Connect with us

Društvo

Velika analiza: Donosimo imena ljudi koji su rasprodali većinu Hrvatskoga bankarstva!

Objavljeno

- datum

Odmah nakon što su Ivica Račan i Stipe Mesić početkom 2000. godine preuzeli vlast, počela je najveća rasprodaja hrvatskih banaka strancima. U samo godinu dana, strancima je prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva, a do kraja 2003. godine stranci su postali vlasnici 90.8 posto hrvatskih banaka.

Banke imaju ključnu ulogu u gospodarstvu svake države, pa tako i u Hrvatskoj. Građani u njima drže svoju ušteđevinu, po uvjetima koje one određuju. S kapitalom građana, koji je pod njihovom kontrolom, banke mogu kreditirati druge građane ili poduzeća, opet po uvjetima koje same određuju.

Banke tako imaju moć odlučivati koga žele kreditirati i pod kojim uvjetima, a koga ne. Cjelokupna vanjska trgovina i sav novac koji u državu ulazi ili iz nje izlazi također je u optjecaju preko banaka.

Ako banke odluče uskratiti kreditiranje gospodarskih aktivnosti ili jednog dijela gospodarstva, taj će se dio polako gušiti i gasiti.

U Hrvatskoj su banke prečesto kreditirale privatnu potrošnju, a ne gospodarske aktivnosti, pogotovo proizvodnju,  koja je danas još uvijek manja nego što je bila prije rata – prije 20 godina.

Takva politika gušenja hrvatske proizvodnje i poticanja potrošnje građana pogoduje onim zemljama iz našeg okruženja koje na hrvatsko tržište žele plasirati što više svojih proizvoda. Naravno, to je jako dobro za te zemlje jer se tamo stvaraju radna mjesta, ali jako loše za Hrvatsku jer ona uvozi sve više stranih proizvoda i gubi svoja radna mjesta.

Banke također mogu bitno utjecati na konkurentnost hrvatskoga gospodarstva jer ako mu nedostaju sredstva za investiranje u proizvodnju, ili ako su ta sredstva znatno skuplja nego u drugim državama, onda je jasno da će već u startu biti u neravnopravnu položaju.

Nekoliko stranih banaka u Hrvatskoj ne bi bilo velik problem, ali kada je 94% hrvatskog bankarskog sektora u stranim rukama, onda to nije problem nego katastrofa.

Stanje bankarstva u Hrvatskoj ovako je opisao stručnjak zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Slavko Kulić: Privatizirane hrvatske banke u rukama su stranih državnih banki, a financijski sektor razdvojen je od proizvodnog. Banke zato nemaju nikakvu obavezu financirati naše gospodarstvo i naše zapošljavanje, pa to ni ne čine nego omogućavaju neprestanu potrošnju. Kuna zato nije valuta, nego samo sredstvo konverzije.

Hrvatska narodna banka ima samo ograničenu moć nadzora stranih banaka i ograničenu moć reguliranja njihova ponašanja. Ulaskom u Europsku uniju ta ograničena moć bit će još ograničenija jer će HNB, koja je sada ipak samostalna, morati uvažavati smjernice i primat Europske središnje banke.[1]

Kako sada stvari stoje, Italija, Austrija, Njemačka i Francuska imaju korist od svake kune koja prođe kroz bankarski sustav u Hrvatskoj. Da su banke u hrvatskom vlasništvu, dobit bi ostajala u Hrvatskoj umjesto što odlazi u druge države. U tom slučaju bankarski sustav bi bogatio Hrvate i Hrvatsku, a kako sada stvari stoje, on služi za izvlačenje novca iz Hrvatske i za njezino dugoročno iskorištavanje.

Ulaskom u Europsku uniju, dakle na jedinstveno tržište pod izravnom kontrolom Bruxellesa, i ostatak hrvatskoga gospodarstva past će pod gotovo totalnu kontrolu stranaca, kao što su pale hrvatske banke, Hrvatski telekom, INA, Pliva, hoteli i brojna druga hrvatska poduzeća. Hrvatski će narod biti potpuno izložen milosti ili nemilosti stranog kapitala i stranih interesa.

TKO SU VLASNICI BANAKA U HRVATSKOJ?

Zagrebačka banka (Zaba) najveća je banka u Hrvatskoj i u većinskom je vlasništvu talijanske bankarske grupacije UniCredit. Hrvatska narodna banka procjenjuje da joj je 30. lipnja 2009. ukupna imovina (aktiva i pasiva) iznosila 91 milijardu i 245 milijuna kuna. Formalni vlasnici Zabe su Bank Austria (84%) i njemačko osiguravajuće društvo Allianz (12%), no pravi je većinski vlasnik talijanski UniCredit, koji je ujedno i vlasnik Bank Austrije. Zahvaljujući visokim kamatama koje ubire od hrvatskih građana, čista dobit Zabe samo u prvih šest mjeseci 2009. godine iznosila je 684 milijuna kuna.

Samo u Republici Hrvatskoj, Zaba ima više od 130 poslovnica, 840 bankomata i 46 poduzetničkih i komercijalnih centara, čija se vrijednost, u smislu nekretnina, procjenjuje na više od milijardu kuna.

Osim bankarstva, Unicredit je preko Zagrebačke banke razvio aktivnosti i na području nekretnina. Zaba je stopostotni vlasnik Zane, jedne od najvećih agencija za procjenu i prodaju hrvatskih nekretnina, koja ima podružnice u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinu, Mostaru i Sarajevu. Zaba također investira u nekretnine, pa je tako među ostalim i vlasnik Kaptol centra u Zagrebu.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat Franjo Luković, ali u Nadzornom odboru su gotovo isključivo Talijani i Nijemci, i to FrancoAndreeta, CarloMarini, CarloVivaldi, StephanWinkeimeier, FabrizioOnida, KlausJunker, TorstenLeue, GrazianoCameli, RobertZadraziliErichHampel. S obzirom na takav sastav, mala je vjerojatnost da se rasprave i sastanci Nadzornog odbora vode na hrvatskom jeziku, kako to nalaže zakon.

Privredna Banka Zagreb (PBZ Grupa)

PrivrednabankaZagreb druga je najveća banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom koja premašuje 62 milijarde kuna. Većinski je vlasnik talijanska bankarska grupacija Intesa, koja drži 77% kapitala, te Europskabankazaobnovuirazvoj, s 21%. Čista dobit PBZ-a u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 522 milijuna kuna. PBZ je također stopostotni vlasnik Međimurske banke. PBZ je vodeća investicijska banka u Hrvatskoj, ima svoj investicijski fond, PBZ Invest, i svoj obvezni mirovinski fond PBZ Croatia osiguranje.

PBZ po cijeloj Republici Hrvatskoj ima više od 230 poslovnica, ispostava i zgrada čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 840 milijuna kuna.

I PBZ se, osim bankarstvom, uključio i u hrvatsko tržište nekretnina, na kojem je također jedan od većih igrača. Stopostotni je vlasnik PBZ Nekretnina čije su osnovne djelatnosti kupoprodaja, procjena vrijednosti, ali i projektiranje i gradnja nekretnina. PBZ je tako postao jedno od većih građevinskih poduzeća s osiguranim kreditnim linijama o kojima hrvatski građevinari mogu samo sanjati.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat, bivši ministar financija Božo Prka, ali u Nadzornom su odboru samo stranci, i to: PaoloGrandi, MassimoPierdicchi, MassimoMalagoli, AnneFossemale, RosarioStrano, GyörgySurányi, predsjednik, PaoloGrandiiBeataKisné Földi. I ovdje je malo vjerojatno da bi se sastanci Nadzornog odbora mogli voditi na hrvatskom jeziku, kako to nalaže hrvatski zakon.

Erste & SteiermarkischeBank treća je po veličini banka u Hrvatskoj i raspolaže ukupnom imovinom od 47 milijarda i 706 milijuna kuna. Gotovo stopostotni vlasnik (96%) austrijski je Erste&Steiermarkische Bank Holding. Čista dobit Erste banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 315 milijuna kuna.

Erste banka diljem Hrvatske ima 124 poslovnice, 460 bankomata i brojne administrativne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 407 milijuna kuna. Vlasnik je Erste Plavog (obveznog i dobrovoljnog) mirovinskog fonda, u suradnji s grupacijom stranih partnera, među kojima su slovenski Triglav i TBIH sa sjedištem u Amsterdamu, čiji je međutim većinski vlasnik Vienna Insurance.

Kao i ostale vodeće strane banke u Hrvatskoj, i Erste banka uključila se u hrvatsko tržište nekretnina zasebnim poduzećem Erste nekretnine čiji je suvlasnik zajedno s vodećom češkom agencijom Realitni Spoločnost Česke i austrijskim Real Immobilienvermittlung Gmbh. Temeljna je djelatnost Erste nekretnina kupoprodaja hrvatskih nekretnina.

Za predsjednika Upravnog odbora postavljen je Hrvat Petar Radaković, ali u Nadzornom odboru nema ni jednoga Hrvata. Tamo sjede Herbert Juranek, predsjednik, Franz Kerber, Kristijan Schellander, Gerhard Maier, Peter Nemschak, Reinhard Ortner i Ernst Gideon Loudon. Vrlo je malo vjerojatno da oni međusobno govore hrvatski.

Raiffeisenbank Austria (RBA) četvrta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 38 milijarda 178 milijuna kuna. Vlasnici su Raiffeisenbank International (75%) i Raiffeisenbank Beteiligungs (25%). Čista dobit Reiffeisenbanke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 250 milijuna kuna.

RBA u Hrvatskoj ima više od 70 poslovnica, raspoređenih u 37 gradova, čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 402 milijuna kuna.

Osim klasičnog bankarstva, RBA je pod svojim brendom također osnovala zasebna poduzeća koja su specijalizirana za leasing i elektroničke transakcije, a ima i svoje mirovinske fondove (obvezne i dobrovoljne), fond za investiranje i stambenu štedionicu – najveću u Hrvatskoj.

I gle čuda, Reiffeisenbank je prva velika banka u stranom vlasništvu koja se još uvijek NIJE izravno upustila u kupoprodaju hrvatskih nekretnina, ali RBA Consulting u svojoj ponudi nudi stručne savjete u poslovima s nekretninama..

Na čelo Upravnog odbora postavljen je Hrvat, Zdenko Adrović, a u Nadzornom odboru sjede Heinz Hoedl, Franz Rogi, Peter Lennkh, Martin Gruell i Herbert Stepic.

Hypo Alpe-Adria Bank peta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 37 milijarda i 193 milijuna kuna. Od 1. ožujka 2009. vlasnička je struktura doživjela velike promjene. Hypo banka je u vlasništvu austrijske Hypo AAB International koja je pak u stopostotnom vlasništvu austrijske države. Prije nekoliko godina Hypo International kupila je njemačka Bayerische landesbank (BLB). Nakon uvida u pravo stanje, BLB je utvrdio da je prevaren jer je  Hypo International u Austriji i po istočnoj Europi poslovalo katastrofalno. BLB, koji je u vlasništvu Bavarske, podmirio je gubitke od 2,6 milijarda eura i cijelu Hypo Banku prodao austrijskoj državi za samo jedan euro, s time da austrijska Vlada podmiri ostale gubitke od 450 milijuna eura.

Za razliku od svoje matične banke u Austriji, Hypo banka u Hrvatskoj posluje s profitom, a čista joj je dobit u prvih šest mjeseci 2009. iznosila čak 264 milijuna kuna. U ožujku 2009. Hypo banka je potpuno preuzela Slavonsku banku. Sada po Hrvatskoj ima 70 poslovnica i 170 bankomata te nekretnina vrijednih 290 milijuna kuna.

Veći dio poslovanja odnosi se na kreditiranje gospodarskih subjekata, na investicijsko bankarstvo, a jednim manjim dijelom na kupoprodaju hrvatskih nekretnina.

No poslovanje Hypo banke u Hrvatskoj vezano je uz brojne afere i mutne poslove. Optužena je da je u Hrvatskoj kupovala političku naklonost povlaštenim kreditima pripadnicima hrvatske političke elite. Ivu Sanadera, ali i druge, sumnjiči se da su primali debele provizije, a banku se optužuje da je dijelila kredite politički podobnima te čak ilegalno financirala izborne kampanje. Brojne istrage su u tijeku.

Predsjednik Uprave je Austrijanac Markus Ferstl, a u Nadzornom odboru sjede Tilo Berlin, predsjednik, Othmar Ederer, Anton Knett, Goran Radman i Božidar Špan.

Splitska Banka

Splitska Banka šesta je po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 27 milijarda i 326 milijuna kuna. Stopostotni vlasnik je francuski Societe Generale. Čista dobit Splitske banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 181 milijun kuna.

Splitska banka ima 124 poslovnice i upravne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na 248 milijuna kuna.

Osim bankarstva, Societe Generale u Hrvatskoj ima i svoju tvrtku osiguranja (Societe Generale Osiguranje) te SG Leasing.

Predsjednik je Upravnog odbora Francuz Pierre Boursot, a s njim još sjede Philippe Marcotte de Quivières, Henri Bellenger, Gordan Miler i Frederique Guin

U Nadzornom su odboru Jean-Didier Reigner, predsjednik, Darko Marinac i Alexis Juan.

Hrvatska poštanska banka (HPB)

Hrvatska poštanska  banka (HPB)  tek je sedma po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 15 milijarda i 79 milijuna kuna. HPB je najveća banka u hrvatskom vlasništvu, a vlasnici su Hrvatska pošta (41%), Hrvatski fond za privatizaciju (33%) i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (25%). U prvih šest mjeseci 2009. HPB je postigla čisti gubitak od 85 milijuna kuna.

Službeni podatci o poslovanju HPB-a, kojima raspolaže Hrvatska narodna banka, nisu međutim pouzdani jer je bivša uprava, koju je predvodio Sanaderov odabranik Josip Protega, izgleda krivotvorila izvještaje. Sredinom 2009. imenovana je nova uprava, a stara je većim dijelom završila u istražnom zatvoru.

Upravu pod vodstvom Josipa Protege sumnjiče da je na zahtjev pojedinih političara bez pokrića davala vrlo rizične kredite politički podobnim pojedincima i poduzećima. Vjeruje se da je na taj način HPB oštećena za čak milijardu kuna. Pravo financijsko stanje još se utvrđuje.

HPB posluje uglavnom u poslovnicama Hrvatske pošte, ali ima i svoje 34 poslovnice,  9 podružnica i poslovne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na 178 milijuna kuna.

Osim klasičnog bankarstva, HPB nudi i nekoliko investicijskih fondova preko HPB Investa, stambenu štednju preko HPB Stambene štednje te usluge procjene i kupoprodaje nekretnina preko HPB Nekretnine.

Novi predsjednik Uprave je Čedo Maletić, a u Nadzornom odboru sjede Zdravko Marić, Drago Jakovčević, Robert Jukić, Marijo Dragun, Grga Ivezić, Maja Vrtarić i Vedran Duvnjak.

OTP Banka Hrvatska osma je po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 12 milijarda i 495 milijuna kuna. U stopostotnom je vlasništvu najveće mađarske banke OTP (Országos Takarékpénztár) Bank RT, koju vodi mađarski milijarder Sándor Csányi. Čista dobit OTP banke u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 51 milijun kuna. Kaže Csányi: – Ja osobno obožavam Hrvatsku, od 20 ljeta barem sam ih 17 proveo kod vas. Već sam tražio vilu koju bih kupio, a zanimala me i marina pokraj Šibenika, ali dosad nisam imao sreće. No, stalno tražim mogućnosti za investicije.[2]

OTP ima više od 100 poslovnica diljem Hrvatske i poslovne centre u Zagrebu, Puli, Splitu, Sisku, Dubrovniku i Osijeku čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 203 milijuna kuna.

OTP je također ušao na hrvatsko tržište nekretnina preko OTP Nekretnine, koje nudi usluge kupoprodaje, procjene i konzaltinga. Još su dvije tvrtke u vlasništvu OTP-a: OTP Invest i OTP Leasing. OTP banka je tijekom 2009. bila javno prozvana zbog mutnih poslova oko Podravke, zbog kojih je nekoliko članova Uprave završilo u pritvoru, no istraga se nastavlja.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat Damir Odak, kojemu u tom poslu pomaže Mađar Balazs Pal Bekeffy

U Nadzornom odboru sjede samo Mađari, i to Antal Gyorgy Kovacs, predsjednik, Gabor Czikora, Laszlo Kecskés, Gabor Kovacz i Csaba Farago.

Volksbankje deveta po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 7 milijarda i 873 milijuna kuna. Većinski vlasnik (99%) je austrijski Volksbank International, a nominalni udio imaju Banca Popolare di Vicenza (0,41%) i EM.RO Popolare S.p.A. (0,41%). Čista dobit Volksbanke u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 29 milijuna kuna.

VB u Hrvatskoj ima 29 poslovnica, i to 8 u Zagrebu te po jednu u 21 hrvatskom gradu. Njihova se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 14 milijuna kuna.

VB pruža hrvatskim građanima standardne bankarske usluge, ali se uglavnom okrenula kreditiranju manjih i srednjih poduzeća te financiranju uvoza i izvoza.

Predsjednik Uprave u Hrvatskoj je Tomasz Jerzy Taraba, a među pomoćnicima su Andrea Kovacs i Dieter Hornbacher. U Nadzornom su odboru Michael Ivanovsky, Gerhard Woeber, Joerg Poglits, Fausto Maritan, David Krepelka, Petar Szenkurok i jedan Hrvat – Dragutin Bohuš.

Međimurska banka deseta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 2 milijarde i 810 milijuna kuna. Većinski vlasnik (96,4%) je PBZ čiji je pak većinski vlasnik talijanska Intesa grupacija. Čista dobit Međimurske banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 31 milijun kuna.

Međimurska banka ima 17 poslovnica u Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji čija je kapitalna vrijednost oko 37 milijuna kuna.

Upravni odbor predvodi Nenad Jeđud, a u Nadzornom odboru sjede Ivan Krolo, Siniša Špoljarec, Ivanka Petrović, Ljiljana Nakić i Dajana Kobeščak.

Od deset vodećih banaka, hrvatska je samo jedna

Kao što se vidi iz prethodnog pregleda, od deset najvećih banaka u Hrvatskoj, samo jedna – Hrvatska poštanska banka – u većinskom je hrvatskom vlasništvu, i to tek na razmjerno niskom sedmom mjestu, s ukupnim udjelom u hrvatskom bankarstvu od samo 4,1%.

Dolazak novih stranih banaka

Unatoč tomu što su strane banke u zadnjem desetljeću uspjele preuzeti gotovo cjelokupno hrvatsko bankarstvo, zadnjih godina pojavljuju se nove strane banke koje do sada nisu poslovale u Hrvatskoj.

Ulaskom u Europsku uniju, hrvatsko će tržište biti potpuno otvoreno svim europskim bankama koje budu htjele poslovati u Hrvatskoj, pa će biti ugroženo i ovo malo bankarskog sektora koje nam je preostalo. Učvršćivanje sadašnjih stranih banaka te dolazak novih znači da će strani kapital i strani interesi čvrsto i dugoročno zavladati domaćim hrvatskim bankarstvom, koje ne će imati gotovo nikakvih izgleda da se ikada oporavi i vrati u hrvatsko vlasništvo.

Osim velikih stranih banaka koje su već učvrstile svoje pozicije, u Hrvatskoj djeluje i nekoliko manjih stranih banaka koje se pokušavaju učvrstiti i povećati svoj udio u ukupnom hrvatskom bankarskom sektoru. To su:

Banco Popolare Croatia ima ukupnu imovinu od 2 milijarde i jedan milijun kuna. U stopostotnom je vlasništvu talijanske Banco Popolare Società Cooperativa. Ima 36 poslovnica diljem Hrvatske. U Hrvatskoj djeluje od 23. travnja 2007. Za predsjednika Uprave postavljen je Goran Gazivoda, a u Nadzornom odboru sjede Giuseppe Malerbi,Lorenzo Chiappini, Samuele Fraizzoli i Paolo Taverna. predsjednik,

Veneto Banka ima ukupnu imovinu od 857 milijuna kuna. U stopostotnom je vlasništvu talijanske Veneto Banca Holding. Ima središnjicu i 12 poslovnica u Hrvatskoj, i to tri u Zagrebu, dvije u Puli, i po jednu u Rijeci, Crikvenici, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Varaždinu i Krapini.

U Upravnom je odboru Fernando Zavatarelli, a u Nadzornom odboru sjede Gian-Quinto Perissinotto, predsjednik, Pierluigi Ronzani, Innocente Nardi,Gaetano Caberlotto i Atos Varusio.

Banka kovanica ima u Hrvatskoj ukupnu imovinu od milijardu i 66 milijuna kuna. Od svibnja 2007. vlasnik je Cassa di Risparmio della Repubblica di San Marino (93.06%). Ima 21 poslovnicu diljem Hrvatske. Nudi posebne kredite poljoprivrednicima i proizvođačima mlijeka.

U Upravnom odboru su Gian Luigi Bonfe i Radojka Olić, a u Nadzornom odboru  Gilberto Ghiotti, predsjednik, Luca Simoni, Vladimiro Renzi, Andrea Albertini, Davor Štern, Pier Luigi Martelli, Aldo Busignani i Ivan Majdak.

BKS Bank ima u Hrvatskoj ukupnu imovinu od 567 milijuna kuna. Stopostotni vlasnik je austrijski Bank rur Karnten und Steiermark Bank. U Hrvatskoj je specijalizirana za leasing vozila i plovila. U Upravnom su odboru ChristianPeterPettinger i GordanRameša, a u Nadzornom odboru HertaStockbauer, predsjednica, HeimoPenker, JosefMorak i DubravkoOrlovac.

Podravskabanka ima ukupnu imovinu od 2 milijarde i 617 milijuna kuna.  Vlasnici su uglavnom Talijani, i to LorenzoGorgoni (9,87%) Assicurazioni Generali S.p.A.(9,54%) Cerere S.R.L.(9,53%), AntoniaGorgoni (9,77%), MiljanTodorovic (8,33%), AndreaMontinari (5,76%), DarioMontinari (5,76%), PieroMontinari (5,76%), SigilfredoMontinari (5,76%), LuigiLiaci (3,94%) i  GiovanniSemeraro (4,11%)

Podravska banka ima 35 poslovnica, uglavnom u Podravini, ali i u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Splitu, Puli, Osijeku i Varaždinu.

U Nadzornom odboru sjede MiljanTodorović, predsjednik, SigilfredoMontinari, DarioMontinari, ĐuroPredović, DollyPredović, MaurizioDallocchioiFilippoDisertori.

Primorskabanka, sa sjedištem u Rijeci, ima ukupnu imovinu od 140 milijuna kuna. Vlasnici su  FrancescoiSvetlanaSignorio (59%), Confisi S.A. (6%), J. L. L. MarcJourdan (5%), CarloDiDato (7%), DomenicoPetrella (6%) i IBS S.R.L. (6%).

Talijani žele preuzimati tuđe banke, a svoje ne daju

Dok je nekoliko najvećih banaka u Hrvatskoj u talijanskim rukama, Talijani ne žele da njihove banke padnu u strane ruke. Kada je nizozemski ABN-AMRO početkom 1995. htio kupiti talijansku Banco Antoniano, tome se oštro usprotivio guverner Talijanske narodne banke Antonio Fazio, rekavši da želi da talijanske banke ostanu u talijanskim rukama.[3]

Kako su hrvatske banke prodane strancima

Jedan je od rijetkih komentatora koji je imao hrabrosti javno upozoriti na kolonijalno stanje u hrvatskom bankarstvu Milan Ivkošić. On je to u Večernjem listu sažeto opisao ovako:

Hrvati su svojevrsno roblje banaka, od kojih je 95 posto u stranom vlasništvu. One u Hrvatskoj ne postoje radi građana i gospodarstva nego obratno – radi ekstraprofita do kojeg dolaze građane i gospodarstvo iscrpljujući… Već je postalo dosadno ponavljati kako su hrvatske banke sanirane sa 87,4 milijarde, a prodane za 5,4 milijarde kuna.

Zna se, imenom i prezimenom, tko su bili glavni sudionici te prodaje i tko se žestoko borio za to da se kupci oslobode obveze da novac potrošen za sanaciju vrate. Ali ni Zlatko Mateša, ni Borislav Škegro, ni Marko Škreb, ni Franjo Luković, ni Božidar Prka, ni Jakša Barbić nikad nisu položili račune za možda najteži udarac koji su zadali hrvatskoj državi od njezine samostalnosti.

…kad odobravaju kredite gospodarstvu, efektivne su kamate 13 posto, što je tvrtkama nepodnošljivo i što zapravo hrvatsku privredu sputava i unazađuje. U matičnim zemljama tih banaka kamate su za iste zajmove višestruko niže nego u Hrvatskoj, pa je u njima nezamislivo takvo lihvarsko poslovanje.

Svemu tome unatoč, hrvatska vlast nema hrabrosti da preko Hrvatske narodne banke i na druge načine obuzda to nezapamćeno profiterstvo. Štoviše, velike državne tvrtke, grad Zagreb i drugi financijsko poslovanje obavljaju preko tih stranih banaka, omogućujući im tako da raspolažu kapitalom za koji nisu prolili ni kapi znoja. Zašto? Pa zato što su strani vlasnici banaka iz država koje imaju odlučujuću ulogu u Europskoj uniji, a hrvatska vlast je za ulazak u EU spremna riskirati još veći slom svoga gospodarstva i još veće siromaštvo svojih građana.

Tko je rasprodao hrvatske banke?

Odmah nakon što su Ivica Račan i Stipe Mesić početkom 2000. godine preuzeli vlast, počela je najveća rasprodaja hrvatskih banaka strancima. U samo godinu dana, strancima je prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva, a do kraja 2003. godine stranci su postali vlasnici 90.8 posto hrvatskih banaka.

Pokojni predsjednik Tuđman se u načelu protivio rasprodaji hrvatskih banaka strancima, tako da je koncem 1998. godine samo 6.7 posto hrvatskog bankarstva bilo u stranom vlasništvu. Od ukupno 60 banaka koje su tada poslovale u Hrvatskoj, njih je 50 bilo u hrvatskom vlasništvu, dok su stranci kontrolirali deset manjih banaka s ukupnom aktivom manjom od 7 posto. Kada je Tuđman već obolio, tadašnji predsjednik Vlade Zlatko Mateša i potpredsjednik Vlade i ministar financija Borislav Škegro prvi počinju s rasprodajom.  Samo u 1999. godini, oni strancima prodaju 33 posto hrvatskog bankarstva, da bi nakon preuzimanja vlasti, započeti posao dovršili novi premijer Ivica Račan i njegov ministar financija Mato Crkvenac.

IME BANKE UKUPNA IMOVINA

(Milijuni Kuna)

DOBIT 2009

(Milijuni Kuna)

(prvih 6 mjeseci)

% TRŽIŠTA

 

Zagrebačka Banka

91476,3

684,4

24.85

Privredna Banka Zagreb

62220,1

521,6

16.90

Erste&Steiermarkische Bank

47704,9

315,3

12.96

Raiffeisenbank Austria

38177,8

250,5

10.37

Hypo Alpe-Adria Bank

37193,9

264,5

10.10

Splitska Banka

27325,6

181,1

7.42

Hrvatska poštanska banka

15079,4

-85,4

4.10

OTP Banka Hrvatska

12495,1

51,1

3.39

Volksbank

7872,7

29,3

2.14

Međimurska Banka

2810,0

31,1

0.76

Podravska Banka

2617,2

13,2

0.71

Jadranska Banka

2264,1

14,9

0.61

Istarska Kreditna Banka Umag

2187,3

13,3

0.59

Karlovačka Banka

2167,4

4,6

0.59

Banco Popolare Croatia

2001,4

-23,6

0.54

Croatia Banka

1747,1

-11,7

0.47

Kreditna Banka Zagreb

1442,7

6,4

0.39

Credo Banka

1336,6

6,2

0.36

Centar Banka

1336,1

6,0

0.36

Imex Banka

1232,1

2,5

0.33

Vaba Banka Varaždin

1230,6

2,4

0.33

Partner Banka

1178,3

5,4

0.32

Štedbanka

1071,8

19,2

0.29

Slatinska Banka

1068,2

3,4

0.29

Banka Kovanica

1066,0

-13,2

0.29

Veneto Banka

857,4

-18,5

0.23

BKS Banka

567,4

-0,8

0.15

Banka Brod

439,3

2,7

0.12

Samoborska Banka

383,8

0,7

0.10

Nava Banka

333,4

-1,5

0.09

Banka Splitsko-Dalmatinska

202,2

0,2

0.05

Primorska Banka

140,8

-2,0

0.04

Obrtnička Štedna Banka

130,6

-0,3

0.04

 


[1] Prema članku 127 (2) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao jedan od prvenstvenih ciljeva sustava središnjih banaka Europske unije (ESSB) navodi se i održavanje i upravljanje službenim deviznim rezervama država članica. O budućem podređenom položaju Hrvatske narodne banke govori i članak 131 prema kojemu: Svaka država članica jamči da je njeno nacionalno zakonodavstvo, uključujući zakonske propise nacionalne središnje banke, u skladu s Ugovorima i Statutom ESSB-a i ESB-a. ESB je kratica za Europsku središnju banku.

[2] Večernji list, 20. 3. 2010.

[3] Jutarnji list, 20.3.1995

[4] Večernji list, 25.2.2010

 

 

 Izvor: HRsvijet/Marjan Bošnjak

Komentari

Komentari

Društvo

Ivica Šola: Pupovčevu dožupanu bilo bi pametnije da šuti

Objavljeno

- datum

Hrvatska, nažalost, nije Država Izrael. Izrael je okrenut budućnosti, danas je gospodarska, vojna i politička sila. Ali je okrenut i prošlosti, jer jedno drugo ne isključuje.

Tako, dok su razvijali državu i blagostanje, nisu zaboravili svoje žrtve holokausta. I pedeset i više godina nakon završetka 2. svjetskog rata hvatali su nacističke zločince po svijetu i sudili im.

Kod Hrvata je suprotno, medijska, pravosudna i politička mašinerija u ime “okretanja budućnosti” već dvadeset i sedam godina ili ne procesuira ili zataškava zločine.

Židovi su pak dvadeset sedam godina od završetka 2. svjetskog rata, koliko je i kod nas prošlo od Domovinskog, 1962. osudili u Jeruzalemu Eichmanna. Zato, kada bilo tko u medijima, u politici, kaže pustimo prošlost, okrenimo se budućnosti, zapravo govori – zataškajmo zločine.

Terete ga (i) Srbi

Vukovar i Hrvatska prepuni su Eichmanna i Eichmannčića. Prosvjed u Vukovaru, samo slijepac i kolaboracionst to nije vidio, bio je usmjeren protiv Eichmanna iz našeg sokaka. Ni “p” od politike.

Na jednoj strani govor, krik žrtava, silovane žene, na živo kastrirani muškarci, logoraši, preživjeli prerezanoga grkljana, koji su hrvatskim pravosudnim institucijama, kao i na prosvjedu, imenom i prezimenom prijavljivali svoje krvnike, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ali ništa, muk, šutnja, opstrukcija ili sumanute političke interpretacije prosvjeda i diskreditacija krika žrtava nad kojima je, kako neki pišu, “Plenković odnio pobjedu”, a skup doživio “fijasko”.

Umjesto da slušaju žrtve, oni broje koliko je bilo prosvjednika. Bolesno. Da ih je bilo pet, to je sekundarno, bitno je da su žrtve imenovale zločince imenom i prezimenom, a da procesuiranja nema. Dapače, veliki medijski prostor daje se, na sam dan prosvjeda, mogućim sudionicima zločina na Ovčari, koji to, dakako, negiraju.

Radi se o aktualnom dožupanu vukovarsko-srijemskom i istaknutom članu Pupovčeva SDSS-a Đorđu Ćurčiću, koji je na dan prosvjeda u Vukovaru dobio ogroman prostor i osvanuo na naslovnici utjecajnog priloga jednog dnevnog lista.

Moja je građanska, ljudska i moralna odgovornost, u ime svih silovanih, masakriranih zaklanih i ubijenih u Vukovaru reći, što koštalo da koštalo – Ćurčić laže! U samoj opremi teksta, da dalje ne idem, vrište laži.

Prva, Ćurčić nije na meti “radikalne desnice”, kako tvrdi medij, Ćurčića terete Srbi. Ponovit ću, Ćurčić je Cvjetinu Joviću naredio da kopa jamu na Ovčari u koju su pobacana tijela ubijenih iz bolnice. Tereti ga i njegov sin Slobodan. Tereti ga… Možda su otac i sin Jović i ostali Srbi koji su uprli prst u Ćurčića “ekstremna desnica”, ne znam.

Znam samo da je jedan, danas bliski suradnik ministra Božinovića, odmah nakon mirne reintegracije dao Cvjetinu Joviću po žurnom postupku putovnicu i predali ga srpskim službama, a ovi ga prebacili u Norvešku, gdje i danas živi sa sinom. Ćurčić dalje tvrdi da je bio “radnik na Ovčari”, samo ne objašnjava koje vrste “radnik” i koje je “poslove” obavljao.

‘Običan radnik’

Drugo, Ćurčić tvrdi da nije znao za zločine. Laže. Kako to može tvrditi kada postoje svjedoci da jest. Evo primjer. Ivan Vukojević, Hrvat, danas pokojni (eto, žrtve umiru bez pravde), radio je kao veterinarski tehničar u VUPIK-u s Ćurčićem prije rata. Ćurčić je bio traktorist. Pred hangarom, nakon okupacije Vukovara, Ivana, koji je bio ranjen, zajedno s njegovom ženom Janjom, krenuli su tući.

Traktorist Ćurčić, kojemu je prije rata Ivan Vukojević puno pomogao, spasio ga je od smrti. Nazvao je oficira JNA-a koji mu je dao vozilo, a Ivan i Janja su vojnim vozilom odvezeni do škole u Sotinu. Potom su preko BiH prebačeni u Hrvatsku. To mogu potvrditi Srbi i istražitelji.

Za usporedbu, što jasno govori koliki je bio Ćurčićev utjecaj među zločincima, da jednim telefonskim pozivom riješi sve, Igora Kačića, hrvatskog zarobljenika, pokušao je spasiti njegov prijatelj, srpski dragovoljac. Nekoliko puta je Igora vadio iz grupe za likvidaciju, ali ga je oficir, psujući, vraćao nazad. I tako je ipak ubijen.

Kako Ćurčić može reći da nije znao za zločine, kada je evidentno da je imao snažan utjecaj na organizatore zločina da je jednim pozivom riješio sve, što drugi Srbi nisu mogli, pa ni za Igora Kačića.

Neću ništa sugerirati, zaključite sami o Ćurčiću kao “običnom radniku” na Ovčari koja je u to vrijeme, kad smo već kod “radnika”, bila radni i koncentracijski logor za Hrvate zaposlene u VUPIK-u, koji su 18., 19., i 20. studenog tamo maltretirani, a čuvali ih kao stražari srpski radnici VUPIK-a. Očito, osim Ćurčića, na Ovčari je tada bilo puno “radnika”. Koji morbidni cinizam!

Ne osporavam Ćurčiću slobodu govora, kao niti medijima da mu daju prostor, ali sam dužan donijeti i “drugu stranu” marljivog radnika Ćurčića, nekad traktorista, danas dožupana i koalicijskog partnera HDZ-a. Ima još toga, zato, bez cinizma, preporučujem Ćurčiću da mu je pametnije da šuti jer će krvava ravnica kriknuti!

No, nisu meni problem Ćurčići, već “naše” pravosuđe, DORH i MUP koji svojim (ne)činjenjem sudjeluju u zločinu. Ovo nije Država Izrael, stoga, okrenimo se budućnosti. S Ćurčićima na čelnim mjestima…

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Tko to podmeće Andreju Plenkoviću?

Objavljeno

- datum

Prvi su počeli podmetati oni koji su iskoristili lex Agrokor kako bi sve poslove podmetnuli njegovim prijateljima

Do prije dvije godine Hrvati su zamalo bili prepušteni sami sebi. Vlast je bila klimava, institucije bez političkog nadzora, a narod zbunjen. Ali, srećom, takvo stanje nije dugo potrajalo. Zagazili smo u razdoblje u kojem je politika brzo pohvatala sve konce i preuzela potpuni nadzor nad institucijama. Započela je era političke stabilnosti. Era u kojoj su institucije u službi stabilnosti, a politika jamac njihove neovisnosti. Što bi rekao gospodin Pupovac, to je razina nadzora i kontrole koja se ne može platiti ni suhim zlatom – Borislav Ristić u VL-u.

Zato treba dati državno priznanje svima onima koji su na tom putu žrtvovali vlastiti obraz i sav svoj politički kapital usmjerili na očuvanje te opjevane stabilnosti. U prvome redu, hvala zagrebačkom gradonačelniku, koji je delajući 365 dana u godini za svoje jato otkupio najveći broj slobodnih radikala. A sada bi neki te odgovorne ljude optuživali da su jeftini preletačevići? Koja besmislica, jer kako netko s takvim životopisom može biti jeftin? Oni su samo jamstvo da nikakve presude neće ugroziti stabilnost.

Hvala i gospodinu Vrdoljaku koji je zbog žrtve za stabilnost izgubio reputaciju omiljenog hrvatskog političara. On je svojim životnim primjerom djeci pokazao što je to “škola za život”.

I kako se javnim natječajima informatika pretvara u virtualnu stvarnost. Koliko je brižljivo pristupljeno ovoj reformi, govori i podatak kako je težina torbe smanjena za 30% jer se posebna pažnja obratila na to da se odmah ne uvode digitalne knjige kako učenici ne bi pomisli da je znanje lagano. Nije lagano kao što nije laka odgovornost upravljanja polovicom državnih tvrtki.

Posebno hvala gospodinu Pupovcu koji je zbog podrške ovoj vlasti jedva preživio napad giricama, koji je svoj čitav politički kapital obilato umnožio. To je čovjek bez kojega bi svi hrvatski Srbi ostali prepušteni totalnoj nebrizi i očaju i bez kojega bi davno zaboravili kako je nekad bilo bolje.

I na kraju, posebna zahvala ide našem premijeru koji je vezivno tkivo i snaga koja je sve ove različitosti okuplja u jednu duboku vreću. Zbog toga je izložen stalnim napadima, trpi najjače udarce i konstantna podmetanja. Znajući koliku plaću ima u Europarlamentu, prvo su mu podmetnuli neposlušnu stranku, a zatim zamjenika stranke koji ga stalno opstruira i pokraj kojega ne može ništa napraviti. A prethodnici su mu u amanet ostavili vjetrokaz, koji mu je 808 glasača podmetnulo kao predsjednika Sabora. Unatoč svim tim podmetanjima, on je opet bio spreman za žrtvu i preuzeo je vlast. A onda su toj vlasti podmetnuli lošu oporbu, kako se pokraj Bere i Pernara ne bi vidjelo koliko je on dobar.

Pokušali su mu podmetnuti u Vukovaru i na taj način zabiti klin između njega i gospodina Pupovca. Ali ekstremna desnica u tome nije uspjela jer je stabilnost sačuvana pravovremenim djelovanjem premijera, koji je prema riječima ministra Kušćevića, svojim nedolaskom izbjegao politiziranje tog skupa i sačuvao žrtve od “diskrepancije u percepciji”.

Onda se 40 tisuća onih koji se ne znaju čitko potpisati sjetilo referendumom ugroziti stabilnost. Čak su podmuklo mislili podmetnuti i onaj Sauchin potpis. Srećom je ministar Kuščević ostao pribran i 371 tisući potpisnika poslao poruku kako su gubitnici i da “tko gubi, ima pravo da se ljuti”. Upravo zato treba imati povjerenja u institucije koje transparentno zabrane nadgledanje prebrojavanja.

Ali našem premijeru najviše podmeću oni koji ga hvale. Znaju lijevi mediji i komentatori koliko ga ljudi vole pa se svim silama trude obraniti ga od njegovih desnih birača. A on za svoje birače radi sve. Potrošio je tako pola milijarde njihovih kuna na Uljanik, a sada jamči da će u likvidaciji potrošiti još 2,5 milijarde, ali ni to nije sve. I onda dolazimo do pitanja “tko podmeće Plenkoviću”. Pa, prvi su počeli oni koji su iskoristili lex Agrokor kako bi sve poslove podmetnuli njegovim prijateljima. Iza njih su došli oni koji se služe prljavim podmetanjem da će on uskoro preuzeti neku visoku funkciju i nama upravljati iz Europe. To su oni koji žele da se kandidira kako bi ga osramotili i internacionalizirali aferu Borg, kao da bi za to ikoga u Europi bilo briga. Ne daju se u Europi ostavke za takve gluposti. Ali ni Europi nije vjerovati – europski pučani su mu, tako, podmetnuli skraćenicu EPP, znajući da se to na hrvatski prevodi kao ekonomsko-propagandni program.

Kako onda ostati pribran pod svim tim napadima? Kako osigurati da se Hrvatska i dalje nastavi vrtjeti u mjestu? Tako da institucije paze da ni u jednom trenutku ne ugroze vlast, a vlast će poduzeti sve što joj je u moći da oni nikada ne skrenu s tog puta (Vecernji list).

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

STIGLE NOVE SNAGE: U HDZ-u nemaju pojma što im spremaju već na prvim izborima

Objavljeno

- datum

HDZ-OV TEAM BUILDING …

Oni koji sada u vrhu vlasti i HDZ-a i u većini oporbe i medija slave propast referendumskih inicijativa i to što se u Vukovaru skupilo “samo” 15 do 20 tisuća prosvjednika, zavaravaju se.

Prosvjednici su možda izgubili bitku, no rat je tek započeo. Uljuljkivanju i lovorikama nema mjesta jer onaj tko je u 14 dana uspio skupiti, sasvim svejedno 350 ili 400 tisuća potpisa, ozbiljan je politički igrač i nije ga pametno podcijeniti, piše Davor Ivanković za Večernjak.

Vjerojatno u Hrvatskoj sada ne postoji neka druga politička snaga koja bi mogla u tako kratkom roku prikupiti više potpisa za bilo što. Ako znamo da onaj tko ne izlazi na izbore, ne izlazi ni na potpisivanje peticija, možemo zaključiti da su oni koji su dali svoj potpis glasači, odnosno birači i da će ti ljudi koristiti svoje biračko pravo.

Ako pak znamo da su oni potpisom prosvjedovali protiv sadašnjih vlasti, Plenkovićeve Vlade i HDZ-a koji on vodi, jasno je da je vladajuća stranka u velikim nevoljama. Jer se može procijeniti da su potpisnici i prosvjednici iz HDZ-ova biračkog korpusa.

Kada bi samo polovica njih izišla i na sljedeće izbore i umjesto HDZ-u glas dala nekoj drugoj političkoj opciji, HDZ bi doživio potop. A koliko je svaka tisuća birača važna potvrđuju brojke iz 2016., kada je na izborima za HDZ glasovalo 683 tisuće birača (61 saborski mandat), a za ujedinjenu lijevu opciju 637 tisuća (54 mandata).

Uostalom, Most je sa 187 tisuća glasova osvojio 13, a Živi zid je sa 117 tisuća glasova čak osam mandata. Stvarna ili hinjena mirnoća i samozadovoljstvo vladajućih sada počivaju na nekoliko premisa.

Glavna kaže da će Plenković i njegov HDZ uspjeti nadoknaditi gubitak na desnom biračkom tijelu ulaskom u lijevi politički prostor koji će mu donijeti nove birače. To će se, prema tim računicama, morati dogoditi zbog potpune razlomljenosti ljevice, pa će oni koji sada slijeva aplaudiraju Plenkoviću ubuduće glasovati za njega. Je li tome baš tako?

Bivši šef i HDZ-ov premijer Sanader također se bio okušao u političkom manevriranju prema ljevici i gušenju stranačke desnice, no kad je trebalo, nije dobio dio glasova ljevice, nakon njegova odlaska HDZ je izgubio vlast. Sve je došlo na naplatu, a HDZ se vratio u sedlo tek kada se opet okrenuo prema svojem originalnom svjetonazoru.

Realnije je, dakle, procijeniti da je HDZ-ovo klatno doseglo svoju krajnju lijevu granicu i da više od toga HDZ-ovo biračko tijelo ne može tolerirati. Pouka je da najveći dio razočaranih birača SDP-a i ljevice sigurno neće glasovati za HDZ, pa bio on i Plenkovićev.

Pa kada ministar Lovro Kuščević na HTV-u ustvrdi da su referendumske inicijative “zagadile društvo” on to kaže ili iz straha ili zato što uopće ne shvaća koja tektonska pomicanja nastaju u HDZ-ovu biračkom tijelu.

Takve izjave iz vrha HDZ-a samo dodatno “ogađuju” HDZ kod tog dijela birača. Jedan od bivših HDZ-ovih lidera iz toga zaključuje da HDZ još nema pojma što mu se sprema i čudi se kako u vrhu stranke ne vide da su referendumske inicijative potpisivale uglavnom tisuće mladih i educiranih, obiteljskih ljudi. Koji su već nekoliko puta od prošlog proljeća, kada su u kolonama prosvjedovali u središtima velikih hrvatskih gradova, pokazali da posjeduju neku novu političku energiju.

Kako se stvari odvijaju, sad je već zamislivo da su oni blizu formiranja nove političke, konzervativne opcije koja bi, potencijalno, mogla izmijeniti hrvatski politički okvir. Ovdje se, dakle, ne radi o već viđenom – da dio srditih HDZ-ovaca radije glasuje za pravaške državotvorne stranke ili za sličnu opciju koju vode Hasanbegović, Esih i Glasnović.

Naprotiv, ovdje je riječ o aktivizmu sasvim nove ekipe ljudi koji za sebe najkraće kažu da oni “vole Hrvatsku i Boga”. Kažu i to da su protiv političkih kalkulanata.

Svesti te grupe mladih, obrazovanih konzervativaca na štićenike i aktiviste Željke Markić također bi moglo biti pogrešno. Koliko se zasad može čuti iz tog za javnost zasad vrlo zatvorenog kruga, Markić je “svoje odigrala” i u tijeku je okupljanje oko lidera koji će imati težinu za izbore.

I kada se kaže da je Plenković ovladao HDZ-om te da je dobro da se od pokreta HDZ profilira u stranku, zaboravlja se da je u HDZ-u kao pokretu bilo mjesta i za konzervativce. Ako se oni više u njega ne mogu uklopiti i ako za njih u HDZ-u više nema mjesta, jasno je da moraju krenuti svojim putem. A onda će postati odlučujuće tko će na izborima dobiti tih 350 tisuća glasova. I koji bi, da parafraziramo Kuščevića, iz temelja mogli “zagaditi” izbore.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno