Connect with us

Kultura i vjera

ZAŠTO PLAČU SARNAVKA I RADA BORIĆ: Trump spašava svijet od Soroševa sotonizma

Objavljeno

- datum

Samo Bog zna što će pobjeda Donalda Trumpa na izborima u SAD-u donijeti Americi, svijetu i, što je najvažnije, našoj lijepoj i napaćenoj domovini Hrvatskoj. Ali da ne donese ništa boljega od onoga što već imamo – vrijedilo je već i samo ono što smo vidjeli i što viđamo ovih dana.

Recimo: vrlo nesavršeni kršćanin Trump, koji – u pravome kerumovskom stilu – zaziva Božju pomoć ne na jednoj, nego na dvjema Biblijama, micanje po žurnome postupku, prije negoli je zapravo valjano i zasjeo u OvalnI ured u Bijeloj kući, mrežnih stranica posvećenih moćnome homoseksualnom lobiju, a posebno umirovljenje osamdeset Obaminih veleposlanika (da je nama u Hrvatskoj, recimo, doživjeti taj nadrealni prizor kako leti perje svih ‘naših’ jugo-diplomata, na čelu s Joškom Parom iz Washingtona i titoistom Ivom Goldsteinom iz Pariza!).

Ipak, srca hrvatskih domoljuba najviše su ugrijali prizori škrike i vike bijesne protutrumpovske „ženskadi“, od Washingtona do Zagreba. Dok su oligarhijski mediji udarnički i, naravno, lažljivo napumpavali brojke prosvjednica do više milijuna, ovdje smo vidjeli tek žalosnu šačicu od dvadesetak-tridesetak metropolskih feministica – ili, kako reče saborski zastupnik i slavni general HV(O)-a Glasnović, ‘skojevki neobrijanih nogu’ – koje su branile temeljito uzdrmanu Soroševu ‘revoluciju’ na čelu s Radom Borić i Sanjom Sarnavkom.

Meryl Streep kao Urša Raukar

Treba se, naravno, čuvati olakih pa makar i privlačnih paralela: Hrvatska nije SAD, pa čak ni iste pojave niti isti pojmovi nisu isti u drugome i drukčijemu društvenom i povijesnom sklopu (znaju dapače biti i potpuno suprotni). Ali ipak, ako je globalizam nešto doista postigao, to je stanovita podudarnost ili pak ‘razmjenjivost’ političkih pojavnosti. Ovaj groteskni pokušaj američkih demokrata i njihova podzemnoga vladara i ‘vlasnika’ Georgea Sorosa da delegitimiraju ili čak miniraju izbornu pobjedu Donalda Trumpa napadno je, recimo, sličio onomu Milanovićevu bojnom pokliču ‘napravit ćemo vam pakao’ (u Hrvatskoj).

Podudarnosti je zapravo bilo toliko da se činilo, više možda nego ikada do sada, da su američki predsjednički izbori bili itekako i hrvatski unutrašnjopolitički događaj. Ako ste pozorno gledali, hollywoodska ergela glumačkih, mahom ženskih zvijezda i zvjezdica strašno je sličila ovdašnjim ‘kulturnjacima’, samo se ondje histeriziralo protiv Donalda Trumpa, a ne Karamarka i njegova ministra Hasanbegovića. Ondje je pravedničke krokodilske suze zbog svih zamislivih Trumpovih ‘grijeha protiv drugih i drukčijih’ lila znamenita Merryl Streep, kao nešto bolja tamošnja inačica ovdašnje ‘aktivistice’ Urše (Nede) Raukar (i pritom, opet u pravome kerumovskom stilu, zaradila Trumpovu ocjenu da je ‘najprecijenjenija hollywoodska glumica’). Rokerska sotonistica Louise Veronica Ciccone, koja se bogohulno prozvala ‘Madonnom’, na postizbornome ‘mitingu’ rekla je kako bi rado ‘u zrak digla Bijelu kuću’, što je ovoga novinara neodoljivo podsjetilo, recimo, na srodno zadrtu Vedranu Rudan, koja bi Hrvate ‘nabila na kolac’.

Pravo zadovoljstvo je, s druge strane, bilo čitati iznimno analitički The American Conservative od 20. siječnja, u kojem piše i briljantni Pat Buchanan, vodeći tamošnji komentator i nekadašnji predsjednički kandidat. Ipak, ovaj put najbolji prilog u listu imao je komentator Stefan Kanfer, inače urednik newyorškoga tromjesečnika City Journal koji je dao sjajan portret glavnoga poraženog, a koji se ne zove Hillary Clinton, već – pogađate – ‘vladar iz sjene’: George Soros. U tekstu rječitoga naslova ‘Stručnjak za kaos’, među ostalim je napisao kako je ‘Soroševa Zaklada Otvoreno društvo očito bila posvećena uništenju nacionalnih suvereniteta’.

Još su žešći bili komentari njegova inače vrlo kulturna i suzdržana čitateljstva, koje je ovaj put, sasvim iznimno, dalo maha svojim emocijama. Lupalo se podjednako po upravitelju lutaka Sorosu, kao i po njegovim (hollywoodskim) marionetama. Jedan je napisao: ‘Pokazalo se da je (George) Clooney dva desetljeća radio sa Sorosem na rušenju nacionalne suverenosti. Soros je današnji Hitler, a Clooney njegov Goebels’. Čitatelj potpisan kao Ryan Jones Sorosa nazvao ga je ‘globalnim pljačkašem, globalnim lupežom i globalnim teroristom’, a njega i njegovu kastu opisao kao one koji ‘u zemlje kao što su Poljska i Armenija donose globalistički barut, u dugome maršu koji bi svijet trebao izručiti plutokraciji’ (Hrvatsku i niz sličnih zemalja zacijelo je izostavio samo zbog manjka prostora.)

Trumpova pobjeda nije, istina, bila uvjerljiva kao, recimo, dvotrećinska pobjeda hrvatske katoličke većine na referendumu o braku, ali je, kao i ona, bila ‘mimo svih izgleda’ (‘against all odds’). Ovo je tipična situacija u današnjoj vladajućoj (sorosevskoj) inačici liberalnoga fašizma: narod (i eventualno njegov vođa Trump, Orban ili, u prošlosti, Tuđman na koje se juriša svim sredstvima) na jednoj strani, a na drugoj ‘nevidljiva’ oligarhija, njezin novac, ‘nevladine’ udruge, ‘kulturnjaci’ i, čini se prije svega – mediji!

Opet agitprop Elizabete Gojan

Znali smo, naravno, u kojoj je mjeri razmjerno mala Hrvatska pod okupacijom neprijateljskih oligarhijskih (udbomasonskih) medija – čak je i posao izvješćivanja s protutrumpovskih demonstracija povjeren nadrealnoj Elizabeti Gojan (i to, nota bene, u nominalnome HDZ-ovu i Mostovu, odnosno HTV-ovu ‘narodnjačkome’ režimu). Rečena novinarka, rijedak slučaj nadmenoga, a neznalačkoga partijskog aktivizma, već se ‘iskazala’ u skandaloznome praćenju ustoličenja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, zbog čega je bila čak i profesionalno kažnjena. Ali, i ovdašnji soroševci čine se neuništivima: sada je evo i ‘nagrađena’ u novoj predsjedničkoj prigodi, koju je opet iskoristila za svoj i partijski agitprop!

U svezi s ovim bilo je nevjerojatno čuti predsjednika najmoćnije države svijeta koji, umjesto da barem ovih prvih dana uživa u ‘slastima’ izborne pobjede, poručuje svojemu biračkom tijelu od 60 milijuna ljudi da će nastaviti pisati svoje kratke komentare preko tweetera, jer jednostavno slavni američki mediji – sve lažu! A lažu, jer su gotovo svi u rukama soroševske globalizatorske oligarhije. Mene je to natjeralo da se prisjetim samih početaka, barem kad je o Hrvatskoj riječ (a vidimo da stvari stoje slično i u moćnoj i nekad ‘uzornoj’ Americi).

Ja sam, naime, zabilježio točan trenutak kada sam uočio da je Soros nagrnuo i u naše smjerne hrvatske živote, nad koje se upravo nadvijala prijeteća sjena Miloševićeva nacionalsocijalizma, njegove ‘antibirokratske revolucije’, a potom i predstojeće velikosrpske agresije. Ja sam već bio debelo u nemilosti tadašnje miloševićevske i kadijevićevske Slobodne Dalmacije, glavnoga urednika Joška Kulušića i njegove ‘sive eminencije’ Miljenka Smoje pa sam gurnut u kulturnu rubriku, što je bilo ravno statusu ‘novinara na ledu’ (soroševski Hrvatski helsinški odbor i danas ‘nagradu za ljudska prava’ naziva po Kulušiću).

I upravo u tome kulturnom prilogu u subotu 20. listopada 1990. godine, u tekstu pod naslovom ‘Zreli smo za novi korak’ objavio sam intervju s tadašnjim generalnim direktorom Interuniverzitetskoga centra u Dubrovnikom Oerjarom Oeyenom, nekadašnjim rektorom norveškoga sveučilišta u Bergenu (on je s Ivanom Supekom bio i suosnivač toga središta ‘s blagim oligarhijskim okusom’). Oeyen mi je u jednome trenutku rekao – a ja zabilježio – ‘ da je ‘vrlo bogati američki Mađar Georg Soros osnovao zakladu za poticanje ove vrste intelektualnih veza, a on izravno pomaže i mnoge tečajeve koje centar organizira’.

Tijekom sljedećeg desetljeća, povijesnih devedesetih godina, taj ‘vrlo bogati američki Mađar’ premrežio je cijelu Hrvatsku. Uz pomoć ‘domaćih izdajnika’, vladajuće jugoligarhije (roglićevske i njemu srodne), srušio je njezinim oružjem i krvlju izboren ‘duhovni suverenitet’ i time dao bitan prinos njezinu pretvaranju u ono što je danas: tvarna i duhovna kolonija stranih i o njima ovisne domaće oligarhije (to nam je i službeno potvrđeno na nadležnome mjestu i jeziku: engleski ‘garbage’ ili hrvatski ‘smeće’). Drugim riječima, sve ovo što danas, posebno u duhovnome pogledu ‘imamo’, uzgojeno je ispod Soroševa šinjela (uključujući i Radu Borić, voditeljicu jedne od vodećih tv-tribina na ‘narodnjačkome’ HTV-u, i Sanju Sarnavku, koje sada neutješno kmeče na razglasima po zagrebačkim trgovima).

Ja sam sve to četvrtstoljetno Soroševo burgijanje i po Hrvatskoj bilježio, uključujući i njegove susrete s visoko plasiranim marionetama poput Ive Josipovića, tadašnjega ‘hrvatskog predsjednika’, koje su režimski mediji uredno prešućivali, ali ne i ovaj (Hrvatski) tjednik. Ipak, cijeli Sorošev sustav najbolje sam shvatio iz jednoga teksta u planetarno-oligarhijskome International Herald Tribuneu od 10. listopada 1999. godine. To sam podijelio sa svojim čitateljstvom tadašnje Slobodne Dalmacije, glavnoga urednika Josipa Jovića, u svojoj kolumni ‘Poslije bitke’, a u tekstu pod naslovom ‘Zlatno tele’ od 16. veljače 2000. godine (godinu prije nego što nas je gotovo sve tadašnji predsjednik vlade Ivica Račan, za račun sebe, svoje Partije/Udbe i Sorosa ‘zauvijek’ uklonio iz mainstream-novinarstva).

Evo što sam tada prenio još sasvim sluđenim Hrvatima. (Danas je barem dio njih progledao, a u svijetu još i više). Naime, novinari toga lista – čije je ime s razlogom nadahnulo i zloglasni Feral Tribune – zapravo profesori Falk s sveučilišta u Princetonu i Strauss s Wilmingtona objavili su kako je u pripremi za svijet ‘prva globalna skupština naroda’. Ona će se stvarati u sprezi ‘kozmopolitskih pojedinaca s iznimnim bogatstvom i utjecajem’ – gdje sam odmah prepoznao i Sorosa – i ‘nevladinih udruga’ (Rade, Sarnavke, Pusića, ženskoga i muškoga itd.). Države koje se ne pokore, rečeno je, bit će (privremeno) ‘bez predstavnika’ ili s nametnutim predstavnicima ‘u egzilu’ – sve dok se ne pokore, tj. ne prihvate ‘univerzalne vrijednosti nad uskogrudnim brigama i uvjerenjima’. Drugim riječima, ‘novi svjetski poredak’ ili globalna diktatura vrlo nalik nacifašističkoj ili komunističkoj, a pod krinkom najboljega, ‘najplemenitijeg’ i ‘najmiroljubivijega’ od svih svjetova.

Trump razbucao sotonsku pređu

A onda se, eto, pojavio jedan Donald Trump, ‘politički nekorektan’ ‘ognjištar’, kao da je u Washington banuo izravno negdje iz Ogorja Gornjega, i zaprijetio kako će preko noći srušiti sve što su Soros i njegova planetarna vladarska klika tako sotonski uporno i, činilo se, savršeno pleli i ispleli.

I što će sad biti s nama? Moglo bi doista biti onako kako je jedan ovdašnji prilježni đavolov učenik, Zoran Milanović zvan Zoki, prijeteći bio navijestio, a potom otprhnuo na smetlište povijesti: ‘mi ili oni’! A ako nekoga takve prijetnje ipak zaplaše – a barem su Hrvati na njih odavno otvrdnuli – neka se, makar u toj ‘sitnici’, ugledaju na novoga američkog predsjednika: neka stave ruke na jednu, a ako treba i na dvije Biblije, i glasno i jasno kažu urbi et orbi: ‘Nije me strah’!

Joško Čelan/Hrvatski tjednik

Komentari

Oglasi
Komentari

Kultura i vjera

Šokantno: Europski sud zabranjuje krštenje beba!

Objavljeno

- datum

Europski sud zabranjuje krštenje beba, piše ilgiomale.it. Prema odluci tog suda, od ožujka 2016. godine krštenje djece će biti u suprotnosti s europskim zakonima i smatrat će se kaznenim djelom. (više…)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Sotonistica pokušala ukrasti posvećenu hostiju, ali onda se dogodilo nešto nevjerojatno

Objavljeno

- datum

Trčala je sve dok nije stigla do zidova groblja. A onda je hostija postala…U 15. stoljeću u seocu Ettiswil u Švicarskoj dogodio se čudesan događaj i to nakon što je jedna žena počinila užasan zločin.

Naime, pripadnica sotonske sekte, Ann Vögtli, ukrala je posvećenu hostiju iz obližnje župne crkve.

Halloween – mnoge ga sotonske skupine smatraju svojim „blagdanom” i tada održavaju „crne mise”

Iako u dokumentima nije zabilježen točan razlog toga njezinog nečasnog čina, sa sigurnošću možemo pretpostaviti da je posvećenu hostiju ukrala kako bi ju pripadnici njezine sotonističke zajednice obeščastili. To sotonisti često čine tijekom takozvanih „crnih misa”, u kojima se prisutni bizarnim ritualima izruguju katoličkoj misi. A jedan od najpopularnijih danâ u godini za te „crne mise” je noć uoči Svih svetih, 31. listopada, (eng. Halloween) koji mnoge sotonističke skupine smatraju svojim „blagdanom”.

„Čim sam zakoračila kroz vrata groblja, hostija je postala tako teška…”

 

Nakon što je izašla iz župne crkve, Vögtli je trčala sve dok nije stigla do zidova groblja. Tada je, čim je pokušala proći kroz vrata, hostija postala tako teška da ju više nije mogla držati u rukama. Kasnije je Vögtli priznala: „Kad sam provukla ruku kroz uska željezna vrata, dočepala sam se velike hostije. Ali čim sam zakoračila kroz vrata groblja, hostija je postala tako teška da svetu hostiju više nisam mogla držati u rukama. Budući da se nisam mogla pomaknuti naprijed niti se vratiti natrag, bacila sam hostiju blizu ograde u koprive.”

Bog i takvo zlo može okrenuti u dobro

Kasnije ju je u koprivama pronašla jedna mlada žena, ali hostija se je bila pretvorila u nešto nalik cvijetu. Ova je žena to opisala ovako: „Ukradena je hostija bila podijeljena u sedam dijelova. Šest je dijelova tvorilo cvijet koji je bio nalik ruži a okruživalo ga je snažno svjetlo.” Žena je o tome obavijestila župnika. Kad je župnik stigao do toga mjesta, uspio je s tla podići šest dijelova, dok sedmi nije mogao ni pomaknuti. Shvatio je to kao znak da na tom mjestu treba sagraditi kapelu.

Nakon što je kapela bila izgrađena, u nju je brižno položena relikvija s čudesnom hostijom. Oni koji su štovali relikviju svjedočili su brojnim čudima.

Ovaj nas događaj snažno podsjeća na Božju moć i njegovu sposobnost da veliko zlo okrene u veliko dobro.

Izvor: Medjugorje info

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

(FOTO) LIJEČNIK SVJEDOČI: Na dan Gospe Lurdske u našu bolnicu došla je Gospa, podijelio fotografije!

Objavljeno

- datum

Gospa Lurdska je uvijek blizu bolesnih tako da je ovaj događaj uistinu znakovit, onima koji poznaju snagu molitve!

Čuda koja se neprestano događaju nisu ovdje da bi u njih slijepo vjerovali i njima se klanjali, čuda su samo znak utjehe onima u tuzi, nada onima bez nade, slatkoća onima u patnji. Tako i ovaj čudesan događaj koji se dogodio 11. veljače na blagdan Gospe Lurdske u vojnoj bolnici u Cordobi u Španjolskoj nije ništa drugo nego malena utjeha onima koji tamo pate. O samom događaju posvjedočio je liječnik dr. Filippe Urca koji je podijelio fotografije.

O događaju je rekao: U ponedjeljak ujutro bio sam u vojnoj bolnici u Cordobi gdje sam kao liječnik radio gotovo četrdeset godina sve do mirovine u koju sam otišao prošlog listopada. U hodniku sobe broj 7 u zoru 11. veljače jedna je gospođa čiji je član obitelji teško bolestan satima molila u tom hodniku. Odjednom se iznad nje na zidu počeo formirati lik Gospe.

Treba naglasiti da je radijator ispod mjesecima isključen jer su ovdje temperature kao i ljeti vrlo visoke. Slika se pojavila i ne nestaje. Djelatnici bolnice pokušali su je očistiti svim sredstvima i alkoholom, ali slika ne odlazi. Gledajući je s jedne stane može se primijetiti lagani sjaj. Ne može se ne primijetiti da je ova slika slična Gospi Lurdskoj koja se ukazala baš ovako s rukama sklopljenim u molitvi – napisao je dr. Urce te podijelio fotografije:

Katolički portal nelcuoredigesu.it napisao je da ne treba mnogo razbijati glavu i raspravljati s onima koji ne razumiju jer Gospa je samo htjela pokazati da je blizu bolesnima, blizu onima koji su u patnji, blizu onima koji Njega zovu, kao majka koja pripada nama. Događaj je ovo koji je zagrijao srca mnogih u toj bolnici i to je ono što je važno. Jer Djevica Marija pokazala je onima koji je traže da je tamo, da sluša njihove molitve, da skuplja njihove suze.  U hodniku ove bolnice žena se molila za svoju obitelj i uz  veliku vjeru pozvala je Djevicu Mariju, koja je na njen poziv jasno došla.  Na fotografiji je dr. Felipe (desno)  s kapelanom bolnice Robertom Beldijem (lijevo).

Izvor: dnevno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno