Connect with us

Društvo

Viktor Orban: Borimo se svi zajedno kao poljski narod – za Obitelj, Slobodu, Domovinu i za Boga

Objavljeno

- datum

Govor Viktora Orbana održan 22. srpnja 2017. godine na 28. ljetnom studentskom sveučilišnom kampu Balvanyos u mjestu Tusnafurdo/Baile Tusnad, međunarodnom događaju koji se svake godine održava na rumunjsko-mađarskoj granici, s ciljem promicanja prekogranične suradnje i političkog dijaloga, zamišljenom kao mjestu gdje ce se kroz panel diskusije i izlaganja konfrontirati problemi od javnog interesa, s mađarske i rumunjske točke gledišta.

– Prije svega, rado bih vas podsjetio kako smo prije 27 godina upravo nedaleko od ovog mjesta započeli proces združenog promišljanja o budućnosti istočne Europe, u Balvanyosfurdou.

Početkom devedesetih, većina je – ne samo u Mađarskoj, vec diljem središnje Europe – smatrala kako pred nama stoji put sveobuhvatnog uključivanja i asimilacije u zapadnoeuropske civilizacijske krugove. Sve što je trebalo učiniti bilo je prilagoditi se tom svijetu kojem idemo, skinuti sa sebe svoju staru kožu i stvoriti mjesta izrastanju neke nove, modernije, zapadnjacke kože. Iz toga je proizlazila i ključna misao kako je u tranziciji samo potrebno kopirati ono što rade na Zapadu. Tada, prije 27 godina, okupili smo se na ovom mjestu vjerujući kako mi, borci za slobodu s druge strane Željezne zavjese, imamo nešto vrijedno i korisno reći Europi koja je dotad već četiri desetljeća živjela u miru, slobodi i prosperitetu. Tada nismo bili okruženi televizijskim kamerama, i naše riječi nisu privukle pažnju javnosti.

Višegradska grupa nikad snažnija i nikad jedinstvenija

Možemo reći, Varšava, Prag, Bratislava i Budimpešta danas govore u jedan glas. To je ogromno postignuće, tim više što je riječ o zemljama sa različitim karakterom, pa na okupu imamo entuzijastične Poljake, oprezne Čehe, trezvene Slovake i romantične Madare.
No, danas privlače. I ako ovom prilikom trebam istaknuti koji je po mom sudu dogadaj obilježio Mađarsku i Europu tijekom proteklih dvanaest mjeseci, koliko je prošlo od našeg posljednjeg sastanka, rekao bih da je to jačanje Višegradske skupine. Iako su kroz to vrijeme održani američki predsjednicki izbori, iako je nedavno na francuskim parlamentarnim i predsjedničkim izborima naglavačke preokrenut cjelokupan francuski politički sustav – što su svakako vrlo bitne stvari u svjetskim razmjerima – uvjeren sam da je najvažnija točka političkog razvoja zbližavanje kooperacije medu clanicama V4, na razini kao nikada do sada.

Možemo reći, Varšava, Prag, Bratislava i Budimpešta danas govore u jedan glas. To je ogromno postignuće, tim više što je riječ o zemljama sa različitim karakterom, pa na okupu imamo entuzijastične Poljake, oprezne Čehe, trezvene Slovake i romantične Madare. I uz sve te različitosti, mi možemo govoriti zajedničkim jezikom, na što možemo biti ponosni.

Uobičajeno je da se prilikom izlaganja na ovom sveučilišnom kampu iznese pregled i opseg promjena koje su se dogodile u prethodnom jednogodišnjem razdoblju, u smislu njihova smještanja u širi civilizacijski kontekst. Sigurno se svi ne sjećamo cinjenice kako je 2009. godine, nakon pobjede na izborima, predsjednik SAD-a Obama održao svoj prvi značajniji govor u inozemstvu u Kairu. Ove godine, novoizabrani američki predsjednik održao je prvi važan govor u Varšavi. Kako bismo pojasnili doseg promjena koje su nastupile, dovoljno je usmjeriti pogled na nekoliko citata iz tog varšavskog govora americkog predsjednika:

“Moramo biti svjesni da opstojnost Zapada ne ovisi samo o sredstvima, vec i o volji naroda da nadvlada izazove i da u tome bude uspješan kako bi zaslužio ono što ima…. Naša borba za obranu Zapada nije ograničena samo na bojna polja. Ona započinje u našim mislima i srcima… Naša sloboda, naša civilizacijska dostignuca i naš opstanak ovise o tim sponama izmedu povijesti, kulture i pamcenja”

“stoga, borimo se svi zajedno, kao poljski narod: za obitelj, za slobodu, za domovinu i za Boga”.

Dame i gospodo, ove riječi bile su nezamislive bilo gdje u zapadnom svijetu do prije samo dvije godine. One predstavljaju doseg promjena o kojima govorimo, i koje se sada zbivaju oko nas. Ovo je trenutak kada bih trebao čestitati Piotru Naimskom, predsjedniku mađarsko-poljske parlamentarne skupine, i poljskoj delegaciji koju predvodi. Dobro nam došli, dragi poljski prijatelji.

Sukob globalnih elita i nacionalnih patriota

Stanovita teorijska tumačenja opisuju aktualne promjene diljem zapadnog svijeta, uključujući i promjene na čelu SAD-a, kao sukob internacionalnih elita – globalnih elita – i nacionalnih lidera, patriota. Vjerujemm da u takvom opisu stanja ima podosta istine. Ukoliko taj globalni trend povežemo s našim konkretnim slučajevima, možemo konstatirati kako smo upravo mi, još 2010. godine, znatno prije posljednjih američkih izbora, bili prethodnica tog novog pristupa, nove patriotske politike Zapada. U tim naporima, premašili smo i pretekli ostale, a u politici oni koji trče brže i više često nisu prepoznati ni nagrađeni priznanjem, već za nagradu dobiju nešto sasvim drugačije. Međutim, ukoliko dovoljno dugo ustraju i izdrže, neminovno je da će zaraditi svoju reputaciju, kao što ju je dobila i Mađarska osvjedočenjem svoje rastuće prepoznatljivosti i uvažavanja od strane drugih. Bit je, naime, u činjenici kako je u tom općem sukobu izmedu političkih predstavnika globanih elita i političkih lidera zemalja sa snažnim patriotskim nabojem Mađarska zauzela ispravnu stranu, stranu patriota.

Snažna Mađarska danas kontrolira glavninu bankovskog, energetskog i medijskog sektora

Donald Trump: Kakav cilj patriotska vlast može i treba imati, osim jačanja naše vlastite nacije i domovine?

Dame i gospodo,
Pitanje koje je postavio novi američki predsjednik – a što smo se i mi pitali 2010. godine – je slijedeće: Kakav cilj patriotska vlast može i treba imati, osim jačanja naše vlastite nacije i domovine? Te 2010. mi smo u Mađarskoj odlučili kako želimo vratiti svoju zemlju sebi, želimo povratiti samopoštovanje, i želimo si vratiti vlastitu budućnost. Pripremajući se za ovaj govor, nastojao sam taksativno, točku po točku, sumirati sve one faktore koji naciju čine snažnom u današnjem svijetu. Izdvojio sam nekoliko bitnih točaka kako bih vam ukratko predstavio put koji je Mađarska prevalila od 2010. do danas, kroz konsolidiranje sebe kao nacije:
Prje svega, snažna nacija i snažna država ne počivaju na tuđem novcu. Zahvaljujući institucijama poput MMFa, i Mađarska je bila u takvoj situaciji. Ne zaboravimo, do 2010. godine socijalističke vlade su držale Mađarsku uz MMF-ove aparate za održavanje života. Problem s takvim aparatima jest što iako nesumnjivo održavaju pacijenta na životu, čine ga potpuno fizicki ovisnim o njima. Nakon 2010. uspjeli smo olakšati položaj Mađarske i rezultat toga napora odražava se u možda najbitnijem aspektu jakosti nacije i države – u financijskoj samostalnosti. Snažna država je ona država čije su financije uredne, a snažnih država nema među onima koje imaju prekomjeran proračunski deficit, čiji poslovni sektor ovisi o volji kreditora, i onih čije stanovništvo je uhvaćeno u zamkama dužnickog ropstva putem kreditnog zaduživanja građana u stranim valutama. Postupno, korak po korak, Mađarska se uspješno uhvatila u koštac sa svim tim izazovima. Nadalje, snažna država ima zdrave i stabilne pokazatelje ekonomske živahnosti. U današnjem svijetu, gospodarske perfomanse iskazuju se u rastu BDPa – ukoliko BDP raste, jača i gospodarstvo.Današnji rast mađarskog gospodarstva dvostruko je veći od europskog prosjeka. Država je snažna ukoliko je u mogucnosti pružiti posao svakom tko želi raditi, a Mađarska je jedna od rijetkih u svijetu koja se može pohvaliti time. Godine 2010., od ukupno deset milijuna, zaposleno je bilo 3,6 milijuna Mađara, od cega 1,8 milijuna poreznih obveznika. Začuđujuce je kako smo uopće uspijevali preživljavati u takvim uvjetima. Danas u Mađarskoj radi 4,4 milijuna ljudi, i isto toliko plaća porez. To je ujedno i jedan od izvorišta financijske snage Mađarske. No, za današnju Mađarsku, možemo slobodno reći kako država kontrolira većinu energetskog, bankarskog i medijskog sektora.

Godine 2010., od ukupno deset milijuna, zaposleno je bilo 3,6 milijuna Mađara, od cega 1,8 milijuna poreznih obveznika. Začuđujuce je kako smo uopće uspijevali preživljavati u takvim uvjetima. Danas u Mađarskoj radi 4,4 milijuna ljudi, i isto toliko plaća porez.

Zemlja veličine Mađarske, ne one velike poput Njemačke ili SAD-a, već nama slične, može biti snažna samo ukoliko posjeduje robustan udio u vlasništvu nad strateškim industrijama koje određuju njenu sudbinu. To nije bio slučaj s Mađarskom prije 2010. Danas je situacija sasvim drugačija. Tijekom nekoliko posljednih godina, mađarska vlada je investirala oko tisuću milijardi forinti na kupnju vlasničkog udjela u strateškim sektorima i tvrtkama koje su prethodno naivno privatizirane. Za zemlju koja želi biti snažna, demografsko propadanje ne smije biti točka izvan dnevnog reda. U ovom trenutku, to je ahilova peta Mađarske. Država koja se nalazi u negativnim demografskim kretanjima, i koja se ne može biološki održavati, s vremenom postaje suvišna, beskorisna i nestaje s karte civilizacije. Preživljavaju samo ona društva koja se uspješno nose s problemom demografije, koja su u mogućnosti obnavljati biološke potencijale, i Mađarska nije u društvu takvih. Koliko god iskreno priznali takvo stanje, moramo priznati i to da je pred tim problemom država nemoćna. Ne postoji takva obiteljska politika koja može odrediti hoće li se i kada rađati djeca, i koliko će se djece roditi i gdje. Samo žene mogu donijeti takve odluke, i isključivo o njima ovisi. Biti će onako kako one odluče.

Dio zarada multinacionalnih tvrtki se distribuira obiteljima kao pomoć u podizanju i odgoju djece

No, što vlada može učiniti po tom pitanju? Vlada može učiniti samo jedno – definirati uvjete i postaviti politike koji ce pogodovati razvoju obitelji. U tom pogledu, postoji jedna stvar o kojoj se baš i ne priča dovoljno, no iskoristiti ću priliku za to. Mnogi medu vama su primjetili kako mađarska vlada ulaže ogromna sredstva u promociju i zaštitu obiteljskog života, u interesu snažne Mađarske. No, vjerojatno se pitate odakle taj novac dolazi. Odgovor je, dame i gospodo, kako taj novac namirujemo uzimajući ga od od multinacionalnih kompanija. Djelomice to proizlazi i iz činjenice kako nema baš puno država i političkih lidera koji imaju luksuz toga, te nam i ta jedinstvenost olakšava naše držanje prema multinacionalkama. Naime, ukupan prihod multinacionalanih tvrtki u Mađarskoj se oporezuje posebnim poreznim opterećenjem, a prikupljeni novac distribuira se obiteljima kao pomoc u podizanju i odgoju djece. Na godišnjoj razini to iznosi oko 500 milijardi forinti, tj.: 277 mlrd. forinti od bankarskog sektora, 31 mlrd. od osigravajucih tvrtki, 120 mlrd. forinti od energetskog sektora, 55 mlrd. od telekomunikacija i medijskih tvrtki. Novac se raspodjeljuje na sljedeći način: 272. mlrd ide za pokrivanje olakšica zaposlenim roditeljima, 74mlrd. troši se na obroke koji su za djecu potpuno besplatni, 5 mlrd. za financiranje praznika djeci slabijeg imovinskog stanja, 210 mlrd. za olakšanje stambenog pitanja i smještaja roditelja s djecom, te ostatak, koji iz godine u godinu raste, na besplatne udžbenike. To je naš doprinos obnavljanju demografske slike, za što prije nismo imali sredstava.

Ukupan prihod multinacionalanih tvrtki u Mađarskoj se oporezuje posebnim poreznim opterećenjem, a prikupljeni novac distribuira se obiteljima kao pomoc u podizanju i odgoju djece. Na godišnjoj razini to iznosi oko 500 milijardi forinti, tj.: 277 mlrd. forinti od bankarskog sektora, 31 mlrd. od osigravajucih tvrtki, 120 mlrd. forinti od energetskog sektora, 55 mlrd. od telekomunikacija i medijskih tvrtki. Novac se raspodjeljuje na sljedeći način: 272. mlrd ide za pokrivanje olakšica zaposlenim roditeljima, 74mlrd. troši se na obroke koji su za djecu potpuno besplatni, 5 mlrd. za financiranje praznika djeci slabijeg imovinskog stanja, 210 mlrd. za olakšanje stambenog pitanja i smještaja roditelja s djecom, te ostatak, koji iz godine u godinu raste, na besplatne udžbenike. To je naš doprinos obnavljanju demografske slike, za što prije nismo imali sredstava.

Kada Zsolt Semjen madarsku vladu smatra perjanicom kršćanske demokracije u Europi, to biste trebali upamtiti i imati u vidu kada je o obiteljskoj politici riječ. Mi uzimamo dio velikog profita generiranog u Madarskoj kako bi ga preusmjerili ka onima koji rade i podižu svoju djecu – i samim time doprinose boljitku i budućnosti nacije.

Snažna država znači povezivanje sa svojim iseljeništvom, obranom teritorija, zaštitom granica i prevencijom terorističkih akata

Kada govorimo o snažnoj državi, moramo spomenuti i javnu sigurnost. Danas se ona ogleda u dva aspekta: obrani teritorija i zaštiti granica, te prevenciji terorističkih akata. Dame i gospodo, ne postoji snažna kultura bez snažnog kulturnog identiteta. Koliko god sljedeća tvrdnja bila predmetom tabuiziranja i predmet ocrnjivanja, nemoguce je izgraditi i održavati na životu kulturni identitet naroda i države ukoliko kao preduvjet ne postoji stabilna etnička uređenost društva. Promjene unutar etničkog sastava odražavaju se i na promjene unutar kulturnog identiteta države. To je neminovno, i snažna država ne smije si dopustiti takvo što.

U okolnostima koje oblikuju moderni svijet, snaga države i društva ovise i o razvoju znanosti i primjenjivih inovacija, te je nemoguce osnažiti društvo i državu bez da ih se usmjerava ka otvorenosti prema novim tehnologijama i industrijama budućnosti.Ne kažem da smo već dosegli taj nivo razvoja, ali smo tijekom proteklih sedam godina barem uspjeli pokucati na vrata industrija budućnosti. U našem slučaju, neće biti ni jake Mađarske ni snažnog mađarskog društva ukoliko ne uspijemo od Mađara razasutih diljem svijeta stvoriti jedinstvenu zajednicu. Bez zamaranja detaljima, samo cu istaknuti kako možemo govoriti o snažnoj Madarskoj samo onda kada postignemo daa svaki Mađar, gdje god se nalazio, ima priliku doprinositi boljitku i razvitku madrskog društva, u čemu nam nove tehnologije mogu biti od koristi.

Snaga Mađarske kroz članstvo u EU i NATO savezu

Dame i gospodo, Madarsku osnažuje i status koji ona postiže članstvom u međunarodnim asocijacijama, kao članica EU, najvećeg svjetskog tržišta, i članica NATO saveza, najjačeg vojnog saveza.

Biskup Tokes je spomenuo Svjetsko prvenstvo u vodenim igrama. Ne bih se ovom prilikom podrobnije osvrtao na taj dogadaj, vec bih samo dometnuo kako sposobnost ugošćivanja velikih svjetskih događanja također odražava snagu i jačinu države u modernom svijetu. Pogledajte Budimpeštu. Usudim se reci da je Budimpešta vjerojatno jedina točka izmedu Beča i Istanbula u kojoj je kreativnost došla do izražaja na tako visokom nivou. To je zato jer, kao što znate, Budimpešta nije samo gradsko središte, vec i mjesto kreacije, otisak madarskog umjetničkog i kulturnog genija, otisnutog u arhitekturi i urbanom planiranju grada. Iz toga razloga Budimpešta je sposobna dokazati i pokazati sebi i svijetu da ne postoji dogadanje svjetskog ranga, bilo sportske, kulturne ili religijske naravi, kao nedavno održani Svjetski evangelistički kongres, koje ne može organizirati i održati na primjeren nacin. U pozadini toga leži veliko znanje i velika volja, i to je temeljno jamstvo snage mađarskog glavnog grada u budućnosti. Osim što potpuno ispunjava funkciju glavnog državnog središta, on ju kroz takve manifestacije i premašuje.

Za izgradnju jake države potrebna je i razvijena vojska koja će štititi Mađarsku

Slijedeći aspekt koji nam je neophodno potreban za izgradnju jake države, i koji danas nailazi na stanovite limite, jest vojska. I dok smo proteklih godina usmjeravali svoje resurse ka održanju gospodarstva u kriznom i post-kriznom razdoblju, zanemarili smo pitanje oružanih snaga. U nadolazećim godinama, siguran sam, svaki puta kad budemo razgovarali o snazi mađarske države i društva, tomu ćemo moći dodati i vojsku, dobro razvijenu vojsku koja će biti sposobna obraniti mađarsku zemlju od svakog oblika vanjskih ugroza. Upravo to je nit vodilja koja nas je vodila kada smo pokrenuli program razvoja i opremanja mađarske vojske, i kada smo nedavno započeli s izgradnjom prve mađarske tvornice namijenjene vojnim potrebama.

Dame i gospodo, s ciljem izgradnje uspješnije budućnosti, moramo podupirati napredak u svim procesima koje sam spomenuo. U tri specifična područja nije dovoljno samo podupirati postojeće procese, već i povečati brzinu i ubaciti se u brzu traku. Na prvom mjestu, to je demografija. demografski pokazatelji daleko su od točke preokreta kojoj težimo, iako je ostvaren malen korak u povečanju stope fertiliteta kod vjenčanih, i općenito muško-ženskih parova, sa 1.2 na 1.44 djeteta po paru. Doduše, i taj mali iskorak na 1.44 je daleko od 2, ili od 2.1 koji jamče stabilnost u demografskoj obnovi društva. Iako je vrlo velik izazov koji dostizanje te stope predstavlja, sve dok ne dostignemo taj željeni nivo, Madari se moraju gledati kao ugrožena vrsta, i narod i vlada trebaju biti svjesni te cinjenice. Zatim, u razdoblju koje je pred nama, moramo znatno poboljšati organiziranost mađarske zajednice unutar Karpatskog bazena, naročito njenu ekonomsku snagu. I treća sfera na kojoj je potrebno ostvariti značajan skok jest integracija modernih tehnologija u mađarsko gospodarstvo. Taj cilj nam nalaže kako moramo biti znatno prisutniji u novoj industrijskoj revoluciji no što smo bili do sada.

Dame i gospodo, nakon opservacije o Mađarskoj ,rekao bih nekoliko rijeci i o Europi. Ispricavam se ukoliko vam danas djelujem vrlo naklonjen pojednostavljenju složenih stvari. To nije znak svojevrsnog gubitka apetita prema intelektualnom nivou rasprave, već jednostavno želja da se o kompleksnim pojmovima raspravlja u jednostavnim pojmovima i ne toliko složenim slikama, jer je to zaista i moguće.

nastavlja se…

Ivan  Žalac  /Visegradpost | Novi pogledi | Croative.net  / foto: Viktor Orban FB

Komentari

Komentari

Društvo

NE STIŠAVAJU SE REAKCIJE SVIJETA NA SUĐENJE U FINALU Nogometne legende uništile suca, Mourinho posebno razočaran: ‘Izgubila je bolja momčad, a sve zbog VAR-a’

Objavljeno

- datum

S lijeva na desno: Jose Mourinho, Nestor Pitana i Danijel Subašić, Roy Keane, Luis Suarez

I dalje pristižu brojne reakcije na odluku Nestora Pitane da igranje rukom Ivana Perišića okarakterizira kao kazneni udarac.

Među najoštrijima je bio legendarni Peter Schmeichel. “Koristio je VAR pri odluci da dosudi penal u situaciji kada mislim da ga nikako nije bilo. Odlukom da pokaže na jedanaesterac za Francusku potpuno je uništio utakmicu”, izravan je bio Danac. Kaže da sudac ni sam nije bio siguran da li je bio penal. Konstatira da je ta odluka prelomila utakmicu. “Ta je odluka prelomila utakmicu. Hrvatskoj je isisana sva energija, te joj je oduzeta inicijativa koju je imala. Perišić se nikako nije mogao izmaknuti, lopta ga je iznenadila”, naglasio je za kraj.

Svoje viđenje ove situacije dao je i nekadašnji igrač Reala, Iker Casillas. ” Još jedna pogreška! Pa nije Perišić mogao maknuti ruku nikako. Matuidi je pokušao udariti loptu glavom, promašio loptu i ona je pogodila Perišića u ruku. Moje mišljenje je da to ne može biti penal”, rekao je bivši španjolski golman. Kod prvog gola, Casillasu nije bila jasna uporaba VAR-a. “Iskreno, ja korištenje VAR-a i ne razumijem dobro. Francuska je zabila iz slobodnjaka kojem nije prethodio prekršaj. I nikom ništa“, rekao je.

Urugvajski napadač, Luis Suarez, komentirao je pak odluku suca kod prvog gola. Kaže da nije postojao prekršaj na Griezmannu kod prvog gola i da je Pogba bio u zaleđu.

Javili su se i legendarni engleski suci. Mark Clattenburg kaže da je Perišićeva ruku u prirodnom položaju, te da nema nikakvog pokreta prema lopti. Dermont Gallagher, jedini Irac koji je sudio u Premier ligi od njenog osnutka ostao je u čudu. “Pravila kažu da za dosuđivanje penala mora postojati namjera. A ovdje njegove ruke nisu u neprirodnom položaju”, rekao je Irac. Howard Webb jednostavno ne shvaća zašto je Pitana dosudio jedanaesterac za Francusku. “Ovo nije bilo ispravno korištenje VAR-a. Sudac nije smio dosuditi penal na ovakav način”, istaknuo je sudac koji je 2010. godine sudio finale Lige prvaka i Svjetskog prvenstva.

U reakcijama je najžešći bio Roy Keane.Nogomet je najljepša igra na svijetu, ali ta odluka mi se gadi. Stvarno mi se gadi. Hrvatski igrači su zaslužili bolje od toga. To je smiješna odluka. Sramotno. Taj sudac nikad nije igrao nogomet”, rekao je legendarni Irac.

Svoj komentar je dao i Jürgen Klinsmann. “Ako sudac nije siguran u svoju odluku, onda bolje da ne sudi penal”, tvrdi Nijemac.

Sporni detalj komentirao je i Joey Burton. “Ako mislite da je ovo penal, onda ste ili Francuz ili nikad niste igrali nogomet. Kako da se Perišić ovdje izmakne?”, napisao je Burton na Twitteru.

Mendažer Manchester Uniteda, Jose Mourinho, komentirao je primjenu VAR-a. “Na poluvremenu bolja momčad je gubila 1:2 i to zbog pogreške u primjeni VAR-a, odnosno pogrešnog tumačenja njegova koncepta”, rekao je Special One. “Ne kažem da je ili nije bio penal. O tome svatko može imati svoje mišljenje. Stvar je u tome da je koncept VAR-a da ispravlja važne sudačke greške, a u ovoj situaciji to nije bio slučaj i to je jako, jako razočaravajuće.”, dodao je za kraj.

Engleska legenda, Alan Shearer, misli da Svjetsko prvenstvo nije smjelo završiti na ovakav način. “Nije u redu da smiješna odluka poput ove odluči finale. To je nezasluženo nakon ovakvog turnira. Hrvatska je bila briljantna, a gube zbog penala i slobodnog udarca koji nisu trebali biti suđeni”, napisao je Shearer na društvenim mrežama.

Svoje negodovanje je izrazio i Gary Lineker. “Neeeeeee! Ne možeš dosuditi takav jedanaesterac. Pobogu VAR“, napisao je najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1990.godine.

Nekadašnji igrač Liverpoola, Jamie Carragher, stao je u obranu VAR-a, te je za sve okrivio suca. “Nemojmo ovdje kriviti VAR, ovdje je isključivi krivac sudac! VAR je samo pokazao snimku, sudac je odlučio”, tvrdi bivši igrač Liverpoola

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Višnja Starešina: Sinovi Oluje protiv ‘dece’ komunizma

Objavljeno

- datum

Nekoliko stotina tisuća populista, mahom marginalaca, okupilo se u ponedjeljak u središtu Zagreba da bi pozdravili svoju momčad s vrha Svijeta. Samo stotinjak tisuća!? Ma četiri milijuna populista, mahom marginalaca, već danima bodri, slavi, podupire uspon hrvatske nogometne momčadi na vrh Svijeta.

Ona šačica elitnih, jedva desetak tisuća njih, ali dobro umreženih, koji u potpunosti kontroliraju cijeli hrvatski sustav, na ozbiljnim su mukama. Kako spriječiti širenje opakog populizma? Jer probuđeni narod je opasan za lažnu elitu. Jer vidi. Jer osjeti da može. I jer je spreman odbaciti okove i izaći iz ropstva.

Samonikli vođa

Što mogu vidjeti ti razbuđeni populisti u uspjehu Dalićeve nogometne momčadi? Iznad svega mogu vidjeti gotovo neiscrpan hrvatski potencijal koji uz pravo vodstvo daje vrhunski rezultat, u svjetskim razmjerima, prema svjetskim mjerilima. Vrhunski nogomet je danas kompleksni spoj talenta, rada, organizacije, vodstva i biznisa.

Dobrodošli kuću, dragi naši …

Nacionalna nogometna reprezentacija u tome je usporediva s nacionalnom vladom, Zlatko Dalić s Andrejem Plenkovićem. I već tu počinju drastične razlike. Zlatko Dalić je rođeni, samonikli vođa, koji je taj svoj talent brusio i u uspjeh pretvarao sam, često nasuprot sustavu, i svaku je svoju višu stepenicu morao zaraditi prethodnim rezultatom. Andrej Plenković je rođeni, nasljedni upravitelj koji nikada nije ni bio u prilici dokazivati se mjerljivim rezultatom i njime se izboriti za svoju šansu. Njega je “mreža” nosila s pozicije na poziciju.

Dalić zna da rezultat ne može postići bez tima, da taj rezultat nije potpun bez potpore naroda, i uspio je stvoriti onu čarobnu formulu zajedništva u višem cilju – između izbornika, igrača i naroda u kojoj jedni druge nose i podupiru. I koja onda eksplodira kroz rezultat. Plenković je izučeni majstor gušenja slobode, kreativnosti i potencijala, koji uvijek nastoji pokazati da je on taj koji je najpametniji, koji je iznad svih, koji zna najbolje, koji upravlja svojim podanicima postavljajući ih i smjenjujući po svojoj volji, koji nas još samo mora naučiti da mislimo njegovom, a ne svojom glavom.

Dalić svoj uspjeh gradi na izvrsnosti svojih igrača, obogaćenoj emocijom i ponovno probuđenim nacionalnim zanosom. A svi su oni slobodni mladi ljudi, neovisni, uspješni, bez obaveza prema lokalnim partijskim komesarima, formirani u zapadnom sustavu vrijednosti, ali i sa snažnim nacionalnim nabojem. To je zapravo generacija sinova Oluje, kojoj je na čvrsti nacionalni korijen usađena europska nadgradnja. Plenković svoj tim slaže, ili mu ga slažu, na načelu ovisnosti o “mreži” i na kriterijima osrednjosti i nesposobnosti, uz prikriveni uvjet – pripadnosti staroj komunističkoj upravljačkoj nomenklaturi.

Oni su generacija sinova i kćeri jugoslavenskog komunizma, zamaskirani europskim floskulama i ugrađeni u hrvatski sustav na svim razinama. Plenković je samo proizvod i paradigma tog sustava, izgrađenog na “plenkovićima”. Dalić je individualac u službi pobjede nacionalne nogometne momčadi. Plenković je dijete sustava, u službi njegova održanja. Dalić svoj uspjeh gradi s narodom, Plenković nasuprot narodu. Dalić tako očito voli svoj narod. Plenković tako očito prezire narod. A i boji ga se.

Umreženi mediokriteti

Zbog svih tih dubinskih razlika, Hrvatska je na vrhu svijeta u nogometu. I na dnu Europe prema gospodarskim pokazateljima. Dakako da odgovornost za to nije samo na Plenkoviću, pa niti najviše na njemu. On je ipak tek privremeni čelni epifenomen trulog klijentelističkog sustava koji drži Hrvatsku gospodarski i društveno zarobljenom u starim okvirima komunističke Jugoslavije.

Vrijednost uspjeha Zlatka Dalića i nogometne reprezentacije je u tome što pokazuje koliko Hrvatska može i gdje bi mogla biti da država, društvo, gospodarstvo, kultura, sport i dalje nisu zarobljenici tih desetak tisuća umreženih mediokriteta, koji mogu zadržati svoje pozicije samo gušenjem slobode, kreativnosti, individualnosti i nadasve – gušenjem nacionalnog identiteta i ponosa. Ta probuđena vjera u sebe i snaga zajedništva su ono od čega strepe trule i lažne elite. Pa u šest tramvaja na Trgu bana Jelačića, u pet poslijepodne radnim danom, ima više hrvatske elite nego s obje strane Markova trga.

Strah od uspješne nogometne reprezentacije lažne elite već godinama nastoje sustavno ugušiti: od Jovanovićeva “isušivanja močvare” do pravog specijalnog rata s ciljem destabilizacije Dalićeve momčadi. U trenutku slavlja specijalci se na trenutak povuku, i nastoje ući u šator pobjednika. Ali jugo-voodoo borci samo mijenjaju metu. Nova meta je narod. Populisti i marginalci. Tako slušam ovih dana vječitog analitičara kako strahuje da bi uspjeh nacionalne nogometne vrste mogao biti opasan zbog mogućeg bujanja populizma. Psihologinja općeg spektra prigovara hrvatskim navijačima da – glasno viču. Umjesto da navijaju šapćući.

Atmosfera tako podsjeća na onu 1989., kada se vidjelo da se jedan poredak ruši jer se potpuno potrošio. I atmosfera uoči dočeka hrvatske nogometne vrste tako podsjeća na onaj koncert Prljavog kazališta sa 100 tisuća ljudi na tadašnjem Trgu Republike. Bila je to poruka da je i narod spreman za promjene. Laganini la pa-pa – kako bi to rekao pjesnik Š. Vrsaljko.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(VIDEO) VELIČANSTVENI DOČEK VATRENIH, UŽIVO U ZAGREBU!

Objavljeno

- datum

Veličanstven doček uživo Vatrenih u Zagrebu …

Zagreb, 16.7.2018.- Navijaèi hrvatske nogometne reprezentacije na Trgu bana Jelaèiæa èekaju dolazak “Vatrenih” osvajaèe srebrne medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji.
foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIÆ/ ua

Zagreb, 16.7.2018.- Zrakoplov Croatia Airlinesa sa svjetskim nogometnim doprvacima sletio je u ponedjeljak u 14.50 u zagrebaèku Zraènu luku Franjo Tuðman. Nakon slijetanja reprezentativci su se ukrcali u otvoreni autobus kojim æe doæi do Trga bana Jelaèiæa. Na fotografiji Andrej Kramariæ, Dejan Lovren, Luka Modriæ, Šime Vrsaljko.
foto HINA/ Denis CERIÆ/ dc

Zagreb, 16.7.2018.- Zrakoplov Croatia Airlinesa sa svjetskim nogometnim doprvacima sletio je u ponedjeljak u 14.50 u zagrebačku Zračnu luku Franjo Tuđman. Nakon slijetanja reprezentativci su se ukrcali u otvoreni autobus kojim će doći do Trga bana Jelačića. foto HINA/ Dario GRZELJ/ ik

A evo i Thompsona u autobusu… s Rakitićem i Kramarićem

S Mandžom…

A evo i prijenos Russia Today

Unatoč summitu desetljeća Putina i Trumpa, USA Today prenosi i trijumfalni doček Hrvata…

 

Antifama (i Vladi) je ovo 5500 ljudi dok još 150 tisuća čeka tramvaj…

Dobrodošli kući, dragi naši …

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno