Poveži se

Društvo

Trumpova ‘Oluja’ na Jadranu

Objavljeno

- datum

Već prvi udar američke globalne ofenzive pokazuje da Donald Trump i njegova administracija nisu na čelo države došli nepripremljeni i bez plana. Potvrđuje i da je izborna kampanja u svojoj biti vještina pridobivanja i zavođenja birača (koje se potom ne smije iznevjeriti), neutraliziranje i zavaravanje protivnika (što je legitimni politički manevar, osobito u vrijeme hibridnog rata) i da kao takva može biti neiscrpan izvor inspiracije za one koji uistinu vjeruju da bilo koje značajnije izbore, a osobito one najznačajnije izbore na svijetu – američke predsjedničke – mogu dobiti jedan čovjek i jedan twitter.

Kineska suglasnost

Dinamika u ovih desetak dana Trumpove globalne geopolitičke “Oluje” uistinu je impresivna. Istodobno dok je na mini samitu s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom u floridskom resortu “Mar a Lago” otopljavao odnose, koje je u izbornoj kampanji zaoštrio do maksimuma pozicionirajući Kinu kao američkoga globalnog neprijatelja br. 1, američki „tomahawci“ su već letjeli prema Shajratu, sirijskoj bazi Assadove vojske. Bio je to američki odgovor na napad kemijskim oružjem za koje se odgovornost pripisuje Assadu i njegovim snagama. Ali bila je to i poruka Rusiji da u Siriji, odnosno na Bliskom istoku ništa još nije gotovo te da se SAD ponovno snažnije uključuje u rasplet.

Gotovo istodobno, američki ratni brodovi krenuli su prema Sjevernoj Koreji, uz poruku kako neće mirno gledati daljnje nuklearne igrice Kim Jong-una te da je o tome postignuta nužna razina suglasnosti s kineskim predsjednikom Jinpingom, još na onom otopljavanju u “Mar a Lago”.

Formula je razumna i jednostavna: Kina će poduprijeti nakanu SAD-a da obuzda nuklearne ekshibicije sjevernokorejskog diktatora (ili ako baš hoćete, Kina više neće podupirati Kim Jong-una da se tako igra), a SAD neće rušiti njega i njegov (komunistički) režim.

Istodobno dok je državni tajnik Rex Tillerson odletio u Moskvu na sastanak sa svojim pandanom Sergejom Lavrovom i predsjednikom Putinom, predsjednik Trump je u Bijeloj kući primio glavnog tajnika NATO saveza Jensa Stoltenberga. Poruke s oba susreta bile su suprotne onome što se na prvi pogled dalo zaključiti iz Trumpovih predizbornih najava. Iz Moskve je stigla poruka o „niskom stupnju povjerenja između (naše) dvije zemlje“ (Tillerson), odnosno o odnosima lošijim nego prije Trumpa (ruska strana). Predsjednik Trump je tome dodao novu nijansu – da ti odnosi mogu dugo ostati tako loši. Iz Washingtona je pak stigla poruka potpune potpore NATO-u, uz dakako veći financijski doprinos država članica, naizgled potpuno suprotna Trumpovim predizbornim kvalifikacijama. Tome je prethodio pojačani vojni angažman NATO-a na Baltiku.

Imamo li u vidu da je još koji tjedan ranije predsjednik Trump dao do znanja njemačkoj kancelarki Merkel kako SAD vidi njemačku ulogu u Europi – više novca za zajedničku obranu, odnosno NATO, manje njemačke privatizacije Europske unije i manje pokušaja energetskih paktiranja s Putinom ispod stola – može se reći da je u onih famoznih prvih 100 dana vlasti Donald Trump otvorio sve ključne geopolitičke izazove. Učinio je to furiozno, otvarajući front za frontom.

Vidljivi McCain

Upravo u takvom je kontekstu važno da je senior američkih republikanaca John McCain, aktualni predsjedavajući odbora za oružane snage američkog Senata, baš ovih dana, na poziv predsjednice Grabar-Kitarović, posjetio Hrvatsku, i to na vrlo vidljiv i simboličan način. S predsjednicom se sastao u Opatiji, s pogledom prema Krku i još nerealiziranom (plutajućem) LNG terminalu, simbolom energetske neovisnosti srednje i istočne Europe o ruskom plinu i simbolom američke energetske politike u jugoistočnoj Europi.

S premijerom Plenkovićem se pak sastao u Dubrovniku, simbolu slobode i zapadne orijentacije istočnog Jadrana. A bilo je to nekako i u vrijeme 25. obljetnice američkog priznanja Hrvatske. Dubrovačka Republika je nekoć bila prva država koja je priznala SAD, Hrvatska je u novije doba uz američku stratešku potporu ostvarila svoju potpunu državnost (oslobađanje teritorija) i postala dio zapadnih integracija (NATO, EU).

Danas je Hrvatska ponovno poprište bitke za dominantni utjecaj ili ako hoćete rata mekim oružjima, dvaju vrijednosno i civilizacijski različitih svjetova: Istoka i Zapada. Istoka, sa snažnim vođama poput Putina i Erdogana, koji su posljednjih godina u velikoj europskoj ofenzivi, i Zapada, koji se opustio i identitetski i politički izgubio. Zato je važno da je senator McCain tako opširno ‘istwitao’ svoj posjet Hrvatskoj, podcrtavajući pouzdano strateško savezništvo.

Jednako je važno da predsjednica stalno potiče snažnije povezivanje srednjouropskih i istočnoeuropskih država, da ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier gradi čvršća savezništva s najpouzdanijim američkim saveznicima: s Izraelom na Bliskom istoku i s državama Višegradske skupine u EU-u, da se europarlamentarka Ivana Maletić priključuje transstranačkoj inicijativi europarlamentaraca iz 21 države članice koji zahtijevaju od institucija EU-a da zaustavi gradnju plinovoda Sjeverni tok II, iz Rusije, preko Baltika u Njemačku, zaobilazeći Poljsku, koji je svojevrsno kukavičje jaje Angele Merkel srednjoj i istočnoj Europi, a u paktu s Vladimirom Putinom.

Važno je to jer je Trump nametnuo snažnu globalnu dinamiku koja, sudeći prema prvim potezima, upućuje na ubrzano definiranje zona utjecaja po načelu – braniti realno obranjivi maksimum, ne ulaziti u područje koje nikad neće biti osvojeno, čvrsto braniti vlastite vrijednosti i na tim načelima graditi zajednički interes s najvećim suparnicima poput Rusije i Kine, ali i zajedničku politiku sa saveznicima poput EU-a i njezinih članica.

Partnerstvo iz rata

Kako je Balkan ne samo deklarirani prioritet, već i stvarna baza i Putinove i Erdoganove ekspanzije utjecaja i ujedno prostor nedovršenih i nestabilnih država, a BiH ključ budućeg rješenja, McCaineova poruka o Hrvatskoj kao “jednoj od najodanijih i najsposobnijih strateških partnera” od koje se očekuje promicanje euroatlanske perspektive prema jugoistočnom susjedstvu, u ovom je trenutku ujedno i prilika za angažiraniju hrvatsku politiku i prepoznavanje vlastitih interesa u globalno burnim vremenima.

A ti se interesi nisu mnogo promijenili od vremena ratnog partnerstva iz devedesetih. Tada, bez SAD-a Hrvatska nije mogla ostvariti u potpunosti svoju državnost, a bez Hrvatske i njezine vojske SAD nije mogao završiti rat. Danas, bez SAD-a Hrvatska ne može ostvariti svoju sigurnost i opstojnost Hrvata u BiH, a bez jačanja hrvatskog utjecaja u BiH do razine na kojoj je bio od 1995.-2000., SAD ne može dobiti bitku za Balkan. To je formula. Sve ostalo su izvedbene varijante.

Samo treba požuriti, jer baš kao i 1993. godine, EU je politički rastrojena i nemoćna. A trajno destabilizirajuće britanske varijante političke arhitekture zapadnog Balkana pod srpskom hegemonijom Angela Merkel prigrlila je kao čarobnu formulu. Nakon što ih je i sama Velika Britanija potrošila i prepustila.

Piše: Višnja Starešina/slobodnadalmacija.hr

Komentari

Komentari

Društvo

Objašnjenje na koji način upravlja vlada…

Objavljeno

- datum

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Donosimo zabranjeni video: Pogledajte kako Amerikanci slave Hitlera!

Objavljeno

- datum

Povijest nikad nije crno-bijela i ove snimke zorni su dokaz toga

Godine 1939. German American Bund, organizacija Nijemaca u SAD-u, organizirao je skup na 20.000 nacističkih pristaša u Madison Square Gardenu u New Yorku. Kad je Marshall Curry, autor dokumentaraca nominiran za Oscara, naišao na snimku događaja u povijesnim arhivama, bio je zapanjen. Zajedno s Field of Vision, odlučio je prikazati snimke kao opomenu Amerikancima. Kratki film, Noć u vrtu, možete pogledati na kraju članka

“Prva stvar koja mi je pogodila je da se takav događaj može organizirati u srcu New Yorka”, rekao je Curry za The Atlantic. “Osjećao sam se kao da gledam epizodu Zone sumraka u kojoj je povijest imala drukčiji put. Ali to nije bila znanstvena fantastika – bile su to prave, povijesne snimke.”

Umjesto da ga izmijeni u standardni povijesni dokumentarac s pripovijedanjem, Curry je odlučio “čuvati ga čistim i neposrednim, kao kao da ste tamo, promatrate i borite se s onime što vidite.”

“Snimke su toliko snažne, čini se iznenađujuće da nije dio programa povijesti svake srednje škole. Ali mislim da je skup skliznuo iz naše kolektivne svijesti dijelom jer je zastrašujuć i neugodan. Govori o našoj zemlji koju bismo zaboravili. Željeli bismo pomisliti kako su se, kad su se pojavili naciti, svi Amerikanci odmah usprotivili. Ali dok je velika većina Amerikanaca bila zapanjena nacistima, postojala je i značajna skupina koji su gajili nekakve simpatije prema rasističkoj i antisemitskoj poruci. Kada vidite da se 20.000 Amerikanaca okupilo u Madison Square Gardenu, možete biti sigurni da su bili mnogi koji su ih pasivno podržavali”, nastavlja Curry.

“U dijelu govora Fritza Kuhna koji nije u filmu, Kuhn pozdravlja oca Coughlina, čije radio emisije hvale Hitlera i Mussolinija, a imale su doseg od 30 milijuna slušatelja. Henry Ford i Charles Lindberg izrazili su antisemitska uvjerenja. I magnat William Randolph Hearst izjavio je: “Kad god čujete istaknutog Amerikanca kojeg nazivaju fašistom, obično se možete uvjeriti da je čovjek jednostavno odani državljanin koji podržava američki način života.” To su bile ideje koje su, ako ne i univerzalno prihvaćene, smatrane legitimnim stavovima. No, dvije godine nakon ovog skupljanja, Japan je napao Pearl Harbor i Njemačka je proglasila rat protiv SAD-a, a tada je takva vrsta filozofije postala neprihvatljiva. Kad su nacisti počeli ubijati američke vojnike, počeli smo uklanjati činjenicu da su Amerikanci ikada dijelili njihovu filozofiju. Na kraju, Amerika se udaljila od nacista, ali ovaj je skup podsjetnik da stvari nisu morale tako završiti. Da Roosevelt nije bio predsjednik, da Japan nije napao, moguće je da bismo prošli bez ulaska u rat. A da nacisti nisu ubijali američke vojnike, je li moguće da njihova filozofija ne bi postala takav tabu?”, dovršava Curry.

Izvor: Express.hr

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

EKSKLUZIVNO: Tajni govor Ante Josipovića 30. studenog 1971. pred Titom u Karađorđevu

Objavljeno

- datum

IVO JOSIPOVIĆ više puta je izjavio da mu se otac Ante Josipović 1971. godine povukao iz politike. Ivan Zvonimir Čičak često je podsjećao da je Ante Josipović 1971./1972. naglo počeo napredovati u karijeri što govori o njegovu političkom opredjeljenju i povjerenju tadašnje komunističke vlasti u njega samoga.

Čičak je dvaput osjetio moć Ante Josipovića. Kao studenski vođa Hrvatskog proljeća završio je na robiji, a jedna od važnih figura u njegovom progonu bio je Ante Josipović. Drugi put dogodilo se to 2010. godine. U Jutarnjem listu dobio jeotkaz nakon što je napisao da je otac aktualnog predsjednika 1972. progonio pripadnike Hrvatskog proljeća.ante-josipović-150x150[1]

Otkaz je dobio jer je napisao da se Ante Josipović “kao predstavnik Partije nalazio na čelu Komisije koja je provodila u djelo liste za odstrel koje je radio Bakarić”.
U kolumni objavljenoj  6. veljače 2010. govoreći o olovnim vremenima 1972. Čičak je ustvrdio: ‘U prvih šest mjeseci 1972. iz Saveza komunista je isključeno oko 1150 članova. Glavni naredbodavac je bio Vladimir Bakarić, a glavni egzekutor za izbacivanja, hapšenja i pripreme optužnica bio je Ante Josipović, otac novog predsjednika Ive Josipovića.

Ante Josipović je bio kadrovik za izbacivanje, hapšenje i optužnice protiv proljećara. Inače, to je bilo vrijeme općeg progona prohrvatskih kadrova, a tim je progonom 3200 ljudi završilo u komunističkim zatvorima, a preko 200 tisuća protjerano je s posla.“

Prof. dr. Zdravko Tomac više puta je naglasio da je Ante Josipović  bio vrlo važna osoba u Karađorđevu na sastanku Tita s tadašnjim hrvatskim političkim vodstvom. Tomac kaže da je „Ante Josipović otišao u Karađorđevo kao Hrvat, a vratio se kao Jugoslaven“.

Na sjednici u Karađorđevu omjer pristalica za Savku bio 12 prema 8. U vlaku od Karađorđeva do Zagreba, Ante Josipović je promijenio svoje mišljenje i stao protiv Savke. Tada je Ante Josipović ispred Izvršnog biroa CK SKH imenovan na čelo „Kordinacione radne grupe” kojoj je zadatak bio ispravno informirati javnost o tijeku i činjenicama karaktera istraga i pripremanju suđenja “proljećarima”.

Redakcija Maxportala u posjedu je govora koji je Ante Josipović, otac Ive Josipovića, održao u Karađorđevu na sastanku tadašnjeg hrvatskog političkog vodstva (Sabor, Vlada, CK SKH) s Josipom Brzom Titom i njegovim suradnicima iz političkog, vojnog i obavještajnog vrha.ANTE 1 - odrezano

U Zagrebu je Ante Josipović na čelu Ideološke komisije CK SKH. Među proljećarima se počelo se govoriti o „Josipovićevom popisu“. Ako se netko se netko našao u njegovoj bilježnici značilo je to praćenje, istragu, optužnicu, suđenje i progon. Gubitak posla, zatvor, i, kao krajnja mjera, egzekucija.

Deset mjeseci nakon govora Ante Josipovića pred Titom u Karađorđevu Stjepan Ševo, supruga mu Tatjana i devetogodišnja kći Rosemarie okrutno su ubijeni kraj Venecije 24. kolovoza 1972. godine. To ubojstvo predmet je istraga pravosuđa dvije europske države, a kao mogući naredbodavac ubojstva spominje se Ante Josipović, tadašnji čelnik Ideološke komisije CK SKH.

Pogledajte što je Ante Josipović rekao Titu:

 

Izvor: MaxPortal/D. Lukić

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.