Connect with us

Kultura i vjera

VLČ. VLADIMIR TRKMIĆ: Srž tijelovskih procesija nije masovnost, nego utvrđivanje i produbljenje vjere u Božju prisutnost

Objavljeno

- datum

 SVETKOVINA TIJELOVA    Kod nas Hrvata te dane zaposleni stavljaju i organiziraju kako kažu „produljeni vikend“. Mahom se odlazi na slobodne dane put Jadrana, gdje gotovo svaki od tih ima kuću ili vikendicu. 

Tijelovo (lat. Corpus Christi: tijelo Kristovo), u katoličkoj Crkvi, je svetkovina na spomen ustanovljenja euharistije na Veliki Četvrtak. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. Nastala je u XIII stoljeću, a za cijelu zapadnu Crkvu uveo ju je papa Urban IV. Što je za mene ili tebe Tijelovo? Crkva taj dan slavi svetkovinu, zna se da je to zapovijedani blagdan, što znači da se taj dan ne radi. Zato je nakon demokratskih promjena uveden kao državni „praznik“ U povijesti Crkve nastao je u teškom razdoblju kada su se  kod vjernika pojačavale sumnje u Isusovu prisutnost pod prilikama kruha i vina, u euharistiji.

Zato su osim slavlja svete mise na taj dan uvedene i svečane procesije iza misnog slavlja ulicama gradova ili nekog mjesta kako bi se ojačala vjera onih koji su bili skeptici. Svećenik u procesiji nosi monstrancu – pokaznicu u kojoj je Presveti Oltarski Sakrament, posvećena hostija. Ta procesija ima četiri postaje kod kojih se zaustavlja svećenik i čitaju se prigodna  biblijska čitanja vezana uz Isusovo obećanje prisutnosti u euharistiji. Svećenik se zajedno s vjernicima klanja, kleči i moli kod svake postaje kadeći tamjanom pokaznicu sa Presvetim, a potom blagoslivlja okupljeni narod sa posvećenom hostijom koja je u Pokaznici. U nekim mjestima gdje postoje obližnje kapele ili pilovi, male kapele, križevi, taj dan su to postaje. Ima župa gdje se ne izlazi na ulice mjesta, nego se procesija odvija oko crkve, u cintoru župne crkve. Tada se mještani obično potrude i sami od zelenog granja naprave sjenicu sa slikom nekog sveca, postave stol i ukrasnim stolnjacima, te malo klecalo.

Foto: London Ortory, Brompton, crkva sv. Filipa Nerija, procesija

Jednom prilikom bio sam za Tijelovo pozvan u Graz kod jedne obitelji. Spomenuli su mi da ćemo ići na Tijelovo na svetu misu i procesiju. Moram priznati da sam bio skeptičan misleći da će to biti sve u skromnim okvirima. U sebi sam nekad prije, kao student stvorio sliku Crkve na zapadu koja kao da mi je ostala u sjećanju po mlakoj vjeri. No, iznenadio sam se u pozitivnom smislu riječi. Trgovine nisu taj dan radile. Procesija je bila svečana, zanosna i puna osobnog ponosa sudionika. Bilo je puno muškaraca i žena odjevenih u narodne nošnje. Sudjelovale su predpostavljam gotovo sve udruge u svojim nošnjama. Pjevalo se i slavilo Boga vrlo pobožno moleći se pred Presvetim koje je nosio svećenik i zaustavljao se kod četiri postaje. Osjetila se pobožnost svih tih crkvenih i društvenih udruga. Veličanstveno! Mogu reći da je to za mene bila prava duhovna atrakcija. Tijekom procesije rađale su mi se misli vezane uz našu domovinsku Crkvu i nastajalo je pitanje koliko kod nas društvene udruge sudjeluju u tijelovskoj procesiji vjerujući svaki ponaosob da je Isus prisutan u posvećenoj hostiji. Bio sam oduševljen sa svime viđenim taj dan u Grazu. Kako je kod nas? Kod nas u našoj domovinskoj Crkvi su obnovljene te procesije kroz gradove i mjesta, koje su bile zabranjene u socijalizmu. Srž, bit tih tijelovskih procesija nije masovnost niti samo folklorni izričaj, nego utvrđivanje i produbljenje vjere u Božju prisutnost pod prilikama kruha i vina. A to ovisi o našoj duhovnosti, o našoj vjeri koju treba neprekidno jačati, produbljivati i biti  u tome ustrajan. Ne se zaustavljati na vanjskom, folklornom, nebitnom, već na duhovnom predavanju Bogu koji na Tijelovo prolazi s nama ulicama mjesta. Kod nas Hrvata te dane zaposleni stavljaju i organiziraju kako kažu „produljeni vikend“. Mahom se odlazi na slobodne dane put Jadrana, gdje gotovo svaki od tih ima kuću ili vikendicu. Tako sam i ja jedne godine zahvaljujući dobrodušnosti kapelana imao „produljeni vikend.“ Već u srijedu poslije podne, poslije njihovog radnog vremena krenuo sam sa jednim bračnim parom prema jugu, u jedno malo mjesto kraj Zadra. Cilj je bio da blagoslovim njihovu novu vikendicu čiji smo blagoslov stalno dogovarali i odgađali. A pred svetkovinu Tijelova pala je zajednička odluka da će kapelan biti sam nam župi, imati svete mise i večernju misu s procesijom. Moj „produljeni vikend“ je bio zaista lijep, opuštajući. Zamolio sam domaćine da bi na Tijelovo htio biti na misi. Rekli su  da nema problema,  da bi i domaćica isto tako išla na svetu misu. Krenuli smo automobilom do Paga. Lijepo je bilo vidjeti ispunjenu crkvu vjernicima svih životnih dobi i poslije mise ići i moliti u procesiji. Vjernički puk je bio vrlo discipliniran i pobožan u procesiji kroz te male i tijesne uličice. Doživjeli smo jedan duhovni polet preko spoznaje: Bog je tu s nama. Bog je u Presvetom Oltarskom Sakramentu. On ide s nama ulicama Paga i vraća se zajedno s nama u župnu crkvu gdje će prebivati u  tabernakulu, svetohraništu. Lijepi je to osjećaj da si pripadnik Crkve koja je na putu, koja nije obezglavljena, ima svog Predvodnika koji je Put, Istina i Život. Postavljam si pitanje da li i koliki broj onih vjernika koji imaju „produljeni vikend“ odu na Tijelovo na svetu misu i sudjeluju  u tijelovskim procesijama kraja, župe u koji su došli? A to je zapravo pravo blago osjetiti da si svugdje gdje dođeš kao doma. Isus u Zagrebu jednak je po svojoj prisutnosti onome u Grazu ili Zadru. Nažalost ima i nekih loših ponašanja za vrijeme tijelovske procesije po nekim mjestima gdje se ide ulicama ili kraj kafića. Poneki nervozni vozači nervozno pretječu cijelu procesiju , a na nekim terasama kafića ljudi su promatrači koji sijede i nijemo promatraju. Svjestan sam da živimo u sekularnoj državi. Onaj tko je vjernik, a zatekao se na terasi kafića bilo bi lijepo da ustane u tom trenutku prolaska procesije, da se barem kratko pomoli i prekriži vidjevši svećenika i monstrancu s Presvetim. Ako je ateist ili agnostik za njega vrijedi pravilo njegove savjesti kako će reagirati na procesiju koja je tu kraj njega. Mi katolici nikome ne namećemo što treba činiti. Želimo biti tolerantni prema svima i sve prihvaćati onako kako jest, realno i bez ljutnje na bilo koga. Valja poštivati tuđu savjest i njegova duhovna mjerila. Bog prisutni sve vidi, i njegov je zadnji sud o svemu i svakome. Svetkovina Tijelova je zaista pogodan dan za osobnu duhovnost, prvenstveno za jačanje vjere u Isusovu prisutnost pod prilikama kruha i vina. Nadam se da bi i oni koji kreću na „produljeni vikend“ mogli odvojiti sat i pol vremena za Boga i molitvu tamo gdje su se odlučili kao vikendaši odmarati. Nije to zapovijed ni nagovaranje, nego stavljanje na dušu svakom vjerniku da ne preskačemo bez razloga velike Svetkovine kao što je na primjer Tijelovo. Meni osobno sudjelovanje i slavlje euharistije taj dan daje veliki duhovni poticaj za život kojeg često živimo kao da Boga nema, ili ga doživljavamo kao da je daleko od nas. Zato mislim da se često pričešćujući duhovno obogaćujemo na životnom putu. A moramo sami sebi priznati da nikome od nas životni hod nije lagan, da je pun prepreka, boli, bolesti, neimaštine, nerazumijevanja, samoće, ranjivosti. S Isusom i Crkvom svaki put je lakši, bezbolniji, zadovoljniji, radosniji, ispunjeniji. U duboku duhovnu stvarnost slavlja svetkovine Tijelova uvodi nas i progovara Psalam 116. koji se pjeva taj dan u Službi Riječi:

Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove

 

Što da uzvratim Gospodinu

za sve što mi je učinio.

Uzet ću čašu spasenja

i zazvati ime Gospodnje.

 

Dragocjena je u očima Gospodnjim

smrt pobožnika njegovih.

Gospodine Tvoj sam sluga

sin sluškinje Tvoje

Ti si razriješio okove moje.

 

Tebi ću prinijeti  žrtve zahvalne

zazvat ću ime Gospodnje.

izvršit ću Gospodinu zavjete  svoje

pred svim pukom njegovim.

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić/dnevno.hr

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

Tko je bio Ivan Krstitelj?

Objavljeno

- datum

(hebrejski: יוחנן המטביל,Yohanan Ha’Matbil) kršćanski svetac, propovjednik, pustinjak i mučenik, prethodnik Isusov.

U Novom zavjetu

Većinu informacija o Ivanu Krstitelju dobivamo iz evanđelja, a njegova osoba do danas je ostala tajnovita i ne do kraja razjašnjena.

Prema Novom zavjetu, njegovi roditelji, Zaharija i Elizabeta, dugo nisu mogli imati djece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj mu je trebalo nadjenuti ime. Okupili su se prijatelji i rođaci, koji su došli izdaleka. Htjeli su da se zove Zaharija po ocu, ali s tim se nije složila Elizabeta. Rekla je da će se zvati Ivan što znači “Gospodin je milostiv“ (heb.Johanan). Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju, za mišljenje. On se složio s time da se zove Ivan. Budući da Zaharija dotad nije mogao govoriti, tada mu se vratio glas. Počeo je zahvaljivati Bogu i slaviti ga zbog njegove dobrote: „I ti ćeš biti poseban. Ići ćeš pred Božjim izabranikom. Nosit ćeš poruku Božje ljubavi i oproštenja njegovu narodu.» Ivan je otišao od kuće, živio je u pustinji blizu rijeke Jordana. Nosio je odijelo od devine dlake opasano kožnim pojasom. Jeo je pustinjsku hranu – divlji med i skakavce. Propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao svoje sunarodnjake na obraćenje, a mnogi su se kajali za svoje grijehe i dali da ih Ivan krsti.

Evanđelja pripovijedaju i da je Isus došao k Ivanu, te od njega zatražio krštenje. Ivan je na njegovo inzistiranje to i učinio, a za krštenja, kako pripovijeda biblijski tekst, spustio se nad Isusa Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas je progovorio: “Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“
Herod Antipa zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odrubiti glavu, jer mu je prigovorio zbog preljuba.

U 1. i 2. stoljeću

Poznato je da su u 1. stoljeću, nakon što se kršćanstvo već počelo širiti, paralelno sa zajednicama Kristovih sljedbenika, postojale i zajednica sljedbenika Ivanovih, te su poznavale samo »Ivanovo krštenje«, o čemu svjedoče i Djela apostolska. Izvanbiblijski izvori, osobito kršćanski apologetski tekstovi, također potvrđuju postojanje takve zajednice osobito među Židovima. Čini se da su upravo zbog toga novozavjetni pisci toliko naglašavali Ivanovu poniznost i ponavljali njegove riječi da će iza njega »doći veći od njega.«

O mučeništvu Ivanovu govori i židovski povjesničar iz 1. stoljeća, Josip Flavije, te spominje da je ubijen u tvrđavi Makerontu, s istočne strane Mrtvoga mora. Arheološke iskopine svjedoče o postojanju tvrđave s palačom i dva triklinija, što odgovara evanđeoskom opisu prema kojem su Herod i muškarci bili u jednoj prostoriji, a Herodijada i Saloma u drugoj.

Štovanje

Najstarije štovanje vezano uz Ivana Krstitelja odnosi se na čašćenje njegova groba u Sebasti, nedaleko od današnjeg Nablusa u Palestini.

Potom je jedna od najvećih kršćanskih bazilika, ona u Damasku posvećena Ivanu Krstitelju. Danas je u njoj džamija, a posjetio ju je i papa Ivan Pavao II., zajedno s poglavarima mjesnih crkava, prilikom svoga posjeta tome gradu, te se ondje održao međureligijski susret.

Relikvije svetog Ivana Krstitelja danas se čuvaju u crkvi sv. Silvestra u Rimu i u Amiensu u Francuskoj.
Sv. Ivan Krstitelj jako je poštovan u kršćanskom svijetu. U srednjem vijeku, njegov blagdan zvali su »ljetni Božić« . U čast sv. Ivanu Krstitelju, podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale. U Rimokatoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza.

Zaštitnik je pjevača, glazbenika, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta, pa tako i naše Županje.
U Hrvatskoj po njemu su nazvana mjesta Ivanić Grad, Ivanec, Kloštar Ivanić, Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Žabno, Ivanska, Ivankovo i vjerojatno još neka mjesta.
U Mariji Bistrici, nedavno je postavljen njegov kip na otvorenom prostoru. U Bosni i Hercegovini, u Podmilačju kraj Jajca postoji veliko svetište sv. Ivana Krstitelja.

Mučeništvo

Herod je bio zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: ‘Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.’ Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao.
No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: ‘Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti.’ I zakle joj se: ‘Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga kraljevstva.’ Ona iziđe te reče svojoj majci: ‘Što ću tražiti?’ – ‘Glavu Ivana Krstitelja,’ odgovori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: ‘Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.’ To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob” (Mk 6,17-29).

Prema Rimskom martirologiju 29. kolovoz je izabran za proslavu mučeništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na taj dan po drugi put pronađena časna njegova glava. Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje sv. Matej i sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: “Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bogu pobožno i tako se očiste.” Osim toga, on točno navodi da je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, današnji Mukawer, a razlog je uhićenja ležao u “strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad”. U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi, koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako još hrabrošću Ivana Krstitelja otvoreno žigošu zločin i nepravdu.

prema www.zupanjac.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

MOLITVA PATERA RUFUSA ZA HRVATSKU: ‘Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći’

Objavljeno

- datum

 MOLITVA OSLOBOĐENJA IZ 1999. GODINE     Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

Sada u ovim čudnovatim trenucima povijesti, kako svijeta, tako i Hrvatske dobro se prisjetiti seminara patera Rufusa Pereire, indijskog svećenika koji je 1999. posjetio našu zemlju i održao 4-dnevnu duhovnu obnovu u kući Tabor. Zapisi sa tog seminara kao i još nekih, koji su bili nakon toga organizirani od Pokreta krunice za obraćenje i mir objavljeni su 2010., u knjizi P. Rufus Pereira – “Duh Sveti obnovitelj, ozdravitelj i osloboditelj. Pater Rufus je bio među prvim svjetski poznatim karizmaticima koji su posjetili Hrvatsku i molili za nju i njene ljude.

Rekao je: Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

– Bio je to nezaboravan duhovni događaj, posebno molitva za Hrvatsku, kada je pater Rufus zamolio da svi vjernici kleknu i lijevom rukom dotiču zemlju, a desnu uzdignu prema nebu, kako bi izrazili čvrstu vjeru, da naša zemlja može primiti puninu blagoslova, samo od Gospodina- napisao je jedan vjernik koji je prisustvovao tom susretu i blagoslovu – donio je tada portal dnevno.hr.

Evo  molitve koju je p. Rufus izgovorio za Hrvatsku:

“Gospodine Isuse, Ti ljubiš ovu zemlju. Molimo Te za oslobođenje čitave zemlje. Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći, prekini sve sotonske kultove i veze u ovoj zemlji! Oslobodi svaku planinu, svaku rijeku od Sotonine moći! Oslobodi svako drvo, svaku životinju od Sotonine vlasti! Iznad svega, molimo Te za oslobođenje hrvatskoga naroda. Gospodine, u Tvoje Ime molimo da slomiš Sotoninu moć nad hrvatskom zemljom, da slomiš snagu Sotoninu nad narodom hrvatskim, da slomiš snagu zla nad Crkvom u Hrvatskoj, da oslobodiš ljude od bavljenja okultnim praksama, da ih izliječiš od rana rata, koje su postale ulaz sotonskom utjecaju. Gospodine, ova zemlja pripada Tebi! Ti si je stvorio. Ti si je svojom predragocjenom krvlju otkupio. Ti si je posvetio Duhom Svetim. Gospodine, svi zajedno ponovo posvećujemo ovu zemlju Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo hrvatski narod Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo Crkvu u Hrvatskoj Tvojemu presvetomu Srcu i sve Ti to prinosimo po bezgrješnome Srcu Marijinu. Gospodine, molimo Te da Marija bude kraljica ove zemlje, da donese mir ovoj zemlji, kao što je donijela mir Rusiji, kao što je donijela mir u Fatimu, kao što donosi mir u Međugorju. Gospodine, ponovo posvećujemo ovu zemlju Bezgrješnomu Srcu Marijinu. Gospodine, molimo ovu molitvu egzorcizma i oslobađanja, molimo ovu molitvu ponovne posvete i posvećivanja po zagovoru sv. Josipa zaštitnika Hrvatske, svih apostola, sv. Franje i sv. Antuna, sv. arkanđela, anđela i svih svetaca ove zemlje. Hvala ti, Isuse! Slava ti, Isuse! Aleluja, Gospodinu! Hvala Ti, Gospodine Isuse! Aleluja! Aleluja, Aleluja!”

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

PO UKAZANJU ISUSOVU   Posveti se Srcu Isusovu onako kako je to činila  sv. Margareta Marija Alacoque

Objavljeno

- datum

Isus je dao i 12 obećanja onima koji budu širili ovu pobožnost!

Sveta Margareta Marija Alacoque rodila se u Francuskoj 1647. U dobi od 24. godine stupila je u Red Sestara Pohođenja Marijina. Već je i prije stupanja u samostan imala više nadnaravnih viđenja a u narednom razdoblju ekstaze su postale i učestalije radi čega je pretrpjela mnoge neugodnosti od strane susestara.

Ostala je čvrsta u vjeri i njezina je ljubav prema Isusu sve više rasla. 1675. godine, u vrijeme tijelovske osmine, došlo je do važnog ukazanja u Kapeli Pohođenja. Margareta je ugledala Isusa koji joj je naredio da se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede Petak Srca Isusova. Usprkos najvećim protivljenjima i okrivljavanjima kojima je bila izložena, svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu. Drugom je prigodom Isus zatražio od Margarete da se svakog prvog petka u mjesecu pričesti te je tako nastala pobožnost Prvih petaka. Potporu i pomoć dobila je od poglavara mjesne isusovačke redovničke zajednice. Na njega ju je za vrijeme jednog viđenja uputio sam Isus. Najvažnije što je Isus želio prenijeti njoj, a onda i svim ljudima, je istina o njegovoj silnoj ljubavi prema čovjeku i istina o njegovu Srcu kao simbolu te ljubavi. Svetica je umrla 16. listopada 1690. godine a tijelo joj se nalazi u kapeli gdje joj se ukazao Isus. Sredinom 19. stoljeća papa Pio IX. službeno je uveo u Crkvu blagdan Srca Isusova koji se slavi prvi petak nakon blagdana Tijelovo.

Posveta Isusovu srcu sv. Margarete Marije Alacoque

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao tvoj rob.

Amen.

Isus svetoj Margareti obećava da oni koji budu štovali njegovo Presveto Srce daje ove duhovne i vremenite blagodati:

1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.
2. Unijet ću mir u njihove obitelji.
3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
7. Mlake će duše postati revne.
8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.
9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.
10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.
11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati.
12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

Autor: Vjera

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno