Connect with us

Društvo

Tihomir Dujmović napisao otvoreno pismo Aleksandru Stankoviću

Objavljeno

- datum

Kolega, zašto ne bi za promjenu jednu nedjelju s bejzbol palicom obilazili hrvatske domove i mlatili pretplatnike, mnoge bi to manje boljelo od uvreda Igora Mandića?

Može biti da ja nisam idealan izbor za ovo otvoreno pismo Vama, dragi kolega, jer Vam nisam ni nadređen ni podređen. Vidim, puno ste ležerniji nego prošle godine, ali niste se trebali bojati, Vi znate da su Vaše karte puno bolje od mojih.

Bit ću iskren: ništa više, ni bolje, ništa ilustrativnije, ne govori o hrvatskoj politici nakon Tuđmana od činjenice da upravo Vi, Aleksandar Stanković, držite monopol na najvažniju, najubitačniju, najprobitačniju, najutjecajniju političku formu na državnoj televiziji koja živi od pretplate, dakle eksplicitno od državnog nameta! Imate gledanost? Imao sam i ja, ali mi nije pomoglo. I to držite monopol usred tobože mitske, tobože nacionalno isključive, države Hrvatske, navodno nastale na najradikalnijim stečevinama hrvatske desnice! Koja diže glavu! Desnice koja vlada medijskim prostorom! Desnice koja je kriptoustaška! Kakav povijesni sarkazam! I budimo realni: Vama se sad već i smiješi zlatni jubilarni sat, a izgledan je i Šibl! Zašto ne?

Borite se kao i ja za svoje mjesto pod suncem i ja to poštujem. Vodite provokativne emisije s kim god poželite i pri tom nedvosmisleno jasno zagovarate jednu te istu političku opciju. I to ljudski razumijem. Zašto ne bi, kad Vam je to dopušteno zar ne? Zašto biste ugostili nekog svećenika poput Ike Mandurića ili do jučer profesora Tomislava Ivančića ili Zvjezdana Linića kojima je narod punio i puni dvorane i crkve već godinama, da progovori sirotinju koju riječ na Dušni dan, kada se Vama nitko neće usuditi slova reći što ste jedva koji dan nakon dana Svih Svetih, pozvali Igora Mandića da pljune u tanjur sirotinji zgnječivši joj najtanje strune njihove duše.

Zapravo sam Vas to htio zamoliti, ljudski, ako smijem reći kolegijalno, ali primarno ljudski: ako možete nekako, suspregnite se barem na te dane od svjetonazorskog delirija i budite tako dobri, pa bar na Dušni dan nemojte pljuvati sirotinji u tanjur nedjeljnog objeda. Učinite tu uslugu običnom hrvatskom puku, jednom kad HDZ dođe na vlast, narod će vam se pljeskom revanširati. Nađite nekako toliko empatije prema toj sirotinji, preživjet ćete nekako jednu emisiju bez uvreda, a sirotinji ćete sačuvati ponosa i dostojanstva koji su im jedino i preostali. Pa dajte bar neku napojnicu ljudskosti, da baš tako: napojnicu ljudskosti, ako ne može mrvica više… Jer, možda je Vama to sve nevažno, možda ste Vi odgojeni u nekom drugom duhu, možda ste Vi, a tko će ga znati, u pravu, ali nemojte zaboraviti da živite od sirotinje koja vam mora plaćati danak i valjda ima pravo na minimum koji traži da mu se u neke svete dane ne pljuje u lice.

Inače, može, znaju da inače moraju dobiti porciju uvreda, svake nedjelje, pa nije HDZ na vlasti zaboga, zna narod da se Vas ionako ne može zauzdati, ali dajte neki znak milosti, pa bar na neke dane probajte podignuti ručnu. Naime, nema dvojbe da ste ugostivši Igora Mandića uvrijedili najdublje osjećaje tisuća ljudi! Znate, ako mislite da postoji publika koja će uživati koji dan nakon dana svih Svetih slušati bljuvotine čovjeka koji je odavno dušu prodao vragu, onda nešto s Vama nije u redu.

Ali, ja znam da Vi znate, da ste naciju uvrijedili, dvojim još samo do koje ste razine mazohistički, da ne velim sadistički, u tome uživali. Kad govorim o čovjeku koji je odavno prodao dušu vragu, govorim dakako o legendarnom Igoru Mandiću, koji je ispisao najsramotniju rečenicu u povijesti modernog hrvatskog novinarstva i to jedva koji dan i sat nakon što je krema hrvatske nacionalne inteligencije uhićena u siječnju 1972. napisavši otprilike da „ako je u zatvoru nekoliko hrvatskih književnika, nije uhićena hrvatska književnost“.

Dok ste vi skupljali sličice „fudbaleri i timovi“ ja sam taj tekst čuvao u svom novinskom herbariju kao mjeru hrvatske novinarske nakaze. I danas ste Vi suveren hrvatske državne televizije, a ja samoprozvani javni bilježnik hrvatske sirotinje koja moli da se bar neke nedjelje preskoče u redovitim porcijama uvreda.

Da ne zaboravim dodati glede Vašeg zadnjeg gosta: da nema ničega drugoga, već bi zbog spomenute rečenice Igoru Mandiću sva vrata državne televizije u hrvatskoj državi iz pristojnosti trebala biti zatvorena. Da, u hrvatskoj državi! Ali, ovo nije mitska hrvatska država, ovo je sadržajno bivša socijalistička republika Hrvatska i zato ste Vi u njoj neupitna veličina.

Niste do sada jednom uvrijedili ovaj narod, ali ovaj put ste tom sadizmu dodali i dozu nekrofilije. Jer Vi ste, dakako, posve svjesno i namjerno pozvali prvi vikend nakon dana Svih Svetih, jedno moralno čudovište da sirotinji što još crninu nije skinula od srijede, poruči i da mu križ ništa ne znači i da prkosno na grobu križa neće imati i da je ljubav kolosalna laž kao i priča o duši, jer i to mu je laž i da je smrt ništavilo, a da je „blagdan Svih Svetih i Dušni dan masovna orgija sudjelovanja ni u čemu“.

Zašto ne bi za promjenu jednu nedjelju s bejzbol palicom obilazili hrvatske domove i mlatili pretplatnike jer neke bi to manje boljelo od ovakvog mahnitanja? Kako imate obraza i srca bez riječi distanciranja, očito s pritajenim uživanjem, ovako vrijeđati sirotinju koja Vam plaću daje? Jeste li kad zavirili u srce žena u crnini što desetljećima u ove dane čiste grobove, ponosno nose buket cvijeća i pale svijeće na grobovima svoje djece i muževa, paleći s tom svijećom spokoj mira u svojoj duši?

Gdje ste Vi rasli Stankoviću da ste do te razine operirani od minimuma pijeteta i razumijevanja za tu našu sirotinju, kojoj su sve vrijednosti koje ste u tom piru vampira vas dvojica izvrijeđali u nedjelju, uistinu gola svetinja?

Vi dakako znate da je Mandić izvrijeđao narod, da je pljunuo našem običnom čovjeku ravno u lice, jer je tom našem običnom čovjeku sveto baš ono što je tu nedjelju Mandić svojom jugoslavenskom cokulom zgnječio. Ja vam ne zamjeram što jugoslavensku cokulu volite kao i Igor Mandić, imate pravo na to kao i na Vašu permanentnu jugonostalgiju.

Netko drugi bi trebao reći da za 80 kuna ovaj napola poklani narod bar ne mora dobivati porciju batina i uvreda svaku nedjelju. Točno na nedjeljni ručak!

Na hrvatskoj državnoj televiziji nota bene!!! Naime, ovo nije prvi put da se nedjeljom u dva zahvaljujući Vama i Vašem odabiru gostiju i tema gutaju apaurini i obiteljski razgovori skreću s obiteljskih tema na novu dozu pljuvačke što leti na nedjeljnu goveđu juhu ravno iz vašeg studija.

Ovo Vas dakle želim ljudski zamoliti jer mi je jasno da se od Vaših nadređenih nitko neće usuditi slova progovoriti. Govorim Vam ono što Vam je urednica trebala reći na crti profesionalnosti, ljudskosti i osnovne kršćanske etike, ali obzirom na to da znam da Vam ona ako takva naredba ne piše na zaslonu njena mobitela, ni u snu neće reći što misli, evo mene nepozvanog u ime izvrijeđane sirotinje.

Da, naravno da ćete Vi reći da niste Vi vrijeđali naciju, nego eventualno Vaš gost i da nitko ne može odgovarati za mahnite misli Igora Mandića i niste daleko od istine. Ali, nekako mi se čini da je bilo tko u Vašoj emisiji rekao da su hrvatski Srbi hulje da biste reagirali. Zar ne?

Igor Mandić je ovoj naciji rekao da su domoljubi hulje. Hulja je u prijevodu, nepošten, nečastan čovjek, pokvarenjak, lažljivac koji uporno laže.“Patriotizam je posljednje utočište hulja“ nije samo Mandićev citat jednog engleskog pisca u što se hoće pobjeći u pratećim medijskim invektivama na ovu njegovu diverziju, nego jasna poruka sirotinji pri nedjeljnom stolu – za goveđom juhom. To je zapravo poruka s hrvatske državne televizije, Hrvatima i Hrvaticama za nedjeljni ručak. Može li perverznije?

Da skratim: doveli ste jedva koji dan iza Dana svih Svetih u studio čovjeka koji je izvrijeđao i taj dan i ljude što do njega drže i sve one koji prvog studenog kreću na groblja ne držeći da idu na „orgije sudjelovanja ni u čemu“.

Jednom riječju se niste distancirali od tih uvreda premda bi kao svojevrsni državni službenik, a primate plaću po zakonskoj odredbi koja pod prijetnjom zakona nalaže da se Vašoj kući, pa onda dio i Vama, mora svaki mjesec dati 80 kuna, inače slijedi prisilna naplata, trebali imati osjećaja odgovornosti u tom kontekstu.

Niste državni službenik? A tko Vam daje plaću? Privatni poslodavac na crti gledanosti ili saborska većina koja kaže, „ma Aco može uvijek“? Naime, Vi kako znate, ne dobivate plaću na crti tržišne utakmice, nego po logici zakonske obaveze koja kaže da za Vas, vodu i struju, moramo davati novce.

Imamo li onda pravo zamoliti da nas se barem ne vrijeđa za naš novac? Ne svaku nedjelju, ne bojte se! Samo na neke dane, kao što je dan Svih Svetih? Što nam spremate za Božić?

Uskrs je još rano, pa zacijelo još plana nemate, ali sjevnut će neka ideja za novu porciju uvreda, zar ne, Aco? Bilo bi zanimljivo jednom vidjeti da odete na privatnu televiziju pa da vidimo kakvu bi gledanosti imali i kakvu bi plaću zaradili s ovim uvredama, ali izvan ovog monopolističkog gnijezda! Ali, zašto bi Vi nekamo išli: drugi lete i na drugima je da lete, a samo Vi stojite postojano kano klisurina! U srcu hrvatske države, u jeku konzervativne revolucije, u samom vrtlogu neoustaštva!

Izvor: Tihomir Dujmović/direktno.hr

Komentari

Komentari

Društvo

Ivica Šola: Pupovčevu dožupanu bilo bi pametnije da šuti

Objavljeno

- datum

Hrvatska, nažalost, nije Država Izrael. Izrael je okrenut budućnosti, danas je gospodarska, vojna i politička sila. Ali je okrenut i prošlosti, jer jedno drugo ne isključuje.

Tako, dok su razvijali državu i blagostanje, nisu zaboravili svoje žrtve holokausta. I pedeset i više godina nakon završetka 2. svjetskog rata hvatali su nacističke zločince po svijetu i sudili im.

Kod Hrvata je suprotno, medijska, pravosudna i politička mašinerija u ime “okretanja budućnosti” već dvadeset i sedam godina ili ne procesuira ili zataškava zločine.

Židovi su pak dvadeset sedam godina od završetka 2. svjetskog rata, koliko je i kod nas prošlo od Domovinskog, 1962. osudili u Jeruzalemu Eichmanna. Zato, kada bilo tko u medijima, u politici, kaže pustimo prošlost, okrenimo se budućnosti, zapravo govori – zataškajmo zločine.

Terete ga (i) Srbi

Vukovar i Hrvatska prepuni su Eichmanna i Eichmannčića. Prosvjed u Vukovaru, samo slijepac i kolaboracionst to nije vidio, bio je usmjeren protiv Eichmanna iz našeg sokaka. Ni “p” od politike.

Na jednoj strani govor, krik žrtava, silovane žene, na živo kastrirani muškarci, logoraši, preživjeli prerezanoga grkljana, koji su hrvatskim pravosudnim institucijama, kao i na prosvjedu, imenom i prezimenom prijavljivali svoje krvnike, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ali ništa, muk, šutnja, opstrukcija ili sumanute političke interpretacije prosvjeda i diskreditacija krika žrtava nad kojima je, kako neki pišu, “Plenković odnio pobjedu”, a skup doživio “fijasko”.

Umjesto da slušaju žrtve, oni broje koliko je bilo prosvjednika. Bolesno. Da ih je bilo pet, to je sekundarno, bitno je da su žrtve imenovale zločince imenom i prezimenom, a da procesuiranja nema. Dapače, veliki medijski prostor daje se, na sam dan prosvjeda, mogućim sudionicima zločina na Ovčari, koji to, dakako, negiraju.

Radi se o aktualnom dožupanu vukovarsko-srijemskom i istaknutom članu Pupovčeva SDSS-a Đorđu Ćurčiću, koji je na dan prosvjeda u Vukovaru dobio ogroman prostor i osvanuo na naslovnici utjecajnog priloga jednog dnevnog lista.

Moja je građanska, ljudska i moralna odgovornost, u ime svih silovanih, masakriranih zaklanih i ubijenih u Vukovaru reći, što koštalo da koštalo – Ćurčić laže! U samoj opremi teksta, da dalje ne idem, vrište laži.

Prva, Ćurčić nije na meti “radikalne desnice”, kako tvrdi medij, Ćurčića terete Srbi. Ponovit ću, Ćurčić je Cvjetinu Joviću naredio da kopa jamu na Ovčari u koju su pobacana tijela ubijenih iz bolnice. Tereti ga i njegov sin Slobodan. Tereti ga… Možda su otac i sin Jović i ostali Srbi koji su uprli prst u Ćurčića “ekstremna desnica”, ne znam.

Znam samo da je jedan, danas bliski suradnik ministra Božinovića, odmah nakon mirne reintegracije dao Cvjetinu Joviću po žurnom postupku putovnicu i predali ga srpskim službama, a ovi ga prebacili u Norvešku, gdje i danas živi sa sinom. Ćurčić dalje tvrdi da je bio “radnik na Ovčari”, samo ne objašnjava koje vrste “radnik” i koje je “poslove” obavljao.

‘Običan radnik’

Drugo, Ćurčić tvrdi da nije znao za zločine. Laže. Kako to može tvrditi kada postoje svjedoci da jest. Evo primjer. Ivan Vukojević, Hrvat, danas pokojni (eto, žrtve umiru bez pravde), radio je kao veterinarski tehničar u VUPIK-u s Ćurčićem prije rata. Ćurčić je bio traktorist. Pred hangarom, nakon okupacije Vukovara, Ivana, koji je bio ranjen, zajedno s njegovom ženom Janjom, krenuli su tući.

Traktorist Ćurčić, kojemu je prije rata Ivan Vukojević puno pomogao, spasio ga je od smrti. Nazvao je oficira JNA-a koji mu je dao vozilo, a Ivan i Janja su vojnim vozilom odvezeni do škole u Sotinu. Potom su preko BiH prebačeni u Hrvatsku. To mogu potvrditi Srbi i istražitelji.

Za usporedbu, što jasno govori koliki je bio Ćurčićev utjecaj među zločincima, da jednim telefonskim pozivom riješi sve, Igora Kačića, hrvatskog zarobljenika, pokušao je spasiti njegov prijatelj, srpski dragovoljac. Nekoliko puta je Igora vadio iz grupe za likvidaciju, ali ga je oficir, psujući, vraćao nazad. I tako je ipak ubijen.

Kako Ćurčić može reći da nije znao za zločine, kada je evidentno da je imao snažan utjecaj na organizatore zločina da je jednim pozivom riješio sve, što drugi Srbi nisu mogli, pa ni za Igora Kačića.

Neću ništa sugerirati, zaključite sami o Ćurčiću kao “običnom radniku” na Ovčari koja je u to vrijeme, kad smo već kod “radnika”, bila radni i koncentracijski logor za Hrvate zaposlene u VUPIK-u, koji su 18., 19., i 20. studenog tamo maltretirani, a čuvali ih kao stražari srpski radnici VUPIK-a. Očito, osim Ćurčića, na Ovčari je tada bilo puno “radnika”. Koji morbidni cinizam!

Ne osporavam Ćurčiću slobodu govora, kao niti medijima da mu daju prostor, ali sam dužan donijeti i “drugu stranu” marljivog radnika Ćurčića, nekad traktorista, danas dožupana i koalicijskog partnera HDZ-a. Ima još toga, zato, bez cinizma, preporučujem Ćurčiću da mu je pametnije da šuti jer će krvava ravnica kriknuti!

No, nisu meni problem Ćurčići, već “naše” pravosuđe, DORH i MUP koji svojim (ne)činjenjem sudjeluju u zločinu. Ovo nije Država Izrael, stoga, okrenimo se budućnosti. S Ćurčićima na čelnim mjestima…

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Tko to podmeće Andreju Plenkoviću?

Objavljeno

- datum

Prvi su počeli podmetati oni koji su iskoristili lex Agrokor kako bi sve poslove podmetnuli njegovim prijateljima

Do prije dvije godine Hrvati su zamalo bili prepušteni sami sebi. Vlast je bila klimava, institucije bez političkog nadzora, a narod zbunjen. Ali, srećom, takvo stanje nije dugo potrajalo. Zagazili smo u razdoblje u kojem je politika brzo pohvatala sve konce i preuzela potpuni nadzor nad institucijama. Započela je era političke stabilnosti. Era u kojoj su institucije u službi stabilnosti, a politika jamac njihove neovisnosti. Što bi rekao gospodin Pupovac, to je razina nadzora i kontrole koja se ne može platiti ni suhim zlatom – Borislav Ristić u VL-u.

Zato treba dati državno priznanje svima onima koji su na tom putu žrtvovali vlastiti obraz i sav svoj politički kapital usmjerili na očuvanje te opjevane stabilnosti. U prvome redu, hvala zagrebačkom gradonačelniku, koji je delajući 365 dana u godini za svoje jato otkupio najveći broj slobodnih radikala. A sada bi neki te odgovorne ljude optuživali da su jeftini preletačevići? Koja besmislica, jer kako netko s takvim životopisom može biti jeftin? Oni su samo jamstvo da nikakve presude neće ugroziti stabilnost.

Hvala i gospodinu Vrdoljaku koji je zbog žrtve za stabilnost izgubio reputaciju omiljenog hrvatskog političara. On je svojim životnim primjerom djeci pokazao što je to “škola za život”.

I kako se javnim natječajima informatika pretvara u virtualnu stvarnost. Koliko je brižljivo pristupljeno ovoj reformi, govori i podatak kako je težina torbe smanjena za 30% jer se posebna pažnja obratila na to da se odmah ne uvode digitalne knjige kako učenici ne bi pomisli da je znanje lagano. Nije lagano kao što nije laka odgovornost upravljanja polovicom državnih tvrtki.

Posebno hvala gospodinu Pupovcu koji je zbog podrške ovoj vlasti jedva preživio napad giricama, koji je svoj čitav politički kapital obilato umnožio. To je čovjek bez kojega bi svi hrvatski Srbi ostali prepušteni totalnoj nebrizi i očaju i bez kojega bi davno zaboravili kako je nekad bilo bolje.

I na kraju, posebna zahvala ide našem premijeru koji je vezivno tkivo i snaga koja je sve ove različitosti okuplja u jednu duboku vreću. Zbog toga je izložen stalnim napadima, trpi najjače udarce i konstantna podmetanja. Znajući koliku plaću ima u Europarlamentu, prvo su mu podmetnuli neposlušnu stranku, a zatim zamjenika stranke koji ga stalno opstruira i pokraj kojega ne može ništa napraviti. A prethodnici su mu u amanet ostavili vjetrokaz, koji mu je 808 glasača podmetnulo kao predsjednika Sabora. Unatoč svim tim podmetanjima, on je opet bio spreman za žrtvu i preuzeo je vlast. A onda su toj vlasti podmetnuli lošu oporbu, kako se pokraj Bere i Pernara ne bi vidjelo koliko je on dobar.

Pokušali su mu podmetnuti u Vukovaru i na taj način zabiti klin između njega i gospodina Pupovca. Ali ekstremna desnica u tome nije uspjela jer je stabilnost sačuvana pravovremenim djelovanjem premijera, koji je prema riječima ministra Kušćevića, svojim nedolaskom izbjegao politiziranje tog skupa i sačuvao žrtve od “diskrepancije u percepciji”.

Onda se 40 tisuća onih koji se ne znaju čitko potpisati sjetilo referendumom ugroziti stabilnost. Čak su podmuklo mislili podmetnuti i onaj Sauchin potpis. Srećom je ministar Kuščević ostao pribran i 371 tisući potpisnika poslao poruku kako su gubitnici i da “tko gubi, ima pravo da se ljuti”. Upravo zato treba imati povjerenja u institucije koje transparentno zabrane nadgledanje prebrojavanja.

Ali našem premijeru najviše podmeću oni koji ga hvale. Znaju lijevi mediji i komentatori koliko ga ljudi vole pa se svim silama trude obraniti ga od njegovih desnih birača. A on za svoje birače radi sve. Potrošio je tako pola milijarde njihovih kuna na Uljanik, a sada jamči da će u likvidaciji potrošiti još 2,5 milijarde, ali ni to nije sve. I onda dolazimo do pitanja “tko podmeće Plenkoviću”. Pa, prvi su počeli oni koji su iskoristili lex Agrokor kako bi sve poslove podmetnuli njegovim prijateljima. Iza njih su došli oni koji se služe prljavim podmetanjem da će on uskoro preuzeti neku visoku funkciju i nama upravljati iz Europe. To su oni koji žele da se kandidira kako bi ga osramotili i internacionalizirali aferu Borg, kao da bi za to ikoga u Europi bilo briga. Ne daju se u Europi ostavke za takve gluposti. Ali ni Europi nije vjerovati – europski pučani su mu, tako, podmetnuli skraćenicu EPP, znajući da se to na hrvatski prevodi kao ekonomsko-propagandni program.

Kako onda ostati pribran pod svim tim napadima? Kako osigurati da se Hrvatska i dalje nastavi vrtjeti u mjestu? Tako da institucije paze da ni u jednom trenutku ne ugroze vlast, a vlast će poduzeti sve što joj je u moći da oni nikada ne skrenu s tog puta (Vecernji list).

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

STIGLE NOVE SNAGE: U HDZ-u nemaju pojma što im spremaju već na prvim izborima

Objavljeno

- datum

HDZ-OV TEAM BUILDING …

Oni koji sada u vrhu vlasti i HDZ-a i u većini oporbe i medija slave propast referendumskih inicijativa i to što se u Vukovaru skupilo “samo” 15 do 20 tisuća prosvjednika, zavaravaju se.

Prosvjednici su možda izgubili bitku, no rat je tek započeo. Uljuljkivanju i lovorikama nema mjesta jer onaj tko je u 14 dana uspio skupiti, sasvim svejedno 350 ili 400 tisuća potpisa, ozbiljan je politički igrač i nije ga pametno podcijeniti, piše Davor Ivanković za Večernjak.

Vjerojatno u Hrvatskoj sada ne postoji neka druga politička snaga koja bi mogla u tako kratkom roku prikupiti više potpisa za bilo što. Ako znamo da onaj tko ne izlazi na izbore, ne izlazi ni na potpisivanje peticija, možemo zaključiti da su oni koji su dali svoj potpis glasači, odnosno birači i da će ti ljudi koristiti svoje biračko pravo.

Ako pak znamo da su oni potpisom prosvjedovali protiv sadašnjih vlasti, Plenkovićeve Vlade i HDZ-a koji on vodi, jasno je da je vladajuća stranka u velikim nevoljama. Jer se može procijeniti da su potpisnici i prosvjednici iz HDZ-ova biračkog korpusa.

Kada bi samo polovica njih izišla i na sljedeće izbore i umjesto HDZ-u glas dala nekoj drugoj političkoj opciji, HDZ bi doživio potop. A koliko je svaka tisuća birača važna potvrđuju brojke iz 2016., kada je na izborima za HDZ glasovalo 683 tisuće birača (61 saborski mandat), a za ujedinjenu lijevu opciju 637 tisuća (54 mandata).

Uostalom, Most je sa 187 tisuća glasova osvojio 13, a Živi zid je sa 117 tisuća glasova čak osam mandata. Stvarna ili hinjena mirnoća i samozadovoljstvo vladajućih sada počivaju na nekoliko premisa.

Glavna kaže da će Plenković i njegov HDZ uspjeti nadoknaditi gubitak na desnom biračkom tijelu ulaskom u lijevi politički prostor koji će mu donijeti nove birače. To će se, prema tim računicama, morati dogoditi zbog potpune razlomljenosti ljevice, pa će oni koji sada slijeva aplaudiraju Plenkoviću ubuduće glasovati za njega. Je li tome baš tako?

Bivši šef i HDZ-ov premijer Sanader također se bio okušao u političkom manevriranju prema ljevici i gušenju stranačke desnice, no kad je trebalo, nije dobio dio glasova ljevice, nakon njegova odlaska HDZ je izgubio vlast. Sve je došlo na naplatu, a HDZ se vratio u sedlo tek kada se opet okrenuo prema svojem originalnom svjetonazoru.

Realnije je, dakle, procijeniti da je HDZ-ovo klatno doseglo svoju krajnju lijevu granicu i da više od toga HDZ-ovo biračko tijelo ne može tolerirati. Pouka je da najveći dio razočaranih birača SDP-a i ljevice sigurno neće glasovati za HDZ, pa bio on i Plenkovićev.

Pa kada ministar Lovro Kuščević na HTV-u ustvrdi da su referendumske inicijative “zagadile društvo” on to kaže ili iz straha ili zato što uopće ne shvaća koja tektonska pomicanja nastaju u HDZ-ovu biračkom tijelu.

Takve izjave iz vrha HDZ-a samo dodatno “ogađuju” HDZ kod tog dijela birača. Jedan od bivših HDZ-ovih lidera iz toga zaključuje da HDZ još nema pojma što mu se sprema i čudi se kako u vrhu stranke ne vide da su referendumske inicijative potpisivale uglavnom tisuće mladih i educiranih, obiteljskih ljudi. Koji su već nekoliko puta od prošlog proljeća, kada su u kolonama prosvjedovali u središtima velikih hrvatskih gradova, pokazali da posjeduju neku novu političku energiju.

Kako se stvari odvijaju, sad je već zamislivo da su oni blizu formiranja nove političke, konzervativne opcije koja bi, potencijalno, mogla izmijeniti hrvatski politički okvir. Ovdje se, dakle, ne radi o već viđenom – da dio srditih HDZ-ovaca radije glasuje za pravaške državotvorne stranke ili za sličnu opciju koju vode Hasanbegović, Esih i Glasnović.

Naprotiv, ovdje je riječ o aktivizmu sasvim nove ekipe ljudi koji za sebe najkraće kažu da oni “vole Hrvatsku i Boga”. Kažu i to da su protiv političkih kalkulanata.

Svesti te grupe mladih, obrazovanih konzervativaca na štićenike i aktiviste Željke Markić također bi moglo biti pogrešno. Koliko se zasad može čuti iz tog za javnost zasad vrlo zatvorenog kruga, Markić je “svoje odigrala” i u tijeku je okupljanje oko lidera koji će imati težinu za izbore.

I kada se kaže da je Plenković ovladao HDZ-om te da je dobro da se od pokreta HDZ profilira u stranku, zaboravlja se da je u HDZ-u kao pokretu bilo mjesta i za konzervativce. Ako se oni više u njega ne mogu uklopiti i ako za njih u HDZ-u više nema mjesta, jasno je da moraju krenuti svojim putem. A onda će postati odlučujuće tko će na izborima dobiti tih 350 tisuća glasova. I koji bi, da parafraziramo Kuščevića, iz temelja mogli “zagaditi” izbore.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno