Connect with us

Društvo

(VIDEO) ESIH U BUJICI: ‘ZBOG UVREDLJIVE IZJAVE O GRAČANIMA NIKADA NEĆU GOSTOVATI KOD ŠPRAJCA!’

Objavljeno

- datum

Predstavnica sam autentičnog, Tuđmanova HDZ-a, za razliku od Prgometa! S druge strane, protivnica sam političke trgovine poput one s Pupovcem – rekla je Esih u Bujici…

“Zadnja dva dana bila su vrlo naporna i turbulentna, prepuna dojmova i emocija. Ovo su velike stvari u životu jednog čovjeka, ne smatram to procesom u koji ulazim sama, nego s mnogim ljudima koji zajedno sa mnom ovo proživljavaju”, rekla je Bruna Esih gostujući u srijedu u Bujici na Z1 i pridruženim televizijama, nakon što je u utorak objavila kandidaturu za gradonačelnicu Zagreba.

Podršku Esih dali su general Željko Glasnović, odvjetnik BBB-a Davorin Karačić, poznat hrvatski demograf dr. Stjepan Šterc, ali i kolumnist portala direktno.hr Krešimir Kartelo. Bujica je objavila i izjavu saborskog zastupnika HDZ-a dr. Zlatka Hasanbegovića u kojoj je podržao Esih na zadnjim parlamentarnim izborima.

“Bruna Esih ima sve predispozicije da bude sjajan kandidat. Takvi ljudi su budućnost ove države, koji nemaju udbaške veze i dosjee s kodnim imenima u Beogradu. Ona nije osoba opterećena nepotizmom”, rekao je Glasnović.

“Nova, mlada osoba koja iza sebe ne vuče negativne repove, a koja je pokazala izuzetnu hrabrost i sposobnost borbe za ono što smatra ispravnim. Silno želi raščistiti zločine komunističkog režima, naravno da kao takva smeta mnogim ljudima u ovoj zemlji. Velike stranke do sada kao da su slale kandidate koji su namjerno trebali izgubiti od Bandića, ali s njom to nije slučaj”, rekao je Karačić i dodao da je pitanje hoće li i do kada HDZ-ov kandidat Drago Prgomet ostati vjeran toj stranci.

Podršku kandidaturi dao je i dr. Stjepan Šterc.

“Potpuno je jasno da podupirem novu osobu koja je u politički život ušla kao znanstvenica, a nije tražila svoj put kroz politički sustav, to je nova vrijednost. Mora se razlikovati da je Esih sadržajno apsolutno dio HDZ-ovog biračkog tijela, iako ona formalno nije u stranci, dok neki kandidati HDZ-a sadržajno ne pripadaju HDZ-u. Pojava Brune Esih na političkom obzoru potpuna je novost i biračko tijelo to je godinama čekalo. Zato je podržavam”, jasan je bio Šterc.

“Mislim da će Bruna Esih biti prepoznata kao autentičan predstavnik HDZ-ove politike. Starčevićanstvo je utemeljeno u izvore HDZ-a i birači će to prepoznati. Minimalno troje kandidata dolazi iz iste političke obitelji, svi su međusobno već surađivali. No, ona je jedini ozbiljni protukandidat svima njima, ali i njihovim politikama”, rekao je Kartelo.

Puštena je i izjava Zlatka Hasanbegovića.

“Esih poznajem duže od deset godina, ona je moja dobra prijateljica i suradnica s Instituta Ivo Pilar, znam je kao predanu osobu. Godinama smo surađivali na različitim inicijativama vezanim za utvrđivanje broja žrtava ratnog i poratnog terora komunizma. Zajedno smo radili i u udruzi Hrvatski križni put. Sve ono što zastupamo i radimo neće ostati mrtvo slovo na papiru”.

‘VRH HDZ-a ME RASTUŽIO, NISAM SE MIJENJALA JA U ZADNJIH 6 MJESECI, NEGO NEKI DRUGI…’

Gošća Bujice rekla je da je počašćena riječima potpore, kazavši kako je u cijelu priču ušla srcem. “Ovo je situacija o kojoj do prije nekoliko mjeseci nisam ni sanjala. U parlamentarnoj kampanji sam govorila, ponovit ću, nisam ja ta koja je prepoznala trenutak, nego građani. Dat ću sve od sebe da ne razočaram ljude koji su za mene glasovali i koji će ponovno glasovati. Uvijek sam vjerna svom narodu i Bogu”, rekla je Esih.

Voditelj je spomenuo kako joj predbacuju ovaj potez s obzirom da je u Sabor ušla preko HDZ-ove liste, iako je ona ta koja je toj stranci donijela peti mandat i najveći broj glasova iza Andreja Plenkovića u prvoj izbornoj jedinici. Među njima je prednjačio Branko Bačić.

“Gospodina Bačića poštujem, on je predsjednik mog kluba u HDZ-u iz kojeg nemam potrebu izaći. Moja motivacija u zadnjih šest mjeseci nije se nimalo promijenila, jer s istim porukama idem i sada. Ovo su lokalni izbori i teme su drugačije, ali svjetonazorska pitanja su legitimna i dio svake političke utakmice. Neću ih poticati, ali neću ih ni zaobilaziti kao neki drugi. Reakcije iz HDZ-a ponešto su me i rastužile. Ne postoji niti jedan razlog da netko bude začuđen mojom odlukom jer sam od početka upozoravala na stvari koje nisu dobre za HDZ. Samtrala sam se dijelom te stranke, iako sam bila nezavisna zastupnica. Bila sam transparentna i upozoravala da ću glasovati protiv nekih stvari. Ništa nisam radila bez znanja Kluba. Neka se drugi zapitaju o sebi”.

‘DIO SAM AUTENTIČNOG HDZ-a’

Dodala je kako ne želi reći niti jednu neprimjerenu riječ protiv kolega u Klubu i da bi s njima voljela dijeliti daljnju političku sudbinu.

“Razumijem situaciju u kojoj se neki od njih nalaze. Ja sam nezavisna zastupnica, ne činim ništa protivno Statutu stranke, ali ni protivno svojim uvjerenjima. Kada sam stranci donijela 10 i pol tisuća glasova, dala sam ih na povjerenje HDZ-u. Nisam se prijetila da ću se izdvojiti u drugi klub, iako su to neki očekivali. To mi ne pada na pamet. Smatram se dijelom autentičnog, Tuđmanovog HDZ-a! I sada računam na glasove HDZ-ovih birača, ali neću ići u sukobe sa strankom. Smatram da ima mjesta i za mene. Na klubove HDZ-a znaju doći i gospoda iz HSS-a i predstavnici manjina, nadam se da barem jednako kao i oni mogu biti partner HDZ-u“, poručila je gradonačelnička kandidatkinja za Zagreb.

Zašto Andriji Mikuliću smetaju manjine u Gradskoj skupštini, a ne koalicija sa SDSS-om na nacionalnoj razini, pitao je voditelj.

“To je politička trgovina kao što se radi i u Saboru. Nigdje u Europi ne postoji takav sustav izbora manjina kao u Hrvatskoj. Ne govorim protiv manjina, mislim da trebaju uživati i uživaju puna prava, ali protiv sam političke trgovine čiji je glavni predstavnik gospodin Pupovac”, kazala je Bruna Esih u Bujici dodavši da je njen izlazak na izbore najbolji odgovor takvoj vrsti trgovine.

‘Prgomet nije najbolje rješenje za HDZ, još manje za rušenje Bandića’

Komentirala je i HDZ-ovog kandidata Dragu Prgometa.

“Mislim o njemu kao i o drugim saborskim kolegama, znam ga nešto manje, ne mogu reći da čovjeka osobito poznajem. Što se tiče njegovog odabira, s njim se ne slažem, ali to ne govori o mojem mišljenju prema njegovim ljudskim i stručnim kvalitetama. No on nije najbolje rješenje za HDZ, a još manje pobjedničko rješenje za Milana Bandića”.

Voditelj je ponovio Prgometov stav kako ne želi komentirati Trg maršala Tita dok ne stigne odluka Povjerenstva za suočavanje s prošlošću.

“Povjerenstvo bi svoju odluku trebalo donijeti u roku od godinu dana, ali ona je daleko od datuma izbora. Prgomet prije izbora neće dobiti odgovor koji ga zanima. On se nije ponio ništa drugačije prema tom pitanju od ostalih kandidata. Bandić je imao dovoljno vremena da to učini, ali on trguje malo s lijevima, malo s desnima, malo sudjeluje u procesijama, malo nosi Tita na reveru. On računa na sve glasove. Gospođa Švaljek je s druge strane za provođenje referenduma, s čime se apsolutno ne slažem. To je prebacivanje odgovornosti na građane. Kada ju je jedna novinarka pitala kako bi glasovala na referendumu o Titu, rekla je da njen stav nije bitan. Stav, i njen i moj, je bitan! Ne zanimaju sve građane ta pitanja, ali neke sigurno da. Što se tiče referenduma, niti jednim referendumom nije se odlučivalo o imenovanju trgova. Potrebno je donositi odluke. Naravno da sam za uklanjanje one ploče s najljepšeg zagrebačkog trga. To je stvar higijene, odnosno jedno civilizacijsko pitanje. Za Josipa Broza Tita nema mjesta u Zagrebu!”, jasna je bila Esih.

Dodala je da su komunalne teme bitne jer od njih živimo svaki dan, ali da su svi programi po tom pitanju slični te da nisu važni samo programi nego ljudi.

“Pitanje je tko ih može i želi provesti. Koja će ekipa biti čista i ta koja će se riješiti klijentelizma, sukoba interesa, rođačkih veza itd. To su bitne stvari o kojima trebamo razgovarati”.

Voditelj je spomenuo da su ministrica gospodarstva Martina Dalić i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek bile na ‘eventu’ Sandre Švaljek u Gliptoteci kada je predstavljala svoj program te da su sudjelovale u njegovoj izradi.

“Očito je nešto što je dopušteno jednima, drugima nije. Ne vidim zašto sam ja trn u oku nekima, a osobe koje su sudjelovale u pripremama drugih kandidatkinja nisu sporne?! Ja sam svoje mišljenje o spomenutim gospođama dala već prilikom formiranja Vlade, što im se nije svidjelo. Jasno sam rekla da sam protiv izbora Dalić i Obuljen te da to nije odraz vrijednosti glasača koji su svoj glas dali HDZ-u. To je jasan pokazatelj da se u šest mjeseci nisam promijenila ja, nego neki drugi”, dodala je Esih.

O ‘TRGOMETU’ KOD KOTROMANOVIĆA, HASANBEGOVIĆEVOJ KAVI S PLENKOVIĆEM…

Bujanec je podsjetio na fotografiju Drage Prgometa sa Zoranom Milanovićem i Antom Kotromanovićem, što je Esih komentirala ovako: “Ona je bila u medijima u gotovo istom trenutku kada se sve dogodilo, građani su ne baš biranim riječima popratili tu fotografiju, vjerujem da nisu zaboravili ono što su tada mislili”.

Komentirala je i zajedničku fotografiju Plenkovića, Prgometa i Hasanbegovića na zagrebačkoj špici, koju je nazvala simpatičnom.

“Gospodina Hasanbegovića vrlo dobro poznajem već 15 godina, on je izrazito komunikativna osoba, čovjek koji je odrastao u centru grada, Cvjetni trg je njegov životni prostor i habitus. Ovime su htjeli započeti Prgometovu kampanju, što je u redu i simpatično, a gospodin Hasanbegović koji je prolazio pristojno se pridružio pozivu na kavu. Napravljena je velika pompa da se u mom stožeru ljute na ovo, pa i ja osobno. Osobno ga poznajem puno bolje od drugih i znam motive zbog kojih je tamo sjeo. Kolege smo jako dugo, u svim životnim situacijama bili smo podrška jedno drugome. Povezani smo i obiteljski, do te mjere da si možemo čitati misli. On je član HDZ-a i nema namjeru istupiti, on je to jutro sjedio sa svojim stranačkim kolegama. To je apsolutno legitimno”.

‘IMALA SAM DOJAM DA SE PLENKOVIĆ SLAŽE SA MNOM OKO PROŠLOSTI…’

Voditelja je zanimalo zašto HDZ ne izlazi s jakim kandidatima na izbore u Zagrebu, ali i drugim velikim gradovima.

“Neću o HDZ-u, govorit ću o svom programu, kao i to da Bandića nitko nema namjeru maknuti. Da im on ne odgovara, tamo više ne bi bio! HDZ je mogao pripremati nekog boljeg kandidata za tu funkciju. Ja svoju kandidaturu nisam puštala van jer sam smatrala da HDZ čeka kako bi izašao s jakim kandidatom. S takvom namjerom se išlo, to pouzdano znam. Razmatralo se s jednim jakim imenom, a ja u tom slučaju zasigurno ne bih izlazila na izbore jer ne bi bilo potrebno. Pa zaboga, to je najveća stranka u Hrvatskoj, a nemaju jakog kandidata u Zagrebu”, rekla je Esih koja nije htjela otkriti ime. Voditelj je s druge strane sugerirao da je riječ o Goranu Mariću.

Komentirala je i sastav Vijeća za suočavanje s prošlošću.

“To Povjerenstvo sigurno nije rezultat i mojih nastojanja, jer to nije način na koji se može krenuti u jedan obuhvatni projekt suočavanja s prošlošću. Ja sam jedina bila u kampanji i to je bilo moje geslo, na temelju toga imala sam i prvi razgovor s gospodinom Plenkovićem. Dala sam određene prijedloge, ali on ima potpuni legitimitet odlučiti u suprotnosti s mojim preporukama, iako tada nisam dobila dojam da se on sa mnom ne slaže. Tada sam dobila nadu da će se u Hrvatskoj napokon javno pokrenuti stvari kada su u pitanju žrtve komunističkog režima. S povjerenstvom se ne slažem jer je u u samom startu formirano kako bi došlo do nekih kompromisa. Ni jedna stranka nije dobila povjerenje za nove kompromise. U Saboru već imamo deklaraciju koja je kompromis po ovom pitanju”.

NE MISLIM SE PRODAVATI ZA KIKIRIKI!

Bujanec je podsjetio na skandaloznu izjavu RTL-ovog voditelja Zorana Šprajca koji je rekao da su u zagrebačkim Gračanima navodno otkrivene žrtve “domaćih izdajnika i okupatora”.

“Zagreb je velika grobnica, o tome sam razgovarala i s ministrom branitelja Tomom Medvedom, Rekao je da su se ipak počele pokretati neke stvari. Time se nažalost bavi samo jedan sektor u Ministarstvu, ali on radi čuda s obzirom koliko ljudi ima na raspolaganju. Mene je izjava gospodina novinara o ‘domaćim izdajicama’ doista frapirala, smatram je izrazito necivilizacijskom. Gospodin Šprajc u javnosti kotira kao progresivan i tolerantan čovjek, a iz njegovih usta čujemo da sam ja ‘ekstremna desničarka’. Po meni je svaka žrtva jednako vrijedna, zaslužuje grob i da svaka majka za svojom djecom jednako plače. Ja tako nešto nikad ne bih rekla”, jasno je poručila Bruna Esih i dodala: “Nakon ove izjave, nikada neću gostovati kod Šprajca, iako me zvao! Ne mislim se prodavati za kikiriki!”.

Što se tiče njenog konflikta s glavnim državnim odvjetnikom Dinkom Cvitanom u Saboru, rekla je da nije mislila biti gruba, ali da je on odgovorio na sebi svojstven, dramatičan način.

“DORH u svojim godišnjim izvješćima uvijek odgovara istom rečenicom o istrazi komunističkih zločina, ali u posljednjem izvješću nije bilo ni te jedne rečenice. Obećao je da će se na moju intervenciju tema ipak naći u izvješću za 2016. godinu. Valjda opet neće staviti copy paste rečenicu”.

Komentirala je i aferu Anke Mrak-Taritaš i njeno preplaćivanje obnove kuća u Gunji od 1.700 eura po kvadratu, što je bila tema prethodne Bujice.

“Danas su me pitali jesam li ja najmanje iskusna kandidatkinja. Naravno da jesam, nije to teško utvrditi, ali kao što vidimo iz ovakvih priča, iskustvo nije jamstvo poštenog pristupa i stvarnih promjena koje trebaju Zagrepčanima i Zagrebu. Nedostatak iskustva po ovom pitanju uistinu smatram prednošću”.

Jedna od najbitnijih točaka njenog programa bit će demografija. Esih je dodala da je Zagrebu potreban Ured za demografiju, a Hrvatskoj ministarstvo koje bi se bavilo isključivo tim područjem. Što se tiče njenog stožera, rekla je da je do prostora došla putem oglasa i da je uredno plaćen. Napomenula je kako bi bilo neprimjereno da je prostor dobila od Grada, što je slučaj s većinom njenih protukandidata.

Zahvalila se braniteljima i njihovim obiteljima koji su se kao volonteri stavili na raspolaganje njenom stožeru, a dodala je da će imena s liste objaviti ubrzo. “To će biti časni, jasni i pošteni ljudi, bez repova, ali i neki koji imaju veliku simboliku u javnom djelovanju”.

Njena zamjenica bit će bivša zamjenica Zlatka Hasanbegovića dok je bio ministar kulture Ana Lederer. Za kraj je najavila da ide na utakmicu Hrvatska-Ukrajina u petak s djecom, ali i sa Zlatkom Hasanbegovićem. U Maksimiru će navijati s istočne tribine.

 

FB stranica Velimir Bujanec/https://www.facebook.com/bujica/

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

(VIDEO) Andrija Artuković – nepoznati zapis sa suđenja objavljen na slovenskoj televiziji

Objavljeno

- datum

Prije nekoliko dana bila je godišnjica kada je izručen (12. veljače 1986.) SFR Jugoslaviji Andrija Artuković, čovjek koji obnašao funkcije ministra vanjskih poslova, unutarnjih poslova i pravosuđa Nezavisne Države Hrvatske.

Sudjelovao je u talijansko-hrvatskim pregovorima o razgraničenju u Ljubljani i pri potpisivanju Rimskih ugovora, a pratio je Pavelića i pri posjetu Hitleru. Potpisnik je rasnih zakona. Od 1943. do kraja Drugog svjetskog rata obavljao je dužnost čuvara državnog pečata. U bivšoj Jugoslaviji osuđen je na smrt zbog ratnog zločina.

Snimke nepoznate javnosti

U videu sa suđenja Andriji Artukoviću vide se detalji koje su umnogome nepoznati javnosti, a objavljen je na slovenskoj televiziji.

Na snimkama se čuju i pitanja mladog državnog tužitelja Ante Nobila, koji je sa svega 36 godina starosti dobio jednu od najvažnijih funkcija u tom procesu.

Andrija Artuković 1945. napušta Hrvatsku i Zagreb nakon ulaska partizanskih jedinica u glavni grad Hrvatske. Prvo odlazi u Austriju, zatim u britanski logor u Austriji, a onda sa švicarskim dokumentima u Irsku, te 1948. u SAD.

U srpnju 1945. godine Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača proglašava ga ratnim zločincem. Vlada FNRJ 1951. postavlja zahtjev za njegovo izručenje, nakon čega dolazi do sedmogodišnjeg sudskog procesa u Los Angelesu.

Presuda je bila – odbijanje jugoslavenskog zahtjeva.

Jugoslavenske vlasti obnavljaju zahtjev za njegovim izručenjem, te je 14. studenog 1984. godine uhićen, a nakon sudskog procesa i višemjesečnog zatvora izručen jugoslavenskim vlastima 12. veljače 1986. godine, te doveden u Zagreb.

U doba deportacije bolovao je od Alzheimerove bolesti. Iz samog zrakoplova izašao je u bolesničkom krevetu.

Na suđenju u Zagrebu koje je počelo 14. travnja 1986. osuđen je na smrt, no presuda zbog njegovog zdravstvenog stanja nije izvršena. Umro je u siječnju 1988. u bolnici Kaznenog doma u Zagrebu, a grob mu je nepoznat.

Za trajanja procesa donesen je u Saboru SR Hrvatske zakon prema kojemu i onoga koji umre u tamnici čekajući izvršenje smrtne kazne treba pokopati kao da je osuda nad njime izvršena, a mjesto pokopa ostaje u tajnosti i za rodbinu. Zbog tog propisa obitelj Artuković nikada nije doznala gdje im je otac pokopan.

Štoviše, donesen je zakon kojim se odavanje te tajne smatra kažnjivim.

„Od svoje prve godine živim u Los Angelesu i američki sam državljanin. Mnogo sam puta ponovio da mi je žao svake žrtve u Drugom svjetskom ratu i da djeca ne smiju biti opterećena prošlošću svojih roditelja, ali želio bih podsjetiti gospodina Nobila da moja obitelj još ne zna gdje su posmrtni ostaci Andrije Artukovića, a čak je i predsjednik Ivo Josipović tijekom posjeta Bleiburgu rekao da ‘svatko ima pravo na grob’. Uvjeren sam da Nobilo zna što se dogodilo nakon Artukovićeve smrti 1988. u zatvorskoj bolnici u Šimunskoj ulici u Zagrebu. Postoje indicije da je kremiran jer su mi neki ljudi u Zagrebu govorili da je jugoslavenska tajna policija Udba u plastičnoj vrećici odnijela ostatke kremiranog čovjeka čiji identitet nisu smjeli otkriti. Dok sam živ, tražit ću istinu o tome i pokušati pokopati oca uz majku u hercegovačkom selu Klobuku” – kaže njegov sin, Radoslav Artuković (Večernji list, 13.11.2011.)

U srpnju 2010. objavljeno je u nekim medijima kako je UDBA Artukovića tajno pokopala u Lepoglavi, no grob Andrije Artukovića ipak je još uvijek nepoznanica za njegovu djecu i unuke.

Podsjetimo, Nezavisna Država Hrvatska (NDH), bila je država koja je postojala u okviru osovinskoga poretka tijekom II. svjetskoga rata na području dijela današnje Hrvatske, BiH i istočnog Srijema; u njoj je uspostavljen ustaški režim, a politika joj je uvelike ovisila o odlukama Njemačke i Italije kao vojno-političkih pokrovitelja; nestala je nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945. (izvor:  Enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, enciklopedija.hr) Petar Horvatić/Narod.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

HOP PORTAL: Ruski povjesničar Majorov znanstveno potvrđuje moćnu Veliku Hrvatsku

Objavljeno

- datum

  Pradomovina Hrvata, podrijetlo i nastanak imena Hrvat i povijest Hrvata prije dolaska na Jadran   

Najnovija otkrića i arheološki nalazi dokazuju da e pradomovina prvobitnih Arijaca bila južni Pakistan, južni Afganistan i zapadna Indija.

Ti prvobitni Arijci i Ranoarijci sebe najprije nazivaju Harahvaiti. Ta se imena u vedskim spisima rabe od godine 9000. do 1800. prije Krista.

Harahvati su u prapovijesti živjeli u zapadnoj Indiji, što zahvaća područje današnje pustinje Thar, te uglavnom uzduž nekadašnje velike rijeke Harahvaiti. Na temelju arheoloških nalaza i Rigvede   znanstvenici zaključuju da su Ranoarijci u svojoj sjeveroindijskoj Arijskoj domovini živjeli i ranije od VII – V tisućljeća prije Krista, pa se danas povijest Indoarijaca može unatrag pratiti punih devet tisuća godina. Kada je rijeka Harahvati presušila, narod Harahvati, a već tada se nazivaju i Harahvaiti ( Hrvati ), zbog suše i gladi sele na područje sjeverozapadne Mezopotamije.

Ime Hrvat u svomu temelju ima indoeuropsku sastavnicu ar, koja je i u korijenu riječi Arye (Arijac). U indoarijskomu sanskritu arya znači gospodin, plemeniti od Boga poslan, a u širem značenju: imućan, bogat, obilan. Prvobitni oblik imena Harvat(i) bio je ranoarijsko ime Sarasvat(i). To se ime u vedskim zapisima rabi od godine 3750. prije Krista. Za stanovnike Ariane Veyah ( Arijske domovine ) i kao naziv tadašnje glavne indijske rijeke, koja je protjecala kroz područje gdje su živjeli Harahvati. Najkasnije  do 2000. prije Krista ime Sarasvati preoblikovano je u ime Harahvaiti, koje je praoblik današnjega imena Hrvat (u čakavskomu Harvat, u kajkavskomu Horvat ).

>> Na ruskim zemljovidima svijeta prije velike seobe naroda u sedmom stoljeću Srba nema nigdje, dok Rusi bilježe kako su Hrvati nastanjeni diljem Europe

Zemlja Haravati u zapadnoj Indiji prva je poznata hrvatska državna tvorba u povijesti. Najstarije središte ove države bio je grad Dwarak na obali Indijskoga oceana, utemeljen oko 3000. godine prije Krista. Harahvatija ili na staroperzijskom Harauvatija, nalazila se na području današnjega Afganistana i sjevernoga Irana. Glavni grad Harahvaiti bio je izgrađen oko pet kilometara od današnjega afganistanskoga grada Kandahara.

Danas se na tom mjestu nalazi selo Harvacija, u kojemu ima pleternih uresa, sličnih onima u Istri i na otoku Krku. U doba perzijskoga kralja kraljeva Darajavauša poznatijega kao Darija I Velikoga ( 522  – 486. godine prije Krista ), ” Dobri kral Darjavuš,” kako ga i dan danas zovu starci u selima sjeverozapadne Hrvatske, Harahvaitija ulazi u perzijski savez suverenih država. U Darijevu proglasu uklesanu  stijeni brda Bagastana na 450 kilometara jugozapadno od Teherana, Harahvatija je zabilježena na tri jezika: staroperzijskomu, elamskomu i akadsko – babilonskomu. Zapisano je i ime njezina tadašnjega kralja Harauvat Vivana ( 530 – 490. prije Krista ). Za njega se u proglasu kaže da je “ban u Perziji, kralj u Harauvatiji,” Aleksandar Veliki Makedonski Harahvaitiju je zaposjeo godine 329. prije Krista. U sklopu kraljevine Parthije Harahvaitija je opstojala kao samostalna država od godine 110 – 1. prije Krista, a tada je osvaja kralj države Kušan Kaniška. Hrvatsko ime s područja Harahvaitije sačuvano je u imenu grada Kysyl – Arwat ( Crveni Hrvat ) i to u Turkmeniji ili drukčije u Turkmenistanu.

>> BRITANSKI JEZIKOSLOVAC: Hrvatski potječe od jednog od najstarijih jezika

U najstarijim azijskim pučkim predajama, legendama i mitovima Hrvatska se naziva Arvatistan, Hirvatistan i Horbatistan. Pravni sustav Harahvaitije ( Harauvatije ) i Harahvaita ( Harauvata ) utkan je u temelje Perzijskoga Carstva, koje je taj pravni sustav ostavilo u baštinu cijelomu čovječanstvu.

Kraljevstvo Huravat i njegov začetak: Predvođeni svojim vojničkim plemstvom, koje u onodobnim izvorima nazivaju marjanune i Mariani, Harahvaiti su u Mezopotamiji oko godine 1700. prije Krista utemeljili državu Huravat Ehilaku, a u prijevodu Hrvatsko kraljevstvo. Tu su državu Egipćani nazivali Naharina, Asirci i Babilonci Hanigalbat, a Hetiti i Medijci zemlja Mitani.

>> Ruski institut za molekularnu genealogiju znanstvenim dokazima srušio srbske povijesne krivotvorine

Od huravatskih kraljeva najpoznatiji je Tušrata oko godine 1400. prije Krista. Država Huravat opstojala je u sjevernoj Siriji i zapadnoj Mezopotamiji od XVI do XIV stoljeća prije Krista.  Nakon toga ušla je u sklop Hetitskoga Carstva kao savezna država. Dio Huravata je odselio u Armeniju i tamo osnovao novu državu, koja se u staroperzijskim izvorima također naziva Kraljevstvo Huravat, a u drugim izvorima Urvartu, Uruatru, Urartu, Biani i Vansko Carstvo,a u Bibliji Ararat. Armensko Kraljevstvo Huravat u VIII stoljeću prije Krista postaje vodeća sila u dijelu Azije na prostoru sjeverne Sirije, južnoga Zakavkazja i od jezera Urmija do Crnoga mora. U početku VI stoljeća prije Krista ovo kraljevtsvo ulazi u sklop iranske Harahvaitije.

Bosporsko kraljevtsvo nalazilo se na obje strane Kerckoga tjesnaca, koji se nalazi između Crnoga i Azovskoga mora. Poznata su dva vladara toga kraljevstva. To su Tiberije Julije Sauromat ( 175 – 211. po Kristu ) i njegov sin Reskuporid 220. godine po Kristu. Ovo je kraljevtsvo osnovano nakon ulaska Parta u Harahvaitiju prve godine prije Krista, kada su brojni Hrvati napustili Iransku visoravan i osnovali ovu državu. U Bosporskom su kraljevstvu, osim brojnih ranoarijanskih i iranosarmatskih Hrvata, živjeli i indoarijski Sindi, Maeoti, Roksolani, Alani i drugi indoarijci. Ime Sauromat ili Sarmat grčko – rimski je preoblik imena Hrvat. Na području Bosporskoga kraljevstva, na ušću rijeke Tanais, a to je današnji Don, u Azovsko more, pronađene su dvije mramorne spomen ploče iz II/II stoljeća nakon Krista s uklesanim imenima Horosst – os ( Horsat, Horvat ) i Horoath – os ( Horoat, Hrvat ). Na većoj ploči, koja se nalazila u jednoj državnoj zgradi u onodobnomu Tanaisu, uz ime kralja Tiberija Julija Sauromata, uklesan je i službeni naziv zgrade na kojoj se nalazila – Synodos Horouathon, što u prijevodu na današnji hrvatski jezik znači Hrvatski sabor.

>> Postoje dokazi da Hrvati nisu Slaveni, već jedini narod koji je svoje korijene sačuvao 6500 godina!

Na području Bosporskoga kraljevstva također je nađen i pehar s hrvatskim kockastim grbom i to iz II stoljeća, a nađen je uz ušće rijeke Kuban u Azoovsko more. To dokazuje da su Hrvati već tada imali svoj državni sabor i grb. Tekst na spomenutoj ploči počinje zazivom: ” Bože Svevišnji, udijeli blagoslov!” To dokazuje da su tanaiško – bosporski Hrvati bili jednobošci, vjerojatno zaratustrijanci, a možda čak i kršćani. tekst je napisan na starogrčkomu ( helenskomu ) jeziku, koji je tada bio svjetski jezik. On je bosporskim Hrvatima bio diplomatski jezik, kao što će im latinski biti nakon doselidbe u podunavsko – jadransku domovinu.

Korijeni Crvene Hrvatske – Postojala je od prvoga stoljeća na području današnje Ukrajine, pa je Ukrajinci drže ranim pravno – političkim temeljem svoje državnosti. Orosius Presbyter ukrajinske Crvene Hrvate naziva Horiti, a Zacharias Rhetor Hrwts. Vikinški putopisci nazivaju je kraljevstvo Krowataland. Ruski i poljski ljetopisci Crvene Hrvate nazivaju Russiae Carvati, Rothe Krobatthen, Horvaty. Od godine 374. kralj Crvene Hrvatske je Ukromir. Sastavnica mir u njegovu imenu u zapadnoiranskim i kurdskim govorima doslovce znači vladar, odnosno kralj.

>> Zarje Harwatye: prešućena hrvatska baština

To se može lako usporediti s imenima brojnih hrvatskih vladara: Trpimir, Branimir, Muncimir, Krešimir, Zvonimir i svi oni imaju svršetke imena uz sufiks “mir.” Nakon smrti kralja Mezamira ( 593 – 602 ) ukrajinska se Crvena Hrvatska konačno ujedinjuje sa zakarpatskom Bijelom Hrvatskom u Veliku Hrvatsku. Od Crvenih Hrvata potječu današnji ikavski Hrvati.

Korijeni Bijele Hrvatske – Prostirala se na području današnje Češke, Moravske, Poljske i Slovačke. Političko središte ove države bio je najprije grada Samobor, a od godine 190. grad Hrvat, a to je današnji Krakov.

Ime Krakov izvedeno je iz imena Hrvat, a smješten je na gornjem toku rijeke Visle. Od godine 869 – 894. Bijelom Hrvatskom zavladao je svehrvatski kralj kraljeva Sventopolk – Budimir, koji je tada pod svojom krunom ujedinio većinu hrvatskih zemalja od Karpata do Dunava. U X stoljeću Bijelom Hrvatskom vlada domaća hrvatska dinastija Slavnikovića. Na kraju X stoljeća zaposjedaju je Česi i Poljaci.

>> SANSKRIT IN CROATIA: FROM SARASVATI TO HRVATI

Nastanak Velike Hrvatske – Nastala je ujedinbom istočne ( ukrajinske ) Crvene Hrvatske i zapadne ( karpatske ) Bijele Hrvatske. Njezin prijestolni grad bio je Hrvat, odnosno današnji Krakov. Vrhunac moći dosegnula je pod carem Samom ( 623 – 658 ). Tada je obuhvaćala veći dio Karpata, Galiciju i Panoniju. Raspala se pod udarom Avara na tri hrvatske države Karantaniju, Moravsku i jadransku Bijelu Hrvatsku,a obuhvaćala je u cijelosti i današnju Bosnu i Hercegovinu. U Velikoj Hrvatskoj vladajući sloj bili su arijsko – indijski Hrvati, a radni sloj poljodjelci Vendi ili Veneti. Židovski trgovac Ibrahim – Ibn – Jaqub u svojim zapisima kaže da su pripadnici vladajućeg sloja u Velikoj Hrvatskoj bili kršćani Arijanci.

>> Harawat i Serbon

Hrvati iz Velike Hrvatske, prema znanstvenim otkrićima ruskoga znanstvenika Aleksandra Mayorova, u današnju su domovinu došli u dva zadnja velika selidbena vala od 378. – 395. i od 626 – 640 poslije hrvatsko – avarskoga rata u kojem su Avari pobjeđeni i potučeni do nogu.

Osim Bijele Hrvatske, u novoj su domovini utemeljuli i Crvenu Hrvatsku od Poljica do Makedonije. To je prostor današnje Albanije, Raške i Crne Gore. Ljetopisac iz XVI stoljeća Ivan Tomašić u svomu Kratkomu ljetopisu Hrvatskoga Kraljevstva iznosi da su kralja Zvonimira ubili ” nevirni Slovinci”, a branili ga ” virna braća Hrvati i Dalmatinci.” Ovaj Tomašićev navod dokazuje da je još u XVI stoljeću bila živa svijest o neslavenskome podrijeltu Hrvata.

Dragan Ilić/HOP portal

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Hrvatska je uvučena u hibridni rat na Balkanu koji traje već godinama i polako eskalira. Konačni cilj – Velika Srbija u najširoj formi

Objavljeno

- datum

Milorad Dodik poveo je hibridni rat protiv Bosne i Hercegovine – zaključio je Srđan Šušnica, kulturolog iz Banje Luke u razgovoru za jednu TV postaju:

“Dodikov režim obavio je sve pripreme za hibridni rat. Stvorio je paralelne strukture, paradiplomatsku mrežu, paraobavještajnu mrežu, parapolicijsku mrežu i samo nedostaje vojska koja bi trebala biti jedinstvena, ali uskoro bi se moglo očekivati stvaranje nekakvog zaštitnog vojnog korpusa u Republici Srpskoj.”

Šušnica je procijenio da je Dodik vojnom paradom za 9. siječnja, datum koji simbolizira odcjepljenje od BiH i stvaranje genocidne paradržave, uputio najotvoreniju provokaciji Sarajevu i NATO savezu. Procjenjuje da nastavak tek slijedi.

Cilj rata – velika Srbija

Tako je, eto, novovjeka složenica hibridni rat zaživjela i u neposrednom hrvatskom susjedstvu. Cilj tog rata je odcjepljenje Republike Srpske od BiH i spajanje sa Srbijom. Ali, to nije sve. Krajnji je cilj ujedinjenje svih srpskih krajeva u jednu državu.

Nije to još jasno izgovorio Milorad Dodik, nego jedno puno zvučnije ime, ruski filozof mistik, politolog i geostrateg, po mnogima idejni vođa Vladimira Putina, Aleksandar Dugin: “Vrijeme je za veliku Srbiju, početak srpskog carskog proljeća”, napisao je Dugin u svom posljednjem tekstu posvećenom Balkanu.

“Velika Srbija treba biti stvorena i bit će stvorena. Hrvati iz Hercegovine mogu se udružiti s Hrvatskom ako to žele. Ako ne žele, ne moraju”, dotaknuo se Dugin i Hrvatske i težnji za ujedinjenjem.

Scenarij ujedinjenja svih srpskih krajeva u najširoj formi, osim dakako Republike Srpske, Kosova, obuhvaća i dijelove Makedonije i Crne Gore, dakle ujedinjenje cjelokupnog pravoslavnog življa na Balkanu.

No, nisu ruski stratezi jedini koji zagovaraju raspadanje postojećih i stvaranje novih država velike Srbije i velike Hrvatske. Nedavno objavljeni tekst bivšeg britanskog konzula iz Banje Luke u uglednom Foreign Policy na temu stvaranja balkanskih velikih država svojom nepodnošljivom lakoćom prekrajanja granica već je podigao dosta prašine i dosta brojnoj zajednici ispravljača povijesnih nepravdi legao kao budali šamar.

Peace of cake – rekli bi Amerikanci. Podijeli Bosnu na tri, Makedoniju na dva i Crnu Goru na dva dijela i dobit će se tri velike države, Srbija, Hrvatska i Albanija, nakon čega će svi živjeti dugo i sretno u miru i sreći sve do svoje smrti.

>> Terra misiones: Razgraničenje Hrvatske i Bugarske na Moravi

Steven Meyer, bivši šef CIA-e, objavio je poduži savjetodavni članak za Srbiju na temu čega se odreći na Kosovu kako bi se dobilo na drugim stranama. Sve skupa miriše na visoku kuhinju, u kojoj tradicionalno Europska unija najmanje odlučuje, a lokalne cjeline po stoljetnoj tradiciji služe kako topovsko meso.

Što je hidridni rat i čemu služi? To su prikrivene operacije uz korištenje neoznačenih snaga na teritoriju ciljane države kako bi se ta država gurnula u nefunkcionalno stanje, čime bi se postigli željeni geostrateški efekti uz potporu jake medijske kampanje.

Proklamirani cilj je sloboda i demokracija, dakako. Primjer je Ukrajina koja se našla usred hibridnog rata Amerike i NATO-a s jedne strane i s druge strane Rusije. Rat je hibridni jer ni jedna od spomenutih strana ne priznaje da ima svoje specijalne postrojbe na crtama frontovskog razgraničenja.

Rusi tvrde da je riječ o pobuni proruskog stanovništva protiv profašističkih struktura u Ukrajini, dok Amerikanci priznaju jedino da u Ukrajini imaju vojne instruktore koji pomažu regularnoj vojsci zemlje.

Rusko odvajanje Krima smatra se najboljim primjerom hibridnog rata u novije vrijeme, s „ljubaznim, zelenim ljudima” u glavnoj ulozi. Na Krimu, ključnoj strateškoj točki za kontrolu nad Crnim morem, ruski stožer je rasporedio specijalne snage koje su zauzele lokalni parlament i ključne strateške točne. Te snage koje će poslije nazvati malim zelenim nisu imale nikakve oznake, ali se po vrhunskoj opremi i gardu odmah moglo zaključiti da nisu ni pobunjenici ni rezervisti.

Rat u Ukrajini

Putin je za vikend 22. – 23. veljače 2014. u hibridnoj operaciji odcijepio Krim, a potom na brzinu organizirao referendum stanovništva o pripajanju Rusiji. Zapad je odgovorio sankcijama. Bila je to reakcija na hibridne operacije NATO-a, SAD-a, uz aktivno sudjelovanje Njemačke i Poljske koje se završile pučem i istjerivanjem legalnog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča iz zemlje.

Victoria Nuland, američka državna podtajnica za Europu, to je i potvrdila izjavom da je u prevrat uloženo oko pet milijardi dolara.

Glavni strateški cilj operacije poduzete dok je ruski vrh pratio Zimske olimpijske igre u Sočiju bio je istjerati ruske snage s Krima, gdje su po ugovoru imale pravo ostati još 30 godina. Taj cilj nije postignut.

Hibridne operacije ne moraju nužno barem u ranijoj fazi uključivati prikrivene vojne specijalne snage. Proteklih desetljeća od pada SSSR-a, američki stratezi su se specijalizirali u takozvanim obojenim revolucijama s ciljem obaranja nepoćudnih režima i postavljanja vazalnih u svim dijelovima svijeta. Primarni cilj su sve zemlje iz sastava bivšeg sovjetskog sastava, te zemlje na Bliskom i Srednjem istoku i Balkanu.

Kazahstan, Tadžikistan, Kirgistan, Armenija, Azerbajdžan na meti su kao bivši sateliti Rusije. Sirija, Libija, Irak, Iran, pa i Turska u posljednje vrijeme od pomirenja s Rusijom cilj su kombiniranih ratnih i hibridnih operacija na istoku, Makedonija, Srbija i Republika Srpska na Balkanu. Krunski cilj je dakako Moskva.

Izazivanje prevrata u metropoli Rusije i postavljanje vazalne, prozapadne vlasti bio bi kapitalni geostrateški uspjeh u vječitom hladnom ratovanju. Nakon Rusije ostao bi još jedan kapitalac, a to je Kina. No, ruski je režim izgleda dobro proučio lekciju i pod Putinom poduzeo kontramjere. Za sve nevladine udruge (NGO) donijeli su propis da se moraju registrirati kao strane agenture i točno prijaviti svoje izvore prihoda, ili napustiti Rusiju.

>> ‘Gde je SRBIJA: Kako bi Evropa izgledala 1973. godine da su NACISTI pobedili u Drugom svetskom ratu’

Kad je Washington prigovorio Moskvi da time krši demokratska prava, Putin je kratko odgovorio: Mi smo prepisali vaš zakon o stranim NGO organizacijama.

Iz ruskih medija poručuju ne pokušavajte s obojenim revolucijama, jer naši studenti izučavaju tu tehnologiju na fakultetima. Drugim riječima, znamo kako to ide. Rusija pod Putinom počela je primjenjivati tajne operacije u zemljama od strateškog interesa, Srbiji, Makedoniji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori.

Aleksandar Dugin, novovjeki ruski Raspućin, zalažući se za novo veliko srpsko carstvo, ili veliku Srbiju, spomenuo je dva preduvjeta koji se već ostvaruju i omogućavaju novu veliku podjelu karata. Prvi je raspad Europske unije. Dugin procjenjuje da je priča o ujedinjenom europskom carstvu gotova i da je pravi trenutak za ujedinjenje srpskih zemalja na Balkanu.

Drugi uvjet je smjena na čelu Sjedinjenih Američkih Država, odlazak Baracka Obame i dolazak Donalda Trumpa. Je li u pravu?

Teško je povjerovati da će Moskva napraviti kardinalne strateške previde. U priči o hidridnom ratovanju aktualnoj danas, iako postoji otkad je civilizacije i ratovanja jedna od ključnih poluga je islamski terorizam. Je li Europa pod udarom terorizma gurnuta u hibridni rat?

Je li Europa u hibridnom ratu u kojem se uz terorizam koriste i migracije s istoka kao sredstvo mijenjanja starih, razvijenih, demokratskih društava? Ako ćemo pitati mađarskog premijera Viktora Orbana, ili češkog predsjednika Zemana – to je to.

Mađarski stav je već poznat, ali kad je riječ o mirnim Česima, novost je da se razmišlja o zakonu koji bi građanima omogućio nošenje oružja i pucanje na teroriste na način na koji to rade građani Izraela.

Dodik – ledolomac

Već sama inicijativa pokazuje da je dio struktura uvjeren da slijedi hibridni napad korištenjem islamskog terorizma.
U svakom slučaju, zemlje sa samostalnom i razvijenom diplomatskom obavještajnom strukturom terorizam ne uzimaju kao spontanu akciju odmetnutih vjerskih fanatika, nezadovoljnih društvenom raspodjelom.

Po jednoj od definicija terorizam se koristi kao sredstvo upravljanja globalnim procesima. Na udaru nije samo EU, nego i Rusija sa svojih 20 milijuna građana islamske vjeroispovijesti i Kina sa svojom ujgurskom manjinom. Obje zemlje s terorizmom se zasad puno uspješnije nose u odnosu na Njemačku, ili Francusku.

Dok se hrvatska javnost utopljena u svoje svakodnevne banalanosti poput prepisivanja doktorske disertacije jednog ministra, ili novogodišnjeg putovanja predsjednice Kolinde Grabar u Sjedinjene Države, tek sporadično bavi najbližim susjedstvom, hibridni rat na Balkanu traje već godinama i polako eskalira.

O novoj rundi sukoba progovorila je svojevremeno i Angela Merkel procjenom da bi migrantski val mogao dovesti do rata na Balkanu, dok je sad već odlazeći američki šef diplomacije John Kerry ustvrdio da postoji tanka crvena linija koja dijeli interese sila u području.

Dva su očita mehanizma koji se u najbližem susjedstvu mogu aktivirati i međusobno sukobiti. Prvi je islamski fundamentalizam s već postavljenom strukturom islamističkih enklava bez kontrole središnje vlasti. Drugi je srpski nacionalizam pod kapom zaštitnika Rusije.

U slučaju sukoba Hrvatska kao granična NATO članica neće se moći izvući. Bit će u najmanju ruku logistička baza, ali s nepopravljivim štetama za gospodarstvo. Samo pogled na kartu pokazuje da će turizam poginuti prvi. Kad je riječ o Republici Srpskoj svi se slažu da je Dodik pod izravnim utjecajem Moskve. Bit će onako kako odredi Vladimir Putin i njegovi generali. Pritom je Dodik je u ulozi ledolomca.

Sve ono što srbijanski državni vrh ne smije i neće otvoreno reći, izreći će prvi čovjek Republike Srpske. Među ostalim, i da želi još specijalnije odnose sa Srbijom od postojećih. Tako se korak po korak uz aktivno sudjelovanje ruskih medija na srpskom polako napuhuje balon.

Hoće li eksplodirati ili će nova američka administracija utjecati na smirivanje tenzija, tek treba vidjeti.

Antun Masle /Slobodna Dalmacija foto Reuters
 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno