Connect with us

Sci/Tech

UPORNO SE KRIJE MRAČNA TAJNA IZ CERN-A: Evo kome zapravo ovaj institut služi…

Objavljeno

- datum

Dr. Edward Mantil, fizičar CERN-a u Ženevi, Švicarska, specijaliziran za istraživanje subatomskih čestica i njihovu interakciju, rekao je da CERN nije služio onim što mnogi vjeruju da će služiti.

Morate znati da u CERN-u postoji veliki detektor čestica (LHC), ogroman znanstveni instrument koji mjeri 30 kubičnih metara, koji se navodno koristi za istraživanje svemira. Međutim, to nije pravi cilj ovog stroja. Osmišljen je za otvaranje portala u drugu dimenziju.

Zamislite naš svemir kao stranicu knjige, kao dio mnogo većeg skupa svemira povezanih s koricama ili dimenzijama. Svaka stranica skriva svoju posebnu priču, a nijedna od njih nije u kontaktu s drugom stranicom jer tinta iz papira ne prelazi na sljedeću ili bilo koju drugu stranicu. Stoga je svaka stranica svemir za sebe.

Istraživanje takvog fenomena započelo je šezdesetih godina prošlog stoljeća i mislilo se da svemiri ne mogu biti u kontaktu jedni s drugima sve do osamdesetih godina. U to vrijeme uloženo je nekoliko milijardi dolara u istraživanje ideja da bi dovoljno velike količine energije u malom području mogle prolaziti kroz stranicu i omogućiti nam da se uletimo u drugi svemir.

Mnogi su znanstvenici bili zabrinuti zbog ovog projekta, ali su odlučili ustrajati s tom idejom u ime znanosti. To je bio slučaj s CERN-om, a glavni zadatak bio je otvoriti portal i zatvoriti ga kako bi dokazao da je to moguće.

Došlo je do pohlepe da otkriju što se događa u novom svemiru, a ogromne svote novca uložene su u ovaj projekt. Javnost je izložena službenoj priči o “razumijevanju svemira”, dok je istinska istina prikrivena.

Skupina znanstvenika koji rade u CERN-u naziva se Obitelj i mijenja s vremena na vrijeme jer neki članovi umiru ili odlaze u mirovinu. Dr. Mantil je član obitelji i rekao mu što se dogodilo prošlog četvrtka:

“Bio je to normalan dan. U LHC-u su se dogodila dva rušenja, jedan u 9 ujutro, a drugi u sedam poslijepodne. Obje su prošla uspješno i eksperimenti su označeni kao uspješni.

Oko sedam poslijepodneva, tim je napustio prostor za promatranje i stroj je stavljen u stanje pripravnosti. Tada sam dobio poruku na mom pageru u kojem je napisana “dnevna soba”. Primijetio sam da je dr. Selin De Akor dobio i poruku. Otišli smo u ovu posebnu sobu gdje su napravljene ozbiljnije odluke.

U sobi je stajao cijeli tim, a mlada ambiciozna fizičarka po imenu Sandra O’Reilly sjedila je na čelu stola. Zovemo njezinog Oca jer daje zapovijed cijelom obiteljskom timu. Raspoloženje je bilo prilično napeto. U jednom trenutku rekla je: “Danas ćemo pokušati s 40 ter-elektrona”.

Njezine su riječi prouzročile potpunu šutnju, a onda su uplašile dr. Akavu i dr. De Akora, rekavši da stroj ne može podnijeti takvu energiju. Svi prosvjedi se ignoriraju. O’Reilly je rekla: “Susrećemo se u kontrolnoj sobi u 22h”. Napustili smo dnevni boravak u potpunoj tišini.

Ako stroj ne može podnijeti takvu energiju, uništit ćemo stroj vrijedan nekoliko milijardi dolara, ali ćemo konačno moći otvoriti portal. U 22:00 smo se okupili u kontrolnoj sobi i započeli eksperiment.

Puštena je prva čestica, a zatim i druga. Energija je rasla sve više i više dok nije postigla 40 TeV u jednom trenutku. Kada su nestali oblaci čestica, prvo smo primijetili da je temperatura prostorije porasla i počela je panika. Netko je vikao: “Zaustavi stroj! Bit će eksplozije! “. Međutim, O’Reilly je rekla: “Čekaj!”. Pokazala je temperaturu jezgre koja je bila sasvim normalna.

Tada smo se svi okrenuli i pogledali na termostat u sobi gdje je bilo napisano 35 stupnjeva, premda smo krenuli sa 20 stupnjeva. “Započmite sudaranje”, uzviknula je. U trenutku sudara, zasljepljujuća svjetlost zasjala je sobom, a temperatura se vratila na 20 ° C. Nismo čak ni vidjeli prst pred našim očima.

Odjednom smo čuli strašan vrisak. “Jeste li dobro?” Upita Selin. Ja sam bio u redu. Svi članovi obitelji počeli su se javljati ​​dok se naše oči pokušavale naviknuti na svjetlo.

S tim zvukom nakon pritiska tipke za slučaj nužde, soba je bila osvijetljena crvenim svjetlom. Mogli smo prepoznati sjene, ali ne i značajke lica. Prošlo je 2 minute, a O’Reilly nije odgovorila. Nije bilo ni traga ni glasa od nje. Otvorio sam izlaz za nuždu i izašao u kutiju s osiguračima kako bih isključio svjetlo i vratio normalnu rasvjetu.

Potrčao sam natrag u kontrolnu sobu i uočio da ništa u sobi nema, osim što O’Reilly nije sjedila na svom mjestu. Gdje je sjedila bio je samo njezin nakit i njezina odjeća , ali njoj nije bilo ni traga ili glasa. Nestala je. ”

Izvor: Webtribune.rs

Komentari

Komentari

Sci/Tech

Kako je započeo život?

Pitanje postanka života ključno je pitanje za smisao i usmjerenje našega života i djelovanja. Prirodne znanosti podupiru katoličko vjerovanje o porijeklu i svrsi života, čovjeka i stvorenoga svijeta.

Objavljeno

- datum

Ovo je ključno pitanje za razumijevanje našeg postanka i naše katoličke vjere[1]. Na ovo pitanje evolucionisti tvrde da imaju odgovor, pa kada ih pitaju koji bi to bio kreću objašnjavati: Život je možda započeo električnom iskrom koja je generirala aminokiseline iz atmosfere (od vode, metana, amonijaka i vodika), od kojih su nastale složenije molekule. Pošto se molekule baš i ne mogu samostalno kretati tu im je možda pomogla glina na kojoj su se koncentrirali ovi organski spojevi. Možda je život nastao i u dubokim hidrotermalnim otvorima u moru iz kojih su izlazile molekule bogate vodikom, a zatim se taložile u rupama stijena gdje su nastali potrebni katalizatori. Ako je i molekulama bilo toplo u moru, bez potrebne atmosfere ultraljubičaste bi ih zrake brzo uništile. Tu je uskočio led i to 50 metara sloja leda na površini oceana koji je štitio ove molekule od kozmičkih utjecaja, a hladnoća je mogla pomoći u čuvanju tih molekula stabilnim. Pošto znamo da DNK treba proteine za formiranje, a također proteini zahtijevaju instrukcije zapisane u molekulama DNK te jedni ovise o drugima tu su možda uskočile u spas RNK molekule i nastao je RNK svijet (model „geni prvo“). Možda je umjesto složenih molekula RNK život započeo iz malenih jednostavnih molekula koje su bile u međusobnim interakcijama, a koje su zatim zamijenile složenije molekule („metabolizam prvo“ model). Ako i svi ti modeli nisu dostatni imamo i sedmi scenarij „Panspermije“, prema kojoj se život na Zemlji posijao iz svemira putem meteora ili nekim drugim putem. Ovaj pak model ne nudi nikakav odgovor već pitanje šalje dalje u Svemir. Nažalost sva ova nabrajanja nisu odgovor djeteta s bujnom maštom, već sedam predloženih modela koje danas znanstvenici evolucionisti zastupaju[2]. Iako oni pokušavaju dati dojam kako znaju odgovor, očita je njihova nesigurnost i neznanje. Neki će poput biologa Francis Cricka otvoreno priznati: „Pošten čovjek naoružan sada dostupnim znanjem može zaključiti kako se život pojavio iznenada da se gotovo radi o čudu, toliko je uvjeta moralo biti zadovoljeno da krene život.“, ili profesora sa sveučilišta Yehuda Zeiri:  „Unatoč desetljećima istraživanja, pitanje kako je počeo život ostaje najzahtjevnija znanstvena zagonetka.“[3]. Fizičarka Sara Imari Walker će pak izjaviti: „porijeklo života stoji među velikim neodgovorenim pitanjima“ i izraziti „nadu kako će se pojaviti teorija koja će objasniti fenomen života“[4], a dr. Alex Brezow možda najiskrenije od svih odgovoriti: „porijeklo života je ogromna tajna“ i priznati kako „u znanosti raznolike teorije pokušavaju prikriti stvarnost da znanstvenici nemaju pojma o čemu se radi.“[5]

Pošto su se i sami uvjerili u činjenicu koju je Francois Jacob izrekao prije 36 godina kako je „vjerojatnost da novi funkcionalni protein nastane slučajnim asocijacijama aminokiselina praktički nula“, te potvrdili činjenicu kako je vjerojatnost slučajnog pronalaska funkcionalnog proteina sa stabilnom strukturom nesagledivo mala, jedan naprama 10^77[6], te su uz svo izmišljeno vrijeme od izmišljenih milijardi godina utvrdili da se moglo pretražiti tek 10^43 različitih sekvenci aminokiselina u potrazi za funkcionalnim proteinima[7], shvativši da nemaju dovoljno vjerojatnosti da pronađu život slučajnim procesima pokušali su čak i varati podešavanjem koeficijenta u svoju korist kako bi povećali svoje šanse[8]. Međutim i dalje pucaju u prazno s aminokiselinama i proteinima kao početkom života jer je poznato iz teorije informacije da Shannonov kapacitet kanala ne dopušta kasniju evoluciju kodona (prelaska iz aminokiselina-proteina u kasniji DNK kod). Prvotna abeceda kodona trebala je biti barem kompleksna poput sadašnje , te je matematički nemoguće prevođenje informacija iz jednostavnije abecede u složeniju abecedu kodona[9]. Dosta se evolucionista priklonilo ideji RNK svijeta, a među njima i tim znanstvenika iz Kanade koji sada predlažu model vruće bare plus dovoljno udara meteora kao početnu točku nastanka života[10]. Prema njima meteori koji su pogodili u baru donijeli su dušikove baze, osnovne građevne blokove RNK molekula. Zatim su se te bare isušile što je omogućilo formiranje RNK molekula. Naknadne su kiše ispunile baru i promiješale prikupljene građevne blokove, a ponovnim isušivanjem formirali su se dulji lanci. Na neki je način iz toga nastao život. Naravno, sve se to moralo odigrati brzo, prije nego li bi ultraljubičaste zrake uništile spojeve, ili prije nego li bi iscurili u tlo. Iako izjavljuju kako sada „imaju dokaze kako je ovo ne samo moguće , već i vjerojatno“, drugi se znanstvenici ne slažu oko toga i naglašavaju neke od problema:

Krhki organski spojevi koji su stigli s meteorima ne bi preživjeli udar i visoke temperature prilikom udara[11].

Ideja kako je prvi korak u formiranju RNK molekula povezivanje manjih molekula „eksperimentalno je potvrđeno da ne funkcionira već odavno“[12].

Ne uzima u obzir energiju potrebnu za stvaranje života[13].

RNK nije nužno prvi korak pri stvaranju života[14].

Nije bilo u izobilju ostalih ključnih sastojaka potrebnih za formiranje RNK[15].

Stoga zaključuju „Da, postoji mogućnost ali je daleko od toga da bude jedina mogućnost i daleko od toga da bude istina.“[16]

Slažemo se s njima u ovome kako je ideja „male vruće bare“ daleko od toga da bude istina. Prava je istina o stvaranju života objavljena u prvom retku prvog poglavlja Biblije : „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“. Iako su nabrojali tek neke od problema ove ideje zaboravili su najveći problem. Čak i da dobijemo sve potrebne sastojke u istoj bari, u isto vrijeme, uz sve potrebne vremenske uvijete i dovoljne koncentracije za formiranje RNK i dalje nemamo život. Život zahtijeva informacije, a predloženi model formacije slučajnih nizova nukleotida ne predstavlja nikakvu informaciju kao što ni slučajan niz slova ne predstavlja smisleni tekst. Sekvenca nema nikakvog značenja sve dok joj već otprije postojeći kod-jezik ne da smisao. Informacije dolaze samo iz drugih izvora informacija, odnosno kao rezultat misaonog djelovanja-uma.

Problemi hipoteze RNK svijeta

Dio evolucionista priklonio se modelu RNK svijeta kao navodnog početka života. Međutim tu se odmah nameću neki nepremostivi problemi. Prvi je svakako problem RNK replikacije. Prema predloženom modelu replikaciju provodi ribozim, RNK molekula s katalitičkim svojstvima. Takva je replikacija prespora, replicira se premalo nukleotida i vrlo je netočna. Kod RNK virusa uz pouzdanosti replikacije od svega 10^-3 replikacija se provodi složenim proteinskim kompleksom, kod kojeg je osnovni protein sastavljen već od 300 aminokiselina. Dakle do replikacije RNK virusa dolazi kada kompleksni molekularni sklop prevodi mRNK i tu dolazimo do prvog paradoksa: Kako bi se dobila minimalna kompleksnost, za početak biološke evolucije potrebna je još veća kompleksnost[17]. Prema riječima biologa Koonina: „Kako takav sustav može evoluirati ostaje zagonetka koja poražava konvencionalno evolucijsko razmišljanje“. Također Koonin pojašnjava kako „uz najbolju moguću tehnologiju umjetno stvoren ribozim (naglasimo putem ljudske inteligencije) sposoban je dodavanju svega oko desetak nukleotida, radi jako sporo i uz točnost koja je nekoliko redova veličine ispod one koja je potrebna za dulje RNK molekule[18]“, te zaključuje kako je „unatoč hrabrim nastojanjima…malo vjerojatno da će se ovaj enzim ikada razviti do točke kada će moći kopirati RNK molekulu barem svoje duljine (oko 200 nukleotida, koliko je potrebno za samoreplicirajuću molekulu)“. Drugi problem RNK svijeta je nastanak translacije. Dokle god ne nastane proces translacije koji rezultira funkcionalnim proteinima, nema prednosti koju može selektirati evolucija. Prema Kooninovim riječima: „niti jedan ponuđeni scenarij nije kompletan niti potvrđen dokazima“. Također je i nezaobilazan problem nastanak standardnog genetskog koda, koji je gle čuda upravo najbolji mogući kod kada se gleda robusnost i otpornost na mutacije, matematički rečeno jedan od milijun[19]. Za otkrivanje „jednog od milijun“ kodova trebalo je postojati milijun različitih organizama s različitim kodovima u primordijalnoj juhi koji su se natjecali. Od kuda su ti organizmi nastali? Problem još i raste kako se standardni genetski kod približava „najboljem od svih mogućih kodova“, onda se radi o 10^84 potrebnih organizama, koji da su i postojali bi bili zajedno teži od bilijune bilijuna bilijuna težina Zemlji[20].

Koonin zaključuje svoj razmišljanje riječima kako „unatoč znatnim eksperimentalnim i teorijskim naporima, trenutno ne postoji scenarij nastanka replikacije i translacije, ključnih procesa koji zajedno čine jezgru svih bioloških sustava i koji su preduvjet za bilo kakvu evoluciju“, te on osobno polaže nadu u teoriju multisvemira[21]. Ako nema dovoljno šanse u ovom svemiru, možda će u beskonačno mnogo svemira nemoguće postati moguće. Uvjereni evolucionist Bapteste na ove primjedbe Koonina izražava bojazan kako on „možda nesvjesno otvara ogromna vrata za zagovornike inteligentnog dizajna da uđu u samo srce teorije evolucije“. Bilo bi nezahvalno govoriti o RNK svijetu, a ne spomenuti najpoznatiji eksperiment kojeg je proveo biolog Spiegelman i koji je dobio naziv „Spiegelmanovo čudovište“. Tu je on uzeo lanac RNK duljine 4.500 nukleotida i stavio ga u otopinu koja je sadržavala slobodne nukleotide i sol, u kojoj je započeo proces replikacije. On je uzastopno uzimao dobiveni RNK i stavljao ga u svježu otopinu. Nakon 74 generacije originalni lanac od 4.500 nukleotida postao je dugačak svega 218 baza. Kasnije su Eigen i Oehlenschlager pokazali kako Spiegelmanovo čudovište postaje još i kraće i došli do 48-54 nukleotide, koja su bila tek vezna mjesta za enzim RNK replikacije. Toliko o dokazivanju nastanka sve više i sve složenije informacije. Najbolja do sada inteligentno stvorena replikaza ribozima, sposobna replicirati „impresivni“ lanac duljine 95 nukleotida je sama dugačka 190 nukleotida, daleko predugačka da nastane slučajnim putem. Da tako nešto nastane slučajnim procesom bilo bi potrebno imati između 10^14 i 10^16 slučajnih RNK molekula kako bi se dobila jedna s aktivnošću replikacije, kako bi biolog Charles Carter rekao ovdje se radi o „više nego o znanstvenoj fantaziji, 10^16 je jako mnogo molekula“[22].

Znanstvenici koji traže rješenje porijekla života u materijalnom svijetu nikada neće doći do odgovora, jer život je stvoren po riječi Božjoj i predstavljaju ga nezamislive količine informacija[23]. Evolucija je bila bajka za one koji su zbog svog odbacivanja Boga tražili naturalistička objašnjenja i takve su priče mogli izmišljati prije sto godina. Stvari su se bitno promijenile. Sada imamo modernu znanost biologije i genetike, te više na prolaze priče za djecu i evolucionističke skice pogrbljenih stvorenja.

Život se bazira na informacijama koje su digitalno kodirane i pohranjene u sažetom obliku kakvog čovjek nikada neće moći doseći. Svi ljudski stanični procesi, sva ukupna znanost medicine, sve znanje genetike, sveukupan dizajn čovjeka, pohranjeno je u svega 3 milijarde znakova čovjekove DNK molekule. Genetske informacije kada se čitaju u jednom smjeru imaju drugačije značenje nego kada se čitaju u suprotnom smjeru. Samo ta odlika za sebe nadilazi sva ljudska softverska rješenja, a sve su te informacije kritične za organizam. Sekvence informacija u genomu se preklapaju i dijele nukleotide kroz cijelu molekulu DNK. Sekvence koje se protežu kroz 2 metra dugačak lanac DNK organizirane su tako da slijede zakone lingvistike koji nadilaze Zipf-ov zakon. Sadrže kodove ugrađene unutar drugih kodova (barem 13 različitih kodova prema E. Trifonovu[24]). Obrada tih informacija sadrži svojstva jezika: fonetike, semantike, sintakse, gramatike i interpunkcije. Ta gramatika nadilazi gramatiku bilo kojeg ljudskog jezika[25]. Informacijsko procesiranje ulaznih podataka vrši se analitičkim operacijama provjere valjanosti, usporedbe podataka, rezanja, umetanja, kopiranja, pohranjivanja i restauracije, od kojih se svi vrše algoritamskim operacijama koje posjeduju uvjete „ako“ ili „kada“, poput kompjuterskih programa. Informacije, algoritmi i lingvistika su nematerijalni i priroda nema potencijal da ih proizvede. Oni su produkt Uma. Tijekom razvoja organizma genetske informacije upravljaju stanice i govore im kada da se uključe ili isključe poput prekidača i to u kompleksom obliku orkestriranih grupa, s nekoliko razina hijerarhijskih mreža, toliko složenim da ih čovjek nikada neće uspjeti dešifrirati.

Znanost je osporila evoluciju i dokazala da je život stvoren. Ako netko želi vjerovati u evoluciju zato jer odbija prihvatiti postojanje Stvoritelja, ili zato što negira savršenu dobrotu i svemoć Stvoritelja (kao što zapravo čine teistički evolucionisti), ništa ga ne može u tome spriječiti. Ali, time će negirati cjelokupna suvremena otkrića prirodnih znanosti i prihvaćati zastarjele priče iz doba Darwina, priče 150 godina stare kada se sva ova otkrića nisu mogla predvidjeti. Vjerovati će zapravo u stare priče kako je život nastao iz iskre, kako muhe nastaju iz mesa ili žabe iz blata. Evolucionisti iz svojih privatnih razloga ne žele shvatiti da su ih pregazili i znanost i vrijeme, te da će u budućnosti ostati zabilježeni kao oni koji su tvrdoglavo ignorirali Istinu do samoga kraja.

Suvremena znanost potvrđuje koliko su Oci i Naučitelji Katoličke Crkve bili u pravu kada su izvještaje iz biblijske Knjige Postanka nepokolebljivo držali povijesno pouzdanim dokumentima.

Autor: Marko Pinhas/nacija.hr

Reference:

[1] Katekizam Katoličke Crkve 282 ističe temeljnu važnost pouke o Stvaranju od Boga, sljedećim riječima: „Kateheza o stvaranju od temeljne je važnosti. Tiče se samih osnova ljudskog i kršćanskog života: daje jasan odgovor kršćanske vjere na temeljno pitanje koje su ljudi svih vremena postavljali: “Odakle dolazimo?”, “Kamo idemo?”, “Koje nam je porijeklo?”, “Koja nam je svrha?”, “Odakle dolazi i kamo ide sve što postoji?” Oba pitanja, o porijeklu i o svrsi, nerazdvojiva su, i odlučujuća za smisao i usmjerenje našega života i djelovanja.“

[2] https://www.livescience.com/13363-7-theories-origin-life.html

[3] http://pubs.acs.org/doi/10.1021/acscentsci.7b00325

[4] https://arxiv.org/pdf/1705.08073.pdf

[5] https://www.acsh.org/news/2017/09/29/sonochemical-synthesis-did-life-originate-inside-collapsing-bubbles-11902

[6] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10966772

[7]  http://rsif.royalsocietypublishing.org/content/5/25/953.long

[8] https://www.newscientist.com/article/mg22329872.900-chances-of-first-life-improved-by-weighted-dice/#.VCkkrdyUd8E

[9] Donald E. Johnson – Bioinformatics: The Information in Life

[10] http://www.cbc.ca/news/technology/origin-of-life-warm-ponds-1.4314205

[11] https://www.newscientist.com/article/2149168-life-may-have-begun-millions-of-years-earlier-than-we-thought/

[12] Isto

[13] http://www.newsweek.com/2017/10/27/how-did-life-start-meteorites-crashing-darwins-warm-little-ponds-was-possible-675655.html

[14] Isto

[15] Isto

[16] Isto

[17] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1892545/

[18] Isto

[19] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1960738

[20] http://www.worldscientific.com/doi/pdf/10.1142/9789814508728_0018

[21] http://www.biologydirect.com/content/2/1/15

[22] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3495036/pdf/1745-6150-7-23.pdf

[23] https://evolutionnews.org/2016/06/origin-of-life_1/

[24] http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0092824089800874

[25] https://www.sciencedaily.com/releases/2015/11/151109140252.htm

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

Rusi otkrili život u svemiru!

Objavljeno

- datum

Na vanjskim površinama Međunarodne svemirske stanice pronađena je živa bakterija koja je izvanzemaljskog porijekla. Ruski kozmonaut Anton Škaplerov kazao je kako bakterija nije bila tamo tijekom lansiranja stanice 1998. te da je vjerojatno ‘doletjela od nekud iz svemira’.

Bakteriju su testirali na stanici koja se nalazi u zemljinoj orbiti nakon što su se uvjerili da nije štetna za ljude prevezli su je na Zemlju kako bi ju detaljnije proučili. Škaplerov je za rusku agenciju TASS rekao kako su bakteriju pronašli kozmonauti dok su uzimali uzorke s trupa stanice, piše Mail online.

“Ispalo je da ti brisevi sadržavaju bakteriju koje nije bilo tijekom lansiranja stanice. Što znači da su došli iz svemira i smjestili se na vanjskoj površini”, kazao je Škaplerov.

NASA

NASA

Astronaut Anton Škaplerov

“Započela su istraživanja i za sad se čini kako ne predstavljaju opasnost”, rekao je ruski astronaut, koji će u prosincu otići na treću misiju na Međunarodnu svemirsku stanicu, kao dio Ekspedicije 54. On tvrdi kako svemirska bakterija nije opasna za ljude.

Ranije se događalo da se bakterije sa Zemlje prenesu u svemirsku stanicu, slučajno unijeli su je na tablet računalu zajedno s različitim materijalima koje su smjestili u stanicu kako bi proučavali ponašanje materijala u svemiru, objasnio je Škaplerov. Otkrili su da bakterije preživljavaju i vakuum nakon što su poslane sa zemlje.

Znanstvenici već znaju da Svemir neobično utječe na bakterije. Znanstvenici sa Sveučilišta Colorado otkrili su kako neke bakterijske stanice mijenjaju oblik u svemiru kako bi preživjele napade uobičajenih lijekova koji ih uspješno ubijaju na Zemlji.

NASA

NASA

“Znamo da se bakterije drugačije ponašaju u Svemiru i potrebne su veće koncentracije antibiotika kako bi ih se ubilo”, rekao je znanstvenik Luis Zea, glavni autor tog istraživanja. “Tijekom eksperimenata smo proveli sistematsku analizu mijenjanja fizičkog izgleda bakterije.” Proučavali su bakteriju Escherichiju coli. Rezultat istraživanja po digao je zabrinutost ne samo zbog astronauta koji su često izloženi u svemiru, nego i zbog svih stanovnika Zemlje.

Izvor: 100posto

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

Dijete evoluirane ljudske rase otkriveno u Kini

Objavljeno

- datum

Stanovnici u Kini tvrde da dječak koje živi u kineskom gradu Dahua je nova vrsta evoluiranog ljudskog bića

Nong Yousui ima svijetle plave oči koje imaju neonski sjaj u mraku – baš kao mačka.

Prema riječima stručnjaka, dječak može vidjeti u potpunom mraku jasno kako i drugi ljudi mogu vidjeti na svjetlu.

Disclose.tv je napisao: Nakon što je njegov učitelj podijelio je njegove neobične sposobnosti na internetu, skeptični novinar iz Pekinga je odlučio provjeriti podatke sa stručnjacima.

Oni su proveli eksperiment u kojem je potvrđena informacija. Malo Nong je prvi živi čovjek koji može vidjeti u mraku.

Prema stručnjacima, to nije slučajna promjena. Naime, ta promjena nije posljedica mutacije, već da je prije posljedica evolucije čovjeka.

Pogledajte u videu dječaka sa plavim očima:

Izvor: NoviSvjetskiPoredak.com

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.