Poveži se

Tvrtko Dolić

TVRKO DOLIĆ: Vratite nam Maršala!

Objavljeno

- datum

 UNITARISTIČKI HDZ JAČA LOKALNE ŠERIFE    Nakon što Hrvatska često zašteka zbog zasebne prezidencijalne linije vlasti ili stranog uplitanja, premijer Andrej Plenković dosjetio se ojačati i lokalne šerife, koji će svaki u svome mandatu postati nesmjenjiv. Unija se pokušava integrirati, a Hrvatsku namjerno raskopavaju. Hrvatska treba novog diktatora.

Suicidalna šutljiva većina

U zanimljivoj američkoj televizijskog seriji “Leftovers” Damona Lindelofa i Toma Perrotta, pratimo fenomen nestanka 2% svjetske populacije. Možemo je gledati kao dokumentarac o Hrvatima. Nas jednostavno nema. Isparimo na sve strane. I još su se preostali Hrvati odlučili za potpunu šutnju. Suicidna šutljiva većina. Govorka se kako odlazimo u Irsku, ali nas nema niti tamo. Nismo tamo niti stigli, a već smo asimilirani. Hrvat je ponosan u svojoj lokalnoj birtiji, ali čim zamakne iza prvog grma, hitno konvertira u neku kvalitetniju naciju. Hrvati žive pod suspenzijom prava na život i na preživljavanje.

Kod nas je Hrvat prestravljen da će mu netko prigovoriti pokušaj asimilacije neke manjine ili samo neke nehrvatske obitelji, ili neke osobe, dok će isti Hrvat u Njemačkoj prodati vlastitu djecu za mogućnost asimilacije u njemačku naciju. Preživjeli smo silne prodore Avara, Tatara i Turaka, da bi nas na kraju glatko potisnuli nekakvi lokalni šumari i Šumadinci. Srbi se sklanjaju pred Albancima jer Albance ne podnose, a Hrvati prepuštaju Srbima svoj prostor jer Srbe trpe, iako to nije normalno. Moramo pod hitno useliti pola milijuna Albanaca. A bili smo velika nacija još u vrijeme kada su protogermani živjeli na drveću. Nijemci se nakon dva izgubljena svjetska rata broje u stotinama milijuna, a Hrvati u stotinama tisuća. Imamo neki ozbiljan defekt ili više njih.     

Trebamo smrtno ozbiljnog Maršala i ponovno otvaranje kazamata na Golom

Koliko stoljeća treba proći da shvatimo kako smo danas mali narod? Trebamo samo jednu općinu na razini cijele države, jednu izbornu jedinicu, jednu stranku i novog smrtno ozbiljnog Maršala, koji će nas dovesti u red, uz ponovno otvaranje kazamata na otoku Golom. Svaka drukčija država za nas je preskupa, nepodnošljiva i neučinkovita. Iako je RH čak 12 puta manja od Texasa, postavljena je složenija država od američke. Znate, nije dopuštena jeftina i jednostavna država za jednu malu zemlju, jer su mnogi državni segmenti i javni servisi zapravo kanali za pljačku. Zar nije bolje da nas neki novi Maršal pobije još pola milijuna, nego da odseli dva milijuna mladih Hrvata, kao jeftina radna snaga, za jačanje tuđe konkurentnosti, koja nam vraća smeće od hrane. Čemu etnicitet koji je uvijek potlačena sirotinja, čak i nakon što dobije svoju formalno suverenu državu, nakon tisuću godina cendranja kako smo okupirani. Vadimo se na na izgubljene bitke na Kosovu i na Krbavskom polju, na Bleiburg i naš Križni put, na Jazovke i druge jame, na tretman na Ovčari i u Stajićevu, i svašta nešto, a zapravo je problem u nama. Hrvat je loša roba. Ako nas svako malo svi ostali mogu smaknuti kada im paše, maltretirati u svojim logorima a mi to skrivamo, onda sve to zaslužujemo. Angeli Merkel i svima u svijetu tako je posve jasno da su Hrvati laž i da je najbolje takav narod jednostavno ukinuti, kako u BiH, tako i u RH.      

Lustig je preživio holokaust, ali ga je Šerif bez pardona umirovio

Nakon što se sam jedva održao u vrućem sedlu države osuđene na bankrot, premijer Andrej Plenković učvršćuje svoju poziciju. Ispričavam se, pogreška, Plenković učvršćuje lokalnog šerifa Milana Bandića. Tko je između njih dvojice moćniji? Pa, za ono što je Bandolero stavio na stranu u scenariju najniže provizije, može kupiti tisuće ovakvih poput Plenkovića. Moćni lokalni zagrebački Šerif bez pardona je umirovio Branka Lustiga, koji je kao dijete preživio nacističke logore Auschwitz i Bergen-Belsen, ali ne i zagrebački banditski režim. Ne postoji skuplji grad za sirotinju. Nakon što je Tito pobio stare Zagrepčane, zagrebački šerif Bandić sustavno ubija Zagrepčane, kako kroz cijene komunalnih i drugih usluga, tako i pomoću kulta Tita, koji je hrvatska sramota. Poruka je zastrašujuća: novac je sve! A ako novac ne odlučuje, tu je Tile, uzoriti najveći zločinac. Židovi se čine svemoćni, ali su gospodari proračuna jači od žrtava Holokausta. Lustigu nije pomoglo niti njegovo sramotno priklanjanje uz Tita, koji je 1945. Židove uputio u Izrael. Lustiga je za Tita sustigao opaki štokholmski sindorm. Danas mu ne pomaže niti činjenica da je dvostruki oskarovac, kao producent filmova Schindlerova lista i Gladijator.  Prvi film je potraga za jedinim Nijemcem koji nije bio nacist, a drugi je klasična priča o osveti nasilno smijenjenog šerifa. Skorojević Milan Bandić ponaša se kao uzurpator Komod, koji je ostarjelog i nemoćnog Marka Aurelija Lustiga ugušio u snu.

Hrvatski susjedi su svoje komunjare izvezli u Hrvatsku

Svaki naš premijer, ministar, predsjednik, župan, gradonačelnik, zastupnik, šef nekog javnog poduzeća ili neke sudske razine, mogu poslužiti kao simboli neke velike hrvatske mane. Lokalni šerif Bandić razlikuje se od svih njih po tome što nema baš niti jednu vrlinu. Mogu li Hrvatska i Agram preživjeti ovakvo poniženje? Da se Titovo ime otklanja tek nakon ucjene prilikom slaganja zastupničke većine. Koja bi normalna nacija otrpjela ime zločinca Tita na zagrebačkom Kazališnom trgu skoro svih 30 godina nakon raspada Jugoslavije, i nakon raspada Sovjetskog Saveza. Ako jedan narod može dopustiti takvu sramotu, nije zaslužio niti državu, pa niti bilo kakvo drugo zasebno etničko određenje, što je Angela Merkel davno spoznala. Vidjeli smo kako se to radilo u drugim tranzicijskim zemljama. Nitko iz tranzicijskih parlamenata nije iznosio Lustige i druge Benjamine Buttone. Rumunji su svog glavnog komunjaru strijeljali, i eno je Hrvatsku glede standarda prošišao i taj bivši sovjetski satelit, zavičaj Drakule. Slovenci su svoje najveće komunjare jednostavno izvezli u Hrvatsku, na najviše pozicije. Srbijanci su sa svojim komunjarama ojačali Srbe u susjednim dražavama. Iz BiH su svoje komuniste iliti “europske muslimane” jednostavno iselili u Hrvatsku. U takozvanoj Republici Srpskoj istinskih komunista nikada nije niti bilo, pa su četnici zakonski postali borci, uz boračke privilegije.

Zašto je prodavatelj RH-a Plenković kupcu Miri Ceraru išao na noge?

Eto, Hrvati jedini nisu proglasili svoj Gospodarski pojas. Kao, dobit ćemo prigovor da ograđujemo svoje. A na našim granicama je žilet žica naših susjeda. Otvoreno more u Jadranu zapravo ne postoji. Nismo uveli euro zbog svoje autonomne monetarne politike, a ono je naša središnja monetarna institucija paradržava u državi. Tri desetljeća Hrvati se natežu oko LNG terminala na Krku, Rijeka je još uvijek okupirana, Vukovar je ostao okupiran. Nijemci su prepoznali Hrvate kao bezveznjake, pa su se odlučili za Kopar i Slovence, pravo nam budi. Izgradili smo skupu autocestu prema Mađarskoj, uz skupo zaduživanje, a onda učinili sve da ostane izvan funkcije, i da se umjesto prema bivšoj mađaronskoj Rijeci poslovni Mađari probijaju prema Kopru. I još uvijek nam Viktor Orban nudi da produži hrvatsku autocestu prema Austriji, kroz Mađarsku, i da tako zaskočimo slovensku prometnu i svaku drugu blokadu, ali hrvatske pameti nema. Njemačka i Austrija investiraju u Srbiju. Nisu najveći problem naši loši zakoni, niti bezbrojni parafiskalni nameti. Jednostavno, nitko razuman ne želi imati posla sa suicidnim obožavateljima Maršala. Ako mene pitate, Plenković je totalni promašaj, bilo da trebamo novog Maršala, bilo da nam netko uvaljuje dodatni fikus. Još uvijek ne znamo što je Plenković ispregovarao u slovenskoj Vili Podrožnik, znakovito namijenjoj slijepima. Zašto je prodavatelj Andrej Plenković kupcu Miri Ceraru išao na noge?

Tvrtko Dolić

Komentari

Komentari

Tvrtko Dolić

Zbog roll up modela, Andrej Plenković treba podnijeti ostavku

Objavljeno

- datum

 AFERA AGROKOR JE PROŠLOST – SLIJEDI NOVA SEZONA LEX AGROKOR   Kada neka kriminalistička serija dostigne visoku gledanost, slijedi nova sezona. Najgore se dogodilo nakon što je država preuzela Agrokor. Američki fond Knighthead kupovao je Agrokorove obveznice po diskontu, 20-30 posto nominalnog iznosa, a onda se pojavio kao kreditor kroz roll up model, i preko noći zaradio na razini 70-80 posto nominalnog iznosa obveznica, jer se stara tražbina priznaje po nominali.

Uz herojskih 6 godina obrambenog Domovinskog rata, iza nas je lopovskih 27 godina tajkuna i državne administracije. Ova 2017. postala je godina kriminalnog državnog intervencionizma na svim razinama. Na tajkunsku aferu Agrokor nastavlja se državna afera lex Agrokor. Potrebito je uvodno pobrojati neke probleme. (1) Prema roll up modelu, za svaku kunu novog kredita investitorima se odobrava i prelazak jedne kune starog kredita u senioritet, odnosno prednost namirenja protivan (neustavnom) lex Agrokoru. Tako se izvanredna uprava Agrokora obvezala vratiti milijardu eura duga! (2) Sudac Mislav Kolakušić naglašava da se kroz roll up postiže da jedna stara obveza ima prednost pred svima drugima, i to samo kod pojedinih davatelja kredita ili robe, sve tijekom obustave svih parničnih i ovršnih postupaka.(3) Kako je moguće da se neka pravna instanca predstavi kao autor zakona, i nakon toga ga ista implementira? Svaki zakon napisala je određena radna skupina, sve zakone osim lex Agrokora, koji je očigledno zakonski kanal za lešinarske fondove. Nakon Gazde imamo više gazda: Ante Ramljak, Martina Dalić, Borislav Škegro(?), dok marketi Konzuma i Superkonzuma i dalje zjape prazni. Prema neustavnom lex Agrokoru, izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća za svaku odgovarajuću skupinu vjerovnika na temelju zatečenog stanja u poslovnim knjigama. Koje su krivotvorene. I to sve bez provjere suda. Izvanredni povjerenik određuje koliko članova će imati vjerovničko vijeće i način razvrstavanja vjerovnika u skupine! (4) Kako to da Jasnica Garašić i Mislav Kolakušić nisu konzultirani prilikom donošenja lex Agrokora?

Ovih smo dana svjedoci kako HDZ želi pod svaku cijenu zatvoriti aferu Agrokor na friziranju izvješća. Nakon što je konstituirano Saborsko povjerenstvo za Agrokor, Andrej Plenković i ekipa hitno ga opstruiraju pokretanjem sudskog postupka zbog krivotvorenja računovodstvenih isprava. Riječ je o nečemu viđenom stotinjak puta: uhićenja, skupi odvjetnici, jalove sudske trakavice. Saborsko povjerenstvo ipak može ustrajati na svojoj zadaći rasčišćavanja cijele kriminalne pozadine – kako je Ivica Todorić stekao tako golemu imovinu i tko mu je sve to omogućio. Istražno povjerenstvo može se posvetiti i novoj aferi Agrokor 2, odnosno nedopustivoj zloporabi lex Agrokora, koji je morao ostati u okvirima pozitivnog duha tog zakona. Tko je sve pisao zakone vezane za pretvorbu i privatizaciju, koliko su ti ljudi bili povezani s Ivicom Todorićem, te posebice, tko je pisao neustavni lex Agrokor, pa onda utvrditi ulogu američkog fonda Knighthead Capital, koji je na roll up modelu zaradio desetke milijuna eura, kao i njegovu evidentnu povezanost s Antom Ramljakom. Tu je i nejasna uloga Nexus fondova i sličnih subjekata, koji se skoro u polovici naslanjaju na državni novac. Fondovi za gospodarsku suradnju bili su izum Borislava Škegre za vlade Jadranke Kosor – država je o našem trošku pumpala bankomate za privatna poduzeća, posredno i za političku elitu. Sve su to pitanja kojima se treba baviti istražno povjerenstvo, koje se može koncentrirati na ono što ne istražuje DORH. Zar je zaista netko pomislio da će Milijan Brkić analizirati poslovne knjige Agrokora i utvrđivati da li je goodwill realno iskazan? 

Ako posve zanemarimo uplitanje politike i stranog interesa, strogo na razini ekonomije, nakon što smo prepoznali Agrokor kao kriminalnu presliku RH, u kojoj je sirotinja na blagajnama elite, možemo zaključiti da lex Agrokor i njegova monstruozna aplikacija predstavljaju novu gigantsku državnu i paradržavnu pljačku. Nevjerojatno je i jezovito da nakon zastrašujuće afere Agrokor uslijedi još monstruoznija afera Agrokor 2, kao najgori kriminalni rasplet prve. Lex Agrokor i roll up model predstavljaju pravo čudo bolesno korumpiranog uma. Nakon što podvučemo crtu na beskrajan kriminal privatnog Agrokora, prestraši nas pomisao da je nekakvo državno povjerenstvo “kontroliralo” Agrokor od njegovog osnivanja.  

Najlošije “rješenje”

Imamo i unutar korumpirane države niz kvalitetnih pravnika s golemim iskustvom glede stečajeva, a među takvima najglasniji je Mislav Kolakušić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, osoba nepokolebljive savjesti. Glede znanja i pozitivnih namjera, dominira u tome pravnom i ekonomskom području, ali je u slučaju Agrokor posve ignoriran, što znači da je riječ o nastavku najgore privatizacijske pljačke. Prije samog donošenja lex Agrokora, Kolakušić je upozoravao da taj zakon nije sukladan Ustavu RH. Sada se to u potpunosti obistinilo, da bi lex Agrokor u svojoj aplikaciji proizveo zastrašujuće negativne posljedice na svim razinama našeg društva. Uz sve ostalo, Vlada RH (čitaj: svi mi) platit će velike sudske odštete zbog neustavnog lex Agrokora i kriminalnog roll up modela. Možda će pojedini ministri u tome pronaći veliku korist za sebe, ali mi ostali ostat ćemo kratkih rukava. 

Vlada stalno ponavlja da je u takvom trenutku Agrokora mogla učiniti samo ono što je učinila. Istina je suprotna: Vlada RH izabrala je najgore rješenje. Primjerice, (1) vlada je mogla izmijeniti / dopuniti postojeći zakon o stečaju. Još bolje, još hrabrije, (2) kreditiranje koncerna Agrokor dd preko HBOR-a, kreditiranje s državnim novcem, koje bi imalo super – seniority status, s jasnim planom restrukturiranja, u kojemu bi se vlasnik obvezao na restrukturiranje koncerna i njegovu dokapitalizaciju. Ako proces restrukturiranja ne bi uspio, Agrokor bi morao na RH prenijeti vlasništvo kompanije. Ovdje je potrebito naglasiti da Sberbank i VTB nisu investirali malo kapitala, nego 1,1 milijardu eura, možda i više od toga, kada je Agrokor imao zatvorene financijske kanale. Iznos je dvostruko veći od onoga za koji smo Mađarima prodali Inu, odnosno četvrtinu Ine i upravljanje financijama Ine. I (3), čak i da se Vlada RH nije umiješala s nakaradnim lex Agrokorom, vjerovnici bi pritisnuli Todorića da se makne iz upravljanja koncernom, postavljajući to kao uvjet da i dalje kreditiraju Agrokor. Mišljenja sam da je Todorić pogriješio što Antoniu Alvarezu (čitaj: Rusima) nije prepustio upravljanje kompanijom, jer je osobno i sa svojim timom puno jači kadar od Ante Ramljaka i ekipe iz CAIB-a s diskutabilnim namjerama. Alvarez nije bio umrežen s korumpiranim domaćim elitama. Stand still aranžman bio je puno bolje rješenja od lex Agrokora, napose za samog Ivicu Todorića.

Afera Agrokor 2 zapravo je neshvatljiv “zaokret” Vlade RH, koja ostaje u okvirima istog kriminala. Ako je država proizvela tajkuna Ivicu Todorića, ako ga desetljećima pomagala, ako je to bio oblik državnog kapitalizma i pogrešne tranzicije u formaciju koja je prošlost, zašto Vlada RH nije htjela još jednom financijskom injekcijom pomoći najveći hrvatski koncern? Koji je objektivno i realno najveći proizvođač, pogotovo u poljoprivredno – prehrambenoj industriji. Ako je koncern Agrokor toliko bitan za hrvatsko gospodarstvo, zašto ga Vlada RH nije kreditirala? Naravno, s jasnim jamstvima. Zašto vlada nije omogućila Ivici Todoriću jeftinije kredite, s kamatom 3-4 posto, prilikom širenja biznisa, a ne da se isti zadužuje po kamatnjacima 8-10 posto? Dok Lidl i slični svjetski lanci dobivaju besplatan novac u izobilju, uz sudjelovanje njihovog državnog intervencionizma na svim razinama.

Todorić se preinvestirao

Da bi shvatili promašaje lex Agrokora i njegove korupcijske aplikacije, moramo se vraćati na zloporabe i promašaje Agrokora i države u prethodnim desetljećima. Tajkuna Ivicu Todorića su čak i u susjednoj Sloveniji proglasili “državnim prijateljem broj 1”. Uz takvu izdašnu podršku, Todorić se ipak preinvestirao, kako se to kaže. Kada se spoje biznisi s dugoročnim povratima (poljoprivredno – prehrambeni sektor), financiranje investicija bez vlastitog kapitala, krediti s visokim kamatama i s kratkim rokovima otplate, pritisak strane konkurencije, bahatost vodećih ljudi koncerna i njihova nekompetencija, nužno dolazi do ekonomsko – financijskog sloma. Oslanjajući se na izdašnu simbiozu države i koncerna, Ivica Todorić prepustio je vođenje korporacije obitelji, prijateljima, i svim tim državnim uhljebima.  Jasno je da je Agrokor namještao financijske izvještaje (kao i mnoga druga poduzeća), ali cijela ta poslovno – financijska – politička elita znala je da je Agrokor u problemima i da će neriješive dubioze vrlo skoro izaći na vidjelo. Svi su znali da Agrokor ne plaća dobavljačima, odnosno da financira dugotrajnu imovinu iz obveza prema dobavljačima, odnosno iz radnog kapitala, što je poslovno samoubojstvo. Zbog takvog poslovnog modela, zapravo odstupanja, imao je potrebu frizirati financijska izvješća, da dobije zeleno svijetlo kod kreditora.

U Agrokoru dd, prema revizorskom izvješću, utvrđeno je niz nepravilnosti. Zaboravimo one o krivom iskazivanju goodwilla jer to nitko ne može realno procijeniti, izostanku otpisivanja zaliha, nižim amortizacijskim stopama, revalorizacijskim rezervama, i tome slično. To svaka veća kompanija radi prvenstveno zbog uvećavanja imovine i skrivanja gubitaka, kako bi dobila zeleno svjetlo kod kreditora. No ako se ispostavi da 4 milijarde kuna kredita nisu uopće prikazane u bilanci, da su se obveze po kreditima klasificirane kao kapitalna obveza, da su pozajmice tretirane kao gotovina, da su troškovi IPO u iznosu od 2,3 milijarde kuna privatni Todorićevi troškovi, i još da nisu iskazani, to su teške optužbe na račun Todorića, u kojima zasigurno ima i kaznenih elemenata. Iz konsolidiranog izvješća nije vidljivo prema kojim poslovnim analizama i metodama su procijenjene tvrtke poput Leda, Jamnice, Belja, Zvijezde, PIK-ova, jer se njihova tržišna vrijednost ne može iskazati putem vrijednosti same imovine (postrojenja, poslovni prostori, zemljišta i tome slično), već iz dobiti koju ta poduzeća mogu ostvariti u dužem vremenskom periodu, kao i na temelju tržišnog prosperiteta. Bojim se da je vrijednost pojedinih kompanije znatno niža od tržišne, i da će to na kraju platiti vjerovnici, koji će trebati više i otpisati.

Gazda Agrokora i države jednostavno je zaspao na strateškoj razini. Agrokor je vođen pogrešno, dugoročno neodrživo. Kao moćni Premijer iznad premijera, koji je mogao provesti što mu se htjelo, postupio je neoprezno i bezuvjetno dopustio strane trgovačke centre, odnosno da u njih useli konkurencija. E, moj Todore! Hrvatski provincijalci, žedni civilizacijskih obmana, zasićeni napornom prekograničnom kupovinom u Austriji i Mađarskoj, odlaze u “domaće” trgovačke centre kao u Božji hram, dok su parkirališta ispred Superkonzuma i ispred bogomolja naprosto opustjela. Stranjerosi su nam preselili svoje police u naše neposredno susjedstvo, u našim  gradovima i njihovoj okolici, da od njih kupimo više, a mi smo se nalijepili kao muhe na traku. Neki strani trgovački lanci sagradili su svoje markete uz velike prometnice, da sebi olakšaju dostavu robe, pa i da prisile Hrvate na kupnju automobila za kupovinu, sve kroz skupe kredite. Slovenci su prepoznali takve procese i Todoriću uvaljali jednako slomljeni Mercator, čime se vraćamo i na razinu zaspale državne zaštite. Podbacili su i Todorićevi makro / mikro miljenici i slični uhljebi.

Neodrživa država

Sudac Mislav Kolakušić već je nekoliko puta istaknuo kako je lex Agrokor u suprotnosti s odredbom Ustava koja jamči da je država dužna osigurati svim poduzetnicima jednaki pravni položaj na tržištu, te da je lex Agrokor pisan samo za jednu kompaniju. Da zakon ima toliko diskutabilnih odredbi da ih je nemoguće pobrojati. Narušava se zaštita prava vlasništva, jer se pojedinim vjerovnicima može otpisati potraživanje u višem postotku nego drugima. A tko o tome odlučuje? Izvanredni povjerenik, odnosno država! Izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća na temelju stanja zatečenog u poslovnim knjigama! Koje su krivotvorene! Kakve manjkave i nejasne odredbe! A sud se o tome samo obavještava! Ustav jasno jamči pravo vlasništva (čl. 48). Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom (čl. 49). A svjedoci smo kako je Vlada RH u potpunosti preuzela upravljanje nad društvom. Odlučivat će o otpisu, vlada i dalje zadužuje Agrokor, a sama nije uložila niti jednu lipu u taj koncern. U kojoj državi na svijetu, s razvijenim pravnim standardima, možete odvojiti upravljačka i vlasnička prava? Nedopustivo je da netko upravlja društvom, a da nema niti jednu dionicu tog društva. To ne dopušta niti Zakon o trgovačkim društvima. Ako je već netko trebao imenovati izvanrednog povjerenika, onda su to vjerovnici ili sud. Vjerovnicima je država onemogućila da sudskim putem naplaćuju svoja potraživanja, odnosno Vlada RH je dekretom proglasila moratorij na sve obveze Agrokora, bez pristanka samih vjerovnika. A s druge strane, izvanredni povjerenik isplaćuje dio vjerovnika za stare tražbine i time je sigurno ugrožena jednakopravnost vjerovnika. I zato mu je trebala potvrda privremenog vjerovničkog vijeća, koje on predlaže i na čiji sastav najveći broj vjerovnika nije mogao utjecati. I to privremenog, a ne stalnog vjerovničkog vijeća. Evidentno se krši jednakost pred zakonom i pravo vlasništva.

Profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Jasnica Garašić, najveći znanstveni autoritet za stečajno pravo u RH, također tvrdi da je lex Agrokor neustavan i da krši mnoge pravne norme. Već prilikom donošenja lex Agrokora, tvrdila je da bi bilo puno kvalitetnije izmijeniti i dopuniti postojeći stečajni zakon, na način da se ide u koordinaciju predstečajnih i stečajnih postupaka otvorenih na ovisnim i povezanim poduzećima. Zapravo zapanjuje nekompetencija političara, da ne znaju da stečaj ne znači nužno likvidaciju i zatvaranje tvrtke i gubitak radnih mjesta. Uz kvalitetan plan restrukturiranja za cijeli koncern, poslovanje se moglo nastaviti, a porezni obveznici ne bi uopće došli do situacija da plaćaju odštete.

Roll up lopovluk

Kako to da Jasnica Garašić i Mislav Kolakušić nisu konzultirani prilikom donošenja lex Agrokora? Kako to da nisu konzultirana eminentni stručnjaci za procesno, kazneno i međunarodno pravo? Kako to da nije imenovana radna skupina za izradu lex Agrokora, čime su zaobiđene zakonske procedure, jasne zakonske odredbe? Stvoren je dojam da je lex Agrokor napisan preko noći, a zapravo je pripreman mjesecima, uz jako loše namjere prema ovoj državi i njenoj ekonomiji, i prije svega prema pravu i vladavini prava. Prema Ivicu Todoriću i informacijama iz medija, lex Agrokor pisali su odvjetnička društva Šarović i partneri, Bogdanović, Dolički i partneri, pa Ante Ramljak, Martina Dalić i brokerska kuća Interkapital, grupa koja je za vrijeme lex Agrokora prodavala dionice Agrokora, te niti manje niti više fond Knighthead Capital, koji je kupujući Agrokorove obveznice po diskontnu, ostvario milijune kroz model roll up. Ako je sve to istina, vlada Andreja Plenkovića mora podnijeti ostavku jer je to naprosto strašno. Nedopustivo! U kojem je svojstvu tada bio Ante Ramljak? Jer tada nije bio vladin povjerenik. Od koga je dobio ovlasti da prekraja lex Agrokor, da ga odvede s druge strane njegovog skromnog pozitivnog duha? Da bi na kraju tvorci zakona implementirali zakon. Zašto Vlada RH uporno odbija dati popis autora lex Agrokora, iako je svima nama jasno da ga nije pisala niti Vlada, niti stručne službe u Ministarstvu gospodarstva.

Ono najproblematičnije u ovoj tužnoj priči oko lex Agrokora, odnosno u aferi Agrokor 2 je roll up model, koji uopće nije predviđen niti je propisan lex Agrokorom, i još je po samoj svojoj prirodi opaki kriminal. Podsjetimo se, roll up model omogućava vjerovniku da mu se za iznos novo odobrenog kredita nakon aktiviranja lex Agrokora, priznaje stara tražbina prije aktiviranja lex Agrokora, te i jedna i druga tražbina imaju status prvenstva naplate, odnosno sigurno će se naplatiti iz imovine društva. To znači, ako je netko sudjelovao s novih 50 milijuna eura kredita, priznaje mu se iznos 50 milijuna eura stare tražbine, odnosno vjerovnik će naplatiti svih 100 milijuna eura. To znači da neke financijske institucije koje su prije aktiviranja lex Agrokora imale potraživanja prema Agrokoru u iznosu od 50 milijuna eura, ako su dale novih 50 milijuna eura kredita, imaju garanciju da će vratiti 50 milijuna eura starih tražbina, što bi inače bilo nemoguće, morale bi dio otpisati. Mali vjerovnici su time zakinuti, jer nisu dovoljno jaki da sudjeluju u roll up modelu.

Tako se odjednom pojavio strvinarski američki fond Knighthead Capital Management LLC, kao član privremenog vjerovničkog vijeća, iako bolji poznavaoci Agrokorovog duga kažu da isti na kraju 2016. godine uopće nije bio nosioc Agrokorovog duga, nego je kupio Agrokorove obveznice po diskontu, kada je već krenula kriza s Agrokorom, početkom 2017. godine i to po 20-30 posto nominalne vrijednosti. I to bi bilo posve legitimno da se isti taj fond nije pojavio među najvećim financijerima novog kredita od 480 milijuna eura po roll up modelu. S time je KCM kroz model roll up preuzeo 70-80 posto nominalnog duga, na razini svog investiranja po diskontu. Ne zna se u kojem je iznosu taj američki fond kreditirao Agrokor kroz model roll up, ali je zasigurno riječ o više od 100 milijuna eura. I s time mu se priznao iznos 100 milijuna eura (ili više) starog duga, koji je kupio za 20-30 milijuna eura. Znači, kroz model roll up, na uloženih 100 milijuna eura, fond je zaradio 70-80 milijuna eura, i to preko noći. Predstavnici ruske Sberbank posve su u pravu kada tvrde da je to u najblažu ruku nezakonito, da ne govorimo o nepravednosti i nepoštenosti takvog modela.

 

NOVI OČENAŠ POREZNOG OBVEZNIKA

Kill them all!

Jeli Božo Petrov zaista bio toliko moćan da zaustavi lagodan suživot struktura Agrokora i države? Lex Agrokor i cijela Vlada, počevši od Andreja Plenkovića, Martine Dalić, Zdravka Marića, uključujući i Antu Ramljaka, u potpunosti su kompromitirani i trebaju pasti. Istraga DORH-a ne treba se zaustaviti na menadžmentu Agrokora. Uhićen je i (Agrokorov) Damir Kuštrak, koji je bio savjetnik Ante Ramljaka. Uhitili su neke osobe samo zato da bi dobili svjedoke pokajnike. A to znači da će izostati dubinske istrage ekonomske i financijske struke – DORH kadrovski nije popunjen da takve provede. Može se reći da je podzemlje usisalo sve takve. Nakon što smo svi saznali da se vladin izvanredni povjerenik Ante Ramljak sastajao s predstavnicima američkog fonda Knighthead, premijer Plenković nije ničim dao naslutiti da ga to zasmetalo. Naprotiv, Plenković se ponaša veselo, kao da upravo prima najbolje vijesti. Naravno da će nam podariti svoje obraćanje u Saboru – replike nisu dopuštene. Može biti sretan, ako je kao strani namjesnik uspješno proveo sve postavljene zadaće. Naš internacionalac na razini ekonomije kao znanosti, dr. Tihomir Janjiček, prepoznaje lex Agrokor kao giganstku predstečajnu nagodbu prema obrascu Slavka Linića, uz pripadnu konkretnu aplikaciju na razini najgoreg kriminala. Lex Agrokor otvorio je nove kriminalne mogućnosti, kakve se nisu mogle dogoditi niti u zaista kriminalnim predstečajnim nagodbama. Teško se oteti dojmu da je sve to igra za obmanjivanje Javnosti, da je Andrej euro Plenković zapravo K plus proizvod, da čvrsto stoji uz Gazdu, da će svi minusi Agrokora biti prevaljeni na leđa svih nas, i da nije bilo drugog načina da privatizacijska banda i lešinarski fondovi preuzmu naše zdrave proizvodne brandove svjetske razine. Privatizacijska pljačka mora se nastaviti – ona je jedini imperativ u ovoj zemlji. Možda smo pogriješili kada smo se digli protiv privatizacije HEP-a, jer se banda namirila na drugi način.  

 

TKO JE LOVAC, A TKO LOVINA?

Izbjeglička vlada u Londonu

Koliko pamtim, bivšem premijeru Ivi Sanaderu nije bilo dopušteno da se pola godine sprema za svoju obranu. Niti da pospremi svoje dvore, prije pretresa policije. Poput sitnog lopova u bijegu pred policijom, Sanader je prešao granicu u prtljažniku automobila, nadajući se da ga nitko u Austriji neće prepoznati. Sanader je ipak uhićen, i to nije moglo spriječiti mađarsko Ne našem uklapanju u međunarodno pravo, pa niti Sanaderovo muljanje s Mađarima i MOL-om. A čovjek je Zoltanu Hernadiju dodao račun za objed. Istina, malo poveći. Nije Sanader stradao zato što je zatražio proviziju (za sebe i ekipu), nego je ona bila toliko hrvatski visoka da su ga Mađari radije kompromitirali, i to može biti razlog zašto Hernadi šeta okolo kao posve slobodan čovjek. Hrvati su gramzivi. Za razliku od prividnog premijera Ive Sanadera, stvarni premijer Ivica Todorić bez ikakvih problema prelazi sve granice. On je slobodan čovjek, onaj koji dijeli proviziju. Može se reći da ponovno imamo regionsku Izbjegličku vladu u Londonu, pa kada njemački kolaboracionisti Plenković i ekipa prebjegnu u Italiju, eto prilike da obnovimo treću Jugoslaviju, blago nama. Eto, Plenković je neki dan kod pape Franje zatražio politički azil. Poput Petra, Isusu je odveo i svoju punicu. Možda ga prihvati Ukrajina? Nego, tko je britanski savjetnik pri “domaćem” Glavnom štabu, tom banditskom partizanskom leglu?

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Tvrtko Dolić

Ivicu Todorića razotkrila je Crkva u Hrvata

Objavljeno

- datum

 TKO JE TOLIKO KVALITETNO INFORMIRAO BOŽU PETROVA?    Kako je Božo Petrov kao tradicionalno neupućeni predsjednik Hrvatskog sabora prvi doznao za kolaps Agrokora? Lex Agrokor je ozakonjeni nastavak privatizacijske pljačke – na bubanj idu Konzum, Mercator i proizvodni brandovi svjetske razine. Razina otpisa ovisi o snazi vjerovnika ili kupca, sve u negativnom smislu.

Priznajem, kriv sam! Jedan sam od onih koji su prigušivali istinu o Agrokoru. Uredništvo tjednika 7dnevno imalo je opaka saznanja o stanju u Agrokoru, a osobno sam branio taj kontaminirani a ipak jedini kanal do Javnosti, barem na razini tiskanih medija.

Naime, Agrokor i Todorić kontrolirali su Tisak, a on je kontrolirao distribuciju tiskovina, pa sam bio mišljenja da je bolje zaobići Todorića, nego od njega dobiti vruću povratnu pljusku, odnosno sabotažu distribucije 7dnevno, što bi donijelo šutnju i o svim ostalim problemima. Tisak nije mogao izbaciti iz igre tiskovine poput Jutarnjeg i Večernjaka, ali je za tjednik 7dnevno sužena distribucija i bez većeg zamjeranja Todoriću, jer je korporacija Agrokor umrežena na skoro sve sustave u zemlji. Za probu sam redovno kupovao oba primjerka 7dnevno u susjednom špeceraju, ali nije bilo načina da stigne i treći primjerak, dok se u slijedećem najbližem dućanu nepotrebno ponuda povećavala, čime je generirana veća remitenda, što je opet dovelo do slabijeg financijskog rezultata i povlačenja nekih uglednih komentatora, koji opet nisu mogli razumjeti diktat novca, pa su znale pasti teške riječi, s obje strane. Podzemlje je toliko umreženo, da kada pišete o nekom konkretnom kriminalu, zamjerite se baš svima.

Nije strašna visina, nego pad

Gajio sam nadu da će se pad Ivice Todorića odvijati poput božanske drame na Olimpu, već zbog budućih književničkih i filmskih ostvarenja na tu temu. Ništa od toga. Nigdje niti traga bilo kakvom sustavu vrijednosti. Lokalni bogovi naglo su se posakrivali. Svima nama ponuđen je Ivica Anti-Orion, pun ljudskih mana. Bog je postao čovjek! A Isusu niti traga. Posuđivao je novce i od samog sebe! I tako rješavao pojedine dugove samom sebi! Todorić tvrdi da je 650 milijuna kuna otišlo EBRD-u, za isplatu njihovog udjela, kada su izašli iz vlasništva. Začkoljica je u tome što je Todorić udjele EBRD-a otkupio za sebe. Kako kaže, pozajmicu od 192 milujana kuna proslijedio je za kamate PIK toggle kreditorima. Na početku krize Agrokor, u ožujku ove godine, Todorić je svome koncernu Agrokor prodao dionice Mercatora za 40 milijuna eura. Lex Agrokor sve više se prezentira kao velika farsa, dogovorena s Gazdom, “našim” stvarnim premijerom. Na žalost svih nas, pad Agrokora bit će predmet beskrajnog istraživanja dubokog kriminala, pravog bezdana. Da parafraziram Nietzchea, nakon što je Ivica Todorić umislio da je Bog, sam Stvoritelj je umro, zaprepašten svojim (ne)ljudskim proizvodima u strukturama Agrokora i “hrvatske” države. U najgorem trenutku, prepušteni smo sebi. A ono, država je posve korumpirana – svi smo potencijalno lopovi, samo što neki od nas nisu ugrabili pravu priliku. Pojavile su se teze da su dubioze Agrokora nastale zbog kupovanja skupog donjeg rublja. Istina, bilo je obiteljske bahatosti, putovanja na Ibizu, zaposjedanja hrvatskih dvoraca, helikopterskih kava, turističke okupacije otoka, našeg provincijskog preseravanja svih vrsta. Sve je to odnijelo milijarde kuna, ali se zaobilazi ono važnije: Agrokor je bio nepresušan bankomat za “hrvatsku” elitu, na razini društvenog ugovora, kakvi su kod nas uobičajeni. To nije moglo promijeniti niti istražno povjerenstvo Sabora iz 1996. godine, koje je ustanovilo da država pogoduje Agrokoru. Sve je to bilo jedan isti kupleraj. U Agrokoru su se kvalitetno uhljebljivali državni dužnosnici, nakon isteka mandata. Primjerice, uvezani su kao zaposlenici ili preko njihovih poduzeća ili projekata: Zdravko Marić, Branko Mikša, Damir Kuštrak, Željko Rohatinski, Marijan Benko, Davorin Mlakar, Nikica Valentić, Vlado Čović, Ninoslav Pavić, Ivan Granić (Vetel).  Dnevno novinstvo proziva akademika Zvonku Kusića kao suvlasnika poliklinike Aviva (?). Na razini kreditiranja i pozajmica imamo brojne banke i slične financijske kuće. Glede političara, pristizali su ili su se vraćali oni koji nisu sebi osigurali novu kraljevsku dužnost, u nekom javnom poduzeću, državnoj ili društvenoj ustanovi. Zanimljivo, uhljebi HNS-a radije su zaposjedali javna poduzeća. HDZ je došao na vlast s obećanjem da će potisnuti HNS-ove kadrove u javnim poduzećima, da bi na kraju koalirao s HNS-om i otvorio novi priliv HNS-ovih uhljeba. HNS-ovci su u svibnju tražili ostavku ministra Zdravka Marića, a danas su njegova tjelesna straža. Zanimljivo, sve u sjeni lex Agrokora. Koje se podzemlje i koji kriminalci kriju iza više od tisuću Agrokorovih repo-ugovora, to ne zna niti Ivica Todorić. Tko je sve upetljan u kriminal Agrokora? Tko nije? Šefovi državnih tijela za borbu protiv korupcije šute kao zaliveni. Hrvatski branitlej Stevo Cuklej zbog toga je u Saboru, za vrijeme rasprave o Agrokoru i saborskom povjerenstvu za Agrokor, prozvao Željka Jovanovića, koji je šutke pregledavao mobitel, kao da ga se sve to ne tiče. Cijela država šuti o tome da su pripreme za prodaju pojedinih segmenata Agrokora pokrenute prije šest godina, tri godine prije preuzimanja Mercatora, i prije pokušaja Agrokora da sa srbijanskim Delta Maxijem Miroslava Miškovića izgradi najsnažniju maloprodajnu korporaciju u središnjoj i istočnoj Europi, što je sličilo na korporacijsku obnovu Jugoslavije. Koliko je Jamnice popila Pivovarna Laško, tada najveći dioničar slovenskog Mercatora?

Frizeraj ide dalje  

Što je s bilo kakvim izvješćem za 2017. godinu, za prva tri kvartala ove godine? Dajte nam grube procjene! Svi znamo da je 2016. bila katastrofa, a evo je protekla skoro sva 2017. Koja će najvjerojatnije biti još gora. Guverner HNB-a Boris Vujčić izjavio je da su stanje u Agrokoru znali baš svi, od Vlade RH do dobavljača, banaka i vjerovnika. Eto, svi su znali sve, svi osim HNB-a, koji je bio dužan nešto poduzeti protiv financijskog i ekonomskog potkopavanja RH. Kao i za slučaj Franak, Vujčić nas uvjerava da je on uporozoravao na stanje u Agrokoru. Vjerojatno je savjetovao svoju obitelj na obiteljskom okupljanju. Da je bilo drukčije, “neovisni K plus guverner” brzo bi pao. Znate, kada banda opljačka banku, onda bankar i njegova ekipa u istu pljačku skrivaju sve svoje dubioze. Kriminal bivših vlada, i ove sadašnje, kao i kriminal svih ostalih institucija, uključujući sve postave HNB-a, sve se to skriva u aferu Agrokor. Može se reći da je bezobrazno da obitelj Todorić postane smokvin list za svu tu bandu. Najnovije (revidirano, konsolidirano) frizirano izvješće ne razotkriva kriminalne radnje Ivice Todorića i ekipe, nego više ukazuje na propuste revizorskih kuća glede prezentiranja poslovanja Agrokora u prethodnim godinama. Dakle, revizorska tvrtka ukazuje na propuste prethodnih revizija. Kako nas revizorski ceh uvjerava, u svome najnovije revidiranom izvješću, ukupna imovina Agrokora (Agrokor grupa, uključujući Agrokor dd i povezana društva) iznosi 41,75 milijardi kuna, što je 10 milijardi kuna manja nego u prethodno friziranom izvješću za 2015. Postoji li neki veliki kantar za tako velike sustave, uvučene u sve pore našeg ekonomskog i/ili finacijskog života? Važemo li Hrvatsku? I, koliko je stanje zemlje lošije od stanja Agrokora? Kako procijeniti vrijednost Leda i Jamnice. Jer, nisu u pitanju samo vrijednost pogona i nekretnina, i stanje računa, kao i radna i stručna sposobnost zaposlenika u proizvodnji, nego i vrijednost izgrađenih brandova, koji su svjetska razina. Coca Cola ne procjenjuje Jamnicu na temelju bilance Jamnice. Dobavljači Agrokora prijete blokadom Agrokora ako ne budu namireni 85 posto! Tko je tu lud? Sve te njihove proizvode preplatili smo 85 posto. Prema istom frizeraju, ukupne obveze na kraju 2016. iznosile su 56,28 milijardi kuna. Sve prezentirano bankarski, nakon pljačke. Na kraju 2016. evidentiran je gubitak kapitala na razini 14,5 milijardi kuna. Prema najnovijem revizorskom izvješću, kapital Agrokora smanjen je za 2015. i 2016. za nešto više od 22 milijarde kuna. Konsolidirani gubitak za 2016. iznosi 11,04 milijardi kuna, dok je u 2015. na razini 3,6 milijardi kuna. Ranija uprava je za 2015. iskazala konsolidiranu neto dobit 1,17 milijardi kuna. Reklo bi se: da se plati veći porez, ali ne za dobro našeg proračuna, nego samo zato da se podijele visoki bonusi. Istovremeno je strana konkurencija iskazivala gubitak, i tako izbjegavala plaćanje poreza. Uz neograničeno besplatno kreditiranje. 

Razotkrivanje se kanalizira u novu pljačku

Znamo da je Agrokor bio sistemski uzidan, kao koncern koji država mora svako malo spašavati, što zbog velikog broja zaposlenih, što zbog Agrokorove prisutnosti u svim segmentima našeg poslovanja. Kada nije bilo druge pomoći, Agrokor je preuzimao državne rezerve u drugoj polovici isteka roka valjanosti. Prisjetimo se da je Agrokor ulazio u sve što je uključivalo protok novca, a posebno gotovine. Kupljen je Tisak, a u maloprodaji Konzuma i u marketima Superkonzuma mogli ste plaćati svoje račune, čime je Todorić provocirao sustave kojima je bio dužan velike novce. Sve što nam se danas servira zapravo je bacanje prašine u oči opljačkanoj naciji. Prisjetimo se kako smo za Dukat govorili da je dobro ako je u vlasništvu Hrvata Luke Rajića, pa je glatko prodan francuskoj korporaciji, a cijena Dukatovog maslaca od 250 grama dostigla je u maloprodaji 25 kuna, blago nama. Nakon što su dionice naših brandova pale, američki fondovi preuzimaju velike količine. Ante Ramljak priznaje da se sastao s predstavnicima fonda Knighthead 30. ožujka, dakle prije donošenja lex Agrokora. Ramljak je postao vladin povjerenik za Agrokor nadnevka 10. travnja 2017, da bi tri dana kasnije predložio fond Knighthead za predstavnika vlasnika obveznica u privremenom vjerovničkom vijeću. Ops! Goranko Fižulić postavlja nezgodno pitanje: ako je KHCM kupio obveznice prije početka rada izvanredne uprave Agrokor, kako su predstavnici KHCM-a mogli izjaviti da su svoju odluku o ulaganju donijeli nakon “mnogobrojnih susreta s gospodinom Ramljakom i njegovim timom”, kao i s ključnim članovima Vlade. Zanimljivo je da KHCM 31. prosinca 2016. nije imao niti jednu obveznicu Agrokora, a danas je predstavnik većine vlasnika obveznica. Koje je zadaće Martina Dalić preuzela od MMF-a? Za razliku od Rajića, koji je naše prodao strancima, Todorić je kupovao inozemne kompanije, i opako stradao! Što ako je Agrokor srušen strogo na toj razini? Raspad Agrokora počeo je s prekomjernim širenjem jedne korporacije iz zemlje snage RH. Država više nije mogla podnijeti novi veći “regionski” Agrokor. Na razini obavještajnog uplitanja, preuzet je isisani slovenski Mercator, da bi sveukupno promašena politika Agrokora, Vlade RH i Europske komisije, pokrenula ekspanziju u Srbiju i BiH. Možete zamisliti koje su tržište Srbija i Republika Srpska za jednu ustašku korporaciju. Što se dogodilo nakon što su problemi Agrokora postali poznati svima, izuzimajući nas obične porezne obveznike?

(1) Crkva ruši lažne idole. Iza projekta Mosta stoji Crkva u Hrvata, pa je ta stara majka moderne Hrvatske povela brigu o svome djetetu, pa i o tome u kakvo je društvo upala ta lakomislena i povodljiva Croatia. Crkva u Hrvata prirodno je uvezana na Rim, zapravo na Vatikan, koji ima svoju komunikaciju i svoja saznanja na svjetskoj razini. Banke i kapital Katoličke crkve imaju svoje financijske linije interesa i svoj financijski utjecaj, a kada Petrov nasljednik ide na odbacivanje svog pomalo poremećenog djeteta, našem Petrovu sa svojim informacijama i savjetima priskaču svećenici hrvatske nacionalnosti, rasuti svuda po svijetu. Problem je u tome što je zlo neiskorjenjivo, pa uvijek pronađe nove puteve za svoje ciljeve. Crkva se protivila privatizaciji banaka, onakvoj kakva je provedena, pa je banda blokirala Vatikan kroz prodaju naše dvije najjače banke talijanskim bankama. Kao, Talijani su naši. Crkva je svojevremeno spriječila privatizaciju naših voda, pa je banda našla načina da preuzme skoro sve naše brandove i punionice pitke vode. Iza prodaje HEP-a vrebala je privatizacija mnogih naših vodnih resursa. Crkva je prepoznala novog “neoliberala” Todorića već prilikom sukoba oko neradne nedjelje. Crkva je preko Bože Petrova obustavila zasipanje Todorića s našim novcima, da bi Vrag i vragovi prepoznali priliku i uskočili u novu koaliciju.

(2) Todorić je umislio da je sam Gospodin. Istovremeno je držao da je Božo Petrov uobičajen hrvatski političar. Najgluplji ateist, lažni vjernik, iskreni žderonja, lopina od glave do pete. Najslađe je poslužiti se s posuđenom karticom. “Krajem 2016. pokušao sam o tome razgovorati sa Zdravkom Marićem, ali on je rekao da je (glede Agrokora) sve uredno” – izjavio je Petrov. U siječnju su to potvrdili i drugi predstavnici Vlade. Nakon toga je HBOR dao više od 300 milijuna kuna Agrokoru, navodno za izvoz. I sada dolazi taj famozni sastanak “na kojemu smo bili Ivica Todorić, Ivan Crnjac, Martina Dalić, Zdravko Marić, Andrej Plenković i ja”. Slijedila je power point prezentacija Agrokora. Todorić je tražio pomoć države u iznosu 1,5 milijarde kuna, a usprotivio se samo Petrov. Dva tjedna nakon tog sastanka, Petrov je prepoznao što se događa, i podigao kaznenu prijavu.

(3) Todorić je zaista Bog. Znate, Ivica Todorić ili onaj tko stoji iza njega, izbacio je Most iz vladajuće koalicije, i još je nova koalicija HDZ + HNS + manjine provučena kroz iglene uši. Ovakvo bolesno natezanje do saborske većine mogli su opstruirati trojica zagrebačkih ugostitelja, da im se htjelo to provesti. Nameće se zaključak da su Andrej Plenković i ekipa ostali na vlasti jer tajno idu za ciljevima Ivice Todorića. Tužakanje između Ivice Todorića i Martine Dalić može biti dogovoreni spin. Dobavljači su se odrekli dijela svojih potraživanja, dok Sberbank kreće za nas opasnim putem da svojih 1,1 milijardi eura namakne od države, koja kroz lex Agrokor nije privatizirala tu korporaciju, ali je praktično stala iza nje, kao i iza takvog modela državnog intervencionizma. Može li država pomoći Agrokorovim dobavljačima, a ignorirati Sberbank. Trgovački sud ipak će odlučivati o zakonitosti kreditnog modela roll up, na temelju tužbe Sberbank. Bojim se da je sudac Mislav Kolakušić ponovno u pravu. Zar zaista netko u ovoj zemlji vjeruje da su Agrokor i svi ti uvezani dobavljači ušli u toliki minus a da silne milijarde nisu iznesene na tajne račune u financijskim oazama. Todorići su živjeli kraljevski, ali niti to ne može opravdati tolike dubioze. Kao da su neki postupci Vlade RH u svezi Agrokora namjerno provedeni protuzakonito i protuustavno, da bi Ivica Todorić ponovno uskrsnuo kao Orion i zagrabio iz naše pokradene blagajne, ako treba uz novo zaduživanje Hrvatske i svih nas.

NEJASNA ULOGA PRVIH SURADNIKA ANDREJA PLENKOVIĆA

Jesu li Zdravko Marić i Martina Dalić u sukobu interesa?

Zdravko Marić više se našao u sukobu pameti. Imamo konflikt da je isti došao u Ministarstvo financija na temelju preporuke da je u Agrokoru obavio velik posao na razini financija, a danas se brani da to nije istina, da nije imao nikakve veze s finacijskim izvješćima Agrokora, odnosno da o financijama nema pojma, što je najvjerojatnija istina, teško nama. Možemo zaključiti da su država i Agrokor izmjenjivali kadrove, neovisno o stvarnoj sposobnosti pojedinaca. Lakši slučaj Martine Dalić postao je teži. Naime, posrednik u poslovima između Vlade Čovića (vlasnik Zagreb-Montaže) i Ivice Todorića (vlasnik Agrokora) bio je Nexus fond, kojeg vežemo uz Borislava Škegru. Postoji opravdana sumnja da je Todorić gubitaša Kozmo prebacio fondu Nexus kako bi sakrio gubitke Agrokora. A ministrica gospodarstva Martina Dalić, bivša ministrica financija u vladi Jadranke Kosor, bila je u Nadzornom odboru Partner banke, zajedno s Borislavom Škegrom, čime je započeta njena karijera na toj razini. Ne mora to ništa značiti, ali je u ovakvom društvu indikator određene umreženosti. Tko je preporučio Martinu Dalić Jadranki Kosor? Kada odstranite više frizerskih naslaga, saznate da Borislav Škegro nije prisvojio samo bocu viskija, nego je na vanjskom tajnom računu držao ogromne novčane kumulacije ove zemlje, da se “državi” nađu za crne dane, kako reče. Državno odvjetništvo nikada nije istražilo taj slučaj. Todorić i Zagreb-Montaža sagradili su centar Dalmare. Godine 2014. našli su se u dokapitalizaciji Dalekovoda. Revizorska kuća Baker Tilly, koja je načinila sporno revidirano izvješće za Agrokor, načinila je tada i izvješće za Zagreb-Montažu. Izronio je i Nikica Valentić, s kreditom Agrokora u stotinama milijuna kuna, a to znači da su na svoje došli svi dečki, zna se koji.

 

ZAGONETNO PRESVLAČENJE TODORIĆEVIH

Može li donje rublje pojesti tolike milijarde?

Svako je izvješće na svoj način konsolidirano, revidirano i frizirano. Prema ovome najnovijem, koje je Martina Dalić označila kao početno stanje (?), odnosno prema kaznenoj prijavi Ante Ramljaka, Ivica Todorić i obitelj, uključujući članove Uprave i nadzornih odbora,   oštetili su Agrokor za 7,8 milijardi kuna, što je na razini ulaganja Sberbank. Gotovo 2,3 milijarde kuna, prikazanih kao troškovi izlaska Agrokorovih tvrtki na burzu, potrošili su članovi obitelji Todorić za svoje privatne potrebe. Nejasni su ti troškovi donjeg rublja. Dakle, nije se prao samo novac. Todorići su tako često presvlačili da nije bilo vremena za bilo što kreativno. Sve se to kod nas može prikazati pod kampanje IPO-a. Druga stavka Ramljakove prijave odnosi se na 1,6 milijardi kuna pozajmica fizičkim osobama i poduzećima, koji su u poslovnim knjigama Agrokora pogrešno prikazani kao depoziti – 650 milijuna kuna Ivici Todoriću. Treća stavka Ramljakove prijave odnosi se na pozajmice koje je uzimao Agrokor od drugih, koje je knjižio kao svoj kapital. Tu je milijarda kuna pozajmljena od Adrisa, dok je 2,9 milijardi kuna pozajmljeno od poslovnih banaka.

SUDAC MISLAV KOLAKUŠIĆ

Stečaj Agrokora bio je bolja opcija od ovakvog lex Agrokora

Sudac Mislav Kolakušić ovih je dana kategoričan: “Osnivanje saborskog povjerenstva je ključno, jer će nam dati odgovore koje nećemo dobiti u kaznenom postupku: tko je i zašto dijelio hrvatsko blago za 0 kuna ili ispod cijene? Jeli za Agrokor pisan Zakon o najnižoj plaći 2.600 kuna, iako u Ustavu piše da svatko zaposlen u Hrvatskoj mora imati plaću koja mu omogućava dostojanstven život.” Problem je u tome što izuzimajući profesora Ivana Lovrinovića, u saborskom povjerenstvu imamo osobe koje su obnašale vlast i već propustile intervenirati u milenijskim zloporabama Agrokora. Lovrinović je podvukao da ga izbor u saborsko povjerenstvo neće spriječiti da iznese punu istinu o Agrokoru. Isto tako, naglasio je sudjelovanje Mosta u dvije “K plus vlade RH”, što treba uzeti uvjetno, jer su dužnosnici Mosta ušli u njima nepoznatu kaljužu. Ipak su reagirali prvi. Osobno želim naglasiti da se povjerenstvo Sabora ne treba baviti točnošću izvješća i bilanci, nego pripadnom mrežom na razini financijskog inženjeringa. Imamo isprepletonost politike i podzemlja. Slično se pitamo za Zakon o roku plaćanja, koji je postavljen na 60 dana, a onda je dodano da može biti drukčije, sve do godinu dana. “Kako je moguće da Porezna uprava kod ugostitelja pronalazi svaku lipu, a u slučaju Agrokora promakne 30 milijardi kuna?” Kolakušić je bio za to da se provede posve regularan stečaj Agrokora. Gradimo zaštitne mehanizme protiv određenih zloporaba, a onda ih ne primjenjujemo. Tako se ne gradi država, nego proizvodi nered. Tko će sve to platiti? Jesmo li sigurni da “spašeni” proizvođači nisu kroz lex Agrokor prevalili i one dubioze koje proizilaze iz njihovog lošeg poslovanja? Pa i mogućeg kriminala u tim poduzećima? Zašto su posve ignorirani mali dioničari i kuda to vodi glede povjerenja u tržište dionica i kapitala? Hoće li država obeštetiti male i sve druge investitore, koji su investirali na temelju friziranih izvješća Agrokora? Od malih dioničara do investitora razine Sberbank, i njegove 1,1 milijarde eura. 

>> (VIDEO) IZVRSNI KOLAKUŠIĆ O NALAZU REVIZIJE: Gubitak Agrokor grupe 11 mlrd, obveze 56 mlrd kuna

Tvrtko Dolić  

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Tvrtko Dolić

Teroristu Milanu Tepiću podižu spomenik na Dedinju

Objavljeno

- datum

 DOK SE NASTAVLJA SRAMOTNO SUĐENJE BRANITELJU JURI ŠIMIĆU    Kroz suđenje Juri Šimiću, koji je nemoćno plakao nad žrtvama Milana Tepića i Rajka Kovačevića, zapravo se provodi suđenje obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu, kao i samoj hrvatskoj nacionalnoj ideji.

Uzvratni posjet Aleksandra Vučića odgođen je do daljnjeg, nadajmo se ne do slijedeće agresije na RH, BiH, Kosovo i Crnu Goru. Vasceo hrvatski narod pao je u duboku tugu. “Državni sekretar MSP Srbije Nemanja Stevanović ocenio je danas sramnim i licemernim ponašanje zvaničnika Hrvatske, koji veličaju ustaštvo i zločine počinjene tokom Drugog svetskog rata, koji podstiču antisrpsku histeriju i grubo krše osnovna ljudska prava u 21. veku, te protestuju zbog spomenika heroju JNA Milanu Tepiću” – stoji u srbijanskim glasilima.

Kako javljaju, “zagrmeo je i Ivica Dačić, srbijanski ministar spoljnih poslova: Zvaničnici te zemlje (Hrvatske) protestuju zbog podizanja spomenika Milanu Tepiću, oficiru JNA, koji je život dao za svoju zemlju, koji se zakleo da će braniti svoj garnizon i svoje vojnike u to vreme od nelegalne formacije Hrvatske. Za njih je on moralna gromada”.

Dakle, Srbija na Dedinju podiže gromadu teroristu majoru JNA Milanu Tepiću, koji je 29. rujna 1991. odbio predati skladište streljiva kod Bjelovara, poznato kao Barutana. Radije je digao u zrak sebe i još jednog svog vojnika. Pri tome je pobio 11 hrvatskih branitelja, što se u Srbiji vidi kao nešto pozitivno, herojski čin. Tepić je već ranije u Srbiji odlikovan ordenom heroja. Aleksandar Vulin, srbijanski ministar nečega jako četničkog, reče da na Dedinju otkrivaju spomenik Tepiću na čast čitavom srpskom narodu, i da Srbija time postaje bolja nego što je bila jučer. Da je Tepić ubio 1111 Hrvata, Srbija bi postala još bolja. Tepić je minirao više zgrada, a uspio je dignuti u zrak samo jednu. “U građanskom ratu sve strane događaje vide različito” – mudro zbori Vulin. Možete li vjerovati koliko je Vučić velikosrbin kada ga je četnikom nazvao Vladimir Šeks. Vučić traži da se iz prijedloga našeg novog Zakona o hrvatskim braniteljima izbaci kvalifikacija da je Srbija bila agresor. Kao, moramo se okrenuti prema budućnosti, i prevladati prošlost. Da nam se ne ponovi Jasenovac! Znate, glede građanskog rata 1941-45. sve strane događaje vide različito.

Naoružavanje Hrvatske 

U našem pamćenju ostali su dijelovi Bjelovara koji su sličili na razoreni Vukovar. Krajem ljeta 1991. pala je posve razumna odluka da se ne dopusti odlazak elitne 265. oklopno – mehanizovane brigade JNA. Imali smo sreću da su na našu stranu prešli sposobni oficiri JNA, poput Antuna Tusa i Petra Stipetića, koji su pripremili plan “Bilogora”. Konkretnu akciju zauzimanja objekata JNA vodio je Želimir Škarec iz GSHV, koji je načinio operativni plan, uz pomoć Josipa Tomšića, Željka Gašpareca i Darka Špoljara. Jako korisna osoba u tim danima bio je Stjepan Budinski, koji je organizirao puno toga, pa i prihvatni centar za zarobljenike, pod zapovjedništvom Ivana Posavca. Budinski je svim oficirima i podoficirima u Bjelovaru ponudio prijenos činova ako pristupe Hrvatskoj vojsci. Sve je prožimala djelatna volja Jure Šimića, predsjednika regionalnog Kriznog štaba, u kojemu je zapovjednik bio Budinski, a članovi Ivan Srnec, Miralem Alečković i Stjepan Ivanić. U kriznim stožerima do razine grada Bjelovara bili su Stanislav Pavlić, Mirko Kirin, Ivo Ljubanović, Stipan Gojević, Antun Perčulija, Đuro Šadek, Viktor Tušek, Vlado Ivanković, Ivan Cikoja, i Tomislav Prka, a svoj su puni doprinos dali i mnogi drugi Bjelovarci. Bilo je puno konkretnog posla s puno rizika. Već 13. rujna počela su isključivanja. Telefonske veze, voda, električna energija. Zaposjednuti su svi vitalni objekti u gradu (pošta, banka, medicinski centar). Za ono što će uslijediti, pripremane su škole i drugi javni objekti. Tada je trebalo skupiti hrabrosti za takvu “provokaciju” JNA. Jedan događaj značajno je promijenio odnose u Bjelovaru i u cijeloj zemlji. Nadnevka 15. rujna Ivan Grbavac Cobra s jednim vodom Zaštitnog bataljuna Zapovjedništva ZNG-a prevagnuo je u zauzimanju vojarne – skladišta Prečec. Više od 20 tisuća vojnog materijala došlo je u naše ruke. Osim toga, ojačana je pregovaračka pozicija Franje Tuđmana. Dva dana kasnije potpisano je primirje u crnogorskom Igalu, režim blokade vojarni JNA je ublažen, ali je Budinski u Bjelovaru uskratio opskrbu vodom jer su neke motorizirane jedinice JNA iz Bjelovara ratovale na okučanskom području. Za vrijeme blokade i pregovora o predaji, provedeno je potpuno posrbljivanje vojarne – preuzeti su ročnici i oficiri nesrpske nacionalnosti. U vojarni je ostalo oko 400 vojnika, podoficira i oficira.

Prevagnulo je srpstvo

“Komandant Rajko Kovačević” bio je tih dana najskuplja zvijezda na transfer listi. Glavni predstavnik JNA u RH Boris Rašeta obećao je Kovačeviću čin generala i puno toga drugog ako obrani garnizon u Bjelovaru. Bili su u pitanju veliki ulozi, što je vidljivo i iz zapovijedi general-pukovnika Živote Avramovića (zapovjednika 5. vojne oblasti JNA) od 28. rujna. Naime, snage JNA u Koprivnici i Bjelovaru trebale su obraniti svoje položaje i smjerom proboja Bjelovar – Grubišno Polje – Daruvar spojiti se sa snagama JNA iz Banjalučkog korpusa. Presjeći Hrvatsku na dva dijela! Jure Šimić prepoznao je što se događa i dao Kovačeviću jaču ponudu: vreća gotovine u njemačkim markama, teži vanjski račun, vilu gdje poželi, visoki čin u HV-u, i more toga drugog. Jure je bio uvjeren da hrvatski tim kupuje pravo pojačanje. Kad ono, Kovačević se priklonio Zvezdi. “Ja ovde branim srpstvo” – izjavio je Šimiću. Naravno da je nakon toga Šimić dodao prijetnje, i to mu se danas stavlja na teret. Ako mene pitate, Tepić i Kovačević zaslužuju odličja srpstva kakvo poznajemo i kakvo smo upoznali tijekom “prevladane prošlosti”.

U noći 28/29. rujna 1991. pokrenuta je ključna operacija Domovinskog rata. Ujutro, nakon 17 dana blokade, Kovačević je ponovno odbio bilo kakvu mirnu predaju, pa su naše postrojbe napale objekte JNA. Na grad je iz vojarne ispaljeno više desetaka raznih projektila. Jedan tenk napustio je vojarnu i pucao po kućama. Minobacačke granate pale su i na Crkvu sv. Terezije Avilske, pri čemu su poginule tri žene. Dramatičan, pojačani napad na vojarnu uslijedio je nakon što je Kovačević zatražio napad na hrvatske snage i Bjelovar iz zraka. Ponovno je prevagnuo Zaštitni bataljun Zapovjedništva ZNG-a, kako se tada zvalo buduće jezgro Vojne policije. Kako to i danas u Bjelovaru opisuju, u duhu jezika druge strane, “Ivan Grbavac jednostavno je izrokao neprijateljske položaje”. Baterija topova T-12 u selu Hrgovljani onesposobila je veći broj oklopnih borbenih vozila JNA. Grbavac je do 16 sati slomio otpor neprijatelja, i bez da uđe u vojarnu krenuo u drugu značajnu misiju: osvajanje vojarne u Koprivnici. I tada se vidjelo koliko je slamanje garnizona JNA u Bjelovaru preokrenulo rat – nakon što su došle vijesti iz Bjelovara, vojarne i objekti JNA u Koprivnici predali su se bez borbe isti dan. Slično se dogodilo i u drugim dijelovima RH.       

Svi ti spasonosni događaji u Bjelovaru imali su jednu lošu karakteristiku. Vojarna JNA pala je na kraju dana. Noću su sve mačke crne, i svatko može proizvesti nered, pa i neku namjernu sabotažu. U vojarnu je ušla specijalna policija, koja je zatražila od neprijatelja da svuku gornje dijelove odore i ostanu samo u bijelim majicama, da ih u sumrak naši vojnici mogu razlikovati. Trojica zapovjednika pronađeni su mrtvi. Pukovnik Rajko Kovačević bio je odjeven u borbenu odoru tenkista, a potpukovnik Miljko Vasić i kapetan prve klase Dragiša Jovanović bili su u bijelim majicama. Jovanović je bio načelnik pripadnog KOS-a. Hrvatska strana pretpostavlja da je među njima došlo do obračuna. Intrigira činjenica da je vrh Srbije posthumno odlikovao Kovačevića i Jovanovića, a Vasića ne. Lijes s tijelom Rajka Kovačevića, “kojeg su streljale ustaše”, pokazivan je vojnicima JNA u BiH. Forenzičari su ustanovili smrt Kovačevića od posljedica eksplozije, ali je kasnije srpska strana to relativizirala. Pojavilo se šest teza: (1) Poginuo je od eksplozije, (2) Poginuo je u obračunu s oficirima koji  su predlagali predaju. (3) Revoltirani Bjelovarci pucali su u mrtvo tijelo, (4) Isto je provela strana doušnička mreža, da kompromitira RH, (5) Druga je strana pucala u preuzeto tijelo, za potrebe propagande protiv RH i pokretanja sudskih postupaka protiv hrvatskih branitelja, (6) Počinio je samoubojstvo. Tijela tri ubijene žene nisu podvrgnuta forenzičkom ispitivanju. Nije mi poznato da su posmrtno odlikovane, iako su umrle u molitvi da se zlo ne dogodi.

BARUTANA Ovako su izgledala stabla na udaljenosti od 200 m od vojarne

U okruženju i pod napadom našlo se i skladište “Barutana”. Nakon kraće borbe, major Milan Tepić je zapovjedio vojnicima da se predaju, a sam je ostao u skladištu. Prilikom ulaska hrvatskih snaga, iza 10 sati, aktivirao je eksploziv i uništio skladište, u kojem se nalazilo oko 170 tona eksplozivnih sredstava. U eksploziji je i sam poginuo. Kao i 11 hrvatskih vojnika. Tepić je minirao više zgrada, ali je uspio dići u zrak samo jednu, pa je Srbija nešto bolja, a mogla je biti jako dobra. Eksplozija je zbrisala šumu u krugu od 200 metara. Udarni val odnio je krovove mnogih kuća. Majora Milana Tepića u Srbiji slave kao ratnog heroja. Po njemu su nazvane ulice u Beogradu, Novom Sadu i Banjaluci. Prema kazivanju Martina Špegelja, garnizon JNA u Bjelovaru bio je tradicionalno popunjavan Srbima, čak do 65 posto. I još je u kolovozu mobiliziran dio rezervista srpske nacionalnosti, što je Špegelju bio pokazatelj što se sprema. Špegelj je Kovačevića vidio kao “krajnje zadrtu osobu”. I još je KOS-ovac Jovanović imao zadaću pretvoriti bjelovarsku vojarnu u neosvojivu tvrđavu na zapadnim granicama Velike Srbije.

Država je prodala Juru Šimića

Jure Šimić bio je i na čelu lokalne vlade. Osnovao je prvi ogranak HDZ-a, što mu uzimaju za grijeh na razini cijele Europske Unije. Naravno da je Tuđman u Igalu glumatao, naravno da Tuđman iz Bruxellesa nije smio zapovjediti zauzimanje vojarni. Jure je to prepoznao, Tus je to pretpostavljao, Stipetić je to nazirao, Manolić je to znao, a Grbavac je bio čovjek od akcije. Ako netko treba odgovarati za naoružavanje i oslobađanje Hrvatske, ako se danas sudi Domovinskom ratu, onda je suđenje Juri Šimiću primjerena personifikacija.   

Većina zarobljenih oficira, mlađih oficira i vojnika JNA ubrzo je razmijenjena za zarobljene pripadnike HV-a, po principu Svi za sve, a ostali (njih 26) razmijenjeni su sredinom prosinca. Grbavac je imao ukupno 17 ranjenih na razini ZNG-a, dok je u bjelovarsku bolnicu primljeno stotinjak ranjenika, 30 njih iz JNA. Poginulo je i pet civila. U Bjelovaru i okolici bilo je uništeno ili oštećeno više od tisuću civilnih objekata, uključujući PU Bjelovar, HPT i silos Prerade. Vojni plijen bio je impresivan: 75 tenkova T-55, tri laka tenka PT 76, devet haubica 122 mm, četiri VBR-a Plamen, 77 borbenih vozila pješaštva M-80, a iz vojnog skladišta na Logoru kompletno naoružanje Teritorijalne obrane općina bjelovarske regije, koje je bilo oduzeto, naoružanje i oprema 1. partizanske brigade 28. partizanske divizije (između ostalog, oko 1.300 automatskih pušaka, puškomitraljeza i mitraljeza), te oko 100 kamiona raznih namjena. Bjelovar je naoružao Hrvatsku. Naravno da su psi rata ugrabili svoj dio kolača, najčešće iz pošiljki upućenih postrojbama. Jure Šimić je to naglasio u svojim knjigama o Domovinskom ratu na području Bjelovara. U bespoštednom nastojanju da ga kompromitira, podzemlje je objavilo fotomontažu Jure Šimića pored mercedesa i luksuzne vile. Nikada nije provedena ozbiljna istraga tko je proveo ta podmetanja. Šimić je doživio dvije teške saobraćajne nesreće, koje nisu razjašnjene. Dolje Domovinski rat, živjela Tranzicija!

Već pogađate, svijet su obišle fotografije ubijenih oficira JNA u Bjelovaru. Beživotna tijela, blijeda lica bez krvi, otrgnuti udovi nakon eksplozije, pa onda zasebno horor fotkanje nakon što je tijelo odvučeno u stranu, i laži o strijeljanju zarobljenika. Znate, već sama smrt ružna je po sebi. Naravno, ubijeni hrvatski branitelji i ubijene žene, ka i svi ranjeni, bili su zastrašujući prizor, ali o tome nije izviještena svjetska Javnost. Kao, ružno je za vidjeti, nismo divljaci. Ne trebamo oponašati četničku propagandu! Prirodno svemu tome, Srbija je proglasila jurisdikciju za Region, pa su pokrenuta međunarodna i domaća suđenja Domovinskom ratu. Milan Tepić nije osuđen niti u odsutnosti, nego je Jure Šimić optužen za ratni zločin, iako osobno nije sudjelovao u samom napadu na vojarnu JNA u Bjelovaru. Znakovito, suđenje Juri Šimiću premješteno je iz Bjelovara u Rijeku. Zanimljivo, uhićen je nakon što je pokrenuo Bjelovarsku inicijativu, koja je išla za kreiranjem alternative HDZ-u i SDP-u. Branitelji Bjelovara dali su mu svu podršku. Ivan Grbavac ponio se herojski u Domovinskom ratu, i tako se ponaša u sudskim procesima. “Bila je to vojna operacija, pucali smo na neprijateljske položaje prekrcane naoružanjem, i meni se živo fućka koliko sam oklopnjaka JNA oštetio.” – izjavio je Grbavac.

ČOJSTVO JEDNOG ISTINSKOG HEROJA

Hrvatska treba podignuti spomenik Vladimiru Baroviću

To je posve razuman prijedlog Davora Ivankovića, u Večernjaku od nedjelje, 1. listopada ove 2017. Admiral i zapovjednik splitske vojnopomorske oblasti JRM, Crnogorac Vladimir Barović, počinio je samoubojstvo, ako se to tako može nazvati.   Zbog suprotnih razloga u odnosu na Milana Tepića. Nakon što je Barović preuzeo dužnost na Visu i pročitao zapovijedi, zatvorio se u prostoriju ambulante, i sebi pucao u sljepoočnicu. Ostavio je oproštajno pismo u kojem je objasnio da se odlučio na časnu smrt radije nego da “ratuje protiv bratskog hrvatskog naroda”. Suprotno Vučiću i Vukovima, Barović je u svome pismu prepoznao agresiju JNA na Hrvatsku, i tu agresiju vidio kao suprotnost crnogorskoj časti, crnogorskom čojstvu. “Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im ništa nije skrivio”. Barović se mirno povukao s pozicije zapovjednika pulskog garnizona. Izjavio je: “Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen narediti razaranje Pule i Istre, mene tada više neće biti”. Dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić podiže spomenik teroristu Milanu Tepiću, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović posmrtno je Vladimiru Baroviću dodijelio Orden za hrabrost.

Tvrtko Dolić/7Dnevno.hr 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.