, pa bi Hrvati nakon dolaska Turaka uživali vjersku toleranciju. Hrvatsko plemstvo u Bosni, uključujući sve veće posjednike, ne bi konvertiralo na islam da sačuva posjede. Isto tako, hrvatska populacija i hrvatska kultura izbjegli bi negativne učinke celibata. Gledano u širini vremena, Branimir je pogriješio, ali je determinirao naše nacionalne i vjerske odrednice. To je fakat i to ne možemo poništiti. I, nije to sve skupa moj nekakav osobni odabir, ili nekakav kapric u odnosu na novovjeke političke nakaze, što mi mnogi predbacuju. Zapitajte se zašto Srbi ne dopuštaju na svojoj nacionalnoj razini bilo kakvo izjednačavanje sa Siledžijom Dušanom i Svjatim Savom. Draža i svi ti Karađorđevići i Obrenovići, kao i Sloba, tvorac Republike Srpske u BiH, svi su oni Druga liga istok. Pokušajte Engleze navesti da temelj njihove nacije postane Winston Churchill, bez obzira koliko je osobno pridonio padu Adolfa Hitlera i nacističke Njemačke.

PETA KOLONA OSPORAVA HRVATSKE KRALJEVE

Krešimir Petković prozvao Dejana Jovića

Nakon što je Dejan Jović kao glavni urednik časopisa Politička misao dao prostor njemačkom politologu i političaru Thomasu Bicklu i njegovom veličanju sporazuma Drnovšek – Račan, ostavku u uredništvu tog časopisa podnio je Krešimir Petković, docent na Fakultetu političkih znanosti. “Pozdravljam pluralizam, slobodu izražavanja različitih političkih stajališta, ali upozoravam i na problem krivotvorina koje dobivaju akademsku legitimaciju i kao takve se reproduciraju u političkim sukobima pa i u različitim pravnima arenama” – izjavio je Petković. Već sam ukazivao na evidentno protuhrvatsko djelovanje Dejana Jovića, koje provodi o našem trošku, kvalitetno uhljebljen na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jović sustavno potkopava hrvatsku državnopravnu ostavštinu. U posljednje vrijeme negira i pravni značaj Zavnoha, ali ne u smislu redukcije Hrvatske do Une, nego na planu poništavanja bilo kakve pravne osnove za postojanje hrvatske države. Hrvatski kraljevi su izmišljotina, sugerira nam Dejan – u tome smislu dobio je potporu i Tvrtka Jakovine. Siledžija Dušan bio je car, a Tomislav niti kralj. S nestrpljenjem očekujem Jovićevu reinterpretaciju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zanimljivo, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina podržavaju kult Franje Tuđmana i samu ideju da se hrvatska državnost oslanja na Tuđmana. Jer, ako je Tuđman tvorac Hrvatske, onda ona prethodno nije postojala, pa zapravo nema nikakvo državnopravno utemeljenje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno