Connect with us

Magazin

Vjerujete li u duhove: 10 zastrašujućih nadnaravnih priča iz 18. stoljeća!

Objavljeno

- datum

U doba širenja Prosvjetiteljstva mnogi žitelji Velike Britanije počeli su sumnjati u nadnaravno, vlasti su zabranile javno iznošenje takvih stvari, a zakoni su oko 1735. počeli kažnjavati one koji su druge optuživali za vještičarenje. Iako su se svi željeli odmaknuti od nadnaravnog, čini se kako neke neobjašnjive pojave nisu mogli izbjeći. Listverse je pripremio 10 čudnih nadnaravnih priča Velike Britanije iz 18 stoljeća.

10. Fantomska ptica West Draytona

Oko 1949. godine, stanovnike West Draytona gotovo svake noći budili su zvukovi vrištanja i udaranja koji su dolazili iz lokalne crkve. Nitko nije bio siguran odakle zapravo zvukovi dopiru, no pretpostavka je bila kako ih proizvodi gavran, zatočen u crkvi.

Skupina koju su činila četvorica muškarca jednog su dana krenuli u potragu za tim gavranom. Potom su ga ugledali ispred oltara te krenuli prema njemu ne bi li ga uhvatili i iznijeli iz crkve. Nakon što su ga nekoliko puta udarili drvenom palicom gavran je pao na pod i ispustio glasan vrisak. No, u trenutku kada je njegovo tijelo palo na pod, gavran je nestao, pred očima muškaraca.

Nakon tog incidenta gavrana se i dalje moglo čuti kako oblijeće svodove crkve. Među stanovnicima se proširila priča kako je gavran zapravo duh muškarca koji je počinio samoubojstvo. S obzirom na to da se u takvim slučajevima sprovodi nisu održavali, njegova ga je obitelj, u dogovoru sa župnikom, zakopala u dvorištu crkve.

9. Duh koji je spasio Johna Thomasa

21. prosinca 1783. 62-godišnji pijanica imena John Thomas vraćao se kući, u svojem vječito pijanom izdanju, te doživio nezgodu. Upao je iznimno duboku jamu. Nakon što je shvatio da je nestao, njegov je prijatelj pokrenuo akciju potrage za Thomasom, no unatoč činjenici da ga je tražio velik broj ljudi Thomas je u jami bio čitav tjedan.

Jednog dana, kada je njegov susjed koračao obližnjom stazom u potrazi za izgubljenom ovcom, opazio je siluetu muškarca koji sjedi na hrpi blata i zemlje. Kako se susjed pokušao približiti muškarcu ovaj je ustao, krenuo i ubrzo nestao iz vidokruga. odjednom, susjed je začuo kako ga netko doziva. Glas je dopirao s mjesta na kojem je sjedio nepoznati muškarac.

Misleći kako je riječ o nekoj životinji, susjed se okrenuo i otišao. Na sreću, ponovno je začuo glas i shvatio kako to nije životinja već pijani John koji je nestao iz sela. Duh koji ga je spasio više se nikada nije pojavio.

8. Zamjena na Otoku Man

Kada je tijekom 1720-ih živio na Otoku Man, britanski pisac rođen u Londonu, George Waldron, primijetio je kako stanovnici otoka vile doživljavaju jako ozbiljno. Bili su u stalnom strahu od toga da im vile ne ukradu djecu, a jedna je žena ispričala Waldronu kako su vile ukrale njezino dijete i zamijenile ga drugim.

Nekoliko dana nakon poroda, kada je ležala na krevetu, žena je ugledala kako joj dijete lebdi. Uzdiglo se iznad krevetića kao da ga neka misteriozna sila vuče prema gore. Žena je počela vrištati te pozivati u pomoć, no nikog nije bilo kod kuće da ju čuje osim pospane medicinske sestre koja je odnijela dijete.

Kada se u kuću vratio ženin suprug i otac djeteta, ugledao je nervoznu suprugu. Kada su ušli u spavaću sobu ugledali su zamjensko dijete kako leži u krevetiću, a odjeća njihove bebe koju je nosilo tog dana nalazila se pokraj krevetića. Zamjensko dijete živjelo je u njihovoj obitelji devet godina i bilo je dijete s posebnim potrebama. Nije govorilo, nije hodalo, nije proizvodilo baš nikakve zvukove, čak nije ni obavljalo veliku nuždu.

7. Priviđanja obitelji Lambert

John i Ann Lambert 1753. godine sa svojom su se obitelji preselili u kuću u mjestu Winlington u Engleskoj. Nedugo nakon što su uselili obitelji su se počele priviđati neobične stvari. Čuli bi kako netko lupa iako nikoga nije bilo tamo, čudni zvukovi dopirali bi i iz njihove spavaće sobe. Jenom je prilikom duh muškarca usred noći probudio Ann, vidjela je vrata kako se otvaraju i kvaku kako se miče. Tada je obitelj odlučila odseliti iz kuće.

U novoj kući Ann je nastavila viđati duha, pričinjavali su joj se zvukovi poput pucnja iz vatrenog oružja i topova. Priviđanja su svakim danom bivala sve nasilnija i nasilnija, a svjedočila su im i njihova djeca koja su bila prestravljena. Vjerujući da je treća sreća, obitelj Lambert ponovno je odlučila preseliti.

Nakon toga stvari su postale još čudnije. Ann je jedne noć, kada je ležala u krevetu, napao ogroman konj. Osjetila je kako joj lice dodiruje nevidljiva i nadasve hladna ruka te kako kositreno posuđe, prekriveno krvlju, leti iznad kreveta.

Oboje i John i Ann vidjeli su duha koji ih je opsjedao u prvoj kući – Henryja Cooka, koji je umro 1752. godine, a za kojeg se vjerovalo da je duh koji je opsjedao obitelj Lambert, kamo god ona išla.

Što se nakon treće kuće događalo s obitelji Lambert, jesu li ponovo selili ili ostali, dio je priče koji je izgubljen kroz povijest.

6. Morski zmaj od Suffolka

Na obalama Suffolka u Engleskoj u studenom 1749. godine, skupina ribara ugledala je neobično čudovište među plijenom u njihovoj mreži. Čudovište je imalo krila, glavu aligatora i kopita na nogama. Ribare je čudovište podsjetilo na zmaja.

Odvukli su čudovište na obalu te ga prebili palicama. Kada su otvorili mrežu, misleći da je čudovište ubijeno ili u nesvijesti, ribari su se na smrt preplašili kada je monstruozni zmaj raširio svoja krila i poletio. Jedan od ribara pokušao ga je uhvatiti no čudovište ga je ugrizlo, a krvarenje je bilo toliko jako da je nakon nekog vremena umro.

5. Dvojnica gospođice Pringle

Tijekom jedne ljetne ranojutarnje šetnje Clifton Parkom u Škotskoj domaćica Jane Lowe ugledala je poznato lice. Kraj potočića ej stajala kćer njezinog šefa, gospodina Pringlea koji, kada mu je rekla da je vidjela njegovu kćer, kazao je kako je to nemoguće jer njegova kćer živi 1.600 kilometara dalje, u Francuskoj.

Lowe je ustrajala u želji da svojem šefu pokaže da je u pravu. Odvela je šefa na šetnicu uz potočić. Potom je i sam ugledao svoju kćer kako stoji kraj potoka. Kada joj se pokušao približiti, djevojčica je skočila u potočić i nestala.

Gospodin Pringle i njegova domaćica, gospođica Lowe ispričali su čemu su svjedočili ostalim ukućanima, no svi su im se smijali i naravno, nisi im vjerovali.

Tri mjeseca kasnije gospodina Pringlea posjetio je sin kojeg nije vidio gotovo deset godina. Bilo je to 1745. godine. Ispričao mu je kako je duže vrijeme bio rob u Tunisu, a onda je jednog jutra iz neobjašnjivih razloga ugledao svoju sestru. Tada ga je netko otkupio i oslobodio. Kada se vratio u Francusku saznao je da mu je sestra umrla, baš na onaj dan kada se prikazala bratu u Tunisu i kod potočića u Škotskoj.

4. Vizija Johna Taylora

U noći, 28. siječnja 1783. godine, buntovni mladić imena John Taylor bio je kod prijatelja Thomasa Poutneya na piću u mjestu Bewdley. Taylor se toliko napio da mu Poutney više nije dao da pije. Taylor se naljutio, a u trenutku kada je izlazio iz kuće, srušio se na pod. Na prvu, Poutney je mislio kako je njegov prijatelj umro, no nakon što ga je odnio u krevet Taylor se probudio te imao nasilne napade konvulzije.

Epileptični napadi trajali su čitava dva dana s dvjema kratkim pauzama od samo nekoliko minuta. Kada se napokon osvijestio, tražio je prijatelja da ga odvede kući. Rekao je kako samo želi umrijeti.

Nakon nekog vremena napadaji su prestali i nisu se više nikada vraćali, no Taylor se nije mogao sjetiti što se točno dogodilo u kući njegovog prijatelja nakon što je pao na tlo. Kazao je kako je u tom trenutku pao u duboku rupu u kojoj su ga uhvatili demoni te ga mučili. Mučenje je prestalo tek kad se pojavio bijeli anđeo koji mu je pokazao put prema raju.

3. Div iz Henllysa

Pišući za londonski magazin ‘The Athenaeum’, Welsaški suradnik je u jednom broju iz 1847. godine opisao neobično iskustvo opsjednutosti koje se dogodilo prije dva desetljeća. U ono doba, postojao je čovjek kojeg su zvali Veliki Div Henllysa. Bio je to velik i strašan čovjek koji je terorizirao svoje susjede. Kad je umro, svi su susjedi bili sretni, no Div je pokazao kako nakon smrti može biti još strašniji i grozniji. Svake noći njegov je duh obilazio područje zbog čega su se mnogi zatvarala u kuće i nisu se usudili izlaziti na ulice.

Jedne su se večeri susjedi skupili u lokalnoj crkvi, skupina svećenika odlučila obaviti obred egzorcizma ne bi li otjerali velikog duha. Kada su svećenici započeli sa svojim obredom Div se pojavio pred njima u obliku velikog čudovišta, potom se transformirao u lava, pa bika, a ne posljetku i u morski val.

Svakom transformacijom Div je postajao sve manji i slabiji. U trenutku kada se pretvorio u muhu, svećenik je na njega bacio kutijicu, zatočio ga i bacio u jezero. U trenutku zapisivanja ove priče govorilo se kako se kutijica u kojoj je zatočen Div još uvijek nalazi u jezeru te kako su je mnogi vidjeli.

2. Kuća Hintona Ampnera

Generacijama, u kući Hintona Ampnera živjela je obitelj Stewkley. Nakon što je umro i posljednji član obitelji Stewkley kuća je pripala u ruke obitelji Stawells koji pak su kuću iznajmili Wiliamu Henryu Rickettsu. Iako Ricketts to u tom trenutku nije znao, kuća je slovila kao ukleta.

Kada je obitelj Ricketts uselila počele su se događati čudne stvari. Čula bi se vrata i prozori kako se otvaraju i zatvaraju usred noći. Koraci na hodnicima čuli su se svake večeri, a s vremena na vrijeme pojavio bi se i čovjek u šarenoj odjeći. Gotovo svakog dana čula bi se tri različita glasa kako razgovaraju. Svi koji su živjeli u kući doživjeli su neko od čudnih iskustava, a samo 1769. godine otkaz je dalo čak devet sluga.

Gospođa Stawell, vlasnica kuće, ponudila je bogatu nagradu onome koji uspije riješiti misterij kuće, Nitko nikada nije dobio nagradu, a kuća Hintona Ampnera ubrzo je ostala prazna.

1797. godine, prilikom rušenja kuće, građevinci su pronašli malenu lubanju u kutiji koja se nalazila ispod u zemlji ispod prizemlja kuće. Mislilo se kako je riječ o lubanju majmuna, no prema nekim lokalnim pričama, pokojni suprug od gospođe Stawell imao je izvanbračno dijete s njezinom sestrom, a lubanja je pripadala tom djetetu.

1. Duh Thomasa Colleya

U travnju 1751. godine, starija prosjakinja imena Ruth Osborn zatražila je farmera da joj dade malo mlijeka. Bilo je to u mjestu Tring u Engleskoj. Farmer joj je rekao kako nema viška mlijeka kojeg bi joj mogao dati, a onda mu je prosjakinja rekla: ‘Kralj će uzeti tebe i tvoje svinje zbog tvoje sebičnosti’.

Nedugo nakon toga farmer i njegovih nekoliko svinja zarazili su se nekom bolesti. Nakon što je sve ispričao bijeloj vještici, farmer je bio uvjeren da ga je Osborn urekla.

S obzirom na to da je zakonodavni sustav prije mnogo, mnogo godina prestao vjerovati vješticama, farmer i njegovi susjedi odlučili su uzeti stvari u svoje ruke. 18. travnja skupina je opkolila Ruth i njezinog supruga Johna kada su izlazili iz crkve u kojoj su se skrivali. Natjerali su ih da se predaju. Rastrgali su odjeću s njih, omotali ih u plahte i potopili ih u vodu. Ruth je umrla na mjestu dok je John preživio utapanje, ali umro nekoliko dana kasnije.

21 osoba uhićena je zbog sudjelovanja u ovom lovu na vještice, no tek je dimnjačar Thomas Colley osuđen. U kolovozu, Colley je obješen, a njegovo je tijelo ostavljeno da trune viseći. Od svoje smrti, vjerovalo se kako je Colleyev duh obilazio mjesto na kojem je ubijen. Jedna je turistkinja, koja je mjesto posjetila 1911. godine, kazala je kako je vidjela Colleyev duh te ga opisala kao ‘ljutitog, crnog psa s očima poput vatrenih kugli’.

Izvor: Informacije.ba

Komentari

Oglasi
Komentari

Magazin

BUJANEC OBJAVIO SLIKU S FRONTA: ‘Vuline, čekali smo te u Mlaki 1995. Nije bilo ni tebe ni tvog vrhovnog komandanta…”

Objavljeno

- datum

Velimir Bujanec, autor Bujice, pomalo rugalački je odgovorio srbijanskom ministru obrane Vulinu na izjavu da o njegovu dolasku u Hrvatsku neće odlučivati hrvatski ministri nego njegov vrhovni zapovjednik Aleksandar Vučić, komandant Vojske Srbije.

Bujanec je objavio sliku snimljenu u vrijeme operacije “Bljesak” na području naselja Mlaka kraj Jasenovca.

U to vrijeme Bujanec je radio u press službi 104. brigade HV-a kojom je zapovijedao general Mladen Mikolčević Padobranac.

“VULINE, ČEKALI SMO TE U MLAKI 1995. – NIJE TE BILO! Ni tebe, ni tvog “vrhovnog komandanta…

Na slici (s lijeva na desno): Ivan Kusić, Velimir Bujanec, Franjo Bukovčan i Kruno Bajer… Kao pripadnici 104. brigade HV-a, pod zapovjedništvom generala Mladena Mikolčevića, zajedno s dečkima iz Novske ušli smo u Mlaku, uz zanemariv otpor brzo poraženih srpskih snaga:)

PHOTO: Operacija “BLJESAK” – Mlaka kod Jasenovca, svibanj 1995.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

URNEBESNO! Šešeljev cimer iz ćelije otkrio neispričane ‘pikanterije’: Obavezno pročitajte

Objavljeno

- datum

 NI JEDAN SRBIN SE NE PREZIVA ŠEŠELJ…       Naš sugovornik vrlo je detaljno analizirao Šešeljev lik i djelo.

Nakon što je dočekujući predsjednika Hrvatskog sabora u Beogradu radikal Vojislav Šešelj zapalio hrvatsku zastavu, regionalna javnost ne prestaje raspravljati o njemu i njegovim potezima, a jednako tako postavlja se pitanje zašto je izrežirao ovakav scenarij. Osoba koja silom prilika dobro poznaje Vojislava Šešelja jest doktor Anto Kovačević, koji je zajedno s njime dijelio ćeliju u Zenici. A upravo je Kovačević svojedobno za naš portal pokušavao opisati ovog danas osuđenog ratnog zločinca, koji je po svemu sudeći izigrao Haaški sud i naglo ozdravio, nakon što je pušten da se šepuri po Srbiji.

”Otac velikosrpske laži, njegov duhovni otac, Dobrica Ćosić – koji je ujedno i njegov kum – u svojim “Deobama” je napisao: “Mi Srbi lažemo inventivno, mi Srbi lažemo zbog otadžbine, mi Srbi lažemo maštovito, mi Srbi lažemo jer za nas Srbe je laž istina. Više je laž pomogla Srbima u istoriji nego sve naše pobede i naši mitovi”. Srpski publicist Dušan Popović, autor knjige “O Cincarima”, koju bi trebali pročitati svi Hrvati koji žele poznavati psihologiju srpskog bića, u toj knjizi kaže sljedeće: “Osnovno sredstvo velikosrpske politike jest slagati, izigrati, prevariti, opljačkati, ubiti, a jedini grijeh je ako se nešto od toga perfektno ne izvede”. To misle i Vučić i Nikolić, koji su Šešeljevi pioniri. Tamo razlike nema.

Jedan od najvećih lisaca francuske politike, François Mitterrand, u svojim je Memoarima napisao da je za svaku francusku politiku velika Srbija nužnost na ovim prostorima. To bi morala znati hrvatska politika”, rekao je Kovačević. Uz to, podsjetio je i kako je nekoć hrvatski mladi specijalac u Jagodnjaku zarobio Šešelja, ali ga je nakon tri sata morao pustiti.

”On je genijalac koji glumi da je lud i blesav, a ono što je u njemu pametno to je taj hrvatski gen, jer svi su Šešelji Hrvati, nema nijednoga Šešelja da je Srbin. Znam ga vrlo dobro iz zeničke ćelije. On je često radio performanse, osobito kada bi poželio doći u javnost i medije. Šešelj bi u Zenicu pozvao svoje odvjetnike, među kojima i Srđu Popovića, čestitog i poštenog čovjeka koji je branio i mnoge hrvatske intelektualce poput doktora Marka Veselice i mene jedno vrijeme. Rekao bi Srđi ili nekome od odvjetnika da dođe u zatvor, da će on izazvati stražara. Stražar će ga, naravno, udarati i kada dođe odvjetnik onda on pokaže te masnice pa cijeli svijet od BBC-ija do Sky Newsa bruji da se progoni srpskog disidenta Šešelja. Nas je u zatvoru bilo stotine Hrvata, Albanaca, dosta muslimana- Bošnjaka, za koje se nije znalo. Za mene se srećom pobrinulo Sveučilište u Beču, gdje sam doktorirao: proglasili su me političkim zatočenikom savjesti pa su me zaštitile međunarodne organizacije za ljudska prava. Ali cijeli svijet je brujao o Šešelju, jer je on i u zeničkom zatvoru radio performanse, kao i u Haagu. Uvjeren sam da će on doživjeti “svoj san” – čim se Vojvodina odviji ostat će mu Beogradski pašaluk! Izgubio je Kosovo – “srce Srbije”, a kad se odvoji Vojvodina doživjet će oživotvorenje svojih ideala”, govorio je Kovačević koji se često sa Šešeljem družio tijekom zajedničkih šetnji zatvorskim krugom.

”Njemu je smetalo moje druženje s Albancima, muslimanima, Bošnjacima, jer je mislio da se Srbi i Hrvati prije svega trebaju dogovoriti o podjeli Bosne i Hercegovine, protiv čega sam ja bio. Jedina zajednička crta nam je bila da smo oba antikomunisti koji su se našli u istom kazamatu. Ja sam hrvatski nacionalist u pozitivnom značenju riječi, volim svoje, ali ne negiram druge narode. Priznam Bošnjake muslimane, priznajem naravno i Albance kao jedan od najstarijih naroda ovih prostora, dok je on to negirao. Jedne prilike šetajući se zatvorskim krugom kada je moja zatvorska kazna glasila 8,5 godina, rekao mi je da sam dobio tu tarifu jer sam bio nevin, a on je dobio malo. Bio je osuđen na osam godina, a onda na 14 mjeseci, što je malo poznato. On je nakon 14 mjeseci izašao s robije. Dakle, meni je rekao da sam dobio tarifu jer sam nevin, a on je dobio malo jer se na to pripremao. Na to sam mu ja odgovorio da ima sreću što mu je Dobrica Ćosić kum, a Srpska akademija nauka stala je iza njega baš kao i oni koji su ga ubacili kao glasnogovornika srpske ideje u zatvor pa ga oni i čupaju, a ja imam jednu nesreću – ako se to nesrećom može nazvati – da sam u zatvor ubačen kao Hrvat. A ja sam u toj Jugoslaviji zamišljen kao Hrvat i krivac, i ako se može govoriti o nesreći onda je to moja nesreća. Čineći zlo učinio je on nama Hrvatima puno dobroga, što sam mu i rekao. Naime, zahvaljujući velikosrpskom ludilu i nepristajanju na pogubni plan Z4, koji bi bio kraj hrvatske države, ali gdje god je Šešelj bio u Hrvatskoj tu više nema ni jednog četnika”, poručivao je naš sugovornik

”Ako je projekt velike Srbije legitiman, mi Hrvati i drugi nesrpski narodi moramo biti jako zabrinuti jer tu ima mjesta isključivo za Srbe. Sam Ljotić je napisao u njihovom programu: “Tko neće pod četnički nož, njega čeka kama”. Dakle, BiH treba očistiti od Hrvata i Bošnjaka-muslimana, prema njegovom programu. Meni je Šešelj jedne prigode rekao kako smo mi “dva civilizovana europska naroda”, a muslimani i Albanci neeuropski narodi. On je bio dosta iritiran Fuadom Muhićem, najboljim poznavateljem ustavnog prava u bivšoj Jugoslaviji, bio je genijalac koji je završio u HSP-u. Šešelj meni kaže, vidiš Fuad Muhić traži veliko slovo Mu za muslimane, a skraćeno su Fuada Muhića u medijskoj cirkulaciji zvali FuMu. On traži veliko slovo Mu. Ja sam njemu rekao da mi veliko slovo Mu ne smeta, a on je meni rekao – tebi ne smeta jer ono M kad-tad otpadne, a ostane U, što su oni uvijek bili! Tako velikosrpska optika razmišlja. Ja sam bio protivnik četničkog projekta podjele Bosne i Hercegovine. To se vidi i po ovome, ali na žalost međunarodna zajednica BiH je nakaradno podijelila”, iznosio je svoje interesantno iskustvo Šešelj. (Iva Međugorac/dnevno.hr)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

SENZACIONALNA TVRDNJA O PUTOVANJU KROZ VRIJEME: Vanzemaljci su u Veliku piramidu ugradili i ovaj NEVJEROJATAN PODATAK

Objavljeno

- datum

Drevne piramide u Gizi su mogli napraviti napredni vanzemaljski posjetitelji, navodi se u šokantnim novim tvrdnjama istraživača. Teoretičari zavjere već desetljećima tvrde da je izgradnja ovih drevnih čuda daleko iznad sredstava ranih Egipćana – tako da su oni morali imati pomoć sa strane.

Istraživači vjeruju da su vanzemaljci ostavili vitalne tragove u dizajnu piramida koji dokazuju da naši preci nisu mogli izgraditi ove neobične inženjerske pothvate.

Također, stručnjaci tvrde da istina leži iza jedne stvari – koordinate.

Brzina svjetlosti je 299.792.458 metara u sekundi, a geografske koordinate za Veliku piramidu su 29,9792458ON.
Međutim, ljudi nisu mogli mjeriti brzinu svjetlosti tom preciznošću sve do 1950., tisuće godina nakon podizanja piramida.

Teorija je da je putovanje brzinom svjetlosti jedini način za putovanje kroz vrijeme, a vjernici tvrde su se “napredni vanzemaljci” mogli vratiti na Zemlju iz budućnosti kako bi izgradili spomenike.

YouTube istraživač Manu Shafizadeh je rekao: “Je li moguće da su oni koji su postavili veliku piramidu na platou u Gizi imali nagovještaj brzine svjetlosti do stupnja točnosti koji nije moguć bez visokotehnološke opreme?”

Jedan od njegovih pratioca je rekao: “Brzina svjetlosti u metričnom sustavu se pojavljuje u dizajnu i lokaciji Velike piramide, kada se decimalna točka sklizne duž vrijednosti.”

“Vanzemaljci su izabrali ovu lokaciju s razlogom. Ovu upečatljivu sličnost je teško prihvatiti kao slučajnost. ”

“Nema sumnje da je ovaj matematički inteligentni dizajn povezan sa zvjezdanim znanjem svog graditelja.”

Vjernici teorije drevnih izvanzemaljaca tvrde da su oni također pomogli izgraditi Stonehenge u Wiltshireu u Velikoj Britaniji te da su ostali drevni spomenici također povezani s kozmosom.

Oni su ove hipotetske napredne posjetitelje nazvali “drevnim astronautima.”

>Ova teorija sugerira da su ih naši preci pomiješali s bogovima i prikazali ih na slikama u njihovim drevnim umjetničkim djelima, za koje se danas kažu da su slike stranaca i letećih tanjura.

Oni su navodno posjetili Zemlju prije nekoliko tisuća godina, proučavali različita plemena i greškom su smatrani bogovima.

Jedna internet stranica teorija zavjere, outerworlds.com, posvećuje čitav jedan odjeljak tvrdnji da su “vanzemaljci izgradili piramide.”

Teorija kaže da je to zbog toga što se dvije imaginarne dijagonalne linije protežu od piramida na obje strane delte rijeke Nil. Drevni Egipćani nisu to mogli to znati kada su ih gradili, da budu tako točni u njihovom pozicioniranju.

Sa njihovim preciznim mjerenjima i poravnanjima sa nebeskim tijelima i magnetskim sjeverom, već dugo se tvrdi da naši preci od prije otprilike 4.600 godina nisu bili u mogućnosti fizički izgraditi drevne piramide u Gizi.

Teorija kaže:

“One koje su navodno izgrađene da se tu smjeste posmrtni ostaci mrtvih faraona?”

“Što ste mislili da su ih izgradili Egipćani? Pa, griješite. ”

“Gradili su ih vanzemaljci!”

“Evo što se zapravo dogodilo: Par vanzemaljaca, leteći dovoljno visoko nad Zemljom da mogu vidjeti gdje je porijeklo delte Nila, lako su vidjeli kakvu orijentaciju bi piramida trebala imati kako bi se dijagonale nalazile na te dvije linije.”

Outerworld.com također kaže da je velika piramida ravna gotovo jednaka magnetnom sjevernom polu.

Kaže se: “Kako su Egipćani mogli izgraditi svoju piramidu koja se ravna točno s magnetskim sjevernim polom, a da nemaju čak ni kompas?”

“Ti vanzemaljci, obogaćeni svojim znanjem i tehnologijom, došli su i upotrijebili svoje kompase, sletjeli na Zemlju i pronašli pravi magnetski sjeverni i južni pol. Zatim su oni izgradili piramide. ”

Međutim, to je ogroman skok od misterije oko toga kako su izgrađene, do toga da se kaže da su to bili vanzemaljci.

Potpuno suprotno od ovih teorija, ancientaliensdebunked.com tvrdi da su sve izgradili ljudi i navodno postoji obilje dokaza da su ljudi mogli izgraditi piramide u vrijeme kada nam povijest govori da su izgrađene.

U članku o piramidama, ova stranica kaže da tzv. nedovršeni obelisk ima 1.000 tona, a izrađen je od granita, ali je odbačen na pola puta jer su se pukotine razvile.

Kaže se: “Ovaj kamen, jer je nedovršen, daje nam izravan uvid u to kako su sjekli i oblikovali granit, kao i drugo kamenje.”

“Nakon što je kamenje bilo grubo oblikovano udaranjem, počeli bi ih polirati brusilicama.”

“U drevnom Egiptu je pronađeno mnogo vrsta bruslice kamenja, ili sredstava za poliranje.”

“Oko 85 posto kamena korištenog u izgradnji piramida je relativno mekan pješčenjaka koji je iskopan na samom mjestu.”

Na site-u se također navodi kako postoje dokazi da su za pomicanje kamenja korištenjem drvenih sanjki s konopcima napravljenim od papirusa.

Dodaje se: “Ja se nadam da će većina nas vidjeti da su ove tehnike konstrukcije unutar znanja čovječanstva da nešto zamisle i ostvare bez intervencije vanzemaljaca.”

Izvor: ekskluzivno.net

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno