Connect with us

Magazin

Zastrašujuća morska tajna: Jadran je mjesto kemijskog oružja..

Objavljeno

- datum

Tri savezničke sile – SAD, Velika Britanija i SSSR, predvođene svojim predstavnicima – predsjednicima Trumanom, Churchillom i Staljinom, susrele su se u ljeto 1945. godine u njemačkom gradiću Potsdamu, južno od Berlina, da bi, kao pobjednici u Drugom svjetskom ratu, raspravljali i dogovarali se o mnogim poslijeratnim temama, prije svega o sudbini Njemačke.

No tek je ove, 2017. godine, trebala biti skinuta oznaka tajnosti s još jedne teme: saveznici su se, naime, u Potsdamu dogovorili da goleme količine kemijskog oružja, i u Njemačkoj i u savezničkim zemljama proizvedene za – srećom, nerealizirani – kemijski rat, međusobno raspodijele i, s obzirom da im se to činilo najsigurnijim i najjeftinijim rješenjem, deponiraju u morima i oceanima širom svijeta.

S pretovarenih brodova u more je potom, sve do početka sedamdesetih godina, bacano kemijsko streljivo u obliku bomba i artiljerijskih granata ili otrovi uliveni u bačve ili druge posude, a potapani su ponekad i cijeli brodovi. O tome gdje je točno i koliko kemijskog oružja bačeno, ostavljani su nepotpuni ili netočni podaci.

Od mr. sc. Ivana Jukića, umirovljenog pukovnika Oružanih snaga RH, stručnjaka za kemijsko oružje i inspektora UN-a u Iraku, saznajemo da je potapanje brodova s oružjem u to doba, krajem Drugog svjetskog rata, smatrano najjednostavnijim načinom odlaganja kemijskog oružja s obzirom da se, kaže mr. Jukić, vađenje sadržaja i dekontaminacija smatraju veoma složenim i opasnim postupkom.

Opasnost od curenja

Uz obale Japana, u Indijskom oceanu, uz američke i kanadske obale, u Sjevernom Atlantiku, u Baltiku i Sjevernom moru našlo se tako potopljeno više od milijun tona neupotrijebljenog kemijskog oružja.

Jedno od europskih mora koje je također postalo groblje kemijskog oružja jest i Mediteran – među ostalim, vode ispred Azurne obale, a opasni teret deponiran je i u Jadranskom moru, s talijanske strane, pred obalama blizu gradova Bari i Molfetta.

Zastrašujuća tajna o tome što skrivaju morske dubine otkrivena je, međutim, i prije nego što je to bilo isplanirano, i to zahvaljujući angažmanu novinara, znanstvenika i povjesničara koji su, uz pomoć novih tehnologija, počeli tražiti odgovore na pitanja gdje je, zapravo, sve ono oružje puno bojnih i nervnih otrova proizvođeno nakon Prvog i do kraja Drugog svjetskog rata, i što je to što se, kad je Europa u pitanju, događa ribarima s dijelova Baltika i Jadrana koji u mrežama izvlače i čudna tvoriva, “otrovno grumenje”, ili im ulov prati strašan smrad od kojega im suze oči, crveni koža i gube svijest.

Problem je aktualizirala i gradnja, početkom ovog desetljeća, 1200 kilometara dugog plinovoda Nord Stream, koji od Viborga u Rusiji do Greifsvalda u Njemačkoj vodi upravo po dnu Baltičkog mora, zbog čega je rasla bojazan od nailaska na groblja kemijskog oružja i potencijalno vrlo štetnog utjecaja na osjetljivi ekosustav Baltičkog mora, a posljedično i na ljude.

O svemu tome govori se u vrlo zanimljivom dokumentarnom filmu “Kemijsko oružje pod morem” autora Boba Cohena, Nicolasa Koutsikasa i Erica Nadlera, rađenom u francusko-japansko-kineskoj koprodukciji i premijerno 2014. godine prikazanom u Parizu, na Međunarodnom festivalu okolišnog filma. Film originalnog naslova “Arme Chimique Sous la Mer” u dva dijela je u protekla dva tjedna prikazala Hrvatska televizija.

U filmu se, među ostalim, od talijanskih ribara doznaje da opasna tajna koju krije more pred gradovima Bari i Molfetta njima nije nepoznata; jedan od sugovornika osobnim iskustvom svjedoči o zdravstvenim problemima koje je znao imati nakon ribarenja, i on i njegovi kolege, te spominje posadu ribarice iz pedesetih godina kojoj su svi članovi nakon povratka s mora – umrli, pretpostavlja se upravo radi kontakta s toksinima.

S vremenom je, naime, oružje pod morem počelo korodirati, uz veliku vjerojatnost da njegov sadržaj, različiti otrovi, curi i djeluje na okoliš i živi svijet, ali što je točno pod morem, u kojim količinama i kako djeluje na podmorje – zapravo se nedovoljno zna.

U filmu spomenutog trojca govori se i o tek započetim istraživanjima na djelovanje otrova iz oružja deponiranog u Jadranskom moru na ugora te velikog bodečnjaka; na tijelu riba bili su vidljivi plikovi, a utvrđeno je i mutageno djelovanje, odnosno izmjene i oštećenja na razini DNK.

Na Baltiku, recimo, danska vlada ribarima nadoknađuje novac za ulov izvučen zajedno s ostacima kemijskog oružja. Na taj ih se način stimulira da nalaz prijave te da kontaminirana riba ne dospije na tržište. Imaju i tim za likvidaciju kemijskog oružja, kao i protokol za dekontaminaciju ribara, njihovih brodova, opreme i odjeće i svega ostalog što je bilo u kontaktu sa sumnjivim “ulovom”.

Smrtni slučajevi

U dokumentarcu se spominje da je otrov teži od vode pa ostaje na dnu, i da različite vrste kemikalija imaju različitu interakciju s okolišem. Nitko, međutim, ne zna točno u kakvom je stanju opasni podmorski arsenal, a bez obzira na to što su mape s točkama na kojima se kemijsko oružje nalazi sve kompletnije, vjeruje se da – naročito uz ruske obale – ima još puno neutvrđenih lokacija.

Dokumentacija o mjestima odlaganja opasnog oružja u more – često, ispostavlja se, i ne baš tako daleko ni duboko – nepotpuna je i netočna, a istraživači su, da bi se izradile što preciznije karte, spajali nepotpune podatke iz različitih izvora i iskapane iz dubina mnogih arhiva.

O kakvom se zapravo oružju i kakvim otrovima radi te kakvi su zdravstveni aspekti njihova djelovanja, razgovarali smo s dr. Slavkom Bokanom, specijalistom medicine rada i toksikologije, te bivšim ekspertom za nuklearno-kemijsko-biološku zaštitu u Oružanim snagama RH.

Prema poznatim saznanjima, iznosi dr. Bokan, klasično kemijsko oružje uključivalo je živčane ratne agense kao što su soman, sarin i tabun, kožne bojne otrove kao što su iperit, i to najviše sumporni iperit, i luizit, zatim plućne kemijske agense fozgen, difozgen i klor. Ostali kemijski ratni agensi, kao što su oni krvni (cijanidni spojevi) i iritansi, bili su zastupljeni u puno manjim količinama.

Danas to oružje, kaže naš sugovornik, postaje veliki i vrlo zahtjevan problem za javno-zdravstvenu struku. Što se tiče zdravstvenih implikacija i mogućih posljedica djelovanja kemijskih ratnih agensa ili, prema ranije korištenom terminu, bojnih otrova iz odbačenog kemijskog oružja pod morem, najviše mogu biti izloženi ribolovci i radnici koji rade razne poslove pod morem.

– Djelovanje iperita je ipak najopasnije, prema svim dosadašnjim saznanjima i brojim slučajevima otrovanja s izrazitim kožnim promjenama i oštećenjima, teškim oštećenjima dišnog i probavnog trakta, te značajnim simptomima oštećenja centralnog i perifernog živčanog sustava.

Dr. Bokan navodi da su, prema referencama u otvorenoj literaturi, talijanski zdravstveni eksperti objavili čak 230 slučajeva ozbiljnih otrovanja iperitom, uključujući i pet smrtnih slučajeva, i to najviše kod ribara u blizini Barija.

– Nedavno je objavljena i studija u kojoj je prikazana povećana biološka akumulacija arsena i arsenovih spojeva u ribara, a vjerojatni izvor je također jedan od najopasnijih kožnih ratnih agensa – luizit, koji je odbačen u more u velikim količinama.

Uz već poznati mehanizam toksičnog djelovanja iperita i luizita, poznato je, kaže dalje dr. Bokan, i njihovo kancerogeno, genotoksično i mutageno djelovanje, posebno sumpornog iperita.

Procjena rizika

– Potencijalna opasnost od oslobađanja kemijskih ratnih agensa iz kemijskog oružja pod morem jest što mogu uzrokovati negativne učinke na morski okoliš, posebno na živa bića – ribe i školjke, što onda preko hranidbenog lanca može ugroziti i ljude takozvanim kroničnim toksičnim djelovanjem sa svim mogućim posljedicama za zdravlje, zaključuje dr. Bokan.

A kakav bi se – u slučaju incidenta većih razmjera ili katastrofe izazvane djelovanjem kemijskog oružja koje leži na dnu mora pred obalama Barija i Mlofette, ili samo dugotrajnim djelovanjem stalno ispuštanih manjih količina otrova – utjecaj mogao očekivati na našu stranu obale, budući da je Bari ravno “preko puta” Dubrovnika, Pelješca, Mljeta, Lastovskog otočja…

Talijani su, kaže stručnjak za kemijsko oružje mr. Jukić, napravili mapu područja na kojima se nalaze topničke granate punjene iperitom, agensom koji se sporo razgrađuje, a ribari su upoznati s opasnošću i načinom zaštite.

Opasnost, pak, od prijenosa granata iz talijanskog podmorja u naš dio Jadrana “gotovo ne postoji, kao ni mogućnost da struje donesu sam bojni otrov koji bi zaprijetio našem dijelu Jadrana, a bitno je napomenuti i da ne postoje pisane informacije o bilo kakvom postojanju kemijskog oružja u našem dijelu mora”.

– Više je prepreka tome da eventualno curenje toksina – da bi curilo, mora doći do potpune dekapsulacije ili potpune razgradnje materijala u kojima su toksini pohranjeni – u moru pred talijanskom obalom kraj Barija djeluje na istočnu, odnosno hrvatsku stranu Jadrana, kaže prof. dr. sc. Jakov Dulčić, znanstveni savjetnik iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo, voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov.

Hidrografski, objašnjava prof. Dulčić, more na dubinama većim od 200 metara ostaje uglavnom stabilno i mirno čak i ako gornje slojeve uzburka vjetar orkanske snage.

– Strujanja nam, zatim, idu u korist: uz našu obalu struja je u svim slojevima uzlazna ka sjevernom Jadranu, odakle se zatim niz talijansku obalu spušta prema Jonskom moru – i sve što ima ponijeti, morska struja nosi upravo u tom smjeru.

Što se ribe tiče, dr. Dulčić kaže da nema velikih migracija prema našoj obali, osim eventualno plave pelagične ribe, kao i velikih organizama, kao što su morski psi ili kitovi. No, šanse da eventualno kontaminirana riba dođe do naše strane Jadrana, npr. iz područja Barija, odnosno Puglije i Apulije, minimalne su, zaključuje prof. Dulčić.

Stalni nadzor

Kako, na koncu, riješiti problem koji postoji na svjetskoj razini i otkucava do potencijalne katastrofe nepoznatih razmjera?

Mr. Jukić podsjeća da se kemijsko oružje danas uništava po procedurama koje je prihvatila i odobrila Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW) i pod stalnim je nadzorom koji provode njezini inspektori.

Za kemijsko oružje pod morem stručnjaci nude različita rješenja, od toga da ga se zalije betonom, iako se to drži vrlo skupim i dugotrajnim postupkom, preko njegova vađenja i dekontaminiranja kako bi se spriječila mogućnost neke buduće katastrofe, do toga da je kemijsko oružje najbolje i najmanje opasno – ne dirati, nego jednostavno ostaviti na dnu mora, a na lokacijama na kojima se nalazi zabraniti ribolov.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Komentari

Oglasi
Komentari

Magazin

URNEBESNO! Šešeljev cimer iz ćelije otkrio neispričane ‘pikanterije’: Obavezno pročitajte

Objavljeno

- datum

 NI JEDAN SRBIN SE NE PREZIVA ŠEŠELJ…       Naš sugovornik vrlo je detaljno analizirao Šešeljev lik i djelo.

Nakon što je dočekujući predsjednika Hrvatskog sabora u Beogradu radikal Vojislav Šešelj zapalio hrvatsku zastavu, regionalna javnost ne prestaje raspravljati o njemu i njegovim potezima, a jednako tako postavlja se pitanje zašto je izrežirao ovakav scenarij. Osoba koja silom prilika dobro poznaje Vojislava Šešelja jest doktor Anto Kovačević, koji je zajedno s njime dijelio ćeliju u Zenici. A upravo je Kovačević svojedobno za naš portal pokušavao opisati ovog danas osuđenog ratnog zločinca, koji je po svemu sudeći izigrao Haaški sud i naglo ozdravio, nakon što je pušten da se šepuri po Srbiji.

”Otac velikosrpske laži, njegov duhovni otac, Dobrica Ćosić – koji je ujedno i njegov kum – u svojim “Deobama” je napisao: “Mi Srbi lažemo inventivno, mi Srbi lažemo zbog otadžbine, mi Srbi lažemo maštovito, mi Srbi lažemo jer za nas Srbe je laž istina. Više je laž pomogla Srbima u istoriji nego sve naše pobede i naši mitovi”. Srpski publicist Dušan Popović, autor knjige “O Cincarima”, koju bi trebali pročitati svi Hrvati koji žele poznavati psihologiju srpskog bića, u toj knjizi kaže sljedeće: “Osnovno sredstvo velikosrpske politike jest slagati, izigrati, prevariti, opljačkati, ubiti, a jedini grijeh je ako se nešto od toga perfektno ne izvede”. To misle i Vučić i Nikolić, koji su Šešeljevi pioniri. Tamo razlike nema.

Jedan od najvećih lisaca francuske politike, François Mitterrand, u svojim je Memoarima napisao da je za svaku francusku politiku velika Srbija nužnost na ovim prostorima. To bi morala znati hrvatska politika”, rekao je Kovačević. Uz to, podsjetio je i kako je nekoć hrvatski mladi specijalac u Jagodnjaku zarobio Šešelja, ali ga je nakon tri sata morao pustiti.

”On je genijalac koji glumi da je lud i blesav, a ono što je u njemu pametno to je taj hrvatski gen, jer svi su Šešelji Hrvati, nema nijednoga Šešelja da je Srbin. Znam ga vrlo dobro iz zeničke ćelije. On je često radio performanse, osobito kada bi poželio doći u javnost i medije. Šešelj bi u Zenicu pozvao svoje odvjetnike, među kojima i Srđu Popovića, čestitog i poštenog čovjeka koji je branio i mnoge hrvatske intelektualce poput doktora Marka Veselice i mene jedno vrijeme. Rekao bi Srđi ili nekome od odvjetnika da dođe u zatvor, da će on izazvati stražara. Stražar će ga, naravno, udarati i kada dođe odvjetnik onda on pokaže te masnice pa cijeli svijet od BBC-ija do Sky Newsa bruji da se progoni srpskog disidenta Šešelja. Nas je u zatvoru bilo stotine Hrvata, Albanaca, dosta muslimana- Bošnjaka, za koje se nije znalo. Za mene se srećom pobrinulo Sveučilište u Beču, gdje sam doktorirao: proglasili su me političkim zatočenikom savjesti pa su me zaštitile međunarodne organizacije za ljudska prava. Ali cijeli svijet je brujao o Šešelju, jer je on i u zeničkom zatvoru radio performanse, kao i u Haagu. Uvjeren sam da će on doživjeti “svoj san” – čim se Vojvodina odviji ostat će mu Beogradski pašaluk! Izgubio je Kosovo – “srce Srbije”, a kad se odvoji Vojvodina doživjet će oživotvorenje svojih ideala”, govorio je Kovačević koji se često sa Šešeljem družio tijekom zajedničkih šetnji zatvorskim krugom.

”Njemu je smetalo moje druženje s Albancima, muslimanima, Bošnjacima, jer je mislio da se Srbi i Hrvati prije svega trebaju dogovoriti o podjeli Bosne i Hercegovine, protiv čega sam ja bio. Jedina zajednička crta nam je bila da smo oba antikomunisti koji su se našli u istom kazamatu. Ja sam hrvatski nacionalist u pozitivnom značenju riječi, volim svoje, ali ne negiram druge narode. Priznam Bošnjake muslimane, priznajem naravno i Albance kao jedan od najstarijih naroda ovih prostora, dok je on to negirao. Jedne prilike šetajući se zatvorskim krugom kada je moja zatvorska kazna glasila 8,5 godina, rekao mi je da sam dobio tu tarifu jer sam bio nevin, a on je dobio malo. Bio je osuđen na osam godina, a onda na 14 mjeseci, što je malo poznato. On je nakon 14 mjeseci izašao s robije. Dakle, meni je rekao da sam dobio tarifu jer sam nevin, a on je dobio malo jer se na to pripremao. Na to sam mu ja odgovorio da ima sreću što mu je Dobrica Ćosić kum, a Srpska akademija nauka stala je iza njega baš kao i oni koji su ga ubacili kao glasnogovornika srpske ideje u zatvor pa ga oni i čupaju, a ja imam jednu nesreću – ako se to nesrećom može nazvati – da sam u zatvor ubačen kao Hrvat. A ja sam u toj Jugoslaviji zamišljen kao Hrvat i krivac, i ako se može govoriti o nesreći onda je to moja nesreća. Čineći zlo učinio je on nama Hrvatima puno dobroga, što sam mu i rekao. Naime, zahvaljujući velikosrpskom ludilu i nepristajanju na pogubni plan Z4, koji bi bio kraj hrvatske države, ali gdje god je Šešelj bio u Hrvatskoj tu više nema ni jednog četnika”, poručivao je naš sugovornik

”Ako je projekt velike Srbije legitiman, mi Hrvati i drugi nesrpski narodi moramo biti jako zabrinuti jer tu ima mjesta isključivo za Srbe. Sam Ljotić je napisao u njihovom programu: “Tko neće pod četnički nož, njega čeka kama”. Dakle, BiH treba očistiti od Hrvata i Bošnjaka-muslimana, prema njegovom programu. Meni je Šešelj jedne prigode rekao kako smo mi “dva civilizovana europska naroda”, a muslimani i Albanci neeuropski narodi. On je bio dosta iritiran Fuadom Muhićem, najboljim poznavateljem ustavnog prava u bivšoj Jugoslaviji, bio je genijalac koji je završio u HSP-u. Šešelj meni kaže, vidiš Fuad Muhić traži veliko slovo Mu za muslimane, a skraćeno su Fuada Muhića u medijskoj cirkulaciji zvali FuMu. On traži veliko slovo Mu. Ja sam njemu rekao da mi veliko slovo Mu ne smeta, a on je meni rekao – tebi ne smeta jer ono M kad-tad otpadne, a ostane U, što su oni uvijek bili! Tako velikosrpska optika razmišlja. Ja sam bio protivnik četničkog projekta podjele Bosne i Hercegovine. To se vidi i po ovome, ali na žalost međunarodna zajednica BiH je nakaradno podijelila”, iznosio je svoje interesantno iskustvo Šešelj. (Iva Međugorac/dnevno.hr)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

SENZACIONALNA TVRDNJA O PUTOVANJU KROZ VRIJEME: Vanzemaljci su u Veliku piramidu ugradili i ovaj NEVJEROJATAN PODATAK

Objavljeno

- datum

Drevne piramide u Gizi su mogli napraviti napredni vanzemaljski posjetitelji, navodi se u šokantnim novim tvrdnjama istraživača. Teoretičari zavjere već desetljećima tvrde da je izgradnja ovih drevnih čuda daleko iznad sredstava ranih Egipćana – tako da su oni morali imati pomoć sa strane.

Istraživači vjeruju da su vanzemaljci ostavili vitalne tragove u dizajnu piramida koji dokazuju da naši preci nisu mogli izgraditi ove neobične inženjerske pothvate.

Također, stručnjaci tvrde da istina leži iza jedne stvari – koordinate.

Brzina svjetlosti je 299.792.458 metara u sekundi, a geografske koordinate za Veliku piramidu su 29,9792458ON.
Međutim, ljudi nisu mogli mjeriti brzinu svjetlosti tom preciznošću sve do 1950., tisuće godina nakon podizanja piramida.

Teorija je da je putovanje brzinom svjetlosti jedini način za putovanje kroz vrijeme, a vjernici tvrde su se “napredni vanzemaljci” mogli vratiti na Zemlju iz budućnosti kako bi izgradili spomenike.

YouTube istraživač Manu Shafizadeh je rekao: “Je li moguće da su oni koji su postavili veliku piramidu na platou u Gizi imali nagovještaj brzine svjetlosti do stupnja točnosti koji nije moguć bez visokotehnološke opreme?”

Jedan od njegovih pratioca je rekao: “Brzina svjetlosti u metričnom sustavu se pojavljuje u dizajnu i lokaciji Velike piramide, kada se decimalna točka sklizne duž vrijednosti.”

“Vanzemaljci su izabrali ovu lokaciju s razlogom. Ovu upečatljivu sličnost je teško prihvatiti kao slučajnost. ”

“Nema sumnje da je ovaj matematički inteligentni dizajn povezan sa zvjezdanim znanjem svog graditelja.”

Vjernici teorije drevnih izvanzemaljaca tvrde da su oni također pomogli izgraditi Stonehenge u Wiltshireu u Velikoj Britaniji te da su ostali drevni spomenici također povezani s kozmosom.

Oni su ove hipotetske napredne posjetitelje nazvali “drevnim astronautima.”

>Ova teorija sugerira da su ih naši preci pomiješali s bogovima i prikazali ih na slikama u njihovim drevnim umjetničkim djelima, za koje se danas kažu da su slike stranaca i letećih tanjura.

Oni su navodno posjetili Zemlju prije nekoliko tisuća godina, proučavali različita plemena i greškom su smatrani bogovima.

Jedna internet stranica teorija zavjere, outerworlds.com, posvećuje čitav jedan odjeljak tvrdnji da su “vanzemaljci izgradili piramide.”

Teorija kaže da je to zbog toga što se dvije imaginarne dijagonalne linije protežu od piramida na obje strane delte rijeke Nil. Drevni Egipćani nisu to mogli to znati kada su ih gradili, da budu tako točni u njihovom pozicioniranju.

Sa njihovim preciznim mjerenjima i poravnanjima sa nebeskim tijelima i magnetskim sjeverom, već dugo se tvrdi da naši preci od prije otprilike 4.600 godina nisu bili u mogućnosti fizički izgraditi drevne piramide u Gizi.

Teorija kaže:

“One koje su navodno izgrađene da se tu smjeste posmrtni ostaci mrtvih faraona?”

“Što ste mislili da su ih izgradili Egipćani? Pa, griješite. ”

“Gradili su ih vanzemaljci!”

“Evo što se zapravo dogodilo: Par vanzemaljaca, leteći dovoljno visoko nad Zemljom da mogu vidjeti gdje je porijeklo delte Nila, lako su vidjeli kakvu orijentaciju bi piramida trebala imati kako bi se dijagonale nalazile na te dvije linije.”

Outerworld.com također kaže da je velika piramida ravna gotovo jednaka magnetnom sjevernom polu.

Kaže se: “Kako su Egipćani mogli izgraditi svoju piramidu koja se ravna točno s magnetskim sjevernim polom, a da nemaju čak ni kompas?”

“Ti vanzemaljci, obogaćeni svojim znanjem i tehnologijom, došli su i upotrijebili svoje kompase, sletjeli na Zemlju i pronašli pravi magnetski sjeverni i južni pol. Zatim su oni izgradili piramide. ”

Međutim, to je ogroman skok od misterije oko toga kako su izgrađene, do toga da se kaže da su to bili vanzemaljci.

Potpuno suprotno od ovih teorija, ancientaliensdebunked.com tvrdi da su sve izgradili ljudi i navodno postoji obilje dokaza da su ljudi mogli izgraditi piramide u vrijeme kada nam povijest govori da su izgrađene.

U članku o piramidama, ova stranica kaže da tzv. nedovršeni obelisk ima 1.000 tona, a izrađen je od granita, ali je odbačen na pola puta jer su se pukotine razvile.

Kaže se: “Ovaj kamen, jer je nedovršen, daje nam izravan uvid u to kako su sjekli i oblikovali granit, kao i drugo kamenje.”

“Nakon što je kamenje bilo grubo oblikovano udaranjem, počeli bi ih polirati brusilicama.”

“U drevnom Egiptu je pronađeno mnogo vrsta bruslice kamenja, ili sredstava za poliranje.”

“Oko 85 posto kamena korištenog u izgradnji piramida je relativno mekan pješčenjaka koji je iskopan na samom mjestu.”

Na site-u se također navodi kako postoje dokazi da su za pomicanje kamenja korištenjem drvenih sanjki s konopcima napravljenim od papirusa.

Dodaje se: “Ja se nadam da će većina nas vidjeti da su ove tehnike konstrukcije unutar znanja čovječanstva da nešto zamisle i ostvare bez intervencije vanzemaljaca.”

Izvor: ekskluzivno.net

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

SNIMKA KOJU JE POLICIJA OBJAVILA NA PETAK 13. LEDI KRV U ŽILAMA: Vrata garaže su se otvorila, a ono što je uslijedilo gledat ćete u NEVJERICI

Objavljeno

- datum

Policija u Australiji objavila ne snimku sa sigurnosnih kamera koje su postavljene na parkingu.

Zabilježeno je nešto potpuno neobično u jednoj od garaža koja čini se duže vrijeme nije korištena – prenosi Exkluzivno.net.

Naime, kada su se vrata garaže podigla u jednom trenutku se pojavila metla koja je počela da se pokreće sama od sebe. Mnogi su zaključili da se na ovom mjestu vjerovatno nalazi duh.

Ovaj čudan incident se dogodio oko 5:30 sati u četvrtak 12. travnja, a policija je video objavila na svom Facebook profilu u petak 13. travnja.

– Neposredno prije zore, na praznom parkingu počinje da se otvara garaža koja godinama nije korištena. Kada su se vrata otvorila do pola, pojavila se metla i počela je da se kreće – stoji u videu.

Pogledajte video:

 

Izvor: novi.ba

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno