Poveži se

Društvo

Višnja Starešina:  Dr. Halid Genjac i hrvatska ‘velika svinja’

Objavljeno

- datum

U očekivanom valu susjedskih provokacija, na graničnim, trgovinskim i drugim pitanjima, u ovo vrijeme kad se očekuje otvaranje nove etape balkanske državno-političke slagalice, javio je ovih dana i dr. Halid Genjac, predsjednik Glavnog odbora vodeće bošnjačke stranke SDA. Poručio je dr. Genjac da BiH neće dopustiti Hrvatskoj izgradnju pelješkog mosta jer nikada na nju nije dala suglasnost.

Mala svinja

Ta bi izgradnja prema dr. Genjcu bila potpuno nelegalna, protivna međunarodnom pravu, osobito Konvenciji o pravu mora, jer most bi prolazio međunarodnim koridorom BiH prema otvorenom moru.

Gledam i slušam dr. Genjca kako suvereno tumači Hrvatskoj međunarodno pravo mora i pitam se hoće li ga itko barem podsjetiti na događaje iz Travnika i mudžahedinskog kampa Orašac ujesen 1993. godine. Naravno da nije.

Što se to ujesen 1993. godine dogodilo u Travniku, jednom od središta islamske radikalizacije u BiH, u čijoj su okolici podignuti prvi džihadistički logori za vojnu obuku u Europi? U samom Travniku u to vrijeme nema rata. Travnički Hrvati (i malobrojni Srbi koji su u tome dijelu BiH u sukobu uvijek bili uz Hrvate) uglavnom su napustili grad još u vrijeme proljetnog muslimansko-hrvatskog sukoba. U gradu je ostalo tek nešto gradske, reklo bi se i projugoslavenske elite, koji su se oslanjali na onu uobičajenu – nikome nisu ništa učinili, pa ni njima nitko ništa neće učiniti.

Srušena je prijeratna legalna vlast i Alija Izetbegović je upravljao gradom preko stranke SDA i svojih bliskih suradnika. Među najbližim mu je suradnicima u Travniku bio dr. Halid Genjac, ginekolog u travničkoj bolnici, bliski prijatelj Abdulahima Maktoufa, Iračanina koji se još prije rata nastanio u Travniku. I dr. Genjac i dr. Maktouf bili su u to vrijeme glavna veza za prihvaćanje i daljnji raspored stranih mudžahedina.

Navečer 19. listopada 1993. godine strani mudžahedini upadaju u stanove trojice travničkih Hrvata: profesora Ive Rajkovića, predratnog direktora Ive Fišića i arhitekta Kazimira Pobrića i odvode ih u nepoznato. Policijskog dužnosnika Dragan Popovića kidnapirali su na putu do stana. Do danas nije presudom utvrđeno tko im je dao popis ljudi koje treba oteti, tko im je pokazao gdje su njihovi stanovi. Kao motiv otmice bošnjačka strana nastoji nametnuti – razmjenu za četvoricu mudžahedina koje je uhitio HVO.

Motiv ne djeluje uvjerljivo, jer su logori Armije BiH u Bugojnu, Konjicu, Jablanici, Istočnom Mostaru tada bili puni hrvatskih uglednika koje se moglo ponuditi u razmjenu. A i ono što se događalo u mudžahedinskom logoru u Orašcu nimalo nije podsjećalo na pripremu za razmjenu.

Dopremljeni u logor povezanih očiju, tijela zavezanih u vreće, četvorica otetih Travničana, kojima su pridružili i tada jedva punoljetnog D.A. kojeg su oteli usput na cesti, bili su podvrgnuti batinama i poduci o islamu kao jedinoj pravoj vjeri. Morali su se nazivati novim imenima. Svi su bili svinje: velika svinja, stara svinja, mala svinja… Dragan Popović je bio “srpska svinja”. Baš kao i njegova supruga Ljiljana, i Dragan je potjecao iz tzv. mješovitog, hrvatsko-srpskog braka.

Sljedećeg jutra u logoru je izvršena obredna dekapitacija. Pred stroj za egzekuciju izvedeno je sve četvero otetih Travničana i mali D.A. Odabrali su Dragana Popovića. Uz povike “Tekbir! Allahu Ekber” mudžahedin mu je odrubio glavu, koju su potom ostali Hrvati morali ljubiti. Nakon toga su odvedeni natrag u zgradu, gdje su sljedećih desetak dana uz torturu imali i vjersku nastavu. Lokalni hodža ih je pokušao prevesti na islam. Oslobođeni su zahvaljujući upornosti obitelji i posredovanju europskih promatrača i UN-ovih mirovnjaka.

Heroina cijelog slučaja je Ljiljana Popović, koja je tada alarmirala sve adrese do kojih je mogla doći ne bi li pronašla muža. Uključujući i svojeg susjeda dr. Halida Genjca. Poslije rata je činila sve kako bi pronašla njegovo tijelo, a počinitelje i nalogodavce dovela pred sud. Kad sam prije desetak godina razgovarala s gospođom Ljiljanom, sudovi BiH još uvijek su bili zatvoreni za ovaj slučaj, muževo tijelo nije pronašla, nego je na mjestu gdje je bio prvi put pokopan zakopana konjska glava.

Velika svinja

Njezina istraga je pokazivala ono što je tada već “cijeli Travnik” pričao – da su iza otmice stajali visoki dužnosnici SDA, dr. Halid Genjac i Salih Beba. U međuvremenu su sudovi BiH, kako to oni znaju, zamutili slučaj podižući za isti zločin tri optužnice pred tri različita suda. Iračanin Maktouf osuđen je za pomaganje u otmici civila i nakon odslužene kazne napustio je BiH.

Do dr. Halida Genjca nikad nisu stigli, iako je jedan od otmičara, Egipćanin Abu Džafer, koji je u međuvremenu postao Bošnjak Mirsad Hodžić, pred sudom priznao da su popis za otmice dobili upravo od – dr. Halida Genjca.

Tužiteljstvo je to jednostavno zanemarilo. Politička karijera dr. Genjca ostala je stabilna, njegova politička platforma ista kao i ujesen 1993. godine, osigurati izlaz muslimanske republike – države na more. Danas to nastoji učiniti političkim sredstvima, između ostalog i zaustavljanjem gradnje pelješkog mosta. Pritom je dr. Genjac samo dosljedan. A s hrvatske strane – šutnja.

Zato dr. Genjac može do svojeg cilja poučavajući Hrvatsku međunarodnom pravu. Jer, hrvatska je politika već sama od sebe napravila – veliku svinju.

Višnja Starešina/SD

Komentari

Komentari

Društvo

Objašnjenje na koji način upravlja vlada…

Objavljeno

- datum

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Donosimo zabranjeni video: Pogledajte kako Amerikanci slave Hitlera!

Objavljeno

- datum

Povijest nikad nije crno-bijela i ove snimke zorni su dokaz toga

Godine 1939. German American Bund, organizacija Nijemaca u SAD-u, organizirao je skup na 20.000 nacističkih pristaša u Madison Square Gardenu u New Yorku. Kad je Marshall Curry, autor dokumentaraca nominiran za Oscara, naišao na snimku događaja u povijesnim arhivama, bio je zapanjen. Zajedno s Field of Vision, odlučio je prikazati snimke kao opomenu Amerikancima. Kratki film, Noć u vrtu, možete pogledati na kraju članka

“Prva stvar koja mi je pogodila je da se takav događaj može organizirati u srcu New Yorka”, rekao je Curry za The Atlantic. “Osjećao sam se kao da gledam epizodu Zone sumraka u kojoj je povijest imala drukčiji put. Ali to nije bila znanstvena fantastika – bile su to prave, povijesne snimke.”

Umjesto da ga izmijeni u standardni povijesni dokumentarac s pripovijedanjem, Curry je odlučio “čuvati ga čistim i neposrednim, kao kao da ste tamo, promatrate i borite se s onime što vidite.”

“Snimke su toliko snažne, čini se iznenađujuće da nije dio programa povijesti svake srednje škole. Ali mislim da je skup skliznuo iz naše kolektivne svijesti dijelom jer je zastrašujuć i neugodan. Govori o našoj zemlji koju bismo zaboravili. Željeli bismo pomisliti kako su se, kad su se pojavili naciti, svi Amerikanci odmah usprotivili. Ali dok je velika većina Amerikanaca bila zapanjena nacistima, postojala je i značajna skupina koji su gajili nekakve simpatije prema rasističkoj i antisemitskoj poruci. Kada vidite da se 20.000 Amerikanaca okupilo u Madison Square Gardenu, možete biti sigurni da su bili mnogi koji su ih pasivno podržavali”, nastavlja Curry.

“U dijelu govora Fritza Kuhna koji nije u filmu, Kuhn pozdravlja oca Coughlina, čije radio emisije hvale Hitlera i Mussolinija, a imale su doseg od 30 milijuna slušatelja. Henry Ford i Charles Lindberg izrazili su antisemitska uvjerenja. I magnat William Randolph Hearst izjavio je: “Kad god čujete istaknutog Amerikanca kojeg nazivaju fašistom, obično se možete uvjeriti da je čovjek jednostavno odani državljanin koji podržava američki način života.” To su bile ideje koje su, ako ne i univerzalno prihvaćene, smatrane legitimnim stavovima. No, dvije godine nakon ovog skupljanja, Japan je napao Pearl Harbor i Njemačka je proglasila rat protiv SAD-a, a tada je takva vrsta filozofije postala neprihvatljiva. Kad su nacisti počeli ubijati američke vojnike, počeli smo uklanjati činjenicu da su Amerikanci ikada dijelili njihovu filozofiju. Na kraju, Amerika se udaljila od nacista, ali ovaj je skup podsjetnik da stvari nisu morale tako završiti. Da Roosevelt nije bio predsjednik, da Japan nije napao, moguće je da bismo prošli bez ulaska u rat. A da nacisti nisu ubijali američke vojnike, je li moguće da njihova filozofija ne bi postala takav tabu?”, dovršava Curry.

Izvor: Express.hr

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

EKSKLUZIVNO: Tajni govor Ante Josipovića 30. studenog 1971. pred Titom u Karađorđevu

Objavljeno

- datum

IVO JOSIPOVIĆ više puta je izjavio da mu se otac Ante Josipović 1971. godine povukao iz politike. Ivan Zvonimir Čičak često je podsjećao da je Ante Josipović 1971./1972. naglo počeo napredovati u karijeri što govori o njegovu političkom opredjeljenju i povjerenju tadašnje komunističke vlasti u njega samoga.

Čičak je dvaput osjetio moć Ante Josipovića. Kao studenski vođa Hrvatskog proljeća završio je na robiji, a jedna od važnih figura u njegovom progonu bio je Ante Josipović. Drugi put dogodilo se to 2010. godine. U Jutarnjem listu dobio jeotkaz nakon što je napisao da je otac aktualnog predsjednika 1972. progonio pripadnike Hrvatskog proljeća.ante-josipović-150x150[1]

Otkaz je dobio jer je napisao da se Ante Josipović “kao predstavnik Partije nalazio na čelu Komisije koja je provodila u djelo liste za odstrel koje je radio Bakarić”.
U kolumni objavljenoj  6. veljače 2010. govoreći o olovnim vremenima 1972. Čičak je ustvrdio: ‘U prvih šest mjeseci 1972. iz Saveza komunista je isključeno oko 1150 članova. Glavni naredbodavac je bio Vladimir Bakarić, a glavni egzekutor za izbacivanja, hapšenja i pripreme optužnica bio je Ante Josipović, otac novog predsjednika Ive Josipovića.

Ante Josipović je bio kadrovik za izbacivanje, hapšenje i optužnice protiv proljećara. Inače, to je bilo vrijeme općeg progona prohrvatskih kadrova, a tim je progonom 3200 ljudi završilo u komunističkim zatvorima, a preko 200 tisuća protjerano je s posla.“

Prof. dr. Zdravko Tomac više puta je naglasio da je Ante Josipović  bio vrlo važna osoba u Karađorđevu na sastanku Tita s tadašnjim hrvatskim političkim vodstvom. Tomac kaže da je „Ante Josipović otišao u Karađorđevo kao Hrvat, a vratio se kao Jugoslaven“.

Na sjednici u Karađorđevu omjer pristalica za Savku bio 12 prema 8. U vlaku od Karađorđeva do Zagreba, Ante Josipović je promijenio svoje mišljenje i stao protiv Savke. Tada je Ante Josipović ispred Izvršnog biroa CK SKH imenovan na čelo „Kordinacione radne grupe” kojoj je zadatak bio ispravno informirati javnost o tijeku i činjenicama karaktera istraga i pripremanju suđenja “proljećarima”.

Redakcija Maxportala u posjedu je govora koji je Ante Josipović, otac Ive Josipovića, održao u Karađorđevu na sastanku tadašnjeg hrvatskog političkog vodstva (Sabor, Vlada, CK SKH) s Josipom Brzom Titom i njegovim suradnicima iz političkog, vojnog i obavještajnog vrha.ANTE 1 - odrezano

U Zagrebu je Ante Josipović na čelu Ideološke komisije CK SKH. Među proljećarima se počelo se govoriti o „Josipovićevom popisu“. Ako se netko se netko našao u njegovoj bilježnici značilo je to praćenje, istragu, optužnicu, suđenje i progon. Gubitak posla, zatvor, i, kao krajnja mjera, egzekucija.

Deset mjeseci nakon govora Ante Josipovića pred Titom u Karađorđevu Stjepan Ševo, supruga mu Tatjana i devetogodišnja kći Rosemarie okrutno su ubijeni kraj Venecije 24. kolovoza 1972. godine. To ubojstvo predmet je istraga pravosuđa dvije europske države, a kao mogući naredbodavac ubojstva spominje se Ante Josipović, tadašnji čelnik Ideološke komisije CK SKH.

Pogledajte što je Ante Josipović rekao Titu:

 

Izvor: MaxPortal/D. Lukić

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.