Connect with us

Kultura i vjera

ZAŠTO PLAČU SARNAVKA I RADA BORIĆ: Trump spašava svijet od Soroševa sotonizma

Objavljeno

- datum

Samo Bog zna što će pobjeda Donalda Trumpa na izborima u SAD-u donijeti Americi, svijetu i, što je najvažnije, našoj lijepoj i napaćenoj domovini Hrvatskoj. Ali da ne donese ništa boljega od onoga što već imamo – vrijedilo je već i samo ono što smo vidjeli i što viđamo ovih dana.

Recimo: vrlo nesavršeni kršćanin Trump, koji – u pravome kerumovskom stilu – zaziva Božju pomoć ne na jednoj, nego na dvjema Biblijama, micanje po žurnome postupku, prije negoli je zapravo valjano i zasjeo u OvalnI ured u Bijeloj kući, mrežnih stranica posvećenih moćnome homoseksualnom lobiju, a posebno umirovljenje osamdeset Obaminih veleposlanika (da je nama u Hrvatskoj, recimo, doživjeti taj nadrealni prizor kako leti perje svih ‘naših’ jugo-diplomata, na čelu s Joškom Parom iz Washingtona i titoistom Ivom Goldsteinom iz Pariza!).

Ipak, srca hrvatskih domoljuba najviše su ugrijali prizori škrike i vike bijesne protutrumpovske „ženskadi“, od Washingtona do Zagreba. Dok su oligarhijski mediji udarnički i, naravno, lažljivo napumpavali brojke prosvjednica do više milijuna, ovdje smo vidjeli tek žalosnu šačicu od dvadesetak-tridesetak metropolskih feministica – ili, kako reče saborski zastupnik i slavni general HV(O)-a Glasnović, ‘skojevki neobrijanih nogu’ – koje su branile temeljito uzdrmanu Soroševu ‘revoluciju’ na čelu s Radom Borić i Sanjom Sarnavkom.

Meryl Streep kao Urša Raukar

Treba se, naravno, čuvati olakih pa makar i privlačnih paralela: Hrvatska nije SAD, pa čak ni iste pojave niti isti pojmovi nisu isti u drugome i drukčijemu društvenom i povijesnom sklopu (znaju dapače biti i potpuno suprotni). Ali ipak, ako je globalizam nešto doista postigao, to je stanovita podudarnost ili pak ‘razmjenjivost’ političkih pojavnosti. Ovaj groteskni pokušaj američkih demokrata i njihova podzemnoga vladara i ‘vlasnika’ Georgea Sorosa da delegitimiraju ili čak miniraju izbornu pobjedu Donalda Trumpa napadno je, recimo, sličio onomu Milanovićevu bojnom pokliču ‘napravit ćemo vam pakao’ (u Hrvatskoj).

Podudarnosti je zapravo bilo toliko da se činilo, više možda nego ikada do sada, da su američki predsjednički izbori bili itekako i hrvatski unutrašnjopolitički događaj. Ako ste pozorno gledali, hollywoodska ergela glumačkih, mahom ženskih zvijezda i zvjezdica strašno je sličila ovdašnjim ‘kulturnjacima’, samo se ondje histeriziralo protiv Donalda Trumpa, a ne Karamarka i njegova ministra Hasanbegovića. Ondje je pravedničke krokodilske suze zbog svih zamislivih Trumpovih ‘grijeha protiv drugih i drukčijih’ lila znamenita Merryl Streep, kao nešto bolja tamošnja inačica ovdašnje ‘aktivistice’ Urše (Nede) Raukar (i pritom, opet u pravome kerumovskom stilu, zaradila Trumpovu ocjenu da je ‘najprecijenjenija hollywoodska glumica’). Rokerska sotonistica Louise Veronica Ciccone, koja se bogohulno prozvala ‘Madonnom’, na postizbornome ‘mitingu’ rekla je kako bi rado ‘u zrak digla Bijelu kuću’, što je ovoga novinara neodoljivo podsjetilo, recimo, na srodno zadrtu Vedranu Rudan, koja bi Hrvate ‘nabila na kolac’.

Pravo zadovoljstvo je, s druge strane, bilo čitati iznimno analitički The American Conservative od 20. siječnja, u kojem piše i briljantni Pat Buchanan, vodeći tamošnji komentator i nekadašnji predsjednički kandidat. Ipak, ovaj put najbolji prilog u listu imao je komentator Stefan Kanfer, inače urednik newyorškoga tromjesečnika City Journal koji je dao sjajan portret glavnoga poraženog, a koji se ne zove Hillary Clinton, već – pogađate – ‘vladar iz sjene’: George Soros. U tekstu rječitoga naslova ‘Stručnjak za kaos’, među ostalim je napisao kako je ‘Soroševa Zaklada Otvoreno društvo očito bila posvećena uništenju nacionalnih suvereniteta’.

Još su žešći bili komentari njegova inače vrlo kulturna i suzdržana čitateljstva, koje je ovaj put, sasvim iznimno, dalo maha svojim emocijama. Lupalo se podjednako po upravitelju lutaka Sorosu, kao i po njegovim (hollywoodskim) marionetama. Jedan je napisao: ‘Pokazalo se da je (George) Clooney dva desetljeća radio sa Sorosem na rušenju nacionalne suverenosti. Soros je današnji Hitler, a Clooney njegov Goebels’. Čitatelj potpisan kao Ryan Jones Sorosa nazvao ga je ‘globalnim pljačkašem, globalnim lupežom i globalnim teroristom’, a njega i njegovu kastu opisao kao one koji ‘u zemlje kao što su Poljska i Armenija donose globalistički barut, u dugome maršu koji bi svijet trebao izručiti plutokraciji’ (Hrvatsku i niz sličnih zemalja zacijelo je izostavio samo zbog manjka prostora.)

Trumpova pobjeda nije, istina, bila uvjerljiva kao, recimo, dvotrećinska pobjeda hrvatske katoličke većine na referendumu o braku, ali je, kao i ona, bila ‘mimo svih izgleda’ (‘against all odds’). Ovo je tipična situacija u današnjoj vladajućoj (sorosevskoj) inačici liberalnoga fašizma: narod (i eventualno njegov vođa Trump, Orban ili, u prošlosti, Tuđman na koje se juriša svim sredstvima) na jednoj strani, a na drugoj ‘nevidljiva’ oligarhija, njezin novac, ‘nevladine’ udruge, ‘kulturnjaci’ i, čini se prije svega – mediji!

Opet agitprop Elizabete Gojan

Znali smo, naravno, u kojoj je mjeri razmjerno mala Hrvatska pod okupacijom neprijateljskih oligarhijskih (udbomasonskih) medija – čak je i posao izvješćivanja s protutrumpovskih demonstracija povjeren nadrealnoj Elizabeti Gojan (i to, nota bene, u nominalnome HDZ-ovu i Mostovu, odnosno HTV-ovu ‘narodnjačkome’ režimu). Rečena novinarka, rijedak slučaj nadmenoga, a neznalačkoga partijskog aktivizma, već se ‘iskazala’ u skandaloznome praćenju ustoličenja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, zbog čega je bila čak i profesionalno kažnjena. Ali, i ovdašnji soroševci čine se neuništivima: sada je evo i ‘nagrađena’ u novoj predsjedničkoj prigodi, koju je opet iskoristila za svoj i partijski agitprop!

U svezi s ovim bilo je nevjerojatno čuti predsjednika najmoćnije države svijeta koji, umjesto da barem ovih prvih dana uživa u ‘slastima’ izborne pobjede, poručuje svojemu biračkom tijelu od 60 milijuna ljudi da će nastaviti pisati svoje kratke komentare preko tweetera, jer jednostavno slavni američki mediji – sve lažu! A lažu, jer su gotovo svi u rukama soroševske globalizatorske oligarhije. Mene je to natjeralo da se prisjetim samih početaka, barem kad je o Hrvatskoj riječ (a vidimo da stvari stoje slično i u moćnoj i nekad ‘uzornoj’ Americi).

Ja sam, naime, zabilježio točan trenutak kada sam uočio da je Soros nagrnuo i u naše smjerne hrvatske živote, nad koje se upravo nadvijala prijeteća sjena Miloševićeva nacionalsocijalizma, njegove ‘antibirokratske revolucije’, a potom i predstojeće velikosrpske agresije. Ja sam već bio debelo u nemilosti tadašnje miloševićevske i kadijevićevske Slobodne Dalmacije, glavnoga urednika Joška Kulušića i njegove ‘sive eminencije’ Miljenka Smoje pa sam gurnut u kulturnu rubriku, što je bilo ravno statusu ‘novinara na ledu’ (soroševski Hrvatski helsinški odbor i danas ‘nagradu za ljudska prava’ naziva po Kulušiću).

I upravo u tome kulturnom prilogu u subotu 20. listopada 1990. godine, u tekstu pod naslovom ‘Zreli smo za novi korak’ objavio sam intervju s tadašnjim generalnim direktorom Interuniverzitetskoga centra u Dubrovnikom Oerjarom Oeyenom, nekadašnjim rektorom norveškoga sveučilišta u Bergenu (on je s Ivanom Supekom bio i suosnivač toga središta ‘s blagim oligarhijskim okusom’). Oeyen mi je u jednome trenutku rekao – a ja zabilježio – ‘ da je ‘vrlo bogati američki Mađar Georg Soros osnovao zakladu za poticanje ove vrste intelektualnih veza, a on izravno pomaže i mnoge tečajeve koje centar organizira’.

Tijekom sljedećeg desetljeća, povijesnih devedesetih godina, taj ‘vrlo bogati američki Mađar’ premrežio je cijelu Hrvatsku. Uz pomoć ‘domaćih izdajnika’, vladajuće jugoligarhije (roglićevske i njemu srodne), srušio je njezinim oružjem i krvlju izboren ‘duhovni suverenitet’ i time dao bitan prinos njezinu pretvaranju u ono što je danas: tvarna i duhovna kolonija stranih i o njima ovisne domaće oligarhije (to nam je i službeno potvrđeno na nadležnome mjestu i jeziku: engleski ‘garbage’ ili hrvatski ‘smeće’). Drugim riječima, sve ovo što danas, posebno u duhovnome pogledu ‘imamo’, uzgojeno je ispod Soroševa šinjela (uključujući i Radu Borić, voditeljicu jedne od vodećih tv-tribina na ‘narodnjačkome’ HTV-u, i Sanju Sarnavku, koje sada neutješno kmeče na razglasima po zagrebačkim trgovima).

Ja sam sve to četvrtstoljetno Soroševo burgijanje i po Hrvatskoj bilježio, uključujući i njegove susrete s visoko plasiranim marionetama poput Ive Josipovića, tadašnjega ‘hrvatskog predsjednika’, koje su režimski mediji uredno prešućivali, ali ne i ovaj (Hrvatski) tjednik. Ipak, cijeli Sorošev sustav najbolje sam shvatio iz jednoga teksta u planetarno-oligarhijskome International Herald Tribuneu od 10. listopada 1999. godine. To sam podijelio sa svojim čitateljstvom tadašnje Slobodne Dalmacije, glavnoga urednika Josipa Jovića, u svojoj kolumni ‘Poslije bitke’, a u tekstu pod naslovom ‘Zlatno tele’ od 16. veljače 2000. godine (godinu prije nego što nas je gotovo sve tadašnji predsjednik vlade Ivica Račan, za račun sebe, svoje Partije/Udbe i Sorosa ‘zauvijek’ uklonio iz mainstream-novinarstva).

Evo što sam tada prenio još sasvim sluđenim Hrvatima. (Danas je barem dio njih progledao, a u svijetu još i više). Naime, novinari toga lista – čije je ime s razlogom nadahnulo i zloglasni Feral Tribune – zapravo profesori Falk s sveučilišta u Princetonu i Strauss s Wilmingtona objavili su kako je u pripremi za svijet ‘prva globalna skupština naroda’. Ona će se stvarati u sprezi ‘kozmopolitskih pojedinaca s iznimnim bogatstvom i utjecajem’ – gdje sam odmah prepoznao i Sorosa – i ‘nevladinih udruga’ (Rade, Sarnavke, Pusića, ženskoga i muškoga itd.). Države koje se ne pokore, rečeno je, bit će (privremeno) ‘bez predstavnika’ ili s nametnutim predstavnicima ‘u egzilu’ – sve dok se ne pokore, tj. ne prihvate ‘univerzalne vrijednosti nad uskogrudnim brigama i uvjerenjima’. Drugim riječima, ‘novi svjetski poredak’ ili globalna diktatura vrlo nalik nacifašističkoj ili komunističkoj, a pod krinkom najboljega, ‘najplemenitijeg’ i ‘najmiroljubivijega’ od svih svjetova.

Trump razbucao sotonsku pređu

A onda se, eto, pojavio jedan Donald Trump, ‘politički nekorektan’ ‘ognjištar’, kao da je u Washington banuo izravno negdje iz Ogorja Gornjega, i zaprijetio kako će preko noći srušiti sve što su Soros i njegova planetarna vladarska klika tako sotonski uporno i, činilo se, savršeno pleli i ispleli.

I što će sad biti s nama? Moglo bi doista biti onako kako je jedan ovdašnji prilježni đavolov učenik, Zoran Milanović zvan Zoki, prijeteći bio navijestio, a potom otprhnuo na smetlište povijesti: ‘mi ili oni’! A ako nekoga takve prijetnje ipak zaplaše – a barem su Hrvati na njih odavno otvrdnuli – neka se, makar u toj ‘sitnici’, ugledaju na novoga američkog predsjednika: neka stave ruke na jednu, a ako treba i na dvije Biblije, i glasno i jasno kažu urbi et orbi: ‘Nije me strah’!

Joško Čelan/Hrvatski tjednik

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

MOLITVA PATERA RUFUSA ZA HRVATSKU: ‘Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći’

Objavljeno

- datum

 MOLITVA OSLOBOĐENJA IZ 1999. GODINE     Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

Sada u ovim čudnovatim trenucima povijesti, kako svijeta, tako i Hrvatske dobro se prisjetiti seminara patera Rufusa Pereire, indijskog svećenika koji je 1999. posjetio našu zemlju i održao 4-dnevnu duhovnu obnovu u kući Tabor. Zapisi sa tog seminara kao i još nekih, koji su bili nakon toga organizirani od Pokreta krunice za obraćenje i mir objavljeni su 2010., u knjizi P. Rufus Pereira – “Duh Sveti obnovitelj, ozdravitelj i osloboditelj. Pater Rufus je bio među prvim svjetski poznatim karizmaticima koji su posjetili Hrvatsku i molili za nju i njene ljude.

Rekao je: Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

– Bio je to nezaboravan duhovni događaj, posebno molitva za Hrvatsku, kada je pater Rufus zamolio da svi vjernici kleknu i lijevom rukom dotiču zemlju, a desnu uzdignu prema nebu, kako bi izrazili čvrstu vjeru, da naša zemlja može primiti puninu blagoslova, samo od Gospodina- napisao je jedan vjernik koji je prisustvovao tom susretu i blagoslovu – donio je tada portal dnevno.hr.

Evo  molitve koju je p. Rufus izgovorio za Hrvatsku:

“Gospodine Isuse, Ti ljubiš ovu zemlju. Molimo Te za oslobođenje čitave zemlje. Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći, prekini sve sotonske kultove i veze u ovoj zemlji! Oslobodi svaku planinu, svaku rijeku od Sotonine moći! Oslobodi svako drvo, svaku životinju od Sotonine vlasti! Iznad svega, molimo Te za oslobođenje hrvatskoga naroda. Gospodine, u Tvoje Ime molimo da slomiš Sotoninu moć nad hrvatskom zemljom, da slomiš snagu Sotoninu nad narodom hrvatskim, da slomiš snagu zla nad Crkvom u Hrvatskoj, da oslobodiš ljude od bavljenja okultnim praksama, da ih izliječiš od rana rata, koje su postale ulaz sotonskom utjecaju. Gospodine, ova zemlja pripada Tebi! Ti si je stvorio. Ti si je svojom predragocjenom krvlju otkupio. Ti si je posvetio Duhom Svetim. Gospodine, svi zajedno ponovo posvećujemo ovu zemlju Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo hrvatski narod Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo Crkvu u Hrvatskoj Tvojemu presvetomu Srcu i sve Ti to prinosimo po bezgrješnome Srcu Marijinu. Gospodine, molimo Te da Marija bude kraljica ove zemlje, da donese mir ovoj zemlji, kao što je donijela mir Rusiji, kao što je donijela mir u Fatimu, kao što donosi mir u Međugorju. Gospodine, ponovo posvećujemo ovu zemlju Bezgrješnomu Srcu Marijinu. Gospodine, molimo ovu molitvu egzorcizma i oslobađanja, molimo ovu molitvu ponovne posvete i posvećivanja po zagovoru sv. Josipa zaštitnika Hrvatske, svih apostola, sv. Franje i sv. Antuna, sv. arkanđela, anđela i svih svetaca ove zemlje. Hvala ti, Isuse! Slava ti, Isuse! Aleluja, Gospodinu! Hvala Ti, Gospodine Isuse! Aleluja! Aleluja, Aleluja!”

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

PO UKAZANJU ISUSOVU   Posveti se Srcu Isusovu onako kako je to činila  sv. Margareta Marija Alacoque

Objavljeno

- datum

Isus je dao i 12 obećanja onima koji budu širili ovu pobožnost!

Sveta Margareta Marija Alacoque rodila se u Francuskoj 1647. U dobi od 24. godine stupila je u Red Sestara Pohođenja Marijina. Već je i prije stupanja u samostan imala više nadnaravnih viđenja a u narednom razdoblju ekstaze su postale i učestalije radi čega je pretrpjela mnoge neugodnosti od strane susestara.

Ostala je čvrsta u vjeri i njezina je ljubav prema Isusu sve više rasla. 1675. godine, u vrijeme tijelovske osmine, došlo je do važnog ukazanja u Kapeli Pohođenja. Margareta je ugledala Isusa koji joj je naredio da se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede Petak Srca Isusova. Usprkos najvećim protivljenjima i okrivljavanjima kojima je bila izložena, svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu. Drugom je prigodom Isus zatražio od Margarete da se svakog prvog petka u mjesecu pričesti te je tako nastala pobožnost Prvih petaka. Potporu i pomoć dobila je od poglavara mjesne isusovačke redovničke zajednice. Na njega ju je za vrijeme jednog viđenja uputio sam Isus. Najvažnije što je Isus želio prenijeti njoj, a onda i svim ljudima, je istina o njegovoj silnoj ljubavi prema čovjeku i istina o njegovu Srcu kao simbolu te ljubavi. Svetica je umrla 16. listopada 1690. godine a tijelo joj se nalazi u kapeli gdje joj se ukazao Isus. Sredinom 19. stoljeća papa Pio IX. službeno je uveo u Crkvu blagdan Srca Isusova koji se slavi prvi petak nakon blagdana Tijelovo.

Posveta Isusovu srcu sv. Margarete Marije Alacoque

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao tvoj rob.

Amen.

Isus svetoj Margareti obećava da oni koji budu štovali njegovo Presveto Srce daje ove duhovne i vremenite blagodati:

1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.
2. Unijet ću mir u njihove obitelji.
3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
7. Mlake će duše postati revne.
8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.
9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.
10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.
11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati.
12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

Autor: Vjera

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Brašančevo (Tijelovo)

Objavljeno

- datum

BLAGDAN je Tijelova. Za Katoličku crkvu, Tijelovo se obilježava u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Svetkovina se pojavljuje u 13. stoljeću, no zapadno kršćanstvo počelo ga je obilježavati tek u 14. stoljeću. Postoji legenda prema kojoj je augustinska redovnica Julijana iz samostana u Belgiji, imala viđenje punog Mjeseca, na kojem je opazila mrlju.

Mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju nedostatkom blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Mjesni biskup je na njezinu molbu uspostavio blagdan, koji se u početku zvao blagdan Euharistije.

Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom je taj blagdan htio proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila smrt. Tek u 14. stoljeću, blagdan se proširio na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Tijelovo je katolički blagdan koji se slavi u četvrtak poslije nedjelje Presvetog Trojstva.

U nekim hrvatskim krajevima ovaj blagdan se zove i  Brašančevo  a potječe iz 18. stoljeća.

Riječ Brašančevo dolazi od riječi  brašno, od čega se pravi kruh a kruh u pretvorbi u sv. Misi postaje Kristovo Tijelo. Ovaj blagdan je ujedno i spomen na ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak.

Blagdan se pojavljuje u 13. stoljeću kada se augustinskoj redovnici sv. Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punog mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja.Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje  a kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu sv. Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji dao uvesti blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije.Sv.Julijana i njeni suvremenici širili su ideju toga blagdana  ucijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji. Jedan je svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv.Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ova dva događaja tadašnji papa Urban IV.  08.09.1264. objavljuje bulu kojom ustanovljuje blagdan Tjelova (Euharistije)  želeći tu svetkovinu  proširiti na cijelu Crkvu.

No brza smrt ga je spriječila u tome.Tek u 14. st. papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Događaj, sličan onome u Bolseni, zbio se god. 1411. i u Hrvatskoj, u Ludbregu: Za najvažnijeg dijela sv.mise –pretvorbe-  kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u ovo čudo.

Tada je ugledao da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Taj događaj temeljito je ispitivao papa Julije II. (1503-1513.).Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu ali je dozvolio javno štovanje relikvije što čini i njegov nasljednik papa Leon X.

Svetkovina Tjelova je povezana sa procesijama. Prva Tjelovska procesija  održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Svojim sudjelovanjem u procesiji krenimo za Kristom,posvjedočimo svoju vjeru, sačuvajmo našu lijepu kršćansku tradiciju i običaje.(kamenjar.com)

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno