Connect with us

Društvo

Tihomir Dujmović napisao otvoreno pismo Aleksandru Stankoviću

Objavljeno

- datum

Kolega, zašto ne bi za promjenu jednu nedjelju s bejzbol palicom obilazili hrvatske domove i mlatili pretplatnike, mnoge bi to manje boljelo od uvreda Igora Mandića?

Može biti da ja nisam idealan izbor za ovo otvoreno pismo Vama, dragi kolega, jer Vam nisam ni nadređen ni podređen. Vidim, puno ste ležerniji nego prošle godine, ali niste se trebali bojati, Vi znate da su Vaše karte puno bolje od mojih.

Bit ću iskren: ništa više, ni bolje, ništa ilustrativnije, ne govori o hrvatskoj politici nakon Tuđmana od činjenice da upravo Vi, Aleksandar Stanković, držite monopol na najvažniju, najubitačniju, najprobitačniju, najutjecajniju političku formu na državnoj televiziji koja živi od pretplate, dakle eksplicitno od državnog nameta! Imate gledanost? Imao sam i ja, ali mi nije pomoglo. I to držite monopol usred tobože mitske, tobože nacionalno isključive, države Hrvatske, navodno nastale na najradikalnijim stečevinama hrvatske desnice! Koja diže glavu! Desnice koja vlada medijskim prostorom! Desnice koja je kriptoustaška! Kakav povijesni sarkazam! I budimo realni: Vama se sad već i smiješi zlatni jubilarni sat, a izgledan je i Šibl! Zašto ne?

Borite se kao i ja za svoje mjesto pod suncem i ja to poštujem. Vodite provokativne emisije s kim god poželite i pri tom nedvosmisleno jasno zagovarate jednu te istu političku opciju. I to ljudski razumijem. Zašto ne bi, kad Vam je to dopušteno zar ne? Zašto biste ugostili nekog svećenika poput Ike Mandurića ili do jučer profesora Tomislava Ivančića ili Zvjezdana Linića kojima je narod punio i puni dvorane i crkve već godinama, da progovori sirotinju koju riječ na Dušni dan, kada se Vama nitko neće usuditi slova reći što ste jedva koji dan nakon dana Svih Svetih, pozvali Igora Mandića da pljune u tanjur sirotinji zgnječivši joj najtanje strune njihove duše.

Zapravo sam Vas to htio zamoliti, ljudski, ako smijem reći kolegijalno, ali primarno ljudski: ako možete nekako, suspregnite se barem na te dane od svjetonazorskog delirija i budite tako dobri, pa bar na Dušni dan nemojte pljuvati sirotinji u tanjur nedjeljnog objeda. Učinite tu uslugu običnom hrvatskom puku, jednom kad HDZ dođe na vlast, narod će vam se pljeskom revanširati. Nađite nekako toliko empatije prema toj sirotinji, preživjet ćete nekako jednu emisiju bez uvreda, a sirotinji ćete sačuvati ponosa i dostojanstva koji su im jedino i preostali. Pa dajte bar neku napojnicu ljudskosti, da baš tako: napojnicu ljudskosti, ako ne može mrvica više… Jer, možda je Vama to sve nevažno, možda ste Vi odgojeni u nekom drugom duhu, možda ste Vi, a tko će ga znati, u pravu, ali nemojte zaboraviti da živite od sirotinje koja vam mora plaćati danak i valjda ima pravo na minimum koji traži da mu se u neke svete dane ne pljuje u lice.

Inače, može, znaju da inače moraju dobiti porciju uvreda, svake nedjelje, pa nije HDZ na vlasti zaboga, zna narod da se Vas ionako ne može zauzdati, ali dajte neki znak milosti, pa bar na neke dane probajte podignuti ručnu. Naime, nema dvojbe da ste ugostivši Igora Mandića uvrijedili najdublje osjećaje tisuća ljudi! Znate, ako mislite da postoji publika koja će uživati koji dan nakon dana svih Svetih slušati bljuvotine čovjeka koji je odavno dušu prodao vragu, onda nešto s Vama nije u redu.

Ali, ja znam da Vi znate, da ste naciju uvrijedili, dvojim još samo do koje ste razine mazohistički, da ne velim sadistički, u tome uživali. Kad govorim o čovjeku koji je odavno prodao dušu vragu, govorim dakako o legendarnom Igoru Mandiću, koji je ispisao najsramotniju rečenicu u povijesti modernog hrvatskog novinarstva i to jedva koji dan i sat nakon što je krema hrvatske nacionalne inteligencije uhićena u siječnju 1972. napisavši otprilike da „ako je u zatvoru nekoliko hrvatskih književnika, nije uhićena hrvatska književnost“.

Dok ste vi skupljali sličice „fudbaleri i timovi“ ja sam taj tekst čuvao u svom novinskom herbariju kao mjeru hrvatske novinarske nakaze. I danas ste Vi suveren hrvatske državne televizije, a ja samoprozvani javni bilježnik hrvatske sirotinje koja moli da se bar neke nedjelje preskoče u redovitim porcijama uvreda.

Da ne zaboravim dodati glede Vašeg zadnjeg gosta: da nema ničega drugoga, već bi zbog spomenute rečenice Igoru Mandiću sva vrata državne televizije u hrvatskoj državi iz pristojnosti trebala biti zatvorena. Da, u hrvatskoj državi! Ali, ovo nije mitska hrvatska država, ovo je sadržajno bivša socijalistička republika Hrvatska i zato ste Vi u njoj neupitna veličina.

Niste do sada jednom uvrijedili ovaj narod, ali ovaj put ste tom sadizmu dodali i dozu nekrofilije. Jer Vi ste, dakako, posve svjesno i namjerno pozvali prvi vikend nakon dana Svih Svetih, jedno moralno čudovište da sirotinji što još crninu nije skinula od srijede, poruči i da mu križ ništa ne znači i da prkosno na grobu križa neće imati i da je ljubav kolosalna laž kao i priča o duši, jer i to mu je laž i da je smrt ništavilo, a da je „blagdan Svih Svetih i Dušni dan masovna orgija sudjelovanja ni u čemu“.

Zašto ne bi za promjenu jednu nedjelju s bejzbol palicom obilazili hrvatske domove i mlatili pretplatnike jer neke bi to manje boljelo od ovakvog mahnitanja? Kako imate obraza i srca bez riječi distanciranja, očito s pritajenim uživanjem, ovako vrijeđati sirotinju koja Vam plaću daje? Jeste li kad zavirili u srce žena u crnini što desetljećima u ove dane čiste grobove, ponosno nose buket cvijeća i pale svijeće na grobovima svoje djece i muževa, paleći s tom svijećom spokoj mira u svojoj duši?

Gdje ste Vi rasli Stankoviću da ste do te razine operirani od minimuma pijeteta i razumijevanja za tu našu sirotinju, kojoj su sve vrijednosti koje ste u tom piru vampira vas dvojica izvrijeđali u nedjelju, uistinu gola svetinja?

Vi dakako znate da je Mandić izvrijeđao narod, da je pljunuo našem običnom čovjeku ravno u lice, jer je tom našem običnom čovjeku sveto baš ono što je tu nedjelju Mandić svojom jugoslavenskom cokulom zgnječio. Ja vam ne zamjeram što jugoslavensku cokulu volite kao i Igor Mandić, imate pravo na to kao i na Vašu permanentnu jugonostalgiju.

Netko drugi bi trebao reći da za 80 kuna ovaj napola poklani narod bar ne mora dobivati porciju batina i uvreda svaku nedjelju. Točno na nedjeljni ručak!

Na hrvatskoj državnoj televiziji nota bene!!! Naime, ovo nije prvi put da se nedjeljom u dva zahvaljujući Vama i Vašem odabiru gostiju i tema gutaju apaurini i obiteljski razgovori skreću s obiteljskih tema na novu dozu pljuvačke što leti na nedjeljnu goveđu juhu ravno iz vašeg studija.

Ovo Vas dakle želim ljudski zamoliti jer mi je jasno da se od Vaših nadređenih nitko neće usuditi slova progovoriti. Govorim Vam ono što Vam je urednica trebala reći na crti profesionalnosti, ljudskosti i osnovne kršćanske etike, ali obzirom na to da znam da Vam ona ako takva naredba ne piše na zaslonu njena mobitela, ni u snu neće reći što misli, evo mene nepozvanog u ime izvrijeđane sirotinje.

Da, naravno da ćete Vi reći da niste Vi vrijeđali naciju, nego eventualno Vaš gost i da nitko ne može odgovarati za mahnite misli Igora Mandića i niste daleko od istine. Ali, nekako mi se čini da je bilo tko u Vašoj emisiji rekao da su hrvatski Srbi hulje da biste reagirali. Zar ne?

Igor Mandić je ovoj naciji rekao da su domoljubi hulje. Hulja je u prijevodu, nepošten, nečastan čovjek, pokvarenjak, lažljivac koji uporno laže.“Patriotizam je posljednje utočište hulja“ nije samo Mandićev citat jednog engleskog pisca u što se hoće pobjeći u pratećim medijskim invektivama na ovu njegovu diverziju, nego jasna poruka sirotinji pri nedjeljnom stolu – za goveđom juhom. To je zapravo poruka s hrvatske državne televizije, Hrvatima i Hrvaticama za nedjeljni ručak. Može li perverznije?

Da skratim: doveli ste jedva koji dan iza Dana svih Svetih u studio čovjeka koji je izvrijeđao i taj dan i ljude što do njega drže i sve one koji prvog studenog kreću na groblja ne držeći da idu na „orgije sudjelovanja ni u čemu“.

Jednom riječju se niste distancirali od tih uvreda premda bi kao svojevrsni državni službenik, a primate plaću po zakonskoj odredbi koja pod prijetnjom zakona nalaže da se Vašoj kući, pa onda dio i Vama, mora svaki mjesec dati 80 kuna, inače slijedi prisilna naplata, trebali imati osjećaja odgovornosti u tom kontekstu.

Niste državni službenik? A tko Vam daje plaću? Privatni poslodavac na crti gledanosti ili saborska većina koja kaže, „ma Aco može uvijek“? Naime, Vi kako znate, ne dobivate plaću na crti tržišne utakmice, nego po logici zakonske obaveze koja kaže da za Vas, vodu i struju, moramo davati novce.

Imamo li onda pravo zamoliti da nas se barem ne vrijeđa za naš novac? Ne svaku nedjelju, ne bojte se! Samo na neke dane, kao što je dan Svih Svetih? Što nam spremate za Božić?

Uskrs je još rano, pa zacijelo još plana nemate, ali sjevnut će neka ideja za novu porciju uvreda, zar ne, Aco? Bilo bi zanimljivo jednom vidjeti da odete na privatnu televiziju pa da vidimo kakvu bi gledanosti imali i kakvu bi plaću zaradili s ovim uvredama, ali izvan ovog monopolističkog gnijezda! Ali, zašto bi Vi nekamo išli: drugi lete i na drugima je da lete, a samo Vi stojite postojano kano klisurina! U srcu hrvatske države, u jeku konzervativne revolucije, u samom vrtlogu neoustaštva!

Izvor: Tihomir Dujmović/direktno.hr

Komentari

Društvo

KAKO JE UHLJEB MACAN SPRIJEČIO „USTAŠKI DRŽAVNI UDAR“ i – DOBIO PEDALU!

Objavljeno

- datum

 SMIJENJEN KREŠIMIR MACAN!    Narode, nismo ni znali što se sve u Zagrebu odigravalo neki dan iza one „dimne zavjese“ od tobožnje proslave (nakon dolaska naših Vatrenih iz Rusije)!

Da nam to naknadno nije pojasnio Plenkovićev uhljeb i trgovac maglom Krešo Macan i obavijestio nas o propalom „državnom udaru“, ni danas ne bi bili svjesni u čemu smo sudjelovali – nas 600 tisuća izmanipuliranih naivaca!?

I sad mi tek radi kliker. Post festum. Da mi Macko (kako ga od milja zovem – drag mi je, ne krijem), nije otvorio oči, veliko je pitanje bih li ja to skužio ikad, a kamo li ovako brzo.

Nastojim, dakle, dokučiti od kuda je krenulo. I kako je sve izvedeno…

Sjećam se onog otvorenog autobusa, igrača, izbornika Dalića, raje koja je cijelim putem (od zračne luke do Jelačić placa) dočekivala autobus, pozdravljala, zaustavljala ga…tobože su tražili autograme, a tko zna kakve su šifre izmjenjivali – preko šalova, dresova, lopti i drugih rekvizita.

Aha, autobus nije bio slučajno otvorenog tipa i nije se slučajno kretao brzinom puža, usput se očito dogovarala akcija koju treba izvesti u Zagrebu… Je li Vama normalno da se od Plesa do središta Zagreba putuje 7 sati!? Tko normalan to može opravdati, osim nekim skrivenim namjerama koje stoje iza svega!?

I taj Dalić, krio se među igračima, a bio je glava zavjereničke hobotnice, garant!

Vidjelo se po njemu, sve onako nešto glumi, kao, skroman, ponizan, šutljiv, a kad se dočepao mikrofona…ideeeeš, spominje narod, ej, hrvatski narod spominje, i to ne samo ovaj u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini, pa dijasporu, eeeeeej… Kao, „mi smo u Rusiji igrali za Vas“ i te fore, a zvao ih je ustvari na ustanak! Koja perfidija! I onda je valjda trebalo zadržati raju na Trgu, dok ne stigne pojačanje iz Herceg Bosne i dijaspore, pa da se krene na Gornji grad sa 2-3 milijuna revolucionara („ustaških“) – a za to zadržavanje raje na okupu i potpaljivanje atmosfere bio je zadužen upravo M.P.T.

M.P.T. je, dakle, po svemu sudeći trebao odigrati ključnu ulogu, ali je Dalić, taj prepredeni Livnjak (kako bi prikrio svoje podle namjere – pazi ti to!) u vatru bacio Luku, kapetana momčadi i već ranije dogovorio s njime da upravo on glavnog operativca „državnog udara“ (spomenutog M.P.T.) pozove na pozornicu…

I sad vrtim film unatrag, sve do zračne luke i samoga početka…

Je li on (Dalić) naveo Luku da traži, zove i na kraju u bus uvuče glavnog operativca „državnog udara“ M.P.T. (ne smijem napisati ništa više od inicijala – službe ne miruju!), ili je to ovaj učinio sam, na svoju ruku? Otkud da se M.P.T. baš u to vrijeme nađe na mjestu u blizini busa i kako da su ga igrači u onoj gužvi pronašli? Neslužbene informacije (moj povjerljivi izvori iz jedne službe) kažu da je čak (možda) Luka imao i broj mobilnog od M.P.T..-a – i to od ranije, prije nego je zrakoplov uopće sletio u zračnu luku dr Franjo Tuđman, što je krajnje sumnjivo i znakovito!

U daljnjem scenariju, nakon „omekšavanja“ raje pjesmom „Lijepa li si“ ( i stvaranja emocionalnog naboja) trebali su uslijediti „Geni kameni“ (gdje bi se probudila ona iskonska – rušilačka energija naših brđana), pa potom završnica, „U boj, u boj“ – i eto tih par milijuna „ustaša“ u staroj gradskoj jezgri, čime bi stvar bila riješena.

Dakle, nije to bilo ni malo naivno. Dapače.

Postavlja se i pitanje je li zavjernička hobotnica imala jednu, dvije ili 24 glave (22 igrača, plus Dalić, plus M.P.T.), a možda i više – ako su u sve bili uvučeni neki od članova stručnog stožera repke (osobno su mi Olić, Ladić i gospođa Olivari najsumnjiviji – em znaju riječi pjesama koje pjeva M.P.T., em su dobri s Lukom i Dalićem!).

No, ne brinite, Macko će to sve ispitati!

Naš uhljeb Macko, zadužen za peglanje imidža mr Plenkija sposoban je za sve – od ispitivanja javnog mnijenja i namještanja predizbornih anketa i rezultata do (kako je sad dokazao) sprječavanja „državnih udara“.

Nije šala.

Da mu je gazda Plenki bio tamo i naslikavao se s Modrićem i ostalima na pozornici, sve bi bilo ok, ne bi se oni usudili ništa, kakav Luka, kakav M.P.T. – taj ni blizu ne bi smio, ali u tomu i jest kvaka. Zato su oni Plenkija i ostalu svitu otpilili i nisu im dali ni blizu.

No, nisu računali na Macka, Krešu Dolenčića i operativca koji je radio na razglasu. Ova je trojka u sinergiji odradila svoj posao, u kritičnom momentu isključila glazbu i mikrofon i spasila hrvatsku od „državnog udara“ i to „USTAŠKOG“ – ne zaboravimo.

Očekujemo skoru dodjelu državnih odličja Macku, Kreši (Dolenčiću) i neznanom junaku na razglasu.

Zaslužili su. Spasiti državu od „državnog udara“, PA JOŠ „USTAŠKOG“ nije šala (mala).

Ne smijem ni zamisliti što bi se sve dogodilo da su onako razjareni i krvoločni Vatreni (predvođeni agresivnim Lukom Modrićem i Zlatkom Dalićem) uletjeli u Banske dvore – pa uz njih još Rakitić, Vida, Perišić, Subašić, Brozović, Kramarić, Kovačić, Badelj, Mandža i ostali…

A za njima 2-3 milijuna razularenih „ustaša“!

Al’ bi letjelo perje!

Hvala Macku, hvala Kreši (Dolenčiću) i neznanom junaku s razglasa, do neba hvala!

P.S. Ćorak! Ništa od odličja! Upravo čujem da je Macko smijenjen s mjesta posebnog savjetnika premijera Plenkovića! UPS! Nije uspio dokazati kako je podvojena ličnost – i da ono što putem društvenih mreža trabunja „nema veze s njegovom funkcijom“. Plenki tu vrstu bipolarnog poremećaja nije uvažio. Tako ti je to Macko, revolucija ipak jede svoju djecu, zar ne? Ali, ništa zato, naći ćeš ti drugog poslodavca. Za trgovcima maglom kod nas je uvijek potražnja.

Zlatko Pinter

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

PROGLAS HRVATSKOMU NARODU

Objavljeno

- datum

Polazeći

– od slobode i odgovornosti svih državljana Republike Hrvatske za stanje i budućnost hrvatskoga naroda, društva i države;

– od činjenice da je hrvatski narod u svojoj državi suvèren i da je njegovo pravo u pluralnome društvu biti vjerodostojno zastupljen u svim tijelima javne vlasti;

– od ocjene da su u Republici Hrvatskoj iscrpljeni i kompromitirani dosadašnji model i praksa političkoga i ekonomskoga upravljanja, koji vode daljnjemu odumiranju, iseljavanju i gubitku dostojanstva hrvatskoga naroda te ugrožavaju smisao i svrhu hrvatske države;

– od svijesti o potrebi za novim oblikom reprezentativnosti hrvatskih državljana, od kojih mnogi u postojećim strankama nemaju svoje vjerodostojne predstavnike i zastupnike;

– od potrebe da se na svim razinama vlasti te u javnosti u prvi plan stave problemska čvorišta i utvrde osnove na kojima će Hrvatska u 21. stoljeću napredovati, a ne nazadovati;

 

Poticajna skupina za osnivanje

„Pokreta za hrvatsku budućnost“ (PHB)

poziva i ohrabruje hrvatske državljane i skupine građana kao zametke budućih podružnica da se u stvaranje PHB-a uključe ako prihvaćaju ova načela i okvirne ciljeve:

  • mobilizirati hrvatske državljane na programu izlaska iz negativne spirale, radi stvaranja pravednijeg društva koje se tako razvija da svi, a osobito mladi, nalaze perspektivu života i razloge za ostanak;
  • zauzimati se za odbacivanje prakse opstruiranja i izigravanja većinske volje građana te inzistirati na reformi izbornog i političkog sustava u duhu jačanja demokratske zastupljenosti, odgovornosti biračima i funkcionalnosti tijela vlasti;
  • učvršćivati hrvatski identitet, dostojanstvo, čast i ponos, koji počivaju na tisućljetnoj nacionalnoj povijesti, ideji hrvatskoga državnoga prava, osobito na oslobodilačkome Domovinskome ratu – sintezi najplemenitijih etičkih, političkih, vojnih i diplomatskih stremljenja domovinske i iseljene Hrvatske;
  • nasuprot svim oblicima totalitarizama i njihovih recidiva inzistirati na osvjetljivanju zamračene prošlosti (na „lustraciji“) te promicati objektivna i kritička znanstvena istraživanja radi utvrđivanja nepobitnih činjenica i oblikovanja povijesnog pamćenja;
  • potvrđivati tradicijske vrjednote hrvatskoga naroda, koji kao cjelina u prostoru i vremenu zajedno s ostalim europskim i inim narodima dijeli univerzalna načela dostojanstva čovjeka, slobode savjesti te zaštite ljudskih i manjinskih prava;
  • polaziti od činjenica da se europska kultura, duhovnost i pravni red temelje na kršćanskoj slici čovjeka i svijeta, na znanostima i iskustvima, te da Europa počiva na povijesno oblikovanim narodima koji kao takvi grade i čuvaju europsku uljudbu;
  • afirmirati potvrđene katoličke vrijednosti te u zajednička nastojanja uključiti druge sastavnice hrvatskoga identiteta, sadržane u pozitivnim prinosima pravoslavlja, islama, protestantizma, židovstva i sekularnih pokreta i strujanja;
  • utvrditi značaj obitelji i odlučno se zauzimati za kulturu života kao polazišta demografske obnove, zaustavljanja iseljavanja i napučivanja opustjelih područja;
  • jačati odgoj i obrazovanje koji će razvijati sposobnost stjecanja potrebnih znanja, kritičkog rasuđivanja, lučenja dobra od zla, razvitak svijesti o općeljudskim vrjednotama i nacionalnoj baštini otvorenoj za nove spoznaje i domete;
  • razvijati svijest o važnosti struka, znanosti, kulture i umijeća, o dosezima digitalnoga društva i treće tehnološke revolucije s perspektivom robotizacije i umjetne inteligencije, te spoznaje o isplativosti, privlačnosti i nužnosti učenja, discipline, studiozna rada, inovativnosti i poduzetnosti;
  • razbijati monopole postkomunističkih gospodarsko-političkih sprega koje izigravaju demokraciju i vladavinu prava, sprječavajući uistinu slobodno poduzetništvo i strana ulaganja, reindustrijalizaciju te revitalizaciju sela i poljoprivrede;
  • zahtijevati reformu pravosuđa i uprave s ciljem jačanja zakonitosti i učinkovitosti pravosudnih i upravnih tijela;
  • izboriti se za nultu stopu financiranja paradržavnoga sektora, za ukidanje sustava parazitiranja na proračunskim sredstvima, podobnosti, korupcije i klijentelizma kako u državnoj upravi i diplomaciji, tako i u javnim poduzećima, te za znatno porezno rasterećenje realnoga gospodarstva;
  • uključivati u politiku, poslove i procese mlađe naraštaje, sposobne, kvalificirane i čestite ljude – jamstvo opstanka i perspektive;
  • zauzimati se za optimalno iskorištavanje nacionalnih bogatstava, uravnoteženje razvoja, povezivanje gradova i ruralnih područja, turizma i poljoprivrede; za stavljanje financijsko-monetarnoga sektora u službu realnoga gospodarstva; za korelaciju znanosti i obrazovanja s tržištem rada; za prihvaćanje dosad zaobiđenih članaka Europske socijalne povelje kojima se štite prava zaposlenika i druga socijalna prava;
  • zauzimati se za reformu socijalnog, mirovinskog i zdravstvenog sustava, za minimalnu mirovinu dostojnu čovjeka, za veće izdvajanje za zdravstvo, zajamčenu žurnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu; za zaštitu žena i drugih ranjivih skupina; protiv dezintegracije i „zombizacije“ osoba i društva; protiv ovisnosti, rasula i destrukcije svih vrsta, osobito u sferi odgoja, kulture, javnoga morala i medija;
  • inzistirati na vanjskoj politici, koja, usred dinamičnih i neizvjesnih međunarodnih odnosa, samosvojno i kvalitetno definira te odlučno zastupa nacionalne interese;
  • zauzimati se za suradnju sa susjednim državama, posebice s Bosnom i Hercegovinom, vođeni načelima obostranoga interesa i punopravnosti hrvatskoga kao konstitutivnoga naroda s drugim dvama narodima, sukladno konsocijacijskom načelu;
  • pokrenuti na novim osnovama povezivanje s hrvatskim iseljeništvom i hrvatskim manjinama radi jačanja zajedništva, čuvanja kulturnoga identiteta i stvaranja uvjeta za povratak onih koji to žele, te istodobno izraditi strategiju useljavanja pripadnika hrvatskoga i drugih naroda koji su voljni doći i integrirati se u hrvatsko društvo.

 

Poticajna skupina za osnivanje „Pokreta za hrvatsku budućnost“ obavlja predradnje za formiranje Inicijativnog odbora od zainteresiranih. Inicijativni odbor preuzet će sve u svoje ruke te će obaviti priprave za održavanje osnivačke skupštine istoimene stranke, koja će se registrirati sukladno hrvatskim propisima. O daljnjim koracima javnost će biti izviještena nakon ljetnog odmora. Svi zainteresirani mogu s Poticajnom skupinom komunicirati putem e-pošte Poticajne skupine ([email protected]).

 

U ime Poticajne skupine:

Dr. sc. Ante Birin, povjesničar, Zagreb

Zdravko Gavran, diplomat i publicist, Zagreb

Nenad Piskač, književnik i novinar, Vukovo Selo

Mate Šimić (tajnik), pravnik, Zagreb

Sadržaj i ciljeve Proglasa podupiru te uključivanje u planirane aktivnosti svima koji u iznesenomu prepoznaju i svoja htijenja preporučuju:[1]

 
Redni broj Ime, prezime, odrednica Mjesto
1)        Anja Šovagović-Despot, dramska umjetnica Zagreb
2)        Dragan Despot, nacionalni dramski prvak Zagreb
3)        Nikola Đuretić, književnik Zagreb
4)        Tomas Frković, prof. tjelovježbe i biologije, magistar sociologije Buenos Aires
5)        Dr. med. Luca Ivanda, spec. školske medicine Makarska
6)        David Ivić, grafički dizajner Pazin
7)        Ivanka Klarić, nezaposlena struč. spec. oec. projektni menadžer Zagreb
8)        Prof. dr. Stipe Kutleša Zagreb
9)        Mili Lozančić, um. časnik HV-a Zagreb
10)    Vesna Maletić, SSS, službenica u mirovini Zagreb
11)    Ivan Martinović, dipl. inž. strojarstva, umirovljenik Slavonski Brod
12)    Stipe Mlinarić, vukovarski branitelj Vukovar
13)    Dr. med. Vide Popović Split
14)    Nikola Sutarić, student Zagreb
15)    Prim. dr. sc. Ružica Šmalcelj Zagreb
16)    Ivan Veljača, dipl. inž. Kaštela
17)    Živko Zrilić, dipl. iur., brigadni general u m. Koprivnica

 

 

[1] Davanje suglasnosti za uvrštenje u ovaj popis zaključeno je 17. srpnja 2018.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Boje li se Amerikanci više rata ili mira?

Objavljeno

- datum

Za sve godine postojanja Sjedinjenih Država nije bilo niti jednog desetljeća koje je prošlo bez ratova ili sudjelovanja američke vojske u oružanim sukobima, piše austrijski Contra Magazin. Od osnutka 1776. godine, Sjedinjene Države su od 242 kalendarske godine samo 17 godinu provele bez rata.

Posljedica odluka svih uprava, vlada i predsjednika ove miroljubive nacije jeste da je vojno-industrijski kompleks postala najvažnija industrija zemlje, kao i značajan izvor sredstava i radnih mjesta. Stoga se Amerikanci više boje mira nego rata, iako će mnogi tvrditi suprotno. Između ostalog, svi veliki ratovi, osim Američkog građanskog rata, vođeni su izvan granica Sjedinjenih Država, što je razlog više da američko stanovništvo u najvećoj mjeri nema pojma o tome što rat uopće znači.

Sjedinjene Države su najratobornija država na svijetu. Od osnutka 1776. godine gotovo uvijek ratuju, uglavnom s drugim zemljama.

Za 242 godina postojanja Sjedinjenih Država nije postojalo ni jedno desetljeće kada ova zemlja nije negdje sudjelovala u vojnim sukobima. Do sada je svaki američki predsjednik donosio ratne odluke. Stoga je prilično neobično da se američko ministarstvo koje upravlja aktivnostima vojske zove “Ministarstvo obrane” – pita se logicno.com.

Tijekom cijelog razdoblja postojanja Sjedinjenih Država se samo 17 godina mogu nazvati mirnima, tvrdi austrijski novinar Marco Maier, što je samo 7% od ukupnog broja godina postojanja. Najduže razdoblje mira je trajalo između 1935. i 1940. godine, tijekom globalne ekonomske krize.

Vojni kompleks uvijek je bio važan čimbenik američkog ‘blagostanja’…

Ova “praksa”, koja je temelj američke vanjske politike, dovela je do toga da je nakon završetka Drugog svjetskog rata država podigla veliki vojno-industrijski kompleks, a američka je vojska, ako uzmemo u obzir profesionalne vojnike i državne službenike, postala najveći poslodavac na svijetu. I to je također povezano s visoko razvijenom “obrambenom” industrijom, koja je stvorila mnoga radna mjesta, a nakon recesije i u drugim sektorima ekonomije. Američki vojno-industrijski kompleks je, bez sumnje, postala najvažnija industrija Sjedinjenih Država, ističe austrijski časopis.

Prema autoru članka, vojno-industrijski kompleks, kao i sve popratne industrije vezane za njega, igra vrlo važnu ulogu u američkom gospodarstvu, stoga ne treba čuditi što se Washington njime služi kako bi zadovoljio svoje potrebe i očuvao  “globalno carstvo”.

Da bi to uspio, ima više od tisuću vojnih institucija širom svijeta. Samo u Njemačkoj postoji njih više od 220. Sve to zahtijeva mnogo novca, čak i kada saveznici preuzmu dio troškova. Ali takav sustav Amerikancima daje poslove i zadržava nezaposlenost na relativno niskoj razini. Barem prema službenim statistikama, ali smo tu temu već razradili.

“Rat – to je posao, a stalni rat, koji u pravilu nikada ne bi trebao završiti, krvavi je poslovni model na kojem zarađuje elita zemlje”, piše Contra Magazin.

Veliki američki patriotizam pomaže svemu tome, jer se politički krugovi i mediji koristite patriotizmom kako bi manipulirali ljudima.

Osim toga, većini nacija u svijetu nikako nije jasno kako može postojati američki nacionalizam? Država čije je stanovništvo mješavina svih nacija, rasa, vjerskih i svakih drugih zajednica promovira nacionalizam u njegovom klasičnom obliku, kakvog poznajemo u Europi, te na njemu gradi patriotske osjećaje u stanovništvu.

To je potrebno kako građani ne bi mislili  da u stvarnom ratu ubijaju i ginu za interese milijardera s Wall Streeta.

Upravo zato što se ratovi prema Sjedinjenim Državama danas vode u ekonomskoj sferu, ispostavilo se da se Amerikanci boje mira, kaže Marco Maier.

Što će se dogoditi ako iznenada ne bude ratova na dalekim kontinentima i ako Amerikanci ne uspiju stvoriti neprijatelje? Stotine tisuća dobro plaćenih poslova više nikome neće trebati. Zbog toga, ali i zbog tehnološke i vojne moći, mnogi Amerikanci se ne boje rata. Mir je za njih puno gora opcija.

Možda je to jedan od razloga zašto je sastanak Donalda Trumpa i Vladimira Putina bio izložen bjesomučnim napadima, kako iz tabora republikanaca tako i demokrata, iako bi suradnja vođa Sjedinjenih Država i Rusije svijet sigurno učila sigurnijim mjestom za život.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno