Connect with us

Društvo

ZA KOJU IMPERIJU JE RADIO – Tko je prisilio Adolfa Hitlera da napadne Rusiju?

Objavljeno

- datum

EKSPLOZIVNA ANALIZA RUSKOG AUTORA    Hitlera su na vlast doveli Englezi radi rata s Rusijom – SSSR. Kada je odlučio da započne svoju igru, sklopivši Sporazum o nenapadanju sa SSSR, Engleska i Francuska su počele da ga na sve moguće načine podstrekavaju na rat sa Staljinom, kako bi ga vratile prvobitnom scenariju.

To je za Gorbačova bio gesta dobre volje, još jedan potez za portret “socijalizma s ljudskim licem”, a Londonu je ta izjava zadala mnoštvo neugodnih briga. Pošto nije preostao nikakav povod za daljnje ostajanje opasnog starca u zatvoru, Englezi su bili prinuđeni da curenje informacije spriječe ubijanjem njenog nositelja.

Poštovani gospodine Starikov, Vaša knjiga “Tko je primorao Hitlera da napadne Staljina” otvara nova povijesna pitanja i dovodi u sumnju službenu historiografsku ocjenu Drugog svjetskog rata. Za početak Vas molimo da prokomentirate Vašu tezu da je Njemačka bila nespremna za Drugi svjetski rat i da to ilustrustrirate podacima, koje molimo da malo šire obrazložite: da je nakon tri tjedna napada na Poljsku, Njemačkoj počelo ponestaje avio-bombi, a poslije šest nedjelja kampanje u Francuskoj, njemačkoj armiji je počela ponestaje streljivo.

– Kako bi se vodio svjetski rat, treba shvaćati dvije sasvim očite stvari. Kao prvo – za njega se treba spremati, i to temeljito spremati, pošto će taj rat dugo trajati. Ipak je to SVJETSKI rat. I drugo, što treba shvaćati – da biste u tom ratu pobijedili, morate potući one koji su u trenutku njegovog početka najjača velesila. Takvih čak može biti i nekoliko.

Zamislimo da je 1970. godine neka zemlja ushtjela osvojiti čitav svijet. Očito bi morala potuče dvije velesile: SSSR i SAD. Danas – jednu, SAD. Skupa s čankolizima i saveznicima. A sada se upitajmo koja zemlja je bila najjača 1939. godine? Poslije poraza Njemačke i uništenja Rusije tijekom Prvog svjetskog rata, najjača velesila bila je Velika Britanija, čija saveznica je bila nešto manje moćna Francuska. Znači, planirajući SVJETSKI RAT, Hitler je morao planira rat s tim zemljama. A što je u stvarnosti?

>> Goldman Sachs ne bi mogao izvršavati Božji posao bez londonskog Cityja, ‘europskog sjedišta’ Zapadne oligarhije

Naredbu za pripremu rata protiv Poljske izdao je … travnja 1939. godine, to jest četiri mjeseca prije početka rata. A što je s planovima ratovanja s Englezima i Francuzima? Njemačka ih 1. rujna 1939. godine uopće nije imala. Priznaćete, čudan je to agresor koji čak nema ni planove za rat. Na pitanje je li Hitler bio budala, odgovor je negativan. Ne, nije bio.

Jednostavno nije namjeravao ratovati s Engleskom, nije htio ratovati s Morem. Hitler je maštao da i sâm postane dio civilizacije Mora. Otud i planovi izgradnje brodova Trećeg reicha. Da je Hitler želio osvojiti čitav svijet, to jest uništiti hegemoniju Engleske u svijetu, bili bi mu potrebni brodovi, brodovi, i opet brodovi. A bez moćne mornarice započinjati borbu s Londonom za prednjačenje u svijetu glupo je i bezizgledno.

>> IMAMO SVE DOKUMENTIRANO: Ovo je prava istina o Josipu Brozu Titu!

Potrebni su ne samo “polupomorski” saveznici poput Italije i Japana, potrebna je i vlastita mornarica. Gledamo program izgradnje brodova koji je odobrio Adolf Hitler. Admiral Reder, zapovjednik njemačke mornarice, ponudio je Führeru na izbor dva plana razvoja njemačke mornarice:

– Prvi je pretpostavljao ubrzanu izgradnju podmornica u najkraćem roku;
– Drugi, poznat kao plan “Z”, bio je predviđen za duži rok, pošto je obrazlagano time “da u narednih deset godina rat neće započeti”. Prema tom planu, trebalo je izgraditi čitavo mnoštvo velikih brodova. Hitler je upravo njega izabrao. I premda je plan bio predviđen za deset godina (do 1948. godine), zatražio je da se ostvari tijekom šest godina. Znači, sudeći po odabranom planu razvoja mornarice, firer čak ni teoretski nije trebalo ratovat s Engleskom prije 1944-1945. godine.

Pri tome je Hitler praktično zabranio da se grade podmornice, jeftin i djelotvoran način da se “izjednače izgledi” s Britanijom. I poslije toga nam kažu kako je on odlučio “osvojit čitav svijet” i započeo ostvarivanje svoje želje 1939. godine. A odnos snaga na moru bio je prema stanju na dan 1. rujna 1939. godine:

nosači zrakoplova: Engleska – 7, Francuska – 1, Njemačka – 0; teške krstarice: Engleska – 15, Francuska – 7, Njemačka – 2; lake krstarice: Engleska – 49, Francuska – 12, Njemačka – 6; eskadrilni razarači: Engleska – 183, Francuska – 59, Njemačka – 22; razarači: Engleska – 0, Francuska – 12, Njemačka – 20; podmornice: Engleska – 65, Francuska – 78, Njemačka – 57; torpedni čamci: Engleska – 27, Francuska – 9, Njemačka – 20; monitori: Engleska – 3, Francuska – 0, Njemačka – 0.

Stanje u pogledu podmornica bilo je još žalosnije nego što brojke pokazuju. Veliki admiral Reder izvještavao je Hitlera da je za rat s Engleskom potrebno 300 podmornica. Ali kada su Engleska i Francuska objavile Njemačkoj rat 3. rujna 1939. godine, Nijemci su imali svega 57 podmornica, od čega 23 u stanju borbene sposobnosti. To jest, ionako ih je bilo triput manje nego kod saveznika, a onih u stanju borbene sposobnosti – čitavih pet puta manje.

Nameće se jednostavan zaključak – Hitler nije namjeravao osvojiti čitav svijet, nije se spremao za svjetski rat, zato što nije stvarao snagu sposobnu da oduzme svijet onima kojima je pripadao. Hitler je namjeravao živjeti s Englezima u miru, a ratovat s Rusijom. Upravo zato je njegova priprema za rat bila vapijuće loša, i Wehrmacht je potrošio zalihe streljiva poslije dvadeset dana borbe, još u Poljskoj. A vojničku opremu i streljivo za rat s Rusima dale bi mu Engleska i Francuska.

>> (VIDEO) Sovjetska priča

No, također, zračna kampanja Luftvafea (njemačkog zrakoplovstva) na Englesku je bila sa vojnog aspekta krajnje čudna. Osim bombardiranja Londona, koje je probudilo otpor i volju britanskog stanovništva, koliko znamo, Luftwaffe nije, kao u drugim zemljama, pristupio sustavnom uništavanju aerodroma, luka, vojnoindustrijskih kapaciteta, industrijske i prometne infrastrukture. Je li ovaj zaključak ispravan, i kako ga Vi komentirate?

– Hitlera su na vlast doveli Englezi radi rata s Rusijom – SSSR. Kada je odlučio da započne svoju igru, sklopivši Sporazum o nenapadanju sa SSSR, Engleska i Francuska su počele da ga na sve moguće načine podstrekavaju na rat sa Staljinom, kako bi ga vratile prvobitnom scenariju. Hitler je, sa svoje strane, pošto je do nogu potukao Francusku, pokušavao “urazumi” London i završiti rat. Nekoliko puta je nudio mir Zapadu, ali su Englezi uvijek odbijali.

Bombardiranje Engleske u ljeto 1940. godine vršeno je sa polovicom, čak četvrtinom snage. To je bila nekakva “prisila na mir” a ne udar na infrastrukturu u cilju uništavanja i lišavanja rukovodstva. I koliko su ti njemački napadi bili razorni i strašni? Prema službenim podacima, u Londonu je tijekom “Bitke za Englesku” poginulo 842 i ranjeno 2.347 osoba.
U najpoznatijem njemačkom zračnom napadu na engleski grad Coventry 14. studenog 1940. godine poginulo je 568 osoba. Svakako, svaki poginuli je za žaljenje, ali vidimo da te brojke, u usporedbi s brojem žrtava bombardiranja u Rusiji i Njemačkoj, uopće ne izgledaju impresivno. Engleska je tijekom čitavog Drugog svjetskog rata izgubila 388.000 ljudi, od čega 62.000 civila.
To znači da u žrtve njemačkih bombardiranja tijekom čitavog Drugog svjetskog rata možemo ubrojati svega 62.000 Britanaca. Je li to mnogo ili malo? Sve postaje jasnije u usporedbi. Francuska pod njemačkom okupacijom nije za savezničku avijaciju predstavljala cilj broj jedan. Zato je tamo od engleskog i američkog bombardiranja za četiri godine (od ljeta 1940. do ljeta 1944. godine) poginulo 30.000 ljudi.

Ali kada je došlo do iskrcavanja u Normandiji, avijacija Britanije i SAD počela je neusporedivo češće bombama ravna francuske gradove i sela radi uništavanja njemačke vojske. Uslijed toga je tijekom tri ljetna mjeseca 1944. godine, tijekom kojih su Nijemci izbačeni iz Francuske, od bombi svojih oslobodilaca poginulo još 20.000 Francuza (a ukupno –50.000). Samo u Staljingradu je tijekom jednog strašnog dana 23. kolovoza 1942. godine poginulo oko 50.000 civila.

A gubici njemačkih civila uslijed bombardiranja i dan-danas su tajna iza sedam pečata. Ukupan broj nitko ne navodi. Zato što je užasavajući. Da je u Drugom svjetskom ratu pobijedila Njemačka, Churchillu, Rooseveltu i savezničkim rukovoditeljima avijacije bilo bi zajamčeno mjesto na optuženičkoj klupi i smrtna presuda za stotine tisuća žrtava. Ali povijest pišu pobjednici.

Zato su u Nürnbergu sudili drugim zločincima, za druge zločine, a oni koji su uništavali njemačke gradove, skupa sa svim njihovim žiteljima, otišli su u mirovinu. Samo u Dresdenu je tijekom dva dana bombardiranja poginulo oko 150.000 civila.

Središnje ali suštinsko pitanje koje Vi postavljate u svojoj knjizi je – zašto je Njemačka napala Sovjetski Savez, kada to nije bilo u njenom interesu. Vi čak kao ilustraciju navodite izjavu Hitlera Germanu Rauschningu, koja je nama bila potpuno nepoznata, a u kojoj je Hitler, na pitanje što će biti u slučaju vojnog saveza Engleske, Francuske i Rusije, odgovorio: “Tada će meni, prosto, doći kraj”. Zašto je, unatoč tome, Hitler napao Sovjetski Savez?

– Engleska nije htjela mirovne pregovore. Hladnokrvno je bombardirala njemačke gradove. Pokazivala je odlučnost da se bori do kraja. S njom se moglo ratovati, čak je i pobijediti, ali je Adolf Hitler, pretresajući te mogućnosti, sebi postavljao dva pitanja. Po koju cijenu će biti postignuta ta pobjeda? I ono najvažnije – zašto?

Njemačkoj je predstojala teška borba bez vidljivog kraja, a na Istoku je SSSR, makar i trenutno lojalan, spokojno rješavao svoje strateške zadatke. Odmah pošto je Hitler do nogu potukao Francusku, Staljin je riješio problem Pribaltika: Latvija, Litva i Estonija ušle su u sastav SSSR. Isto tako vraćena je i Besarabija koju je zauzela Rumunjska.
Sovjetskom Savezu je sasvim odgovarao rat na Zapadu, rat Hitlera, koga su stvorili Angloamerikanci, sa svojim bivšim gazdama. Ali, je li takav obrat događaja odgovarao samom Adolfu Hitleru? Čitavog života žudio je uništiti komunizam i uđe u savez sa Anglosaksoncima, a umjesto toga sve se dešavalo obrnuto.

I tada je 10. svibnja 1941. godine u Veliku Britaniju, tobože na vlastitu inicijativu, odletio Hitlerov najbliži suborac Rudolf Hess. To je bio očajnički pokušaj da se sklopi mir između Njemačke i Engleske. Zapravo taj Hesov cilj nije nikakva tajna: “On (Hess – NS) je znao i shvaćao Hitlerov unutarnji svijet – njegovu mržnju prema Sovjetskoj Rusiji, njegovu strastvenu želju uništiti boljševizam, njegovo oduševljenje Engleskom i iskrenu želju da živi u prijateljstvu s Britanskom imperijom … “.

Do napada na SSSR preostalo je nešto više od mjesec dana. Hitler je morao odlučiti hoće li “Barbarosa” provoditi ili ne. I taj udar nije bio unaprijed odlučen. Sve do Hesovog leta nije bila donesena nikakva konačna odluka o napadu na našu zemlju: “Naredba o udaru na SSSR sukladno planu Barbarossa pojavila se tek 10. lipnja”. Adolf Hitler nikad ne bi započeo rat na dva fronta. Zašto je ipak započeo? Zato što je u trenutku udara na SSSR bio uvjeren kako nikakvog drugog fronta nema niti će biti! To je i predstavljalo ishod Hessovog ljeta.

Važno je shvatiti kako u čitavom zagonetnom slučaju sa letom fuererovog zamjenika u Englesku tajnu ne predstavlja Hitlerov prijedlog, već britanski odgovor na njega!
Englezi su zajemčili svoju neutralnost, blagonaklonu za Hitlera, u njegovom budućem ratu sa SSSR. Kao i sklapanje za Njemačku dugoočekivanog mira pošto Rusija bude do nogu potučena …

“Njemački fašisti su u stvari zato i poslali u Englesku poznatog Hesa ​​kako bi uvjerio engleske političare da se pridruže sveopćem pohodu protiv SSSR. Ali su se Nijemci žestoko preračunali. Bez obzira na Hessove napore, Velika Britanija i SAD su se / … / obrnuto, obrele u istom taboru sa SSSR protiv hitlerovske Njemačke “, rekao je Staljin u Moskvi, opsjednutoj od strane fašista.

To i jeste odgovor. Kako se u takvim prilikama Adolf Hitler mogao preračunati? Jer, da je engleska vlada kategorički odbacila fuererove prijedloge i nedvosmisleno odbila s njim pregovara, čemu se šef Njemačke mogao nadati, otpočinjući rat na Istoku? Otkud bi Hitler mogao smatrat kako će se London “pridružiti” sveopćem pohodu na SSSR, da je imao englesko odbijanje?

Čisto je bezumlje napadati na Sovjetski Savez u okolnostima kada Engleska ne želi mir. Ali zato, ako Englezi jamče svoje nemiješanje u sukob, obećavaju makar i to da će mirno sjediti na svom Otoku, ako ne i da ratuju zajedno s nacistima protiv Rusa, onda je to – izlaz iz ćorsokaka! Samo treba Rusiju potući do nogu i mir s Engleskom biće sklopljen.

Da bismo našim čitateljima ilustrirali nelogičnost napada na Sovjetski Savez, molimo Vas da nam nešto više reći o tome, o čemu inače u knjizi pišete, da je Sovjetski Savez bio pouzdan trgovinski i gospodarski partner Njemačkoj, da joj je isporučivao naftu, pšenicu i druge strategijske sirovine i materijale koji su bili od vitalne važnosti za njemačku vojsku i gospodarstvo – sve one materijale za kojima se, nakon napada na SSSR u Njemačkoj sve više osjećao deficit.

– SSSR nije bio saveznik Njemačke. SSSR je bio trgovinski partner Njemačke. Pri tome je trgovao i sa Engleskom i Francuskom. Englezi su sve svoje ratove vodili po istom načelu: blokirali bi mornaricom obalu, gušeći protivničku zemlju blokadom. Kopnena trgovina sa SSSR omogućavala je Njemačkoj izbjeći gušenje blokadom.
Nijemci su preko teritorija SSSR mogli prevozit važnu robu za svoju privredu, kupujući je po čitavom svijetu. Sve to odjedanput je završeno 22. lipnja 1941. godine. Umjesto trgovinskog partnera Njemačka je dobila smrtnog neprijatelja, vlastitim rukama stvorivši saveznika Englezima.

Ključno pitanje je – tko je financirao njemačku ratnu mašineriju u njenom pohodu na istok, tko je osiguravao kredite za oružje i streljivo, i sa kojim ciljem? Ako netko financirao, preko koga su išli ti financijski transferi? Kakva je uloga Švicarske i njezinih banaka u tome?

– Nitko ne zna točan iznos novca uloženog u obnovu Njemačke. Razne procjene govore o približno 28-30 milijardi dolara do 1930. godine. Zanimljivo je da ukupne ratne reparacije Njemačke za isto razdblje iznose nešto više od 10 milijardi maraka. I takve prilike su nastale upravo onda kada su Njemačku počeli smatraju potencijalnim kandidatom za novo satiranje Rusije.

U Njemačku privredu su upumpavali znatno više sredstava nego što su uzimali. Naravno, takva srazmera doprinosila je obnovi industrijske proizvodnje u Njemačkoj, koja je već 1927. dostigla predratnu. Upumpavanje sredstava vršeno je sukladno dvama planovima: Jungovim i Davesovim.

Njihovo djelovanje privedeno je kraju 1932. godine, a Njemačka je faktički oslobođena plaćanja reparacija, premda je isplatila tek neznatan dio. Zašto? Zato što će u siječnju 1933. godine kancelar postati Adolf Hitler, kome predstoji da izvede ekonomsko čudo. A za to mu je potreban novac.

Evo samo nekoliko brojki koje pokazuju kakve vrste zadatak je stajao pred Hitlerom kada je došao na vlast. Proračunski troškovi za naoružanje porasli su od 1933. do 1939. godine gotovo deset puta (sa 1,9 milijardi maraka na 18,41 milijardi maraka).
Porast udjela u proračunu je ništa manje upečatljiv: sa 24 na 58%. Radi usporedbe, glavna svjetska “opasnost” koja je tobože namjeravala osvojiti čitav svijet, komunistički SSSR, trošio je 1934. godine na vojne potrebe 9% svog proračuna, Francuska – 8,1%, Japan – 8%, Engleska (koja je kao i uvijek namjeravala ratovat tuđim rukama) – 3%.
Kao što nam je iz povijesti poznato, Adolf Hitler je svoj zadatak obavio. U nevjerojatno kratkom roku – tijekom svega šest godina koliko je bio na vlasti – uspjelo mu je izgraditi vojnu mašineriju nevjerojatne moći. To povjesničari zovu nacističkim ekonomskim čudom. Vatreno se raspravlja: je li neosporan rast njemačkog gospodarstva u Hitlerovo doba bio realan ili je prije podsjećao na ekonomsku piramidu kada najbolji izlaz iz ćorsokaka postaje rat.

Ma koliko čudno izgledalo – nijedna strana te apstraktne rasprave nije u pravu. Rast i opadanje njemačke privrede uopće nije određivan unutarnjim razlozima. Uspjehe nacista financirao je i organizirao čitav tadašnji “civilizirani svijet”, kako zemlje Zapada vole nazivat njihovi poklonici u našoj zemlji. Zato Hitler nije određivao ni rokove prestanka rasta ili nastavka razvoja njemačke industrije.

Jer, očito je da Njemačka bez pomoći sa strane nije mogla dugo podnositi paprene troškove naoružanja. Prema tome, postojala su samo dva izlaza: ili ulijevanje novih sredstava sa strane u njemačku privredu, tj. njezino daljnje sponzoriranje, ili otpočinjanje rata s Rusijom, zbog čega su Hitlera i odgajali. Gospodari svijeta – Anglosaksonci – nimalo ne vole da uludo troše novac.

Za njih je čisto ekonomski (čak ne politički!) Bio unosniji brzi početak vojnog sukoba. Što prije počne, tim će manje novca morati ulijevaju u bezdano ždrijelo hitlerovske vojne mašinerije. Zato bi početak rata 1938. godine bio bolji nego 1939. godine, a 1939. bolji nego 1940.

Svi smo mi odrasli ljudi i shvaćamo da nikakva čuda u gospodarstvu ne postoje. Tako i nevjerojatni Hitlerovi uspjesi na svjetskoj pozornici nisu bili uvjetovani njegovim genijalnim talentima kao diplomati ili državnika, već time što su Engleska, SAD i Francuska unaprijed s njim dogovorile prepuštanje svojih pozicija.
Jedno od pitanja koje Vi postavljate je zašto su njemački avioni imali engleske motore. Kako je to moguće?

– Realno je Luftwaffe 1936. imao dvokrilac Ne 51. To nije ništa drugo do “poljoprivredni avion”. Čak je korišten u početnoj fazi Drugog svjetskog rata, premda se još u Španjolskoj pokazao kao beznadno zastario u usporedbi sa sovjetskim lovcima kojima su bili naoružani republikanci.
Ali za njemačko ratno zrakoplovstvo 1936. godine Ne 51 uopće nije bio starudija, već nešto sasvim novo. Povijest tog zrakoplova počinje tek 1931. obraćanjem Ministarstva prometa Njemačke, po porudžbini Reischsvera, tvrtki “Henkel” s molbom da razviju dvokrilac jednosjed.

Prvi let oglednog uzorka izveden je studenog 1932. godine, da bi serijska peoizvodnja tog zrakoplova započela tek u proljeće 1934. godine. Ali pošto Hitler još nije bio oglasio stvaranje Luftvafea, imali su civilne oznake i registraciju. I dvije godine kasnije Hitler će s tim najnovijim “poljoprivrednim avionima” prestrašiti čitavu Europu?
Oni njemački avioni koje smo navikli da vidimo na sličicama iu filmovima, stići će u njemačku vojsku kudikamo kasnije od onog vremena kada je Zapad počeo ih se “boji”. Idemo redom. Najmasovniji i najpoznatiji njemački lovac Drugog svjetskog rata bio je Messerschmitt bf109.

Izrada njegovih prototipa počela je tek krajem 1934. godine, a ogledni uzorak “Messer” izveo jeprvi let 28. svibnja 1935. godine. Strahoviti borbeni avion, zasad u jednom primjerku, imao je engleski motor “Rolls-Royce”, “vjetruša V”. Zašto engleski, upitat ćete? Jednostavno zato što njemački motori iste vrste još nisu bili gotovi. Te su britanski “drugovi” pomagali. Jer, Engleska je u to vrijeme bila glavni svjetski izvoznik oružja i vojnih materijala …
I nije samo jedan ogledni uzorak imao britanski motor. Svi serijski Meserschmidti u početku su imali te motore, sve dok njemačka industrija nije proizvela dovoljan broj vlastitih: “Od 28 vrsta njemačkih vojnih zrakoplova 1935. godine njih 11 imalo je engleske i američke motore, koje su isporučivale tvrtke ‘Rolls-Royce’, ‘Armstrong-Sidle’, ‘ Pret-Whitney ‘i dr. “.
Uspješna letačka ispitivanja učinila su lovac Villy Messerschmitt favoritom. Međutim, njemački piloti su Bf 109 isprva dočekali s nepovjerenjem. Zašto? Zato što su navikli na otvorene kabine svojih “poljoprivrednih aviona”, au tom lovcu se pilotska kabina hermetički zatvarala!

Ali nama nisu važni strahovi njemačkih pilota, nego datumi masovnog prispijeća lovaca u letačke jedinice, u ono vrijeme kada su ih se “bojali” šefovi Engleske i Francuske. Statistika proizvodnje tih zrakoplova, nažalost, ne pruža temelj za takve strahove: 1936. godine – dva ogledna uzorka, 1937. godine – 54 komada.

Prije nekoliko godina, povodom godišnjice sporazuma između Ribbentropa i Molotova, zapadna štampa je vrlo negativno povijesni ocijenila taj dogovor. Da li su samo sporazum Ribbentrop-Molotov, ili i drugi povijesni sporazumi Nijemaca i Rusa predmet kritike anglosaksonskih povjesničara, ali i političara?

– Sporazum o nenapadanju SSSR-a s Njemačkom sasvim je pobrkao karte Engleskoj, koja je namjeravala nahuška Hitlera na SSSR. Umjesto toga, Njemci se s Rusijom sporazumjeli. Otud i mržnja prema tom dokumentu, u kome se radi samo o jednoj stvari: dvije zemlje neće međusobno ratovati. To je sve. Ničeg više tamo nema. A originale navodno potpisanih tajnih protokola nitko NIKADA nije vidio. Postoje nekakve fotokopije. Osobno sam uvjeren da su to krivotvorine, sačinjene u vrijeme vladavine izdajnika Gorbačova.

Također, šokantna je i Vaša tvrdnja o misiji Rudolfa Hessa. Zašto je Rudolf Hess iskočio padobranom u Engleskoj? Da li je to bio individualni akt “bolesnog čovjeka” ili je on predao osobnu poruku Hitlera Churchillu, i kako objasniti njegovo samoubojstvo u poznim godinama?

– Zanimljiva činjenica: odmah poslije Hessovog leta 10. svibnja 1941. godine, već sutradan, moćni napadi njemačke avijacije na Englesku iznebuha su sasvim prestali, i obnovljeni su tek siječnja 1943. godine. Sada o sudbini samog Hesa. On je 17. kolovoza 1987. godine, kao posljednji živi rukovoditelj Trećeg reicha, napustio ovaj svijet.
Rudolf Hess je u trenutku smrti u zatvoru Spandau imao gotovo 93 godine. U zatvoru je odležao već 46 godina. Svi oni koji su zajedno s njim po presudi Nirnberškog tribunala dospjeli u zatvor, već odavno su ga napustili. On je od 1966. godine bio jedini sužanj zatvora Spandau.

Odležavši 8 godina od 15, pod izgovorom slabog zdravlja, na slobodu je izašao diplomat Konstantin von Neurath. Zatvor su napustili admiral Denitz i šef “Hitlerjugenda” Baldur von Sirah, odležavši svojih 20 godina. A Rudolf Hess je i dalje ostajao tamo. Zašto? Zato što je osuđen na doživotni zatvor, reći će čitatelj. I … pogriješit će.

Ista takva doživotna presuda nije bila smetnja za oslobođenje admirala Rederi poslije svega 10 godina, i ministra gospodarstva Trećeg reicha Valtera Funka, koji je odležao 12. Oni su pušteni na slobodu zato što nisu posjedovali tako strašnu tajnu kao Hes. Jer je samo on znao što su Englezi obećali Hitleru, i zašto im je Hitler povjerovao …
A i Hessova smrt bila je vrlo zagonetna. Devedesetogodišnji oronuli starac pokušao se tijekom šetnje ubit i objesio se, omotavši električni kabel oko vrata. Hesov čuvari pokušali su mu daju umjetno disanje, i to toliko usrdno da su mu slomili prsni koš i rebra. Pokojnikov sin je, ne vjerujući službenom izvješću engleskih stručnjaka za sudsku medicinu iz britanske bolnice u koju je tijelo dopremljeno, naložio ponovnu obdukciju.

I treba reći da je imao ozbiljne razloge za to. Hess se uvijek nalazio pod nadzorom, a na dan smrti čuvar ga je napustio doslovno na nekoliko minuta. “Za to vrijeme oronulom starcu je uspjelo napisat oproštajno pismo, privezat produžni kabel za prozorsku rezu, provuče glavu kroz omču i zategne je – pošto je na vratu ostao vodoravan trag – i da padne ili se baci na zemlju?”

Tijekom ponovne obdukcije koju su izvršili njemački liječnici, na vratu leša otkriven je drugi trag od kabela. Ispalo je da je Devedesetogodišnji starcu uspjelo da se “objesi” – dvaput. Tragovi na vratu i ozljede unutarnjih organa vrata nedvosmisleno su svjedočili da je Hess zadavljen. A prethodno su ga otpozadi udarili po glavi, uslijed čega se pojavio hematom na potiljku, čudan i neobjašnjiv u slučaju samoubojstva …

Zašto su morali ubijat starca, i tko je to ubojstvo izvršio? Hessov sin Volf Rüdiger ni trenutak nije posumnjao u to da su njegovog oca ubili Englezi. Strašna tajna britanske diplomacije, koja je Hitlera zagrijala za napad na SSSR, nije smjela da se otkrije. A neposredni uzrok ubojstva postala je neobuzdana brbljivost Mihaila Sergejeviča Gorbačova.

Taj nestručan političar potpisao je smrtnu presudu ne samo vlastitoj državi, nego i nekadašnjem nacistu. Stvar je o tome što su se već poodavno čuli glasovi koji pozivaju na Hessov puštanje iz zatvora. Glavni protivnik toga uvijek je bio SSSR, čiji stav je bio vrlo jednostavan – nacistima nije mjesto na slobodi.
Znajući da Sovjetski Savez neće dati suglasnost za Hessov izlazak iz zatvora, Velika Britanija je mogla izigravat dobrog isljednika i uvijek izjavljivat kako nije protiv njegovog oslobađanja. I, evo, počela je “Perestrojka”, “Novo mišljenje”, i Mihail Sergejevič, ništa ne shvaćajući u povijesti i politici, izjavljuje svojim zapadnim prijateljima kako je spreman da im učini nešto ugodno i slaže se sa Hessov puštanjem.

To je za Gorbačova bio gesta dobre volje, još jedan potez za portret “socijalizma s ljudskim licem”, a Londonu je ta izjava zadala mnoštvo neugodnih briga. Pošto nije preostao nikakav povod za daljnje ostajanje opasnog starca u zatvoru, Englezi su bili prinuđeni da curenje informacije spriječe ubijanjem njenog nositelja.
Svi materijalni dokazi uzroka smrti Rudolfa Hessa ​​- kućica u vrtu, kabel i namještaj, čak i sam zatvor Spandau – uništeni su odmah poslije njegove smrti. Britanska vlada je odredila da spisi u Hessov predmetu ostanu povjerljivi do 2017. godine. Ali zašto? Što bi to moglo da se krije u zapisnicima njegovih saslušanja? Što to ima Velika Britanija kriti, ako je, kako nas uvjeravaju, odlučno odbila pregovarati s nacistima?

Obrnuto, te spise trebalo bi kačiti na svaki stup, tiskati u svim novinama. Jer to je dokaz progresivnosti i demokratičnosti maglovitog Albiona. Kakav velelepan povod za propagandu: mi, Englezi, kategorički smo odbacili sve prijedloge krvavog Adolfa Hitlera! A umjesto toga najstroža povjerljivost. Nelogično? Ne, logično. Zato što ODBIJANJA nije bilo, već je bila SUGLASNOST.

(Za geopolitiku prevela: Sava Rosić)

Komentari

Komentari

Društvo

Evo tko upada u prvih 11, a procurio je i sastav Gaučosa

Objavljeno

- datum

U adrenalinskoj noći hrvatskog nogometa protivnik je nacija za čije smo asove mnogi držali palce na svjetskim prvenstvima jer tko nije uživao u igri Maradone ili Messija, taj ovaj sport nije ni volio, ili ima vrlo specifičan ukus.

No, Hrvatska je došla po prestiž, slavu i što je daleko najvažnije – prolaz skupine. Utakmicu između Hrvatske i Argentine možete pratiti UŽIVO od 20.00 sati na portalu Sportskih novosti.

HRVATSKA – ARGENTINA

HRVATSKA: Subašić – Vrsaljko, Vida, Lovren, Strinić – Brozović, Rakitić, Modrić – Rebić, Perišić – Mandžukić

ARGENTINA: Caballero – Mercado, Otamendi, Tagliafico – Mascherano, Salvio, Enzo, Acuna – Meza, Messi, Aguero

17:10: Prema napisima argentinskih medija, izbornik Gaušosa Jorge Sampaoli odlučio se za tri izmjene protiv Hrvatske u odnosu na njihov okršaj protiv Islanda (1:1). Novi igrači su Gabriel Mercado u obrani, te Marco Acuna i Enzo Perez u vezi.

Očekuje se tako da će argentinska postava protiv Hrvatske biti: Caballero; Tagliafico, Otamendi, Mercado, Salvio; Acuna, Perez, Mascherano, Meza; Agüero, Messi.

15.00: Uoči utakmice oglasio se i Liverpool te Dejanu Lovrenu ‘večeras poželio sreću’. I mi Dejanu želimo isto…

12.50: Važna vijest uoči utakmice s Argentinom stiže iz tabora Vatrenih u Nižnji Novgorodu. Izbornik Zlatko Dalić odlučio je u posljednji trenuitak napraviti važnu izmjenu.

Kao što smo već pisali, iz sastava je u odnosu na utakmicu protiv Nigerije trebao ispasti Andrej Kramarić, a Rakitiću se u zadnjoj veznoj liniiji trebao priključiti Milan Badelj. Međutim, umjesto Badelja na to mjesto bi trebao uskočiti Marcelo Brozović, koji je vrlo dobro odigrao zadnjih pola sata protiv Nigerije.

Informacija je potvrđena, a sastav za Argentinu trebao bi izgledati ovako: Subašić – Vrsaljko, Vida, Lovren, Strinić – Brozović, Rakitić, Modrić – Rebić, Perišić – Mandžukić

———————————————————————

U adrenalinskoj noći hrvatskog nogometa protivnik je nacija za čije smo asove mnogi držali palce na svjetskim prvenstvima jer tko nije uživao u igri Maradone ili Messija, taj ovaj sport nije ni volio, ili ima vrlo specifičan ukus. No, Hrvatska je došla po prestiž, slavu i što je daleko najvažnije – prolaz skupine.

Nižni Novgorod je prijelomnica koja će Vatrene lansirati u osminu finala ili natjerati da im nokaut-faza kreće već od Islanda. A nikad Kockasti nisu “preplivali grupu” na velikom natjecanju ako to nije bilo zgotovljeno u dva kola, pokušaj vađenja u trećem redovito je završio debaklom. Koliko god tradicija u ovakvim prilikama ne mora značiti mnogo.

Argentina je najveća atrakcija Mundijala, njezine su utakmice rasprodane brže od koncerata irska rock-skupine U2, da je Hrvatska “tušira“, bila bi to bomba čija bi detonacija odjekivala danima. Međutim, Vatreni znaju kako se to radi, u zlatnoj niski “skalpiranih” svjetskih prvaka stoje Njemačka, Italija i Španjolska, jer li kucnuo čas da se pribroji i jedna južnoamerička reprezentacija? Točno 13. put na svjetskim ili europskim prvenstvima mladići u “kockicama“, počevši od 1996. staju sučelice nacionalnoj vrsti koja u vitrinama ima najvažniji FIFA-in pehar. U četiri navrata završavalo je pjesmom, dvaput protiv Njemačke, te Italije i prije dvije godine Španjolske 2:1 u Bordeauxu.

Hoće li Zlatko Dalić na izborničku listu za “muzej” na kojoj su Ćiro Blažević, Mirko Jozić, Slaven Bilić i Ante Čačić? Pritom Joziću japanski mat Azzurra u konačnici nije donio ništa.

U dva slučaja bilo je neodlučeno, s Francuzima i Talijanima, pola utakmica s najvećima zaključeno je pozitivno. Od šest poraza Brazil je zadao dva, te Njemačka, Engleska, Španjolska i upravo Argentina 1998. u skupini 1:0 po jedan. U četiri navrata presudio je jedan pogodak, u dva slučaja dva. Kad su Francuzi na tom Coupe du Mondeu dobili u polufinalu golovima Thurama tek su kročili prema svojoj tituli. U tom času je nisu imali…

Najslavnija vremena

Još od prosinačkog ždrijeba “igramo“ protiv Argentine i Messija, koji su se patili u kvalifikacijama, od muke se znojili s Islandom, ali dočepaju li se, što se očekuje, nokaut-faze, dionice će im rasti kao cijene ruskih hotela za SP. Uzdamo se u hrvatski igrački talent, u iskustvo igrača najvećih europskih klubova i nacionalni zanos koji u Rusiji počinje podsjećati na najslavnija vremena, i nimalo nije nagrižen Kalinićevim nedostatkom respekta prema izborniku i suigračima. Hrvatska je već rušila svjetske prvake, slala ih kući ili dovodila u škripac, ima na popisu žrtava i reprezentacije koje su bile najbolje “samo” u Europi, poput Danske i Nizozemske i nema se čega bojati odigra li kako mislimo da može.

TRI NAJVEĆE POBJEDE VATRENIH

SP 1998. FRANCUSKA

Hrvatska – Njemačka 3:0

Vatreni su u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Lyonu napravili najveći rezultat i revanširali se za poraz dvije godine ranije. Golovima Jarnija, Vlaovića i Šukera matirali su tada aktualnog prvaka Starog kontinenta, to je još uvijek trijumf broj 1 nad svjetskim prvacima.

EP 2008. AUSTRIJA/ŠVICARSKA

Hrvatska – Njemačka 2:1

U drugom kolu skupine na Euru u Njemačkoj Vatreni su matirali Elf 2:1 i tako osigurali prolaz. Odigrao je vrlo dobro, nadahnuto, vodili 2:0 pogocima Srne i Olića, suparnik je uspio tek smanjiti preko Podolskog. Na kraju su naši stali u četvrtfinalu, a Nijemci u finalu.

EP 2016. FRANCUSKA

Hrvatska – Španjolska 2:1

Iako je bila i pobjeda nad Italijom 2002. godine, ona nije donijela prolaz skupine, dok je pad Španjolske za Hrvatsku značio prvo mjesto s kojeg je išla dalje u osminu finala. Ne i sretno jer stigao je Portugal. Zabili su Nikola Kalinić i Ivan Perišić, a Subašić obranio kazneni udarac Sergiju Ramosu.

Izvor: Sportske novosti | hu-benedikt.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

NACISTIČKA FREKVENCIJA NA 440 HZ: Kako su Goebbels i Rockefeller odvojili čovjeka od prirodne frekvencije

Objavljeno

- datum

Tesla je ustvrdio. Einstein se složio. Znanost je dokazala. Poznata je činjenica da je sve – uključujući naše vlastito tijelo – načinjeno od energije koja vibrira na različitim frekvencijama

Godine 1939. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels odredio je 440 Hz kao standard za ugađanje tonova. To je učinjeno zato da bi ljudi mislili i osjećali na određeni način te kako bi bili zatočenici određenog stanja svijesti. Većina zapadne glazbe, uključujući popularnu new age glazbu, još uvijek je ugođena na neprirodnih 440 Hz.

‘Želite li proniknuti u tajne univerzuma pozabavite se energijom, frekvencijom i vibracijom.’ – Nikola Tesla

‘Ono što nazivamo materijom ustvari je energija, čija vibracija je snižena kako bi bila opaziva osjetilima. Materija ne postoji.’ – Albert Einstein

Tesla je ustvrdio. Einstein se složio. Znanost je dokazala. Poznata je činjenica da je sve – uključujući naše vlastito tijelo – načinjeno od energije koja vibrira na različitim frekvencijama. Vezano uz gornje tvrdnje, mogu li zvučne frekvencije utjecati na čovjeka? Naravno da mogu.

Način na koji frekvencije utječu na fizički svijet demonstriran je raznim eksperimentima, na polju znanosti pod nazivom kimatika i memorijske sposobnosti vode.

Kimatika pokazuje da kada se zvučne frekvencije gibaju kroz određeno sredstvo, kao što su voda, zrak ili pijesak, one izravno mijenjaju vibraciju materije. Slika pokazuje kako kukurzno brašno u vodenoj otopini reagira stvaranjem oblika pod utjecajem visokih vibracija.

Memorija vode također ilustrira kako naše namjere mogu mijenjati čak i materijalni svijet. Ovo je demonstrirao dr. Masaru Emoto, čija istraživanja ilustriraju kako jednostavne namjere artikulirane preko zvuka, emocija i misli mogu dramatično promijeniti oblik kristaliziranih čestica vode.

>> Fascinantno! Pogledajte (foto) kako molitva utječe na kristale vode!

Na slikama dolje vidi se razlika s kojom kristali vode reagiraju na agresivnu heavy metal glazbu i klasičnu glazbu.

PRIRODNA FREKVENCIJA UNIVERZUMA

Svi mi u sebi imamo određenu vibracijsku frekvenciju, da i ne spominjemo naše tijelo, čijih 70 posto tvori voda. Dakle, zasigurno možemo očekivati da glazbene frekvencije mogu mijenjati naše vibracijsko stanje. Neki bi ovo mogli nazvati ‘pseudoznanošću’, no gore spomenuti uzorci i znanstveni eksperimenti ne lažu. Svako izražavanje kroz zvuk, emociju ili misao sadrži specifičnu frekvenciju koja utječe na sve oko sebe.

Zanimljivo, odete li izvan grada, u prirodu, osjećate se kao preporođeni, a nijanse boja, pjev ptica, kreket žaba, žubor vode imaju smirujuć učinak na um. Ti zvukovi se sastoje od vibracijske frekvencije koja se mjeri Hertzima (Hz). Svi ti prirodni harmonici vibriraju na 432 Hz, što je i prirodna frekvencija univerzuma.

Mnoge religije koriste tonove na 432 Hz u svojim napjevima, a šamani u Amazoni tijekom iscjeljujućih ceremonija s ayahuascom. Čak je i tibetanska zvučna zdjela ugođena na 432 Hz, kao i mnogi drugi drevni instrumenti koji su podešeni na ovu prirodnu vibracijsku frekvenciju.

Zamislite sada da je cjelokupno stanovništvo Zemlje, i ne znajući, ‘ugođeno’ na drukčiju, neprirodnu frekvenciju od 440 Hz, kao što i jest. Ako vibriranje u skladu s univerzumom može ponuditi toliko pozitivnih stvari, bi li desinkronizacija od našeg izvora mogla imati jednako snažne negativne učinke?

GOEBBELSOV STANDARD VAŽI I DANAS

Bi, ali vratimo se na trenutak u vrijeme kada smo se otuđili od vibracije Zemlje, univerzuma i svega što nije umjetno. Godine 1939. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels odredio je 440 Hz kao standard za ugađanje tonova.

To je učinjeno zato da bi ljudi mislili i osjećali na određeni način te kako bi bili zatočenici određenog stanja svijesti.

Začudo, 1950. američke vlasti su odredile ISO standard prema kojemu sva glazbena oprema, te glazba na TV-u i radiju mora biti emitirana na 440 Hz.

> (VIDEO) HORROR: Kontrola uma izmjenom glazbene frekvencije?!

Po nekim teorijama, Rockefellerova zaklada započela je taj rat protiv čovjekove svijesti nametanjem standarda ugađanja tonova na A=440 Hz. (U SAD-u takva frekvencija je predlagana još 1936. godine.)

Glazba na frekvenciji od 440 Hz kolidira s čovjekovim energetskim centrima tj. čakrama, od srca do podnožja kralježnice, a stimulirane su čakre iznad srca. Prema nekim teorijama, takva vibracija stimulira ego i funkcije lijeve polovice mozga, potiskujući emocije srca, intuiciju i kreativno nadahnuće.

Sadašnje ugađanje glazbe na 440 Hz nije u harmoniji ni na kojoj razini s kozmičkim kretanjem, ritmom ili prirodnom vibracijom. Mozart i Verdi bazirali su svoju glazbu na prirodnoj vibraciji, a ugađanje na 432 Hz je nazvano „Verdijevim ugađanjem”. Većina zapadne glazbe, uključujući popularnu new age glazbu, još uvijek je ugođena na neprirodnih 440 Hz.

Vladari iz sjene uspješno snižavaju vibracije ne samo mlade generacije nego i svih nas. Te destruktivne frekvencije usmjeruju misli prema iskrivljenosti, neskladu i nejedinstvu.

SKRIVENA MOĆ KOZMIČKIH FREKVENCIJA

‘Preko ove neprirodne, standardne frekvencije ugađanja tonova (440 Hz), lišene simetrije svetih vibracija, objavljen je rat podsvjesnom umu zapadnjaka.’ – L. C. Vincent

‘Ako želite saznati da li se carstvom dobro vlada, je li društvo moralno ili nije, odgovor će vam dati kvaliteta njegove glazbe.’ – Konfucije

Smatra se da je frekvencija od 432 Hz matematički sukladna obrascima univerzuma. Istraživanja pokazuju da 432 Hz vibrira u skladu s kozmičkim zlatnim omjerom (‘zlatnim rezom’), odnosno brojem pi, objedinjujući svojstva svjetla, vremena, prostora, materije, gravitacije i magnetizma s biologijom, kodom DNK i sviješću. Kada naši atomi i DNK počnu rezonirati u skladu sa spiralnim obrascem prirode povećava se naš osjećaj povezanosti s prirodom. Broj 432 također se odražava u omjerima Sunca, Zemlje i Mjeseca, kao i kod precesije ekvinocija, Sri Yantre, Velike piramide u Egiptu, Stonehengea i mnogih drugih svetih mjesta.

Također je zanimljivo da je frekvencija od 432 Hz usklađena s kromatskim spektrom, dok frekvencija od 440 Hz od njega odskače.

Digitalna umjetnica i kanalizatorica duhovnih poruka Maia Nartoomid kaže: ‘Moj mentor s unutarnjih razina ThothHorRa rekao mi je da je 432 Hz frekvencija unutar moždane jezgre, ne samo u ljudi već i kod svih živih bića koja nastanjuju Zemlju’.

Evo još nekoliko intrigantnih podataka u vezi frekvencije od 432 Hz: Ona je usklađena s astronomskim računanjem precesije ekvinocija: 432 x 60 = 25920.

Stradivarijeva violina, najprecizniji instrument ikada izrađen ljudskom rukom, ugođena je na 432 Hz.

Broj 432 nalazimo na bezbroj drevnih svetih mjesta, a broj kipova u Borobuduru, najvećem budističkom hramu na svijetu, ‘hramu bezbrojnih Buda’ iznosi 432.

Kada se napravi korekcija na 432 Hz druge note cijele oktave očituju mnoštvo drevnih svetih brojeva koji su zapanjujuće povezani s astronomijom, svetom geometrijom, točnom geografskom širinom i dužinom piramida i drugih svetih mjesta, zatim s Biblijom i ostalim misterioznim literarnim djelima, poput Bhagavad-gite.

Gore spomenuta umjetnica Maia Nartoomid ističe: ‘Većina drugih sisavaca i živih bića nisu toliko osjetljivi na mijenjanje njihovog prirodnog signala od 432Hz, budući da imaju snažniji utisak magnetskog polja u svojem mozgu (prema Thotovom uvidu u zapise akaše). Uostalom, delfini, slonovi i zrikavci ne hodaju uokolo cijeli dan sa slušalicama ipoda na ušima!’

Slušajte kako ptičice pjevaju i bit ćete pomlađeni čistom glazbom prirode. (nexus-svjetlost.com)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

MAMIĆ U BUJICI: U Dinamo sam donio 3,5 milijardi kuna i progone me, iz Agrokora je nestalo 60 milijardi i nikom ništa

Objavljeno

- datum

“Oni koji napadaju Modrića – nisu Hrvatska, Hrvatska je bila u Kalinjingradu i uz našu reprezentaciju,” izjavio je u specijalnom izdanju Bujice iz Međugorja Zdravko Mamić.

Nisu uspjeli; Hrvatska je pobjedila, a ja sam na slobodi – nastavio je intervju za Z1 savjetnik Uprave GNK Dinamo i rekao da je pobjedu naše reprezentacije dočekao uz jedno jezero pokraj Gruda i da se u cijeloj Hercegovini navijalo žestoko, baš kao na stadionu u Kalinjingradu.

Oduševila ga je atmosfera na tribinama:

– Kao da smo igrali u Vukovaru ili Kninu!

DALIĆ SE NIJE ODNARODIO!

“Čestitam Daliću, imao je težak životni put, al’ nije se odnarodio,” kaže Mamić i nastavlja: “Zato se i zahvalio hrvatskim braniteljima, jer bez njihove žrtve danas ne bi bilo ni reprezentacije.”

Nacionalni dres je najveća svetinja, integracija oko šahovnice  ne jenjava, ali raste i pritisak da se to zatre – upozorava Mamić.

ŽELE KONTAMINIRATI MODRIĆA, DA SE LJUDI NE BI POISTOVJEĆIVALI S NJIME!

Nastavio je o prijetnjama kapetanu Luki Modriću: “Od marginalaca i kretena opasniji su nesretnici koji sustavno žele uništiti Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Žele kontaminirati Modrića i Lovrena, onemogućiti da se naši ljudi poistovjećuju s jednim Modrićem i našom reprezentacijom! Ljudi su u strahu, zamislite kakva je drama u glavama Modrića i Lovrena, fenomen je kako sjajno igraju unatoč svemu! Modrić je svjetsko čudo.”

Nije Mamić napravio Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ali sam bio kohezivni faktor da sačuvam naš nogomet od onih koji su ga htjeli uništiti – podsjeća Zdravko Mamić i napominje da “nekima smeta uspjeh Dinama i reprezentacije”:

– Četiri Hrvata igrala su lani u finalu Lige prvaka, tri ove godine, svi iz Dinama. 14 igrača Dinama upravo vodi našu reprezentaciju prema pobjedama u Rusiji, Dinamo je danas stroj i najmlađa momčad od svih prvaka u Europi…

U DINAMO SAM DONIO 500 MILIJUNA EURA I PROGONE ME, A IZ AGROKORA JE NESTALO 60 MILIJARDI KUNA – I NIKOME NIŠTA!

Mamić se zapitao kako to nitko ne odgovara za Agrokor: “U Dinamo sam donio 500 milijuna eura koje sam praktički oteo s europskog tržišta, a iz sustava Agrokora je na razne načine nestalo 60 milijardi kuna! I to Uskok uopće ne radi, nego ŽDO! Nitko nije pritvoren, nikome nije blokirana imovina, a Cvitanov sin i dalje radi u Agrokoru…”

BUJANEC PITAO MAMIĆA JE LI PABLO ESCOBAR ILI BIN LADEN?!

Voditelj je pomalo provokativno pitao Mamića je li on Pablo Escobar ili Bin Laden kad ga toliko progone? Odgovorio je:

– Prema meni se odnose k’o da sam pobio 1.000 ljudi! Čak i tema predsjedničke kampanje nije bilo iseljavanje mladih ili nova radna mjesta, nego se Josipović bavio Mamićem.

“Moja pressica je bila krik očajnika,” komentirao je Mamić svoje obraćanje naciji dva dana prije presude u Osijeku i dodao: “Cilj im je ušutkati me i zatvoriti. Cvitan je u toj farsi egzekutor i izvođač radova, a politika je naručitelj.”

Rekao je da nije prijetio bivšem Glavnom državnom odvjetniku:

– Molim se za njega, ne želim mu ništa loše!

“Poslan sam u Osijek da moje suđenje bude iskontrolirano, a ne pošteno,” nastavlja i pojašnjava:

“U osječkim sudnicama nisu šefovi suci, nego osobe iza kulisa koje ih ucjenjuju! Za mene u Osijeku spasa nema, suci su tamo pod kontrolom ‘duboke države’, a između sebe vode bratoubilački rat za pozicije.”

MAMIĆ CITIRAO HASANBEGOVIĆA

Mamić je pohvalio dr. Zlatka Hasanbegovića i citirao ga je u više navrata:

– Čestiti dio vlasti dopušta paralelnu vladavinu dobro umreženih skupina i pojedinaca, tzv. duboku državu. Hasanbegović je to jako dobro sažeo u svega dvije riječi. ‘Duboka država’ raspoređena je po svim bitnim institucijama i medijima… DORH je van kontrole i rade što hoće. Njima je glavna opasnost moja sloboda jer govorim o njihovim zločinačkim pothvatima.

Zdravko Mamić u Bujici je po prvi puta javno rekao na koji način je došlo do isplate 400.000 eura Miroslavu Ćiri Blaževiću kada je iz Osijeka došao trenirati Dinamo…

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno