Connect with us

Tvrtko Dolić

Zajednička jezičina Srba, Hrvata, Bošnjaka i Crnogoraca

Objavljeno

- datum

 UDAR UZ 50. GODINJICU FAMOZNE DEKLARACIJE O HRVATSKOM JEZIKU  Domaća peta kolona stalno se širi i nezaustavljivo maršira. Na 50. obljetnicu Deklaracije o hrvatskom jeziku pokrenuta je yu-inicijativa za oživljavanjem srpsko-hrvatskog jezičnog normativa kao zajedničkog jezika Srba, Hrvata, Crnogoraca i Bošnjaka.

Jučer je u Sarajevu predstavljena “Deklaracija o zajedničkom jeziku”, jednom policentričkom standardu, koji se kako to potpsinici tvrde upotrebljava u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, nabrojeno tim redom. Ali tako možemo definirati sve jezike svijeta kao jedan policentrički jezik. Kako to reče Jacques Lacan, svatko od nas posjeduje svoj osobni jezik. Svaka obitelj ima svoj zaseban rječnik. yu-Deklaracija je  providan pokušaj da se školstvu u Hrvatskoj ponovno nametne ćirilica. Jasno je da yu-slavenski nisu potpisali Nina Obuljen Koržinek, praktično ministrica za hrvatski jezik, niti Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik, ali nisam posve siguran da to ne bi učinili da nisu na tim funkcijama. Obuljen Koržinek dala je najtočniju formulaciju: “Pitanje zajedničkog jezika je politički konstrukt koji je došao s jednom državom ’45. godine i nikada zapravo u stvarnosti nije zaživio.” Jozić je ukazao na činjenicu da se yu-Deklaracija pojavila u hrvatskom novinstvu 28. ožujka, na obljetnicu skoro istovjetnog Bečkog književnog dogovora iz 1850. Tada je izvršen atentat na hrvatski jezik i hrvatsko nacionalno biće. Yu-Deklaracija pojavila se zato što hrvatsko Ministarstvo kulture i Institut za hrvatski jezik nisu ništa učinili da se velikosrpski kukolj odstrani. Hoće li Jozić i Obuljen Koržinek iskoristiti novi velikosrpski i orjunaški nasrtaj na ono što je ostalo od hrvatskog jezika da konačno hrvatski jezik vrate njegovim temeljnim odrednicama?   

Prva zvijezda sarajevske prezentacije vampirskog yuzika bila je naša Vukovarka Ivana Bodrožić. Jezovita je simbolika tog trenutka. Prisjetim se silovanih hrvatskih žena na istoku naše Slavonije, kada zajednički jezik nije upalio, nego su bile prisiljene učiti srpski jezik i ćirilicu. Prisjetim se i nesretne višegradske Raze Babić, koja je godinama silovana u srbijanskom logoru. Djeca su joj oduzeta, pa kada su je posjetila u izbjegličkom kampu u Goraždu, bile su to osobe drukčijeg identiteta.  Tu odlučuje karakter ’45. Naime, svako dijete začeto u aktu silovanja svoj život duguje i silovatelju! Nasilje nada Hrvatima, Hrvatskom i hrvatskim jezikom dogodilo se bezbroj puta. Od promotivnog istupa Vukovarke Ivane Bodrožić 2011. protiv tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića, do njenog romana “Rupa” promijenilo se puno toga. Kako tvrde branitelji koji su čitali to “književničko” štivo s političkom zadaćom, Bodrožić je u liku Brigite Arsovske prezentirala zviždačicu i saborsku zastupnicu Mariju Budimir, opisujući da je u mladosti bila prostitutka koja je imala seks s njemačkim ovčarom. Svakodnevni život donio je svoje otklone, pa je Ivana Bodrožić sve poznatija kao snaha Mime Simić, gay aktivistice koja se prošle godine u Las Vegasu vjenčala sa svojom djevojkom. Navodno je Mima Simić bila član tročlane komisije HAVC-a koja je njenoj prijateljici Mileni Zajović odobrila 140 tisuća kuna za razvoj projekta “Savska 66” – riječ je o dokumentarcu o hrvatskim braniteljima iz vizure LGBT zajednice. Nemojte me krivo shvatiti – Ivana je partnerica Miminog brata. Ne bih se iznenadio da je u Sarajevu ista Ivana Bodrožić zajedno sa Ivom Josipovićem prezentirala yu-Deklaraciju.

FENOMEN: Hrvati govore tri različita jezika, a Hrvati, Srbi, Crnogorci i bosanski muslimani samo jedan!

“Sarajevska inicijativa 4×1=1” zapravo je kreirana u Zagrebu, “na sastanku proširenog odbora eksperata”, kako sebe vidi Snježana Kordić. Ta “znanstvenica” osporava policentričnost hrvatskog jezika da bi to svojstvo pridružila zajedničkom yu-pravljencu. Nimalo je ne smeta činjenica da hrvatski jezik ima svoja “Ausbau narječja” (termin je uveo Heinz Kloss). To je pospremila lako, onako partizanski – za nju su kajkavski, čakavski i štokavski tri različita jezika! Tako imamo fenomen da Hrvati govore tri različita jezika, a Hrvati, Srbi, Crnogorci i bosanski muslimani samo jedan. Dakle, imamo opakog uljeza u znanosti, koji po svijetu sije svoj nered, sramoteći kroatiste. Njene teze nisu znanstvene, nego više religijske. U svojoj knjizi “Jezik i nacionalizam”, Snježana Kordić je iznijela niz obmana. Evidentnu različitost prezentira kao težnju za objedinjavanjem. A ako dođe do silovanja, i to je život. “Poznato je da se kod južnih Slavena religijski, jezični i etnički kriteriji ne preklapaju”, veli nam Kordićka (str.178). Ona jednostavno izokreće činjenice, pa umjesto da govori o srpsko-hrvatskom konstruktu kaže kako se izvorni srpsko-hrvatski jezik podijelio “na četiri jezika nasljednika”. Na str. 184 dodala je nebulozu E. Gellnera: naciju formiraju nacionalisti! Kako su postali nacionalisti ako nacija prije njih nije postojala? Kordić je 90-tih izjavila da kroatisti grade sliku o postojanju neprijatelja. Eto, srpska i srbijanska agresija na Hrvatsku i BiH bila je izmišljotina kroatista. Zamislite, lažljivi hrvatski kroatisti prodavali su teze da je tamo neki Vukovar napadnut i razoren. Znakovit je napad Snježane Kordić na našeg jezikoslovca Radoslava Katičića. Ona njegov doprinos reducira na praslavensku mitologiju i neukusno spominje Katičićeve godine. Smeta je izjava Katičića da Srbi nisu štokavci. U knjizi “Jezik i nacionalizam” (str. 16) imamo podnaslov “Hrvatsko kopiranje nacističkog purizma”. Kordićka citira B. Buscha. “Već početkom 90-tih hrvatska jezična politika počela se orijentirati prema jezično-političkim mjerama fašističkog ustaškog režima iz 1940-tih. Odmak od srpskog i čišćenje hrvatskog od srbizama bili su osnovna tema ustaške jezične politike.” Kordićka zastupa tezu da je Jugoslaviju slomila etnička ravnoteža, u smislu da se stalno tražio ravnopravan balans između pojedinih nacija. Za nju je Jugoslavija bila zemlja tolerancije.         

Od svih potpisnika yu-Deklaracije samo se nekoliko njih izjašnjava Hrvatima, a takvi opet traže novi jezik za svoje mješovite brakove ili svoje mješovite veze, koje nikoga ne smetaju, ali nitko ne želi da im takvi nameću svoje individualne ili obiteljske jezične normative. Kako udovoljiti Hrvatima i Hrvaticama koji su pronašli partnera u Kini ili Indiji? Potpisnici yu-Deklaracije prezentiraju se kao kulturni djelatnici, a zapravo je to veliko neznanje i teški balkanski primitivizam. Znate, ima mješovitih brakova i u Portugalu i u Španjolskoj, jezici imaju svoje sličnosti, pismo je isto, ali je ipak izostao  zajednički portugalsko-španjolski jezik. Usprkos sličnostima danskog i njemačkog, zajednički jezik nije zaživio. Što je sa slovenskim jezikom? Naime, hrvatska kajkavica po nekim je svojim značajkama srodnija slovenskom jeziku negoli crnogorskom ili bosanskom. Osobno me zasmetala “kroatizacija” nekih znanstvenih izraza za NDH, ali se isto provelo na slavenskoj matrici. Još jedanput ću to podvući, zbog nekih naših polupismenih jezikoslovaca: kultura nekog europskog jezika mjeri se sadržinom helenskih i latinskih riječi. To ne možemo promijeniti niti u NDH niti nakon NDH, i dajte da se to ispravi, jer ovako izgrađujemo balkansku i slavensku kompatibilnost, koja je pravo mučenje u bilo kojoj znanstvenoj komunikaciji. I još nešto: niti zajednički helensko-latinski bazen riječi ne može biti osnova za zajednički europski ili balkanski jezik.         

 

ZNAKOVITA LISTA

Potpisnici yu-Deklaracije o zajedničkom jeziku

“Iza nas ne stoji nikakva politika” – izjavio je Slobodan Šnajder, a već njegov potpis yu-Deklaracije ukazuje na svima poznatu politiku. Među stotinama potpisnika pronalazimo i ova imena: Vesna Teršelić, Dejan Jović, Rade Šerbedžija, Lenka Udovički, Biljana Srbljanović, Mima Simić, Roman Simić, Ivana Bodrožić, Jasmila Žbanić, Snježana Kordić, Bora Ćosić, Vuk Uskoković, Olja Savičević Ivančević, Daša Drndić, Nebojša Lujanović, Srečko Horvat, Branko Buden, Balša Brković, Ivan Čolović, Svetlana Slapšak, Filip David, Dragan Markovina, Josip Mlakić, Ante Tomić, Dubravka Ugrešić, Alida Brerner, Ermin Bravo, Edo Popović, Damir Karakaš, Vedrana Rudan, Snježana Banović, Svetislav Basara, Dragan Velković, Rajko Grlić, Tatjana Gromača, Željko Ivanković, Mirjana Karanović, Željko Komšić, Enver Kazaz, Pero Kvesić, Aleksandar Hut Kono, Heni Erceg, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Branislav Oblučar, Teofil Pančić, Vuk Perišić, Nikola Petković, Boris Postnikov, Nenad Rizvanović, Faruk Šehić, Igor Štiks, Vladimir Arsenijević, Vladislav Bajac, Nikola Bajto, Asja Bakić, Ahmed Burić, Marinko Čulić, Ferida Duraković, Zdravko Grebo, Fadila Nura Haver, Oto Horvat, Saša Ilić, Ivan Ivanji, Ante Lešaja, Mirjana Miočinović, Boris Pavelić, Nenad Veličković, Zdravko Zima, Borka Pavičević, Ana Pejović, Srđan Srdić, Srđan V. Tešin, Jasna Šamić, Elma Tataragić, Drago Pilsel, Tijana Spasić, Adis Šušnjar, Nela Pamuković, Borka Rudić. Ispričavam se ako sam neko ime i prezime krivo prenio, pa i svima onima koji se imenom i prezimenom pronađu na tom popisu a zapravo su druge osobe ili promišljaju drukčije.

POVJESNIČAR WOLLFY KRASIĆ:

Deklaraciju o hrvatskom jeziku kreirala je Udba

Koja asocijacija stoji iza yu-Dekalracije? Kao i hr-Proljeće, hr-Deklaracija imala je funkciju razotkrivanja Hrvata, da yu-klika snimi tko kako diše. Više od 70 članova Komunističke partije potpisalo je Deklaraciju, a kažnjena je samo polovica njih. Nadnevka 13. ožujka osvanula je u Jutarnjem listu analiza povjesničara Wollfyja Krasića na temu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. Krasić navodi informaciju saveznog SDB-a: “Za vreme Zagrebačkog velesajma Krleža je kontaktirao i s Radovanom Zogvoićem. Pričao mu je da je posle objavljivanja Deklaracije tražio prijem kod predsednika Tita da bi mu objasnio da je Deklaracija ispravan akt, da se radilo o aparatu CK Hrvatske i da su za istu znali mnogi članovi CK SKH prije nego što je objavljena.” Kako to navodi Krasić, “od 24.III. Do 1.XI. 1967. godine SDS SR Hrvatske je po akciji Klek poduzela sljedeće mjere: za 851 lice izvršena provjera; sa 314 lica obavljen informativni razgovor, sastavljeno 114 službenih zabilješki; angažirana 84 suradnika i veze; nad 8 lica primjenjena operativno-tehnička mjera ozvučenja; nad 15 lica izvršen ilegalni pretres; nad 37 lica zavedena kontrola pošte; nad 22 lica zavedena kontrola telefonskih razgovora; nad 29 lica korištena pratnja i 5 lica ispitano na poligrafu”. Baš me zanima kako će na yu-Deklaraciju reagirati poznati “hrvatski represivni aparat”. Teza da je Franjo Tuđman bio autor Deklaracije o hrvatskom jeziku posve je promašena. Tada je Tuđman bio prava beba za iskusne društvene i političke lopine poput Miroslava Krleže i Vladimira Bakarića. Krasić pogrešno navodi Deklaraciju kao izravnu osnovu za smjenu Franje Tuđmana na mjestu direktora Instituta za historiju radničkog pokreta i njegovog izbacivanja iz SK. Tuđman je smijenjen u protuhrvatskoj histeriji nakon pojave Deklaracije. Krasić navodi da je Služba konstatirala: “Posljednji podaci ukazuju da su nosioci i sastavljači (Deklaracije) Frangeš i Jonke, a da posrednu aktivnost sada ispoljavaju Tuđman, Šegedin, Šoljan, Kušan, Gotovac i drugi”. Krasić je mišljenja da Dalibor Brozović nije bio suradnik u vrijeme izrade Deklaracije, nego je to postao nakon Deklaracije, unutar kampanje protiv njenih autora i potpisnika. “Kako je stanovao u Zadru, Dalibor Brozović je bio na vezi Centra SDS-a Split. Nadalje, s obzirom na najintimnije informacije o crticama iz Jonkeova, Frangešova i Brandtova života, vidljivo je da je izvor iznimno dobro upoznat s njima.” Lako moguće da se kodno ime “Forum” odnosilo i na Tuđmana i na Brozovića, a možda i na širi forum, i da zapravo nije bilo suradničko.

 

Tvrtko Dolić 

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Tko će Agrokoru posuditi 1,6 milijardi eura?

Objavljeno

- datum

 NEVIDLJIVA RUKA SKUPINE BORG    Izvanredna uprava Agrokora poslala je sudionicima Roll up ugovora zahtjev za njegovo produljenje jer nitko ne želi refinancirati 1,06 milijardi eura roll up kredita. Kada se pribroji isplata 600 milijuna eura razlučnim vjerovnicima, Agrokoru će uskoro netko trebati posuditi 1,6 milijardi eura. To je rezultat rada interesne skupine Borg na čelu s Martinom Dalić, to je ta stabilnost kojom se hvale.

Ukratko: metodologija rada interesne skupine Borg je ova: zadužuj, izvlači milijune, i onda to prikaži kao stabilnost, a poslije neka netko drugi vraća dugove. Inteligentni Ratko Bošković takve je prepoznao kao kompradore, koji rade za strance na štetu vlastitog naroda. Izvanredna uprava objavila je revidirana konsolidirana financijska izvješća Agrokora za 2017. bez obavljanja revizije za svako pojedino poduzeće koncerna Agrokor. Kako je to moguće? Pripadnici Vlade RH i izvanredne uprave Agrokora kažu da su stabilizirali Agrokor. Naravno, kada nitko ne može pokrenuti ovršni postupak nad Agrokorom i njegovim povezanim poduzećima. Najveći pobornici slobodnog tržišta postali su najveći zagovornici državnog intervencionizma u kompaniji koja je 100 posto u privatnom vlasništvu.

Zavjera

U objavljenoj elektroničkoj prepisci možemo prepoznati mnoge inkriminirajuće radnje, od toga da budući izvanredni povjerenik (Ante Ramljak) traži od Ivana Crnjca (preko Martine Dalić), tadašnjeg glavnog financijskog direktora za Agrokor, financijska izvješća i ostale strogo povjerljive pravne i financijske dokumente tada već posrnulog koncerna Agrokor. Dakle, pripadnici skupine Borg dobili su povlaštene informacije iz koncerna Agrokor, koji je tada bio u problemima, a isti su trgovali dionicama. Imali su sve podatke o koncernu Agrokor i paralelno pripremali lex Agrokor u tajnosti, za svoje ciljeve. U kojem je svojstvu tada bio Ante Ramljak? Kako je palo na pamet potpredsjednici vlade tražiti osjetljive podatke, financijske i pravne prirode, od jedne potpuno privatne kompanije? U kojem svojstvu je Boris Šavorić početkom 2017. išao na sastanak s imateljima PIK obveznica (obveznice Agrokora za koje je Todorić založio dionice Agrokora), po naputku Martine Dalić? Da ubaci bubu u uho imateljima PIK obveznica kako bi za njih bilo dobro da uspostave kontakt s državom? U kojem je svojstvu Ante Ramljak išao na sastanke s Knighthead Capitalom, koji je ekstra profitirao na lex Agrokoru i roll up kreditu? No, to je tako i tako posao za nadležne pravosudne institucije. Iz elektroničke pošte može se iščitati da je skupina Borg bila svjesna toga kako lex Agrokor ima mnoge ustavnopravne propuste, ali je njima to bilo zanemarivo, šaljivo.

I, sve to nije sporno našim glavnim medijima, koji i dalje minoriziraju sve zloporabe, braneći neobranjivo. Igor Peternel razotkriva: “Jutarnji list je vječiti bilten za veličanje aktualnog premijera i gaženje bivših”. Prisjetimo se harangi protiv Ive Sanadera i Tomislava Karamarka. Prvog su smaknuli zbog glupog dodavanja papirića. Drugi je pao zbog sumnje koja se u odnosu na svu ovu muljažu Andreja Plenkovića doima kao blaga dječja temperatura. Objavama za potrebe opravdavanja Martine Dalić, glavni mediji potvrđuju da su pod kontrolom poslovno-političkih elita, da ovom zemljom već 73 godine vlada ista mafija. Pad komunističke formacije i na njoj izraslog Agrokora, tranzicijskog koncerna za jugoslavenske uhljebe, sam lex Agrokor i njegova provedba, pokazali su koliko je ta ista “elita” prazna, pa i nedobronamjerna. Gore od svega, takav je Agrokor više učinio za konkretnu proizvodnju od svih tih proroka slobodnog tržišta, koji apliciraju najgori divlji kapitalizam kada dođu na vlast. Prva pera Jutarnjeg lista samo prije nekoliko tjedana predlagali su visoko državno odličje za Martinu Dalić, i pri tome su ismijavali Miru Bulja i njegovu zabrinutost. Na ispiranje kriminala kroz glavne medije nastavlja se ispiranje istih afera u Hrvatskom saboru. A podcjenjivanje Sabora i opstrukciju krovne zakonodave razine vlasti predstavlja i lažno svjedočanje Martine Dalić o kontaktima s odvjetnicima ureda Šavorić. Tada smo imali i njeno bahato istresanje na upite saborskih zastupnika, što je odlika državnih dužnosnika u obavljanju poslova za javno dobro. Ali eto, svako podcjenjivanje dobronamjernih osoba na kraju se skupo plaća. Martina Dalić ostaje bez državnog odličja, a mogla bi pasti državna optužnica, dok su pred Mirom Buljom novi saborski mandati i nove godine korektnog zastupanja nacije i sirotinje.

 

Cijela ta medijsko-poslovno-politička elita u potpunosti je raskrinkana. Sve njih karakterizira snažno oslanjanje na poluge državne vlasti, a najbliže ih pokriva izraz tehnomenadžeri. Bez poslova s državom ili u okviru same države, oni su nitko i ništa. Kakva je karijera Martine Dalić, Borislava Škegre i Ante Ramljaka izvan sustava države? Nikakva. Da sve bude gore, sve su to žestoki zagovornici slobodnog tržista, neuplitanja države u gospodarstvo, takozvanog tržišta “nevidljive ruke”. Kad ono, ti isti zagovornici slobodnog tržišta sastavili su izvaninstitucionalno lex Agrokor, uz pomoć kojeg su u potpunosti preuzeli jednu privatnu kompaniju. Ako su toliki zagovornici slobodnog tržišta, kako to da nisu prepustili tržištu da riješi sve probleme? Zašto nisu prepustili “nevidljivoj ruci” da riješi probleme? Ili je nevidljiva ruka zapravo skupina Borg? Prisjetimo se postupanja Martine Dalić za vrijeme divljanja švicarskog franka. “Zašto intervenirati, sve vam je to tržište” – zborila je Dalić. Najedanput, u slučaju Agrokor izostala je njena takva dosljednost. Dalić je sebi dopustila slobodu da ne popuni imovinsku karticu! Javno je izjavila da ne “razumije” zašto bi glede Ine bila u sukobu interesa zbog supruga koji je visoko pozicioniran u toj istoj Ini. Kod nas je zavladala navada da se kriminal ispere kroz medije, i na tome ostane. Večernjak je prije godinu dana objavio da odvjetnički ured “Šavorić i partneri” radi na lex Agrokoru i da su ga angažirali VTB i J.P. Morgan. Dakle, kada se ukaže mogućnost da Borgovci zavuku “nevidljivu ruku” u tuđe džepove, onda je državna intervencija spas za ekonomiju. Slične metode zagovaraju i svi ti silni ekonomski analitičari pod okriljem medija (čast izuzecima). Kritizirali su uplitanje države u slučaju Franak, a podržavaju državnu intervenciju u potpuno privatnu firmu. Renata Rašović reče da se u odnosu na Borgovce sam Ivica Todorić doima kao stara poštenjačina. Imate li i Vi taj osjećaj da je i Fabris Peruško više Borgovac nego Istrijan, ako između tih i takvih izvanzemaljaca postoji razlika. Zanimljivo, Borgovci među nama ulaze u mimikriju, dopuštaju da im kažemo da su ljudi, ali se nikada ne predstavljaju kao Hrvati, iako se tako ponašaju. Hernádijevi znaju reći: Nema tata do Hrvata! Rado uzimamo proviziju i mito, i tome nema pomoći. Toga je svjestan i DORH, pa zato ništa ne poduzima. I tamo su Hrvati! Kao što reče Branimir Bunjac u Saboru, u srijedu, u Hrvatskoj je pedofil na čelu udruge za borbu protiv pedofilije.

Postojeći stečajni zakon je loš. No, vidimo da je lex Agrokor još lošiji. Naime, postoje tvrtke poput Peveca, koje u stečaju posluju i koje su se u tome stečaju restrukturirale. Ali naravno, sve pod okriljem suda. Zašto je uopće donesen lex Agrokor? Upravo zato da spomenuti pozitivan scenarij spriječi, da pogoduje odabranim interesnim skupinama. Koja je razlika između Kraša i Francka – obje su tvrtke domaći proizvođači, ali vidimo da je Marica Vidaković sveprisutna, i da je članica privremenog vjerovničkog vijeća, dok je Franck nigdje, a taj isti Franck ima desetorostruko veća potraživanja prema Agrokoru od Kraša.  I koja je to razlika između malih dobavljača i malih dioničara? Ovi drugi će također otpisivati ulaganja i umanjivati kapital, što će zasigurno utjecati na njihovo poslovanje, zaposlenost, daljnja ulaganja, i tome slično. I utjecati na naše gospodarstvo.

Ništa nije spašeno

Za ono što je provedeno nije trebalo donositi cijeli novi zakon, nego izmijeniti postojeći stečajni zakon. Ovih dana stalno čujemo floskule i fraze od strane vladajućih struktura i glavnih medija kako je lex Agrokor spasio gospodarstvo i sačuvao radna mjesta, što je obmanjivanje javnosti, jedna velika laž. Sve je bilo bolje od onoga što je učinjeno, od dogovora vjerovnika, izmjena stečajnog zakona, pa do državnog kreditiranja Agrokora uz senior status takvog kredita. Svejedno, svi govore kako je lex Agrokor spasio gospodarstvo. Znači, zakonski zabranite pokretanje ovrha nad Agrokorom i svim njegovim poduzećima, odnosno proglasite moratorij na sve dugove Agrokora, i onda se to naziva uspjehom i stabilnošću. Kao, sada sve funkcionira. A pad prihoda prelazi 5 milijardi kuna. Naravno da sve funkcionira kada zabranite ovršne postupke nad kompanijom koja ima 40 milijardi kuna prihoda. Tko to na taj način ne bi mogao voditi kompaniju? I koja kompanija ne bi mogla biti stabilna u takvim uvjetima podmirivanja obveza? Dakle, savjetnici i izvanredna uprava plaćeni su preko pola milijarde kuna da posluju u uvjetima kada niti jedan euro duga ne trebaju vratiti. Zar zaista ti pohlepni predatori misle da su građani potpune neznalice. Restrukturiranje nije niti započeto, a to je trebala biti  glavna zadaća brojnih savjetnika. I gdje je ta stabilnost? Mladi se iseljavaju, a stariji žive sve lošije, industrijska proizvodnja i izvoz rapidno padaju. RH baš treba tsunami, jer je već dugi niz godina u velikim makroekonomskim neravnotežama. Ivica Todorić nije propao zbog kriminala, nego zbog šest glavnih razloga koji su većinom njegova krivica (osim skupog zaduživanja). (1) Investicije je financirao obrtnim sredstvima, tj. iz obveza prema dobavljačima, i pri tome je došao u ročnu neusklađenost aktive i pasive. (2) Kapitalno je bio slab, odnosno imao je nedovoljan udio vlastitih sredstava u ukupnim izvorima financiranja. (3) Skupo se zaduživao uz jezovitih 8-10 posto, što niti jednom biznisu ne dopušta da bude profitabilan, pogotovo onome u poljoprivredi i u maloprodaji, tako da su mu kamate pojele zaradu. Zamislite da su se Kaufland i Lidl širili uz kamatu 8-10 posto. Odmah bi obustavili poslovanje. (4) Agrokor je snažno pritiskala konkurencija. Konzum nije prisutan u nekim trgovačkim centrima. (5) Management je prepušten obiteljskim prijateljima i domaćoj poslovnoj eliti, upravo onoj koja ga je koštala gubitka kompanije. 6) Todorić je bio uvjeren da će država intervenirati i pomoći njegovom giganstkom koncernu. Djelomično je bio u pravu. Država je intervenirala tako da je razvlastila Ivicu Todorića, a profit je usmjerila prema uskoj interesnoj skupini, za sada na teret domaćih dobavljača i malih dioničara. Dakle, u propasti Agrokora ispreplelo se više faktora, od osobnih propusta do makroekonomskih neravnoteža. U uvjetima ovakve fiskalne i monetarne politike nije moguće uspješno voditi bilo kakvu kompaniju. Makroekonomski gledano, Agrokor je na sebe preuzimao sveukupnu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva. I, tome je došao kraj.

Finaciranje finaciranja

Ovih dana je Agrokor izvijestio Javnost da je podnio zahtjev za produljenje Ugovora o najstarijem kreditu (takozvani roll up kredit), jer je izvjesno kako roll up kredit neće biti refininciran do 10. srpnja, kada je njegovo dospijeće. Podsjetimo, izvanredna uprava uz blagoslov privremenog vjerovničkog vijeća (koje je birao sam izvanredni povjerenik) zadužila je Agrokor za 1,06 milijardu eura, mnogo više nego što su bile njegove potrebe za obrtnim sredstvima. Skupina Borg će morati objasniti zašto u prvim verzijama lex Agrokora nema roll up kredita (iako je i sada suspektan), a kasnije se odgovarajuće odredbe pojavljuju. Sve to na svojem blogu zajedno sa svojim pravnim timom navodi Ivica Todorić. Svakom vjerovniku koji je pristupio roll up kreditu obnovljena su stara potraživanja na razini njegovog sudjelovanja u roll up kreditu. Tako su ekstra zaradili oni koji nisu bili nosioci Agrokorovog duga po nominali, a svi koji su u tome sudjelovali naplatili su 100 posto starih potraživanja. Roll up kredit ima status prvenstva naplate (super senioritet) – u mogućem stečaju roll up kreditori će se prvi naplatiti u 100 posto iznosu. Roll up je jednu skupinu vjerovnika stavio u potpuno povlašteni položaj u odnosu na druge. Tako imamo situaciju da roll up kreditori upravljaju koncernom. No, kao što sam spomenuo, očito je da Agrokor ima velikih problema u potrazi za novim financijerima, onima koji bi refinancirali roll up kredit. Posve je jasno da se  ovakvom Agrokoru bliži kraj, i da će poslije nagodbe uslijediti tužbe svih sudionika, i da će Agrokor biti kompanija s više vlasnika u kojoj nitko nema većinu, što će stvoriti dodatne probleme. U takvom ozračuju Agrokor mora naći 1, 06 milijardu eura s kojim će refinancirati roll up kredit i isplatiti skoro 600 milijuna eura razlučnim vjerovnicima. Gdje će Agrokor pronaći 1,6 milijardi eura. I ako ih pronađe, po kojoj kamati?

Usprkos svemu, nastavlja se netransparentnost rada izvanredne uprave Agrokora. Nisu objavljene isplate vjerovnicima, kako se i po kojem ključu nekima plaćalo a drugima ne, što je veliki krimen izvanredne uprave. Financijska izvješća za 2017. godinu za kompanije koje posluju na burzi nisu objavljena, a probijeni su svi zakonom propisani rokovi. To je zapravo šokantno, jer iste kompanije kotiraju na burzi i obveznici su međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja. Što je još tragičnije, izvanredna uprava Agrokora objavila je podatak da  konsolidirani revidirani podaci Agrokora za 2017. iznose 39 milijardi kuna, a da će pojedinačna izvješća kompanija objaviti nakon obavljenih revizija. E sada, kako netko može objaviti konsolidirane revidirane podatke za cijeli Agrokor, a isto nije obavljeno za njegove firme, odnosno, izvješća za pojedine kompanije nisu niti objavljena a kamoli revidirana od strane revizora? Kako je moguće izraditi revidirane konsolidirane podatke za cijeli Agrokor, a prethodno niste obavili reviziju kompanija od kojih se Agrokor sastoji?

Sve je krenulo iz istog paklenog kruga i tamo se vraća

Martina Dalić stigla je u Vladu RH preko noći, praktično s obuke i/ili instruktaže u MMF-u. Zanimljivo, isto grotlo moći može računati i na rusku diplomaciju. Naime, 2. siječnja 2017. kreditna agencija Moody’s snizila je rating Agrokora, da bi skoro istovremeno Anvar Azimov, ruski veleposlanik u RH izjavio da Rusija očekuje da će Agrokor ispuniti svoje obveze prema ruskim bankama. Prvi se upecao i/ili upucao relativno oprezni Božo Petrov, kojemu će banda na zakonodavnoj razini podmetnuti lex Agrokor. Kao formalni predsjednik Sabora, zatražio je razgovor s neformalnim poglavnikom Ivicom Todorićem. Namjesnik antifašističkog kapitala Andrej Plenković i njegova zločinačka ekipa prepoznali su priliku za nastavak privatizacijske pljačke. Zamrznuti su planovi za preprodaju Ine i prodaju HEP-a, dok je tajno pripremljen lex Agrokor u suradnji s onima koji će taj zakon provoditi. Svi oni dobili su milijunske savjetničke angažmane u svezi Agrokora, dok je Ante Ramljak postao posebni povjerenik Velikog Brata za Agrokor. Nije poznato s kojim su i s kakvim prijetnjama premijer i Borgovci natjerali Ivicu Todorića da zatraži aktivaciju lex Agrokora, ali je On to učinio već 7. travnja 2017. Banda je odahnula. Ramljak je imenovao privremeno vjerovničko vijeće kako mu se htjelo, posve proizvoljno i mimo sve norme. Nadnevka 20. prosinca predstavljen je okvir nagodbe Agrokora. Mali dioničari i branitelji posve su pokradeni. Kada se borgovska banda namirila na razini 300 milijuna kuna, nakon što su ostali strvinari zagrabili milijarde kuna, Ante Ramljak podnio je ostavku, točnije 21. veljače ove 2018. Na čelo izvanredne uprave  Agrokora imenovani su Fabris Peruško i Irena Weber, koji su 18. travnja ove 2018. saborskom Odboru za gospodarstvo prezentirali “nagodbu”. Kao rezultat pregovora s privremenim vjerovničkim vijećem Ante Ramljaka, prije nego što je imenovano ono konačno vjerovničko vijeće, koje treba potvrditi stečajnu nagodbu i njene okvire!

Nadnevka 8. svibnja Ustavni sud je objavio kako je lex Agrokor u skladu s Ustavom RH – valjda su mislili na Avnoj. Slijedeći da portal Index objavio je kompromitirajuću elektroničku poštu grupe Borg, koja razotkriva da je lex Agrokor nastavak privatizacijske pljačke, da je Martina Dalić lagala pred istražnim povjerenstvom Sabora za krizu Agrokora. Samozaljubljeni Plenković bio je uvjeren da Index želi pokvariti njegovo slavlje, nakon što je na razini Unije proglašen za prvo blebetalo. Martina Dalić izrekla je NE Staljinu, ali je prilično zakasnila, pa je 14. svibnja morala podnijeti ostavku na sve svoje dužnosti i na sve svoje dugove prema naciji. U Saboru je u srijedu, 16. svibnja, oporba pozvala Plenkovića da podnese ostavku, a on po deseti put ponavlja gluposti: spasio je radna mjesta, i to nije koštalo porezne obveznike niti lipe. Kao, u redu je potonuli Agrokor gurnuti dublje u crveno za milijarde eura, jer to nije država. Eto, tako smo saznali pravi cilj dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a i države – uništavanje domaće ekonomije. Tako da to porezne obveznike ne košta niti lipe! Posve je jasno da je premijer Andrej Plenković bio upoznat sa svim radnjama skupine Borg, koju je činilo odvjetničko društvo Šavorić i partneri (Boris Šavorić i Toni Smrček), Texo Management (Ante Ramljak i Tomislav Matić), InterCapital (Matko Maravić i Tonči Korunić), Altera savjetovanje (Branimir Bricelj i Marko Delić), na čelu s Martinom Dalić, od ponedjeljka bivšom potpredsjednicom Vlade RH. Premijer Plenković riješio se i Ante Ramljaka i Martine Dalić, da bi osobno preživio, da bi se ponašao kao da je time oslobođen svake odgovornosti, ali to ne drži vodu jer je Plenković vrh zapovjednog lanca i još je cijelo vrijeme bio upoznat s činjenicom da je skupina Borg napisala lex Agrokor i na njemu zaradila pola milijarde kuna. Znači, Plenković je znao da se iz Agrokora izvlače milijuni, ali to nije spriječio, nego je to svojom šutnjom podupirao. Koliko znam, ostavke podnose izbornici, a kada promaše dvojica, pada predsjednik odgovarajućeg športskog saveza.

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Samo ustavnim sucima nije jasno da je lex Agrokor neustavan

Objavljeno

- datum

 POSTUPAK IZVANREDNE UPRAVE U POTPUNOSTI JE KONTAMINIRAN     Portal Index i njegovo prilično duboko grlo očigledno su objavu mailova Martine Dalić tempirali za dan nakon prezentiranja odluke Ustavnog suda, dopuštajući da se Miroslav Šeparović i ekipa osramote – prepisali su očitovanje vlade na prigovore vjerovnika. Dogodio se teški kriminal: savjetnici izvanredne uprave napisali su lex Agrokor za sebe.

Vrana vrani oči ne vadi. Ustavni sud je početkom tjedna objavio odluku kojom je Zakon o postupku izvanredne uprave u tvrtkama od sistemskog značaja (u daljnjem tekstu: lex Agrokor) ocijenio kao formalno i materijalno usklađen s Ustavom RH. Svih 12 prijedloga za ocjenu ustavnosti 18 odredbi lex Agrokora ocijenjeni su neutemeljenim. Vlada se kao tvorac lex Agrokora više puta puta očitovala, a Ustavni sud zatražio je i stručno mišljenje profesorice Biljane Kostadinov s zagrebačke Katedre za ustavno pravo. Dva izdvojena mišljenja imalo je troje sudaca Ustavnog suda. Andrej Abramović smatra kako lex Agrokor u cijelosti treba ukinuti, dok su Lovorka Kušan i Goran Selanec potpisali zajedničko izdvojeno mišljenje u smislu da neke dijelove lex Agrokora treba ukinuti i izmijeniti. Ustavni sud zanemaruje prigovor da lex Agrokor nije usklađen s pravnom stečevinom EU, uz obrazloženje da je to u nadležnosti Suda EU. Tragično je da Ustavni sud “naglašava da u svojoj ocjeni polazi od podataka onako kako ih je Vlada navela u svojim očitovanjima u odnosu na pojedine prigovore predlagatelja”. To je pisano priznanje da Ustavni sud nema ili ne koristi svoju autonomnu poziciju, da imamo proklamirani sustav i onaj drugi, unutar kojega se donose odluke mimo sve ustavne i zakonske norme. Dioničari Leda i Jamnice ulagali su u te kompanije a ne u Agrokor! Jasno je to da ne žele shvatiti Martina Dalić i ekipa, ali nije jasno kako to ne mogu ili ne žele shvatiti ustavni suci. Početak i kraj lex Agrokora je roll up kredit koji je određene vjerovnike stavio u povlašten položaj u odnosu na druge. Roll up kreditori obnovili su stara potraživanja, a fondovi pri tome ostvarili i ekstra profite. Kako smo to naslućivali, kontaminirani lex Agrokor postao je inauguracijski dar za državnog odvjetnika Dražena Jelenića.

Unatrag par tjedana, intenzivirale su se pravne odluke glede slučaja Agrokor. VTS je poništio “Ramljakovo” razvrstavanje vjerovnika u 5 skupina, odnosno u vjerovničko vijeće koje ima samo 5 članova. O tome sam već pisao odmah nakon što je Ante Ramljak nakaradno razvrstao vjerovnike u takozvano “roll up vjerovničko vijeće”“ koje bi trebalo sklopiti “roll up nagodbu”. Odluka VTS-a bila je najteži udarac izvanrednoj upravi Agrokora na razini pravosuđa, koje je time poslalo poruku izvanrednoj upravi i skupo plaćenim savjetnicima da su radili pogrešno i protuzakonito. Sutkinja Nevenka Siladi Ristić, koja vodi proces Agrokor na Trgovačkom sudu u Zagrebu, zabranila je angažman novih savjetnika na račun vjerovnika. Isto tako, zabranila je isplatu starih tražbina ZET-u. Zatražila je specifikaciju podmirenih tražbina nakon otvaranja postupka izvanredne uprave, zapisnike sa sjednica privremenog vjerovničkog vijeća, pismo o naknadama, podatke o zaštitnim mehanizmima i obvezi angažiranja sredstava, kao i nalog da izvanredna uprava imenuje novog člana privremenog vjerovničkog vijeća za skupinu “mali dobavljači”. Nevjerojatno je kako su glavni mediji navedene odluke VTS-a i Trgovačkog suda u Zagrebu prenijeli marginalno, gotovo neprimjetno, a zapravo je riječ o značajnim i bitnim odlukama koje vraćaju povjerenje u pravnu državu. Sve ono dobro što su VTS i Trgovački sud u Zagrebu odlučili u proteklih par tjedana opstruirano je s rješenjem Ustavnog suda da je lex Agrokor donešen u skladu s Ustavom RH. Više od toga, Vlada je imala obvezu intervenirati s lex Agrokorom!

Abramović, Kušan i Selanec

Suglasni su da izvan Ustava idu ovlasti privremenog vjerovničkog vijeća i izvanrednog povjerenika. Ostalim ustavnim sucima prihvatljivo je da privremeno vjerovničko vijeće ima iste ovlasti kao i vjerovničko vijeće, sve dok isto ne bude osnovano (čl. 31. st. 5. lex Agrokora). Podsjetit ću vas da sam više puta ukazivao na propust da članove privremenog vjerovničkog vijeća predlaže izvanredni povjerenik na temelju zatečenog stanja u poslovnim knjigama, i to sud odmah potvrđuje bez odgode (čl. 31. st. 2. i 3.). A ovlasti privremenog vjerovničkog vijeća su ogromne, od toga da daje suglasnost izvanrednom povjereniku na plaćanja starih tražbina prije otvaranja izvanredne uprave, od toga da daje suglasnost za novo zaduženje, te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. I tko o tome stvarno odlučuje? Izvanredni povjerenik, jer on sam bira članove na temelju zatečenog stanja u poslovnim knjigama. Gdje hranidbeni lanac završava? Izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća i sud samo to potvrđuje, a izvanrednog povjerenika imenuje Vlada RH. Dakle, članove privremenog vjerovničkog vijeća ne imenuju vjerovnici, nego izvanredni povjerenik i vlada koja ga imenovala. Gdje je tu zaštita vjerovnika, koji bi trebali preuzeti poslovanje društva? Sadašnja tumačenja izvanredne uprave idu toliko ukrivo da može i privremeno vjerovničko vijeće predložiti konačni tekst nagodbe, i dati suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. Ali, ustavnim sucima niti ta odredba nije protuustavna. Bit će zanimljivo u slijedećim danima promatrati kako će na odluku Ustavnog suda reagirati Trgovački sud u Zagrebu, jer je doveden u nezgodnu poziciju. Kada je svima jasno da konačni tekst nagodbe donosi privremeno vjerovničko vijeće i da ta nagodba nema nikakav legitimitet vjerovnika. Ali, eto, u relativiziranju svega i svačega, odlukom Ustavnog suda nagodba dobija pravni legitimitet. Zašto je uloga privremenog vjerovničkog vijeća u postupku izvanredne uprave od presudne važnosti? Jer je to vijeće diskrecijski u suradnji s izvanrednim povjerenikom odlučivalo o postojećim tražbinama nastalim do pokretanja izvanredne uprave. Odlučivalo je i o famoznom roll up kreditu i plaćanju konzultantskih usluga u milijunskim iznosima.

Tako se kroz medije stalno gura teza da izvanredna uprava ima suglasnost vjerovničkog vijeća, što je netočno, jer ona za svoja postupanja ima suglasnost privremenog vjerovničkog vijeća, odnosno nekolicine vjerovnika koji nikada tamo ne bi sjedili da su ih birali relevantni vjerovnici. Tako u privremenom vjerovničkom vijeću imamo Matiju Brlošića kao  predstavnika malih dobavljača, i Maricu Vidaković kao predstavnicu velikih dobavljača. Po kojim su kriterijima njih dvoje ušli u sastav privremenog vjerovničkog vijeća? Kada se zna da su mali dobavljači imali neznatan iznos tražbina (koje su u međuvremenu plaćene), a velike dobavljače predstavlja prokuristica Kraša, kojemu je koncern Agrokor bio dužan 27 milijuna kuna, i taj je dug u međuvremenu u većem dijelu plaćen. Gdje je njihov legitimitet, kada se primjerice zna da je Agrokor dužan Adris grupi preko 1,2 milijardi kuna, a Francku 500 milijuna kuna. Kako to da Adris i Franck nemaju predstavnike u privremenom vjerovničkom vijeću? Zašto su dobavljači digli buku na Sporazum između grada Zagreba i izvanredne uprave u kojemu ZET naplaćuje 80 posto duga, kada se zna da su neki drugi dobavljači naplatili približne postotke duga. To samo pokazuje koliko je kontaminiran postupak izvanredne uprave. Osim Brlošića i Vidaković, u početku je predstavnik imatelja Knighthead Capitala bio Tin Dolički (poslije pravni zastupnik dužnika – nevjerojatan sukob interesa), predstavnik osiguranih vjerovnika bila je Zagrebačka banka, a predstavnik neosiguranih vjerovnika bila je Sberbank. Ustavni sudac Andrej Abramović u izdvojenom mišljenju napominje da je nužno da bez obzira na sve “vjerovnici međusobno u postupku budu u jednakom položaju, kao što to traži i drevna maksima in concursu conditio omnium creditorum par est (položaj svih vjerovnika u stečaju je jednak).

Rollanje s tuđim sudbinama

Osim što je privremeno vjerovničko vijeće plaćalo stare tražbine, ono je i odobrilo roll up kredit. Suci Abramović, Selanec i Kušan tvrde da nije imalo nikakav legitimet za takvu radnju. I još su pri glasovanju presudan utjecaj imali upravo oni vjerovnici koji su se poslije pojavili u roll up kreditu. Adris grupa stalno napominje da želi podatke o tome kada su kupljene obveznice, prije ili poslije stupanja na snagu zakona o izvanrednoj upravi, i jesu li i koliko isplaćene ugovorom o roll-up kreditu, te jesu li i kako imatelji obveznica ovlastili skrbnika na podnošenje prijave potraživanja i zastupanje u izvanrednoj upravi, jer je sasvim jasno kako su strvinarski fondovi kupovali obveznice po diskontu, pri tome ekstra zarađivali, i to sve u vrijeme donošenja lex Agrokora, ako ne i kasnije, što je zapravo nedopustivo i tragično. Obveznica koja je na tržištu vrijedila 30 a izdana je po nominali 100, dobila je prvenstvo naplate i to po nominali. Bez roll up kredita, imatelji obveznica izgubili bi jako puno, jer ne bi mogli naplatiti onoliko koliko su i posudili. Obnovili su svoje stare tražbine novim kreditom, a te stare tražbine ne bi mogli naplatiti. Ovako uz pomoć roll up kredita imaju status prvenstva naplate za sve svoje stare tražbine. Goran Selanec i Lovorka Kušan u svome zajedničkom izdvojenom mišljenje navode: “Naime, novo zaduženje koje izvanredni povjerenik preuzme uz suglasnost privremenog vjerovničkog vijeća ima prednost prilikom namirenja pred ostalim tražbinama vjerovnika te će se vjerovnici tražbina iz tih zaduženja smatrati vjerovnicima s pravom prednosti prije svih drugih tražbina kako u postupku izvanredne uprave tako i u mogućem budućem stečajnom postupku. Posljedice ovakvog seniorskog statusa novih zaduženja u pogledu prioriteta naplate za položaj vjerovnika su izuzetno dalekosežne…. No, ne možemo ignorirati činjenicu da u rukama tijela za kojeg zakonodavac nije osigurao osnovnu razinu transparentnosti rada, čije odluke izmiču djelotvornoj sudskoj kontroli i čija reprezentativnost nije zajamčena, instrument seniorskog statusa tražbine predstavlja značajnu prijetnju zaštiti interesa manjinskih vjerovnika.”

Sasvim je jasno da se roll up kreditom određene skupine vjerovnika (financijske) stavlja u povoljniji položaj u odnosu na druge skupine vjerovnika koji nisu imali financijsku moć za pristupiti roll up kreditu, kao i to da se roll up kreditom obnavljaju stare tražbine. Da su svi vjerovnici pristupilie roll up kreditu u iznosu starih tražbina, onda bi svi svoje stare tražbine naplatili 100 posto. Agrokoru je za sezonu bilo potrebno oko 100 milijuna eura, jer ima jaka obrtna sredstva. Stoga je financijski nakaradno zaduženje u iznosu od 1,06 milijardi eura. Uopće nije sporno da bi kredit u postupku izvanredne uprave trebao imati status prvenstva, ali ne i to da se time obnavljaju stare tražbine. To je velika razlika. Da, točno je to da ako netko posudi 100 milijuna eura poduzeću koje je u problemima, da ima status prvenstava naplate u odnosu na sve postojeće tražbine, ali ne i da se pritom za taj iznos obnavljaju stare tražbine. Time se u svezi vjerovnika jako zadire u postojeća prava.

Izdvojeni su razmišljali

U svome izdvojenom mišljenju, sudac Andrej Abramović navodi kako se potreba za donošenjem lex Agrokora temeljila na proizvoljnim, neprovjerenim i dokazima nepotkrijepljenim tvrdnjama. U obrzaloženju Vlade RH govori se o “mogućnosti nekontroliranog kaosa”, što je jedna velika pretpostavka. Obrazloženje Vlade RH prilikom donošenja lex Agrokora sliči na scenarij za film katastrofe. Sasvim je jasno kako bi se i bez lex Agrokora vjerovnici sami dogovorili. Ne bi dopustili da im potraživanja propadnu. Isto tako, puno bolja opcija bila je izmijeniti stečajno pravo, što konstantno zagovara stručnjakinja za stečajno pravo Jasnica Garešić. Sudac Abramović napominje kako Vlada RH krivo govori da je postojeći zakonodavni okvir loš, jer se novi Stečajni zakon primjenjuje tek godinu i sedam mjeseci. I, tko garantira da će lex Agrokor biti dobar zakon? Skoro svi neovisni pravni stručnjaci tvrde da je lex Agrokor pun nejasnih, nepreciznih i diskriminirajućih odredbi.  Goran Selanec i Lovorka Kušan osporavaju legitimnost ciljeva donošenja lex Agrokora, nerazmjerno ograničenje poduzetničke slobode vjerovnika koji su se u okviru postupka izvanredne uprave našli u manjinskom položaju u pogledu odluke o prihvatu nagodbe, te (prethodno navedeno) ovlasti privremenog vjerovničkog vijeća i izvanrednog povjerenika.

Podsjetimo, VTS je poništio razvrstavanje u skupine Ante Ramljaka i dao nalog izvanrednoj upravi da napravi novi prijedlog razvrstavanja vjerovnika u skupine. U tome je smislu lex Agrokor posve neprecizan – ne postavlja kriterije po kojima se formiraju skupine vjerovnika. Lex Agrokor propisuje da se vjerovnici razvrstavaju u skupine vjerovnika s obzirom na pravni položaj svake skupine, što je nejasna odredba. Ustavne suce zabrinjava mogućnost da sud na kraju zahtijeva samo formalno obrazlaganje same odluke razvrstavanja, bez propitkivanja takve odluke. Tako je Adris grupa posebno kritična prema “primjeni Entity Priority Modela (EPM) u postupku namire, prema kojem, kako je ocijenjeno, bolje prolaze vjerovnici koji imaju veći broj nekvalitetnih jamstava od onih koji imaju manji broj kvalitetnih jamstava”. Naime, Adris smatra kako ima formalno kvalitetnija jamstva od imatelja obveznica, ali da se ta jamstva tretiraju jednako vrijedna. S obzirom na to da imatelji obveznica imaju za “istu” tražbinu veći broj jamstava (prema većem broju poduzeća), to znači da će se naplatiti više od Adrisa.

Također, sudac Abramović posebno neustavnim smatra što se lex Agrokor primjenjuje i nad povezanim i ovisnim društvima tj. društvima sa sjedištem u RH u kojima glavni dužnik ima najmanje 25 posto udjela, neovisno o tome što kod takvih društava ne postoji neki od stečajnih razloga. To znači, da sva poduzeća gdje Agrokor ima najmanje 25 posto vlasništva, automatski ulaze u postupak izvanredne uprave, iako ista mogu biti solventna i zdrava. Postoje situacije gdje Agrokor nije niti većinski vlasnik (Ledo), a poduzeće je u postupku izvanredne uprave! Takva su društva uvučena u postupak mimo svoje volje i mimo interesa vlastitih dioničara (izuzev vlasničkog dijela glavnog dužnika), te sasvim sigurno trpe negativne posljedice zbog donošenja lex Agrokora, navodi sudac Abramović. Ono što je izvanredni povjerenik trebao odmah osporiti su dana jamstva zdravih firmi za dugove Agrokora, jer je lako dokazivo da su jamstva dana mimo odluka skupština i da ta društva nisu imala valjanu protučinidbu za dana jamstva. Još mi je jasno da ministrica Martina Dalić ignorira činjenicu da su dioničari Leda ili Jamnice ulagali u te kompanije a ne u koncern Agrokor, te da su to odvojene pravne osobe, koje imaju svoje odvojene skupštine, svoje dioničare, i tome slično, da ta društva moraju raditi u interesu svih dioničara jednako. Ali mi je posve nerazumljivo da to nije jasno ustavnim sucima (izuzev troje  spomenutih), jer cijela nacija prepoznaje da je manjinskim dioničarima grubo povrijeđeno pravo na vlasništvo.

Na rješenje o prihvatu nagodbe niti vjerovnici niti dužnici nemaju adekvatnu pravnu zaštitu, jer čl. 43. st. 15. propisuje: “Nagodbu koja je prihvaćena od strane vjerovnika sud će potvrditi rješenjem o potvrdi nagodbe. Takvo rješenje ima snagu ovršne isprave. I nadalje, st. 18. istog članka: “Nagodba ima pravni učinak od dana donošenja rješenja o potvrdi nagodbe prema svim vjerovnicima pa i prema vjerovnicima koji nisu sudjelovali u postupku kao i prema vjerovnicima koji su sudjelovali u postupku, a njihove osporene tražbine se naknadno utvrde”. Sasvim je jasno da će nagodba utjecati na prava i imovinu dužnika, vjerovnika i dioničara, dok sud samo potvrđuje takvu nagodbu (“sud će potvrditi”) za razliku od Stečajnog zakona gdje je uloga suda puno jača, i što je najpogubnije, takvo rješenje odmah ima punomoćnost provedbe, odnosno proizvodi pravne učinke ne pravomoćnošću rješenja već samim donošenjem rješenja.

Uz sve gore navedeno, Izvanredna uprava objavila je podatke (iako službenih izvješća nema) da je prihod u 2017. u odnosu na 2016. pao sa 44,8 milijardi kuna na 39,3 milijarde kuna, odnosno za velikih 5,5 milijardi kuna, odnosno za visokih 12 posto, što je poražavajući rezultat s obzirom na sve silne savjetnike koji su  astronomski plaćeni za poslovno restrukturiranje. Na kakav god model vjerovnici pristali, proizvedeni jezoviti minusi ukazuju na to da će se morati pomiriti sa starim i novim gubicima, koji će uslijediti.

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

ORGANIZATORIMA REFERENDUMA “Narod odlučuje”: Ne smanjivati broj zastupnika u Saboru

Objavljeno

- datum

 APEL ORGANIZATORIMA REFERENDUMA O IZBORNOM SUSTAVU     Prema sveukupno hvale vrijednom referendumskom prijedlogu inicijative “Narod odlučuje”, okrenute promjenama izbornog sustava u smislu jačanja parlamentarne demokracije, Hrvatski sabor imat će 100-120 zastupnika, a broj manjinskih zastupnika pada s 8 na 6, dok se izborni prag za ulazak u Sabor smanjuje na 4 posto.

Smanjenje broja zastupnika i smanjenje izbornog praga za potrebe veće adekvatnosti zastupanja jednostavno ne idu zajedno. Kako smanjiti jednog zastupnika Roma? Koeficijent manjinaca ostat će isti, oko 5 posto, ali broj zastupnika Srba pada s 3 na 1, što opet ruši adekvatnost zastupljenosti Srba unutar sveukupne manjinske populacije. Dovoljno je ostati pri ograničenju da zastupnici manjina neće glasovati o  povjerenju Vladi RH i o proračunu, niti sudjelovati u formiranju saborske većine koja određuje mandatora za sastav Vlade RH.

To opet ne znači da manjincima neće biti otvorene ministarske i druge administrativne pozicije. Zašto zbog uštede od nekoliko milijuna kuna izazivati nepotrebne prijepore? Jer, inicijativa je sveukupno prihvatljiva svim dobronamjernim sudionicima političkog života u RH.

Moja je osobna preporuka organizatorima predstojećeg praznika direktne demokracije da svoje ciljeve ostvaruju korak po korak, da broj zastupnika u Hrvatskom saboru i broj manjinskih zastupnika izostave kao referendumska pitanja, a da zadrže prijedlog smanjivanja izbornog praga na 4 posto. Ako su materijali za referendum već tiskani, dovoljno je zacrniti pitanja koja će izazvati nedoumice.

Tvrtko Dolić, 10. svibnja 2018.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno