Connect with us

Društvo

TROMBLON PROZVAO BUJANCA: ‘Ovo je istina o zabrani grba HOS-a na spomeniku Žarku Manjkasu Crvenkapi’

Objavljeno

- datum

Vukovarski ratnik Petar Janjić Tromlon objavio je otvoreno pismo o kojem pojašnjava zašto na spomeniku poginulom HOS-ovcu Žarku Manjkasu Crvenkapi nema njegovog ratnog znakovlja u kojem je pozdrav Za dom spremni.

Tromblon piše:

“Potaknut namjernim, uvredljivim i podcjenjivačkim istupom u emisiji „Bujica“, autora Velimira Bujanca, s temom zašto nema grba HOS-a na spomen obilježju „Park Žarko Manjkas Crvenkapa“, želim napokon dati pojašnjenje te tako uputiti Bujanca i sve ostale da traže odgovor od osoba koje im taj odgovor mogu dati iz prve ruke.

Obraćam se osobno ovim pismom svim hrvatskim braniteljima jer mi to nalaže moja čast i moje pravo, kao glavnog inicijatora i organizatora ovog projekta za Vašeg i našeg heroja Žarka Manjkasa Crvenkapu.

“Prije petnaest mjeseci na prijedlog Igora Došena, hrvatskog branitelja i susjeda pokojnog Crvenkape s kojim je bio prijatelj, molim predsjedništvo HVIDR-a Dubrava da se razmotri izgradnja spomen obilježja Žarku Manjkasu te dobivam odgovor da su oni to već pokušali prije petnaest godina te da slijedom mnogih problema nisu bili u mogućnosti realizirati taj projekt.

Izložio sam im plan i program koji bi zahtijevao dvanaest mjeseci rada te osnivanje inicijativno- organizacijskog zbora u koji su pristupile Udruga „Crne Mambe“ te UDHOS Grada Zagreba. 

Zamolili smo i dobili pisanu potporu od slijedećih udruga proisteklih iz Domovinskog rata i institucija: 

1. Ministarstvo hrvatskih branitelja, Ministar Tomo Medved – POKROVITELJ
2. Gradski ured za branitelje Grada Zagreba, Miodrag Demo 
3. Vijeće gradske četvrti Gornja Dubrava, predsjednik Damir Oniško 
4. Udruga HOS-a Grada Zagreba, Miroslav Šurbek
5. Stožer za obranu Hrvatskog Vukovara, Tomislav Josić
6. Zajednica udruga HVIDR-a Grada Zagreba, Ante Tandara
7. Udruga Specijalne policije, Josip Klemm
8. Udruga “Crne Mambe” (2.Gardijska brigada – I bojna), Ivica Šafarić -Nindža
9. Općina Bogdanovci- načelnik gosp. Marko Barun
10.Udruga HVIDR-a Dubrava, Siniša Hađur
11.Udruga 100 % hrvatskih ratnih vojnih invalida prve skupine
12.Zapovjedni zbor 204 VU Brigade, Petar Janjić Tromblon
Sve ove institucije poslale su nam pisane potvrde o potpori.

Organizatori su u 15 mjeseci održali ukupno 63 sastanka sa: članovima obitelji koji su nam dali potpisano ovlaštenje za gradnju spomenika, s obitelji pokojnog Ive Cvitića autora pjesme „Od stoljeća sedmog“ koji nam daju pisano ovlaštenje za stavljanje pjesme na spomenik, vlasnikom zemljišta, Ministarstvom hrvatskih branitelja, Gradom Zagrebom, katastrom grada Zagreba, Gradskim uredom za hrvatske branitelje grada Zagreba, Gradskim uredom za imovinsko pravne poslove, Uredom Prvostolnog Kaptola zagrebačkog, Vijećem gradske četvrti Gornja Dubrava, savjetnikom za hrvatske branitelje u uredu Predsjednice RH, Ravnateljstvom MUP-a, PP Dubrava, Saboru RH, Odborom za imenovanje naselja, ulica i trgova, arhitektom, kiparom, geodetom, nadzornim za izgradnju, ljevaonicom „Ujević“ i mnogim drugim institucijama.

Prikupljali smo vrijedno i uporno dokumentaciju potrebitu za ishođenje građevne dozvole te svu drugu potrebitu dokumentaciju i napokon nakon više od godinu dana, 06.10.2017. ishodimo građevnu dozvolu. Ja to nazivam Križnim putem, a na sastanku zapovjednika 204 Vukovarske brigade u Bogdanovcima, zapovjednik i predsjednik Udruge logoraša Danijel Rehak izjavio je slijedeće: „Petre da tražiš građevnu dozvolu za skladište nuklearnog otpada prije ćeš je dobiti“.

Kada smo prije petnaest mjeseci krenuli u ovaj projekt izgradnje spomen obilježja „Crvenkapa“ nismo ni sanjali da nećemo smjeti istaknuti na spomenik i danas legalni grb HOS-a, koji je časno i sa ponosom nosio Žarko Manjkas Crvenkapa kao i svi pripadnici HOS-a, a da smo znali, siguran sam da ne bi smo pokrenuli cijeli projekt. Bar ne ja, jer je ovo za mene dio falsificiranja povijesti Domovinskog rata.

Evo zašto je humanitarna večer bila potrebna

Svima u Domovini je dobro znano da UDHOS te SUDHOS, dvadeset godina trpe strahovite napade pro četničkih i jugoslavenski orijentiranih udruga te lijevih političkih parlamentarnih stranaka a posebice ti teroristički udari se pojačavaju u posljednje dvije godine. Mi u organizaciji donosimo odluku da poradi tih terorističkih aktivnosti prema žrtvama HOS-a i samom HOS-u, radimo naše zadaće oko ishođenja dozvola i nebrojenih suglasnosti bez najave i u tišini, kako bi izbjegli opstrukcije i probleme. Tada se događa i problem sa spomen pločom poginulim bojovnicima HOS-a u Jasenovcu. 

Na sastanku u Ministarstvu hrvatskih branitelja rečeno nam je da u udruzi koja je investitor moramo imati osiguranih 60.000,00 kuna kako bi mogli izići sa zamolbom na javni poziv za sufinanciranjem od Ministarstva za izgradnju spomenika. Kako HVIDR-a Dubrava nema ta sredstva, dogovoreno je da se organizira donatorska večer kako bi se prikupila ta sredstva. Humanitarnu večer smo organizirali u Hotelu „International“ u Zagrebu, te smo uspjeli prikupiti donacijama 80.000,00 kuna od čega smo platili izlijevanje biste ljevaonici „Ujević“, građevnu dozvolu, takse i druge troškove a i preostalo je na računu još sredstava.

Za organizaciju večeri bila je nadležna Udruga „Crne Mambe“ koja je otvorila poseban pod račun a ovlaštena osoba je pukovnik Ivica Šafarić – Nindža, predsjednik udruge. Od Hotela „International“ dobili smo gratis dvoranu i dvije sobe, a u zabavnom programu bez naknade sudjelovali su: gudački sastav na violinama, zbor učenika osnovne škole Vjenceslava Novaka iz Dubrave, tamburaški sastav „Đeram“ iz Vinkovaca, klapa „Stine“ iz Zagreba, „4 gitare HOS-a“, Ante Matić iz Berna sa „Križevima Vukovara“ te Mate Bulić.

Održana je i aukcija dvije slike ulja na platnu „Kralja Tomislava“ i „dr. Ante Starčevića“ autora Maria Matkovića iz Bogdanovaca koje je poklonio organizatoru ulja na platnu, dok je voditelj bio Darko Janeš. Slike su kupili gosti iz Pakoštana i Zagreba za svotu od 5.500,00 kuna.

O napadima na projekt i udruzi kojoj slijedi tužba

HVIDR-a Dubrava je određena da bude investitor, i sa sredstvima od Ministarstva hrvatskih branitelja biti će isplaćeni izvođači radova izgradnje spomenika, a ovlašten je predsjednik HVIDR-a DubraveSlavko Oklješa. Sada su u tijeku građevinski radovi, graviranje teksta i grba na pločama i postamentu, lijevanje biste i priprema organizacije otkrivanja spomen obilježja za 11.11.2017. godine, s početkom u 10 sati u ulici Vile Velebita u zagrebačkoj Dubravi. 

Dužan sam naglasiti da je prije tri mjeseca na portalu Dnevno.hr, objavljeno kako se branitelji Vukovara odriču od ovog projekta i da nam ne daju potporu. Ti takozvani branitelji se nisu potpisali ispod tog članka niti su naveli ime odgovorne osobe. Nazivali su nas indirektno lopovima i ponižavali da to radimo samoinicijativno. UDHOS je suorganizator a Crvenkapa je pripadnik HOS-a.

Nismo taj članak smatrali ozbiljnim, i u tom trenu da nam može naškoditi i ugroziti projekt, pa nitko od organizatora nije ni reagirao znajući da se na portalima piše svašta.

To se isto ponavlja i dana 28.09.2017., (zasjedanje Skupštine Grada Zagreba), kada su se sada „oni“ i očitovali, šaljući Skupštini Grada Zagreba pismo u kojem blate ovaj projekt i nanose uvrede organizatorima. Nazvao sam nekolicinu zapovjednika od Ante Dugana – Samuraja do Tihomira Kurbatfinskog – Šumara, koji je pukovnik HOS-a, te ih pitao od kada postoji ta udruga i tko je vodi. Pitao sam ih što je tim ljudima da podrivaju ovu akciju i koji su im motivi. Saznanje me je oborilo s nogu.

Ta takozvana udruga je Udruga HOS-a Grada Vukovara, osnovana u svibnju 2016. godine i vodi je Dragan Stefanović, Srbin, za kojeg prije nitko nije čuo.

Zapovjednici iz Vukovara i ratnici brigade ne znaju otkuda je ispao i gdje se i za koga se borio. Kada sam postavio upit dopredsjedniku UDHOS-a Grada Zagreba Miroslavu Šurbeku, tko je Dragan Stefanović rekao je da nema pojma. Kako to da jedan od čelnika UDHOS-a nema saznanja tko vodi udrugu HOS-a u Vukovaru? Kako to da Barišić predsjednik SUDHOS-a ne zna za njega? Isto tako niZvonko Čurković kao zapovjednik vukovarskih HOS-ovaca.

To što sam naveo je alarmantno i važno. Ali važnije i tragičnije je, da UDHOS u Zagrebu ne zaustavlja taj napad i ne podiže tužbu za podrivanje i uvredu časti. Dozvoljavaju da se takvim kriminalnim radnjama podriva projekt izgradnje spomenika, vrijeđa i ponižava organizator i skrnavi žrtva. Protiv Udruge HOS-a Grada Vukovara i Dragana Stefanovića moj odvjetnik će podnijeti tužbu idući tjedan na Općinskom sudu u Zagrebu.

Tužba i protiv Bujanca

Nadasve važno je i istaknuti i da je postavljen upit, tko je Petar Janjić – Tromblon, da organizira izgradnju spomenika „Crvenkapi“. Svaki normalan čovjek koji zna što je ratno stradanje, što je žrtva i što je povijest Domovinskog rata neće imati ništa protiv da se što više spominju i obilježavaju žrtve a posebice osobe koje su učinile herojska djela. Osobno sam sudjelovao sa svojom postrojbom u borbama na vukovarskom Sajmištu uz bojovnike zagrebačkog HOS-a, uz zapovjednike Antu Dugana – Samuraja (kojem su četnici ubili majku i oca), te Tihomira Kurbatfinskog – Šumara. Tu sam upoznao Zvonimira Čurkovića – Zvoneta, zapovjednika HOS-a iz Zagreba, te smo zajedno uz Josipa Horvata – Mađara odradili i borbenu akciju izvan Vukovara, četnicima iza leđa. Samo iz tog razloga imam pravo pokrenuti izgradnju spomenika „Crvenkapi“ a i svakom drugom branitelju Domovine od Cavtata do Iloka, ako to želim bez obzira da li sam ga poznavao ili ne. 

Pa tako naš dični Velimir Bujanec u svojoj „Bujici“ od 18.10.2017. godine, pokušava i mene potopiti u svojoj Bujici. Prvo i osnovno ja sam ratovao zajedno sa HOS-ovim bojovnicima u Vukovaru protiv pravih četnika- koljača koji su poubijali preko 750 branitelja, civila i djece na Veleprometovom skladištu u tri dana i tri noći krvavog četničkog pijanog pira.

Ratovali smo protiv četnika sa Sajmišta koji su poubijali 200 branitelja i civila, te trudnicu Ružicu Markobašić i šesnaestogodišnjeg Igora Kačića na Ovčari. (Usput, ja sam organizirao izgradnju i otkrio spomenik Igoru i njegovom ocu, zapovjedniku Sajmišta, Petru Kačiću koji je poginuo 02.10.1991. godine). 

Nadalje, postavlja se pitanje zašto i zbog čega me Bujanec blati, vrijeđa i podriva ovaj projekt? Ja osobno dug niz godina poznajem Velimira Bujanca, bili smo zajedno na nebrojenim skupovima i događanjima. Posjedujem i njegov broj mobitela a on ima moj. Bio sam mu gost u Bujici. On mene apostrofira riječima u svojoj emisiji: „Odakle pravo nekakvom Tromblonu, pa on nema veze sa HOS-om, da uopće se gura tu osim ako nisu neki nemoralni materijalni motivi u pitanju“.

Gledateljstvo koje me ne poznaje stvoriti će sliku o meni kao o mogućem profiteru, lopovu i ljudskom šljamu, a i oni koji me poznaju imaju pravo pitati se da li tu ima stvarno neke istine. Nanio mi je veliku štetu i uvredu dovodeći u pitanje cijeli ovaj humanitarni projekt, ujedno pljujući i HVIDR-u Dubrava i Udrugu „Crne Mambe“ kao organizatora, nazivajući ih „nekakvim braniteljima“ koji po njemu nemaju veze sa HOS-om, a usudili su se graditi HOS-ovom pripadniku spomenik. Stoga, protiv Velimira Bujanca, moj će odvjetnik podnijeti tužbu idući tjedan na Općinskom sudu u Zagrebu.

Problemi s Brankom Borkovićem

Biti će zanimljivo i događanje oko Branka Borkovića u smislu ovoga projekta. Borkovića sam i osobno u osmom mjesecu pozvao da nam bude gost na donatorskoj večeri u listopadu mjesecu, što je on odbio uz riječi: „Tko je tebi dao ovlasti da to radiš!; Nemaš moju potporu!“. To je izgovorio uz galamu da sam morao odmaknuti mobitel od uha. On se ponašao kao da je on vlasnik Crvenkape, vlasnik 204. VU brigade i osoba od koje svi mi moramo tražiti neku dozvolu. Suludo.

Želim istaknuti da sam o ovom projektu na početku obavijestio većinu zapovjednika koji su relevantni u zapovjednom zboru 204 brigade i od kojih sam i dobio suglasnost za istupanje i predstavljanje brigade (iako mi službeno ne postojimo). Nadalje, nitko od nas vukovaraca ne zna što je on to vrijedno do sada napravio za vukovarske branitelje u miru, a u ratu nas je ostavio 17. na 18. 11.1991. godine.

Ma dragi Bože, tko je on da mene pita tko sam ja? Ja sam osnovao 2000. godine zapovjedni zbor 204 vukovarske brigade. Nadalje 2001. godine uz moju inicijativu smo postrojili prvi puta 204 VU brigadu u Vukovaru. Za to imam zapisnike i fotografije te sve zapovjednike brigade iza sebe.

Ja sam humanitarnim radom u posljednjih 17 godina, inicirao i organizirao obnovu 6 kuća braniteljima od Vukovara do Sinja. Ovo mi je treće spomen obilježje. Dalje neću ni nabrajati. Pitajte Josipa Horvata – Mađara, zapovjednika i heroja što misli o Borkoviću te druge vukovarske branitelje, pa ćete vidjeti o kakvoj se osobi radi.

Ovaj projekt ne podupire HOS-ovac i vukovarski branitelj Damir Markuš iz samo njemu znanih razloga, a sa kojim sam bio u odličnim odnosima i koji je od početka bio upoznat s projektom o čemu postoji transkript korespodencije poruka preko naših mobitela. Važno je istaknuti da me na mobitel poziva Zvonimir Čurković – Zvone i kaže kako Markuš širi priču da sam ja pokrao novce od izgradnje spomenika Igoru i Petru Kačiću. Ja sam ostao šokiran.

Pa Markuš nije imao veze sa izgradnjom spomenika, s organizacijom i s financiranjem. Bio je na otkrivanju spomenika. Sudjelovao je uz mene kada sam poklonio tenk T 55 Čavoglavama, čiji smo transport od Jasenovca do Čavoglava platili 72.000,00 kuna, (Klemm, Thompson i Udruga Ratnika – Labudica i dvije 100 tonske dizalice). Vozili smo ga cijelu noć i postavili na ulazu u Čavoglave. Kako bi se od tih tvrdnji „oprao“ na sastanku kod Ministra Medveda sam prikazao sve plaćene račune od izgradnje spomenika Igora i Petra Kačića. Da bi se izgradio taj spomenik organizirao sam koncertMarka Perkovića Thompsona u Osijeku. Neka se i Markuš spremi na sud.

A o Markuševom ratovanju u Vukovaru i njegovoj knjizi, najbolje odgovore ćete iz prve ruke, dobiti od zapovjednika i heroja Ivan Anđelića – Doktora.

“Vjerovao sam u prekrasnu suradnju”

Nadalje, želim naglasiti da sam ja želio i da sam vjerovao u jednu prekrasnu suradnju, ali sam pogriješio u procjeni. Inicirao sam izgradnju Spomen obilježja „Crvenkapa“ i imam punomoć i povjerenje obitelji. Nadasve, obitelj mi je rekla da UDHOS nije imao ni u primisli Žarka i gradnju spomenika, te da se ni slučajno ne usudite ponašati, kao da je on njihovo vlasništvo jer će poduzeti pravne korake. 

Udruga HVIDR-a Dubrava i Udruga „Crne Mambe“ su odradile sve zadate obveze i zadatke koje smo dogovorili, a posebice ističem Sinišu Hađura, koji je uz mene poslao 500 e-mailova, te smo morali prikupiti 900 dokumenata i održati 63 sastanaka, tako da ni sami ne znamo koliko smo i gdje više bili u ovih 12 mjeseci i koliko smo kilometara prevalili, goriva potrošili i proveli vremena na mobitelima. Sve smo to financirali iz naših osobnih novaca. Bili smo mnogo vremena u ovih petnaest mjeseci odvojeni od svojih obitelji. Potrošili smo tone i tone živaca poradi ovakvih pravnih gluposti: 

MI- „Dobar dan, evo dokumenti za građevnu“. GRAD- „Žao nam je ne možete je dobiti bez suglasnosti za pravoslužnost zemljištem“. Onda odemo u pravnu službu: MI-„Dobar dan molimo suglasnost za pravoslužnost zemljištem“. ONI- „Žao nam je ali nam prvo morate donijeti građevnu dozvolu“. Mislim da vam je sve jasno kroz što smo prošli.

Tko je zabranio grb HOS-a na Crvenkapinom spomen obilježju

A sada koga zanimaju pojedinosti tko i zašto ne dozvoljava stavljanje na spomenik grb HOS-a, neka pitaju časne ratnike na ulici koji dobro znaju odakle mačka jede ribu, a kojima svakako nije drago da se gradi spomenik heroju HOS-a bez i danas legalnog grba regularne hrvatske postrojbe, koja nema negativnosti na svome ratnom putu.

Pitajte odgovorne osobe u Ministarstvu hrvatskih branitelja zašto ne može biti grb HOS-a na spomeniku. Pitajte Ministra Medveda. Pitajte odgovorne osobe u Gradskom Odboru za ploče. Pitajte Skupštinu Grada Zagreba. Pitajte gradonačelnika Milana Bandića, iako se on već izjasnio. PitajteMilorada Pupovca. Pitajte na koncu Andreja Plenkovića.

Pitajte ih sve ali nemojte više pitati organizatore: HVIDR-u Dubrava, Udrugu „Crne Mambe“ i mene osobno. Mi Vam taj odgovor nemamo, jer ovo političko ludilo i teror prema žrtvama iz Domovinskog rata ne možemo razumjeti i prihvatiti. Ali morali smo nakon 15 mjeseci rada i provedenog „Križnog puta“, sa ishođenom građevnom dozvolom u rukama, pristati na ultimatum iliti ucjenu. 

Nisam želio da takav Vitez HOS-a Žarko Manjkas Crvenkapa, bez obzira na teške udare četničke i protuhrvatske politike prema SUDHOS-u i poginulim bojovnicima te prema časnom, i po meni prekrasnom grbu HOS-a , ostane bez spomenika. E, imat će heroj Žarko Manjkas Crvenkapa spomen obilježje, gdje ćemo mi i obitelj, i svi časni Hrvati koji poštuju žrtve iz Hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, moći zapaliti svijeću te se pomoliti dragom Bogu da mu bude laka Hrvatska gruda. A dati će dragi Bog i neka nova politička generacija razum te izmijeniti zakone, da će se moći u ovoj državi natopljenoj krvlju domoljuba, postaviti HOS-ov ratni grb, koji je nosio na uniformi kao hrvatski patriot i vitez.

Jedino što smo mu dužni je izgraditi spomenik, odati pijetet i poštovanje, s obzirom da mu se ni za grob ne zna.

Zahvala svima koji su poduprli projekt podizanja spomen obilježja

Zahvaljujem se javno svim donatorima koji su poklonili svoju ljubav, povjerenje, pomoć i novce kako bi mogli zajedničkim djelovanjem objediniti domoljublje, poštivanje žrtve, odavanje počasti i očuvanju povijesti o hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu.

Za kraj, nastavlja se kletva kralja Zvonimira, koju je izrekao na brdu Gvozdu, da mi Hrvati tisuću godina nećemo imati sreće u životu. Tako nam i treba da brat iz rata ide na brata iz rata, dok nam državu pljačkaju, branitelji se ubijaju, a mladi iseljavaju.

Predsjedavajući inicijativnog zbora „Park Žarko Manjkas Crvenkapa“, 
Pukovnik Petar Janjić Tromblon

Komentari

Komentari

Društvo

THE ECONOMIST: HDZ HITA U NOVE IZBORE dok im Agrokor ne uništi rejting! ŠTO HDZ MISLI S OVOM ELITOM POSTIĆI NA IZBORIMA!?

Objavljeno

- datum

Isti dan kada su vladajući HDZ i HNS na, čini se, podmukao način prekinuli rad Saborskog povjerenstva za Agrokor (stručne službe dobile nalog da jave svjedocima da ne dolaze, iako Sabor nikakvu odluku o prekidu rada nije donio), HINA je prenijela vijest britanskog The Economista da se premijer Plenković sprema za izvanredne parlamentarne izbore!

”Koalicijska Vlada predvođena konzervativnim HDZ-om je slaba, a premijer Andrej Plenković mogao bi sazvati ranije izbore kako bi iskoristio snažan rejting stranke. Ako osigura čvršći mandat, Vlada će pokušati ograničiti veliki javni dug i potaknuti domaće investicije”, pišu analitičari uglednog poslovnog tjednika.

I premda se vijest da će HDZ raspisati izbore dok na njih traje rafalna paljba zbog propasti Agrokora, mnogima može učiniti kao najobičnija ‘novinarska patka’, bolji poznavatelji prilika tvrde da je The Economist na dobrome tragu. Osobe bliske vrhu vladajuće stranke kažu, naime, da stranački čelnici već neko vrijeme najozbiljnije razmišljaju o raspisivanu prijevremenih izbora, kako bi iskoristili začuđujuće dobar rejting HDZ-a i potpuno rasulo u oporbi.

Naši izvori ističu da su u HDZ-u svjesni da desnica u Hrvatskoj praktički i ne postoji (Hasanbegović i Esih istrošili su se na posve marginalnim temama, a nitko drugi s desna ne uspijeva dobiti prostora u javnosti), dok je ljevica i dalje obezglavljena, razjedinjena i kaotična.

Most je, pak, izgubio vjerodostojnost kroz stalno isprazno kritiziranje bez nuđenja rješenja, dok Živi zid nikako da oživotvori neku svoju inicijativu (najavili referendum o porezu na nekretnine pa zašutjeli, najavili izjašnjavanje o uvođenju eura, pa opet stali…).

Uz takvu oporbu, HDZ i dalje bilježi daleko najbolji rejting – unatoč svim propustima, aferama i skandalima.

Sada je pravi trenutak?

Svjesni pak činjenice da Ivica Todorić neće stati s objavama na blogu, zbog čega će odzvanjati sve jače ‘eksplozije’, odnosno skandali koji će se moći povezati s pojedincima iz HDZ-a – vrh stranke smatra da je sada najpovoljniji trenutak za raspisivanje izbora. U prilog im, kažu insajderi, ide i činjenica da bi na još jednim prijevremenim izborima izlaznost bila vrlo slaba, što znači da bi glasovala samo ‘stranačka vojska’, dok bi većina ostalih građana uglavnom ostala kod kuće. Poznato je da HDZ ima najveću i najposlušniju stranačku bazu, zlobnici bi rekli – vojsku uhljeba, što bi im najvjerojatnije donijelo još bolji rezultat nego na prethodnim izborima.

Potvrdu informacije koju je objavio ugledni britanski tjednik, a koju je novinar Dnevno.hr-a i ranije čuo od osoba bliskih vrhu HDZ-a, pokušali smo dobiti od članova vodstva stranke. No svi s kojima smo razgovarali, izbjegli su konkretan odgovor.

”Obratite se glasnogovorniku, gospodinu Jabuki”, kratko je poručio Milijan Brkić.

”Nisam čuo ništa o toj mogućnosti. Još ću se raspitati pa se možemo kasnije čuti”, kazao je bivši ministar vanjskih poslova, Miro Kovač.  Kasnije se nije javljao na pozive.

”Nisam ovlašten davati informacije o mogućim prijevremenim izborima. Obratite se glavnom tajniku, Jandrokoviću ili političkom tajniku Stieru”, poručio je pak Vladimir Šeks, glavni ideolog stranke.

Zvali smo i Jandrokovića i Jabuku, ali se ni glavni tajnik ni glasnogovornik HDZ-a nisu odazvali na pozive. Ni Davora Ivu Stiera nismo uspjeli dobiti.

Upit smo stoga poslali mailom.

”Ima li istine u informaciji koju je objavio The Economist, da premijer Plenković i vrh HDZ-a razmišljaju o prijevremenim izborima, kako bi učvrstili svoju poziciju i iskoristili rasulo oporbe? Kada će biti izbori i što bi premijer Plenković i HDZ na taj način ostvarili: kakvu korist za građane, a kakvu za HDZ?”, upitali smo glasnogovornika HDZ-a, no do objavljivanja ovog teksta odgovore nismo dobili.
 

Za analizu vijesti o izglednim prijevremenim izborima zamolili smo i politologa Anđelka Milardovića.

”The Economist je ozbiljan list, što znači da tu vijest ne bi objavili da nisu imali insajdersku informaciju. No, postavlja se pitanje učinkovitosti još jednih izbora. Pametnije bi bilo da ispune predizborna obećanja i promjene izborno zakonodavstvo, nego da idu na izbore po starim pravilima.

Nema svrhe uz ovakvo zakonodavstvo ići na izbore, kada ćemo opet imati ‘status quo’. To vodi daljnjem zaostajanju i iseljavanju mladih. Nužno je uvođenje anti-oligarhijskih pravila, kako nitko više ne bi mogao biti na funkciji duže od četiri godine. Od lokalnih političara, državnih dužnika, čelnika političkih stranaka pa do direktora javnih poduzeća. Tako bi omogućili provjetravanje i cirkulaciju ljudi i ideja”, ističe dr. Anđelko Milardović.

Dodaje potom da mladi nemaju vremena čekati da se nešto u Hrvatskoj promijeni.

”Netko bi napokon trebao imati hrabrosti za reforme, pa makar izgubio izbore.Poslije bi se vratili na vlast. No raspisivati izbore samo da bi se vladajući još više učvrstili čin je čistog egoizma! Ne ide se na birališta zbog građana, već da bi oni čvršće zasjeli u fotelje. To nema smisla. Dok se ne izmjene izborna pravila, dok se ne promijeni izborna geografija (izborne jedinice), dok se ne srede birački popisi, izbori nemaju smisla. Biračke bi spiskove trebalo dovesti u red zbog Srba koji dolaze ‘Lastom‘ uz novčanu pomoć ‘Pupovac d. o. o.‘, ali i zbog Hrvata iz BiH koji glasuju u Hrvatskoj. Nesređeni popisi najviše koriste SDSS-u i HDZ-u, dakle ovima koji obnašaju vlast. Kada bi se popisi sredili, ne ne bi bilo pobune kada organizatori ne plate ovima što autobusima stižu iz Beograda na birališta u Hrvatskoj. To je lakrdija, a ne demokracija”, primjećuje Milardović.

Kaže da bi trebalo jačati sustav preferencijalnog glasa te bi izborni prag trebalo povisiti na 6 posto.

”To bi natjeralo sve sa sličnim programima da se udruže. Trebalo bi zabraniti predizborne koalicije da bi se znalo koliko je tko dobio. Nužno je uvesti i unutarstranačku demokraciju, legalizirati frakcije. Jer ako postoji konkurencija u državi, zašto je ne bi bilo u strankama? Nedemokratske stranke ne mogu iznjedriti demokratsko društvo. No, bez tih promjena je besmisleno raspisivati izbore.  Što će građani imati od toga? Osobno, više ne izlazim na birališta. Ni neću, dok se ne promijene pravila”, naglašava jedan od rijetkih politologa koji se ne ustručava govoriti protiv establišmenta i koji nije vezan ni uz jednu političku opciju, poput većine svojih kolegica i kolega sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

Tumači potom da je velika apatija u društvu te sve veći val iseljavanja rezultat dugogodišnje statusa quo.

”Samo partijski kadrovi će glasovati. Na birališta će uhljebi. Drugi neće. Zato i nema reformi. Na duge staze, to je put u propadanje. Sve se radi zbog egoizma. Nema političke kulture koja bi ih natjerala da misle na dobrobit građana, a kmetski mentalitet Hrvata im dopušta da rade što god požele.

No, jednoga dana, nitko neće izaći na izbore, jer više neće biti ljudi! Treba upaliti alarm. Treba dramatizirati, dok ne bude prekasno. Kako netko može biti toliko egocentričan da se zaklinje u Republiku Hrvatsku, drži ruku na srcu i radi sve za sebe? Hrvatima nitko nije kriv. Mi nemamo ozbiljnog vanjskog neprijatelja, već su Hrvati najveći neprijatelji sami sebi. Kada shvate da je ovo put u propast, možda se osvijeste. Ako im je stalo do života. Ako ne, onda je to odustajanje od života. Kapitulantski pristup”, ne štedi nikoga Milardović.

Nastavlja riječima da mi samo stenjemo, dok nas oni ‘guze’.

”Guze prema unutra, a prema van se namještaju drugima. Da ih ‘guze’, slikovito je hrvatsku zbilju opisao osebujni politolog.

Zaključio je da je, zbog svega navedenog, on apsolutno protiv prijevremenih izbora.

Damir Kramarić/izvor

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Ruski institut za molekularnu genealogiju znanstvenim dokazima srušio srbske povijesne krivotvorine

Objavljeno

- datum

Ruski znanstvenici dali su razmjerno veliki obol u konkretnom razobličavanju srpskih kvaziznanstvenih umotvorina kojima neumorno i uporno obasipaju svijet.

Na temelju obimne analize haplo grupe I2 a2, što u najvećoj mjeri pripada dinarskom tipu čovjeka, Rusi su ustvrdili da je to glavna genetička značajka ljudi cjelokupnog hrvatskog etničkog i povijesnog prostora u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Ruski znanstvenik i stručnjak za oblast molekularne genealogije Vadim Verenič zaključuje kako izvorna je hrvatska haplo grupa I2 a2, osim u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori kao apsolutno dominantna u sve tri države, prisutna još i u širokom pojasu Karpata, te u Poljskoj i Ukrajini.

Vadim Verenič je napravio usporednu analizu tablica haplo grupe R1a i I2 a2, te potom izveo i jedinstvenu kombinaciju dvije haplo grupe objedinjene u cjelinu. I tako na ljestvici grupe R1a rezultati izgledaju ovako:

Poljaci 57, Bjelorusi 50,9, Rusi 53,1, Ukrajinci 44, Česi 36,9, Slovaci 38, Mađari 25,6, Slovenci 38,7, Hrvati 41,7, zatim svi stanovnici Bosne i Hercegovine po ruskom kriteriju razvrstani u dvije skupine i to kao Bosanci 46,5, Hercegovci 66 i kraju još i Srbi 31 i Makedonci 29,1.

Na sljedećoj tablici kombinacija haplo grupa I1a2 i R1a1, stvari postaju jasnije i vidljivije i golim okom i bez matematičkih operacija brojevima. Na toj tablici sabrane dvije haplo grupe I2a2 i R1a1 daju sljedeće rezultate: Bosna i Hercegovina 50 + 63,5, Hrvatska 42 + 71, Srbija 34,5 + 49,5, Rumunjska 26 + 44, Slovenija 22 + 56,5, Ukrajina 21 + 64, Bjelorusija 18 + 67, Mađarska 15 + 47,5, Rusija 10,5 + 56,5, Slovačka 10 + 52 i Poljska 9 + 64. Od posebnog su značaja ove cifre navedene kao druge po redu jer zbrajaju haplo grupe I2 a2 i R1 a1.

Iz toga je razvidno da Hrvatska ima koeficijent 71, te su joj najbliže po ukrštenoj haplo grupi Bjelorusija sa 67, Poljska sa 64 i Bosna i Hercegovina sa 63. U tom rangiranju je Srbija na temelju svestranog i dugogodišnjeg istraživanja ruskih znanstvenika genetski najbliža Rumunjskoj i Mađarskoj. Jer, Srbija ima drugu i odlučujuću kolonu kombiniranih haplo grupa s koeficijentom 49,5, Mađarska ima 47,5, a Rumunjska 44. Nema dvojbe da bi im u društvu bila i Bugarska da su je Rusi uopće analizirali, ali i ovako izvedeno istraživanje nedvosmisleno potvrđuje da su Srbi i genetskom strukturom posve drukčijeg sklopa od Hrvata, iako oni uporno, tvrdoglavo i bez ikakvog uporišta u znanstvenim dokazima već desetljećima unatrag pokušavaju uvjeriti cijelo čovječanstvo u svoje beskrajne laži, na kojima onda grade svoje dobro poznate povijesne krivotvorine svake vrste, kao i propale velikodržavne projekte.

 Neprijeporno je kako će i ovakvo ruskog znanstveno otkriće, smješteno u njihovom institutu znanosti u Moskvi, biti pravi glogov kolac zabijen u srpsku riznicu laži, prevara i podvala. Ni stari, ali ni novi povijesni orisi realno ne idu Srbima kao privitak u stalnim i bezgraničnim tlapnjama da su bili posvuda i da je suvremena civilizacija potekla od njih. Tako krivo Srbi uče totalnim neistinama djecu u školama i tako siju možebitno novo sjeme zla u svome okružju. Jer, novi naraštaji odgojeni su na istim lažima kojima su stariji Srbi kretali u osvajačke ratne pohode prije četvrt stoljeća. Srbima je svakako najbolnije to što ih u ranom srednjem vijeku ruski povjesničari gotovo nigdje i ne spominju, niti kao zasebno pleme, a kamoli narod. Srbi su mlada nacija, produkt druge polovice devetnaestog stoljeća i teško im je prihvatiti tu spoznaju kao jedinu i pravu istinu. Još im je najteže suočiti se sa činjenicom da njihovi voljeni uzori Rusi za hrvatsko ime i za hrvatski narod i državu znaju još i prije doseljenja Hrvata na današnje prostore u sedmom stoljeću. Jer, ruski povjesničari čuvaju u svojim arhivama i u Moskvi i drugdje po Rusiji da se ime naroda Hrvata javlja već u drugom stoljeću.

U doba vladara Tanaisa živjeli su Hrvati sve do ušća Dona u Azovsko more. Ime Horvat ( Choroathou ) zabilježeno je još za vladavine Tanaisa Savromata Drugog ( 174 – 210 godine nove ere ), onda i u doba njegovoga nasljednika na tronu Riskuporida Trećeg ( Rescuporides ), koji je vladao od 210 – 228. godine, a nakon njega i vladara koji je vlastitim imenom Horvat bio nositelj vladarske titule i punim imenom i prezimenom bio je Horvat Sandarsiev (Choroathos Sandarsion). No, hrvatsko ime se i poslije toga pojavljuje, opet znatno prije velike seobe naroda Europe u sedmom stoljeću kad i Hrvati dolaze 626. najprije na obale Jadrana, onda i diljem kontinentalnih i prostranih područja od srednjeeuropskog panonskog podneblja, preko cijele današnje Bosne i Hercegovine i na krajnjem jugu Mediterana sve do ulaza u Otrant i krajnje točke hrvatskih južnih predjela kod grada Valone na samom jugu današnje Albanije. Ime Hrvata sačuvano je i u sarmatsko – alanskim zapisima u vrijeme pedesetogodišnjeg postojanja Bosporskoga carstva. I tako se za ime Hrvata znalo i u doba vladara Bosporskog carstva Teirana ( 275 – 279 ), Totursa ( 285 – 310 ) i Radamsada ( 309 – 322 ). I sve podrobnije o tome može se pronaći u djelu Totur – Basileus Bosporskog carstva. Još dodajmo kako ruski povjesničari ističu da je kod plemena Alana na Kavkazu bio običaj da nose srednje ime Horvat, a Rusi to dovode u vezu zajedničkih korijena s precima današnjeg iranskog naroda koji je i tada tamo obitavao. Hrvatsko ime ostalo je uklesano i sačuvano i u arheološkim kamenim iskopinama današnjeg Irana. To tvrde i ruski povjesničari. I u znamenitom djelu Konstantina Porfirogenita “De administrando imperio” ( “O upravljanju carstvom”) stoji jako bitna pojedinost, koju srpski povjesničari uvijek preskaču i prešućuju. No, eto, nije promaklo Rusima da u toj knjizi bizantskog slavnog povjesničara piše da se Hrvatska sastoji od četrdeset županija kojima upravlja ban i da je banska titula kao vladarska poznata samo u hrvatskom narodu i nigdje više.

Srbima se onda ostaje upitati otkud utemeljitelju dinastije Nemanjića Stefanu Nemanji titula velikog župana i kako to da je Srbija puna lokaliteta s imenom župa, sve do današnjih dana. Primjerice, Župski Aleksandrovac s poznatim brendom vina znano kao Vino Župa Aleksandrovac u blizini Kruševca, već prema blagom zemljopisnom istoku Srbije. Srbi nemaju ni odgovora o podrijetlu naziva Mačvanske banovine i Beogradske banovine, već duboko u srednjem vijeku do pred sami dolazak Turaka u te krajeve. U nedostatku dokaza, ostaje im samo izmišljati razne bedastoće.

Zaključak je više nego jasan.

I Rusi odlično znaju za hrvatsko ime i za postojanje hrvatskog naroda još od drugog stoljeća nove ere. Kroz stotinu godina to su već dva tisućljeća hrvatske nazočnosti na svjetskim zemljovidima i u povijesnim zapisima. S druge strane, ime Srba i Srbije pojavljuje utemeljeno u državnosti nacije se tek u posljednjih dvije stotine godina. Prije invazije Turaka to su bili Rašani i Raška bez ikakvih ozbiljnijih poveznica sa Srbima, što su Srbi političkom i kvaziznanstvenom promidžbom iskonstrurali u posljednja dva stoljeća. Na Srbima je doista teška zadaća u pokušaju negiranja sabiranja i oduzimanja brojeva. Htjeli bi Srbi uvjeriti cijeli svijet da  njihovih dvije stotine godina narodnog  postojanja traje više nego hrvatskih dvije tisuće godina postojanja na ovome planetu. Ali, to im je Sizifov posao, jer istina leži pohranjena na sigurnom mjestu u povijesnim arhivama od Rima do Moskve i od Carigrada do Londona.

Dragan Ilić/HOP

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

“Čuvari bleiburške uspomene” u Splitu

Objavljeno

- datum

 “POČASNI BLEIBURŠKI VOD”  Hrvatska udruga Benedikt, Počasni bleiburški vod i Hrvatski križni put – Središte za istraživanje komunističkog totalitarizma i njegova naslijeđa

pozivaju Vas na predstavljanje knjige “Čuvari bleiburške uspomene – Počasni bleiburški vod 1952.-2017.” autora Bože Vukušića, koje će se održati 30. studenog 2017., četvrtak, s početkom u 19 sati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu (Zrinsko-frankopanska 19).

Uz autora knjigu će predstaviti Ivan Beljan, u ime nakladnika knjige, dr. sc. Ivan Mužić, recenzent, dr. sc. don Mladen Parlov i Vice Vukojević.

U glazbenom dijelu nastupit će tenor Špiro Boban i pijanistica Rozarija Samodol, a kroz program će voditi Danira Matijaca.

Radujemo se Vašem dolasku!

Izvor: hu-benedikt.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.