Connect with us

Tvrtko Dolić

TVRKO DOLIĆ: Vratite nam Maršala!

Objavljeno

- datum

 UNITARISTIČKI HDZ JAČA LOKALNE ŠERIFE    Nakon što Hrvatska često zašteka zbog zasebne prezidencijalne linije vlasti ili stranog uplitanja, premijer Andrej Plenković dosjetio se ojačati i lokalne šerife, koji će svaki u svome mandatu postati nesmjenjiv. Unija se pokušava integrirati, a Hrvatsku namjerno raskopavaju. Hrvatska treba novog diktatora.

Suicidalna šutljiva većina

U zanimljivoj američkoj televizijskog seriji “Leftovers” Damona Lindelofa i Toma Perrotta, pratimo fenomen nestanka 2% svjetske populacije. Možemo je gledati kao dokumentarac o Hrvatima. Nas jednostavno nema. Isparimo na sve strane. I još su se preostali Hrvati odlučili za potpunu šutnju. Suicidna šutljiva većina. Govorka se kako odlazimo u Irsku, ali nas nema niti tamo. Nismo tamo niti stigli, a već smo asimilirani. Hrvat je ponosan u svojoj lokalnoj birtiji, ali čim zamakne iza prvog grma, hitno konvertira u neku kvalitetniju naciju. Hrvati žive pod suspenzijom prava na život i na preživljavanje.

Kod nas je Hrvat prestravljen da će mu netko prigovoriti pokušaj asimilacije neke manjine ili samo neke nehrvatske obitelji, ili neke osobe, dok će isti Hrvat u Njemačkoj prodati vlastitu djecu za mogućnost asimilacije u njemačku naciju. Preživjeli smo silne prodore Avara, Tatara i Turaka, da bi nas na kraju glatko potisnuli nekakvi lokalni šumari i Šumadinci. Srbi se sklanjaju pred Albancima jer Albance ne podnose, a Hrvati prepuštaju Srbima svoj prostor jer Srbe trpe, iako to nije normalno. Moramo pod hitno useliti pola milijuna Albanaca. A bili smo velika nacija još u vrijeme kada su protogermani živjeli na drveću. Nijemci se nakon dva izgubljena svjetska rata broje u stotinama milijuna, a Hrvati u stotinama tisuća. Imamo neki ozbiljan defekt ili više njih.     

Trebamo smrtno ozbiljnog Maršala i ponovno otvaranje kazamata na Golom

Koliko stoljeća treba proći da shvatimo kako smo danas mali narod? Trebamo samo jednu općinu na razini cijele države, jednu izbornu jedinicu, jednu stranku i novog smrtno ozbiljnog Maršala, koji će nas dovesti u red, uz ponovno otvaranje kazamata na otoku Golom. Svaka drukčija država za nas je preskupa, nepodnošljiva i neučinkovita. Iako je RH čak 12 puta manja od Texasa, postavljena je složenija država od američke. Znate, nije dopuštena jeftina i jednostavna država za jednu malu zemlju, jer su mnogi državni segmenti i javni servisi zapravo kanali za pljačku. Zar nije bolje da nas neki novi Maršal pobije još pola milijuna, nego da odseli dva milijuna mladih Hrvata, kao jeftina radna snaga, za jačanje tuđe konkurentnosti, koja nam vraća smeće od hrane. Čemu etnicitet koji je uvijek potlačena sirotinja, čak i nakon što dobije svoju formalno suverenu državu, nakon tisuću godina cendranja kako smo okupirani. Vadimo se na na izgubljene bitke na Kosovu i na Krbavskom polju, na Bleiburg i naš Križni put, na Jazovke i druge jame, na tretman na Ovčari i u Stajićevu, i svašta nešto, a zapravo je problem u nama. Hrvat je loša roba. Ako nas svako malo svi ostali mogu smaknuti kada im paše, maltretirati u svojim logorima a mi to skrivamo, onda sve to zaslužujemo. Angeli Merkel i svima u svijetu tako je posve jasno da su Hrvati laž i da je najbolje takav narod jednostavno ukinuti, kako u BiH, tako i u RH.      

Lustig je preživio holokaust, ali ga je Šerif bez pardona umirovio

Nakon što se sam jedva održao u vrućem sedlu države osuđene na bankrot, premijer Andrej Plenković učvršćuje svoju poziciju. Ispričavam se, pogreška, Plenković učvršćuje lokalnog šerifa Milana Bandića. Tko je između njih dvojice moćniji? Pa, za ono što je Bandolero stavio na stranu u scenariju najniže provizije, može kupiti tisuće ovakvih poput Plenkovića. Moćni lokalni zagrebački Šerif bez pardona je umirovio Branka Lustiga, koji je kao dijete preživio nacističke logore Auschwitz i Bergen-Belsen, ali ne i zagrebački banditski režim. Ne postoji skuplji grad za sirotinju. Nakon što je Tito pobio stare Zagrepčane, zagrebački šerif Bandić sustavno ubija Zagrepčane, kako kroz cijene komunalnih i drugih usluga, tako i pomoću kulta Tita, koji je hrvatska sramota. Poruka je zastrašujuća: novac je sve! A ako novac ne odlučuje, tu je Tile, uzoriti najveći zločinac. Židovi se čine svemoćni, ali su gospodari proračuna jači od žrtava Holokausta. Lustigu nije pomoglo niti njegovo sramotno priklanjanje uz Tita, koji je 1945. Židove uputio u Izrael. Lustiga je za Tita sustigao opaki štokholmski sindorm. Danas mu ne pomaže niti činjenica da je dvostruki oskarovac, kao producent filmova Schindlerova lista i Gladijator.  Prvi film je potraga za jedinim Nijemcem koji nije bio nacist, a drugi je klasična priča o osveti nasilno smijenjenog šerifa. Skorojević Milan Bandić ponaša se kao uzurpator Komod, koji je ostarjelog i nemoćnog Marka Aurelija Lustiga ugušio u snu.

Hrvatski susjedi su svoje komunjare izvezli u Hrvatsku

Svaki naš premijer, ministar, predsjednik, župan, gradonačelnik, zastupnik, šef nekog javnog poduzeća ili neke sudske razine, mogu poslužiti kao simboli neke velike hrvatske mane. Lokalni šerif Bandić razlikuje se od svih njih po tome što nema baš niti jednu vrlinu. Mogu li Hrvatska i Agram preživjeti ovakvo poniženje? Da se Titovo ime otklanja tek nakon ucjene prilikom slaganja zastupničke većine. Koja bi normalna nacija otrpjela ime zločinca Tita na zagrebačkom Kazališnom trgu skoro svih 30 godina nakon raspada Jugoslavije, i nakon raspada Sovjetskog Saveza. Ako jedan narod može dopustiti takvu sramotu, nije zaslužio niti državu, pa niti bilo kakvo drugo zasebno etničko određenje, što je Angela Merkel davno spoznala. Vidjeli smo kako se to radilo u drugim tranzicijskim zemljama. Nitko iz tranzicijskih parlamenata nije iznosio Lustige i druge Benjamine Buttone. Rumunji su svog glavnog komunjaru strijeljali, i eno je Hrvatsku glede standarda prošišao i taj bivši sovjetski satelit, zavičaj Drakule. Slovenci su svoje najveće komunjare jednostavno izvezli u Hrvatsku, na najviše pozicije. Srbijanci su sa svojim komunjarama ojačali Srbe u susjednim dražavama. Iz BiH su svoje komuniste iliti “europske muslimane” jednostavno iselili u Hrvatsku. U takozvanoj Republici Srpskoj istinskih komunista nikada nije niti bilo, pa su četnici zakonski postali borci, uz boračke privilegije.

Zašto je prodavatelj RH-a Plenković kupcu Miri Ceraru išao na noge?

Eto, Hrvati jedini nisu proglasili svoj Gospodarski pojas. Kao, dobit ćemo prigovor da ograđujemo svoje. A na našim granicama je žilet žica naših susjeda. Otvoreno more u Jadranu zapravo ne postoji. Nismo uveli euro zbog svoje autonomne monetarne politike, a ono je naša središnja monetarna institucija paradržava u državi. Tri desetljeća Hrvati se natežu oko LNG terminala na Krku, Rijeka je još uvijek okupirana, Vukovar je ostao okupiran. Nijemci su prepoznali Hrvate kao bezveznjake, pa su se odlučili za Kopar i Slovence, pravo nam budi. Izgradili smo skupu autocestu prema Mađarskoj, uz skupo zaduživanje, a onda učinili sve da ostane izvan funkcije, i da se umjesto prema bivšoj mađaronskoj Rijeci poslovni Mađari probijaju prema Kopru. I još uvijek nam Viktor Orban nudi da produži hrvatsku autocestu prema Austriji, kroz Mađarsku, i da tako zaskočimo slovensku prometnu i svaku drugu blokadu, ali hrvatske pameti nema. Njemačka i Austrija investiraju u Srbiju. Nisu najveći problem naši loši zakoni, niti bezbrojni parafiskalni nameti. Jednostavno, nitko razuman ne želi imati posla sa suicidnim obožavateljima Maršala. Ako mene pitate, Plenković je totalni promašaj, bilo da trebamo novog Maršala, bilo da nam netko uvaljuje dodatni fikus. Još uvijek ne znamo što je Plenković ispregovarao u slovenskoj Vili Podrožnik, znakovito namijenjoj slijepima. Zašto je prodavatelj Andrej Plenković kupcu Miri Ceraru išao na noge?

Tvrtko Dolić

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Tko će Agrokoru posuditi 1,6 milijardi eura?

Objavljeno

- datum

 NEVIDLJIVA RUKA SKUPINE BORG    Izvanredna uprava Agrokora poslala je sudionicima Roll up ugovora zahtjev za njegovo produljenje jer nitko ne želi refinancirati 1,06 milijardi eura roll up kredita. Kada se pribroji isplata 600 milijuna eura razlučnim vjerovnicima, Agrokoru će uskoro netko trebati posuditi 1,6 milijardi eura. To je rezultat rada interesne skupine Borg na čelu s Martinom Dalić, to je ta stabilnost kojom se hvale.

Ukratko: metodologija rada interesne skupine Borg je ova: zadužuj, izvlači milijune, i onda to prikaži kao stabilnost, a poslije neka netko drugi vraća dugove. Inteligentni Ratko Bošković takve je prepoznao kao kompradore, koji rade za strance na štetu vlastitog naroda. Izvanredna uprava objavila je revidirana konsolidirana financijska izvješća Agrokora za 2017. bez obavljanja revizije za svako pojedino poduzeće koncerna Agrokor. Kako je to moguće? Pripadnici Vlade RH i izvanredne uprave Agrokora kažu da su stabilizirali Agrokor. Naravno, kada nitko ne može pokrenuti ovršni postupak nad Agrokorom i njegovim povezanim poduzećima. Najveći pobornici slobodnog tržišta postali su najveći zagovornici državnog intervencionizma u kompaniji koja je 100 posto u privatnom vlasništvu.

Zavjera

U objavljenoj elektroničkoj prepisci možemo prepoznati mnoge inkriminirajuće radnje, od toga da budući izvanredni povjerenik (Ante Ramljak) traži od Ivana Crnjca (preko Martine Dalić), tadašnjeg glavnog financijskog direktora za Agrokor, financijska izvješća i ostale strogo povjerljive pravne i financijske dokumente tada već posrnulog koncerna Agrokor. Dakle, pripadnici skupine Borg dobili su povlaštene informacije iz koncerna Agrokor, koji je tada bio u problemima, a isti su trgovali dionicama. Imali su sve podatke o koncernu Agrokor i paralelno pripremali lex Agrokor u tajnosti, za svoje ciljeve. U kojem je svojstvu tada bio Ante Ramljak? Kako je palo na pamet potpredsjednici vlade tražiti osjetljive podatke, financijske i pravne prirode, od jedne potpuno privatne kompanije? U kojem svojstvu je Boris Šavorić početkom 2017. išao na sastanak s imateljima PIK obveznica (obveznice Agrokora za koje je Todorić založio dionice Agrokora), po naputku Martine Dalić? Da ubaci bubu u uho imateljima PIK obveznica kako bi za njih bilo dobro da uspostave kontakt s državom? U kojem je svojstvu Ante Ramljak išao na sastanke s Knighthead Capitalom, koji je ekstra profitirao na lex Agrokoru i roll up kreditu? No, to je tako i tako posao za nadležne pravosudne institucije. Iz elektroničke pošte može se iščitati da je skupina Borg bila svjesna toga kako lex Agrokor ima mnoge ustavnopravne propuste, ali je njima to bilo zanemarivo, šaljivo.

I, sve to nije sporno našim glavnim medijima, koji i dalje minoriziraju sve zloporabe, braneći neobranjivo. Igor Peternel razotkriva: “Jutarnji list je vječiti bilten za veličanje aktualnog premijera i gaženje bivših”. Prisjetimo se harangi protiv Ive Sanadera i Tomislava Karamarka. Prvog su smaknuli zbog glupog dodavanja papirića. Drugi je pao zbog sumnje koja se u odnosu na svu ovu muljažu Andreja Plenkovića doima kao blaga dječja temperatura. Objavama za potrebe opravdavanja Martine Dalić, glavni mediji potvrđuju da su pod kontrolom poslovno-političkih elita, da ovom zemljom već 73 godine vlada ista mafija. Pad komunističke formacije i na njoj izraslog Agrokora, tranzicijskog koncerna za jugoslavenske uhljebe, sam lex Agrokor i njegova provedba, pokazali su koliko je ta ista “elita” prazna, pa i nedobronamjerna. Gore od svega, takav je Agrokor više učinio za konkretnu proizvodnju od svih tih proroka slobodnog tržišta, koji apliciraju najgori divlji kapitalizam kada dođu na vlast. Prva pera Jutarnjeg lista samo prije nekoliko tjedana predlagali su visoko državno odličje za Martinu Dalić, i pri tome su ismijavali Miru Bulja i njegovu zabrinutost. Na ispiranje kriminala kroz glavne medije nastavlja se ispiranje istih afera u Hrvatskom saboru. A podcjenjivanje Sabora i opstrukciju krovne zakonodave razine vlasti predstavlja i lažno svjedočanje Martine Dalić o kontaktima s odvjetnicima ureda Šavorić. Tada smo imali i njeno bahato istresanje na upite saborskih zastupnika, što je odlika državnih dužnosnika u obavljanju poslova za javno dobro. Ali eto, svako podcjenjivanje dobronamjernih osoba na kraju se skupo plaća. Martina Dalić ostaje bez državnog odličja, a mogla bi pasti državna optužnica, dok su pred Mirom Buljom novi saborski mandati i nove godine korektnog zastupanja nacije i sirotinje.

 

Cijela ta medijsko-poslovno-politička elita u potpunosti je raskrinkana. Sve njih karakterizira snažno oslanjanje na poluge državne vlasti, a najbliže ih pokriva izraz tehnomenadžeri. Bez poslova s državom ili u okviru same države, oni su nitko i ništa. Kakva je karijera Martine Dalić, Borislava Škegre i Ante Ramljaka izvan sustava države? Nikakva. Da sve bude gore, sve su to žestoki zagovornici slobodnog tržista, neuplitanja države u gospodarstvo, takozvanog tržišta “nevidljive ruke”. Kad ono, ti isti zagovornici slobodnog tržišta sastavili su izvaninstitucionalno lex Agrokor, uz pomoć kojeg su u potpunosti preuzeli jednu privatnu kompaniju. Ako su toliki zagovornici slobodnog tržišta, kako to da nisu prepustili tržištu da riješi sve probleme? Zašto nisu prepustili “nevidljivoj ruci” da riješi probleme? Ili je nevidljiva ruka zapravo skupina Borg? Prisjetimo se postupanja Martine Dalić za vrijeme divljanja švicarskog franka. “Zašto intervenirati, sve vam je to tržište” – zborila je Dalić. Najedanput, u slučaju Agrokor izostala je njena takva dosljednost. Dalić je sebi dopustila slobodu da ne popuni imovinsku karticu! Javno je izjavila da ne “razumije” zašto bi glede Ine bila u sukobu interesa zbog supruga koji je visoko pozicioniran u toj istoj Ini. Kod nas je zavladala navada da se kriminal ispere kroz medije, i na tome ostane. Večernjak je prije godinu dana objavio da odvjetnički ured “Šavorić i partneri” radi na lex Agrokoru i da su ga angažirali VTB i J.P. Morgan. Dakle, kada se ukaže mogućnost da Borgovci zavuku “nevidljivu ruku” u tuđe džepove, onda je državna intervencija spas za ekonomiju. Slične metode zagovaraju i svi ti silni ekonomski analitičari pod okriljem medija (čast izuzecima). Kritizirali su uplitanje države u slučaju Franak, a podržavaju državnu intervenciju u potpuno privatnu firmu. Renata Rašović reče da se u odnosu na Borgovce sam Ivica Todorić doima kao stara poštenjačina. Imate li i Vi taj osjećaj da je i Fabris Peruško više Borgovac nego Istrijan, ako između tih i takvih izvanzemaljaca postoji razlika. Zanimljivo, Borgovci među nama ulaze u mimikriju, dopuštaju da im kažemo da su ljudi, ali se nikada ne predstavljaju kao Hrvati, iako se tako ponašaju. Hernádijevi znaju reći: Nema tata do Hrvata! Rado uzimamo proviziju i mito, i tome nema pomoći. Toga je svjestan i DORH, pa zato ništa ne poduzima. I tamo su Hrvati! Kao što reče Branimir Bunjac u Saboru, u srijedu, u Hrvatskoj je pedofil na čelu udruge za borbu protiv pedofilije.

Postojeći stečajni zakon je loš. No, vidimo da je lex Agrokor još lošiji. Naime, postoje tvrtke poput Peveca, koje u stečaju posluju i koje su se u tome stečaju restrukturirale. Ali naravno, sve pod okriljem suda. Zašto je uopće donesen lex Agrokor? Upravo zato da spomenuti pozitivan scenarij spriječi, da pogoduje odabranim interesnim skupinama. Koja je razlika između Kraša i Francka – obje su tvrtke domaći proizvođači, ali vidimo da je Marica Vidaković sveprisutna, i da je članica privremenog vjerovničkog vijeća, dok je Franck nigdje, a taj isti Franck ima desetorostruko veća potraživanja prema Agrokoru od Kraša.  I koja je to razlika između malih dobavljača i malih dioničara? Ovi drugi će također otpisivati ulaganja i umanjivati kapital, što će zasigurno utjecati na njihovo poslovanje, zaposlenost, daljnja ulaganja, i tome slično. I utjecati na naše gospodarstvo.

Ništa nije spašeno

Za ono što je provedeno nije trebalo donositi cijeli novi zakon, nego izmijeniti postojeći stečajni zakon. Ovih dana stalno čujemo floskule i fraze od strane vladajućih struktura i glavnih medija kako je lex Agrokor spasio gospodarstvo i sačuvao radna mjesta, što je obmanjivanje javnosti, jedna velika laž. Sve je bilo bolje od onoga što je učinjeno, od dogovora vjerovnika, izmjena stečajnog zakona, pa do državnog kreditiranja Agrokora uz senior status takvog kredita. Svejedno, svi govore kako je lex Agrokor spasio gospodarstvo. Znači, zakonski zabranite pokretanje ovrha nad Agrokorom i svim njegovim poduzećima, odnosno proglasite moratorij na sve dugove Agrokora, i onda se to naziva uspjehom i stabilnošću. Kao, sada sve funkcionira. A pad prihoda prelazi 5 milijardi kuna. Naravno da sve funkcionira kada zabranite ovršne postupke nad kompanijom koja ima 40 milijardi kuna prihoda. Tko to na taj način ne bi mogao voditi kompaniju? I koja kompanija ne bi mogla biti stabilna u takvim uvjetima podmirivanja obveza? Dakle, savjetnici i izvanredna uprava plaćeni su preko pola milijarde kuna da posluju u uvjetima kada niti jedan euro duga ne trebaju vratiti. Zar zaista ti pohlepni predatori misle da su građani potpune neznalice. Restrukturiranje nije niti započeto, a to je trebala biti  glavna zadaća brojnih savjetnika. I gdje je ta stabilnost? Mladi se iseljavaju, a stariji žive sve lošije, industrijska proizvodnja i izvoz rapidno padaju. RH baš treba tsunami, jer je već dugi niz godina u velikim makroekonomskim neravnotežama. Ivica Todorić nije propao zbog kriminala, nego zbog šest glavnih razloga koji su većinom njegova krivica (osim skupog zaduživanja). (1) Investicije je financirao obrtnim sredstvima, tj. iz obveza prema dobavljačima, i pri tome je došao u ročnu neusklađenost aktive i pasive. (2) Kapitalno je bio slab, odnosno imao je nedovoljan udio vlastitih sredstava u ukupnim izvorima financiranja. (3) Skupo se zaduživao uz jezovitih 8-10 posto, što niti jednom biznisu ne dopušta da bude profitabilan, pogotovo onome u poljoprivredi i u maloprodaji, tako da su mu kamate pojele zaradu. Zamislite da su se Kaufland i Lidl širili uz kamatu 8-10 posto. Odmah bi obustavili poslovanje. (4) Agrokor je snažno pritiskala konkurencija. Konzum nije prisutan u nekim trgovačkim centrima. (5) Management je prepušten obiteljskim prijateljima i domaćoj poslovnoj eliti, upravo onoj koja ga je koštala gubitka kompanije. 6) Todorić je bio uvjeren da će država intervenirati i pomoći njegovom giganstkom koncernu. Djelomično je bio u pravu. Država je intervenirala tako da je razvlastila Ivicu Todorića, a profit je usmjerila prema uskoj interesnoj skupini, za sada na teret domaćih dobavljača i malih dioničara. Dakle, u propasti Agrokora ispreplelo se više faktora, od osobnih propusta do makroekonomskih neravnoteža. U uvjetima ovakve fiskalne i monetarne politike nije moguće uspješno voditi bilo kakvu kompaniju. Makroekonomski gledano, Agrokor je na sebe preuzimao sveukupnu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva. I, tome je došao kraj.

Finaciranje finaciranja

Ovih dana je Agrokor izvijestio Javnost da je podnio zahtjev za produljenje Ugovora o najstarijem kreditu (takozvani roll up kredit), jer je izvjesno kako roll up kredit neće biti refininciran do 10. srpnja, kada je njegovo dospijeće. Podsjetimo, izvanredna uprava uz blagoslov privremenog vjerovničkog vijeća (koje je birao sam izvanredni povjerenik) zadužila je Agrokor za 1,06 milijardu eura, mnogo više nego što su bile njegove potrebe za obrtnim sredstvima. Skupina Borg će morati objasniti zašto u prvim verzijama lex Agrokora nema roll up kredita (iako je i sada suspektan), a kasnije se odgovarajuće odredbe pojavljuju. Sve to na svojem blogu zajedno sa svojim pravnim timom navodi Ivica Todorić. Svakom vjerovniku koji je pristupio roll up kreditu obnovljena su stara potraživanja na razini njegovog sudjelovanja u roll up kreditu. Tako su ekstra zaradili oni koji nisu bili nosioci Agrokorovog duga po nominali, a svi koji su u tome sudjelovali naplatili su 100 posto starih potraživanja. Roll up kredit ima status prvenstva naplate (super senioritet) – u mogućem stečaju roll up kreditori će se prvi naplatiti u 100 posto iznosu. Roll up je jednu skupinu vjerovnika stavio u potpuno povlašteni položaj u odnosu na druge. Tako imamo situaciju da roll up kreditori upravljaju koncernom. No, kao što sam spomenuo, očito je da Agrokor ima velikih problema u potrazi za novim financijerima, onima koji bi refinancirali roll up kredit. Posve je jasno da se  ovakvom Agrokoru bliži kraj, i da će poslije nagodbe uslijediti tužbe svih sudionika, i da će Agrokor biti kompanija s više vlasnika u kojoj nitko nema većinu, što će stvoriti dodatne probleme. U takvom ozračuju Agrokor mora naći 1, 06 milijardu eura s kojim će refinancirati roll up kredit i isplatiti skoro 600 milijuna eura razlučnim vjerovnicima. Gdje će Agrokor pronaći 1,6 milijardi eura. I ako ih pronađe, po kojoj kamati?

Usprkos svemu, nastavlja se netransparentnost rada izvanredne uprave Agrokora. Nisu objavljene isplate vjerovnicima, kako se i po kojem ključu nekima plaćalo a drugima ne, što je veliki krimen izvanredne uprave. Financijska izvješća za 2017. godinu za kompanije koje posluju na burzi nisu objavljena, a probijeni su svi zakonom propisani rokovi. To je zapravo šokantno, jer iste kompanije kotiraju na burzi i obveznici su međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja. Što je još tragičnije, izvanredna uprava Agrokora objavila je podatak da  konsolidirani revidirani podaci Agrokora za 2017. iznose 39 milijardi kuna, a da će pojedinačna izvješća kompanija objaviti nakon obavljenih revizija. E sada, kako netko može objaviti konsolidirane revidirane podatke za cijeli Agrokor, a isto nije obavljeno za njegove firme, odnosno, izvješća za pojedine kompanije nisu niti objavljena a kamoli revidirana od strane revizora? Kako je moguće izraditi revidirane konsolidirane podatke za cijeli Agrokor, a prethodno niste obavili reviziju kompanija od kojih se Agrokor sastoji?

Sve je krenulo iz istog paklenog kruga i tamo se vraća

Martina Dalić stigla je u Vladu RH preko noći, praktično s obuke i/ili instruktaže u MMF-u. Zanimljivo, isto grotlo moći može računati i na rusku diplomaciju. Naime, 2. siječnja 2017. kreditna agencija Moody’s snizila je rating Agrokora, da bi skoro istovremeno Anvar Azimov, ruski veleposlanik u RH izjavio da Rusija očekuje da će Agrokor ispuniti svoje obveze prema ruskim bankama. Prvi se upecao i/ili upucao relativno oprezni Božo Petrov, kojemu će banda na zakonodavnoj razini podmetnuti lex Agrokor. Kao formalni predsjednik Sabora, zatražio je razgovor s neformalnim poglavnikom Ivicom Todorićem. Namjesnik antifašističkog kapitala Andrej Plenković i njegova zločinačka ekipa prepoznali su priliku za nastavak privatizacijske pljačke. Zamrznuti su planovi za preprodaju Ine i prodaju HEP-a, dok je tajno pripremljen lex Agrokor u suradnji s onima koji će taj zakon provoditi. Svi oni dobili su milijunske savjetničke angažmane u svezi Agrokora, dok je Ante Ramljak postao posebni povjerenik Velikog Brata za Agrokor. Nije poznato s kojim su i s kakvim prijetnjama premijer i Borgovci natjerali Ivicu Todorića da zatraži aktivaciju lex Agrokora, ali je On to učinio već 7. travnja 2017. Banda je odahnula. Ramljak je imenovao privremeno vjerovničko vijeće kako mu se htjelo, posve proizvoljno i mimo sve norme. Nadnevka 20. prosinca predstavljen je okvir nagodbe Agrokora. Mali dioničari i branitelji posve su pokradeni. Kada se borgovska banda namirila na razini 300 milijuna kuna, nakon što su ostali strvinari zagrabili milijarde kuna, Ante Ramljak podnio je ostavku, točnije 21. veljače ove 2018. Na čelo izvanredne uprave  Agrokora imenovani su Fabris Peruško i Irena Weber, koji su 18. travnja ove 2018. saborskom Odboru za gospodarstvo prezentirali “nagodbu”. Kao rezultat pregovora s privremenim vjerovničkim vijećem Ante Ramljaka, prije nego što je imenovano ono konačno vjerovničko vijeće, koje treba potvrditi stečajnu nagodbu i njene okvire!

Nadnevka 8. svibnja Ustavni sud je objavio kako je lex Agrokor u skladu s Ustavom RH – valjda su mislili na Avnoj. Slijedeći da portal Index objavio je kompromitirajuću elektroničku poštu grupe Borg, koja razotkriva da je lex Agrokor nastavak privatizacijske pljačke, da je Martina Dalić lagala pred istražnim povjerenstvom Sabora za krizu Agrokora. Samozaljubljeni Plenković bio je uvjeren da Index želi pokvariti njegovo slavlje, nakon što je na razini Unije proglašen za prvo blebetalo. Martina Dalić izrekla je NE Staljinu, ali je prilično zakasnila, pa je 14. svibnja morala podnijeti ostavku na sve svoje dužnosti i na sve svoje dugove prema naciji. U Saboru je u srijedu, 16. svibnja, oporba pozvala Plenkovića da podnese ostavku, a on po deseti put ponavlja gluposti: spasio je radna mjesta, i to nije koštalo porezne obveznike niti lipe. Kao, u redu je potonuli Agrokor gurnuti dublje u crveno za milijarde eura, jer to nije država. Eto, tako smo saznali pravi cilj dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a i države – uništavanje domaće ekonomije. Tako da to porezne obveznike ne košta niti lipe! Posve je jasno da je premijer Andrej Plenković bio upoznat sa svim radnjama skupine Borg, koju je činilo odvjetničko društvo Šavorić i partneri (Boris Šavorić i Toni Smrček), Texo Management (Ante Ramljak i Tomislav Matić), InterCapital (Matko Maravić i Tonči Korunić), Altera savjetovanje (Branimir Bricelj i Marko Delić), na čelu s Martinom Dalić, od ponedjeljka bivšom potpredsjednicom Vlade RH. Premijer Plenković riješio se i Ante Ramljaka i Martine Dalić, da bi osobno preživio, da bi se ponašao kao da je time oslobođen svake odgovornosti, ali to ne drži vodu jer je Plenković vrh zapovjednog lanca i još je cijelo vrijeme bio upoznat s činjenicom da je skupina Borg napisala lex Agrokor i na njemu zaradila pola milijarde kuna. Znači, Plenković je znao da se iz Agrokora izvlače milijuni, ali to nije spriječio, nego je to svojom šutnjom podupirao. Koliko znam, ostavke podnose izbornici, a kada promaše dvojica, pada predsjednik odgovarajućeg športskog saveza.

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Samo ustavnim sucima nije jasno da je lex Agrokor neustavan

Objavljeno

- datum

 POSTUPAK IZVANREDNE UPRAVE U POTPUNOSTI JE KONTAMINIRAN     Portal Index i njegovo prilično duboko grlo očigledno su objavu mailova Martine Dalić tempirali za dan nakon prezentiranja odluke Ustavnog suda, dopuštajući da se Miroslav Šeparović i ekipa osramote – prepisali su očitovanje vlade na prigovore vjerovnika. Dogodio se teški kriminal: savjetnici izvanredne uprave napisali su lex Agrokor za sebe.

Vrana vrani oči ne vadi. Ustavni sud je početkom tjedna objavio odluku kojom je Zakon o postupku izvanredne uprave u tvrtkama od sistemskog značaja (u daljnjem tekstu: lex Agrokor) ocijenio kao formalno i materijalno usklađen s Ustavom RH. Svih 12 prijedloga za ocjenu ustavnosti 18 odredbi lex Agrokora ocijenjeni su neutemeljenim. Vlada se kao tvorac lex Agrokora više puta puta očitovala, a Ustavni sud zatražio je i stručno mišljenje profesorice Biljane Kostadinov s zagrebačke Katedre za ustavno pravo. Dva izdvojena mišljenja imalo je troje sudaca Ustavnog suda. Andrej Abramović smatra kako lex Agrokor u cijelosti treba ukinuti, dok su Lovorka Kušan i Goran Selanec potpisali zajedničko izdvojeno mišljenje u smislu da neke dijelove lex Agrokora treba ukinuti i izmijeniti. Ustavni sud zanemaruje prigovor da lex Agrokor nije usklađen s pravnom stečevinom EU, uz obrazloženje da je to u nadležnosti Suda EU. Tragično je da Ustavni sud “naglašava da u svojoj ocjeni polazi od podataka onako kako ih je Vlada navela u svojim očitovanjima u odnosu na pojedine prigovore predlagatelja”. To je pisano priznanje da Ustavni sud nema ili ne koristi svoju autonomnu poziciju, da imamo proklamirani sustav i onaj drugi, unutar kojega se donose odluke mimo sve ustavne i zakonske norme. Dioničari Leda i Jamnice ulagali su u te kompanije a ne u Agrokor! Jasno je to da ne žele shvatiti Martina Dalić i ekipa, ali nije jasno kako to ne mogu ili ne žele shvatiti ustavni suci. Početak i kraj lex Agrokora je roll up kredit koji je određene vjerovnike stavio u povlašten položaj u odnosu na druge. Roll up kreditori obnovili su stara potraživanja, a fondovi pri tome ostvarili i ekstra profite. Kako smo to naslućivali, kontaminirani lex Agrokor postao je inauguracijski dar za državnog odvjetnika Dražena Jelenića.

Unatrag par tjedana, intenzivirale su se pravne odluke glede slučaja Agrokor. VTS je poništio “Ramljakovo” razvrstavanje vjerovnika u 5 skupina, odnosno u vjerovničko vijeće koje ima samo 5 članova. O tome sam već pisao odmah nakon što je Ante Ramljak nakaradno razvrstao vjerovnike u takozvano “roll up vjerovničko vijeće”“ koje bi trebalo sklopiti “roll up nagodbu”. Odluka VTS-a bila je najteži udarac izvanrednoj upravi Agrokora na razini pravosuđa, koje je time poslalo poruku izvanrednoj upravi i skupo plaćenim savjetnicima da su radili pogrešno i protuzakonito. Sutkinja Nevenka Siladi Ristić, koja vodi proces Agrokor na Trgovačkom sudu u Zagrebu, zabranila je angažman novih savjetnika na račun vjerovnika. Isto tako, zabranila je isplatu starih tražbina ZET-u. Zatražila je specifikaciju podmirenih tražbina nakon otvaranja postupka izvanredne uprave, zapisnike sa sjednica privremenog vjerovničkog vijeća, pismo o naknadama, podatke o zaštitnim mehanizmima i obvezi angažiranja sredstava, kao i nalog da izvanredna uprava imenuje novog člana privremenog vjerovničkog vijeća za skupinu “mali dobavljači”. Nevjerojatno je kako su glavni mediji navedene odluke VTS-a i Trgovačkog suda u Zagrebu prenijeli marginalno, gotovo neprimjetno, a zapravo je riječ o značajnim i bitnim odlukama koje vraćaju povjerenje u pravnu državu. Sve ono dobro što su VTS i Trgovački sud u Zagrebu odlučili u proteklih par tjedana opstruirano je s rješenjem Ustavnog suda da je lex Agrokor donešen u skladu s Ustavom RH. Više od toga, Vlada je imala obvezu intervenirati s lex Agrokorom!

Abramović, Kušan i Selanec

Suglasni su da izvan Ustava idu ovlasti privremenog vjerovničkog vijeća i izvanrednog povjerenika. Ostalim ustavnim sucima prihvatljivo je da privremeno vjerovničko vijeće ima iste ovlasti kao i vjerovničko vijeće, sve dok isto ne bude osnovano (čl. 31. st. 5. lex Agrokora). Podsjetit ću vas da sam više puta ukazivao na propust da članove privremenog vjerovničkog vijeća predlaže izvanredni povjerenik na temelju zatečenog stanja u poslovnim knjigama, i to sud odmah potvrđuje bez odgode (čl. 31. st. 2. i 3.). A ovlasti privremenog vjerovničkog vijeća su ogromne, od toga da daje suglasnost izvanrednom povjereniku na plaćanja starih tražbina prije otvaranja izvanredne uprave, od toga da daje suglasnost za novo zaduženje, te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. I tko o tome stvarno odlučuje? Izvanredni povjerenik, jer on sam bira članove na temelju zatečenog stanja u poslovnim knjigama. Gdje hranidbeni lanac završava? Izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća i sud samo to potvrđuje, a izvanrednog povjerenika imenuje Vlada RH. Dakle, članove privremenog vjerovničkog vijeća ne imenuju vjerovnici, nego izvanredni povjerenik i vlada koja ga imenovala. Gdje je tu zaštita vjerovnika, koji bi trebali preuzeti poslovanje društva? Sadašnja tumačenja izvanredne uprave idu toliko ukrivo da može i privremeno vjerovničko vijeće predložiti konačni tekst nagodbe, i dati suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. Ali, ustavnim sucima niti ta odredba nije protuustavna. Bit će zanimljivo u slijedećim danima promatrati kako će na odluku Ustavnog suda reagirati Trgovački sud u Zagrebu, jer je doveden u nezgodnu poziciju. Kada je svima jasno da konačni tekst nagodbe donosi privremeno vjerovničko vijeće i da ta nagodba nema nikakav legitimitet vjerovnika. Ali, eto, u relativiziranju svega i svačega, odlukom Ustavnog suda nagodba dobija pravni legitimitet. Zašto je uloga privremenog vjerovničkog vijeća u postupku izvanredne uprave od presudne važnosti? Jer je to vijeće diskrecijski u suradnji s izvanrednim povjerenikom odlučivalo o postojećim tražbinama nastalim do pokretanja izvanredne uprave. Odlučivalo je i o famoznom roll up kreditu i plaćanju konzultantskih usluga u milijunskim iznosima.

Tako se kroz medije stalno gura teza da izvanredna uprava ima suglasnost vjerovničkog vijeća, što je netočno, jer ona za svoja postupanja ima suglasnost privremenog vjerovničkog vijeća, odnosno nekolicine vjerovnika koji nikada tamo ne bi sjedili da su ih birali relevantni vjerovnici. Tako u privremenom vjerovničkom vijeću imamo Matiju Brlošića kao  predstavnika malih dobavljača, i Maricu Vidaković kao predstavnicu velikih dobavljača. Po kojim su kriterijima njih dvoje ušli u sastav privremenog vjerovničkog vijeća? Kada se zna da su mali dobavljači imali neznatan iznos tražbina (koje su u međuvremenu plaćene), a velike dobavljače predstavlja prokuristica Kraša, kojemu je koncern Agrokor bio dužan 27 milijuna kuna, i taj je dug u međuvremenu u većem dijelu plaćen. Gdje je njihov legitimitet, kada se primjerice zna da je Agrokor dužan Adris grupi preko 1,2 milijardi kuna, a Francku 500 milijuna kuna. Kako to da Adris i Franck nemaju predstavnike u privremenom vjerovničkom vijeću? Zašto su dobavljači digli buku na Sporazum između grada Zagreba i izvanredne uprave u kojemu ZET naplaćuje 80 posto duga, kada se zna da su neki drugi dobavljači naplatili približne postotke duga. To samo pokazuje koliko je kontaminiran postupak izvanredne uprave. Osim Brlošića i Vidaković, u početku je predstavnik imatelja Knighthead Capitala bio Tin Dolički (poslije pravni zastupnik dužnika – nevjerojatan sukob interesa), predstavnik osiguranih vjerovnika bila je Zagrebačka banka, a predstavnik neosiguranih vjerovnika bila je Sberbank. Ustavni sudac Andrej Abramović u izdvojenom mišljenju napominje da je nužno da bez obzira na sve “vjerovnici međusobno u postupku budu u jednakom položaju, kao što to traži i drevna maksima in concursu conditio omnium creditorum par est (položaj svih vjerovnika u stečaju je jednak).

Rollanje s tuđim sudbinama

Osim što je privremeno vjerovničko vijeće plaćalo stare tražbine, ono je i odobrilo roll up kredit. Suci Abramović, Selanec i Kušan tvrde da nije imalo nikakav legitimet za takvu radnju. I još su pri glasovanju presudan utjecaj imali upravo oni vjerovnici koji su se poslije pojavili u roll up kreditu. Adris grupa stalno napominje da želi podatke o tome kada su kupljene obveznice, prije ili poslije stupanja na snagu zakona o izvanrednoj upravi, i jesu li i koliko isplaćene ugovorom o roll-up kreditu, te jesu li i kako imatelji obveznica ovlastili skrbnika na podnošenje prijave potraživanja i zastupanje u izvanrednoj upravi, jer je sasvim jasno kako su strvinarski fondovi kupovali obveznice po diskontu, pri tome ekstra zarađivali, i to sve u vrijeme donošenja lex Agrokora, ako ne i kasnije, što je zapravo nedopustivo i tragično. Obveznica koja je na tržištu vrijedila 30 a izdana je po nominali 100, dobila je prvenstvo naplate i to po nominali. Bez roll up kredita, imatelji obveznica izgubili bi jako puno, jer ne bi mogli naplatiti onoliko koliko su i posudili. Obnovili su svoje stare tražbine novim kreditom, a te stare tražbine ne bi mogli naplatiti. Ovako uz pomoć roll up kredita imaju status prvenstva naplate za sve svoje stare tražbine. Goran Selanec i Lovorka Kušan u svome zajedničkom izdvojenom mišljenje navode: “Naime, novo zaduženje koje izvanredni povjerenik preuzme uz suglasnost privremenog vjerovničkog vijeća ima prednost prilikom namirenja pred ostalim tražbinama vjerovnika te će se vjerovnici tražbina iz tih zaduženja smatrati vjerovnicima s pravom prednosti prije svih drugih tražbina kako u postupku izvanredne uprave tako i u mogućem budućem stečajnom postupku. Posljedice ovakvog seniorskog statusa novih zaduženja u pogledu prioriteta naplate za položaj vjerovnika su izuzetno dalekosežne…. No, ne možemo ignorirati činjenicu da u rukama tijela za kojeg zakonodavac nije osigurao osnovnu razinu transparentnosti rada, čije odluke izmiču djelotvornoj sudskoj kontroli i čija reprezentativnost nije zajamčena, instrument seniorskog statusa tražbine predstavlja značajnu prijetnju zaštiti interesa manjinskih vjerovnika.”

Sasvim je jasno da se roll up kreditom određene skupine vjerovnika (financijske) stavlja u povoljniji položaj u odnosu na druge skupine vjerovnika koji nisu imali financijsku moć za pristupiti roll up kreditu, kao i to da se roll up kreditom obnavljaju stare tražbine. Da su svi vjerovnici pristupilie roll up kreditu u iznosu starih tražbina, onda bi svi svoje stare tražbine naplatili 100 posto. Agrokoru je za sezonu bilo potrebno oko 100 milijuna eura, jer ima jaka obrtna sredstva. Stoga je financijski nakaradno zaduženje u iznosu od 1,06 milijardi eura. Uopće nije sporno da bi kredit u postupku izvanredne uprave trebao imati status prvenstva, ali ne i to da se time obnavljaju stare tražbine. To je velika razlika. Da, točno je to da ako netko posudi 100 milijuna eura poduzeću koje je u problemima, da ima status prvenstava naplate u odnosu na sve postojeće tražbine, ali ne i da se pritom za taj iznos obnavljaju stare tražbine. Time se u svezi vjerovnika jako zadire u postojeća prava.

Izdvojeni su razmišljali

U svome izdvojenom mišljenju, sudac Andrej Abramović navodi kako se potreba za donošenjem lex Agrokora temeljila na proizvoljnim, neprovjerenim i dokazima nepotkrijepljenim tvrdnjama. U obrzaloženju Vlade RH govori se o “mogućnosti nekontroliranog kaosa”, što je jedna velika pretpostavka. Obrazloženje Vlade RH prilikom donošenja lex Agrokora sliči na scenarij za film katastrofe. Sasvim je jasno kako bi se i bez lex Agrokora vjerovnici sami dogovorili. Ne bi dopustili da im potraživanja propadnu. Isto tako, puno bolja opcija bila je izmijeniti stečajno pravo, što konstantno zagovara stručnjakinja za stečajno pravo Jasnica Garešić. Sudac Abramović napominje kako Vlada RH krivo govori da je postojeći zakonodavni okvir loš, jer se novi Stečajni zakon primjenjuje tek godinu i sedam mjeseci. I, tko garantira da će lex Agrokor biti dobar zakon? Skoro svi neovisni pravni stručnjaci tvrde da je lex Agrokor pun nejasnih, nepreciznih i diskriminirajućih odredbi.  Goran Selanec i Lovorka Kušan osporavaju legitimnost ciljeva donošenja lex Agrokora, nerazmjerno ograničenje poduzetničke slobode vjerovnika koji su se u okviru postupka izvanredne uprave našli u manjinskom položaju u pogledu odluke o prihvatu nagodbe, te (prethodno navedeno) ovlasti privremenog vjerovničkog vijeća i izvanrednog povjerenika.

Podsjetimo, VTS je poništio razvrstavanje u skupine Ante Ramljaka i dao nalog izvanrednoj upravi da napravi novi prijedlog razvrstavanja vjerovnika u skupine. U tome je smislu lex Agrokor posve neprecizan – ne postavlja kriterije po kojima se formiraju skupine vjerovnika. Lex Agrokor propisuje da se vjerovnici razvrstavaju u skupine vjerovnika s obzirom na pravni položaj svake skupine, što je nejasna odredba. Ustavne suce zabrinjava mogućnost da sud na kraju zahtijeva samo formalno obrazlaganje same odluke razvrstavanja, bez propitkivanja takve odluke. Tako je Adris grupa posebno kritična prema “primjeni Entity Priority Modela (EPM) u postupku namire, prema kojem, kako je ocijenjeno, bolje prolaze vjerovnici koji imaju veći broj nekvalitetnih jamstava od onih koji imaju manji broj kvalitetnih jamstava”. Naime, Adris smatra kako ima formalno kvalitetnija jamstva od imatelja obveznica, ali da se ta jamstva tretiraju jednako vrijedna. S obzirom na to da imatelji obveznica imaju za “istu” tražbinu veći broj jamstava (prema većem broju poduzeća), to znači da će se naplatiti više od Adrisa.

Također, sudac Abramović posebno neustavnim smatra što se lex Agrokor primjenjuje i nad povezanim i ovisnim društvima tj. društvima sa sjedištem u RH u kojima glavni dužnik ima najmanje 25 posto udjela, neovisno o tome što kod takvih društava ne postoji neki od stečajnih razloga. To znači, da sva poduzeća gdje Agrokor ima najmanje 25 posto vlasništva, automatski ulaze u postupak izvanredne uprave, iako ista mogu biti solventna i zdrava. Postoje situacije gdje Agrokor nije niti većinski vlasnik (Ledo), a poduzeće je u postupku izvanredne uprave! Takva su društva uvučena u postupak mimo svoje volje i mimo interesa vlastitih dioničara (izuzev vlasničkog dijela glavnog dužnika), te sasvim sigurno trpe negativne posljedice zbog donošenja lex Agrokora, navodi sudac Abramović. Ono što je izvanredni povjerenik trebao odmah osporiti su dana jamstva zdravih firmi za dugove Agrokora, jer je lako dokazivo da su jamstva dana mimo odluka skupština i da ta društva nisu imala valjanu protučinidbu za dana jamstva. Još mi je jasno da ministrica Martina Dalić ignorira činjenicu da su dioničari Leda ili Jamnice ulagali u te kompanije a ne u koncern Agrokor, te da su to odvojene pravne osobe, koje imaju svoje odvojene skupštine, svoje dioničare, i tome slično, da ta društva moraju raditi u interesu svih dioničara jednako. Ali mi je posve nerazumljivo da to nije jasno ustavnim sucima (izuzev troje  spomenutih), jer cijela nacija prepoznaje da je manjinskim dioničarima grubo povrijeđeno pravo na vlasništvo.

Na rješenje o prihvatu nagodbe niti vjerovnici niti dužnici nemaju adekvatnu pravnu zaštitu, jer čl. 43. st. 15. propisuje: “Nagodbu koja je prihvaćena od strane vjerovnika sud će potvrditi rješenjem o potvrdi nagodbe. Takvo rješenje ima snagu ovršne isprave. I nadalje, st. 18. istog članka: “Nagodba ima pravni učinak od dana donošenja rješenja o potvrdi nagodbe prema svim vjerovnicima pa i prema vjerovnicima koji nisu sudjelovali u postupku kao i prema vjerovnicima koji su sudjelovali u postupku, a njihove osporene tražbine se naknadno utvrde”. Sasvim je jasno da će nagodba utjecati na prava i imovinu dužnika, vjerovnika i dioničara, dok sud samo potvrđuje takvu nagodbu (“sud će potvrditi”) za razliku od Stečajnog zakona gdje je uloga suda puno jača, i što je najpogubnije, takvo rješenje odmah ima punomoćnost provedbe, odnosno proizvodi pravne učinke ne pravomoćnošću rješenja već samim donošenjem rješenja.

Uz sve gore navedeno, Izvanredna uprava objavila je podatke (iako službenih izvješća nema) da je prihod u 2017. u odnosu na 2016. pao sa 44,8 milijardi kuna na 39,3 milijarde kuna, odnosno za velikih 5,5 milijardi kuna, odnosno za visokih 12 posto, što je poražavajući rezultat s obzirom na sve silne savjetnike koji su  astronomski plaćeni za poslovno restrukturiranje. Na kakav god model vjerovnici pristali, proizvedeni jezoviti minusi ukazuju na to da će se morati pomiriti sa starim i novim gubicima, koji će uslijediti.

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

ORGANIZATORIMA REFERENDUMA “Narod odlučuje”: Ne smanjivati broj zastupnika u Saboru

Objavljeno

- datum

 APEL ORGANIZATORIMA REFERENDUMA O IZBORNOM SUSTAVU     Prema sveukupno hvale vrijednom referendumskom prijedlogu inicijative “Narod odlučuje”, okrenute promjenama izbornog sustava u smislu jačanja parlamentarne demokracije, Hrvatski sabor imat će 100-120 zastupnika, a broj manjinskih zastupnika pada s 8 na 6, dok se izborni prag za ulazak u Sabor smanjuje na 4 posto.

Smanjenje broja zastupnika i smanjenje izbornog praga za potrebe veće adekvatnosti zastupanja jednostavno ne idu zajedno. Kako smanjiti jednog zastupnika Roma? Koeficijent manjinaca ostat će isti, oko 5 posto, ali broj zastupnika Srba pada s 3 na 1, što opet ruši adekvatnost zastupljenosti Srba unutar sveukupne manjinske populacije. Dovoljno je ostati pri ograničenju da zastupnici manjina neće glasovati o  povjerenju Vladi RH i o proračunu, niti sudjelovati u formiranju saborske većine koja određuje mandatora za sastav Vlade RH.

To opet ne znači da manjincima neće biti otvorene ministarske i druge administrativne pozicije. Zašto zbog uštede od nekoliko milijuna kuna izazivati nepotrebne prijepore? Jer, inicijativa je sveukupno prihvatljiva svim dobronamjernim sudionicima političkog života u RH.

Moja je osobna preporuka organizatorima predstojećeg praznika direktne demokracije da svoje ciljeve ostvaruju korak po korak, da broj zastupnika u Hrvatskom saboru i broj manjinskih zastupnika izostave kao referendumska pitanja, a da zadrže prijedlog smanjivanja izbornog praga na 4 posto. Ako su materijali za referendum već tiskani, dovoljno je zacrniti pitanja koja će izazvati nedoumice.

Tvrtko Dolić, 10. svibnja 2018.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno