Connect with us

Društvo

Velika analiza: Donosimo imena ljudi koji su rasprodali većinu Hrvatskoga bankarstva!

Objavljeno

- datum

Odmah nakon što su Ivica Račan i Stipe Mesić početkom 2000. godine preuzeli vlast, počela je najveća rasprodaja hrvatskih banaka strancima. U samo godinu dana, strancima je prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva, a do kraja 2003. godine stranci su postali vlasnici 90.8 posto hrvatskih banaka.

Banke imaju ključnu ulogu u gospodarstvu svake države, pa tako i u Hrvatskoj. Građani u njima drže svoju ušteđevinu, po uvjetima koje one određuju. S kapitalom građana, koji je pod njihovom kontrolom, banke mogu kreditirati druge građane ili poduzeća, opet po uvjetima koje same određuju.

Banke tako imaju moć odlučivati koga žele kreditirati i pod kojim uvjetima, a koga ne. Cjelokupna vanjska trgovina i sav novac koji u državu ulazi ili iz nje izlazi također je u optjecaju preko banaka.

Ako banke odluče uskratiti kreditiranje gospodarskih aktivnosti ili jednog dijela gospodarstva, taj će se dio polako gušiti i gasiti.

U Hrvatskoj su banke prečesto kreditirale privatnu potrošnju, a ne gospodarske aktivnosti, pogotovo proizvodnju,  koja je danas još uvijek manja nego što je bila prije rata – prije 20 godina.

Takva politika gušenja hrvatske proizvodnje i poticanja potrošnje građana pogoduje onim zemljama iz našeg okruženja koje na hrvatsko tržište žele plasirati što više svojih proizvoda. Naravno, to je jako dobro za te zemlje jer se tamo stvaraju radna mjesta, ali jako loše za Hrvatsku jer ona uvozi sve više stranih proizvoda i gubi svoja radna mjesta.

Banke također mogu bitno utjecati na konkurentnost hrvatskoga gospodarstva jer ako mu nedostaju sredstva za investiranje u proizvodnju, ili ako su ta sredstva znatno skuplja nego u drugim državama, onda je jasno da će već u startu biti u neravnopravnu položaju.

Nekoliko stranih banaka u Hrvatskoj ne bi bilo velik problem, ali kada je 94% hrvatskog bankarskog sektora u stranim rukama, onda to nije problem nego katastrofa.

Stanje bankarstva u Hrvatskoj ovako je opisao stručnjak zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Slavko Kulić: Privatizirane hrvatske banke u rukama su stranih državnih banki, a financijski sektor razdvojen je od proizvodnog. Banke zato nemaju nikakvu obavezu financirati naše gospodarstvo i naše zapošljavanje, pa to ni ne čine nego omogućavaju neprestanu potrošnju. Kuna zato nije valuta, nego samo sredstvo konverzije.

Hrvatska narodna banka ima samo ograničenu moć nadzora stranih banaka i ograničenu moć reguliranja njihova ponašanja. Ulaskom u Europsku uniju ta ograničena moć bit će još ograničenija jer će HNB, koja je sada ipak samostalna, morati uvažavati smjernice i primat Europske središnje banke.[1]

Kako sada stvari stoje, Italija, Austrija, Njemačka i Francuska imaju korist od svake kune koja prođe kroz bankarski sustav u Hrvatskoj. Da su banke u hrvatskom vlasništvu, dobit bi ostajala u Hrvatskoj umjesto što odlazi u druge države. U tom slučaju bankarski sustav bi bogatio Hrvate i Hrvatsku, a kako sada stvari stoje, on služi za izvlačenje novca iz Hrvatske i za njezino dugoročno iskorištavanje.

Ulaskom u Europsku uniju, dakle na jedinstveno tržište pod izravnom kontrolom Bruxellesa, i ostatak hrvatskoga gospodarstva past će pod gotovo totalnu kontrolu stranaca, kao što su pale hrvatske banke, Hrvatski telekom, INA, Pliva, hoteli i brojna druga hrvatska poduzeća. Hrvatski će narod biti potpuno izložen milosti ili nemilosti stranog kapitala i stranih interesa.

TKO SU VLASNICI BANAKA U HRVATSKOJ?

Zagrebačka banka (Zaba) najveća je banka u Hrvatskoj i u većinskom je vlasništvu talijanske bankarske grupacije UniCredit. Hrvatska narodna banka procjenjuje da joj je 30. lipnja 2009. ukupna imovina (aktiva i pasiva) iznosila 91 milijardu i 245 milijuna kuna. Formalni vlasnici Zabe su Bank Austria (84%) i njemačko osiguravajuće društvo Allianz (12%), no pravi je većinski vlasnik talijanski UniCredit, koji je ujedno i vlasnik Bank Austrije. Zahvaljujući visokim kamatama koje ubire od hrvatskih građana, čista dobit Zabe samo u prvih šest mjeseci 2009. godine iznosila je 684 milijuna kuna.

Samo u Republici Hrvatskoj, Zaba ima više od 130 poslovnica, 840 bankomata i 46 poduzetničkih i komercijalnih centara, čija se vrijednost, u smislu nekretnina, procjenjuje na više od milijardu kuna.

Osim bankarstva, Unicredit je preko Zagrebačke banke razvio aktivnosti i na području nekretnina. Zaba je stopostotni vlasnik Zane, jedne od najvećih agencija za procjenu i prodaju hrvatskih nekretnina, koja ima podružnice u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinu, Mostaru i Sarajevu. Zaba također investira u nekretnine, pa je tako među ostalim i vlasnik Kaptol centra u Zagrebu.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat Franjo Luković, ali u Nadzornom odboru su gotovo isključivo Talijani i Nijemci, i to FrancoAndreeta, CarloMarini, CarloVivaldi, StephanWinkeimeier, FabrizioOnida, KlausJunker, TorstenLeue, GrazianoCameli, RobertZadraziliErichHampel. S obzirom na takav sastav, mala je vjerojatnost da se rasprave i sastanci Nadzornog odbora vode na hrvatskom jeziku, kako to nalaže zakon.

Privredna Banka Zagreb (PBZ Grupa)

PrivrednabankaZagreb druga je najveća banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom koja premašuje 62 milijarde kuna. Većinski je vlasnik talijanska bankarska grupacija Intesa, koja drži 77% kapitala, te Europskabankazaobnovuirazvoj, s 21%. Čista dobit PBZ-a u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 522 milijuna kuna. PBZ je također stopostotni vlasnik Međimurske banke. PBZ je vodeća investicijska banka u Hrvatskoj, ima svoj investicijski fond, PBZ Invest, i svoj obvezni mirovinski fond PBZ Croatia osiguranje.

PBZ po cijeloj Republici Hrvatskoj ima više od 230 poslovnica, ispostava i zgrada čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 840 milijuna kuna.

I PBZ se, osim bankarstvom, uključio i u hrvatsko tržište nekretnina, na kojem je također jedan od većih igrača. Stopostotni je vlasnik PBZ Nekretnina čije su osnovne djelatnosti kupoprodaja, procjena vrijednosti, ali i projektiranje i gradnja nekretnina. PBZ je tako postao jedno od većih građevinskih poduzeća s osiguranim kreditnim linijama o kojima hrvatski građevinari mogu samo sanjati.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat, bivši ministar financija Božo Prka, ali u Nadzornom su odboru samo stranci, i to: PaoloGrandi, MassimoPierdicchi, MassimoMalagoli, AnneFossemale, RosarioStrano, GyörgySurányi, predsjednik, PaoloGrandiiBeataKisné Földi. I ovdje je malo vjerojatno da bi se sastanci Nadzornog odbora mogli voditi na hrvatskom jeziku, kako to nalaže hrvatski zakon.

Erste & SteiermarkischeBank treća je po veličini banka u Hrvatskoj i raspolaže ukupnom imovinom od 47 milijarda i 706 milijuna kuna. Gotovo stopostotni vlasnik (96%) austrijski je Erste&Steiermarkische Bank Holding. Čista dobit Erste banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 315 milijuna kuna.

Erste banka diljem Hrvatske ima 124 poslovnice, 460 bankomata i brojne administrativne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 407 milijuna kuna. Vlasnik je Erste Plavog (obveznog i dobrovoljnog) mirovinskog fonda, u suradnji s grupacijom stranih partnera, među kojima su slovenski Triglav i TBIH sa sjedištem u Amsterdamu, čiji je međutim većinski vlasnik Vienna Insurance.

Kao i ostale vodeće strane banke u Hrvatskoj, i Erste banka uključila se u hrvatsko tržište nekretnina zasebnim poduzećem Erste nekretnine čiji je suvlasnik zajedno s vodećom češkom agencijom Realitni Spoločnost Česke i austrijskim Real Immobilienvermittlung Gmbh. Temeljna je djelatnost Erste nekretnina kupoprodaja hrvatskih nekretnina.

Za predsjednika Upravnog odbora postavljen je Hrvat Petar Radaković, ali u Nadzornom odboru nema ni jednoga Hrvata. Tamo sjede Herbert Juranek, predsjednik, Franz Kerber, Kristijan Schellander, Gerhard Maier, Peter Nemschak, Reinhard Ortner i Ernst Gideon Loudon. Vrlo je malo vjerojatno da oni međusobno govore hrvatski.

Raiffeisenbank Austria (RBA) četvrta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 38 milijarda 178 milijuna kuna. Vlasnici su Raiffeisenbank International (75%) i Raiffeisenbank Beteiligungs (25%). Čista dobit Reiffeisenbanke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 250 milijuna kuna.

RBA u Hrvatskoj ima više od 70 poslovnica, raspoređenih u 37 gradova, čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 402 milijuna kuna.

Osim klasičnog bankarstva, RBA je pod svojim brendom također osnovala zasebna poduzeća koja su specijalizirana za leasing i elektroničke transakcije, a ima i svoje mirovinske fondove (obvezne i dobrovoljne), fond za investiranje i stambenu štedionicu – najveću u Hrvatskoj.

I gle čuda, Reiffeisenbank je prva velika banka u stranom vlasništvu koja se još uvijek NIJE izravno upustila u kupoprodaju hrvatskih nekretnina, ali RBA Consulting u svojoj ponudi nudi stručne savjete u poslovima s nekretninama..

Na čelo Upravnog odbora postavljen je Hrvat, Zdenko Adrović, a u Nadzornom odboru sjede Heinz Hoedl, Franz Rogi, Peter Lennkh, Martin Gruell i Herbert Stepic.

Hypo Alpe-Adria Bank peta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 37 milijarda i 193 milijuna kuna. Od 1. ožujka 2009. vlasnička je struktura doživjela velike promjene. Hypo banka je u vlasništvu austrijske Hypo AAB International koja je pak u stopostotnom vlasništvu austrijske države. Prije nekoliko godina Hypo International kupila je njemačka Bayerische landesbank (BLB). Nakon uvida u pravo stanje, BLB je utvrdio da je prevaren jer je  Hypo International u Austriji i po istočnoj Europi poslovalo katastrofalno. BLB, koji je u vlasništvu Bavarske, podmirio je gubitke od 2,6 milijarda eura i cijelu Hypo Banku prodao austrijskoj državi za samo jedan euro, s time da austrijska Vlada podmiri ostale gubitke od 450 milijuna eura.

Za razliku od svoje matične banke u Austriji, Hypo banka u Hrvatskoj posluje s profitom, a čista joj je dobit u prvih šest mjeseci 2009. iznosila čak 264 milijuna kuna. U ožujku 2009. Hypo banka je potpuno preuzela Slavonsku banku. Sada po Hrvatskoj ima 70 poslovnica i 170 bankomata te nekretnina vrijednih 290 milijuna kuna.

Veći dio poslovanja odnosi se na kreditiranje gospodarskih subjekata, na investicijsko bankarstvo, a jednim manjim dijelom na kupoprodaju hrvatskih nekretnina.

No poslovanje Hypo banke u Hrvatskoj vezano je uz brojne afere i mutne poslove. Optužena je da je u Hrvatskoj kupovala političku naklonost povlaštenim kreditima pripadnicima hrvatske političke elite. Ivu Sanadera, ali i druge, sumnjiči se da su primali debele provizije, a banku se optužuje da je dijelila kredite politički podobnima te čak ilegalno financirala izborne kampanje. Brojne istrage su u tijeku.

Predsjednik Uprave je Austrijanac Markus Ferstl, a u Nadzornom odboru sjede Tilo Berlin, predsjednik, Othmar Ederer, Anton Knett, Goran Radman i Božidar Špan.

Splitska Banka

Splitska Banka šesta je po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 27 milijarda i 326 milijuna kuna. Stopostotni vlasnik je francuski Societe Generale. Čista dobit Splitske banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 181 milijun kuna.

Splitska banka ima 124 poslovnice i upravne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na 248 milijuna kuna.

Osim bankarstva, Societe Generale u Hrvatskoj ima i svoju tvrtku osiguranja (Societe Generale Osiguranje) te SG Leasing.

Predsjednik je Upravnog odbora Francuz Pierre Boursot, a s njim još sjede Philippe Marcotte de Quivières, Henri Bellenger, Gordan Miler i Frederique Guin

U Nadzornom su odboru Jean-Didier Reigner, predsjednik, Darko Marinac i Alexis Juan.

Hrvatska poštanska banka (HPB)

Hrvatska poštanska  banka (HPB)  tek je sedma po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 15 milijarda i 79 milijuna kuna. HPB je najveća banka u hrvatskom vlasništvu, a vlasnici su Hrvatska pošta (41%), Hrvatski fond za privatizaciju (33%) i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (25%). U prvih šest mjeseci 2009. HPB je postigla čisti gubitak od 85 milijuna kuna.

Službeni podatci o poslovanju HPB-a, kojima raspolaže Hrvatska narodna banka, nisu međutim pouzdani jer je bivša uprava, koju je predvodio Sanaderov odabranik Josip Protega, izgleda krivotvorila izvještaje. Sredinom 2009. imenovana je nova uprava, a stara je većim dijelom završila u istražnom zatvoru.

Upravu pod vodstvom Josipa Protege sumnjiče da je na zahtjev pojedinih političara bez pokrića davala vrlo rizične kredite politički podobnim pojedincima i poduzećima. Vjeruje se da je na taj način HPB oštećena za čak milijardu kuna. Pravo financijsko stanje još se utvrđuje.

HPB posluje uglavnom u poslovnicama Hrvatske pošte, ali ima i svoje 34 poslovnice,  9 podružnica i poslovne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na 178 milijuna kuna.

Osim klasičnog bankarstva, HPB nudi i nekoliko investicijskih fondova preko HPB Investa, stambenu štednju preko HPB Stambene štednje te usluge procjene i kupoprodaje nekretnina preko HPB Nekretnine.

Novi predsjednik Uprave je Čedo Maletić, a u Nadzornom odboru sjede Zdravko Marić, Drago Jakovčević, Robert Jukić, Marijo Dragun, Grga Ivezić, Maja Vrtarić i Vedran Duvnjak.

OTP Banka Hrvatska osma je po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 12 milijarda i 495 milijuna kuna. U stopostotnom je vlasništvu najveće mađarske banke OTP (Országos Takarékpénztár) Bank RT, koju vodi mađarski milijarder Sándor Csányi. Čista dobit OTP banke u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 51 milijun kuna. Kaže Csányi: – Ja osobno obožavam Hrvatsku, od 20 ljeta barem sam ih 17 proveo kod vas. Već sam tražio vilu koju bih kupio, a zanimala me i marina pokraj Šibenika, ali dosad nisam imao sreće. No, stalno tražim mogućnosti za investicije.[2]

OTP ima više od 100 poslovnica diljem Hrvatske i poslovne centre u Zagrebu, Puli, Splitu, Sisku, Dubrovniku i Osijeku čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 203 milijuna kuna.

OTP je također ušao na hrvatsko tržište nekretnina preko OTP Nekretnine, koje nudi usluge kupoprodaje, procjene i konzaltinga. Još su dvije tvrtke u vlasništvu OTP-a: OTP Invest i OTP Leasing. OTP banka je tijekom 2009. bila javno prozvana zbog mutnih poslova oko Podravke, zbog kojih je nekoliko članova Uprave završilo u pritvoru, no istraga se nastavlja.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat Damir Odak, kojemu u tom poslu pomaže Mađar Balazs Pal Bekeffy

U Nadzornom odboru sjede samo Mađari, i to Antal Gyorgy Kovacs, predsjednik, Gabor Czikora, Laszlo Kecskés, Gabor Kovacz i Csaba Farago.

Volksbankje deveta po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 7 milijarda i 873 milijuna kuna. Većinski vlasnik (99%) je austrijski Volksbank International, a nominalni udio imaju Banca Popolare di Vicenza (0,41%) i EM.RO Popolare S.p.A. (0,41%). Čista dobit Volksbanke u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 29 milijuna kuna.

VB u Hrvatskoj ima 29 poslovnica, i to 8 u Zagrebu te po jednu u 21 hrvatskom gradu. Njihova se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 14 milijuna kuna.

VB pruža hrvatskim građanima standardne bankarske usluge, ali se uglavnom okrenula kreditiranju manjih i srednjih poduzeća te financiranju uvoza i izvoza.

Predsjednik Uprave u Hrvatskoj je Tomasz Jerzy Taraba, a među pomoćnicima su Andrea Kovacs i Dieter Hornbacher. U Nadzornom su odboru Michael Ivanovsky, Gerhard Woeber, Joerg Poglits, Fausto Maritan, David Krepelka, Petar Szenkurok i jedan Hrvat – Dragutin Bohuš.

Međimurska banka deseta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 2 milijarde i 810 milijuna kuna. Većinski vlasnik (96,4%) je PBZ čiji je pak većinski vlasnik talijanska Intesa grupacija. Čista dobit Međimurske banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 31 milijun kuna.

Međimurska banka ima 17 poslovnica u Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji čija je kapitalna vrijednost oko 37 milijuna kuna.

Upravni odbor predvodi Nenad Jeđud, a u Nadzornom odboru sjede Ivan Krolo, Siniša Špoljarec, Ivanka Petrović, Ljiljana Nakić i Dajana Kobeščak.

Od deset vodećih banaka, hrvatska je samo jedna

Kao što se vidi iz prethodnog pregleda, od deset najvećih banaka u Hrvatskoj, samo jedna – Hrvatska poštanska banka – u većinskom je hrvatskom vlasništvu, i to tek na razmjerno niskom sedmom mjestu, s ukupnim udjelom u hrvatskom bankarstvu od samo 4,1%.

Dolazak novih stranih banaka

Unatoč tomu što su strane banke u zadnjem desetljeću uspjele preuzeti gotovo cjelokupno hrvatsko bankarstvo, zadnjih godina pojavljuju se nove strane banke koje do sada nisu poslovale u Hrvatskoj.

Ulaskom u Europsku uniju, hrvatsko će tržište biti potpuno otvoreno svim europskim bankama koje budu htjele poslovati u Hrvatskoj, pa će biti ugroženo i ovo malo bankarskog sektora koje nam je preostalo. Učvršćivanje sadašnjih stranih banaka te dolazak novih znači da će strani kapital i strani interesi čvrsto i dugoročno zavladati domaćim hrvatskim bankarstvom, koje ne će imati gotovo nikakvih izgleda da se ikada oporavi i vrati u hrvatsko vlasništvo.

Osim velikih stranih banaka koje su već učvrstile svoje pozicije, u Hrvatskoj djeluje i nekoliko manjih stranih banaka koje se pokušavaju učvrstiti i povećati svoj udio u ukupnom hrvatskom bankarskom sektoru. To su:

Banco Popolare Croatia ima ukupnu imovinu od 2 milijarde i jedan milijun kuna. U stopostotnom je vlasništvu talijanske Banco Popolare Società Cooperativa. Ima 36 poslovnica diljem Hrvatske. U Hrvatskoj djeluje od 23. travnja 2007. Za predsjednika Uprave postavljen je Goran Gazivoda, a u Nadzornom odboru sjede Giuseppe Malerbi,Lorenzo Chiappini, Samuele Fraizzoli i Paolo Taverna. predsjednik,

Veneto Banka ima ukupnu imovinu od 857 milijuna kuna. U stopostotnom je vlasništvu talijanske Veneto Banca Holding. Ima središnjicu i 12 poslovnica u Hrvatskoj, i to tri u Zagrebu, dvije u Puli, i po jednu u Rijeci, Crikvenici, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Varaždinu i Krapini.

U Upravnom je odboru Fernando Zavatarelli, a u Nadzornom odboru sjede Gian-Quinto Perissinotto, predsjednik, Pierluigi Ronzani, Innocente Nardi,Gaetano Caberlotto i Atos Varusio.

Banka kovanica ima u Hrvatskoj ukupnu imovinu od milijardu i 66 milijuna kuna. Od svibnja 2007. vlasnik je Cassa di Risparmio della Repubblica di San Marino (93.06%). Ima 21 poslovnicu diljem Hrvatske. Nudi posebne kredite poljoprivrednicima i proizvođačima mlijeka.

U Upravnom odboru su Gian Luigi Bonfe i Radojka Olić, a u Nadzornom odboru  Gilberto Ghiotti, predsjednik, Luca Simoni, Vladimiro Renzi, Andrea Albertini, Davor Štern, Pier Luigi Martelli, Aldo Busignani i Ivan Majdak.

BKS Bank ima u Hrvatskoj ukupnu imovinu od 567 milijuna kuna. Stopostotni vlasnik je austrijski Bank rur Karnten und Steiermark Bank. U Hrvatskoj je specijalizirana za leasing vozila i plovila. U Upravnom su odboru ChristianPeterPettinger i GordanRameša, a u Nadzornom odboru HertaStockbauer, predsjednica, HeimoPenker, JosefMorak i DubravkoOrlovac.

Podravskabanka ima ukupnu imovinu od 2 milijarde i 617 milijuna kuna.  Vlasnici su uglavnom Talijani, i to LorenzoGorgoni (9,87%) Assicurazioni Generali S.p.A.(9,54%) Cerere S.R.L.(9,53%), AntoniaGorgoni (9,77%), MiljanTodorovic (8,33%), AndreaMontinari (5,76%), DarioMontinari (5,76%), PieroMontinari (5,76%), SigilfredoMontinari (5,76%), LuigiLiaci (3,94%) i  GiovanniSemeraro (4,11%)

Podravska banka ima 35 poslovnica, uglavnom u Podravini, ali i u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Splitu, Puli, Osijeku i Varaždinu.

U Nadzornom odboru sjede MiljanTodorović, predsjednik, SigilfredoMontinari, DarioMontinari, ĐuroPredović, DollyPredović, MaurizioDallocchioiFilippoDisertori.

Primorskabanka, sa sjedištem u Rijeci, ima ukupnu imovinu od 140 milijuna kuna. Vlasnici su  FrancescoiSvetlanaSignorio (59%), Confisi S.A. (6%), J. L. L. MarcJourdan (5%), CarloDiDato (7%), DomenicoPetrella (6%) i IBS S.R.L. (6%).

Talijani žele preuzimati tuđe banke, a svoje ne daju

Dok je nekoliko najvećih banaka u Hrvatskoj u talijanskim rukama, Talijani ne žele da njihove banke padnu u strane ruke. Kada je nizozemski ABN-AMRO početkom 1995. htio kupiti talijansku Banco Antoniano, tome se oštro usprotivio guverner Talijanske narodne banke Antonio Fazio, rekavši da želi da talijanske banke ostanu u talijanskim rukama.[3]

Kako su hrvatske banke prodane strancima

Jedan je od rijetkih komentatora koji je imao hrabrosti javno upozoriti na kolonijalno stanje u hrvatskom bankarstvu Milan Ivkošić. On je to u Večernjem listu sažeto opisao ovako:

Hrvati su svojevrsno roblje banaka, od kojih je 95 posto u stranom vlasništvu. One u Hrvatskoj ne postoje radi građana i gospodarstva nego obratno – radi ekstraprofita do kojeg dolaze građane i gospodarstvo iscrpljujući… Već je postalo dosadno ponavljati kako su hrvatske banke sanirane sa 87,4 milijarde, a prodane za 5,4 milijarde kuna.

Zna se, imenom i prezimenom, tko su bili glavni sudionici te prodaje i tko se žestoko borio za to da se kupci oslobode obveze da novac potrošen za sanaciju vrate. Ali ni Zlatko Mateša, ni Borislav Škegro, ni Marko Škreb, ni Franjo Luković, ni Božidar Prka, ni Jakša Barbić nikad nisu položili račune za možda najteži udarac koji su zadali hrvatskoj državi od njezine samostalnosti.

…kad odobravaju kredite gospodarstvu, efektivne su kamate 13 posto, što je tvrtkama nepodnošljivo i što zapravo hrvatsku privredu sputava i unazađuje. U matičnim zemljama tih banaka kamate su za iste zajmove višestruko niže nego u Hrvatskoj, pa je u njima nezamislivo takvo lihvarsko poslovanje.

Svemu tome unatoč, hrvatska vlast nema hrabrosti da preko Hrvatske narodne banke i na druge načine obuzda to nezapamćeno profiterstvo. Štoviše, velike državne tvrtke, grad Zagreb i drugi financijsko poslovanje obavljaju preko tih stranih banaka, omogućujući im tako da raspolažu kapitalom za koji nisu prolili ni kapi znoja. Zašto? Pa zato što su strani vlasnici banaka iz država koje imaju odlučujuću ulogu u Europskoj uniji, a hrvatska vlast je za ulazak u EU spremna riskirati još veći slom svoga gospodarstva i još veće siromaštvo svojih građana.

Tko je rasprodao hrvatske banke?

Odmah nakon što su Ivica Račan i Stipe Mesić početkom 2000. godine preuzeli vlast, počela je najveća rasprodaja hrvatskih banaka strancima. U samo godinu dana, strancima je prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva, a do kraja 2003. godine stranci su postali vlasnici 90.8 posto hrvatskih banaka.

Pokojni predsjednik Tuđman se u načelu protivio rasprodaji hrvatskih banaka strancima, tako da je koncem 1998. godine samo 6.7 posto hrvatskog bankarstva bilo u stranom vlasništvu. Od ukupno 60 banaka koje su tada poslovale u Hrvatskoj, njih je 50 bilo u hrvatskom vlasništvu, dok su stranci kontrolirali deset manjih banaka s ukupnom aktivom manjom od 7 posto. Kada je Tuđman već obolio, tadašnji predsjednik Vlade Zlatko Mateša i potpredsjednik Vlade i ministar financija Borislav Škegro prvi počinju s rasprodajom.  Samo u 1999. godini, oni strancima prodaju 33 posto hrvatskog bankarstva, da bi nakon preuzimanja vlasti, započeti posao dovršili novi premijer Ivica Račan i njegov ministar financija Mato Crkvenac.

IME BANKE UKUPNA IMOVINA

(Milijuni Kuna)

DOBIT 2009

(Milijuni Kuna)

(prvih 6 mjeseci)

% TRŽIŠTA

 

Zagrebačka Banka

91476,3

684,4

24.85

Privredna Banka Zagreb

62220,1

521,6

16.90

Erste&Steiermarkische Bank

47704,9

315,3

12.96

Raiffeisenbank Austria

38177,8

250,5

10.37

Hypo Alpe-Adria Bank

37193,9

264,5

10.10

Splitska Banka

27325,6

181,1

7.42

Hrvatska poštanska banka

15079,4

-85,4

4.10

OTP Banka Hrvatska

12495,1

51,1

3.39

Volksbank

7872,7

29,3

2.14

Međimurska Banka

2810,0

31,1

0.76

Podravska Banka

2617,2

13,2

0.71

Jadranska Banka

2264,1

14,9

0.61

Istarska Kreditna Banka Umag

2187,3

13,3

0.59

Karlovačka Banka

2167,4

4,6

0.59

Banco Popolare Croatia

2001,4

-23,6

0.54

Croatia Banka

1747,1

-11,7

0.47

Kreditna Banka Zagreb

1442,7

6,4

0.39

Credo Banka

1336,6

6,2

0.36

Centar Banka

1336,1

6,0

0.36

Imex Banka

1232,1

2,5

0.33

Vaba Banka Varaždin

1230,6

2,4

0.33

Partner Banka

1178,3

5,4

0.32

Štedbanka

1071,8

19,2

0.29

Slatinska Banka

1068,2

3,4

0.29

Banka Kovanica

1066,0

-13,2

0.29

Veneto Banka

857,4

-18,5

0.23

BKS Banka

567,4

-0,8

0.15

Banka Brod

439,3

2,7

0.12

Samoborska Banka

383,8

0,7

0.10

Nava Banka

333,4

-1,5

0.09

Banka Splitsko-Dalmatinska

202,2

0,2

0.05

Primorska Banka

140,8

-2,0

0.04

Obrtnička Štedna Banka

130,6

-0,3

0.04

 


[1] Prema članku 127 (2) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao jedan od prvenstvenih ciljeva sustava središnjih banaka Europske unije (ESSB) navodi se i održavanje i upravljanje službenim deviznim rezervama država članica. O budućem podređenom položaju Hrvatske narodne banke govori i članak 131 prema kojemu: Svaka država članica jamči da je njeno nacionalno zakonodavstvo, uključujući zakonske propise nacionalne središnje banke, u skladu s Ugovorima i Statutom ESSB-a i ESB-a. ESB je kratica za Europsku središnju banku.

[2] Večernji list, 20. 3. 2010.

[3] Jutarnji list, 20.3.1995

[4] Večernji list, 25.2.2010

 

 

 Izvor: HRsvijet/Marjan Bošnjak

Komentari

Komentari

Društvo

Francuski generali: Macron je počinio veleizdaju u Marakešu

Objavljeno

- datum

Pismo optužuje Macrona da je potpisivanjem ugovora bez da je sadržaj ugovora predočio narodu kriv „ za ukidanje /poricanje/ demokracije i izdaju naroda“.

Grupa generala francuske vojske napisala je pismo Emanuelu Macronu optužujući francuskog predsjednika za izdaju koju je učinio potpisivanjem migracijskog ugovora UN-a.

Ovaj ugovor koji su potpisale u ponedjeljak 164 države, uključujući i Francusku nije zakonski obvezujući ali je okidač neograničenoj migraciji koju smatra ljudskim pravom, a kritiku masovne migracije tretira kao govor mržnje.

Pismo je napisao general Antoine Martinez a potpisali su ga više generala, jedan admiral i jedan pukovnik kao i bivši misnistar obrane Millon koji opominje Macrona da je to još jedan napad na suverenitet koji daje dodatni razlog više za pobunu potlačenog naroda.

Pismo optužuje Macrona da je potpisivanjem ugovora bez da je sadržaj ugovora predočio narodu kriv „ za ukidanje /poricanje/ demokracije i izdaju naroda“.

„Francuska država kasni u ostvarenju nemoguće zadaće integracije ogromnog broja ljudi koji dolaze iz potpuno različitih kultura i koji su se regrupirali tokom zadnjih četrdeset godina u područja /Francuske/ nad kojim više ne vladaju zakoni Republike“ kaže se u pismu, dodajući da masovna imigracija briše „civilizacijski identitet Frncuske.“

Prema britanskoj predstavnici u Europskom parlamentu, Janice Atkinson, UN Compact će preplaviti europske zemlje s 59 milijuna novih migranata u toku narednih 6 godina. Opominje da će plan slomiti europsku kulturu i identitet. Atkinson također ističe da će Ugovor dovesti do zakona protiv govora mržnje po kojem će biti protuzakonito korištenje pojma „ilegalni migranti“koji će biti zamijenjen pojmom „neregularni migranti.“

„Bit će proglašeno nezakonitim korištenje nepropisanog jezika“ opomenula je Atkinson dodajući da će se europski građani oprostiti s demokracijom koja više neće biti njihov životni stil.

Podrška predsjedniku Macronu je spala na 18% nakon vala protesta zbog brojnih razloga koji uključuju poreze i masovne migracije. /Francuska je država s najvećim poreznim opterećenjem od 50% pa je novi porez prelio Francuzima čašu. Op. K.P./

Pismo generala:

“Gospodine Predsjedniče,

Vi ste upravo potpisali „Global Compact on Safe, Orderly and Regular Migration“ 10 i 11 prosinca kojim ste ozakonili pravo na migracije. To bi moglo nametnuti našoj nacionalnoj legislativi preko već postojećih ugovora  ili principa opće odgovornosti preuzimanje ovog ugovora. Nama se čini da nam je preostalo još samo toliko suvereniteta u Francuskoj da slobodno osiguramo način na koji će se ciljevi Ugovora provesti. Takav dio nacionalnog suvereniteta Vi ne možete predati bez javne rasprave koja uključuje 80% francuskog stanovništva koje smatra da je nužno zaustaviti ili drastično ograničiti migraciju. Vašom odlukom da sami potpišete Ugovor dodat ćete razlog više za revolt i bijes već i tako potlačenog naroda. Biti ćete krivi zbog uskraćivanja demokracije i izdaje naroda.

Uz to su financije naše države tako presahle a naš dug toliko narastao da Vi ne možete preuzeti rizik  za migracijske troškove bez da posegnete za novim porezima da biste izvršili ciljeve Ugovora. Osim toga Vi morate u okviru  sigurnosnih mjera prihvatiti posljedice vezane uz dolazak vaneuropskih naroda. Konačno, Vi ne možete ignorirati da je suština politike osiguranje vanjske sigurnosti i unutarnje harmonije. Međutim, ovakav ugovor može biti postignut jedino uz unutarnju koherentnost društva kojemu je dopušteno izraziti zajedničku volju što  u današnje vrijeme postaje vrlo  problematično, gotovo nemoguće.

Ustvari država Francuska kasni u shvaćanju svoje nemogućnosti da integrira toliko ljudi, k tome toliko različitih kultura koji su se u zadnjih četrdeset godina grupirali  u prostorima koji više nisu podvrgnuti zakonu Republike /Francuske/.

Vi ne možete sami odlučiti da nam izbrišete naš civilizacijski identitet i lišite nas naše domovine s kojom smo najuže povezani.

Mi stoga od Vas tražimo da odložite potpisivanje ovog Ugovora i Francuze pozovete na referendum da glasuju za ovaj dokument. Vi ste Francuzima odgovorni za svoje akcije. Vaš izbor nije prazan /neobavezan/ list.

Mi podržavamo inicijativu generala Martineza i protiv smo potpisivanja Ugovora koji trebaju usvojiti države članice UN-a na međudržavnoj konferenciji u Marakešu.”

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

NAJVEĆE NOVINE NA SVIJETU POKLONILE SE HRVATIMA: Od ovih ćete se riječi naježiti; ‘Noge su im prestale raditi, tijela se slomila, ali…’

Objavljeno

- datum

NAKLON DO PODA OD JEDNOG NEW YORK TIMES-a  Naši su igrači izgledali iscrpljeno, ali dali su zadnje atome snage, piše New York Times

Ugledni američki list New York Times u superlativima piše o pobjedi Hrvatske nad Engleskom 2:1 nakon produžetaka. Naši su igrači bili slomljeni ozljedama i umorni od turnira, pa ipak, pronašli su načina.

“Njihove su noge prestale raditi prije kraja. Njihovi mišići su boljeli, njihova pluća su ispustila zrak, njihova tijela su se slomila”, piše NYT o našim igračima.

Trk pravo u povijest!

‘Pokopali su snove engleskim akterima, i nastavili su trčati u povijest’

“Hrvatski su igrači prešli svoje granice i otputovali daleko iza njih, isušili su se od adrenalina, prošli su duboku u crveno, u bol.

Pa ipak, njihovi su pokreti bili stabilni, njihove tetive su bile čvrste, kada su tražili dah činilo se kao da ne mogu više, no oni su nastavili, nastavili su i dalje trčati, pored Engleske, u finale Svjetskog prvenstva, u povijest”.

Izvor: NYT | net.hr | Ekskluzivno.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

IMUNOLOŠKI ZAVOD OTKRIVA VELIKU TAJNU: naši stručnjaci imaju patentirani i dokazani lijek za HPV i rak, ali država sabotira znanstvenike

Objavljeno

- datum

 Samostalnost neke zemlje čine vojska, policija i Imunološki zavod.

Rečenica je to koju je potpisao i u svakoj prilici isticao, nedavno preminuli doc. dr. sc. Eugen Šooš, virolog dugo godina zaposlen u Imunološkom zavodu kao voditelj prirodnog humanog leukocitnog interferona (HLI), pripravka iz krvi dobrovoljnih davatelja sigurnog, dostupnog i visokodjelotvornog u prevenciji i liječenju virusnih bolesti kakve su – obratite pažnju – sve vrste gripe, uključujući svinjsku i ptičju, rak grlića maternice uzrokovan humanim papiloma virusom (HPV), rak dojke, mozga i druge vrste raka za koje su krivci virusi.

Razgovor s njim, nekoliko mjeseci prije smrti dr. Šooša, vodila je Lidija Gnjidić, ekskluzivno za Slobodnu Dalmaciju.

Baš dobro, rekao bi netko neupućen, što imamo takav lijek, osobito sad kad u zemlji hara nekoliko vrsta virusa gripe od koje je nekoliko ljudi umrlo, i kad se pojavila još i ptičja gripa.

Imunološki zavod proizvodio je i cijenjena i svugdje u svijetu prodavana cjepiva. Pa kad je sve to tako, rekao bi netko neupućen – onda je sjajna stvar što Hrvatska ima svoj Imunološki zavod koji sve to proizvodi.

Da, sjajna je stvar, osim što Imunološki zavod već godinama jedva da išta proizvodi. Rasap je počeo još devedesetih godina, a nastavljen je do danas – izgubljene su gotovo sve dozvole za proizvodnju, cjepiva uvozimo, a umjesto prirodnim interferonom domaće proizvodnje liječimo se rekombinantnim pripravkom, također iz uvoza.

Ovih dana ministar zdravstva Milan Kujundžić najavljuje da bi se situacija s Imunološkim zavodom trebala riješiti do lipnja, uključujući preseljenje na lokaciju pogodniju za eventualnu obnovu proizvodnje u koju bi trebalo uložiti šezdesetak milijuna kuna, a osnovano je i povjerenstvo koje bi trebalo utvrditi isplati li se uopće Hrvatskoj da u IMZ ulaže sama ili će tražiti strateške partnere. A zainteresiranih ima – i domaćih i stranih.

Ključna osoba u Hrvatskoj za razgovor o prirodnom leukocitnom interferonu i njegovoj vrijednosti upravo je dr. Eugen Šooš, stručnjak kojemu je propast Imunološkog zavoda, osobito davni prestanak proizvodnje HLI-ja, osobito teško pao. On, doduše, nije „izmislio“ interferon, ali ga se smatra tvorcem interferona u obliku u kojemu ga je proizvodio Imunološki zavod i koji je po kvaliteti tadašnju državu Jugoslaviju svrstavao u sam svjetski vrh.

Dr. Šooš danas je osamdesetsedmogodišnjak. Živi u Kloštar Ivaniću, sam. Još uvijek je vrlo aktivan – nije mu problem sjesti u auto i odvoziti sat i pol po zimskim uvjetima kakvi ovih dana vladaju u sjevernom dijelu zemlje. Iako je već dva desetljeća u mirovini, i dalje radi, o čemu svjedoči njegovo ime (su)potpisano na više radova, kao i na patentu kojim je zaštićena posve nova generacija prirodnog interferona – no o tome kasnije, kad dođe na red.

Sad pođimo u vrijeme kad je dr. Šooš, veterinar s doktoratom iz područja virologije, na samom kraju šezdesetih godina, iz Higijenskog zavoda prešao raditi na Imunološki zavod, odakle je poslan u tadašnji SSSR, izučavati na moskovskoj Medicinskoj akademiji cjepivo protiv krpeljnog encefalitisa, ali učiti i o interferonu, za čiju je proizvodnju bio zainteresiran utemeljitelj i tadašnji direktor Imunološkog zavoda Drago Ikić, član JAZU i Ruske akademije znanosti i umjetnosti, poznati imunolog.

Kad je odlazio iz Moskve, pokojni akademik Solovjev, mentor kojega se dr. Šooš rado i s poštovanjem sjeća, rekao mu je kako se nada da će on interferon – lijek koji su Rusi koristili za tadašnjeg predsjednika Brežnjeva, maršale, generale i specijalne jedinice koje gripa nije smjela poharati – još bolje napraviti.

I jest: ruski interferon imao je tisuću jedinica aktivnosti u mililitru, dok je dr. Šooš brzo dogurao do 100.000 tisuća. Nije mu, kaže, akademik Solovjev bez razloga ponudio da bude šef proizvodnje interferona u Moskvi, nudeći dvosoban stan i plaću od u to vrijeme vrtoglavo visokih 1100 rubalja.

No dr. Šooš izabrao je vratiti se kući, posvetivši se upravo proizvodnji HLI-ja. Sedamdesete i osamdesete godine bile su zlatno doba za Imunološki zavod. Proizvodili su, priča dr. Šooš, vrhunske vakcine i izvozili ih u cijeli svijet.

– Bili smo plaćeni ne mogu vam reći koliko dobro, ludo dobro, ali nije bilo ni radnog vremena, ni svetka ni petka. Mogao si bit tko god – kad je trebalo, svi smo pakirali vakcine za izvoz…

Bilo je to zlatno doba i za produkciju domaćeg prirodnog leukocitnog interferona; rađene su studije i klinička ispitivanja koja su govorila o brzom djelovanju pripravka na viruse, uključujući i one mutirane, gotovo bez nuspojava.

O djelotvornosti lijeka koji “ne pokazuje citotoksični učinak”, nego “usporava brzinu diobe stanica” te „ima antitumorska i antivirusna svojstva“ akademik Ikić pisao je i da ne samo što smanjuje nekontroliranu diobu stanica karakterističnu za rak, nego također stimulira imuni sistem organizma da uništava stanice raka, navodeći rezultate kliničkih ispitivanja u liječenju interferonom bolesnica s karcinomom dojke, bolesnika s recidivirajućom papilomatozom mokraćnog mjehura te virusnog hepatitisa B.

Ili, kako to slikovito priča dr. Šooš, navodeći slučaj na koji je naišao kod dr. Petra Nole, poznatog zagrebačkog onkološkog kirurga sa Središnjeg instituta za tumore na kojemu je dr. Šooš bio konzultant i vodio klinička istraživanja.

Jednoga utorka, priča, naišao je na razdraženog dr. Nolu čija pacijentica s rakom dojke nije htjela prihvatiti ni kemoterapiju, ni radioterapiju ni kirurški zahvat. Još se sjeća i njezinog imena i prezimena, no recimo samo ime: zvala se Barbara, „lepa, tučna (malo punija, op. a.) Zagorčica“ koju je dr Šooš pitao zašto ne pristaje na terapije koje joj je ponudio primarijus Nola.

– Imala je tumor na dojci od tri centimetra, limfni čvorovi u potpazušju već su se počeli buniti, ali ona nije dala „cecke dirati“ jer je njezin muž „više ne bi štel“.

A bi li dolazila kod primarijusa Nole svaki drugi dan, šest mjeseci, na injekcije?, pitao je dr. Šooš, misleći na injekcije interferona.

„Sve bum, samo mi najte cecke dirati“, pristala je gospođa Barbara.

– I, boga mi, Nola je prvi liječnik na bijelome svijetu koji je na taj način riješio primarni karcinom dojke!, ističe dr. Šooš.

Rekombinantnim interferonom to se, kaže, ne bi moglo učiniti. Prirodni u sebi ima 23 frakcije, a sintetski jednu-dvije, i uz to, za razliku od prirodnog, “stvara antitijela i ima nusgredne efekte”.

Uzroke propasti Imunološkog zavoda naš sugovornik vidi u moći farmaceutske industrije, „najmoćnije na svijetu, ispred naoružanja i nafte“. U vlastitom Imunološkom zavodu „više ništa ne proizvodimo, ali cjepivo i sve ostalo nam i dalje treba, pa to uvozimo, zar ne?“

Ne bojeći se velikih i oštrih riječi, i u ovom je razgovoru – kao i u više prilika ranije – iznio svoje mišljenje prema kojemu je ukidanje proizvodnje humanog leukocitnog interferona „genocid nad ženama“, s obzirom na to koliko je interferon djelotvoran na sva oboljenja vezana uz HPV, „jedino što nekoj ženi treba četiri, nekoj tri, a nekoj devet kura“.

Na TV-u je nedavno dr. Šooš čuo podatak o čak 150 tisuća neplodnih parova u Hrvatskoj, što ga je podsjetilo na slučaj kad ga je profesor Zvonimir Singer, ginekolog i citolog, pozvao da dođe kod njega da mu ispriča nešto zanimljivo. I doista, dr. Šooš je od dr. Singera čuo kako je deset žena koje nisu mogle roditi – rodilo nakon što im je „sterilitet terapirao interferonskim vaginaletama“.

No najzanimljivije od svega bilo je što ni jedna od žena s dijagnozom steriliteta nije imala nikakav virusni ni bakterijski infekt. Na žalost, profesor Singer ono o čemu je pričao dr. Šoošu nije stigao publicirati.

Dobra vremena i za prirodni interferon i za Imunološki zavod u cjelini završena su s početkom rata. Devedesete godine dr. Šooš Imunološkom zavodu ostavio je uhodanu, isplativu tehnologiju proizvodnje interferona, obukao uniformu i – na posebnim zadacima – ostao u njoj do kraja rata, nakon čega je otišao u mirovinu. Imunološki zavod, pak, nakon rata započeo je tonuti, gubile su se dozvole i gasila proizvodnja.

Danas je IMZ u kompliciranom pravnom statusu: zaposlenici su u javnoj ustanovi, a imovina u trgovačkom društvu, postoji strah od gašenja Zavoda, vlade jedna za drugom rješavanje problema odgađaju ili ignoriraju, a radnici će, što je valjda umirujuće sredstvo koje im je vlast odlučila dati dok nešto ne smisli – cijelu ovu godinu primati plaću iz sredstava osiguranih u proračunu, bez obzira bila proizvodnja pokrenuta ili ne.

Za sebe dr. Šooš kaže da na zbivanja vezana uz Imunološki zavod nema nikakvog utjecaja – što god je kome pokušao reći ili učiniti o tome koliko bi vrijedno i isplativo bilo vratiti zavod u život i koristiti njegiove goleme potencijale – nije imalo efekta.

Priča tako kako je jednom prilikom bio na prijemu kod bivšeg predsjednika RH Ive Josipovića, a „kako imam jezičinu, velim predsjedniku – vi ste prije godinu dana na TV-u, u “Nedjeljom u 2”, rekli da imate virusnu upalu oka. I vidim vas da škiljite. Da, kaže meni predsjednik, imam povremene bolove, ali problem mi je riješen kirurškim putem.

Fino, rekoh – Imunološki zavod je proizvodio kapi za očne infekcije, time je profesor Krešimir Čupak s Očne klinike u Vinogradskoj liječio još sedamdeset druge, bez kirurških priča. Rekao sam i da bi nešto trebalo napraviti da se smanji genocid nad ženama – rak dojke, rak cerviksa… Prečuo je sve“.

Na TV-u je jednom prilikom primijetio da je i sadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ignorirala novinarsko pitanje o tome što će biti s Imunološkim zavodom.

Obratio se dr. Šooš i Rajku Ostojiću u vrijeme dok je bio SDP-ov ministar zdravlja:

„Napisao sam mu – dajte pokrenite proizvodnju interferona da se njime ide na rak vrata maternice, rak dojke, a on mi je, imam taj papir!, odgovorio u stilu – ma što taj Šooš prtlja, pa on je već dvadeset godina u penziji…“

Za sebe dr. Šooš kaže da je „esdepeovac, ali s nacionalnim identitetom“, no u nastojanju da političare uvjeri u vrijednost obnavljanja proizvodnje interferona nije se zaustavio samo na SDP-u.

Obraćao se i drugim strankama, no bez uspjeha: iz HDZ-a su ga „izbacili“, u HSP-u ga je „jedna dama pogledala s visoka“ kad je rekao „ajmo prevenirati rak vrata maternice“; s drugom damom, iz HSS-a, kod koje je, kaže, bio s profesorom Damirom Eljugom, također nije bilo uspjeha.

Majka dr. Šooša imala je rak dojke, što je njemu bila posebna motivacija da se obnovi proizvodnja HLI-ja. On se tim pripravkom nikad nije prestao baviti – zajedno s prof. Bratkom Filipičem iz Ljubljane patentirao je pripravak ojačan holocenskim mineralom, koji je time dobio čak četristo do petsto tisuća jedinica aktivnosti u mililitru.

Radi se o mineralu koji “sadrži velik broj raznih minerala u različitim omjerima: natrij, kalcij, magnezij…”, a veliku zahvalnost, kaže, duguje profesoru Marijanu Joštu koji mi je otkrio postojanje holocenskog minerala”.

No nitko, čini se, ne razmišlja o prirodnom interferonu uopće, pa ni tom ojačanom, a dr. Šooš sam nema nikakvog utjecaja da nešto učini.

Vjeruje, međutim, u zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, odnosno u mogućnost o kojoj se već duže govori – da Grad Zagreb preuzme Imunološki zavod. „Ja sam uvjerenja – ne mišljenja, nego uvjerenja! – da gradonačelnik Bandić, obnovi li proizvodnju interferona, neće moći zadovoljiti potražnju i da će zaraditi strašan novac!“

Ako to Bandić napravi, nastavlja dr. Šooš, „žene od Irkutska do La Manchea dolazile bi u Zagreb kupovati preparate interferona. Usput bi cvao i turizam – ne možete doći u Zagreb i ne prespavati.

“Uočljivo ponesen idejom da bi Grad Zagreb mogao napraviti dobar potez, preuzeti Zavod i obnoviti sveukupnu proizvodnju cjepiva, krvnih preparata i napose prirodnog interferona, kakvoga danas proizvode još samo Japan, Švedska, Mađarska, Rusija i Kuba, uz smiješak kaže: „Bandića treba ‘ubiti’ – napišite da je to Šooš rekao! – ako to ne napravi!“

Dr. Šooš ne zna ima li zagrebački gradonačelnik uopće informacije kakve treba imati, no sam s njim nije ni pokušao kontaktirati – nakon svih uzaludnih nastojanja da skrene pažnju na vrijednost prirodnog leukocitnog interferona nasuprot onom rekombinantnom, pretpostavlja da bi i Bandić mogao pitati „kaj taj stari hoće?“, što je trenutak entuzijazma dr. Šooša obojilo rezignacijom: „Bojim se da od svega neće biti ništa…“

No pitanje što bi savjetovao da ga netko mjerodavan upita što napraviti s IMZ-om, hitro vraća entuzijazam: „S Imunološkim u cjelini? Minimalna ulaganja u proizvodnju, pokretanje proizvodnje interferona – vaginaleta i supozitorija. Nekad je svijet kupovao od nas, i mogao bi opet. Dolazili bi iz cijele Europe i svijeta. Sigurno“.

Prema njegovu mišljenju, sa 60 milijuna kuna o kojima ministar Kujundžić govori kao svoti potrebnoj za pokretanje proizvodnje u IMZ-u, zagrebački interferon moglo bi se vratiti u roku od tri godine. Strateški partneri, domaći, strani?

– Ne, ne, ne i ne! Nikakve strateške partnere ne bi trebalo tražiti, pogotovo ne strane – država bi sama, iz svojih sredstava, trebala investirati u Zavod i obnoviti proizvodnju. Rekao sam vam – samostalnost jedne zemlje temelji se na vojsci, policiji i Imunološkom zavodu, inače ništa od svega toga…

ŠTO JE PRIRODNI INTERFERON?

Prirodni interferon „dio je obrambenog mehanizma čovjeka i toplokrvnih životinja“, protein koji ima veliku ulogu u obrani organizma od virusnih infekcija.

U svojim najboljim danima IMZ je godišnje proizvodio oko tisuću i pol do 1800 litara leukocitnog nepročišćenog interferona, djelotvornog u malim količinama. Korišten je za prevenciju i liječenje svih vrsta virusa gripe, životinjskih gripa, infekcije HPV-om, odnosno raka grlića maternice, mjehura, dojke i svih drugih takvih oboljenja virusnog uzročnika, te protiv hepatitisa B.

Proizvodio se u obliku masti, ulja, ampula i vaginaleta koje, napominje dr. Šooš, nije proizvodio nitko osim Zagreba. Cijena im je, dok su do prije desetak godina još bile dostupne, za pakiranje od 21 vaginalete iznosila oko 2100 kuna.

Vi ste Splićanka, kaže mi dr. Šooš, kod vas je dolje netko umro od gripe, ako se ne varam. Virus gripe je mutirao. Vrijednost cjepiva je nula. Zamislite onda kolika je vrijednost lijeka koji djeluje i na sve mutirane viruse.

Rekombinantni interferon “nama svojstva prirodnog interferona i neće se tako brzo postići da ih dobije”, manje je djelotvoran od prirodnog, stvara antitijela i ima nuspojave među kojima su gastrointestinalne, kardiovaskularne i neuropsihijatrijske smetnje.

Stepinčev ministrant

Profesor Šooš u vrijeme Jugoslavije imao je dosje u službama državne sigurnosti, za što se saznalo jednom prilikom kad je „Titov lugar Šandor na Brijunima dobio krpeljni meningoencefalitis“.

Upravo je dr. Šooš trebao složiti ekipu za Brijune, no ispostavilo se da mogu ići svi – osim njega. „Šefica me pitala što sam to izbrbljao pa mu ne daju, no on je objasnio da dosje ima od mladosti, a kad je šefica čula o čemu se radi, „nazvala je Kardelja, oprala ga, i za deset minuta imao sam dozvolu da idem na Brijune“.

Šooš je, naime, „četrdeset druge na treću“ u Zagrebačkoj katedrali bio ministrant kardinalu Alojziju Stepincu, što je bio detalj iz biografije kriv za otvaranje dosjea. Dr. Šooš danas je, kaže, posljednji živući Stepinčev ministrant.

 

Podrška nobelovca

Profesora Haralda zur Hausena, liječnika koji se bavio istraživanjem raka vrata grlića maternice i uloge koju u nastanku tog oboljenja ima HPV, za što je dobio Nobelovu nagradu, svojevremeno je prof. dr. Željko Maričić, u vrijeme dok je bio direktor Središnjeg Instituta za tumore, na prijedlog dr. Šooša pozvao da u Zagrebu održi predavanje o ulozi HPV-a ne samo za rak vrata maternice nego i na ostalih organa na kojima se mogu javiti posljedice tog virusa.

Tako je i učinjeno – čovjek koji je kasnije (2008.) postao Nobelovac odazvao se pozivu, održao predavanje, a potom je pozvan na večeru koju je napravila majka dr. Šooša, „izvanredna kuharica“ dr. Hausen,ojoj je majci zahvalio riječima kako ga uvijek vode u hotele sa tisuću zvjezdica, ali nikad ga nitko prije nije pozvao na večeru u vlastiti dom.

Godine 2005. Harald zur Hausen dr. Šoošu poslao je pismo u kojemu ga ohrabruje u vezi s njegovim radom na interferonu.

 

GROBARI IMUNOLOŠKOG ZAVODA

U prosincu prošle godine pitanja Imunološkog zavoda dohvatio se i Živi zid, tražeći da se konačno kaže tko su “grobari Imunološkog zavoda”, osobe koje su uništile tu strateški važnu tvrtku, prozivajući sve dosadašnje hrvatske vlade i direktore Imunološkog, posebno ističući akademika Vlatka Silobrčića za kojega kažu da je “novac koji je trebao biti uložen u modernizaciju Zavoda uložio u privatne štedionice”.

U saborsku proceduru Živi zid poslao je prijedlog o osnivanju istražnog povjerenstva koje bi utvrdilo odgovornost za stanje u Imunološkom zavodu i spriječilo da ga se “dovede u stečaj kako bi se za malo novaca prodao privatnim interesima”.

U Imunološkom zavodu nalazi se toliko blago da bi sljedeće stoljeće cijeli svijet mogao dobivati cjepivo koje se tamo proizvede, upozoravaju iz Živog zida obećavajući da od Imunološkog zavoda neće odustati i da će “otkriti one koji su ga htjeli uništiti”.

 

iNTERFERON UBIJA PTIČJU GRIPU

S obzirom da se u Hrvatskoj ponovno pojavila ptičja gripa, vrijedi podsjetiti se na rezultate pokusa koji su proveli slovenski i hrvatski znanstvenici o čemu je rad objavljen u “Zborniku radova ‘Peradarski dani 2007. Poreč 7.-10. svibnja’”.

“Virus ptičje influence (H5N1), izuzetno je kontagiozan soj te može biti poguban za domaću perad. Bez „preskakanja” granica vrste, doduše rijetko, može izazvati infekciju i u ljudi.

Takva infekcija podudara se s haranjem bolesti na farmama u zemljama Azije, s uginućem peradi i 100 %. Vrlo blizak ovom visoko patogenom virusu influence je i soj H5N2, zbog antigenih sličnosti no ipak različit od soja H5N1 izdvojenog iz ljudi u Hong Kongu. (…) Opisani pokus imao je svrhu istražiti da li male doze humanog interferona α N3 (HuIFN-α N3) inhibitorno utječu na replikaciju soja virusa influence H5N2 na kokošjim zamecima i tako omogućuju njihovo preživljavanje.

Postignuti rezultati ocijenjeni su temeljem EID50 (doza pri kojoj preživljava 50 % zametaka). Istodobno davanje virusa (10-4) i 150 I.U. HuIFN-α N3 zaštitilo je u cijelosti zaražene zametke (preživjeli 100 %), dok su veće doze (15.000 I.U.) štitile svega njih svega 33.3 %.

Pokus su zajedno radili Institut za mikrobiologiju i Imunologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Imunološki zagreb, a među autorima (Bratko Filipič, Irena Ciglar Grozdanić, Željko Gottstein, Tatjana Sindik-Milolšević, Srećko Sladoljev, Hrvoje Mazija, Srećko Koren) bio je i Eugen Šooš.

 

iNTERFERON U MOZAK

Dr. Šooša osobito su teško pogodile tvrdnje, plasirane 2003., o tome da je prirodni interferon opasan za ljudsko zdravlje.

U “Vjesniku” je tada objavljeno njegovo pismo u kojemu, među ostalim, piše: “Znanstveno neutemeljenu tvrdnju iznosi ravnateljica Imunološkog zavoda: »Interferona nema zbog zaštite pacijenata«.

Djelotvornost prirodnog interferona ispitivali su mnogi ugledni zagrebački kliničari još od 1970. godine: prof. dr. Krešimir Čupak, prim. dr. sc. Josip Krušić, prim. dr. Petar Nola, dr. sc. Vlado Orešić, mr. sc. Zlatko Prahin, prof. dr. Bojan Rode, prof. dr. Ahmed Pirkić, doc. dr. Stanislav Smerdel.

Najdublja klinička ispitivanja (više od dvadeset godina) o utjecaju interferona na infekcije vrata maternice s humanim papillomavirusima provodi prof. dr. Zvonimir Singer. U svojim je istraživanjima dr. Singer prirodni interferon primjenjivao i u trudnica koje su rodile zdravu djecu, a rekombinantni interferon u trudnica može izazvati pobačaje i druge neželjene posljedice za novorođenčad.

Jedan su od možda najimpresivnijih dokaza o neškodljivosti prirodnog interferona (zagrebačkog) istraživanja prof. dr. Berte Jereb iz onkološkog instituta u Ljubljani, koja je palicirala interferon izravno u mozak bolesnika oboljelih od tumora mozga.

Uvjeravati javnost da prirodni iterferon može ugroziti bolesnike znanstvena je besmislica i otvara neosnovanu raspravu o sigurnosti krvi i krvnih pripravaka za kliničku primjenu”.

 

Hrvatski liječnici podržavaju Šooša

Imunološki zavod najstariji je proizvođač imunobioloških lijekova u ovom dijelu Europe. Od 1893. godine i našeg cjepiva protiv boginja pa do današnjih virusnih i bakterijskih cjepiva, preparata iz ljudske i konjske plazme, alergena te drugih proizvoda, vodi nas isti cilj: Prevencija i suzbijanje bolesti”, stoji to na web-stranicama nekada velikog Imunološkog zavoda, institucije koja je bila u svjetskom vrhu, a danas ne može isplatiti plaće svojim zaposlenicima, iako bi po svojim sposobnostima i znanju to mogla biti najuspješnija hrvatska tvrtka.

Svagdje u svijetu farmaceutske i zdravstvene kompanije rastu, zarađuju goleme novce, samo u Hrvatskoj propadaju, pisali smo tako prije nekooliko godina, te smo i svim našim tadašnjim sborskim zastupnicima poslali pismo u kojem smo upozorili da nipošto ne dopuste propadanje Zavoda.

“Imunološki propada jer je u nekim stvarima bio revolucionaran, proizvodili su lijekove koji nisu imali konkurenciju. Jednostavno bili su previše dobri, a to farmaceutska industrija i njezini poslušnici u Hrvatskoj ne vole, morali su Imunološki zgnječiti kao bubu jer im je odnosio milijune”, u dahu nam je rekao jedan od djelatnika Imunološkog zavoda, navodeći da se to najbolje vidi na preparatu koji je visoko cijenjen među znanstvenicima – prirodnom interferonu (IFN), lijeku koji je, kažu naši sugovrnici, suvereno ubijao HPV, ostale viruse i neke oblike raka.

Proizvodnju je pokrenuo dr. Eugen Šooš, a nastavio dr. sc.Srećko Sladoljev, koji je ustvrdio da najbolje djeluju male doze tog preparata, a ne goleme koncentracije kao što je slučaj s umjetnim interferonom koji forsira farmaceutski lobi.

Koliko vrijedi taj hrvatski prirodni interferon najbolje je pitati prof. dr. sc. Damira Eljugu, poznatog i cijenjenog hrvatskog ginekologa – onkologa kroz čiju su ordinaciju prošle tisuće žena s HPV-om i karcinomima.

– Prirodni interferon koji je proizvodio Imunološki zavod je bio odličan lijek. Inače, interferoni su prirodni proteini koje proizvode stanice imunološkog sustava kao odgovor na neprijateljske organizme poput virusa, parazita ili pak tumorskih stanica.

Davanjem toga dodatnoga prirodnog interferona, koji se dobivao u laboratorijima zavoda iz krvi dobrovoljnih davatelja, tijelo se iznimno dobro branilo protiv cijelog spektra napasnika. Taj interferon je neškodljiv i po svojoj učinkovitosti je neusporediv s umjetnim interferonom kavog danas nude farmaceutske kuće.

Uz umjetni se vežu i nuspojave kojih nema kod onog prirodnog. Iskustvo mi kaže, a imam ga dosta jer za tri godine idem u mirovinu, da je taj hrvatski prirodni interferon bio jedinstven proizvod koji je mogao pomoći tisućama žena, ali i muškaraca koji su izloženi raznim virusnim oboljenjima i tumorima. Naime, dok sam radio na klinici za tumore kao mladi liječnik, koristili smo ga u borbi protiv melanoma, a poslije i u tretmanu virusa HPV-a.

Pokazao je izvrsna svojstva, a kod većine pacijentica nakon završenog tretmana s vagitorijima interferona virusa HPV-a više nije bilo! Štoviše, kod nekih pacijentica je HPV bio kao rukom odnesen. A znamo da je HPV jedan od glavnih uzročnika raka vrata maternice, a istraživanja pokazuju da taj virus može uzrokovati i druge tumore. Inače, taj interferon mogu koristiti i muškarci zaraženi HPV-om – rekao nam nam tada profesor Eljuga, objašnjavajući i koje su doze bile učinkovite.

– Proučavali smo mehanizme djelovanja i shvatili smo da taj interferon ne treba davati u megadozama, naprotiv i sasvim male doze su bile učinkovite. Sada kada gledam cijelu ovu priču oko Zavoda, bude mi jako žao i nesretan sam i kao čovjek i kao liječnik jer su imali izvrstan proizvod, ali je nekome bilo u interesu da tu proizvodnju uništi.
Kome? Ne znam ni sam. Nisam političar nego liječnik koji može izraziti samo svoj duboki žal jer je taj lijek spašavao živote, a vidimo da je njegova proizvodnja mogla spasiti i zavod od bankrota. Ako ima volje, ta proizvodnja bi se mogla obnoviti. Evo, meni jednostavno nije jasno zašto nisu prihvatili ponudu i dopustiti da grad Zagreb uđe u Zavod i obnovi proizvodnju – čudi se profesor Eljuga.

Dr. med. Aleksandar Soltyšik, liječnik biološke medicine iz Zagreba, također hvali interferon, muka mu je, kaže, kada vidi da je jedna uspješna tvrtka na koljenima, a odjel za proizvodnju humanog leukocitarnog interferona je, ističe, potpuno i temeljito uništen!

– Samo proizvodnja prirodnog interferona je mogla nositi zavod na krilima svjetske uspješnosti i izvrsnosti kvalitete i postati privredni div svjetskih razmjera. Koliko je meni poznato, nikome u svijetu nije pošlo za rukom toliko usavršiti i poboljšati proizvodnju leukocitarnog alfa interferona! Ne treba pameti za shvatiti da bi tako jak odjel proizvodnje prirodnog humanog interferona imao dodatni potencijal zapošljavanja kadrova različitih profila – kaže taj liječnik, navodeći da ga je u prošlosti redovito propisivao svojim pacijentima.

– Glavna indikacija za primjenu je bila HPV infekcija i njome izazvana patološka stanja. Potaknut sugestijama dr. sc. Srećka Sladoljeva, sugerirao sam pacijenticama da vaginalete koje su sadržavale prirodni interferon (IFN) dijele na tri ili četiri dijela jer je doza IFN-a po postojećim vaginaletama bila previsoka! Na taj način bi se terapija prolongirala na 4 do 6 mjeseci, ali su učinci bili jednostavno fenomenalni. Poznato je odavno da se interferoni u ljudskom organizmu izlučuju u vrlo niskim koncentracijama.

Međutim, već te koncentracije jesu dovoljne za održavanje homeostaze. U stanju napada organizma virusom, bakterijom ili parazitima interferonski sustav se momentalno podiže na višu razinu, a kako je interferon univerzalna signalna molekula čiju proizvodnju u ljudskom tijelu regulira više od 300 gena, ovako najfinije ugođen sustav imunološke regulacije omogućuje adekvatnu reakciju imunosnog sustava za sve situacije.

Iz toga slijedi fiziološko razumijevanje primjene interferona u virusnih infekcija, naročito kod HPV kronične infekcije porcije uterusa, a iz kliničkih rezultata je očito da manje, tj. male ili sasvim male doze prirodnog interferona alfa imaju izvrstan antivirusni učinak. Incidencija zaraženosti s HPV virusom u Hrvatskoj je užasno visoka i prisutna je cca u 60% spolno aktivnih osoba – objašnjava Soltyšik.

Pomažu jedino male doze- Ljudski organizam proizvodi cijeli niz različitih interferona.Interferon je komunikativna molekula imunosnog sustava, tj. pomoću njega imunosni sustav održava međustaničnu komunikaciju i koordinaciju akcija koje poduzima u sklopu strategije eliminaciji agresora (virus, bakterija, parazit, tumor).

Prirodni alfa interferon se proizvodi iz ljudskih bijelih stanica, leukocita. Posebnosti prirodnog interferona su mnoge, a osnovno je njegovo imunomodulirajuće djelovanje i sposobnost da zaustavi replikaciju virusne čestice i time obustavi razorne efekte upale. Također prirodni interferon ima jako antiproliferativno djelovanje, tj. upotrebljava se i u liječenju nekih zloćudnih bolesti.

Sintetski interferon ili rekombinantni se dobiva iz bakterija i zato nema iste sekvencije aminokiselina kao prirodni interferon i stoga niti približno nema ina imunomodulativna svojstva koja posjeduje prirodni interferon. Sintetski interferon se zbog pritiska farmaceutske industrije i njihove beskonačne pohlepe agresivno nameće u terapijske algoritme, ali se mora naglasiti da izaziva mnoštvo nuspojava, od fizičkih do psihičkih, a doze u kojima se primjenjuje, dovode praktički do imunske blokade, jer toliko interferona organizam ne proizvede tijekom jednog ljudskog vijeka. Potpuno je stoga ispravno sintetski interferon nazvati artefaktnim interferonom.

Sintetski se interferon primjenjuje vrlo intenzivno u svijetu i proizvođači istoga žele potpuno istisnuti prirodni interferon s tržišta. Nije neosnovana sumnja u spregu ovdašnjega političkog vodstva i uvoznog lobija i posljedično uništenje nečeg što ima toliko velik potencijal za hrvatsko zdravstvo, zdravlje hrvatskog čovjeka i privredu Hrvatske – kaže Soltyšik, navodeći da trenutno u svijetu još prirodni interferon proizvode Mađarska, Švedska, Rusija, Italija, Egipat i Kuba. Međutim, kvaliteta našeg interferona, napominje Soltyšik, bila je sam svjetski vrh.

– Trenutno se pomažem talijanskim proizvodom Alfaferone (humani leukocitarni purificirani alfa interferon), ali je nažalost ovaj alfa interferon pročišćen i stoga ima slabije učinke negoli je imao hrvatski proizvod – zaključuje Soltyšik.

I drugi liječnici nam tvrde kako sumnjaju da se proizvodnja prirodnog interferona namjerno uništila kako bi se pogodovaalo farnaceutskoj industriji da prodaje daleko lošiji i neučinkovitiji umjetni interferon.

Izvor(i):  zadarski.Slobodna.hr | Ekskluzivno.net 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno