Connect with us

Hrvatska udruga Benedikt

“Uloga Gradskog muzeja Vukovar u očuvanju baštine i vraćanju memorije grada nakon razaranja Vukovara 1991. u Domovinskom ratu”

Objavljeno

- datum

 HUB, Dominikanski samostan, Split, 14.studenoga 2017.     Spominjući 26 godina agresije na mladu Hrvatsku Republiku, nezaobilazno je sjećanje na Vukovar i stradalništvo koje simbolizira. U herojstvu i patnji Vukovara utkani su i Borovo naselje, Dalj, Aljmaš, Bogdanovci, Tovarnik, Ćelije, Ilok te brojna nespomenuta mjesta. U simbolu Vukovara su Vinkovci, Županja, Osijek,  Zagreb i Karlovac, Petrinja i Ledererova banijska praskozorja, Zadar i Šibenik, i Obadva su pala i Škabrnja pretužna, Split, Ston, Čepikuće, prekrasni Dubrovnik i Konavle. I svi pojedinci, znani i neznani koji su se darivali za obranu Hrvatske. Sve je to Vukovar, hrvatska kralježnica Domovinskog rata.

Njegovanje sjećanja na preminule, a osobito na one koji su svoje živote ugradili u temelje vlastite države, u korijenu je svake uljudbe i civilizacije.  Citiram riječi iz znamenitoga govora Vlade Gotovca majkama u Zagrebu 1991.godine: vodila nas je  “naoružana i nenaoružana, muška i ženska Hrvatska – ljudi koji su imali snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva i snagu svoje spremnosti da umru, ako ne mogu kao ljudi živjeti!”

 „Mi nismo umrli, mi smo samo hrvatsku zemlju zagrlili“ piše na spomen ploči braniteljima u Bogdanovcima, nadomak Vukovara. 

I u pravu su. Nisu umrli jer ih pamtimo sa zahvalnošću i divljenjem.

Hrvatska udruga Benedikt već šest godina organizira Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju, kao patriotsko klanjanje žrtvama Domovinskog rata i nezaboravu.

Također, u Splitu će se ove godine po 19-ti put  18. studenoga ukrasiti Vukovarska ulica svijećama svjedočanstva naše odanosti. I spomenik je postavljen prošle godine kako bi nam dnevno kao moralni lučonoša svijetlio s porukom da i u našem  gradu Vukovar svijetli.

U Domovinskom ratu hrvatski se narod odazvao i gotovo svaki čestiti hrvatski građanin imao je potrebu uključiti se  u obranu na način kojim je mogao pridonijeti. Osim oružane obrane, Hrvatsku je branio i onaj nenaoružani dio naroda. Sakupljala se hrana i higijenski materijal za branitelje, plele im se kape i rukavice a ubrzo se sve to sakupljalo i  za veliki broj prognanika protjeranih iz svojih domova i zavičaja.  Niti nenaoružani dio naroda nije  odustajao od  emancipacije i pokleknuo nad barbarstvom. Odvijala se nastava po podrumima, skladale pjesme, održavale kulturne manifestacije, odašiljala pisma domoljubnih intelektualaca svijetu, stvarale umjetničke slike i skulpture, pisala poezija. Nismo se odrekli uljuđenosti, civilizacijskih i duhovnih dosega, naspram bestijalnosti agresora kojih  je metafora razoreni Vukovar.

Osim ratnih uništavanja i nasrtaja koji su imali za cilj zatrti nacionalnu  samobitnost, trebalo je osim ljudstva zatrti i kulturnu nam baštinu.  Tisuće sakralnih, spomeničkih, umjetničkih građevina i djela, biblioteka i kulturnih institucija razoreno je , spaljeno i otuđeno, o čemu će nam u svom predavanju  autentično svjedočiti i prof. Marić, ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar. Pucalo se na ljepotu, uljuđenost i novu hrvatsku stvarnost, sadašnjost i budućnost.

Kultura znači i življenje s mrtvima koje pamtimo, kojima spomenike podižemo, čije grobove obilazimo, za kojima tugujemo, koje oplakujemo, koje još uvijek tražimo i otkapamo, kojima palimo svijeće i kojima u spomen hodočastimo na mjestima njihova stradalništva. 

Brojno mali narodi, poput hrvatskoga,kojemu se pokušala i orkestrirano  pokušava osporiti povijest i povijesne istine ne smiju to dopustiti. Čuvanjem istine  ne težimo nametnuti je ikomu kao jaram, već istinsko oslobađanje i preobražaj prema dobromu!

Hrvatska kultura i kulturna baština naše je civilizacijsko svjedočanstvo, hrvatski genetički kod postojanja  za naše trajanje.

 Kako bi moralne snage ostale žive i u sadašnjosti, povijesne nas istine trebaju prožimati kroz različite sadržajne forme, a sve u cilju ispravnoga razlikovanja dobra od zla. Upravo kroz  kulturološke obrasce ponašanja i djelovanja nalazimo i razvijamo  svjedočanstva o njima.

Spomenici nisu tek komadi kamena ili izlivene bronce. Funkcioniraju kao prenositelji pamćenja i povijesti, oni su svjedočanstva nacionalnog identiteta. Nema nacija bez  svetišta i spomenika. 

Hrvatski identitet nije do kraja isprofiliran onako kakvog ga imaju države s dugogodišnjom državnom tradicijom.  Ne samo zbog toga što je stvaranje identiteta proces koji se neprestano stvara i izgrađuje, već  što on u sebe uključuje i elemente budućega. Hrvatska, zahvaljujući svom zemljopisnom položaju,  je  susretište velikih europskih kultura: mediteranske i srednjoeuropske, čiji su elementi ugrađeni u hrvatski nacionalni identitet i koji ga čine jedinstvenim, bogatim  i različitim od drugih. Jedinstven je i po narodnim nošnjama, slavonskim vezovima i paškim čipkama;  po  bogatstvu glazbenog izričaja od slavonske tamburice, preko zagorski popevki, istarskih napjeva do dalmatinskih klapa.  Međutim, hrvatski nacionalni identitet nije do kraja izgrađen, niti dovoljno osmišljen, između ostalog i zbog povijesnog nasljeđa i dugogodišnje ideološke indoktrinacije totalitarnih režima, propalih državnih tvorevina i vođenih ratova u nedavnoj prošlosti.

Hrvatskoj se nameće izvana, ali i iznutra, stigma ustaštva, totalitarne fašističke ideologije, s jedne strane  i totalitarne komunističke ideologije, s druge strane. Hrvatsko društvo kao da još nije u stanju racionalno valorizirati pozitivne i negativne strane tih pokreta, nego im još uvijek pristupa kompromisno i bez uvažavanja mjerljive argumentacije. Onog trenutka kad se otkrije sva razložnost nastanka tih pokreta i priznanje posljedica njihovog djelovanja na hrvatsko društvo,  otpast će zadnji prijepori u izgradnji cjelovitog hrvatskog nacionalnog identiteta.

Ako ušutimo, neka kamenje koje smo sačuvali i obnovili govori umjesto nas. To je bit kulturne baštine.Dopustimo li zbrisati je odrekli smo se sebe, svojih teritorija, jezika, religije, povijesti i kulturoloških izričaja i postignuća. Ono što je vrijedno znanja u jednom području ljudske kulture, ostavlja posljedice u drugom dijelu. Narod je kapilarno povezan i načelo spojenih posuda djeluje i na njega. Ono što se događa u Vukovaru, Zagrebu,Puli, Rijeci,  pa do krajnjeg juga  pogađa i mene i nas u Splitu.

Ništa na svijetu nije vrijednosno neutralno. Čovjek se odnosi prema vanjskom i onom unutarnjem, vlastitom svijetu u terminima vrijednosti. Ili smo  vrednovani ili sami vrednujemo. Vrijednosti su dio našeg bića i vodilje kroz život, a poslušnost istini, čak i kad nam progovara o onome što nije ugodno našem uhu jedini je put oslobođenja i nudi napredak sa sadržajem kakav vodi ljudskom uspinjanju.

Posebno je bilo bolno pratiti,u to teško ratno vrijeme, djelovanje pojedinih hrvatskih intelektualaca okupljenih oko međunarodnih dirigenata za izdajničke napojnice. I tako,dok su generacije muževa i mladića ginuli braneći nas na bojišnicama širom Hrvatske, salonski izdajnici, pojedinci i potkupljeni mediji pisali su o hrvatskom primitivizmu-jer srpska kultura je superiorna nad hrvatskom, kako je pisao jedan i danas aktualni umni analitičar. Proturala se teza u zemlji i inozemstvu da je Hrvatska nastala na zločinu, da se ne radi o agresorskom, već građanskom ratu, održavali se znanstveni skupovi s pitanjem: tko nas bre zavadi?  Takav jedan veleizdajnički skup upriličen je 20. – 22. studenoga 1993. u zagrebačkom muzeju  Mimara. Održan je na katu, salonski, dok je istodobno u podrumu Muzeja našao utočište Gradski muzej Vukovar koji je tada u svom  nazivu imao dodatak u progonstvu. Dakle: „Gradski muzej Vukovara u progonstvu“. Ovi iz salona okupljeni oko Goldstein-Pusićkine  Erasmus gilde– udruge „za promicanje kulture demokracije“, dakako,  nisu pozvali na sudjelovanje one iz podruma, prognane vukovarske muzealce. Ali goste iz Beograda jesu. Jer Beograđani znaju bolje, iz prve ruke što je s Vukovarom, njegovim umjetninama, bolnicom, civilima, djecom, ranjenima, zarobljenima i nestalima. Taj kolonijalni projekt  uz subverzivnu potporu Sorosove filantropije  imao je za cilj zaustaviti  proces nacionalne identifikacije. Njihovo djelovanje imalo je za cilj  kriminalizirati Domovinski rat i, s tim u svezi, rastakati nacionalno jedinstvo na kojemu je počivao.

Profesorica Ružica Marić, kao čelna osoba Gradskog muzeja Vukovar svojim je djelovanjem doprinjela da se ne dogodi zašutjelost savjesti i odsustvo osjećaja krivnje kao preduvjeti svakom  praštanju. Bila mu je na čelu i kada je nosio dodatak u svom nazivu: Gradski muzej Vukovara u progonstvu

U sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju koje se ove godine održava po šesti put u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt,  u Dominikanskom samostanu u Splitu, 14 .studenoga u 18 sati, upravo je prof. Ružica Marić predavač, kao suvremenik i autentičan svjedok razaranja muzeja i otuđenja umjetnina, ali i njegove vitalnosti i obnove. Istom je prigodom je i otvaranje izložbe na temu Uloga gradskog muzeja Vukovar u očuvanju baštine i vraćanju memorije grada nakon razaranja Vukovara u Domovinskom ratu.  

Tada i trajno svjedočila je istinu o Vukovaru i svehrvatskoj žrtvi u borbi za slobodu. U Hrvatskoj i inozemstvu. Njezino djelovanje, kao i najbližih joj suradnika jest  ono koje nas optimistično vodi prema uskrsnulom napretku zapisanom u Muzeju koji se poput feniksa uzdigao svjedočiti hrvatski kulturološki  identitet, kako u materijanom tako i u punom smislu duhovnoga razvoja.

Neka nam vidici ne ostanu zamućeni, neka nam riječ napredak ne zamijeni istinu i ostane tek ispraznica bez pravca i sadržaja, neka nam nutrina bude otvorena vjeri i krunici oko vrata koja nas je čuvala, ispraćala i trajno pokazivala put. Na tom zajedničkom domoljubnom i istinoljubivom  hodu koji nije lagan, Hrvatska udruga Benedikt projektom  Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju   otvara prostor  povijesnim istinama o Domovinskom ratu, uz zahvalu svima koji su se hrvatskoj darovali.

Profesorici Ružici Marić svojim dolaskom iskažimo zajedničku dobrodošlicu, čestitke i komplimenta za sva postignuća, naravno i najbolje želje Gradskom muzeju Vukovar u budućem radu.

Vini Rakić/Croative.net

Komentari

Oglasi
Komentari

Hrvatska udruga Benedikt

Umro dr. sc. fra Josip Marcelić, jedan od inicijatora osnivanja i duhovnik Hrvatske udruge Benedikt

Objavljeno

- datum

Danas, 20. siječnja 2018., u 89. godini života u splitskoj bolnici preminuo je poznati splitski redovnik i svećenik dr. sc. fra Josip Marcelić. Fra Josip je bio jedan od inicijatora osnivanja, član Savjetodavnog vijeća i duhovnik Hrvatske udruge Benedikt. Na njegov prijedlog udruga je ponijela naziv po svetom Benediktu, zaštitniku Europe.

Svojim idejama i prijedlozima davao je značajan obol u radu udruge, posebno u duhovnim i vjerskim segmentima rada. Molitvom i blagoslovom pratio je sve aktivnosti udruge te je često s nama kao duhovni vođa išao na hodočasničke izlete. Brojni Splićani i drugi vjernici pamtit će ovog duhovnika i karizmatika, koji je ostavio neizmjeran trag na duhovni rast brojnih ljudi te bio pomoć i potpora mnogima u trenucima slabosti i nevolje.

Rođen je 1929. godine u Preku (Zadar), redovnik-svećenik, franjevac-trećoredac, magistrirao na KBF-u u Zagrebu, magistrirao iz filozofije, doktorirao iz teologije na Lateranumu (Rim, 1966.). Bio je višegodišnji profesor, višekretni rektor i vicerektor na Teologiji (sada KBF-u) u Splitu. Proučavao je Turinsko Platno, ukazanja Gospe Guadalupske i život Arškog župnik te je izdao knjige o tim temama: “Turinsko platno”, “Gospa Gudalupska – Aheropita”, “Arški župnik i nova evangelizacija”. Napisao je scenarij za istoimene filmove: “Turinsko Platno” (2002.), “Gospa Guadalupska” (2010.), “Arški župnik” (2012.) i “Ivana Arška – Francuski Orleans i Hrvatska oluja” (2014.). Prevoditelj je i pisac knjiga u nizu „Duh i voda”.

Počivao u miru Božjem i laka mu hrvatska zemlja za koju je živio i koju je istinski volio!

Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

DRŽAVNI PROTOKOL UZ GVOZDANSKO: Obilježena 440-ta obljetnica junačkog otpora i žrtve branitelja slavne utvrde

Objavljeno

- datum

U nedjelju, 14. siječnja pred skoro 3000 sudionika, se obilježila veličanstvena 440-ta obljetnica junačkog otpora i žrtve malobrojnih branitelja utvrde Gvozdansko, od više desetaka puta brojnih turskih agresora.

Prisjetimo se, 50-ak obučenih vojnika s još 250 rudara, seljaka, žena i djece, 100 dana se opiralo nadmoćnim neprijateljskim snagama, te su tek 13. siječnja, nakon što im je ponestalo hrane i ogrijeva pri neviđenoj hladnoći, popustili divljoj prirodi, ali se nisu predali… radije su se smrznuli, nego predali tvrđavu.

Nakon što su ušli u utvrdu, Turci nisu mogli vjerovati; ranjena i smrznuta tijela, neka još u stojećem stavu s puškom, bila su pred njima. Ferhad-paša bio je šokiran i očaran prizorom.

Naredio je pokop s katoličkim obredom, uz pune vojne počasti, te oslobodio okolno stanovništvo bilo kakvih nameta.

>> GVOZDANSKO, Sulejman I. Veličanstv​eni i hrvatski junaci – tri Nikole, Jurišić, Zrinski i Ožegović

Program obilježavanja je počeo svečanom Svetom misom u crkvi Sv. Filipa i Jakova u mjestu Gvozdansko, koju je predvodio biskup šibenski Tomislav Rogić, u zajedništvu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, te biskupa u miru Ante Ivasa i Mile Bogovića.

Nakon mise formirana je tiha kolona s hrvatskom počasnom gardom, kao i predstavnicima postrojbi HV-a, te izaslanicima državne i lokalne vlasti i narodom, do spomen križa u Gvozanskom, gdje je nastavljena komemoracija polaganjem vijenaca svim žrtvama iz 1578., 1941. kao i 1991..

Skupu su se obratili župan sisačko-moslovački Ivo Žinić, te izaslanik Predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, Ivan Krupec. Na komemoraciji su bili nazočni i ministar branitelja Tomo Medved, predsjednica Županijske skupštine Ivanka Roksandić i zamjenici župana Roman Rosavec i Ivan Celjak, 12 hrvatskih generala, kao i predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

U svom obraćanju župan Ivo Žinić ponovno je pozvao na hrabrost i odlučnost kakvu su imali branitelji Gvozdanskog i hrvatski branitelji u Domovinskom ratu, sada u drugačijim bitkama i s drugim opasnostima.

>> BITKA ZA GVOZDANSKO HRVATSKO JE JUNAŠTVO BEZ PREMCA U EUROPSKOJ POVIJESTI

Ne smijemo dopustiti da Banovina, Pounje ili bilo koji kraj Hrvatske opusti, da pred prvom poteškoćom odustanemo i otputimo se izvan, krvlju obranjene i stečene domovine.

Hrvatska može, uz zajednički napor na koji je pozvao župan, biti zemlja blagostanja, a istinu o poštenom, obrambenom i pobjedničkom Domovinskom ratu moramo isto tako svi zajedno čuvati, kako povijest nitko ne bi mogao prekrojiti i istinu zanijekati. Stoga u Gvozdansko i na druga mjesta povijesnih bitaka hrvatskog naroda treba dovoditi mlade i učiti ih na ovim slavnim primjerima kako se voli Hrvatska.

Članovi i prijatelji Hrvatske udruge Benedikt su također sudjelovali u komemoraciji, te su uz druge udruge, kao i one proizišle iz Domovinskog rata, bili spomenuti u službenom programu koji je vodila gdja Leidi Oreb

Mnogi koji su redovito sudjelovali u ovom prisjećanju na hrvatsko junaštvo bez svjetskog uzora, potvrđuju da je ovogodišnja manifestacija bila značajno bolja i posjećenija, jer se konačno uz državni protokol i ovoliki broj uglednika kao i veliki broj okupljenih, dao dodatni značaj manifestaciji i nada da će država i kroz druga ministarstva jače uključiti u revitalizaciju ovog kraja, pa i vječno sjećanje na žrtve onih kojima dugujemo našu slobodu (Croative.net)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

Raspored događanja u prostoru Hrvatske udruge Benedikt kroz siječanj 2018.

Objavljeno

- datum

Raspored događanja u prostoru Hrvatske udruge Benedikt kroz siječanj 2018. (Split, Dubrovačka ulica 15)

15. siječnja 2018. (ponedjeljak) u 18.30 sati – prikazivanje dokumentarnog filma „Hrvati i Srbi – povijest međusobnih odnosa“ (povodom 26. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske)

18. siječnja 2018. (četvrtak) u 20 sati Lectio Divina

22. siječnja 2018. (ponedjeljak) u 18.30 sati – predavanje „Nacionalni kult i suverenizam“ (predavač Josip Bodrožić Selak, prof. povijesti i filozofije)

25. siječnja 2018. (četvrtak) u 20 sati – Lectio Divina

29. siječnja 2018. (ponedjeljak) u 18.30 sati – prikazivanje filma “Za vječnu slavu” (“For Greater Glory: The True Story of Cristiada”)

Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno