Connect with us

Margita Vučetić

(VIDEO) U Splitu održana veličanstvena duhovna obnova “Moje će srce trijumfirati”

Objavljeno

- datum

 SVEĆENIK FRA IVAN MATIĆ – sijač dobrog sjemena    Kuća susreta Tabor iz Samobora preselila se nakratko k nama u Split zajedno sa svojim sjajnim voditeljem fra Ivanom Matićem, svećenikom širokog osmjeha i toplog srca.

Tako je Božjom providnošću Franjevački klerikat na Trsteniku postao duhovna oaza Splita. Tri se dana osjećala čudesna Božja blizina, njegova ljubav i dobrota. To je bilo mjesto susreta Boga i čovjeka, mjesto spoznaje vlastitog dostojanstva, potom isto prepoznavanje u drugome i prihvaćanje da smo svi međusobno braća i sestre u Kristu Isusu.

Stizale su s oltara riječi fra Ivana Matića poput kiše i natapale naša suha i žedna srca želeći nam osnažiti vjeru i vratiti nadu srcima ispunjenim gorčinom života, možda nezdravih odnosa u obitelji, pogubnih ovisnosti modernog doba, zla. Ljudi željni ohrabrenja neprekidno su stizali, a crkva na Trsteniku s predvorjem i dvorištem bila je pretijesna tri dana. Tema susreta „Moje će srce trijumfirati“ ciljano je uzeta iz Marijinih poruka u Fatimi 1917. koje pretkazuju tragične trenutke za čovječanstvo, svu mistiku zla, njegovu razornu snagu s posljedicama u vremenu i vječnosti.

„Ona nam nudi svoje Srce kao utočište i čin posvete njezinom Srcu kao put i sredstvo za sprječavanje zla. Prepustimo se ognju ljubavi njezina Srca i pozivu na molitvu i dragovoljne žrtve da ono trijumfira u nama i osvoji sva ljudska srca“. To nam žarko poručuje fra Ivan Matić i nastavlja: „Marija je naša majka, naša zagovornica i put prema njoj je upravo put prema Isusu. Ohrabrimo se, otvorimo joj srce bez straha, opustimo se jer ona nas čeka u svojoj ljubavi da nas utješi i prati na putu  praštanja, iskupljenja do konačnog  spasenja.

Govoreći i moleći Mariju, mi izričemo vjeru u Krista.“ Neprekidno nas je uvjeravao fra Ivan i silno hrabrio u jednostavnosti svojih riječi. Način i izričaj kojim je to činio bio je za mene uvjerljiv i motivirajući. Činilo mi se da se vrata moje duše otvaraju bez posebnog ključa i napora. Sve je bilo tako jednostavno, dobro, poželjno i tako potrebito. Njegovi svakodnevni nagovori bili su puni snažnih poruka uvjeravanja da dobro i plemenito mora trijumfirati, a zlo, ma kako bilo vješto i zamamno zapakirano, mora odstupiti.  Dnevni su programi imali točan vremenski raspored. Nakon svake svete mise slijedilo je klanjanje pred Presvetim. Prošnje i zahvale izricao je okupljeni puk. Na poseban sam način doživjela molitvu i zazive Duhu Svetome kako je to molio naš hrvatski miljenik blaženi Alojzije Stepinac.

Nadahnute riječi s oltara dobivale su svoju potvrdu u glazbi sjajnih glazbenika VIS-a Gospe od zdravlja stopljeni s anđeoskim glasom gospođe Hane Čargo. Svojim snažnim glasom počastila nas je i glazbenica Marija iz Tabora. Svečanost u crkvi uvijek je imala svoj vrhunac u glazbi. Dok sam promatrala duge redove za ispovijed, bila sam gotovo sigurna da je sjeme fra Ivanovih riječi uistinu palo na plodnu zemlju i da se već plodovi naziru. Hvala, fra Ivane Matiću! Vaše riječi, ali i radost koju poklanja Vaš osmijeh, jednostavnost i neposrednost u susretu, imaju bez sumnje udjela u plodovima ove duhovne obnove. Hvala Vam za pažnju koju ste posebno poklonili na završetku, izvan službenog rasporeda, nama poslužiteljima ove svečanosti okupivši nas u molitvi.

Ovaj susret u duhu organizirale su Molitvena zajednica Padre Pio i Hrvatska udruga Benedikt iz Splita. Hvala našoj požrtvovnoj časnoj sestri Dominiki Grgat koja je uspješno držala sve “konce“ u svojim rukama iza scene, a po potrebi i na sceni.

Hvala dragom Bogu čija nam je providnost omogućila ovaj nezaboravni susret.

Margita Vučetić/HUB

Komentari

Komentari

Margita Vučetić

OSVRT UZ TRIBINU “ISTINA O ISTAMBULSKOJ KONVENCIJI U SPLITU”

Objavljeno

- datum

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka;

Na sliku Božju on ga stvori,

Muško i žensko stvori ih

I blagoslovi ih Bog i reče im: „Plodite i množite se i napunite zemlju, i sebi podložite.“

Citat iz Knjige Postanka 3, 23-24 (pročitao dr. sc. Ivica Veža) bio je  kamen zaglavni teme „Istina o Istanbulskoj konvenciji“ održanoj  u prepunoj velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, a u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt i Hrvatske zajednice bračnih susreta.

Uvodničar, član Nadzornog odbora HUB-a, dr. sc. Marko Jukić predstavio je sudionike tribine i u vrlo temperamentom izlaganju nastavio: „Nije potrebno  donositi zakon o potvrđivanju Istanbulske konvencije da bi zaštitio žene od nasilja, jer Republika Hrvatska ima dobre zakone koji štite žene od svih oblika nasilja, uključujući i obiteljsko nasilje. Izmjena  ili dopuna članka u zakonu nije razlog za donošenje Konvencije, već ciljano prikrivanje – promoviranje  rodne ideologije. Ustav Republike Hrvatske apostrofira  zaštitu ljudskih prava, suzbijanje diskriminacije i sprječavanje zlostavljanja, ali rod kao pojam nigdje ne spominje.“ kazao je dr. sc. Jukić.

Dr. Marko Jukić na uvodnom predstavljanju…

Posebno se osvrnuo na  jednostrano bavljenje ljudskim pravima. Pravi dokaz su silovanje kao sustavno kršenje ljudskih prava i  kao ratni zločin za vrijeme agresije na Hrvatsku. Ovakva kršenja ljudskih prava su potpuno podcijenjena, zanemarena, prešućivana. Promotore Konvencije to uopće ne zanima. Dr. Jukić je upozorio  na strogi mehanizam nadzora provođenja Konvencije i financijske troškove koji će posebno opteretiti državnu blagajnu. Skupina stručnjaka koji su sudjelovali u „slagalici“ Konvencije  zadržavaju imunitet, koristit će povlastice i njihove primjedbe će biti konačne bez prava na prigovor.

Svjedočenje bračnog para Ivice i Anđe Veže iz Hrvatske zajednice bračnih susreta, bio je dašak svježine koji je vratio vedrinu zabrinutoj publici. Njihove poruke širile su optimizam bračne zajednice i vrijednosti kršćanskih obitelji koji čvrsto vjeruju u snagu i moć sakramentalne veze braka, utemeljeni na odnosu i međusobno se prožimlju. Otvoreni Duhu Svetome u svojim bračnim susretima, u suradnji sa svećenikom, dolijevaju ulje u njihove svjetiljke, nastavljaju  zajednički hod i svjedočenje, da je pravu ljubav moguće ostvariti poštivajući se u različitosti. „Ta različitost proizlazi iz naše nutrine, iz našeg bitka iz našeg identiteta. Supruga i ja smo tjelesno različiti kao i naši osjećaji, način razmišljanja, reakcije.

Sretni smo i zahvalni Bogu jer, baš te različitosti,  nas obogaćuju, nadopunjuju pružajući nam ključ jednostavnijih rješenja u mnogim životnim izazovima.“  zaključio je dr. Ivica Veža, a njegova  supruga  ga je odmah nadopunila: “Zajedništvo i jedinstvo su temelji opstanka i razvoja društva jer upravo iz ljubavi žene i muškarca rađa se novi život. Rodna ideologija negira prirodne razlike između žene i muškarca i tako ugrožava opstanak ljudskog roda“, odlučno je zaključila voditeljica bračnih susreta izrazivši punu podršku građanskoj inicijativi Istina o Istanbulskoj konvenciji od strane Hrvatske  zajednice bračnih  susreta.

Marija Friedrich: Pet dimenzija spolnosti

Gospođa Marija Friedrich, majka četvero djece,  iz udruge TeenSTAR – zacjeloviti spolni odgoj vrlo je detaljno, zanimljivo i slikovito objasnila biološke razlike između muškarca i žene. Nabrojila je i objasnila pet dimenzija spolnosti: intelektualna, duhovna, društvena, emocionalna i tjelesna. Društvenu dimenziju spolnosti se pokušava manipulirati i zamijeniti rodom.

Postoje dva spola gdje manipulacija nije moguća, ali uvođenjem roda koji bi zamijenio  spol, manipulacije su itekako moguće. Rodna ideologija nas uporno uvjerava da  su muškarci ili žene postali odgojem a ne rođenjem. Znanstvena istraživanja ih demantiraju jer su pokazala da djevojčice od 9 mjeseci, između različitih igračaka, biraju igračke namijenjene baš njima, dok dječaci, isto tako, biraju svoje karakteristične  igračke. „Spol je biološki jasno definiran  i nastaje začećem. Promjena spola bi značila promjenu svih stanica u tijelu, a to je nemoguće i neizvedivo.  To znači da je promjena spola samo privid. Onaj tko ima osjećaj neprihvaćanja vlastitog spola treba potražiti pomoć psihijatra, a ne kirurga.“, zaključila je gospođa Marija Friedrich.

 

Ladislav Ilčić, prof. iz udruge  GROZD – Glas roditelja za djecu, objasnio je nastanak i značenje Istanbulske konvencije naglasivši da države koje ratificiraju Konvenciju su obavezne sve svoje zakone prilagoditi zahtjevima Konvencije. Tako postaju podložne kontroli međunarodne skupine GREVIO koja kontrolira provedbu Konvencije, osobito na području školstva, medija, antidiskriminacijske politike…Od 11. svibnja 2011., kada je u Istanbulu prihvaćena Konvencija, do danas ju je ratificiralo 14 od 28 zemalja EU. Rodna ideologija je znanstveno neutemeljena pa se želi prisilno „ugurati uljeza“ u mnoge dokumente među kojima je i Konvencija.  U svojem izlaganju, g. Ladislav Ilčić nam je predstavio učinke rodne ideologije u zemljama u kojima je zakonski uvedena. Budući da nema zakonskih granica u slobodnom izboru rodnog identiteta – sve je moguće. U vrtićima se djecu „rodno“ preodgaja preko oblačenja, igračaka, slikovnica i slično. „Iako u Konvenciji ima kvalitetnih rješenja za suzbijanje nasilja, ona ne mogu  biti opće prihvaćna niti učinkovito primijenjena jer njezini neznanstveni i ideološki pojmovi širom otvaraju vrata različitim manipulacijama, koje mogu dovesti do isključivosti, nasilja i diskriminacije protiv čega se Konvencija navodno „zalaže“ – objasnio je g. Ladislav Ilčić. Konvencija traži, u svojem članku 12, iskorjenjivanje svih predrasuda,običaja i tradicija koje se temelje na „sterotipnim ulogama žena i muškaraca“ ne definirajući koje su to uloge. U nekim zemljama takve uloge se  široko tumače do te mjere, da se majčinstvo i očinstvo nazivaju nepoželjnim sterotipnim rodnim ulogama. Nametanjem ideologije djeci, Konvencija ugrožava prava roditelja kao  primarnih odgojitelja svoje djece. Promotori Konvencije smatraju svojim neprijateljima crkvu, obitelj, brak,zdravu spolnost,rađanje djece, a posebno identitete kao najljućeg neprijatelja. U svojem zaključku je g. Ilčić postavio pitanje isključivši  svjetonazor: „Jesmo li mi suverena država ili ideološka kolonija? Kao suverena država, trebali bismo implementirati u naše zakone ono što je dobro i zdravo iz Istanbulske konvencije, a nikako je ratificirati“! Da je tema bila silno zanimljiva i poticajna potvrdila je to i raspoložena publika u dvorani koja je postavljala bezbroj pitanja na koja je g. Ladislav Ilčić vrlo strpljivo odgovarao.

Zaključit ću riječima gospođe Anđe Veže: „I zato vjerujem da uspjeh odnosno neuspjeh Istanbulske konvencije ne će ovisiti o onima koji će podržati ovu Konvenciju, već o onima koji to ne će učiniti, jer se usuđuju kročiti tamo gdje se hrabri ne usude, jer je snaga naše vjere i revnosoti jača od bisa (bijesa).“ Zato  recimo NE rodnoj ideologiji i Istanbulskoj konvenciji i budimo svoji! Svojim stihovima ohrabruje nas i naš velikan pera,  August Šenoa.

OJ, BUDI SVOJ

Oj, budi svoj!. Ta stvoren jesi čitav,

U grudi nosiš, brate, srce cijelo;

Ne kloni dušom, i da nijesi mrtav,

Put vedra neba diži svoje čelo!

Pa došli danci nevolje i muke,

Pa teko s čela tebi krvav znoj,

Ti skupi pamet,upri zdrave ruke

I budi svoj!

Margita Vučetić/Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

„Dajem zakletvu i palim svijeću da Vukovar zaboravit neću!“

Objavljeno

- datum

Tjedan sjećanja zasigurno ima svoju budućnost, jer oni su naša nada. Budite im podrška u publici!

Učenici osnovnih i srednjih škola  čitaju svoje stihove i prozu, a  hrvatski branitelj Boško Ramljak, umirovljeni časnik HV-a, priča o svojim ratnim iskustvima, 16. studenog u 18 sati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa, u sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju.

Ohrabrimo ih, podržimo i uvjerimo se da rade nešto veliko i neopisivo lijepo.

„Na istoku plodnog Srijema              Stari toranj u središtu grada

Jedan grad nikada ne drijema.       bio je simbol junaštva i nada.

Bio je budan za vrijeme rata             Ranjen i danas okuplja nas

uskrsnuo poslije kiše granata           za obnovu svi dajemo glas…

 

„Pišem ti ovo moj grade Vukovare, što križ rata još nosiš, što uz Dunav još čvrsto stojiš. Pišem ti zbog tebe i ljudi tvojih, što domovini živote su dali…“

 

Ori se ori pjesma stara               Žamor duša u plamenu svijeća

našeg  grada Vukovara.             u zraku je nada jer svijet se sjeća.

Plač djeteta ulicom se čuje;       ori se ori pjesma stara

„Nikad više“ odjekuje                 našeg grada Vukovara…

 

Tako osjećaju i pišu naši učenici, mladi autori: Zdravko  Jerončić, Marko Grbeša,Marija Sovulj, Valentina Eterović, Niko Knežević, Mia Nemčić, Ana Čaljkušić, Nina Treselj i njihovi  vršnjaci  iz osnovnih i srednjih škola Splita, Omiša, Kučića, Krila Jesenice.

Prošle su godine njihovi literarni i likovni radovi bili izloženi na pomičnim pločama i ukrašavali prostore gdje su se odvijala događanja Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju. Ove će godine učenici-autori stihova kazivati svoje radove okupljenoj publici u Nadbiskupskom sjemeništu na ponos njihovih škola i vrijednih mentora. Naša radost je neizmjerna jer želje da i najmlađi budu izravni  sudionici ove hvalevrijedne manifestacije postaje vidljiva stvarnost. To nam grije nadu da će Tjedan sjećanja trajati u vremenu i prostoru. Nada je to da će sjećanje na žrtve, patnju, junaštvo i ponos živjeti s nama i u nama jer već upaljenu baklju ljubavi i zauzetosti preuzimaju mlađi naraštaji.

Ovi lijepi, osjećajni stihovi ispisani rukom učenika bit će uvertira u ratna svjedočanstva hrvatskog branitelja Boška Ramljaka, umirovljenog časnika Hrvatske vojske, koji je dvaput ranjavan u Domovinskom ratu (operacija “Maslenica” i operacija “Oluja”) te je odlikovan s više odličja za sudjelovanje u Domovinskom ratu.  Zato vas pozivamo da ih ohrabrite svojim dolaskom, podržite i uvjerite da rade nešto veliko i neopisivo lijepo, nešto što će biti putokaz i vodilja njihovim vršnjacima koji će im se pridružiti u godinama koje slijede.

Učenik Zdravko Jerončić to potvrđuje svojim stihovima:

Nakon dugih bolnih ljeta

ne napušta me želja sveta.

Dajem zakletvu i palim svijeću

da Vukovar zaboravit ne ću.

 

Isto obećanje daje nam i Niko Knežević:

U miru i slobodi živimo sad,

I čuvam uspomenu na jedan grad.

Palit ću svijeće i kada budem star,

Neka svijetle svijeće za naš Vukovar.

 

Ne samo nadu, već sigurnost da će tako biti poručuje nam Marko Grbeša:

Grade Vukovare, hoćemo li ti se ikada moći odužiti na svemu, hoćemo li moći vratiti sjaj tvoj?

Hoćemo Vukovare, i ja se nadam, jer mi smo srce što k’o jedno kuca, jer mi smo Hrvatska!

 

Vidimo se 16. studenog u 18 sati u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Pozivamo sve građane Splita kao i diljem naše domovine da se pridruže spomen činu “I u mom gradu Vukovar svijetli” te da 18. studenog u 18 sati zapale svijeću i pomole se u Vukovarskoj ulici ili u svom domu za sve poginule u obrani naše domovine. Zahvalni unaprijed na vašoj pažnji i poštovanju!

Margita Vučetić, prof

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Margita Vučetić

INTENDANTU HNK: Zar ste spremni obeščastiti ovogodišnji Festival drame u Splitu i njegovog Naslovnika?

Objavljeno

- datum

Prof. Margita Vučetić, istaknuta članica Hrvatske udruge Benedikt uputila je pismo intendantu HNK Split, g. Golovku. Prenosimo ga u cijelosti. (više…)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno