Connect with us

Kultura i vjera

VLČ. VLADIMIR TRKMIĆ: Srž tijelovskih procesija nije masovnost, nego utvrđivanje i produbljenje vjere u Božju prisutnost

Objavljeno

- datum

 SVETKOVINA TIJELOVA    Kod nas Hrvata te dane zaposleni stavljaju i organiziraju kako kažu „produljeni vikend“. Mahom se odlazi na slobodne dane put Jadrana, gdje gotovo svaki od tih ima kuću ili vikendicu. 

Tijelovo (lat. Corpus Christi: tijelo Kristovo), u katoličkoj Crkvi, je svetkovina na spomen ustanovljenja euharistije na Veliki Četvrtak. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. Nastala je u XIII stoljeću, a za cijelu zapadnu Crkvu uveo ju je papa Urban IV. Što je za mene ili tebe Tijelovo? Crkva taj dan slavi svetkovinu, zna se da je to zapovijedani blagdan, što znači da se taj dan ne radi. Zato je nakon demokratskih promjena uveden kao državni „praznik“ U povijesti Crkve nastao je u teškom razdoblju kada su se  kod vjernika pojačavale sumnje u Isusovu prisutnost pod prilikama kruha i vina, u euharistiji.

Zato su osim slavlja svete mise na taj dan uvedene i svečane procesije iza misnog slavlja ulicama gradova ili nekog mjesta kako bi se ojačala vjera onih koji su bili skeptici. Svećenik u procesiji nosi monstrancu – pokaznicu u kojoj je Presveti Oltarski Sakrament, posvećena hostija. Ta procesija ima četiri postaje kod kojih se zaustavlja svećenik i čitaju se prigodna  biblijska čitanja vezana uz Isusovo obećanje prisutnosti u euharistiji. Svećenik se zajedno s vjernicima klanja, kleči i moli kod svake postaje kadeći tamjanom pokaznicu sa Presvetim, a potom blagoslivlja okupljeni narod sa posvećenom hostijom koja je u Pokaznici. U nekim mjestima gdje postoje obližnje kapele ili pilovi, male kapele, križevi, taj dan su to postaje. Ima župa gdje se ne izlazi na ulice mjesta, nego se procesija odvija oko crkve, u cintoru župne crkve. Tada se mještani obično potrude i sami od zelenog granja naprave sjenicu sa slikom nekog sveca, postave stol i ukrasnim stolnjacima, te malo klecalo.

Foto: London Ortory, Brompton, crkva sv. Filipa Nerija, procesija

Jednom prilikom bio sam za Tijelovo pozvan u Graz kod jedne obitelji. Spomenuli su mi da ćemo ići na Tijelovo na svetu misu i procesiju. Moram priznati da sam bio skeptičan misleći da će to biti sve u skromnim okvirima. U sebi sam nekad prije, kao student stvorio sliku Crkve na zapadu koja kao da mi je ostala u sjećanju po mlakoj vjeri. No, iznenadio sam se u pozitivnom smislu riječi. Trgovine nisu taj dan radile. Procesija je bila svečana, zanosna i puna osobnog ponosa sudionika. Bilo je puno muškaraca i žena odjevenih u narodne nošnje. Sudjelovale su predpostavljam gotovo sve udruge u svojim nošnjama. Pjevalo se i slavilo Boga vrlo pobožno moleći se pred Presvetim koje je nosio svećenik i zaustavljao se kod četiri postaje. Osjetila se pobožnost svih tih crkvenih i društvenih udruga. Veličanstveno! Mogu reći da je to za mene bila prava duhovna atrakcija. Tijekom procesije rađale su mi se misli vezane uz našu domovinsku Crkvu i nastajalo je pitanje koliko kod nas društvene udruge sudjeluju u tijelovskoj procesiji vjerujući svaki ponaosob da je Isus prisutan u posvećenoj hostiji. Bio sam oduševljen sa svime viđenim taj dan u Grazu. Kako je kod nas? Kod nas u našoj domovinskoj Crkvi su obnovljene te procesije kroz gradove i mjesta, koje su bile zabranjene u socijalizmu. Srž, bit tih tijelovskih procesija nije masovnost niti samo folklorni izričaj, nego utvrđivanje i produbljenje vjere u Božju prisutnost pod prilikama kruha i vina. A to ovisi o našoj duhovnosti, o našoj vjeri koju treba neprekidno jačati, produbljivati i biti  u tome ustrajan. Ne se zaustavljati na vanjskom, folklornom, nebitnom, već na duhovnom predavanju Bogu koji na Tijelovo prolazi s nama ulicama mjesta. Kod nas Hrvata te dane zaposleni stavljaju i organiziraju kako kažu „produljeni vikend“. Mahom se odlazi na slobodne dane put Jadrana, gdje gotovo svaki od tih ima kuću ili vikendicu. Tako sam i ja jedne godine zahvaljujući dobrodušnosti kapelana imao „produljeni vikend.“ Već u srijedu poslije podne, poslije njihovog radnog vremena krenuo sam sa jednim bračnim parom prema jugu, u jedno malo mjesto kraj Zadra. Cilj je bio da blagoslovim njihovu novu vikendicu čiji smo blagoslov stalno dogovarali i odgađali. A pred svetkovinu Tijelova pala je zajednička odluka da će kapelan biti sam nam župi, imati svete mise i večernju misu s procesijom. Moj „produljeni vikend“ je bio zaista lijep, opuštajući. Zamolio sam domaćine da bi na Tijelovo htio biti na misi. Rekli su  da nema problema,  da bi i domaćica isto tako išla na svetu misu. Krenuli smo automobilom do Paga. Lijepo je bilo vidjeti ispunjenu crkvu vjernicima svih životnih dobi i poslije mise ići i moliti u procesiji. Vjernički puk je bio vrlo discipliniran i pobožan u procesiji kroz te male i tijesne uličice. Doživjeli smo jedan duhovni polet preko spoznaje: Bog je tu s nama. Bog je u Presvetom Oltarskom Sakramentu. On ide s nama ulicama Paga i vraća se zajedno s nama u župnu crkvu gdje će prebivati u  tabernakulu, svetohraništu. Lijepi je to osjećaj da si pripadnik Crkve koja je na putu, koja nije obezglavljena, ima svog Predvodnika koji je Put, Istina i Život. Postavljam si pitanje da li i koliki broj onih vjernika koji imaju „produljeni vikend“ odu na Tijelovo na svetu misu i sudjeluju  u tijelovskim procesijama kraja, župe u koji su došli? A to je zapravo pravo blago osjetiti da si svugdje gdje dođeš kao doma. Isus u Zagrebu jednak je po svojoj prisutnosti onome u Grazu ili Zadru. Nažalost ima i nekih loših ponašanja za vrijeme tijelovske procesije po nekim mjestima gdje se ide ulicama ili kraj kafića. Poneki nervozni vozači nervozno pretječu cijelu procesiju , a na nekim terasama kafića ljudi su promatrači koji sijede i nijemo promatraju. Svjestan sam da živimo u sekularnoj državi. Onaj tko je vjernik, a zatekao se na terasi kafića bilo bi lijepo da ustane u tom trenutku prolaska procesije, da se barem kratko pomoli i prekriži vidjevši svećenika i monstrancu s Presvetim. Ako je ateist ili agnostik za njega vrijedi pravilo njegove savjesti kako će reagirati na procesiju koja je tu kraj njega. Mi katolici nikome ne namećemo što treba činiti. Želimo biti tolerantni prema svima i sve prihvaćati onako kako jest, realno i bez ljutnje na bilo koga. Valja poštivati tuđu savjest i njegova duhovna mjerila. Bog prisutni sve vidi, i njegov je zadnji sud o svemu i svakome. Svetkovina Tijelova je zaista pogodan dan za osobnu duhovnost, prvenstveno za jačanje vjere u Isusovu prisutnost pod prilikama kruha i vina. Nadam se da bi i oni koji kreću na „produljeni vikend“ mogli odvojiti sat i pol vremena za Boga i molitvu tamo gdje su se odlučili kao vikendaši odmarati. Nije to zapovijed ni nagovaranje, nego stavljanje na dušu svakom vjerniku da ne preskačemo bez razloga velike Svetkovine kao što je na primjer Tijelovo. Meni osobno sudjelovanje i slavlje euharistije taj dan daje veliki duhovni poticaj za život kojeg često živimo kao da Boga nema, ili ga doživljavamo kao da je daleko od nas. Zato mislim da se često pričešćujući duhovno obogaćujemo na životnom putu. A moramo sami sebi priznati da nikome od nas životni hod nije lagan, da je pun prepreka, boli, bolesti, neimaštine, nerazumijevanja, samoće, ranjivosti. S Isusom i Crkvom svaki put je lakši, bezbolniji, zadovoljniji, radosniji, ispunjeniji. U duboku duhovnu stvarnost slavlja svetkovine Tijelova uvodi nas i progovara Psalam 116. koji se pjeva taj dan u Službi Riječi:

Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove

 

Što da uzvratim Gospodinu

za sve što mi je učinio.

Uzet ću čašu spasenja

i zazvati ime Gospodnje.

 

Dragocjena je u očima Gospodnjim

smrt pobožnika njegovih.

Gospodine Tvoj sam sluga

sin sluškinje Tvoje

Ti si razriješio okove moje.

 

Tebi ću prinijeti  žrtve zahvalne

zazvat ću ime Gospodnje.

izvršit ću Gospodinu zavjete  svoje

pred svim pukom njegovim.

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić/dnevno.hr

Komentari

Oglasi
Komentari

Kultura i vjera

Kardinal Bozanić izdao je jasne upute za borbu protiv Đavla: Ovo svi moraju znati!

Objavljeno

- datum

 10 PRAVILA ZA BITKU    Nemoj zaboraviti da Đavao postoji..

Svaki katolik koji svoju vjeru živi s neprestanom čežnjom za posvećivanjem svjestan je stvarnosti duhovnog svijeta i bitke u kojoj sudjelujemo od trenutka kad smo krenuli za Kristom.

Mons. Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup, na jedan blagdan Cvjetnice, istaknuo je da valja svjesno, slobodno i odgovorno nastaviti životnu borbu, pa je iznio deset pravila za borbu protiv napasnika, Đavla:

1. Nemoj zaboraviti da Đavao postoji On ‘je lažac i otac laži’ (Iv 8,44). Prva laž kojom nas želi obmanuti jest da nas uvjeri da ne postoji.

2. Nemoj zaboraviti da je Đavao napasnik. On je napastovao Adama, Izraela i samog Isusa. On napastuje, stavlja na kušnju i potiče na zlo svakog čovjeka. Nemoj si umišljati da ćeš biti pošteđen ili da si neranjiv.

3. Nemoj zaboraviti da je Đavao veoma lukav i domišljat. On stalno vreba i postavlja zamamljive zamke, kao što je to učinio i prvom čovjeku, Adamu, kojemu je pokazao zavodljive strane zabranjenog voća koje je ‘dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno’ (Post 3,6).

4. Bdij: u očima i u srcu. I budi čvrst: u duhu i životu. Prvi papa, sveti Petar, potiče nas: ‘Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, Đavao, kao ričuči lav obilazi tražeći koga da proždre’ (1 Pt 5,8). A apostol Pavao kaže: ‘Jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima Đavolovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate’ (Ef 6,10- 13).

5. Čvrsto vjeruj u Kristovu pobjedu nad napasnikom. Ta te vjera čini sigurnim i nepokoljebljivim nasuprot svim napastima. Krist je najjači. On je rekao: ‘Ako Ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama Kraljevstvo Božje’ (Mt 12,28)

6. Imaj uvijek na pameti da te Krist čini dionikom svoje pobjede. Kao što je učio sv. Ćiril Jeruzalemski: ‘Krv žrtvovanog jaganjca, Krist Isus je snaga koja tjera demone’ .
To je milost sakramenta, posebno Euharistije. To je milost koju nam pruža Crkva i u blagoslovinama, kao stoje to blagoslovljena ili sveta voda.

7. Slušaj Riječ Božju. Sveti Petar nasuprot Đavlu kao ‘ričučem lavu’ potiče nas: ‘Oprite mu se stameni u vjeri’ (1 Pt 5,9). Vjera se rađa i hrani u slušanju Riječi Božje, koja je ‘nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi’ (Ps 119,105).

8. Budi ponizan i svjestan svoje krhkosti S pouzdanjem se trebamo predavati Gospodinu koji je za nas molio ovako: ‘Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga’ (Iv 17,15)

9. Uvijek moli, bez prestanka moli. Borba i pobjeda u napasti moguća je samo pomoću molitve. Isus u molitvi pobjeđuje napasnika. On nam govori: ‘Bdijete i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo’ (Mt 26,41).

10. Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, njega jedinoga časti i njemu jedinome služi tamo gdje raste dobro, slabi zlo; to je načelo i naravnog zakona. Sredina u kojoj je dobro u cijeni, u kojoj se o dobrim stvarima govori, u kojoj se dobra djela opaža i dobre vijesti prenose, slabi privlačnost zla. na taj stil života potiče nas Isus kada kaže: ‘Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce’ (Mt 6,21).”

“Svi zajedno više gajimo pobožnost Duhu Svetomu. Razvrat je kao prije općeg potopa. Neprijatelji pripravljaju novi Veliki petak. Bog mora biti ubijen. Ne napadaju samo neke članke vjere ili pojedine moralne zasade, već se sve napada. Izvanredna vremena traže izvanredna sredstva, a to je Duh Sveti sa sedam svojih darova.” (Blaženi kardinal Alojzije Stepinac, 16. prosinca 1958.g.)

Objavljeno u enciklopedijskom priručniku pobožnosti Katoličke Crkve  foto: Pinterest

izvor: Vjera

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

(VIDEO) O OVOME BRUJI CIJELI SVIJET: Iz Isusovog groba…

Objavljeno

- datum

 Ljudi bruje, nitko ne zna što se zapravo događa…   Na snimci koja ovih dana obilazi svijet, i koju su prenijeli vodeći svjetski mediji prikazan je kamen pomazanja u Jeruzalemu s crvenim mrljama na sebi. Riječ je o kamenu za koji se vjeruje da je na njemu Isus pomazan i pripremljen za ukop.

Video se proširio nevjerojatnom brzinom, a objavio ga je Galilejac Nicola Kanaan koji je rekao da je on bio prisutan kad je krv, odnosno crvena tekućina bila procurila s ploče. Dodao je i da je izraelska policija nakon događaja osigurala to područje. Događaj se navodno, kako on tvrdi, dogodio prije pravoslavnog Uskrsa, dakle prošli tjedan u crkvi svetog Groba, najsvetijem mjestu kršćanstva.

Na tisuće i tisuće ljudi pregledalo je ovu snimku i mišljenja su razna.

Problem je u tome što je slična snimka objavljena još 2015. godine na izraelskom.

Međutim, ni tada nije otkriveno jesu li crvene mrlje na ploči krv ili nešto drugo. Iako o snimci priča cijeli svijet, već tjedan dana, tek u ovaj petak snimke su objavili i Daily Mail i The Sun  što bi značilo da rasprava, kao i pitanja diljem svijeta ne prestaju, unatoč tome što takav video već postoji.

Jedni tvrde da je sve istina, a drugi da je laž, postoje i oni koji tvrde da se sve namjerno skriva i da ploča uistinu krvari.

Pogledajte snimku koja je izazvala pravu pomutnju ovih dana u kršćanskom svijetu:

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Nadnaravni susret muslimana s Isusom Kristom u bolnici: Evo što se dogodilo!

Objavljeno

- datum

Dr. Nasir Saddiki je bio musliman do mističnog susreta s Gospodinom Isusom Kristom. Nakon što je hitno prevezen u bolnicu jer mu se iznenada pojavila neka smrtonosna bolest nalik gubi, dobio je visoku temperaturu a neki od organa počeli su otkazivati. Liječnici su predvidjeli da će biti mrtav do jutra. No, te noći u njegovu sobu došao je Isus i rekao: “Ja sam Bog kršćana. Ja sam Bog Abrahamov, Bog Jakovljev, Bog Izakov.”
Bolest se počela povlačiti već istoga trena, a on je postao kršćanin.

Izvor: novizivot.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno