Connect with us

Tvrtko Dolić

Zbog roll up modela, Andrej Plenković treba podnijeti ostavku

Objavljeno

- datum

 AFERA AGROKOR JE PROŠLOST – SLIJEDI NOVA SEZONA LEX AGROKOR   Kada neka kriminalistička serija dostigne visoku gledanost, slijedi nova sezona. Najgore se dogodilo nakon što je država preuzela Agrokor. Američki fond Knighthead kupovao je Agrokorove obveznice po diskontu, 20-30 posto nominalnog iznosa, a onda se pojavio kao kreditor kroz roll up model, i preko noći zaradio na razini 70-80 posto nominalnog iznosa obveznica, jer se stara tražbina priznaje po nominali.

Uz herojskih 6 godina obrambenog Domovinskog rata, iza nas je lopovskih 27 godina tajkuna i državne administracije. Ova 2017. postala je godina kriminalnog državnog intervencionizma na svim razinama. Na tajkunsku aferu Agrokor nastavlja se državna afera lex Agrokor. Potrebito je uvodno pobrojati neke probleme. (1) Prema roll up modelu, za svaku kunu novog kredita investitorima se odobrava i prelazak jedne kune starog kredita u senioritet, odnosno prednost namirenja protivan (neustavnom) lex Agrokoru. Tako se izvanredna uprava Agrokora obvezala vratiti milijardu eura duga! (2) Sudac Mislav Kolakušić naglašava da se kroz roll up postiže da jedna stara obveza ima prednost pred svima drugima, i to samo kod pojedinih davatelja kredita ili robe, sve tijekom obustave svih parničnih i ovršnih postupaka.(3) Kako je moguće da se neka pravna instanca predstavi kao autor zakona, i nakon toga ga ista implementira? Svaki zakon napisala je određena radna skupina, sve zakone osim lex Agrokora, koji je očigledno zakonski kanal za lešinarske fondove. Nakon Gazde imamo više gazda: Ante Ramljak, Martina Dalić, Borislav Škegro(?), dok marketi Konzuma i Superkonzuma i dalje zjape prazni. Prema neustavnom lex Agrokoru, izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća za svaku odgovarajuću skupinu vjerovnika na temelju zatečenog stanja u poslovnim knjigama. Koje su krivotvorene. I to sve bez provjere suda. Izvanredni povjerenik određuje koliko članova će imati vjerovničko vijeće i način razvrstavanja vjerovnika u skupine! (4) Kako to da Jasnica Garašić i Mislav Kolakušić nisu konzultirani prilikom donošenja lex Agrokora?

Ovih smo dana svjedoci kako HDZ želi pod svaku cijenu zatvoriti aferu Agrokor na friziranju izvješća. Nakon što je konstituirano Saborsko povjerenstvo za Agrokor, Andrej Plenković i ekipa hitno ga opstruiraju pokretanjem sudskog postupka zbog krivotvorenja računovodstvenih isprava. Riječ je o nečemu viđenom stotinjak puta: uhićenja, skupi odvjetnici, jalove sudske trakavice. Saborsko povjerenstvo ipak može ustrajati na svojoj zadaći rasčišćavanja cijele kriminalne pozadine – kako je Ivica Todorić stekao tako golemu imovinu i tko mu je sve to omogućio. Istražno povjerenstvo može se posvetiti i novoj aferi Agrokor 2, odnosno nedopustivoj zloporabi lex Agrokora, koji je morao ostati u okvirima pozitivnog duha tog zakona. Tko je sve pisao zakone vezane za pretvorbu i privatizaciju, koliko su ti ljudi bili povezani s Ivicom Todorićem, te posebice, tko je pisao neustavni lex Agrokor, pa onda utvrditi ulogu američkog fonda Knighthead Capital, koji je na roll up modelu zaradio desetke milijuna eura, kao i njegovu evidentnu povezanost s Antom Ramljakom. Tu je i nejasna uloga Nexus fondova i sličnih subjekata, koji se skoro u polovici naslanjaju na državni novac. Fondovi za gospodarsku suradnju bili su izum Borislava Škegre za vlade Jadranke Kosor – država je o našem trošku pumpala bankomate za privatna poduzeća, posredno i za političku elitu. Sve su to pitanja kojima se treba baviti istražno povjerenstvo, koje se može koncentrirati na ono što ne istražuje DORH. Zar je zaista netko pomislio da će Milijan Brkić analizirati poslovne knjige Agrokora i utvrđivati da li je goodwill realno iskazan? 

Ako posve zanemarimo uplitanje politike i stranog interesa, strogo na razini ekonomije, nakon što smo prepoznali Agrokor kao kriminalnu presliku RH, u kojoj je sirotinja na blagajnama elite, možemo zaključiti da lex Agrokor i njegova monstruozna aplikacija predstavljaju novu gigantsku državnu i paradržavnu pljačku. Nevjerojatno je i jezovito da nakon zastrašujuće afere Agrokor uslijedi još monstruoznija afera Agrokor 2, kao najgori kriminalni rasplet prve. Lex Agrokor i roll up model predstavljaju pravo čudo bolesno korumpiranog uma. Nakon što podvučemo crtu na beskrajan kriminal privatnog Agrokora, prestraši nas pomisao da je nekakvo državno povjerenstvo “kontroliralo” Agrokor od njegovog osnivanja.  

Najlošije “rješenje”

Imamo i unutar korumpirane države niz kvalitetnih pravnika s golemim iskustvom glede stečajeva, a među takvima najglasniji je Mislav Kolakušić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, osoba nepokolebljive savjesti. Glede znanja i pozitivnih namjera, dominira u tome pravnom i ekonomskom području, ali je u slučaju Agrokor posve ignoriran, što znači da je riječ o nastavku najgore privatizacijske pljačke. Prije samog donošenja lex Agrokora, Kolakušić je upozoravao da taj zakon nije sukladan Ustavu RH. Sada se to u potpunosti obistinilo, da bi lex Agrokor u svojoj aplikaciji proizveo zastrašujuće negativne posljedice na svim razinama našeg društva. Uz sve ostalo, Vlada RH (čitaj: svi mi) platit će velike sudske odštete zbog neustavnog lex Agrokora i kriminalnog roll up modela. Možda će pojedini ministri u tome pronaći veliku korist za sebe, ali mi ostali ostat ćemo kratkih rukava. 

Vlada stalno ponavlja da je u takvom trenutku Agrokora mogla učiniti samo ono što je učinila. Istina je suprotna: Vlada RH izabrala je najgore rješenje. Primjerice, (1) vlada je mogla izmijeniti / dopuniti postojeći zakon o stečaju. Još bolje, još hrabrije, (2) kreditiranje koncerna Agrokor dd preko HBOR-a, kreditiranje s državnim novcem, koje bi imalo super – seniority status, s jasnim planom restrukturiranja, u kojemu bi se vlasnik obvezao na restrukturiranje koncerna i njegovu dokapitalizaciju. Ako proces restrukturiranja ne bi uspio, Agrokor bi morao na RH prenijeti vlasništvo kompanije. Ovdje je potrebito naglasiti da Sberbank i VTB nisu investirali malo kapitala, nego 1,1 milijardu eura, možda i više od toga, kada je Agrokor imao zatvorene financijske kanale. Iznos je dvostruko veći od onoga za koji smo Mađarima prodali Inu, odnosno četvrtinu Ine i upravljanje financijama Ine. I (3), čak i da se Vlada RH nije umiješala s nakaradnim lex Agrokorom, vjerovnici bi pritisnuli Todorića da se makne iz upravljanja koncernom, postavljajući to kao uvjet da i dalje kreditiraju Agrokor. Mišljenja sam da je Todorić pogriješio što Antoniu Alvarezu (čitaj: Rusima) nije prepustio upravljanje kompanijom, jer je osobno i sa svojim timom puno jači kadar od Ante Ramljaka i ekipe iz CAIB-a s diskutabilnim namjerama. Alvarez nije bio umrežen s korumpiranim domaćim elitama. Stand still aranžman bio je puno bolje rješenja od lex Agrokora, napose za samog Ivicu Todorića.

Afera Agrokor 2 zapravo je neshvatljiv “zaokret” Vlade RH, koja ostaje u okvirima istog kriminala. Ako je država proizvela tajkuna Ivicu Todorića, ako ga desetljećima pomagala, ako je to bio oblik državnog kapitalizma i pogrešne tranzicije u formaciju koja je prošlost, zašto Vlada RH nije htjela još jednom financijskom injekcijom pomoći najveći hrvatski koncern? Koji je objektivno i realno najveći proizvođač, pogotovo u poljoprivredno – prehrambenoj industriji. Ako je koncern Agrokor toliko bitan za hrvatsko gospodarstvo, zašto ga Vlada RH nije kreditirala? Naravno, s jasnim jamstvima. Zašto vlada nije omogućila Ivici Todoriću jeftinije kredite, s kamatom 3-4 posto, prilikom širenja biznisa, a ne da se isti zadužuje po kamatnjacima 8-10 posto? Dok Lidl i slični svjetski lanci dobivaju besplatan novac u izobilju, uz sudjelovanje njihovog državnog intervencionizma na svim razinama.

Todorić se preinvestirao

Da bi shvatili promašaje lex Agrokora i njegove korupcijske aplikacije, moramo se vraćati na zloporabe i promašaje Agrokora i države u prethodnim desetljećima. Tajkuna Ivicu Todorića su čak i u susjednoj Sloveniji proglasili “državnim prijateljem broj 1”. Uz takvu izdašnu podršku, Todorić se ipak preinvestirao, kako se to kaže. Kada se spoje biznisi s dugoročnim povratima (poljoprivredno – prehrambeni sektor), financiranje investicija bez vlastitog kapitala, krediti s visokim kamatama i s kratkim rokovima otplate, pritisak strane konkurencije, bahatost vodećih ljudi koncerna i njihova nekompetencija, nužno dolazi do ekonomsko – financijskog sloma. Oslanjajući se na izdašnu simbiozu države i koncerna, Ivica Todorić prepustio je vođenje korporacije obitelji, prijateljima, i svim tim državnim uhljebima.  Jasno je da je Agrokor namještao financijske izvještaje (kao i mnoga druga poduzeća), ali cijela ta poslovno – financijska – politička elita znala je da je Agrokor u problemima i da će neriješive dubioze vrlo skoro izaći na vidjelo. Svi su znali da Agrokor ne plaća dobavljačima, odnosno da financira dugotrajnu imovinu iz obveza prema dobavljačima, odnosno iz radnog kapitala, što je poslovno samoubojstvo. Zbog takvog poslovnog modela, zapravo odstupanja, imao je potrebu frizirati financijska izvješća, da dobije zeleno svijetlo kod kreditora.

U Agrokoru dd, prema revizorskom izvješću, utvrđeno je niz nepravilnosti. Zaboravimo one o krivom iskazivanju goodwilla jer to nitko ne može realno procijeniti, izostanku otpisivanja zaliha, nižim amortizacijskim stopama, revalorizacijskim rezervama, i tome slično. To svaka veća kompanija radi prvenstveno zbog uvećavanja imovine i skrivanja gubitaka, kako bi dobila zeleno svjetlo kod kreditora. No ako se ispostavi da 4 milijarde kuna kredita nisu uopće prikazane u bilanci, da su se obveze po kreditima klasificirane kao kapitalna obveza, da su pozajmice tretirane kao gotovina, da su troškovi IPO u iznosu od 2,3 milijarde kuna privatni Todorićevi troškovi, i još da nisu iskazani, to su teške optužbe na račun Todorića, u kojima zasigurno ima i kaznenih elemenata. Iz konsolidiranog izvješća nije vidljivo prema kojim poslovnim analizama i metodama su procijenjene tvrtke poput Leda, Jamnice, Belja, Zvijezde, PIK-ova, jer se njihova tržišna vrijednost ne može iskazati putem vrijednosti same imovine (postrojenja, poslovni prostori, zemljišta i tome slično), već iz dobiti koju ta poduzeća mogu ostvariti u dužem vremenskom periodu, kao i na temelju tržišnog prosperiteta. Bojim se da je vrijednost pojedinih kompanije znatno niža od tržišne, i da će to na kraju platiti vjerovnici, koji će trebati više i otpisati.

Gazda Agrokora i države jednostavno je zaspao na strateškoj razini. Agrokor je vođen pogrešno, dugoročno neodrživo. Kao moćni Premijer iznad premijera, koji je mogao provesti što mu se htjelo, postupio je neoprezno i bezuvjetno dopustio strane trgovačke centre, odnosno da u njih useli konkurencija. E, moj Todore! Hrvatski provincijalci, žedni civilizacijskih obmana, zasićeni napornom prekograničnom kupovinom u Austriji i Mađarskoj, odlaze u “domaće” trgovačke centre kao u Božji hram, dok su parkirališta ispred Superkonzuma i ispred bogomolja naprosto opustjela. Stranjerosi su nam preselili svoje police u naše neposredno susjedstvo, u našim  gradovima i njihovoj okolici, da od njih kupimo više, a mi smo se nalijepili kao muhe na traku. Neki strani trgovački lanci sagradili su svoje markete uz velike prometnice, da sebi olakšaju dostavu robe, pa i da prisile Hrvate na kupnju automobila za kupovinu, sve kroz skupe kredite. Slovenci su prepoznali takve procese i Todoriću uvaljali jednako slomljeni Mercator, čime se vraćamo i na razinu zaspale državne zaštite. Podbacili su i Todorićevi makro / mikro miljenici i slični uhljebi.

Neodrživa država

Sudac Mislav Kolakušić već je nekoliko puta istaknuo kako je lex Agrokor u suprotnosti s odredbom Ustava koja jamči da je država dužna osigurati svim poduzetnicima jednaki pravni položaj na tržištu, te da je lex Agrokor pisan samo za jednu kompaniju. Da zakon ima toliko diskutabilnih odredbi da ih je nemoguće pobrojati. Narušava se zaštita prava vlasništva, jer se pojedinim vjerovnicima može otpisati potraživanje u višem postotku nego drugima. A tko o tome odlučuje? Izvanredni povjerenik, odnosno država! Izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća na temelju stanja zatečenog u poslovnim knjigama! Koje su krivotvorene! Kakve manjkave i nejasne odredbe! A sud se o tome samo obavještava! Ustav jasno jamči pravo vlasništva (čl. 48). Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom (čl. 49). A svjedoci smo kako je Vlada RH u potpunosti preuzela upravljanje nad društvom. Odlučivat će o otpisu, vlada i dalje zadužuje Agrokor, a sama nije uložila niti jednu lipu u taj koncern. U kojoj državi na svijetu, s razvijenim pravnim standardima, možete odvojiti upravljačka i vlasnička prava? Nedopustivo je da netko upravlja društvom, a da nema niti jednu dionicu tog društva. To ne dopušta niti Zakon o trgovačkim društvima. Ako je već netko trebao imenovati izvanrednog povjerenika, onda su to vjerovnici ili sud. Vjerovnicima je država onemogućila da sudskim putem naplaćuju svoja potraživanja, odnosno Vlada RH je dekretom proglasila moratorij na sve obveze Agrokora, bez pristanka samih vjerovnika. A s druge strane, izvanredni povjerenik isplaćuje dio vjerovnika za stare tražbine i time je sigurno ugrožena jednakopravnost vjerovnika. I zato mu je trebala potvrda privremenog vjerovničkog vijeća, koje on predlaže i na čiji sastav najveći broj vjerovnika nije mogao utjecati. I to privremenog, a ne stalnog vjerovničkog vijeća. Evidentno se krši jednakost pred zakonom i pravo vlasništva.

Profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Jasnica Garašić, najveći znanstveni autoritet za stečajno pravo u RH, također tvrdi da je lex Agrokor neustavan i da krši mnoge pravne norme. Već prilikom donošenja lex Agrokora, tvrdila je da bi bilo puno kvalitetnije izmijeniti i dopuniti postojeći stečajni zakon, na način da se ide u koordinaciju predstečajnih i stečajnih postupaka otvorenih na ovisnim i povezanim poduzećima. Zapravo zapanjuje nekompetencija političara, da ne znaju da stečaj ne znači nužno likvidaciju i zatvaranje tvrtke i gubitak radnih mjesta. Uz kvalitetan plan restrukturiranja za cijeli koncern, poslovanje se moglo nastaviti, a porezni obveznici ne bi uopće došli do situacija da plaćaju odštete.

Roll up lopovluk

Kako to da Jasnica Garašić i Mislav Kolakušić nisu konzultirani prilikom donošenja lex Agrokora? Kako to da nisu konzultirana eminentni stručnjaci za procesno, kazneno i međunarodno pravo? Kako to da nije imenovana radna skupina za izradu lex Agrokora, čime su zaobiđene zakonske procedure, jasne zakonske odredbe? Stvoren je dojam da je lex Agrokor napisan preko noći, a zapravo je pripreman mjesecima, uz jako loše namjere prema ovoj državi i njenoj ekonomiji, i prije svega prema pravu i vladavini prava. Prema Ivicu Todoriću i informacijama iz medija, lex Agrokor pisali su odvjetnička društva Šarović i partneri, Bogdanović, Dolički i partneri, pa Ante Ramljak, Martina Dalić i brokerska kuća Interkapital, grupa koja je za vrijeme lex Agrokora prodavala dionice Agrokora, te niti manje niti više fond Knighthead Capital, koji je kupujući Agrokorove obveznice po diskontnu, ostvario milijune kroz model roll up. Ako je sve to istina, vlada Andreja Plenkovića mora podnijeti ostavku jer je to naprosto strašno. Nedopustivo! U kojem je svojstvu tada bio Ante Ramljak? Jer tada nije bio vladin povjerenik. Od koga je dobio ovlasti da prekraja lex Agrokor, da ga odvede s druge strane njegovog skromnog pozitivnog duha? Da bi na kraju tvorci zakona implementirali zakon. Zašto Vlada RH uporno odbija dati popis autora lex Agrokora, iako je svima nama jasno da ga nije pisala niti Vlada, niti stručne službe u Ministarstvu gospodarstva.

Ono najproblematičnije u ovoj tužnoj priči oko lex Agrokora, odnosno u aferi Agrokor 2 je roll up model, koji uopće nije predviđen niti je propisan lex Agrokorom, i još je po samoj svojoj prirodi opaki kriminal. Podsjetimo se, roll up model omogućava vjerovniku da mu se za iznos novo odobrenog kredita nakon aktiviranja lex Agrokora, priznaje stara tražbina prije aktiviranja lex Agrokora, te i jedna i druga tražbina imaju status prvenstva naplate, odnosno sigurno će se naplatiti iz imovine društva. To znači, ako je netko sudjelovao s novih 50 milijuna eura kredita, priznaje mu se iznos 50 milijuna eura stare tražbine, odnosno vjerovnik će naplatiti svih 100 milijuna eura. To znači da neke financijske institucije koje su prije aktiviranja lex Agrokora imale potraživanja prema Agrokoru u iznosu od 50 milijuna eura, ako su dale novih 50 milijuna eura kredita, imaju garanciju da će vratiti 50 milijuna eura starih tražbina, što bi inače bilo nemoguće, morale bi dio otpisati. Mali vjerovnici su time zakinuti, jer nisu dovoljno jaki da sudjeluju u roll up modelu.

Tako se odjednom pojavio strvinarski američki fond Knighthead Capital Management LLC, kao član privremenog vjerovničkog vijeća, iako bolji poznavaoci Agrokorovog duga kažu da isti na kraju 2016. godine uopće nije bio nosioc Agrokorovog duga, nego je kupio Agrokorove obveznice po diskontu, kada je već krenula kriza s Agrokorom, početkom 2017. godine i to po 20-30 posto nominalne vrijednosti. I to bi bilo posve legitimno da se isti taj fond nije pojavio među najvećim financijerima novog kredita od 480 milijuna eura po roll up modelu. S time je KCM kroz model roll up preuzeo 70-80 posto nominalnog duga, na razini svog investiranja po diskontu. Ne zna se u kojem je iznosu taj američki fond kreditirao Agrokor kroz model roll up, ali je zasigurno riječ o više od 100 milijuna eura. I s time mu se priznao iznos 100 milijuna eura (ili više) starog duga, koji je kupio za 20-30 milijuna eura. Znači, kroz model roll up, na uloženih 100 milijuna eura, fond je zaradio 70-80 milijuna eura, i to preko noći. Predstavnici ruske Sberbank posve su u pravu kada tvrde da je to u najblažu ruku nezakonito, da ne govorimo o nepravednosti i nepoštenosti takvog modela.

 

NOVI OČENAŠ POREZNOG OBVEZNIKA

Kill them all!

Jeli Božo Petrov zaista bio toliko moćan da zaustavi lagodan suživot struktura Agrokora i države? Lex Agrokor i cijela Vlada, počevši od Andreja Plenkovića, Martine Dalić, Zdravka Marića, uključujući i Antu Ramljaka, u potpunosti su kompromitirani i trebaju pasti. Istraga DORH-a ne treba se zaustaviti na menadžmentu Agrokora. Uhićen je i (Agrokorov) Damir Kuštrak, koji je bio savjetnik Ante Ramljaka. Uhitili su neke osobe samo zato da bi dobili svjedoke pokajnike. A to znači da će izostati dubinske istrage ekonomske i financijske struke – DORH kadrovski nije popunjen da takve provede. Može se reći da je podzemlje usisalo sve takve. Nakon što smo svi saznali da se vladin izvanredni povjerenik Ante Ramljak sastajao s predstavnicima američkog fonda Knighthead, premijer Plenković nije ničim dao naslutiti da ga to zasmetalo. Naprotiv, Plenković se ponaša veselo, kao da upravo prima najbolje vijesti. Naravno da će nam podariti svoje obraćanje u Saboru – replike nisu dopuštene. Može biti sretan, ako je kao strani namjesnik uspješno proveo sve postavljene zadaće. Naš internacionalac na razini ekonomije kao znanosti, dr. Tihomir Janjiček, prepoznaje lex Agrokor kao giganstku predstečajnu nagodbu prema obrascu Slavka Linića, uz pripadnu konkretnu aplikaciju na razini najgoreg kriminala. Lex Agrokor otvorio je nove kriminalne mogućnosti, kakve se nisu mogle dogoditi niti u zaista kriminalnim predstečajnim nagodbama. Teško se oteti dojmu da je sve to igra za obmanjivanje Javnosti, da je Andrej euro Plenković zapravo K plus proizvod, da čvrsto stoji uz Gazdu, da će svi minusi Agrokora biti prevaljeni na leđa svih nas, i da nije bilo drugog načina da privatizacijska banda i lešinarski fondovi preuzmu naše zdrave proizvodne brandove svjetske razine. Privatizacijska pljačka mora se nastaviti – ona je jedini imperativ u ovoj zemlji. Možda smo pogriješili kada smo se digli protiv privatizacije HEP-a, jer se banda namirila na drugi način.  

 

TKO JE LOVAC, A TKO LOVINA?

Izbjeglička vlada u Londonu

Koliko pamtim, bivšem premijeru Ivi Sanaderu nije bilo dopušteno da se pola godine sprema za svoju obranu. Niti da pospremi svoje dvore, prije pretresa policije. Poput sitnog lopova u bijegu pred policijom, Sanader je prešao granicu u prtljažniku automobila, nadajući se da ga nitko u Austriji neće prepoznati. Sanader je ipak uhićen, i to nije moglo spriječiti mađarsko Ne našem uklapanju u međunarodno pravo, pa niti Sanaderovo muljanje s Mađarima i MOL-om. A čovjek je Zoltanu Hernadiju dodao račun za objed. Istina, malo poveći. Nije Sanader stradao zato što je zatražio proviziju (za sebe i ekipu), nego je ona bila toliko hrvatski visoka da su ga Mađari radije kompromitirali, i to može biti razlog zašto Hernadi šeta okolo kao posve slobodan čovjek. Hrvati su gramzivi. Za razliku od prividnog premijera Ive Sanadera, stvarni premijer Ivica Todorić bez ikakvih problema prelazi sve granice. On je slobodan čovjek, onaj koji dijeli proviziju. Može se reći da ponovno imamo regionsku Izbjegličku vladu u Londonu, pa kada njemački kolaboracionisti Plenković i ekipa prebjegnu u Italiju, eto prilike da obnovimo treću Jugoslaviju, blago nama. Eto, Plenković je neki dan kod pape Franje zatražio politički azil. Poput Petra, Isusu je odveo i svoju punicu. Možda ga prihvati Ukrajina? Nego, tko je britanski savjetnik pri “domaćem” Glavnom štabu, tom banditskom partizanskom leglu?

Tvrtko Dolić 

Komentari

Komentari

Tvrtko Dolić

Pavić – Plenković mirovinska reforma pretvara zaposlenike u starce, a umirovljenike u pokojnike.

Objavljeno

- datum

 MIROVINE NISU SOCIJALNA POMOĆ        Kako se približava saborska rasprava o još uvijek zagonetnoj mirovinskoj reformi, padaju predatorski prijedlozi s one strane razuma. Nametanjem teme proširivanja proračunskog dodatka na sve mirovine, finacijska mafija potiskuje u drugi plan javnu raspravu o zamrzavanju ili dekonstrukciji Drugog stupa kao privatnog i obveznog – zaista je drveno željezo.

Sve su države ukinule takvo tranzicijsko čudovište, i tako izašle iz krize. Sve osim Hrvatske.

Skupe pozajmice, skupi krediti, pogrešno investiranje, skupe usluge upravljanja mirovinskim fondovima, da bi uslijedio pad omjera umirovljenika i zaposlenih na 1:1,26. I još se spremaju promjene na štetu osiguranika i nacije:

(1) Mirovinci predlažu proračunski dodatak 27% za sve mirovine. Kao da invalidninu dobiju i zdravi. Podignuta je uzbuna zbog 20 mirovina kombiniranog umirovljenja za koje tvrde da su niže u odnosu na iste parametre umirovljenja strogo na temelju državnog Prvog stupa. Iste kumulacije mlađeg osiguranika i starijeg osiguranika zapravo su neusporedive. Mirovinci idu dalje, pa državi nude preuzete državne obveznice za dionice: HAC 6%, ACI 50% i HEP 30%. Zašto ne 50% Apple-a? Mirovinci predlažu određivanje minimalne mirovine za 15 godina rada, a ako netko nema 15 godina rada, razlika do minimalne mirovine namirivala bi se iz socijalnog sustava a ne iz mirovinskog, uz primjenu imovinskog cenzusa – kažu da nisu svi s malim mirovinama sirotinja. Slično ministar Marko Pavić pribjegava socijalnom modelu, pa  predlaže povećavanje najnižih mirovina za 3%. Prisjetimo se da su banke pokušale progurati socijalni model rješavanja stambenim kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, što je bio udar na zdrav razum. Mirovinci i uhljebi mirovinskih fondova traže da se Drugi mirovinski stup oslobodi obveze usklađivanja mirovina s plaćama i s inflacijom.

(2) Ministar Marko Pavić kaže da za mirovine godišnje nedostaje 17 milijardi kuna, koliko godišnje izdvajamo u državni Prvi stup iz naših bruto plaća. U privatan Drugi stup izdvajamo 5% iz naših bruto plaća, godišnje 5-6 milijardi kuna, skoro 2 pelješka mosta. Da smo prošle godine obustavili Drugi stup kao obvezan, za mirovine bi ove godine nedostajalo 11 milijardi kuna. Od uvođenja Drugog stupa 2002. bankama i njihovim osiguravajućim društvima prepustili smo naših 88 milijardi kuna, i tako osudili državni Prvi stup i proračun na prekomjerno zaduživanje, jer državni stup cijelo vrijeme namiruje sve mirovine. Dakle, na mirovine godišnje odlazi 10 peljeških mostova, a sveukupno nas je Drugi stup koštao oko 176 milijardi kuna, što je više od 50 peljeških mostova.

(3) Povisivanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina počevši od 2031. predstavlja nevjerojatan bezobrazluk. Netko sebi uzima pravo zajahati sve buduće hrvatske generacije. U mnogim zemljama na prosvjedima mirovinskih osiguranika imamo natpis: “Mi smo mirovine zaslužili, zaradili, izdvajali za njih iz svojih plaća”. To što smo izdvajali je naše i imamo svako ljudsko pravo uzeti svoje kumulacije sa 60 godina! Zašto je Andreju Plenkoviću i Marku Paviću svejedno što će se dogoditi s našim mirovinama? Razlog ste naslućivali – obojica su u istom eurouredu kasirali visoka europrimanja, i to namjeravaju ponoviti. RH – EU prijenos mirovinskih kumulacija provodi se u oba smjera i više puta, uz nama nepoznate izračune. To je taj mirovinski sustav koji je Plenković proučio i prihvatio.

(4) Do kasnih 90-ih prošlog stoljeća izračun nečije mirovine radio se na temelju najboljih 10 godina. Nakon što je pokrao mirovinske fondove, za potrebe privatizacijske pljačke, i ubrzano pretvarao sve stanovnike ove zemlje u umirovljenike, HDZ je riješio problem smanjivanjem mirovina, pa je 1998. uveo izračun mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Nakon povratka na vlast, Partija dodatno ruši mirovinski sustav i hrvatsku državu kroz uvođenje privatnog i obveznog !! mirovinskog stupa, koji četvrtinu mirovinskih izdvajanja preusmjerava u fondove pod kontrolom osiguravajućih društava četiri “naše” najveće banke: Zaba, PBZ, Erste i Raiffeisen.

(5) Smanjeno punjenje državnog Prvog mirovinskog stupa nije moglo namirivati postojeće mirovine, pa je HDZ sakrio svoju i SDP-ovu sramotu tako što je uveo kompenzicijski proračunski dodatak 27% za one koji su umirovljeni samo na temelju Prvog stupa. Taj preračunati postotak trebao je iznositi 33,33%, jer je oduzimanje četvrtine stvorilo minus za trećinu u odnosu na smanjene kumulacije državnog Prvog stupa. HDZ je lukavo s istim dodatkom pokrio naknadu osiguranicima zbog izračuna mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Imamo poplavu lažnih pokazatelja i neprimjerenih naknada. Ministar Pavić reče da su prošle godine mirovine rasle za 2,75% i da su ove 2018. uvećane za 3,64%. Ponovno imamo krivo prezentirane pokazatelje. Rast cijena daje privid porasta proizvodnje, koja realno pada, pa u izračunima prosjeka mirovina prevagu odnose visoke plaće. U ovo vrijeme demografskog kolapsa, financijska mafija traži da se umirovljeniku omogući zapošljavanje, da se u skladu s njegovim primanjima umanji mirovina – da više ostane u mirovinskim fondovima.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Mirovinski fondovi postali su održivi – Srbi žive sve kraće

Objavljeno

- datum

OČEKIVANO TRAJANJE ŽIVOTA    Vijest da Srbi žive kraće od Hrvata unijela je krhku nadu u Lijepu našu. Manageri osiguravajućih društava zadovoljno trljaju ruke. Zbog stanja u našem zdravstvu pada i životni vijek Hrvata. U sjeni besmislene obrane od agresije kratko živućih Srbijanaca zavladali su mirovinci i drugi dugovječni paraziti. I još se dobna granica za redovno umirovljenje pomiče na 67 godina.

Raspada se mirovinski koncept međugeneracijske solidarnosti, koji se sveo na to da mladi rade za društvene parazite i da nešto sitno dobiju potrošeni starci. Utopio se u koncept solidarnosti sa stranim bankama, na svim razinama. Glavni je problem u tome što interese osiguranika i/ili umirovljenika zastupaju oni kojima paše da osiguranici izdvajaju što više i da nakon umirovljenja umru što prije, posebno ako nemaju nasljednika. Na fondove Drugog stupa nalijepila se cijela vojska raznoraznih uhljeba, što pojačava dojam da smo zemlja u kojoj najbolje žive oni koji ne rade baš ništa. Sva obvezna davanja na (bruto) plaću i iz plaće trebamo ukinuti.

Neočekivani prekid života

U moru sumnjivih demografskih pojmova imamo i to famozno “očekivano trajanje života”, koje je na svoj način besmisleno. Uzima se umjesto značajno nižeg prosjeka života, koji je konkretan pokazatelj stanja u naciji i državi. Očekivano trajanje života nekog pojedinca definira se kao broj godina koje može očekivati da će doživjeti uz trenutne razine smrtnosti. Dakle, tko vam budi nadu u dulji život? Fidel Castro! Realan je samo pojam neočekivanog prekida života. Zapravo smo za Castra i slične njemu očekivali tranzicijski prekid života, slično onome što je  doživio Nicolae Ceausescu. Tko nije želio da Tito doživi pad komunizma i onda umre kao što je umro Ceausescu? Mirovina je danas besmislica, a opet bi bilo dobro da diktatori, svi političari i svi ostali nametnici što prije odu u mirovinu. Kada je ugušio hrvatske djevojčice u Hudoj jami, pedofil Tito nije bio pijani mladić. Imao je 53 godine! Koja smo mi nacija kada takvog Tita nismo živog zazidali u nekom iscrpljenom rudokopu i pustili da se tako uguši. A kada je Tito ugušio Hrvatsko proljeće, trebao je biti u mirovini 10-15 godina. Imamo svu silu malih diktatora. Osim postojeće nakazne podjele rada, gazi nas ili potapa dugovječni ubojica u terencu ili na jahti, koji nakon toga hladno odlazi na kavu. U svibnju 1945. bila je dopuštena eutanazija, što su mnogi Hrvati iskoristili. U Zagrebu je prošle godine očekivano trajanje života postavljeno na 79,6 godina, za potrebe ciljanog obmanjivanja nacije, zbog podizanja dobne granice za umirovljenje na 67 godina, što je iznad realnijeg pokazatelja prosjeka života. Imamo paradoks karakterističan za sve lažne pokazatelje u RH: povećala se smrtnost mladih i povećalo se očekivano trajanje života. Tko tu koga? Krasno je kako nas banda farba. Znate, izvan granica Hrvatske, iz perspektive naših susjeda, očekivano trajanje života u Hrvata u Hrvatskoj ne prelazi 10 godina. Nisam siguran da nam dug život žele svi ti domaći društveni paraziti, iako smo grana na kojoj sjede.

Morituri mirovinski koncept

(1) Da to još jedanput naglasim, privatan i obvezan !! mirovinski stup je drveno željezo, tranzicijski paradoks, kanal za pljačku hrvatske nacije i svih državljana RH. (2) Fondovima smrtonosnog Drugog mirovinskog stupa upravljaju osiguravajuća društva četiri “naše” najveće banke u stranom vlasništvu: Zaba, PBZ, Erste, Raiffeisen. (3) Iz naših bruto plaća 5% posto, 5-6 milijardi kuna godišnje, prelijeva se u fondove osiguravajućih društava četiri spomenute strane banke. Ta ozakonjena krađa naših plaća traje dugih 16 godina, a nešto povrata dobilo je nekoliko prijevremenih umirovljenika – takvima se pripremaju visoki penali za prijevremeno umirovljenje. (4) Kumulacije u državni Prvi stup smanjene su za četvrtinu, pa je tako taj državni stup još teže namirivao mirovine. (5) Država se zbog toga skupo zaduživala kod spomenutih banaka, koje su praktično našu štednju pretvarale u državne obveznice i na njih ubirale visoke prinose. (6) Na štetu osiguranika i umirovljenika, banke su na mirovinske fondove prevaljivale svoje loše portfelje. Samo na Ledu mirovinski fondovi izgubili su 500 milijuna kuna. (7) U posljednjih 10 godina osiguravajuća društva su na temelju “usluga” naplatila 4 milijarde kuna. (8) Dominatan je zajednički interes banaka, njihovih osiguravajućih društava i svih tih parazita i uhljeba koji žive kraljevski na mirovinskim kumulacijama, i taj je interes posve suprotan interesima osiguranika i umirovljenika. (9) Paraziti žele da osiguranik u mirovinu ide što kasnije – dobna granica za umirovljenje povišena je na 67 godina. (10) Kada umre vlasnik bilo kojeg računa ili štednje, kumulacije se ne smiju dirati do konačnog rješenja o nasljeđivanju, čak niti uz raniju punomoć, čak niti onda ako je opunomoćenik ujedno i nasljednik. (11) Svi mirovinci, uključujući i neke bivše i sadašnje ministre, traže da se izdvajanje u Drugi mirovinski stup poveća na štetu izdvajanja u državni Prvi stup, koji praktično namiruje sve mirovine i namirivat će ih i u budućnosti. (12) Paraziti Drugog stupa (nisu to sami kombinirani osiguranici oba obvezna stup) traže proračunski dodatak 27% za sve vrste mirovina, a za to ne postoji zakonska osnova. (13) Proračunski dodatak na mirovinu uveden je isključivo za osiguranike samo državnog Prvog mirovinskog stupa, kao naknada za smanjeno punjenje Prvog stupa i pod obrazloženjem da se tako korigira prelazak na izračun mirovine na temelju cijelog radnog staža – dodatak je trebao iznositi minimalno 33,33%. (14) Mirovinci traže da se Drugi stup izuzme od obveze usklađivanja mirovina i plaća. U tome smislu proslavili su se i neki ministri – “stručnjaci” drže da treba usklađivati prosječnu plaću i prosječnu mirovinu. Dakle, ne da se vaša osobna mirovina uskladi s porastom plaća, nego da stagnira, a da se usklađuju prosjeci. (15) Nitko u ovoj državi ne poduzima ništa da se obustavi ubijanje nacije i proračuna kroz povećanu i neadekvatnu potrošnju i konzumaciju lijekova, koja je interes farmaceutske industrije i uvoznog lobija. Mirovinci su shvatili koliko je prekomjerno konzumiranje lijekova i sveukupno pogrešno liječenje umirovljenika značajno za održivost mirovinskih fondova. (16) Jako zanimljivo: ako u našu verziju zdravstva upumpamo više novca, mirovinski fondovi praznit će se sporije.

Idioti slave odlazak u mirovinu

Još uvijek vlada glupi narodni običaj da “sretnik” slavi svoj odlazak u mirovinu, kao da se ženi. Svakome tko doživi mirovinu trebamo čestitati na tome herojskom činu, ali se to ne treba odnositi na samu mirovinu i sastavljanje kraja s krajem u vrijeme kada ne(sretniku) padaju sve životne funkcije. Mnoge policijske priče počinju tako što neki policajac upada u opasnu situaciju na dan umirovljenja. Kao, toliko je čekao tu “predivnu” mirovinu, i sada riskira da izgubi glavu, odnosno da umre u pogonu. Štedio je za svoju osobnu Noinu lađu za put oko svijeta. Ukrca se posve pokretan, u dobroj kondiciji, a izađe iz svoje brodice u kolicima, kada shvaća da se ukrcao kao brodolomac. Stvorena je posve neprihvatljiva fama o nekim pojmovima iz našeg života, odnosno s kraja života. Mirovinci i brojni naši “stručnjaci” za mirovinski sustav govore o mirovinama kao da su one i starost nešto dobro. Stvorena je pozitivna klima o nečemu što je realno osuda na smrt. Mirovina označava kraj radnog vijeka, totalni raspad obrambenog mehanizma, i “očekivano brz odlazak” na onaj svijet, uz ribičiju i bez ribičije.

Mirovina može biti efikasno oružje

Kako svemu u životu prilazim pozitivno i afirmativno, došao sam na ideju kako provesti famozno Konačno rješenje za Srbe u Hrvatskoj, što bi donijelo kvalitetne promjene u cijelom svijetu. Srbina jednostavno nakon punoljetnosti trebamo poslati u prijevremenu mirovinu. Tako bi odlazio na onaj svijet baš u vrijeme kada radišni Srbin osniva obitelj. Osim što bismo tako preduhitrili novu četničku paradržavu u Hrvatskoj, izbjegli bismo udes da nam Srbi ponovno šefuju. Jeftinije je sve Srbe i sve Hrvate držati na proračunu, nego im dopustiti da nas duplo zaduže. Kao što to vrijedi za političare, tako je pametno profesionalne Srbe, sve profesionalne manjince, i sve te drugove i udrugare poslati u mirovinu već zbog toga da svojim “radom” ne proizvode ogromne troškove i velike gubitke. Kada se Hrvatska oporavlja? Prilikom primopredaje vlasti, kada političari nemaju priliku nanijeti nam neku štetu. Isto tako, suprotno svim predrasudama, Hrvatska je imala jako pozitivno ozračje upravo za pobune Srba u Hrvatskoj, kada su se izdvojili u zasebnu paradržavu i tamo proizvodili gubitke, vukući u ponor i samo Otadžbinu. Hrvate je tada ispunjavalo najveće zajedništvo. I još nas je obuzeo taj kristjanski poremećaj praštanja. Dobro, hrvatski lopovi ugrabili su svoju priliku, ali danas kradu još više u protuhrvatskom ozračju. Srbi nisu daleko odmakli u civilizaciji, a Hrvati su na svoj način anticivilizacijski determinirana etnička skupina – najbolje nam je kada imamo bezvlašće. Od moje ljubavi prema manjinama u Hrvatskoj veći je samo moj otpor prema obrnutoj diskriminaciji, koju trebamo svesti na umirovljenje manjinaca.

Srbima agresija više ne donosi dug život

U svezi braniteljskog paradoksa besmisla branitelja nakon što postanu branitelji i obrane zemlju, postavlja se slično pitanje ispravnog odnosa Hrvata prema naciji koja se potvrdila kroz bezbroj agresija na svoje susjedstvo. Agresija Srbije na susjedne zemlje u takozvanim Balkanskim ratovima, srpsko ubojstvo (tada našeg) Ferdinanda u Sarajevu iliti srbijanska agresija na Hrvatsku i Austrougarsku, poznata i kao Veliki rat, pa srbijansko ubojstvo Stjepana Radića, izlazak Srbije iz pakta s Hitlerom, četničko i orjunaško divljanje u hrvatskim zemljama, i sveukupni širi Drugi svjetski rat protiv Hrvatske, agresija Srbije 90-ih na RH i BiH, sve su to započeli Srbi, a otraga je bila financijska mafija poput one u našem mirovinskom sustavu. Hrvatska država isplaćuje mirovine i potvrđenim četnicima. Jeli to normalno i civilizacijski prihvatljivo? Zašto se mirovinci nisu pobrinuli da takvi odapnu ranije, tijekom umirovljenja u nekoj kaznionici? Kako se sustavno umanjuje odgovornost Nijemaca za Drugi svjetski rat protiv Hrvata i velika stradanja u tom ratu ne samo Hrvata, ispada da je Holokaust bio pozitivna mirovinska reforma! Smaknuto je jako puno židovskih umirovljenika, koji su opterećivali državne blagajne širom svijeta. Židovi žive dugo, kao da su loši ljudi, i svi imaju visoke mirovine. I još suspendiraju ekonomiju, potrošnju i život tako da velike svote stave negdje na stranu, da im se nađu po stare dane. Adolf Hitler, agent osiguravajućih društava, jednostavno je umirovljene cioniste upućivao za Izrael. Oni koji nisu mogli podnijeti dugi put, izlazili bi iz vlaka u Bosanskoj Gradišci. Jasenovac je voljom Nijemaca postao starački dom, koji je zajedno s Židovima trebao preuzimati njihove mirovine, ali se to nije događalo, pa se tako nametnuo problem održivosti mirovinskog sustava u NDH, kao i same takve države.

Pogodilo me to za Srbe

Eto, i mene osobno razdiru neke boleštine. Primjerice, želim nadživjeti Milorada Pupovca, ako mi računicu ne pokvari neki nesretan slučaj ili iznenadna opaka bolest. Milorad je odmrznut 1955. u jednom glečeru na Kajmakčalanu, kao osoba rođena i formirana prije nego što su nastale nacije. Otopio se u našem svijetu s toljagom u rukama. Zbog posve pragmatičnih razloga i etnobiznisa izjasnio se kao Srbin, što je na ovome prostoru manje više oznaka za one bez većeg civilizacijskog sadržaja. Na vijest da Srbi prosječno “žive” samo 40 godina, otišao sam do svoje sobe za cendranje i plakao kao ljuta godina. Znate, Milorad je samo prividno Srbin, pa će se njegovo vrijeme oduljiti. Ako dođe do nove agresije Srbije na Hrvatsku i BiH, nemojte slučajno Srbe progoniti i ne daj Bože ubijati, jer će ionako odapeti za godinu dvije. Slično Pupovcu, Aleksandar Vučić doživjet će 50 godina jer je posrbljeni Hrvat iz Bugojna. Kada kaže da su svi njegovi pobijeni, postavlja se pitanje kako je začet i rođen – njegovi su zapravo bili Hrvati, što opet za Hrvate nije nikakav kompliment. Najveći broj današnjih Srba neće niti dočekati mirovinu. Što se to dogodilo sa Srbima? Hrana je kod njih relativno dobra, nađe se i knjaza, pa i vina, padne gemišt ili špricer i taj okrepljujući Mrš na Drinu. Tko ne bi poželio živjeti u Srbiji na tri mora? Pad životnog vijeka u Hrvata i Srba dekriptira se kao loša zdravstvena skrb, a zapravo je obrnuto – pretjerano šopanje s “lijekovima” dovodi do pada imuniteta i zdravlja.

Vječiti umirovljenici Manolić i Mesić

Loši ljudi žive dulje, a Hrvati žive dulje od Srba. Kada su se u ljudskoj civilizaciji pojavile prve mirovine? Kakvo je bilo očekivano trajanje života u antička vremena? Noa je živio stoljećima mimo sva očekivanja. U vrijeme kada je dobna granica za umirovljenje bila 40 godina. Noi su se život i mirovina otegli na 950 godina. Abraham se rodio na kraju Noinog života i ušao u mirovinu prije nego što je Noa umro. Pogledajte te partizanske metuzaleme Josipa Manolića i Stipu Mesića. Toliko danas žive samo pedofili. Odsutnost savjesti produljava životni vijek. Obojica su poput štakora bježali s broda koji tone, i penjali se na neki drugi, da i njega izbuše. Manola je ranih 40-ih prošlog stoljeća mudro otišao u onu postrojbu kojoj je mirovinska otimačina bila ideja vodilja. Manola je hladno odvezao Alojzija Stepinca u mirovinu u Lepoglavi. Istresao je našeg mučenika i blaženika pred ulazom u kaznionicu kao vreću krumpira, bez zaustavljanja. Očekivao je da će komunjarske zatvorske strukture postupiti po obrascu umirovljenja na našem Križnom putu, ali se to slučajno nije dogodilo, pa je na istog radišnog Manolu pala zadaća trovanja tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa. Kada je izdao državu da se osveti Franji Tuđmanu, genetski partizan Stipe Mesić imao je točno 67 godina. Zapravo je tada trebao biti u mirovini dvije godine. Zašto hrvatski mirovinci nisu prstom mrdnuli da ubrzaju odlazak tri Josipa: Manolića, Boljkovca i Perkovića? Dok normalni ljudi u mirovini brzo odu na onaj svijet, loši ljudi tada živnu. Manolić i Mesić su u svojim uredima bivšeg premijera i bivšeg predsjednika formirali paradržavne linije djelovanja. Ulazili su i izlazili petokolonaši, printali su se Tuđmanovi transkripti i sav drugi protuhrvatski materijal, vodile su se tajne operacije. Znamo zašto mirovinci žele da dugo rade oni s visokim plaćama, ali zašto nitko ne poduzima ništa kada takvi odu u visoka umirovljenja isključivo na temelju državnog Prvog stupa? Jeste li ikada čuli nekog mirovinca ili podržavatelja triper koncepta privatnog i obveznog mirovinskog stupa, da prosvjeduje protiv partizanskih mirovina za one rođene za Drugog svjetskog rata i nakon njega?

Spas za sve je eutanazija zaposlenih

Nakon što je svima nama postalo jasno da mirovinski sustav oslonjen samo na državni Prvi stup nije održiv, najavljena javna rasprava o mirovinskoj reformi preusmjerena je na dvojbu o eutanaziji. Kako je dobna letvica za umirovljenje podignuta previsoko, na 67 godina, mijenja se i naš odnos prema mirovini, koja se svodi na nekoliko najgorih godina na kraju života. Primanja padaju na trećinu, slijedi kućni pritvor i izolacija unutar obitelji, odnosno potomaka i kopiladi, koji sve teže podnose te čangrizave starkelje, njihov zastarjeli sustav vrijednosti, prevladani način života, i zastrašujuće teme iz svih tih ratova i pogroma od strane velikosrba i orjunaša. Uđete u nečiji boravak, a kućni umirovljenik za televizorom pojačava ton do daske, vrti te svoje dokumentarce i s obožavanjem bulji u sve te guštere i zmijurine. Nije znao da se u ljudskom organizmu ne obnavljaju samo slušne stanice, pa je odabrao starost i mirovinu. Vjerovao je da je mirovina nešto ugodno. Ako trenutno nema neke emisije o prirodi, brzo pronalazi neki putopis ili neku povijesnu laž. Zar nije bolje dopustiti eutanazijuu, da se nesretnik zaputi na Nebesa još dok može s Petrom normalno razgovarati, bez cvikera i slušnih aparata. Nakon što je dobna granica podignuta na nedostižnih 67 godina, među osiguranicima se javljaju inicijative za obveznom eutanazijom nakon odlaska u “mirovinu”, uz ukidanje svih izdvajanja u mirovinske fondove, što se treba preseliti u neoporezivi dio bruto plaće – ovdje vas vreba mentalno okoštali Zdravko Rolex, kod kojega se ne obnavljaju niti moždane stanice – njegova je namjera da porez iz plaće sjedne na što veći oporezivi iznos, osim za one s jako visokim plaćama. Osjećate se zdravo i ne želite otići s 67 godina? OK, jednostavno radite na crno, uživajte na crno, živite na crno, bez ikakvih izdvajanja za ovu pljačkašku državu i sve te njene parazitske skupine. Spas nisu mirovina i smrt, nego da jednostavno nestanete unutar ove i ovakve države. Nemate OIB, adresu, mirovinu niti mirovinska izdvajanja, niti komunalne račune. Zar to nije raj na zemlji?

Zagrepčani su poluživi zombiji

Zagreb znači zagrob. Grad umirovljenika. Depresija je dominatna bolest u Zagrebu – lani se dogodilo 120 samoubojstava. U populaciji od 15 do 24 godina imali smo čak 7 samoubojstava. Taj poremećaj nije vodeći u hospitaliziranju, jer se jako malo političara prepoznaju kao poremećene osobe, pa ne traže odgovarajuću medicinsku pomoć. Utješno za mirovince i sve nas, prevladavaju samoubojstva u populaciji iznad 40 godina. Različiti odlasci mladih, zbog bolesti i potrage za poslom i boljim životom, dovode do toga da su Hrvati stara nacija, a Zagrepčani još stariji. Umirovljenici. Oronuli Agram-šetači klipšu okolo i šire stravu. Uz depresiju i opću klimu beznađa dominiraju kronične masovne nezarazne bolesti: one  dišnog sustava, pa bolesti mišićno-koštanog i vezivnog tkiva, kardiovaskularne bolesti, bolesti probavnog sustava, maligne bolesti a među njima karcinomi pluća i debelog crijeva. Kao faktori rizika i razlozi takvih oboljenja navode se nepravilna prehrana, nikotin i konzumiranje duhana pušenjem iliti spaljivanjem. Zašto Zagrepčani ne žvaču taj prokleti duhan, da tako smanje unos katrana? Kao što su to radili na Sandžaku, od kuda su doselili. Tu je i “prekomjerna konzumacija alkohola”, što je po meni jako sumnjiv pojam. Trebamo pod hitno uvesti pojam “očekivane konzumacije alkohola”. Smrtonosnije narkotike za sada nitko ne spominje, nije pristojno. Po novome, trgovina narkoticima ulazi u BDP, pa će uskoro nadrogirana Vlada RH izaći s novim “boljim” pokazateljima. Istovremeno država progoni uzgajivače marihuane, koja je lijek. Ako polazim od sebe, najveći problem je nedovoljna tjelesna aktivnost. Nužna je promjena stila života bez velikih novčanih ulaganja, što pomaže da se beznađe svede na manju mjeru. Nemojte gledati Gnjevnik, niti čitati okupirana dnevna novinska glasila.

Tvrtko Dolić   foto: wildcard

* Mišljenja iznesena u ovom tekstu osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Rasklimana Sveta stolica

Objavljeno

- datum

 ZLOSTAVLJANJE DJECE U PENNSYLVANIJI     Reže li papa granu na kojoj sjedi? Na nedopustiva zastranjivanja svećenika oglasio se isprikom i napadom na klerikalizam, čime otvara problem koncepta Katoličke crkve. Kada odlaze u svećenike mladi trebaju taj osjećaj misije i pripadnosti odabranima. Karel Wojtyla direktno je pozvan – čuo je da sam Bog izgovara njegovo ime.

Kako sam se odlučio za kritiku Katoličke crkve u ovo vrijeme antikatoličkih križarskih ratova zapadnih sila, evangelika, protestanata, judaista i islamista? Nije to laka odluka, jer je pravilo da Rim ruše barbari. Papa Franjo napada klerikalizam u smislu umišljenosti svećenika da su nešto posebno od drugih vjernika, a zapravo su samo ljudi – zastranjivanja i poremećenost time nužno ulaze u svećeničke redove. Papa me pomalo podsjeća na našeg nogometnog izbornika Zlatka Dalića i njegovo pozivanje na poniznost. Koja vražja poniznost? Stisni se kao klerik, stisni se kao čovjek – bolje da te nema. Zar nije vrijeme da se katolici ponovno usprave i otvoreno traže svoj dio svijeta i svoj dio života. Naravno da unutar katoličkog svećenstva ima opakih likova, ali je to posve normalno, jer svećenici ne dolaze po Duhu svetom, poput Isusa, nego ih “novače” među ljudima. Možemo reći da niti Duh sveti ne može Demiurgu preoteti svaku barabu, a nisam nešto siguran da se puno potrudio oko mene osobno. Isus je pretjerao s tim svojim preuzimanjem grijeha baš za svakoga. Ima tako pokvarenih ljudi da ih Duh sveti ne želi pridobiti na svoju stranu. Pape su zbog seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva danas izloženi svuda u svijetu, što je prirodno, jer se Katolička crkva proširila sve tamo do Patagonije. Crkveni raskol iz XI stoljeća može se gledati i kao podjela grijeha, u prošlosti i u budućnosti. Kada su se sjeverne europske nacije odvojile od griješnog Rima, bilo je zadovoljstva i na strani Svete stolice, koja se riješila griješnika na sjeveru. Katolička crkva naprosto se otimala za svoju prisutnost u tri Amerike, da bi na kraju dobila samo veći prostor za pospremanje.

Zlostavljanja od strane vjernika

Nakon zastranjivanja pojedinih katoličkih svećenika u Irskoj i Chileu, pod povećalom je kler u američkoj državi Pennsylvaniji. Kako priznaje sam papa Franjo, u posljednjih 70 godina, tamo su najmanje tisuću maloljetnih osoba bile žrtve seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva. To je zaista jezovito i otvara pitanje što poduzeti da neko pastoralno djelovanje ne preuzme sve deformacije društva iz kojeg dolazi i društva u koje ulazi. U svezi napada pape Franje na kler, javlja se strah koliko će nova doktrina da su svećenici samo ljudi dovesti do toga da svećenici lakše prihvate ljudske slabosti. Da se prestanu odupirati svojim ljudskim manama. S druge strane, u podsvijesti nekog svećenika njegova “uzvišena pastoralna misija” može biti izgovor za toleranciju prema vlastitom zastranjivanju. Bojim se da papa ulazi u jako riskantnu reformu, koja nameće određen doktrinarne prilagodbe. Mladi ljudi ulaze u kler zbog tog osjećaja posebnosti. Kako provesti “novačenje” mladih svećenika? Kao sjemeništarci najčešće su seksulano usmjereni na starije od sebe, kao i svi drugi njihovi vršnjaci, a što će im donijeti starenje, to nitko ne može predvidjeti. Pojave poput pedofilije ruše cijeli koncept Crkve. Jer, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku.

Misterij Trojstva

Mistična tajna Univerzuma: Otac, Sin i Duh sveti. Tko je Otac? Jer ako slijedimo Pavla, onda je Isus fantazam, emanacija Duha svetog. Grubo rečeno, Isus nije sin Božji, nije stvoren poput čovjeka u kojega Duh sveti ulazi (ili ne ulazi) po njegovom rađanju ili kasnije, nego nam prvotno dolazi iz same ishodišne duhovne plerome, koja u spletu okolnosti tadašnjeg rimskog imperija ulazi u odraslog sina Marije od Kafarnauma. Marija je rodila Sina Božjeg, a paraklit Isus je viša razina, jer nam širi Objavu Duha svetog kao njegova emanacija. Isus je pozvao na pobunu protiv očeva i Oca. Kao što reče provokativni darvinist Richard Dawkins, starozavjetni Jahve je najsurovije biće u Univerzumu – ljubomoran, sitničav, nepravedan, zlopamtilo, osvetoljubiv, krvoločan, ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, sadomazohist, pakosni silnik. Duboke su to vode i opasno je u njih zaroniti, jer onaj koji stvara materijalni svijet, galaksije, crne rupe i raspade cijelih kozmičkih staza, zasigurno nije biće koje će dopustiti da kao sićušno stvorenje na Zemlji važem njegov značaj u odnosu na Duh sveti iliti Apsolut. Time se vraćamo na problem prapočetka. Kako je pokrenut ovakav Univerzum? Ako hipotetički odstranimo Stvoritelja, Bože mi oprosti na ovakvoj izjavi, onda duhovna pleroma ne emanira, a Duh sveti utapa se u ništavilo Kozmosa. Dobro prepoznajemo kroz svijest o zlu ili neprihvatljivom. Važno je shvatiti da Duh sveti nije rezerviran za svećenike, nego ulazi u čovjeka, i samo takvi ljudi trebaju ulaziti u svećeničke redove. A čovjek nije kreiran niti stvoren kao savršeno biće. Licenca i dizajn (savršenog) čovjeka trebali bi dolaziti iz duhovne plerome, ali se bojim da Stvoritelj unosi svoje korekcije. Poremećenost poput pedofilije može sustići svakog čovjeka, a klerik je na kraju samo čovjek.

Zlostavljanje vjere

Pojedinačno zlostavljanje od strane nekog svećenika prema drugoj osobi je kraj civilizacije, a događa se i zlostavljanje prema nekoj religiji ili konfesiji od strane drugih kolektiviteta i pojedinih diktatora. Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab piše o tome kako je u Njemačkoj ovih dana jezidsku azilanticu Ashawk Haji Hamid presreo starkelja Abu Humam iz ISIL-a, koji je tu mladu djevojku zatočio, silovao i mučio. Ashawk je bila u grupi jezidskih djevojčica koje je ISIL u kolovozu 2014. oteo u Mosulu. Pripadnici ISIL-a dijelili su međusobno djevojčice kao seksualno roblje i preprodavali – Ashawk je na tržnici za 100 dolara kupio isilovac kojemu je uspjela pobjeći. Izbjeglu Ashawk neće rado prihvatiti u svojoj blizini niti jedna tuđa religija. Njemačka policija nije uhitila Abu Hamama, najvjerojatnije zato što su zapadne sile kreirale ISIL. Religijsko zlostavljanje često je generirano izvan religijskih skupina. Jesu li vladajuće strukture u Pennsylvanji takve i toliko pakosne da im paše zlostavljanje djece katolika? Kada SAD, Izrael i priljepci ovladaju arapskim resursima, ISIL će jednostavno nestati, kao što je ispario i Osama Bin Laden. Hrvati su doživjeli istovremeni pogrom i klera i laika. Na kraju Drugog svjetskog rata nad Hrvatima je proveden genocid. Partizani i komunjare ubili su 515 katoličkih svećenika. Posao iz svibnja 1945. nastavlja se danas drugim sredstvima. Ubojice se nikada nisu pokajale za svoj zločin. Naprotiv, od strane antifa i drugih protuhrvatskih skupina generirana je nevjerojatna mržnja prema Katoličkoj crkvi a napose prema Crkvi u Hrvata. Kod nas najprije moramo prepoznati opći okvir zlostavljanja i progona katolika, pa tek onda provjeriti koji svećenici prelaze civilizacijsku granicu svoje pastoralne misije. Ne dajte da vas zavara pedofilija, koja je poremećenost, ali ne isključivo starijeg svećenstva u Katoličkoj crkvi. U suzbijanju i progonu Katoličke crkve koordinirano djeluju velike zapadne sile, anglikanci, protestanti, raznorazni jahvisti, pravoslavci i antife, a ne trebamo smetnuti s uma činjenicu da je Turska vodila dugi rat protiv Katoličke crkve, što se vidi i na karti hrvatskih zemalja.

Pedofilije ima svuda, pa i među svećenstvom

Pravo im budi. Neke loše slike o sebi šalje nam sama Crkva. Isus i apostoli bili su mladi ljudi, koji su propovijedali duboke društvene promjene, pobunu protiv očeva i Oca. “Tko se hrvao sa svijetom postao je velik tako što je svijet savladao, tko se borio sa samim sobom veći je jer je samog sebe nadvisio, a onaj tko se s Bogom bori veći je od svih.” – napisao je to Otac egzistenicalizma Søren Kierkegaard u svome djelu “Strah i drhtanje”, u kojemu na svoj način promatra psihološke pojmove u biblijskim “koordinatnom” sustavu. Već tijekom prvih stoljeća, kristjanstvo su preuzeli starci. Gašenje Crkve kao vojne sile stvorilo je dokolicu za različita zastranjivanja, uključujući pedofiliju. Crkveni dvori potisnule su spavaonice za križarske redove. Zašto je za Crkvu loše da svećenik ima svoju obitelj i nešto milodara preusmjeri u kućni proračun? Da ne spava u uškopljenoj vojarni. Celibat uništava Katoličku crkvu. Prva briga Crkve trebala bi biti obitelj, a sami katolički svećenici nisu obiteljski ljudi, u smislu da se žene i imaju djecu, što je u ostalim kristjanskim konfesijama dopušteno. Izgovaraju se da je njihova obitelj Crkva. Oni su posebni, a to može značiti svašta, od snažnog poziva vjere i žrtve za druge do sklonosti prema suprotnom spolu samo u smislu izrabljivanja. Najznačajniji apostoli Petar i Pavao bili su oženjeni. Kako su najviši katolički svećenici metuzalemi u raspadanju, neprijatelji Katoličke crkve u prvi plan dovode pedofiliju, koja se u “novačenju” mladih ne može predvidjeti. Naravno da među svećenstvom ima pedofila. Pedofilija je danas jedini dokaz da su katolički svećenici ljudi.

Inkvizicija i Križarski ratovi

Danas propaganda protiv katolika ide obrnutim povijesnim redoslijedom: pedofilija, Inkvizicija, Križarski ratovi. U svezi stvaranja neraspoloženja prema Katoličkoj crkvi, antife rado naglase Inkviziciju. Znate, nije to bilo ništa posebno – sve velike svjetske religije imaju slične sustave borbe protiv nutarnje hereze. S bulom “Ad extirpanda” pape Inocenta IV. iz 1252. pokrenuto je uspostavljanje reda u tadašnjem divljanju lokalnih “pravovjernika”. Nakon uvođenja Inkvizicije, smanjio se broj žrtava vjerskog discipliniranja. U brojnim slučajevima, Inkvizicija je spriječila narodna i vjerska smaknuća bez suda. Znate, vjerski fanatici morali su se u svojim prokazivanjima obratiti Inkviziciji, dolazilo je do istrage neugodne za sve strane, pa su zagriženi pravovjerci i pravoslavci odustajali od progona. Svećenstvo se počelo bojati “unutarnje kontrole” – nije lako pozvati strašne suce zbog bilo koga, ako ste se sami ogriješili o vjerske norme i sve ljudske zakone, pa vam se svaka istraga može obiti o glavu. Istina, Crkva je s discipliniranjem heliocentričnog dominikanca Giordana Bruna prešla dopustivu granicu, ali ne prema civilu, nego prema svome svećeniku. Što se veli, Bruno nije znao prezentirati svoja znanstvena saznanja politički mudro, na uspravnici prihvatljiv način. Zar nije isusovac Nikola Kopernik prezentirao svoj heliocentrični sustav skoro stoljeće ranije? Svaki problem od prije pola milenija, u kojemu se i svećenici i laici nisu mogli snaći, promatra se kroz povećalo današnje znanosti. Kristjanstvo je formalno pokrenulo Križarske ratove za oslobađanje Isusovog groba, a zapravo su se vodili ratovi za ovladavanje Putom svile i strateškim pozicijama, koje su preuzeli kalifati. Teutonski križarski red protegao se do Poljske, Litve i Novgoroda – ishodišno je osnovan u Palestini, u famoznoj luci Akra. Poraz famozne Crociate u Palestini doveo je do pokušaja ovladavanja svijetom morskim rutama izvan Mediterana. Bilo to pravo antifama ili ne, “nazadna” Katolička crkva promijenila je svijet i vrijeme.

Raspad jedinstvene Crkve i kriza papinstva

Razveselila me antifa “pamet” Jurice Pavičića. Veli da smo za vladavine Partije imali fotografije hrvatskih policajaca kako pomažu sirijskoj djevojčici da uđe u vlak, a danas kada je po Pavičiću na vlasti Crkva (!?) isti naglašava da hrvatski policajci pljačkaju migrante. Posve suprotno, naši problemi dolaze od toga što Crkva ne vlada, što Isusa razapinju svaki dan. Besposlen pop kobile krsti! Vjerski ratovi plamte na sve strane, a katolički svećenici mašu s grančicama mira. Dojam je da se Katolička crkva kroz raznorazne isprike najgorem ološu udaljila od reformi Grgura VII. Mi smo Talijanima prvi susjedi, Italija je domaćin katoličkom Pontifikatu iliti Mostu, Hrvati su uglavnom katolici, a u Hrvatskoj dominiraju komplementarne skupine. Vojne zrakoplove nismo trebali kupiti od Izraela, nego dobiti gratis od Svete stolice. Nekada su pape predvodili vojne pohode, a danas se ponašaju kao čelnici protuhrvatskih udruga. U svojoj dugoj povijesti, Katolička crkva pokušavala je ovladati istokom. To su zlatne godine Hrvata, koji su najprije u ime Bizanta, a nakon 9. stoljeća u ime Rima, širili kristjanstvo na sjeveroistok Europe. Tako veliko širenje nije mogla održati niti jedna religija, niti jedna vojna sila. Presudilo je Hegelovo pravilo u morfologiji civilizacija. Crkva se počela raspadati iznutra, kroz nekoliko različitih crkvenih raskola. U antička vremena, ekonomski interesi presvlačili su se u sukobe oko divinizacije Isusa i prirode njegove pojave. Odvajali su se gnostici, arijevci, manijevci, nestorijanci i more drugih kristjanskih pravaca. Rađanje islama i kalifata potisnulo je Bizant, da bi odvajanje Hrvatske od Bizanta u vrijeme Branimira označilo prevagu Rima, što za kristjanstvo nije dobro završilo. Da je Bizant ostao kristjanski dominantan, Carigrad bi teže pao u turske ruke. U vrijeme Križarskih ratova i u širem razdoblju “širenja riječi Božje i ovladavanja svjetskom ekonomijom”, odvojile su se zasebne nakupine pravoslavaca, protestanata, evangelika, i more drugih kristjanskih konfesija. Sve bi to bilo prihvatljivo da je Katolička crkva još uvijek snažna vojna asocijacija. Ovako, skoro sve europske katoličke zemlje uvučene su u NATO, u kojemu kolo vode evangelici, protestanti, judejci, pa i Turci.

Previše Talijana

Papa Franjo je Jorge Mario Bergoglio iz Argentine, ali talijanskog rodoslovnog podrijetla. Italija je u Velikom ratu bila na pobjedničkoj strani, a papa Benedikt XV. stolovao je od 1914. do 1922. Rođen je u Genovi kao Giacomo della Chiesa. Godine 1914. on je na liniji tada rastućih jehovaca – najavljuje dolazak Isusovog kraljevstva mira, a ono izbija Prvi svjetski rat. Svjedoci Jehove su se zbog svoje pogrešne “vremenske” prognoze skoro posve raspali, a višemilenijska Katolička crkva nekako preživljava. Italija i papa Talijan dopustili su formiranje prve Jugoslavije – gledali su da zagrabe što više “austrougarske” i hrvatske obale, a kako će Hrvati i ostali katolici u svemu tome proći, nikoga nije zanimalo. “Papa mira” iliti “papa nečinjenja” za života je dobio spomenik u Istanbulu – “Dobročinitelju naroda bez obzira na narodnost i vjeru”. Benedikt XV hladno je promatrao rađanje fašizma, šaljući na sve strane svoje plemenite poruke. Njegov nasljednik bio je Pio XI. – Talijan Ambrogio Damiano Achille Ratti. Nekako mu je promaklo ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu. U prvim danima takozvane Šestojanuarske diktature, Pio XI ne ustaje u obranu nacija porobljenih u Jugoslaviji, nego s Mussolinijem uglavljuje Lateranske sporazume. Slijedeći papa Pio XII bio je Eugenio Pacelli iz rimske plemićke loze. Dolazi 1939. u paketu s Drugim svjetskim ratom. Pri zaposjedanju Svete stolice, naglasio je da Crkva ne osuđuje niti jedan oblik vladavine, ali nije priznao NDH – Mussolini je imao namjeru obnoviti Rimsko carstvo sve do Sirmiuma. Pio XII slabo je pratio komunističko suđenje Alojziju Stepincu i Crkvi u Hrvata, pa ne pokreće Stepinčevu kanonizaiju niti nakon što je naš mučenik otrovan u kućnom pritvoru. Stepinca je negdje zametnuo i slijedeći papa Pavao VI, ponovno Talijan, Giovanni Battista Montini, koji je bez srama primio Tita, najvećeg zločinca u povijesti ljudskog roda. Pali anđeo priznaje superiornost Stvoritelja, a njegov namjesnik na zemlji priznaje ravnopravnost Palog anđela! Stepinac je proglašen blaženim tek kada Svetu stolicu preuzima papa koji nije Talijan – Poljak  Karol Wojtyła iliti Ivana Pavao II. Slijedeći papa Benedikt XVI, seriozni Nijemac Joseph Ratzinger ostao je distanciran, a novi aktualni papa Franjo, Argentinac talijanskog podrijetla, pojavio se kao gitarist iz posljednjeg “Mad Maxa”, i za našeg mučenika Stepinca formirao komisiju, u koju je ušlo i pravoslavno srpsko svećenstvo, takozvani klir, što je poniženje za sve Hrvate, pa i za sve katolike – upravo se SPC kompromitirala za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa i u agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH krajem prošlog stoljeća.

Maćehinski odnos papa prema Hrvatima

Pedofilija je poremećaj koji nema blage veze s Crkvom i treba se suzbijati na širem planu. Više me brine pedofilski odnos Svete stolice i snažnijih europskim nacija prema Hrvatima i sličnim narodima. Kako objasniti maćehinski odnos papa talijanske narodnosti? Ne samo da je blaženi Alojzije Stepinac zatočen i usmrćen od komunističkih struktura, bio je pretjerano suzdržan prema Anti Paveliću, veliki protivnik Hitlerovih rasnih zakona, i još je izrekao tvrdo NE Titovom zahtjevu da se Crkva u Hrvata hijerarhijski odvoji od Rima, odnosno od Svete stolice i papinstva. Čak u vrijeme otpora prema Beču i Pešti, Stepinac je bio skloniji Jugoslaviji nego preživljavanju Habsburške monarhije. Bio je solunski dragovoljac. Bilo je za očekivati da će se svaki papa počevši od Pia XII pokloniti Stepincu i njegovom istinskom mučeništvu, ali je to izostalo. Na neki način niti jedan papa 20. stoljeća nije dostojan da kanonizira Stepinca, pa je u tome smislu kolebao i Ivan Pavao II. Eto, Karol Wojtyla kanoniziran je prije Stepinca. Prisjetimo se i tog nevjerojatnog rata vatikanskih struktura protiv ukazanja Marije Majke u Međugorju. Nije sve u tome da Rim izbjegava priznati bogojavljenje za života vidjelica i/ili vidioca zato da ne potisnu papu u smislu prenošenja Božjih zapovijedi i Božje milosti. Zapadnoeuropske nacije protive se rađanju novih katoličkih svetišta, jer Lurd, Fatima i slična mjesta Gospina ukazanja donose velike novce. Koliko je taj biznis zapadnoeuropski kanaliziran pokazuje i redovan odlazak časnika HV-a u Lurd, što je na svoj način smiješno. Čak je i veliki Goethe rekao kako voli doći u Mariju Bistricu, gdje se osjeti da pripada Europi. Na kraju je Sveta stolica oduzima franjevcima svetište u Međugorju, nakon nekoliko pokušaja da se prisutnost Gospe preseli u Italiju preko suza na kipu donesenom iz Međugorja. Posebno je znakovit slučaj Dajla. Naime, porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana je Benedikt XVI. posebnim dekretom suspendirao na jednu minutu. Vrijeme je zaustavljeno samo zato da zamjenski biskup potpiše sporazum o predaji crkvenog posjeda u Dajli talijanskim benediktincima. Rim sa svojim novim suđenjem Stepincu afirmira Tita, onoga istog Tita koji je Stepinca osudio, zatočio i usmrtio zbog njegove lojalnosti prema Svetoj stolici.

SVIJET JE BISER

Fenomen Jezida i Jarsana

Radi razumjevanja šireg konteksta nasilja prema Ashawk Haji Hamid i Jezidima, ovdje ću napomenuti neke manje poznate činjenice o naciji / religiji Jezida. Danas žive podno obronaka iranskog Zagrosa i jugoistočno od mističnog edenskog jezera Van, uključujući Nimrud i pokrajinu Ninive, koja se smjestila na istočnoj strani Tigrisa, uz pritoku Khosr. Jezidi poštuju Palog anđela, koji je više Stvoritelj nego Duh sveti. Kreator Haq iliti Istina, najprije je stvorio svijet kao biser. Prije nego se razmahao Stvoritelj i počeo nabacivati stvari, odnosno sve materijalno, Kreator je pozvao u egzistenciju sedam anđela, sedam misterija, kojima je na čelu Malek Taus – Paun, sunce vjere, iluminacija samog Kreatora. Ljudi su dobri i zli, ali ne na sliku Kreatora nego su izraz karaktera samoga Pauna, koji je prilikom iskazivanja svoje tamne strane izgubio milost Kreatora. Pokajničke suze Palog anđela ugasile su vatru njegove paklene tamnice. Paun se vratio na tron ovoga svijeta. Na nesreću Jezida, drugo ime Pauna je Šejtan, što je u Kuranu naziv za Sotonu. Islam progoni Jezide, a islamisti drže da je u odnosu na Jezide sve dopušteno.  Danas je teško pronaći naciju ili religiju koja se prema Jezidima postavila korektno – mislim na one koji su s Jezidima došli u kontakt. Slično Jezidima, njima susjedni Jarsani vjeruju da se Univerzum dijeli na unutarnji (batini) i vanjski (zahiri). Imaju svoje zasebne zakone. Ljudi pripadaju samo vanjskom svijetu, a njihove živote vode pravila unutarnjeg svijeta. Kao i kod Jezida, božanska esencija pojavljuje se u vanjskom svijetu kao transmigracija duha. I Jarsani i Jezidi vjeruju u reinkarnaciju nakon smrti. Kod Jezida sedam svetih bića periodično reinkarniraju u ljudskom obličju – koasasa. Kod Jezida i Jarsana možemo prepoznati utjecaje susjednih religija. Religija Jezida sadrži neke odrednice sufizma. U jezidskoj “Knjizi iluminacije” nalazimo da je Paun bio prisutan kada je Noin potomak Nimrod (Nimrud) gurnuo Abrahama u vatru. Svijet je biser, a Jezidi su dragulj civilizacije. Isto tako, doktrinarni sukobi, hereze, indulgencija, simonija i raskoli, sve to čini veličanstvenu povijest kristjanstva i Crkve.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno