Connect with us

Vijesti

(VIDEO) Bujica objavila dokument: Peđa Grbin je kao saborski zastupnik 2013. primao honorar od Pupvčeva SNV-a!

Objavljeno

- datum

Pupovčevi “honorarci” bili su i Žarki Puhovski te Metka Jelenc iz američkog veleposlanstva u Zagrebu – objavljeno je u emisiji!

“Pupovac živi od proizvodnje tenzija, a SNV djeluje antihrvatski, ako se s njima ne slažeš, odmah si etiketiran,” izjavio je u Bujici Roko Antić, zamjenik načelnika Općine Kistanje. Mladi HDZ-ovac je Pupovcu uputio i otvoreno pismo u kojem je na nizu slučajeva pokazao tko je zaista u Kistanjama ugrožen – Hrvati iz Janjeva, a nikako ne Srbi…

Saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin je tijekom 2013. godine primao honorar od Pupovčeva Srpskog narodnog vijeća! Dobivao je 1.000 kuna i 7 lipa mjesečno. Dokument koji to dokazuje objavila je u petak Bujica na Z1 i još 9 televizija.

“On je jedan od pedesetorice koji su godišnje primali honorare, zbog čega i za što točno, ne znamo. To su honorari od 1.000 do 10.000 kuna mjesečno. Tu se radi o perfidnoj političkoj korupciji,” komentirao je Nenad Vlahović, predsjednik Srpske pravedne stranke i Nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj. Žarko Puhovski, prema dokumentu objavljenom u Buijici, također je primao honorar od Pupovčeva SNV-a – 1.500 kuna mjesečno!

U Bujici je, ne po prvi puta, spomenuta Slovenka Metka Jelenc, koja je kao djelatnica američkog veleposlanstva u Zagrebu angažirana na prevođenju, za što je od SNV-a uzela honorar od 4.800 kuna. I taj dokument objavljen je u emisiji. Sporne teze iz biltena SNV-a br. 10, u kojem se Pupovac obračunao s neistomišljenicima, našele su se i u izvješću o stanju ljuskih prava State Departmenta za Hrvatsku. Ne zna se je li Jelenc bila povezana i s time, s obzirom da je u međuvremenu, formalno prestala raditi u veleposlanstvu SAD-a.

“Ovime uopće nisam iznenađen. Taj koncept je smišljen. Oni su tolerantni jedino ako se s njima slažeš, u suprotnom si etiketiran. Pupovac živi od proizvodnje tenzija,” komentirao je gost Bujice Roko Antić.

KOVAČEVIĆ: POVJERENSTVO ZA SPREČAVANJE SUKOBA INTERESA TREBA ODMAH POKRENUTI POSTUPAK PROTIV PEĐE GRBINA!

Aferu ‘Pupovčevi honorarci’ za Bujicu je komentirao pravni stručnjak Pero Kovačević. Voditelj Bujanec je rekao da nije jasno je li Grbin od Pupovca dobio honorar zato što tako dobro pjeva Thompsonove pjesme, no to i nije tako važno… Voditelja je zanimalo je li Peđe Grbin pored plaće saborskog zastupnika smio primate honorar od SNV-a…

“Grbin je u to vrijeme bio predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, a Kukuriku koalicija na vlasti. Jasna su pravila pod kojim uvjetima saborski zastupnik može zarađivati honorare uz plaću saborskog zastupnika. To je određeno Zakonom o sukobu interesa, ali i Zakonom o pravima i obvezama saborskih zastupnika. Prije nego što je uzeo honorar od Pupovca, morao je dobiti dopuštenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. U ovom slučaju stečeni su uvjeti da Povjerenstvo pokrene postupak protiv Peđe Grbina! Siniša Varga tražio je svojedobno takvo dopuštenje od Povjerenstva i pitao može li zarađivati dodatno, kao stomatolog, Povjerenstvo je odgovorilo da može, ali da će mu se plaća umanjivati za iznos koji bude zarađivao kao stomatolog. Grbin je u teškom prekršaju, morala bi mu se umanjiti plaća za iznos koji je primao od SNV-a. Druga je situacija u slučajevima kada dužnosnici nisu saborski zastupnici, poput Davora Božinovića koji, uz posao predstojnika Ureda predsjednika Vlade, dodatno i predaje što je u redu i za što je dobio dopuštenje,” rekao je Kovačević.

Osvrnuo se i na Puhovskog, podsjetivši da je kontroverzni profesor i komentator svih događaja u društvu, svjedočio u Haagu protiv hrvatskih generala.

“Tužiteljstvo je kao dokaz protiv Gotovine, Markača i Čermaka nastojalo uvrstiti knjigu koju je uređivao Žarko Puhovski, gdje su došli do famoznih 67 ubojstava, a obrana i tužiteljstvo složili su se da je taj broj 44. Puhovski je bio jedini svjedok u Haagu kojeg je Raspravno vijeće proglasilo nevjerodostojnim, a on je danas moralna vertikala u Hrvatskoj,” rekao je Kovačević i vratio se na Peđu Grbina: “Isti taj Grbin govori o vanjskim standardima kada je riječ o političkim protivnicima, ali kad je riječ o njemu i njegovim drugovima te standarde ne primjenjuje.”

Gost Bujice Roko Antić nastavio je o Pupovcu. Prije nekoliko dana uputio je otvoreno pismo predsjedniku SNV-a zbog spornog biltena broj 10, a posebno ga je zasmetalo angažiranje slovenske prevoditeljice, bivše djelatnice veleposlanstva SAD-a Metke Jelenc koja je, kako je rečeno, copy paste metodom izvještaj iz Pupovčeva biltena najvjerojatnije proslijedila za izvješće State Departmenta.

“To je za mene klasično antihrvatsko djelovanje. Ne bi me toliko smetalo da sve to rade iz vlastitih izvora. U pismu sam jasno napisao da ga smatram plaćenikom, jer kad ovako zdušno radite protiv hrvatskog društva u cjelini, to je postalo jezivo. Pošteni Srbi koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom poput Nenada Vlahovića i Predraga Peđe Mišića nažalost, nikada neće doći u prvi plan,” komentirao je Antić.

ANTIĆ: DRUŽIJANIĆ I HRT CENZURIRALI SU ME ZBOG STRAHA OD PUPOVCA!

Komentirao je vlastito loše iskustvo s HRT-om.

“Prije četiri godine dogodio se incident u Kistanjama kada su maloljetnici napali bogoslove iz manastira Krka. Ispostavilo se da je incident bio unaprijed smišljen, a sve je poprimilo strašan medijski efekt. Bogoslovi nedjeljom koriste slobodan dan pa dolaze u Kistanje u kladionicu i na piće. Taj puta došli su sa majicama na kojima je pisalo “Kosovo je srce Srbije”. Zaključite sami kakve sui m bile namjere… Nakon isprovociranog incidenta, krenula je salva napada na mlade Hrvate u Kistanjama. U trećem Dnevniku HRT-a nazvali su ih ‘maloljetnim Janjevcima’. Reagirao sam u startu, jer sam dobro znao što se dogodilo. No, zanimljivo je kako nitko ne izvještava o stvarnim incidentima koje rade bogoslovi i pojedini pravoslavni svećenici u manastiru Krka. Kada se slavio Dan tzv. Republike Srpske 09. siječnja, čuli se rafali iz manastira Krka, a nakon toga je rečeno da je to napravio netko iz lovačkog društva! Incident iz Kistanja bio je Tema dana HRT-a, emisiju je vodio Danko Družijanić. Kada su mi stavljali mikrofon, voditelj me upitao kakve sam to papire donio u emisiju… Odgovorio sam da imam slike tih navodno ‘mirnih i bogobojaznih’ bogoslova kako na Facebooku veličaju Ratka Mladića, Radovana Karadžića i vode interne referendume mogu li prikupiti 50 tisuća Srba za povratak ‘srpskog’ Kosova i ‘SAO Krajine’. Družijanić me zamolio da to ne pokazujem na početku emisije uz obrazloženje da bi Pupovac mogao napustiti emisiju. Da ga nisam poslušao i da sam odmah podigao papir, bilo bi sve jasno, ali želio sam ispasti fer prema Družijaniću. I tu sam pogriješio! Kada je došao moment da papir pokažem pred kamerama, promijenili su kadar i to su mi onemogućili! Družijanić i HRT cenzurirali su me iz straha prema Pupovcu,” ispričao je Antić i rekao da Pupovac nema ključnu riječ samo kod gostovanja na HRT-u, već i kod postavljanje ministara u hrvatskoj Vladi, što je puno opasnije.

Opisao je i kako je izgledao Pupovčev dolazak u emisiju na HRT-u: – Kasnio je, došao zapuhan, bio je sav crven, još kada su mu rekli da je gost u studiju u Zadru Roko Antić, rekao je da ja nisam njegova razina. Mislio je da ga nisam čuo, ali jesam i zato sam ga namjerno nazvao kolegom, nakon čega je silno izgubio živce i rekao da mi nismo kolege! Ja sam zahvalan zato što nismo kolege…

Gost Bujice govorio je i o odlasku Hrvata s Kosova.

“Tamo smo živjeli 700 godina, imao sam 11 godina kada je počeo rat u Hrvatskoj i sjećam se kako je izgledalo kada smo odlazili iz Janjeva. Tada je Janjevo brojalo 5.000 stanovnika, a tamo je sada 700 praznih kuća. Nama se stalno imputira da smo nešto dobili i da nam je nešto poklonjeno. Mi smo napustili sve i uslijedile su velike ljudske tragedije. Moja sestra je sedam puta promijenila osnovnu školu, zbog stalnih selidbi. Ključan razlog našem odlasku iz Janjeva bio je taj što naši nisu htjeli primati pozive za JNA i nisu se htjeli boriti protiv svoje braće u Hrvatskoj,” rekao je Antić.

ANTIĆ PREKINUO KONCERT ‘JANDRINA JATA’, GRUPE KOJA VELIČA ‘SAO KRAJINU’!

Antić je progovorio o incidentu u Kistanjama, prilikom kojeg je prekinuo koncert grupe ‘Jandrino jato’ koja u svom repertoaru ima četničke pjesme, kao i pjesme koje veličaju ‘SAO Krajinu’.

“Preko volje sam pogledao taj njegov manifest, memorandum ili kako se već naziva taj bilten… Išao sam vidjeti spominjemo li se mi iz Kistanja, a kad ono, spominje se ta Morpolača, gdje je prekinut koncert jednoj ‘pevaljki’, ali prekinuti koncert u Kistanjama 19. kolovoza na Blagdan Preobraženja uopće se ne spominje! ‘Jandrino jato’ je na FB-u najavljivalo kako dolazi na nastup u manastir Krka u Dalmaciji i Đevrskama, opet u Dalmaciji, nigdje ne piše Hrvatska! Išao sam provjeriti imaju li oni uopće dozvolu za nastup… Nisam mogao dopustiti da u centru Kistanja, gdje žive 42 hrvatska branitelja, nastupaju četnici. Polovica članova te grupe su iz Banje Luke, a ostali iz Srbije, ali su svi rodom iz Hrvatske. U svojim nastupima i najavama, na plakatima ustavno negiraju Hrvatsku. Izvode klasičan četnički repertoar, veličaju kršne krajinske momke, kako će uporno ići preko Drine, veličaju ‘SAO Krajinu’ i ‘veliku’ Srbiju. Nisam se mogao pomiriti s time. Pričekao sam da krenu s nastupom, popeo sam se na pozornicu, bilo je oko tisuću posjetitelja… Nisam imao straha, nisam ništa snimao niti nešto o tome objavljivao, nego sam im samo htio poručiti da je to nedopustivo! Popeo sam se, uzeo mikrofon i prekinuo pjesmu. Mislili su da sam ih došao ‘nakititi’! Kazao sam im da sam ja domaćin i zamolio ih da mi daju mikrofon te da ih želim pozdraviti u ime Općine Kistanje. Ostali su u šoku, dali su mi mikrofon, ja sam se okrenuo prema ljudima, rekao sam koga predstavljam i svima koji su došli turistički, kao kršćanin, poželio sam sretan praznik Preobraženja Gospodnjeg i da ih molim da sve prođe u civiliziranom duhu. To je bila era pisanja nota između dvije države, situacija je bila iznimno napeta. Htjeli su incident! Unaprijed su ga isplanirali… Djelovao sam preventivno, spriječio sam eksces širih razmjera. Rekao sam da je ovo hrvatska država, da moraju poštovati njen dignitet te da su Hrvati većina i da će bilo koja provokacija za posljedicu imati prekid koncerta. Nakon toga, njih oko 300 napustilo je skup i sve je završilo unutar sat vremena,” ispričao je Antić i dodao da je dopuštenje za concert ‘Jandrina jata’ u Kistanjima tražila jedna fantomska udruga iz Karlovca i da je to i inače njihov način djelovanja.

Tvrdi da je nazvao načelnika PP Knin Miljenka Lelasa i pitao ga kako je moguće da se četnicima dopušta nastup u centru Kistanja, dok se s druge strane, proganja Thompsona zbog koncerta u Kninu koji su zajedno organizirali Grad Knin i Ministarstvo hrvatskih branitelja.

“Razumio sam da je bio ‘zakopčan’ s obzirom na ono što se ranije dogodilo u Kninu, ali bili smo dovoljno jasni i sami učinili što je trebalo,” kategoričan je zamjenik načelnika Kistanja iz redova hrvatskog naroda.

HRVATSKIM OBITELJIMA NE DAJU STANOVE, TO JE POLITIKA SDSS-a!

U emisiji su prikazane objave na društvenim mrežama kistanjskog paroha Đorđa Veselinovića. Na FaceBooku je tako, između ostaloga, napisao: ‘Čije su hrvatske domoljubne pjesme?’, a podijelio je i članke koji tvrde da su Hrvati prigrlili srpski jezik, da hrvatski jezik ne postoji. Kako je u petak obilježena i 50. obljetnica Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, Antić se prisjetio zanimljivog detalja iz povijesti Kistanja: – Nakon objave Deklaracije, pod vodstvom Sime Dubajića, skinute su sve latinične ploče u Kistanjama! To je bilo jedino mjesto u Hrvatskoj, u kojem su Srbi tada zabranili latinicu!

Antić nije zaboravio spomenuti ni kontroverznog Vojislava Stanimirovića, koji je dobio odličje Eparhije Dalmatinske: – Odličje nosi ime Nikodima Milaša, vladike i srpskog političara s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Najveće dostihgnuće mu je knjiga ‘Pravoslavna Dalmacija’. Mislim da sam s time sve rekao.

U emisiji su pokazane fotografije iz kojih se vidi u kakvim groznim uvjetima žive neke hrvatske obitelji u Kistanjama, dok državni stanovi zjape prazni i propadaju. “To je bolna tema za nas. Iz Kistanja se u posljednjih 15 godina iselilo 30 obitelji s djecom. Ovo je učinkovit model da nas obezglave i prorijede! Sektor stambenog zbrinjavanja u proteklih deset godina vodili su SDSS-ovi kadrovi,” rekao je Antić.

Državni tajnik u Državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje sada je Nikola Mažar iz Vukovara. Antić u njega polaže velike nade: – Uspostavili smo zdravu i normalnu komunikaciju. Prilikom prvog radnog obilaska terena obišao je Knin, zamolio sam ga i da dan poslije obiđe Kistanje. Bio je zgrožen time što se ništa nije poduzimalo! Čvrsto vjerujem u hrvatsku Vladu i nadam se da neće baš u svemu popustiti Pupovcu. Svega ovoga nema u njegovim biltenima!

IGUMAN RAZBIO HRVATSKI GRB I PREMJESTILI GA U BOBOTU KRAJ VUKOVARA!

Antić je spomenuo i slučaj Igumana Germana Bogojevića, koji je pokušao ubiti hrvatskog novinara Željka Huljeva, a 2011. ‘proslavio’ se razbijanjem hrvatskog grba u jednom lokalu u Đevrskama: – Iguman je za ‘nagradu’ dobio kratko preseljenje u Srbiju, nakon čega su ga poslali u Bobotu kraj Vukovara da sada tamo širi ‘ekumenizam’…

U emisiji je pokazana i fotografija nekoliko autobusa beogradskog autoprijevoznika ‘Laste’ koji su u Kistanje dovozili glasače iz Srbije. Fotografija izravno demantira neke političare u Hrvatskoj, koji su tvrdili da to nije istina. Osim toga, u Kistanjima realna slika stanovništva ne odgovara onoj koja je prikazana u popisima. Većina su Hrvati, a ne Srbi, iako Pupovac tvrdi drukčije i pobjeđuje zahvaljujući glasovima iz Srbije.

Za kraj emisije, najavljeno je da se za skorašnju 20. obljetnicu dolaska Hrvata iz Janjeva, u Kistanjama u svibnju organizira spektakularni koncert Marka Perkovića Thompsona.

“U Kistanje smo došli odlukom prvog hratskog predsjednika Franje Tuđmana i na tome smo mu vječno zahvalni. Tu je odluku proveo ratni ministar obrane Gojko Šušak kojem smo se prošle godine odužili postavljanjem spomenika. To je prvi i jedini spomenik Gojku Šušku u Republici Hrvatskoj! Naravno, lokalni Srbi bili su protiv njegova postavljanja, no mi smo ga svejedno podigli,” zaključio je Roko Antić u Bujici.

Izvor: Facebook Velimir Bujanec/Braniteljski portal

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Vijesti

RECEPT ZA KATASTROFU Dva zasebna referenduma – dvije odvojene inicijative – isto biračko tijelo

Objavljeno

- datum

Foto: Željka Markić i Ladislav Ilčić

HRVATSKI GNJEV NIJE NIČIJA PRĆIJA    Usred za promjene sazrjele situacije pojavile su se dvije odvojene, gotovo istodobne referendumske inicijative. Prva hoće referendumom odbaciti Istanbulsku konvenciju. Druga hoće po drugi put referendumom uvesti promjene u trulo izborno zakonodavstvo. Očito je riječ o fenomenu rogova u vreći.

Dva referenduma, s dvije odvojene inicijative mogla bi roditi kilavo dijete, pomutnju, dezorijentaciju i gubljenje nacionalne energije.
Obje referendumske inicijative potječu iz katoličkih (laičkih) krugova. Računaju na opravdani gnjev hrvatskih državljana. Taj se opravdani gnjev ne bi smio razvodniti, niti je on ičije privatno vlasništvo. Obje inicijative računaju na isti dio izbornoga tijela i na isti Zakon o referendumu. Međutim, na teren izlaze svaka za se, umanjujući jedna drugoj šanse za uspjeh.

Tijekom kampanje za ratifikaciju rodne ideologije krinke su pale. Ono što je važnije od razgolićena maškaranja odnosi se na činjenicu kako je opravdani dugogodišnji gnjev hrvatskoga naroda dosegnuo točku vrenja. Narod je spreman za promjene. Pitanje je – tko će zasjesti na novi val (politički) još nezaživljenoga demokršćanstva, protiv kojega se režim bori rukama i nogama ne bi li hrvatski demokršćanin ostao u pelenama, ili u najboljem slučaju na razini folklora. Zagrijavanje je počelo s haaškom presudom od 29. studenoga 2017., Praljkovom formulom i bočicom, a četiri mjeseca kasnije došlo je do ključanja uz pomoć Plenkovićeva nametanja nepotrebne Istanbulske konvencije. Ona je kruna svih politika proteklih 18 godina. Te politike godinama su raskrinkavali nerežimski novinski komentatori i biskupske poruke.

Usred za promjene sazrjele situacije pojavile su se dvije odvojene, gotovo istodobne referendumske inicijative. Prva hoće referendumom odbaciti Istanbulsku konvenciju. Druga hoće po drugi put referendumom uvesti promjene u trulo izborno zakonodavstvo. Očito je riječ o fenomenu rogova u vreći. Nedvojbeno je kako Istanbulsku konvenciju treba odbaciti. Nedvojbeno je kako treba promijeniti izborno zakonodavstvo. Budući da režim nema namjeru odustati od ratifikacije Istanbulske konvencije, a niti ima namjeru dubinski urediti izborno zakonodavstvo (Hrvatska kao jedna izborna jedinica!), referendum je jedino preostalo demokratsko sredstvo promjena.

Jedinstvo otpora a ne podmetanje klipova

Protiv promjene izbornoga zakonodavstva iste su one političke snage koje su bile za ratifikaciju Istanbulske konvencije. Dakle, ukupan politički poredak. I to je jedan od razloga zbog kojega treba inzistirati na jedinstvu otpora režimu, a ne na međusobnom podmetanju klipova pod kotače.

Obje referendumske inicijative potječu iz katoličkih (laičkih) krugova. Računaju na opravdani gnjev hrvatskih državljana. Taj se opravdani gnjev ne bi smio razvodniti, niti je on ičije privatno vlasništvo. Obje inicijative računaju na isti dio izbornoga tijela i na isti Zakon o referendumu. Međutim, na teren izlaze svaka za se, umanjujući jedna drugoj šanse za uspjeh. Je li riječ o različitim političkim koncepcijama ili o osobnim animozitetima, ne znam. Ali znam da je Željka Markić odbacila referendumsko pitanje o Istanbulskoj konvenciji prije negoli je sama objavila referendumsko pitanje o kozmetici izbornoga zakonodavstva. To je najava referendumskoga rata! Rascjep koji vodi u nigdinu.

Inicijativa referenduma o Istanbulskoj konvenciji naslanja se na politički rad stranke Hrast Ladislava Ilčića. Njemu je najveći dio stranke svojedobno okrenuo leđa budući da je stranku prikrpao Karamarkovom HDZ-u na jedan, blago rečeno, vrlo neobičan način o kojemu sam svojedobno pisao. Ilčić je Hrast sveo na jednoga zastupnika u Saboru. Plenković je prihvatio Hrast kao nepotrebnu prtljagu. Njemu demokršćanstvo nije ni u peti.

Inicijativa referenduma o promjeni izbornoga zakonodavstva naslanja se na prethodni referendum s istom temom, koji je propao zbog velikoga otpora režima – jedinstva ondašnje (i sadašnje) vlasti i oporbe, ali ne i samo zato. Željka Markić jest probitačna i sposobna, ali i sve više nepopularna u demokršćanskome krugu, što je tema za poseban osvrt. Svoj zvjezdani trenutak nije iskoristila, ili prepoznala, na vrijeme.

Protiv promjene izbornoga zakonodavstva iste su one političke snage koje su bile za ratifikaciju Istanbulske konvencije. Dakle, ukupan politički poredak. I to je jedan od razloga zbog kojega treba inzistirati na jedinstvu otpora režimu, a ne na međusobnom podmetanju klipova pod kotače. I osobnom “leadershipu”, kako bi rekla Kolinda Grabar-Kitarović.

Dva prioriteta rješavati u dogovoru a ne u suparništvu

I političkom lajbeku je jasno da se u okolnostima u kojima se Hrvatska danas nalazi ne smije istodobno pokrenuti dva zasebna referenduma s dvije organizacijske platforme okrenute prema istom izbornom tijelu. Jer u startu olakšava posao odnarođenom režimu. Zakonodavno je, dakako, takvo što dopušteno, ali, je li sve što zakon dopušta istodobno i pametno? Dakle, treba napraviti prioritet.

Nije daleko od istine, s druge strane, da su Markićeva i Ilčić, “lideri” koji više tvrdoglavo zapovijedaju negoli što nude. Zajednička im je karakteristika da nemaju cjeloviti, nacionalni, program. Oboje, istina, imaju velike ambicije. Oboje bi ušli u politički ring bez političkoga programa, izgrađene stranačke infrastrukture i izbornih rezultata – skrivajući se iza referenduma. Oboje jašu na katoličkome valu, na stajalištima većine hrvatskoga naroda. I oboje svoje dosadašnje uspjehe mogu zahvaliti HDZ-u (i volonterima!). Doduše, ne Plenkovićevom, već onom od ranije.

Mogli su napraviti i više, da su slušali ritam objektivne politike, čitali “znakove vremena”, znali posadašnjiti kršćanski sustav vrijednosti, da su reagirali na vrijeme, da su prigušili apetite i kalkulacije, te stvarali bazu za politički iskorak, dakle, da su išli u širinu i otvarali se, umjesto što su se zatvorili u male elitističke klubove. Oboje, dakako, imaju i uspjeha, koje treba priznati, ali oni nisu vječna moneta. Markićeva referendum o braku, Ilčić ulazak u vlast. I to je sve. Referendum o braku ubrzo je režim zakonodavstvom razvodnio, a ulazak u vlast pokazao se neučinkovitim.

I političkom lajbeku je jasno da se u okolnostima u kojima se Hrvatska danas nalazi ne smije istodobno pokrenuti dva zasebna referenduma s dvije organizacijske platforme okrenute prema istom izbornom tijelu. Jer u startu olakšava posao odnarođenom režimu. Zakonodavno je, dakako, takvo što dopušteno, ali, je li sve što zakon dopušta istodobno i pametno? Dakle, treba napraviti prioritet.

Kako je jednako važan prioritet promjena katastrofalnoga izbornoga zakonodavstva – koji je duboko pustio korijenje, kao i izlazak iz Istanbulske konvencije – prije negoli duboko pusti korijene, zdrava pamet nalaže da se oba prioriteta moraju rješavati u dogovoru dvije inicijative. U zajedništvu. Ne u suparništvu. Može se istodobno pripremiti i održati više referenduma jednoga organizacijskoga odbora, ako im je cilj više opće dobro. Šanse za uspjeh veće su ako se organizacijski osmisli i provede jedna zajednička inicijativa o dva istodobna referendumska pitanja, koji, zbog uštede, racionalna država u pravilu raspisuje isti dan.

Demokršćanske frakcije koje se međusobno nadmeću

U ovom je trenutku jasno da bi pitanje Istanbulske konvencije, zbog nedavne ratifikacije s pratećom “javnom raspravom”, izvuklo više državljana na referendum negoli tema izbornoga zakonodavstva koja je medijski i politički nepripremljena. Obje teme u sinergiji

Zajedništvo i stručnost bili bi zorni pokazatelji da su začetnici obje inicijative bitno drukčiji od čimbenika aktualnoga režima. Bio bi to izraz odgovornosti i jedinstva. Jer eventualni neuspjeh, među ostalim, inicijatore će svesti na demokršćanski vjerodostojnu razinu “viteza” Reinera. A hrvatski narod ostat će bez nade – što je sa stajališta nacionalne politike neoprostivo.

postigle bi vjerojatno bolji uspjeh, negoli dvije istodobne, od kojih se jedna inicijativa već izjasnila da ona druga ima besmisleno referendumsko pitanje.

Veća je šansa da obje teme referenduma poluče uspjeh, ako budu pripremane s jedne organizacijske platforme, a referendumi budu provedeni istoga dana. Nije u pitanju nikakav bauk – više referenduma u istome danu provodi npr. Švicarska. Trebale bi to znati i obje naše inicijative.

Logično je onda pitanje, čemu dvije usporedne referendumske inicijative. Izgleda kako one vode u logiku “podijeli pa vladaj”, to će reći – u neuspjeh ili polovičan uspjeh, jer je dobitna kombinacija “glave skupa”. Izmišljanje tople vode s dva referenduma s dvije odvojene inicijative moglo bi roditi kilavo dijete, pomutnju, dezorijentaciju i gubljenje nacionalne energije. Zato predlažem inicijatorima jedne i druge inicijative, ako nije kasno i ako kola već nisu otišla nizbrdo, da sjednu za stol i dogovore jedan, sveobuhvatan referendumski zahvat, zakonodavno neoboriv, da pozovu relevantne stručnjake za pojedina prateća pitanja, a ne da opravdani gnjev naroda egoistički svojataju svaka za sebe. Državljani kojima se inicijative obraćaju, moraju znati da iza svakoga referendumskoga pitanja stoje ozbiljni stručnjaci, a ne parcijalni interesi.

Zajedništvo i stručnost bili bi zorni pokazatelji da su začetnici obje inicijative bitno drukčiji od čimbenika aktualnoga režima. Bio bi to izraz odgovornosti i jedinstva. Jer eventualni neuspjeh, među ostalim, inicijatore će svesti na demokršćanski vjerodostojnu razinu “viteza” Reinera. A hrvatski narod ostat će bez nade – što je sa stajališta nacionalne politike neoprostivo.

Dvije referendumske inicijative, osim toga, pokazuju kako unutar demokršćanskoga kruga postoje frakcije koje se međusobno nadmeću (jedna kao liječi “uzroke”, a druga “posljedice”) i ne mogu se ni oko čega dogovoriti, čak i prije negoli je demokršćanska Hrvatska izašla iz političkih pelena i polučila nekakav ozbiljan izborni rezultat. Hrvatska nema nijednu demokršćansku stranku na razini izbornoga legitimiteta. Režim već godinama održava takvo stanje i priželjkuje cijepanje, dijeljenje, razvodnjavanje demokršćanski orijentiranoga biračkoga tijela. Baš onakvo mrvljenje kakvo se očitovalo atomizacijom braniteljske populacije ili pravaške scene.

Stara formula “podijeli pa vladaj”, promijenila je oblik – razgradi pa vladaj.

Nenad Piskač/Projekt Velebit

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

VULIN PONOVO PROVOCIRA? Srbija opet zastrašuje vojvođanske Hrvate, okrenuli tenkovske cijevi prema katoličkoj katedrali!

Objavljeno

- datum

Facebook objava jednog Novosađanina poprilično je uznemirila vojvođanske Hrvate – prenosimo post portala Priznajem.hr.

Srbija koja je jučer obilježila Dan vojske, u Novom Sadu je ponosno izložila svoje tenkove čije su cijevi bile uperene prema katoličkoj katedrali:

“Prilikom jučerašnjeg obilježavanja Dana Vojske Srbije u Novom Sadu, cijevi prisutnih tenkova, smještenih na svega desetak metara od velike novosadske katoličke katedrale, bile su neko vrijeme, izravno uperene na ulaz u ovu novosadsku crkvu.

Ne znam da li je ova naredba plod moždanih aktivnosti ministra vojnog Vulina ili Vulinovog ‘vrhovnog komandanta’, ali znam da bi obojica udarila u kuknjavu, digli dreku do neba i putem svojih nacifikovanih tabloida i televizija slali kletve i prijetnje, da su, na primjer, tenkovi u Zagrebu, Sarajevu ili Prištini stali tik pred najveću srpsku pravoslavnu crkvu, sa uperenim cijevima na nju.

Zanimljivo da ni episkop bački Bulović, čiji su dvori udaljeni svega nekoliko desetina metara, a koji je, svojevremeno, tražio izmještanje “Zmajevih dječjih igara” jer mu “smeta buka” prisutne djece, jučer nije imao problem sa bukom tenkova, niti sa činjenicom da su njihove cijevi bile direktno uperene na ulaz komšijske crkve. Ovaj potez srpskih vlasti u višenacionalnom Novom Sadu očituje ili totalni idiotizam, ili ekstremnu bahatost, ili fašistoidni um. A ponajprije će biti da je ‘tri u jedan’!”, požalio se Vojvođanin.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

HRVATSKOJ TREBA KINESKI ZID NA ISTOKU

Objavljeno

- datum

Jučer je konačno (na velika zvona) objavljeno potpisivanje ugovora s kineskim konzorcijem (China Road and Bridge Corporation – CRBC) za gradnju Pelješkog mosta, čime će (ako Bog da i sreća junačka) jedan ozbiljan problem biti riješen.

Bakir Izetbegović (nesretni) koji je umislio da je neki čimbenik na ovim prostorima pomalo ‘ropće, nešto blebeće i Komšić, ali po svemu sudeći Hrvatska se izborila za pravo da na svojoj zemlji gradi ono što želi, što me jako, jako raduje.

Zaigralo mi je srce kad sam ugledao onog Kineza za govornicom, ali onako, iskreno, kao da je naš, iz Zagore ili Dalmacije… Držim palčeve i Kinezima i našoj Vladi (ali ne zaboravljam Istanbulsku konvenciju!) i željno čekam kineske brodove i tehniku na našem moru i obali.

Nadajmo se da ćemo za 3-4 godine zaobilaziti Neum i bh carinu i policiju. Red je da i oni malo ohanu (kako bi se reklo u Sarajevu) i okupaju se koji put u „svome“ moru umjesto da nam danonoćno zaviruju u gepeke i njuškaju oko automobila.

Bravo Vlada, bravo Kinezi, jedan vanjsko-politički i prometni problem manje!

No, ostaje još dosta toga neriješeno, prije svega s našim istočnim susjedima Srbima koji su sve agresivniji i kojih se (nažalost), nećemo tako brzo riješiti (kao Kinezi Mongola) – kad kažem Srba, naravno, ne mislim na sve Srbe, nego samo na onih 80-90% koji podržavaju Vučića, Šešelja, Vulina i velikosrpsku ideologiju, ostalima KAPA DOLJE!

Nešto razmišljam – možda je suviše futuristički, ali ipak – pa se pitam:

Zašto ne bi s Kinezima dogovorili u paketu s Pelješkim mostom i gradnju jednog Hrvatskog zida – po uzoru na onaj njihov Veliki koji je svrstan među svjetska čuda?

Naš ne bi morao biti planetarna atrakcija – a bio bi i bitno kraći (barem desetak puta), samo nek posluži svrsi – pa koliko košta, nek košta!

Kinezi su svoj Zid gradili u 3. stoljeću kako bi se zaštitili od upada barbara (nomadskih mongolskih plemena) i u međuvremenu je (na sreću) izgubio svoj strateški značaj i ostao samo turistička atrakcija, jer barbari su se civilizirali, pa kineski seljaci više ne strahuju od njihovih ataka.

Mi Hrvati, nažalost, nismo takve sreće. Naši barbari s istoka preživljavaju sve mijene, stoljeća i civilizacijske promjene i ostaju istog mentalnog sklopa kao da je još uvijek XIII ili XIV stoljeće.

Čak se čini da su sve nasrtljiviji i bezobzirniji iz godine u godinu. I utoliko bi radikalne mjere zaštite od takve opasnosti, po mome sudu, bile potpuno opravdane i nužne!

Naravno, ako bi se odlučili na gradnju Hrvatskog zida, morali bi smo uzeti u obzir da su se vremena od stoljeća trećeg do danas itekako promijenila i osmisliti i nova tehnička rješenja – primjerice, ugradnja električnih vodova niskog napona (a na nekim mjestima možda i visokog) koji bi služili za odvraćanje onih najnasrtljivijih primjeraka spomenutih barbara (poput Šešelja, Vulina, Vučića, Dačića…)

Konačno, to bih prepustio stručnjacima iz spomenutog kineskog konzorcija koji svakako imaju najbolje rješenje, uz toliko iskustva i nakon svih onih građevinskih zahvata što su ih do sada izveli.

I ne bih se nikako složio s onima koji tvrde kako bi troškovi izgradnje takvog suvremenog „Hrvatskog zida“ na istoku bili visoki.

Najviša je ova cijena koju plaćamo danas, komunicirajući s onima s kojima nikakvog suvislog razgovora nema i ne može ga biti.

Da bi čovjek imao normalne odnose sa susjedom, treba prije svega imati normalnog susjeda, zar ne?

Zlatko Pinter

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno