Connect with us

Društvo

‘Upravo sam se vratio iz Europe, gdje sam vidio strašnu viziju njene budućnosti’

Objavljeno

- datum

 AMERIKANAC RAZVALIO EU !       Dr. Christopher C. Hull, bivši šef osoblja Kongresa SAD, trenutno izvršni dopredsjednik washingtonskog Centra za sigurnosnone politike, prisustvovao je, kako kaže, “orvelovskom” sastanku OESS-a, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju nekoć poznate kao KESS.

Ona danas okuplja 56 država članica, među kojima je od 1992. i Hrvatska, i najveća regionalna sigurnosna organizacija na svijetu.

“Upravo sam se vratio iz Europe, gdje sam čuo jeziv odjek njene prošlosti”, kaže on. Sastanak OESS-a kojem je prisustovao je bio na temu “implementacije ljudske dimenzije”, što god to značilo (“Human dimension implementation meeting”), a Hull kaže kako je bio obilježen neprijateljstvom spram slobode govora, i neprijateljstvom spram stvarnosti kao takve. HDIM je inače organzirao “Ured za demokratske institucije i ljudska prava” (ODIHR, što amerikanci čitaju kao “Oh, dear”.) Radi se o tijelu koje je osnovano davne devedesete za nadgledanje slobodnih izbora, a koje se s vremenom, kaže Hull, pretvorilo u uvrnuti forum za promoviranje kulturnog marksizma i političke korektnosti, a u zadnje vrijeme i šerijatskih zakona. Dakle, OESS je s vremenom prešao put od strateške hladnoratovske međunarodne organizacije do sredstva za promoviranje totalitarizma u nekoć demokratskom svijetu.

Na primjer, povelja OESS-a dogovorena još 2002. u Portugalu “Snažno odbacuje poistovjećivanje terorizma s bilo kojom nacijom ili religijom”. Problem je što je terorizam s religijskim predznakom već desetljećima i te kako u stvarnosti poistovjećen s jednom posve određenom religijom, dok slučajevi religijskog terorizma u ime drugih religija nisu zabilježeni odavno, bar ne u Europi i bar ne spomena vrijedni. No, kaže Hull, u privatnim razgovorima koje je vodio s osobljem OESS-a, oni su se u bar tri navrata pozvali na povelju iz Porta – odbijajući ikakvu povezanost terorizma s Islamom – unatoč 31.805 zabilježenih napada islamskih terorista, da se ne spominju u zadnje vrijeme u EU raširena ubojstva “iz časti” i egzekucije u ime šerijata.

“Namjerno sljepilo OESS-a inficira previše članica. Austrija je zoran primjer. Prisustvovao sam sastanku kao član tima predvođenog od Elisabeth Sabaditsch-Wolff, Austrijanke osuđene prema trenutnim zakonima o suzbijanju blasfemije. Ona je na privatnom događanju okarakterizirala Muhameda kao pedofila, zbog braka sa šestogodišnjom djevojčicom kojeg je konzumirao kad joj je bilo devet. To što je njena izjava bila činjenično nepobitna nije bila dovoljna obrana. Još gore, namjerno ili ne, presuda austrijskog suda se podudarala s šerijatom.

Naš tim je tvrdio da šerijat potiče trenutni val terorizma – i bezbrojna druga zla, usput – u Europi i diljem svijeta. U zadnjih 13 sastanaka prije plenarne sjednice argumentirali smo, na primjer, da “prihvaćanjem tzv. tolerancije i nediskriminacije, države koje participiraju u organizaciji dolaze u opasnost da promoviraju totalitarizam, antisemitizam, i progon ljudi po vjerskoj osnovi. To je zbog toga što je, prema brojnim kako kritičarima tako i zagovornicima, islamski zakon, poznat i kao šerijat, totalitarni sustav utemeljen na tekstovima prožetima antisemitizmom i vjerskom isključivošću, što rezultira ozbiljnim vjerskim progonima.”

Kao odgovor na njihovu intervenciju, kaže Hull, moderator ih je “stalno podsjećao” na posvećenost zemalja članica OESS-a toleranciji i nediskriminaciji. “Dapače, tri puta me je osoblje ODIHR-a, jednom uključujući novopostavljenog direktora ODIHR-a Ingibjörg Sólrún Gísladóttir s Islanda, uljudno ušutkalo tijekom privatnih razgovora usred rečenice, umjesto da se pokušaju baviti argumentima o postojanju ozbiljnog konflikta između temeljnih načela OESS-a s jedne strane i šerijata i džihada s druge strane. Direktor Gísladóttir je na kraju uzeo govorničko mjesto kako bi nas javno osudio i rekao kako su sudionici sastanka, ‘na nesreću svjedočili diskursu koji ne spada na forum posvećen produbljivanju tolerancije. U stvari, diskursu koji ne spada nigdje.’”

Problem je što šerijat i tolerancija, naravno, ne idu u istu rečenicu: tolerirati šerijat u ime tolerancije je smisleno koliko i tolerirati nacizam i komunizam, i prihvaćati ograničavanje ljudskih prava kako se ne bi povrijedilo osjećaje onih koji u te ideologije vjeruju. Naravno, nema razloga zašto se ne bi toleriralo i šerijat, i komuniste, i naciste – ali ima razloga zašto niti jednima ne bi trebalo dozvoliti da određuju što je drugima dozvoljeno a što ne, pa niti da unutar svog kruga ljudi provode svoje zakone suprotne zakonima i normama civiliziranih i demokratskih država. Ali, direktor Gísladóttir očito vjeruje da je govoriti protiv netolerancije i diskriminacije sadržane u šerijatskim zakonima neprimjereno forumu koji se bavi problemima netolerancije i diskriminacije, i da tako nešto treba biti zabranjeno.

Hull kaže i kako ih je veleposlanik Florian Raunig, šef radne skupine predsjedavajuće zemlje OESS-a, Austrije, prekorio kad su namjeravali govoriti o vezi šerijatskog prava i islamističkog nasilja. “Bez ironije je odbacio naše izjave kojima, kako je rekao, “nije bilo namjera podržati naša načela i jednoglasno usvojene obveze o ljudskim pravima i temeljnim slobodama”. Umjesto toga, rekao je, “svi trebamo poštivati ​​načela tolerancije i pokazati poštovanje i razumijevanje jedni za druge.” Odnosno, zapadnjaci se moraju pridržavati načela tolerancije čak i kad to znači kršenje temeljnih sloboda poput slobode govora kako bi tolerirali one koji su došli u Europu i Ameriku s izričitim namjerom nametanja najntolerantnijeg pravnog režima svijeta koji je ikada poznavao, šerijatskog”.

Raunig je dalje obrazložio kako su zemlje članice OESS-a  “tijekom godina usvojile brojne obaveze u području ljudskih prava. Moramo ih očuvati, ako želimo živjeti u miroljubivim, harmoničnim, sigurnim, i zaštićenim društvima”. No ulice zapada više nisu sigurne, društva nisu harmonična, ljudi nisu zaštićeni, a brojni od novih europljana očito nisu ni najmanje miroljubivi. Ukratko, OESS smatra da će stalni dotok imigranata koji dolaze iz zemalja islamisičke kulture u kojima vlada šerijat pridonijeti sigurnosti, harmoniji, i miru na ulicama zapadnih gradova – iako svi dokazi govore suprotno, da je s porastom broja imigranata iz takvih zemalja uvijek u porastu i nasilje i nesigurnost.

No sastanak je protekao, kaže Hull, u atmosferi poziva na borbu protiv islamofobije, govora mržnje, i “incidenata iz mržnje”, uključujući i borbu protiv bilo kakvog govora koji nije u skladu s promoviranjem tolerancije. Upravo u vrijeme održavanja sastanka dogodio se teroristički napad u londonskoj podzemnoj željeznici – srećom bez ljudskih žrtava, ovaj put, ali na sastanku ga nitko nije niti jednom riječju spomenuo, kao niti mogućnost da postoji ikakva netolerancija ili mržnja spram europljana na strani islamista. “Upravo sam se vratio iz Europe, gdje sam vidio strašnu viziju njene budućnosti”, zaključuje svoje dojmove sa sastanka OESS-a Christopher C. Hull. (M. Holjevac/Dnevno.hr)

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

Nije problem Vučić, već naša politička “hrabrost”

Objavljeno

- datum

Prošle godine, kada je ona nesretna mješovita komisija, koju je inaugurirao papa Franjo, završila s radom, kako bismo sa Srbima “dijalogizirali” istinu o Stepincu, pozvali me s Radiotelevizije Srbije da u povodu toga budem gost. Dvojica srpskih kolega i ja. Slušam ih, lupetaju k’o Maksim po diviziji više od pola stoljeća ofucane laži o Stepincu na matrici Viktora Novaka i Titove presude. Dođe red na mene.

Suočim ih s dokumentima iz arhiva, posebno onih iz Ujedinjenog Kraljevstva, navodim gole činjenice, citiram engleske i židovske povjesničare, ne hrvatske, koji stubokom pobijaju srpske falsifikate o “ustaši” Stepincu… Ma kakvi, kao da govoriš bukvama, a ne ljudima “znanstvenicima”. Srbi ne vole činjenice. Oni vole mitove. Čak i kada sam ih suočio s činjenicom da je Stepinac od ustaša spasio episkopa Dositeja, rekli su “to je zato da bi napravio Hrvatsku pravoslavnu Crkvu.”

Mitomanija, a s mitomanijom je nemoguće dijalogizirati. Tako nije samo kada su crkve u pitanju već i politika, iako su u Srbiji (veliko)srpska politika i pravoslavlje dvije strane istog novčića.

Križ i mač

Njima je važniji sveti Sava od Isusa. Evo jedan primjer. Kod nas u Katoličkoj Crkvi postoji jedna udruga za evangelizaciju sastavljena od obiteljskih ljudi, žena i muškaraca, koje mjesni biskup šalje svake godine u drugu zemlju. Jednog mog znanca prošle godine zapala Srbija. Stigao u Valjevo i sa srpskim protom, kako ne bi bilo prozelitizma, hoda ulicom i naviješta Evanđelje. Priđe ovaj moj jednom sredovječnom gospodinu i krene naviještati Isusa. Ovaj, Srbin, mu odvrati: “Ne trebate meni naveštati, ja sam pravoslavac.” Njegov prota malo zastane i kaže: “Ček bre malo, ali ti nisi kršten.” Ovaj odvrati: “Kakve to ima veze, pa ja sam pravoslavac.” Eto, tako Srbin doživljava svoje “hrišćanstvo”, koje nema veze s Krstom, to je nacionalistička ideologija. Dovoljno je samo usporediti crkvu hrvatskih mučenika na Udbini i hram svetog Save u Beogradu. Pred našom crkvom na Udbini je kip svetog Ivana Pavla II. koji u ruci drži križ. Pred hramom svetog Save je Karađorđe koji u ruci drži – mač!

Jednako je i sa srpskom politikom. Za nju je otac nacije Dobrica Ćosić rekao da joj je duša laž, da je “laž srpski državni interes.” Kao i crkvena, tako i srpska državna politika ne želi dijalog, osim ako se pod dijalogom smatra laž, ignoriranje i iskrivljavanje činjenica i umivanje lica pred svijetom. Srpska politika ista je stotinama godina: velikosrpstvo. Evo što Strossmayer piše prije 150 godina nunciju Serafinu Vanutelliju u Beč: “Mađari… iskorištavaju u tu svrhu taštinu Srba koji smatraju da su ispred svih drugih pozvani da, uskrisivši carstvo svoga cara Dušana, jedini na Balkanskom poluotoku zavladaju. To je anakronizam i opsjena bolesnog uma iz četrnaestog stoljeća kad je Dušan, kralj svakako vrlo sposoban no isto tako vrlo podmukao i okrutan, živio… Ponavljam: tu misao ponovno oživjeti isto je što i trabunjati prepuštajući se pukim opsjenama ali, na žalost, narodi zahvaćeni nadutošću i sebičnošću (Srbi) ravnaju se radije snovima i opsjenama negoli istinom i pravdom.”

Ignorirati

Dakle, srpska politika, od cara Dušana do ovog ljigavog Vučića, prosta je k’o pasulj. Pročitano. Zato Srbi nisu problem, pa ni Vučić. Tu autističnu politiku i Crkvu treba ignorirati. Problem je (aktualna) hrvatska politika koja tolerira srpsku petu kolonu u medijima, nevladinim udrugama, na sveučilištima… koja je megafon velikosrpske propagande i laži u RH. Problem je vlast koja koalira s Pupovcem koji na dan kada obilježavamo Oluju i Dan domovinske zahvalnosti ide u Beograd i pali svijeću uz Vučića na Dan žalosti. Pupovac koji je zapravo ambasador Beograda u Zagrebu, kojeg ne zanimaju problemi Srba u RH, spreman ih je, kao i Milošević devedesetih, žrtvovati ako je to oportuno Beogradu. Sa SPC-om i Beogradom dijalog nije moguć, jer ga oni ne žele. Zato i Vučića treba ignorirati. Ako s nekim treba voditi dijalog, onda su to Vatikan, EU i SAD koji nas guraju u ovakve besmislene političke igrokaze kakav je bio ovaj Vučićev dolazak u Zagreb. I objasniti im argumentima, iz prve ruke, što je to za SPC i srpsku politiku “dijalog”. Nažalost, nemamo mi taj kalibar političara koji će našim zapadnim “mentorima” reći NE, Srbe ignorirati, a njihovu petu kolonu u RH svesti na prava mjeru, mjeru nebitnih palanačkih bukača i manipulatora koje još i financiraju. Da, nije Vučić problem, niti srpska politika. Njihova mitomanska i falsificirajuća politička agenda je jasna stoljećima. Problem su naši koji hrabrost vezu na odjeći, a ne u srcu i umu (Ivica Šola/Glas-Slavonije)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(UŽIVO) DRAMATIČNO U VLADI NAKON RAMLJAKOVE OSTAVKE: Dalić i Ramljak kod Plenkovića

Objavljeno

- datum

Nakon što je Ante Ramljak podnio ostavku na mjesto izvanrednog vladinog povjerenika u koncernu Agrokor, od jutros kreće raspetljavanje ove političke krize. U tijeku je sastanak premijera Plenkovića s ministricom Dalić i Antom Ramljakom – prenosimo iz dnevno.hr.

Iz minute u minutu objavljivat ćemo sve pojedinosti sastanka.

Iz Agrokora je stiglo priopćenje za javnost u kojem je Ante Ramljak objasnio razloge svoje ostavke:

“Zajedno sa suradnicima i zaposlenicima Agrokora stabilizirao sam poslovanje, očuvali smo zaposlenost, spriječili propast dobavljača i stvorili preduvjete da sada vjerovnici mogu i trebaju ispregovarati nagodbu do kraja. Nažalost, neizvjesnost koja je bila stvorena vezano uz moj ostanak na mjestu izvanrednog povjerenika snažno radi protiv ovog procesa. Neopozivu ostavku na mjesto izvanrednog povjerenika dajem kako ne bih osobno postao prepreka postizanju nagodbe. Vjerovnicima i zaposlenicima Agrokora, koji su jedini bitni i zbog kojih postoji postupak izvanredne uprave, zahvaljujem na povjerenju i podršci.”

12:00 Ante Ramljak stigao u uzgradu Vlade

10:55  Započeo sastanak premijerova užeg kabineta. Odlučuje se o Ramljakovu nasljedniku.

10:35  U Banske dvore stigao Zdravko Marić, ministar financija, i poručio: “Nema opasnosti za financijski sustav”.

10:15  U Banske dvore stigao Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa.

9:00  Savjetnici AlixPartnersa stigli su u Agrokor.

8:55  Članica Privremenog vjerovničkog vijeća Marica Vidaković izjavila je: “Smatram da je u ovom trenutku proces u vrlo osjetljivoj fazi. Mislim da to neće proći tako jednostavno i da će proces doživjeti određene paralize”.

8:50 Predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministrica financija Martina Dalić stigli su u Banske dvore.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović rekla je u intervjuu Globusu da niti jedan pojedinac nije vrijedan kompromitirati sve dobro što je napravljeno u proteklih deset mjeseci u krizi s Agrokorom, a posebno brine, istaknula je, činjenica da je slučaj Agrokor Vladi oduzeto toliko energije da se svi sada bave gašenjem požara umjesto investicijama, otvaranjem novih radnih mjesta i reformom državne uprave.

Na pitanje o njezinom razlazu s Vladom oko Agrokora i kako ocjenjuje Vladino upravljanje tom krizom, predsjednica Republike je rekla: “Da, bila sam vrlo kritična prema honorarima savjetnika. Mislim da su oni pretjerani, duboko nemoralni i da je u konačnici riječ o sukobu interesa. A najnovije informacije po kojima je gospodin Ramljak bio, nakon imenovanja za Vladina povjerenika, još dvadeset dana zaposlen u tvrtki Texo Management, koja je kasnije sklopila milijunski ugovor s Alix Partnersom, dakle posredno s Agrokorom, po mojem mišljenju čine poziciju gospodina Ramljaka, kao Vladina povjerenika, neodrživom.”

Ni jedan pojedinac nije vrijedan kompromitirati sve dobro što je napravljeno u proteklih deset mjeseci, rekla je u intervjuu koji je dala Globusu u ponedjeljak, 19. veljače na dan kad je obilježila treću godišnjicu mandata i dan prije no što je Vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak dao ostavku.

“Treba biti fer i priznati da se ova Vlada našla u krizi s Agrokorom koja nije nastala preko noći i u nastalim okolnostima preuzela je odgovornost te spriječila urušavanje gospodarskog sustava. Ono što je dobro jest da se stanje stabiliziralo, da su sačuvani poslovi i radna mjesta. A riječ je o ogromnom broju ljudi. Ali moram reći i to da me posebno brine činjenica da je slučaj Agrokor Vladi oduzeto toliko energije da se svi sada bavimo gašenjem požara, a ne novim investicijama, otvaranjem novih radnih mjesta, reformom državne uprave,” kazala je predsjednica.

Kratko Pernarovo obraćanje:

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

EKSKLUZIVNO: JESU LI SRBI SPREMNI ISPRIČATI SE HRVATSKOJ ZA POČINJENE ZLOČINE U AGRESIJI NA HRVATSKU KAO ŠTO JE TO URADIO MILAN BABIĆ?

Objavljeno

- datum

Naime, Vučić je u svojim izjavama o plaćanju ratne odštete Hrvatskoj bio jasan, te rekao da od pitanja ratne odštete nema ništa. O isprici Srbije Hrvatskoj i hrvatskom narodu nije bilo niti spomena…VIDEO…

Nedavnim posjetom kontraverznog srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koji je na poziv hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u Hrvatskoj boravio dva dana, ničim se nije dalo naslutiti da Srbija ima namjeru ne samo Hrvatskoj isplatiti nanesenu ratnu odštetu u brutalnoj agresiji Srbije na Hrvatsku već i da od srpske isprike Hrvatskoj i hrvatskom narodu koji je pretrpio brutalna razaranja i stravične likvidacije- nema ništa.

Naime, Vučić je u svojim izjavama o plaćanju ratne odštete Hrvatskoj bio jasan, te rekao da od pitanja ratne odštete nema ništa. O isprici Srbije Hrvatskoj i hrvatskom narodu nije bilo niti spomena.

ISPRIKA HRVATIMA MILANA SRBINA BABIĆA-Pogledajte video

Svi redom mediji u hrvatskoj su odjednom počeli objavljivati (mnogi od njih prvi put!) stari video koji je Braniteljski portal objavio berem 50-ak puta. Radi se o videu huškačkog govora Aleksandra Vučića u Glini koji još uvijek huška hrvatske pravoslavce te im glasno i huškački govorio da; “nikada ovde neće ustaška vlast moći da dođe, onako kako je to zločinački režim Franje  Tuđmana  već pokušao”, grmio je tada 1995 godine Vučić sa govornice dok je sa njegove lijeve strane sjedio njegov idol, suđen za ratne zločine u Haagu Vojislav Šešelj.

No unatoč svim objavama, ne samo Vučićevog govora iz Hrvatske Gline već i objavama njegovog govora u srpskom parlamentu kada je kao mladi četnički radikal Aleksandar Vučić grmio sa govornice o svom snu o velikoj Srbiji.

Nije Vućić sam koji je u domovinskom ratu huškao srbe. Zanimljivo je to, zamislite samo, da je i bivši dožupan Sisačko Moslavački Boro Rkman također radio na srpskoj Tv koji je i te kako sočno govorio protiv Hrvatske, Hrvata, i najčešće ih u svojim govorima na Tv nazivao ustašama jednako kao i Vučić. I nikom ništa, unatoč tom što protiv Rkmana postoje neoborivi dokazi koje je često u javnosti iznosio pukovnik Ivica Pandža Orkan.

No ono što zasigurno nije smiješna činjenica je da je Vučić bezočno usred Hrvatske lagao da on nikada nije govorio o velikoj srbiji, ali je ubrzo demantiran novim videom gdje se dobro čuje i vidi koliko je zaokupljen granicama svoga velikog sna, Karlovac, Karlobag, Virovitica.

Bezočnost Vučićevih laži o ratnohuškačkim govorima ratnih devedesetih nije previše dirnula hrvatske političare koji su, neki od njih, da ti pamet stane, i što je zapanjujuće, pokušali braniti Vučića kako je tada bio mlad i da je to sad jedan novi “europski Vučić”, pri tom izostavljajući i naglo zaboravljajući sve ratne tragedije u hrvatskoj koje su upravo Vučićevci zajedno sa okupatorskom JNA uradili na hrvatskom teritoriju u brutalnoj agresiji na hrvatsku i poubijali i likvidirali ogroman broj mladih hrvatskih branitelja, djece i civila svih dobi te rušili sve pred sobom.

Hrvatskom šetao kao po srpskim Terazijama

Prošetao je Vučić od Pantovčaka do Trga Sv Marka, Vlade RH, Kaptola, dvorane Vatroslava Lisinskog, Gvozda, (Vrginmosta) i tako redom, uz pratnu hrvatskih političara i njegove “pudlice”, prdsjednika SNV Milorada Pupovca. I nigdje izrijekom nije spomenuo ispriku hrvatskom narodu. Nigdje nije javno spomenuo da će Srbija hrvatskoj isplatiti golemu ratnu odštetu. Sa sobom je donio nekoliko paketića sa papirima koje su on i njegovi sljedbenici u velikosrpskoj agresiji ukrali hrvatskoj. Uglavnom on bi sad samo o budućnosti a prošlost i srpsku agresiju bi negdje duboko zakopao i nikom ništa.

Vučić ne bi o prošlosti, on bi o budućnosti. Da, ali Vučićeva je prošlost doprinijela strašnim događanjima u srpskoj agresiji devedesetih u Hrvatskoj u obrambenom domovinskom ratu od srbočetničkog agresora na Hrvatsku, na čijoj je Vučić, glavom i bradom bio strani.

Međutim je izostala otvorena reakcija svih hrvatskih političara koji se nisu osvrnuli na njegovu ratnohuškačku prošlost već se pokušalo sofisticirano uvijenim riječnikom sve to ublažiti, što samo po sebi govori da se iza brda valja nešto posve veliko i za hrvatske političare nedohvatljivo. Govorio je Vučić o srpskom narodu u hrvatskoj da se boji(nije pojasnio čega se to pravoslavni hrvati koji imaju sva Ustavom zagarantirana prava boje!)

Cijeli Vučićev nastup u hrvatskoj je samo poslužio kao vjetar u leđa Miloradu Pupovcu i njegovim pristašama o tom što bi srbi zapravo trebali predstavljati u hrvatskoj osim što predstavljaju jednu od mnogobrojnih nacionalnih manjina u Hrvatskoj sa svim zagarantiranim Ustavnim pravima i ništa više. Međutim Milorad Pupovac već danas traži još…

I da skratimo priču o Vučiću, Rkmanu, Pupovcu…

Je li moguće da će se Vučić toliko preobratiti prilikom dogovorene posjete hrvatske predsjednice Srbiji i da će napokon kao sudionik velikosrpske agresije na Hrvatsku, danas kao srbijanski predsjednik odlučiti ispričati se hrvatskom narodu kao što kao što je onako kako treba učinio predsjednik tvorevine Republike Srpske Krajine (RSK) u Hrvatskoj Milan Babić

Ili će Hrvatska i dalje čekati do unedogled i čekati nekakve signale iz vana?

Hrvatska je čak i u prokletoj ex Jugi znala i imala snage za jedno hrvatrsko proljeće, sada smo u žalosnoj situaciji da živimo u hrvatskoj zimi, kojoj se ne nazire kraj !

ISPRIKA SRBINA MILANA BABIĆA-VIDEO

Milan Babić je od kolovoza 1991. do veljače 1992. obavljao dužnost premijera/predsjednika vlade samoproglašene Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajine, a zatim predsjednika Republike Srpske Krajine (RSK) u Hrvatskoj.

Milan Babić svjesno je, i namjerno, sudjelovao u ondašnjoj kampanji progona usmjerenoj protiv nesrpskog stanovništva(Hrvata!). Bio je svjestan toga da se tada čine zločini kao što su zlostavljanje po zatvorima, deportacije, prisilno premještanje i uništavanje imovine, i znao je da se tijekom prisilnog premještanja ubijaju civili. Podržavao je i sudjelovao u vojnom zauzimanju teritorija, te poticao naoružanje i pomagao nabavku oružja.

Na javnim manifestacijama i u sredstvima javnog informiranja držao je ratnohuškačke govore na nacionalnoj osnovi, a takva propaganda dovela je  erupcije nasilja nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom. Izjasnio se krivim i pristao svjedočiti pred Međunarodnim sudom u predmetu „Milošević“. Osuđen je u Haagu na 13 godina zatvora.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno