Connect with us

Društvo

‘Upravo sam se vratio iz Europe, gdje sam vidio strašnu viziju njene budućnosti’

Objavljeno

- datum

 AMERIKANAC RAZVALIO EU !       Dr. Christopher C. Hull, bivši šef osoblja Kongresa SAD, trenutno izvršni dopredsjednik washingtonskog Centra za sigurnosnone politike, prisustvovao je, kako kaže, “orvelovskom” sastanku OESS-a, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju nekoć poznate kao KESS.

Ona danas okuplja 56 država članica, među kojima je od 1992. i Hrvatska, i najveća regionalna sigurnosna organizacija na svijetu.

“Upravo sam se vratio iz Europe, gdje sam čuo jeziv odjek njene prošlosti”, kaže on. Sastanak OESS-a kojem je prisustovao je bio na temu “implementacije ljudske dimenzije”, što god to značilo (“Human dimension implementation meeting”), a Hull kaže kako je bio obilježen neprijateljstvom spram slobode govora, i neprijateljstvom spram stvarnosti kao takve. HDIM je inače organzirao “Ured za demokratske institucije i ljudska prava” (ODIHR, što amerikanci čitaju kao “Oh, dear”.) Radi se o tijelu koje je osnovano davne devedesete za nadgledanje slobodnih izbora, a koje se s vremenom, kaže Hull, pretvorilo u uvrnuti forum za promoviranje kulturnog marksizma i političke korektnosti, a u zadnje vrijeme i šerijatskih zakona. Dakle, OESS je s vremenom prešao put od strateške hladnoratovske međunarodne organizacije do sredstva za promoviranje totalitarizma u nekoć demokratskom svijetu.

Na primjer, povelja OESS-a dogovorena još 2002. u Portugalu “Snažno odbacuje poistovjećivanje terorizma s bilo kojom nacijom ili religijom”. Problem je što je terorizam s religijskim predznakom već desetljećima i te kako u stvarnosti poistovjećen s jednom posve određenom religijom, dok slučajevi religijskog terorizma u ime drugih religija nisu zabilježeni odavno, bar ne u Europi i bar ne spomena vrijedni. No, kaže Hull, u privatnim razgovorima koje je vodio s osobljem OESS-a, oni su se u bar tri navrata pozvali na povelju iz Porta – odbijajući ikakvu povezanost terorizma s Islamom – unatoč 31.805 zabilježenih napada islamskih terorista, da se ne spominju u zadnje vrijeme u EU raširena ubojstva “iz časti” i egzekucije u ime šerijata.

“Namjerno sljepilo OESS-a inficira previše članica. Austrija je zoran primjer. Prisustvovao sam sastanku kao član tima predvođenog od Elisabeth Sabaditsch-Wolff, Austrijanke osuđene prema trenutnim zakonima o suzbijanju blasfemije. Ona je na privatnom događanju okarakterizirala Muhameda kao pedofila, zbog braka sa šestogodišnjom djevojčicom kojeg je konzumirao kad joj je bilo devet. To što je njena izjava bila činjenično nepobitna nije bila dovoljna obrana. Još gore, namjerno ili ne, presuda austrijskog suda se podudarala s šerijatom.

Naš tim je tvrdio da šerijat potiče trenutni val terorizma – i bezbrojna druga zla, usput – u Europi i diljem svijeta. U zadnjih 13 sastanaka prije plenarne sjednice argumentirali smo, na primjer, da “prihvaćanjem tzv. tolerancije i nediskriminacije, države koje participiraju u organizaciji dolaze u opasnost da promoviraju totalitarizam, antisemitizam, i progon ljudi po vjerskoj osnovi. To je zbog toga što je, prema brojnim kako kritičarima tako i zagovornicima, islamski zakon, poznat i kao šerijat, totalitarni sustav utemeljen na tekstovima prožetima antisemitizmom i vjerskom isključivošću, što rezultira ozbiljnim vjerskim progonima.”

Kao odgovor na njihovu intervenciju, kaže Hull, moderator ih je “stalno podsjećao” na posvećenost zemalja članica OESS-a toleranciji i nediskriminaciji. “Dapače, tri puta me je osoblje ODIHR-a, jednom uključujući novopostavljenog direktora ODIHR-a Ingibjörg Sólrún Gísladóttir s Islanda, uljudno ušutkalo tijekom privatnih razgovora usred rečenice, umjesto da se pokušaju baviti argumentima o postojanju ozbiljnog konflikta između temeljnih načela OESS-a s jedne strane i šerijata i džihada s druge strane. Direktor Gísladóttir je na kraju uzeo govorničko mjesto kako bi nas javno osudio i rekao kako su sudionici sastanka, ‘na nesreću svjedočili diskursu koji ne spada na forum posvećen produbljivanju tolerancije. U stvari, diskursu koji ne spada nigdje.’”

Problem je što šerijat i tolerancija, naravno, ne idu u istu rečenicu: tolerirati šerijat u ime tolerancije je smisleno koliko i tolerirati nacizam i komunizam, i prihvaćati ograničavanje ljudskih prava kako se ne bi povrijedilo osjećaje onih koji u te ideologije vjeruju. Naravno, nema razloga zašto se ne bi toleriralo i šerijat, i komuniste, i naciste – ali ima razloga zašto niti jednima ne bi trebalo dozvoliti da određuju što je drugima dozvoljeno a što ne, pa niti da unutar svog kruga ljudi provode svoje zakone suprotne zakonima i normama civiliziranih i demokratskih država. Ali, direktor Gísladóttir očito vjeruje da je govoriti protiv netolerancije i diskriminacije sadržane u šerijatskim zakonima neprimjereno forumu koji se bavi problemima netolerancije i diskriminacije, i da tako nešto treba biti zabranjeno.

Hull kaže i kako ih je veleposlanik Florian Raunig, šef radne skupine predsjedavajuće zemlje OESS-a, Austrije, prekorio kad su namjeravali govoriti o vezi šerijatskog prava i islamističkog nasilja. “Bez ironije je odbacio naše izjave kojima, kako je rekao, “nije bilo namjera podržati naša načela i jednoglasno usvojene obveze o ljudskim pravima i temeljnim slobodama”. Umjesto toga, rekao je, “svi trebamo poštivati ​​načela tolerancije i pokazati poštovanje i razumijevanje jedni za druge.” Odnosno, zapadnjaci se moraju pridržavati načela tolerancije čak i kad to znači kršenje temeljnih sloboda poput slobode govora kako bi tolerirali one koji su došli u Europu i Ameriku s izričitim namjerom nametanja najntolerantnijeg pravnog režima svijeta koji je ikada poznavao, šerijatskog”.

Raunig je dalje obrazložio kako su zemlje članice OESS-a  “tijekom godina usvojile brojne obaveze u području ljudskih prava. Moramo ih očuvati, ako želimo živjeti u miroljubivim, harmoničnim, sigurnim, i zaštićenim društvima”. No ulice zapada više nisu sigurne, društva nisu harmonična, ljudi nisu zaštićeni, a brojni od novih europljana očito nisu ni najmanje miroljubivi. Ukratko, OESS smatra da će stalni dotok imigranata koji dolaze iz zemalja islamisičke kulture u kojima vlada šerijat pridonijeti sigurnosti, harmoniji, i miru na ulicama zapadnih gradova – iako svi dokazi govore suprotno, da je s porastom broja imigranata iz takvih zemalja uvijek u porastu i nasilje i nesigurnost.

No sastanak je protekao, kaže Hull, u atmosferi poziva na borbu protiv islamofobije, govora mržnje, i “incidenata iz mržnje”, uključujući i borbu protiv bilo kakvog govora koji nije u skladu s promoviranjem tolerancije. Upravo u vrijeme održavanja sastanka dogodio se teroristički napad u londonskoj podzemnoj željeznici – srećom bez ljudskih žrtava, ovaj put, ali na sastanku ga nitko nije niti jednom riječju spomenuo, kao niti mogućnost da postoji ikakva netolerancija ili mržnja spram europljana na strani islamista. “Upravo sam se vratio iz Europe, gdje sam vidio strašnu viziju njene budućnosti”, zaključuje svoje dojmove sa sastanka OESS-a Christopher C. Hull. (M. Holjevac/Dnevno.hr)

 

Komentari

Komentari

Društvo

Boje li se Amerikanci više rata ili mira?

Objavljeno

- datum

Za sve godine postojanja Sjedinjenih Država nije bilo niti jednog desetljeća koje je prošlo bez ratova ili sudjelovanja američke vojske u oružanim sukobima, piše austrijski Contra Magazin. Od osnutka 1776. godine, Sjedinjene Države su od 242 kalendarske godine samo 17 godinu provele bez rata.

Posljedica odluka svih uprava, vlada i predsjednika ove miroljubive nacije jeste da je vojno-industrijski kompleks postala najvažnija industrija zemlje, kao i značajan izvor sredstava i radnih mjesta. Stoga se Amerikanci više boje mira nego rata, iako će mnogi tvrditi suprotno. Između ostalog, svi veliki ratovi, osim Američkog građanskog rata, vođeni su izvan granica Sjedinjenih Država, što je razlog više da američko stanovništvo u najvećoj mjeri nema pojma o tome što rat uopće znači.

Sjedinjene Države su najratobornija država na svijetu. Od osnutka 1776. godine gotovo uvijek ratuju, uglavnom s drugim zemljama.

Za 242 godina postojanja Sjedinjenih Država nije postojalo ni jedno desetljeće kada ova zemlja nije negdje sudjelovala u vojnim sukobima. Do sada je svaki američki predsjednik donosio ratne odluke. Stoga je prilično neobično da se američko ministarstvo koje upravlja aktivnostima vojske zove “Ministarstvo obrane” – pita se logicno.com.

Tijekom cijelog razdoblja postojanja Sjedinjenih Država se samo 17 godina mogu nazvati mirnima, tvrdi austrijski novinar Marco Maier, što je samo 7% od ukupnog broja godina postojanja. Najduže razdoblje mira je trajalo između 1935. i 1940. godine, tijekom globalne ekonomske krize.

Vojni kompleks uvijek je bio važan čimbenik američkog ‘blagostanja’…

Ova “praksa”, koja je temelj američke vanjske politike, dovela je do toga da je nakon završetka Drugog svjetskog rata država podigla veliki vojno-industrijski kompleks, a američka je vojska, ako uzmemo u obzir profesionalne vojnike i državne službenike, postala najveći poslodavac na svijetu. I to je također povezano s visoko razvijenom “obrambenom” industrijom, koja je stvorila mnoga radna mjesta, a nakon recesije i u drugim sektorima ekonomije. Američki vojno-industrijski kompleks je, bez sumnje, postala najvažnija industrija Sjedinjenih Država, ističe austrijski časopis.

Prema autoru članka, vojno-industrijski kompleks, kao i sve popratne industrije vezane za njega, igra vrlo važnu ulogu u američkom gospodarstvu, stoga ne treba čuditi što se Washington njime služi kako bi zadovoljio svoje potrebe i očuvao  “globalno carstvo”.

Da bi to uspio, ima više od tisuću vojnih institucija širom svijeta. Samo u Njemačkoj postoji njih više od 220. Sve to zahtijeva mnogo novca, čak i kada saveznici preuzmu dio troškova. Ali takav sustav Amerikancima daje poslove i zadržava nezaposlenost na relativno niskoj razini. Barem prema službenim statistikama, ali smo tu temu već razradili.

“Rat – to je posao, a stalni rat, koji u pravilu nikada ne bi trebao završiti, krvavi je poslovni model na kojem zarađuje elita zemlje”, piše Contra Magazin.

Veliki američki patriotizam pomaže svemu tome, jer se politički krugovi i mediji koristite patriotizmom kako bi manipulirali ljudima.

Osim toga, većini nacija u svijetu nikako nije jasno kako može postojati američki nacionalizam? Država čije je stanovništvo mješavina svih nacija, rasa, vjerskih i svakih drugih zajednica promovira nacionalizam u njegovom klasičnom obliku, kakvog poznajemo u Europi, te na njemu gradi patriotske osjećaje u stanovništvu.

To je potrebno kako građani ne bi mislili  da u stvarnom ratu ubijaju i ginu za interese milijardera s Wall Streeta.

Upravo zato što se ratovi prema Sjedinjenim Državama danas vode u ekonomskoj sferu, ispostavilo se da se Amerikanci boje mira, kaže Marco Maier.

Što će se dogoditi ako iznenada ne bude ratova na dalekim kontinentima i ako Amerikanci ne uspiju stvoriti neprijatelje? Stotine tisuća dobro plaćenih poslova više nikome neće trebati. Zbog toga, ali i zbog tehnološke i vojne moći, mnogi Amerikanci se ne boje rata. Mir je za njih puno gora opcija.

Možda je to jedan od razloga zašto je sastanak Donalda Trumpa i Vladimira Putina bio izložen bjesomučnim napadima, kako iz tabora republikanaca tako i demokrata, iako bi suradnja vođa Sjedinjenih Država i Rusije svijet sigurno učila sigurnijim mjestom za život.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Josipovićev prijatelj tako o Vatrenuma: “Džabe vam srebrna medalja kad ste govna, smeća …”

Objavljeno

- datum

Nenad Horvat, psihijatar iz Varaždina javnosti,  od prije poznat po vrijeđanju branitelja, objavio je niz postova i memova u kojima s prezirom i mržnjom napada hrvatsku nogometnu reprezentaciju i podcjenjuje njihov uspjeh na Svjetskom prvenstvu.

U njima je napisao ‘Džaba vam drugo mjesto i srebrna medalja kad ste govna, smeće i smradovi…’, – donosi maxportal.hr. Može li ovo normalan čovjek napisat…!?

Čime bi jedan psihijatar bio motiviran za ovako bolesnu objavu nije nam poznato, osim preočitom mržnjom prema hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, a možda i svemu što je hrvatsko…

Poznate su njegove objave slika invalida u kolicima je 2014. godine nakon prosvjeda ‘Jedan Križ za jedan Život’ kojim su branitelji upozoravali na prevelik broj suicida među braniteljskom populacijom:

‘Domoljublje na četiri kotača… s pogonom na klerofašizam!’, a uz milenijsku fotografiju branitelja pred katedralom dr. Horvat je dodao: “Neka nama naše sramote…  neka!. A najdraže mi je kad se sramota skupi pred katedralom pa napravi veeeeliki crni križ!’

Ravnatelj Opće bolnice Varaždin Mladen Smoljanec smijenio ga je s dužnosti voditelja odjela za psihijatriju Opće bolnice Varaždin, a zbog tih statusa na društvenim mrežama Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo protiv Horvata optužncu, navodeći da je bio svjestan da se time izruguje invalidima i ponižava ih, odnosno da je s ciljem stvaranja ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju invaliditeta povrijedio dostojanstvo drugih osoba no Prekršajni sud u Varaždinu oslobodio ga je optužbe.

Horvat je inače aktivist Glasa razuma – pokreta za sekularnu Hrvatsku, a njegova supruga je ugledna članica i aktivistica Foruma žena SDP-a, a u vrijeme predsjedničkih izbora 2014. godine bila je aktivna u kampanji Ive Josipovića.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

TWITTER GORI ‘VATRENI PROBALI IZVESTI USTAŠKI DRŽAVNI UDAR’: Macan se baš i ne ograđuje!?

Objavljeno

- datum

Krešimir Macan   Foto: Ahmet Kaladžić/facebook

 NE JENJAVA UDBO KRETENIZAM!? MACAN OPET ZAKUHAO!?  Priča o Vatrenima još traje, rasprave o dočeku/sabotaži Vatrenih još se pojačavaju, koji se odvio u Zagrebu, o dočeku na kojem je na poziv srebrnih hrvatskih nogometaša i njihova izbornika Zlatka Dalića, sudjelovao i hrvatski glazbenik Marko Perković Thompson.

Je li izvjesni Tonči Percan, koji se na Twitteru, na grub način očešao o taj spektakl, teškim podmetanjem, sam smislio ovu konstrukciju ili mu je netko blizak Vladi, ipak ‘pomogao’?

Tvrdi, ni manje ni više, nego da se radilo o državnom udaru Zlatka Dalića i ekstremne desnice.

”Znači Francuze je dočekao predsjednik”, nastavlja Percan te dodaje kako HNS nije dozvolio ni predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, ali niti premijeru Andreju Plenkoviću da budu na dočeku, ali se zato ondje ugurao Marko Perković Thompson i ustaštvo – donosi dnevno.hr. ”Meni ovo miriše na meki ustaški državni udar”, napisao je novinar, a njegovu izjavu nadogradio je Krešimir Macan, OPR strateg koji odnedavno brusi imidž premijera Andreja Plenkovića.

Macan je još dolio ulje na vatru, poručivši: ”Koji nije uspio…”, i ne demantirajući, u stvari slažući se s nevjerojatnom podvalom tog lika. Nije poznato, dijeli li i Plenković stav svog savjetnika, ili je ovo medijsko-psihološka igra preplašenih ljudi, koji sve jasnije slute da sve ima svoj rok trajanja…

Ostaje pitanje, je li ‘trbuhozborac’ postao svoj ili tuđi tekst?

M. Skitić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno