Connect with us

Tvrtko Dolić

Teroristu Milanu Tepiću podižu spomenik na Dedinju

Objavljeno

- datum

 DOK SE NASTAVLJA SRAMOTNO SUĐENJE BRANITELJU JURI ŠIMIĆU    Kroz suđenje Juri Šimiću, koji je nemoćno plakao nad žrtvama Milana Tepića i Rajka Kovačevića, zapravo se provodi suđenje obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu, kao i samoj hrvatskoj nacionalnoj ideji.

Uzvratni posjet Aleksandra Vučića odgođen je do daljnjeg, nadajmo se ne do slijedeće agresije na RH, BiH, Kosovo i Crnu Goru. Vasceo hrvatski narod pao je u duboku tugu. “Državni sekretar MSP Srbije Nemanja Stevanović ocenio je danas sramnim i licemernim ponašanje zvaničnika Hrvatske, koji veličaju ustaštvo i zločine počinjene tokom Drugog svetskog rata, koji podstiču antisrpsku histeriju i grubo krše osnovna ljudska prava u 21. veku, te protestuju zbog spomenika heroju JNA Milanu Tepiću” – stoji u srbijanskim glasilima.

Kako javljaju, “zagrmeo je i Ivica Dačić, srbijanski ministar spoljnih poslova: Zvaničnici te zemlje (Hrvatske) protestuju zbog podizanja spomenika Milanu Tepiću, oficiru JNA, koji je život dao za svoju zemlju, koji se zakleo da će braniti svoj garnizon i svoje vojnike u to vreme od nelegalne formacije Hrvatske. Za njih je on moralna gromada”.

Dakle, Srbija na Dedinju podiže gromadu teroristu majoru JNA Milanu Tepiću, koji je 29. rujna 1991. odbio predati skladište streljiva kod Bjelovara, poznato kao Barutana. Radije je digao u zrak sebe i još jednog svog vojnika. Pri tome je pobio 11 hrvatskih branitelja, što se u Srbiji vidi kao nešto pozitivno, herojski čin. Tepić je već ranije u Srbiji odlikovan ordenom heroja. Aleksandar Vulin, srbijanski ministar nečega jako četničkog, reče da na Dedinju otkrivaju spomenik Tepiću na čast čitavom srpskom narodu, i da Srbija time postaje bolja nego što je bila jučer. Da je Tepić ubio 1111 Hrvata, Srbija bi postala još bolja. Tepić je minirao više zgrada, a uspio je dignuti u zrak samo jednu. “U građanskom ratu sve strane događaje vide različito” – mudro zbori Vulin. Možete li vjerovati koliko je Vučić velikosrbin kada ga je četnikom nazvao Vladimir Šeks. Vučić traži da se iz prijedloga našeg novog Zakona o hrvatskim braniteljima izbaci kvalifikacija da je Srbija bila agresor. Kao, moramo se okrenuti prema budućnosti, i prevladati prošlost. Da nam se ne ponovi Jasenovac! Znate, glede građanskog rata 1941-45. sve strane događaje vide različito.

Naoružavanje Hrvatske 

U našem pamćenju ostali su dijelovi Bjelovara koji su sličili na razoreni Vukovar. Krajem ljeta 1991. pala je posve razumna odluka da se ne dopusti odlazak elitne 265. oklopno – mehanizovane brigade JNA. Imali smo sreću da su na našu stranu prešli sposobni oficiri JNA, poput Antuna Tusa i Petra Stipetića, koji su pripremili plan “Bilogora”. Konkretnu akciju zauzimanja objekata JNA vodio je Želimir Škarec iz GSHV, koji je načinio operativni plan, uz pomoć Josipa Tomšića, Željka Gašpareca i Darka Špoljara. Jako korisna osoba u tim danima bio je Stjepan Budinski, koji je organizirao puno toga, pa i prihvatni centar za zarobljenike, pod zapovjedništvom Ivana Posavca. Budinski je svim oficirima i podoficirima u Bjelovaru ponudio prijenos činova ako pristupe Hrvatskoj vojsci. Sve je prožimala djelatna volja Jure Šimića, predsjednika regionalnog Kriznog štaba, u kojemu je zapovjednik bio Budinski, a članovi Ivan Srnec, Miralem Alečković i Stjepan Ivanić. U kriznim stožerima do razine grada Bjelovara bili su Stanislav Pavlić, Mirko Kirin, Ivo Ljubanović, Stipan Gojević, Antun Perčulija, Đuro Šadek, Viktor Tušek, Vlado Ivanković, Ivan Cikoja, i Tomislav Prka, a svoj su puni doprinos dali i mnogi drugi Bjelovarci. Bilo je puno konkretnog posla s puno rizika. Već 13. rujna počela su isključivanja. Telefonske veze, voda, električna energija. Zaposjednuti su svi vitalni objekti u gradu (pošta, banka, medicinski centar). Za ono što će uslijediti, pripremane su škole i drugi javni objekti. Tada je trebalo skupiti hrabrosti za takvu “provokaciju” JNA. Jedan događaj značajno je promijenio odnose u Bjelovaru i u cijeloj zemlji. Nadnevka 15. rujna Ivan Grbavac Cobra s jednim vodom Zaštitnog bataljuna Zapovjedništva ZNG-a prevagnuo je u zauzimanju vojarne – skladišta Prečec. Više od 20 tisuća vojnog materijala došlo je u naše ruke. Osim toga, ojačana je pregovaračka pozicija Franje Tuđmana. Dva dana kasnije potpisano je primirje u crnogorskom Igalu, režim blokade vojarni JNA je ublažen, ali je Budinski u Bjelovaru uskratio opskrbu vodom jer su neke motorizirane jedinice JNA iz Bjelovara ratovale na okučanskom području. Za vrijeme blokade i pregovora o predaji, provedeno je potpuno posrbljivanje vojarne – preuzeti su ročnici i oficiri nesrpske nacionalnosti. U vojarni je ostalo oko 400 vojnika, podoficira i oficira.

Prevagnulo je srpstvo

“Komandant Rajko Kovačević” bio je tih dana najskuplja zvijezda na transfer listi. Glavni predstavnik JNA u RH Boris Rašeta obećao je Kovačeviću čin generala i puno toga drugog ako obrani garnizon u Bjelovaru. Bili su u pitanju veliki ulozi, što je vidljivo i iz zapovijedi general-pukovnika Živote Avramovića (zapovjednika 5. vojne oblasti JNA) od 28. rujna. Naime, snage JNA u Koprivnici i Bjelovaru trebale su obraniti svoje položaje i smjerom proboja Bjelovar – Grubišno Polje – Daruvar spojiti se sa snagama JNA iz Banjalučkog korpusa. Presjeći Hrvatsku na dva dijela! Jure Šimić prepoznao je što se događa i dao Kovačeviću jaču ponudu: vreća gotovine u njemačkim markama, teži vanjski račun, vilu gdje poželi, visoki čin u HV-u, i more toga drugog. Jure je bio uvjeren da hrvatski tim kupuje pravo pojačanje. Kad ono, Kovačević se priklonio Zvezdi. “Ja ovde branim srpstvo” – izjavio je Šimiću. Naravno da je nakon toga Šimić dodao prijetnje, i to mu se danas stavlja na teret. Ako mene pitate, Tepić i Kovačević zaslužuju odličja srpstva kakvo poznajemo i kakvo smo upoznali tijekom “prevladane prošlosti”.

U noći 28/29. rujna 1991. pokrenuta je ključna operacija Domovinskog rata. Ujutro, nakon 17 dana blokade, Kovačević je ponovno odbio bilo kakvu mirnu predaju, pa su naše postrojbe napale objekte JNA. Na grad je iz vojarne ispaljeno više desetaka raznih projektila. Jedan tenk napustio je vojarnu i pucao po kućama. Minobacačke granate pale su i na Crkvu sv. Terezije Avilske, pri čemu su poginule tri žene. Dramatičan, pojačani napad na vojarnu uslijedio je nakon što je Kovačević zatražio napad na hrvatske snage i Bjelovar iz zraka. Ponovno je prevagnuo Zaštitni bataljun Zapovjedništva ZNG-a, kako se tada zvalo buduće jezgro Vojne policije. Kako to i danas u Bjelovaru opisuju, u duhu jezika druge strane, “Ivan Grbavac jednostavno je izrokao neprijateljske položaje”. Baterija topova T-12 u selu Hrgovljani onesposobila je veći broj oklopnih borbenih vozila JNA. Grbavac je do 16 sati slomio otpor neprijatelja, i bez da uđe u vojarnu krenuo u drugu značajnu misiju: osvajanje vojarne u Koprivnici. I tada se vidjelo koliko je slamanje garnizona JNA u Bjelovaru preokrenulo rat – nakon što su došle vijesti iz Bjelovara, vojarne i objekti JNA u Koprivnici predali su se bez borbe isti dan. Slično se dogodilo i u drugim dijelovima RH.       

Svi ti spasonosni događaji u Bjelovaru imali su jednu lošu karakteristiku. Vojarna JNA pala je na kraju dana. Noću su sve mačke crne, i svatko može proizvesti nered, pa i neku namjernu sabotažu. U vojarnu je ušla specijalna policija, koja je zatražila od neprijatelja da svuku gornje dijelove odore i ostanu samo u bijelim majicama, da ih u sumrak naši vojnici mogu razlikovati. Trojica zapovjednika pronađeni su mrtvi. Pukovnik Rajko Kovačević bio je odjeven u borbenu odoru tenkista, a potpukovnik Miljko Vasić i kapetan prve klase Dragiša Jovanović bili su u bijelim majicama. Jovanović je bio načelnik pripadnog KOS-a. Hrvatska strana pretpostavlja da je među njima došlo do obračuna. Intrigira činjenica da je vrh Srbije posthumno odlikovao Kovačevića i Jovanovića, a Vasića ne. Lijes s tijelom Rajka Kovačevića, “kojeg su streljale ustaše”, pokazivan je vojnicima JNA u BiH. Forenzičari su ustanovili smrt Kovačevića od posljedica eksplozije, ali je kasnije srpska strana to relativizirala. Pojavilo se šest teza: (1) Poginuo je od eksplozije, (2) Poginuo je u obračunu s oficirima koji  su predlagali predaju. (3) Revoltirani Bjelovarci pucali su u mrtvo tijelo, (4) Isto je provela strana doušnička mreža, da kompromitira RH, (5) Druga je strana pucala u preuzeto tijelo, za potrebe propagande protiv RH i pokretanja sudskih postupaka protiv hrvatskih branitelja, (6) Počinio je samoubojstvo. Tijela tri ubijene žene nisu podvrgnuta forenzičkom ispitivanju. Nije mi poznato da su posmrtno odlikovane, iako su umrle u molitvi da se zlo ne dogodi.

BARUTANA Ovako su izgledala stabla na udaljenosti od 200 m od vojarne

U okruženju i pod napadom našlo se i skladište “Barutana”. Nakon kraće borbe, major Milan Tepić je zapovjedio vojnicima da se predaju, a sam je ostao u skladištu. Prilikom ulaska hrvatskih snaga, iza 10 sati, aktivirao je eksploziv i uništio skladište, u kojem se nalazilo oko 170 tona eksplozivnih sredstava. U eksploziji je i sam poginuo. Kao i 11 hrvatskih vojnika. Tepić je minirao više zgrada, ali je uspio dići u zrak samo jednu, pa je Srbija nešto bolja, a mogla je biti jako dobra. Eksplozija je zbrisala šumu u krugu od 200 metara. Udarni val odnio je krovove mnogih kuća. Majora Milana Tepića u Srbiji slave kao ratnog heroja. Po njemu su nazvane ulice u Beogradu, Novom Sadu i Banjaluci. Prema kazivanju Martina Špegelja, garnizon JNA u Bjelovaru bio je tradicionalno popunjavan Srbima, čak do 65 posto. I još je u kolovozu mobiliziran dio rezervista srpske nacionalnosti, što je Špegelju bio pokazatelj što se sprema. Špegelj je Kovačevića vidio kao “krajnje zadrtu osobu”. I još je KOS-ovac Jovanović imao zadaću pretvoriti bjelovarsku vojarnu u neosvojivu tvrđavu na zapadnim granicama Velike Srbije.

Država je prodala Juru Šimića

Jure Šimić bio je i na čelu lokalne vlade. Osnovao je prvi ogranak HDZ-a, što mu uzimaju za grijeh na razini cijele Europske Unije. Naravno da je Tuđman u Igalu glumatao, naravno da Tuđman iz Bruxellesa nije smio zapovjediti zauzimanje vojarni. Jure je to prepoznao, Tus je to pretpostavljao, Stipetić je to nazirao, Manolić je to znao, a Grbavac je bio čovjek od akcije. Ako netko treba odgovarati za naoružavanje i oslobađanje Hrvatske, ako se danas sudi Domovinskom ratu, onda je suđenje Juri Šimiću primjerena personifikacija.   

Većina zarobljenih oficira, mlađih oficira i vojnika JNA ubrzo je razmijenjena za zarobljene pripadnike HV-a, po principu Svi za sve, a ostali (njih 26) razmijenjeni su sredinom prosinca. Grbavac je imao ukupno 17 ranjenih na razini ZNG-a, dok je u bjelovarsku bolnicu primljeno stotinjak ranjenika, 30 njih iz JNA. Poginulo je i pet civila. U Bjelovaru i okolici bilo je uništeno ili oštećeno više od tisuću civilnih objekata, uključujući PU Bjelovar, HPT i silos Prerade. Vojni plijen bio je impresivan: 75 tenkova T-55, tri laka tenka PT 76, devet haubica 122 mm, četiri VBR-a Plamen, 77 borbenih vozila pješaštva M-80, a iz vojnog skladišta na Logoru kompletno naoružanje Teritorijalne obrane općina bjelovarske regije, koje je bilo oduzeto, naoružanje i oprema 1. partizanske brigade 28. partizanske divizije (između ostalog, oko 1.300 automatskih pušaka, puškomitraljeza i mitraljeza), te oko 100 kamiona raznih namjena. Bjelovar je naoružao Hrvatsku. Naravno da su psi rata ugrabili svoj dio kolača, najčešće iz pošiljki upućenih postrojbama. Jure Šimić je to naglasio u svojim knjigama o Domovinskom ratu na području Bjelovara. U bespoštednom nastojanju da ga kompromitira, podzemlje je objavilo fotomontažu Jure Šimića pored mercedesa i luksuzne vile. Nikada nije provedena ozbiljna istraga tko je proveo ta podmetanja. Šimić je doživio dvije teške saobraćajne nesreće, koje nisu razjašnjene. Dolje Domovinski rat, živjela Tranzicija!

Već pogađate, svijet su obišle fotografije ubijenih oficira JNA u Bjelovaru. Beživotna tijela, blijeda lica bez krvi, otrgnuti udovi nakon eksplozije, pa onda zasebno horor fotkanje nakon što je tijelo odvučeno u stranu, i laži o strijeljanju zarobljenika. Znate, već sama smrt ružna je po sebi. Naravno, ubijeni hrvatski branitelji i ubijene žene, ka i svi ranjeni, bili su zastrašujući prizor, ali o tome nije izviještena svjetska Javnost. Kao, ružno je za vidjeti, nismo divljaci. Ne trebamo oponašati četničku propagandu! Prirodno svemu tome, Srbija je proglasila jurisdikciju za Region, pa su pokrenuta međunarodna i domaća suđenja Domovinskom ratu. Milan Tepić nije osuđen niti u odsutnosti, nego je Jure Šimić optužen za ratni zločin, iako osobno nije sudjelovao u samom napadu na vojarnu JNA u Bjelovaru. Znakovito, suđenje Juri Šimiću premješteno je iz Bjelovara u Rijeku. Zanimljivo, uhićen je nakon što je pokrenuo Bjelovarsku inicijativu, koja je išla za kreiranjem alternative HDZ-u i SDP-u. Branitelji Bjelovara dali su mu svu podršku. Ivan Grbavac ponio se herojski u Domovinskom ratu, i tako se ponaša u sudskim procesima. “Bila je to vojna operacija, pucali smo na neprijateljske položaje prekrcane naoružanjem, i meni se živo fućka koliko sam oklopnjaka JNA oštetio.” – izjavio je Grbavac.

ČOJSTVO JEDNOG ISTINSKOG HEROJA

Hrvatska treba podignuti spomenik Vladimiru Baroviću

To je posve razuman prijedlog Davora Ivankovića, u Večernjaku od nedjelje, 1. listopada ove 2017. Admiral i zapovjednik splitske vojnopomorske oblasti JRM, Crnogorac Vladimir Barović, počinio je samoubojstvo, ako se to tako može nazvati.   Zbog suprotnih razloga u odnosu na Milana Tepića. Nakon što je Barović preuzeo dužnost na Visu i pročitao zapovijedi, zatvorio se u prostoriju ambulante, i sebi pucao u sljepoočnicu. Ostavio je oproštajno pismo u kojem je objasnio da se odlučio na časnu smrt radije nego da “ratuje protiv bratskog hrvatskog naroda”. Suprotno Vučiću i Vukovima, Barović je u svome pismu prepoznao agresiju JNA na Hrvatsku, i tu agresiju vidio kao suprotnost crnogorskoj časti, crnogorskom čojstvu. “Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im ništa nije skrivio”. Barović se mirno povukao s pozicije zapovjednika pulskog garnizona. Izjavio je: “Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen narediti razaranje Pule i Istre, mene tada više neće biti”. Dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić podiže spomenik teroristu Milanu Tepiću, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović posmrtno je Vladimiru Baroviću dodijelio Orden za hrabrost.

Tvrtko Dolić/7Dnevno.hr 

Komentari

Komentari

Tvrtko Dolić

Pohvala Kolindi Grabar Kitarović za obvezan dječji dohodak

Objavljeno

- datum

 POKRET OSTANKA PREDSJEDNICE NA PANTOVČAKU      Nadali smo se obveznom osobnom dohotku za sve, li za demografski i ekonomski oporavak zemlje dovoljno je uvesti univerzalnu naknadu za svako dijete u visini 20 posto prosječne plaće, ne nužno počevši od drugog djeteta, kako zagovara akcijski plan KGK. Naravno, u tomu slučaju u izračunu plaće suvišne porezne olakšice za djecu.

Inicijativu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović ocjenjujem kao pozitivnu, uz nekoliko
prigovora koje ću odmah naglasiti. Povećanje plaća u državnoj administraciji i javnom
sektoru zakonski je vezano za povećanje mirovina, pa je potrebita dekonstrukcija privatnog II.
mirovinskog stupa kao obveznog. Ili barem njegovo zamrzavanje. Tako su mnoge zemlje
izašle iz ekonomske krize. Smanjenje troška rada i povećanje plaća ne idu zajedno. Koje
parafiskalne namete ukinuti? Na prezentaciji je uz predsjednicu Kolindu sjedio Marko Jurčić,
koji je tijekom izrade akcijskog plana preselio na radno mjesto savjetnika predsjednika HGK
Luke Barilovića. Iz Vlade RH stigla je reakcija da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović širi
defetizam i tako potiče iseljavanje iz Hrvatske. Istina je suprotna, jer je stanje duboke
ekonomske i društvene krize dodatno sumorno zbog stalne vladine proizvodnje lažnih
pokazatelja ekonomskog i društvenog oporavka. U poplavi lažnih pokazatelja i dimnih
zavjesa potkrao se Registar zaposlenih u javnom sektoru, načinjen pod nadzorom ministra
Lovre Kuščevića, koji je planetarno poznat kao dvorski mjerač aplauza. Država zapošljava
prosječno pet stranačkih uhljeba na dan. U vrijeme kada industrijska proizvodnja pada!
Nacija treba jaču dozu optimizma, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović formalno je
zadužena da dijeli pohvale i odličja, izgledala je čarobno, ostavila je dojam osobe koja je
dobro upućena u temu koju prezentira, demografija je ključ opstanka nacije, ali ovdje ne
mogu nastaviti u tome tonu, jer je moja društvena obveza ukazivati na propuste. Zanimljivo je
da Andrej Plenković objektivno blistav nastup predsjednice Kolinde vidi kao sijanje
defetizma i kao poticaj iseljavanju. Istina je suprotna, jer je stanje duboke ekonomske i
društvene krize dodatno sumorno zbog stalne vladine proizvodnje lažnih pokazatelja
ekonomskog oporavka, što svi prepoznajemo, što jako iritira svaku dobronamjernu osobu u
ovoj zemlji. Ima u svemu tome moje zluradosti: premijer Andrej Plenković gledao je da svoje
najnovije poteze pojavno uskladi s zahtjevima Pokreta ostanka, jer Most vidi kao najveću
izbornu konkurenciju (predsjednica je podržala Most), a onda je predsjednica Kolinda
objavila posve drukčiji akcijski plan za demografsku obnovu, pa sada Plenković i ekipa
provode noći u domišljanju kako sakriti ono što je očigledno svima nama. Plenkovića je
zasmetala i prodika predsjednice o klijentelizmu, s kojom se predsjednica priklonila Davoru
Ivi Stieru. Država zapošljava prosječno pet stranačkih uhljeba na dan! U vrijeme kada
industrijska proizvodnja pada! Što reći našim najvišim dužnosnicima? Bog vas ubio blentave,
više činovnika poskupljuje državu i nameće veće poreze. Plenković je sretan što stiže novih
dvije tisuće pojedinačnih uplata poreza iz plaće, a zapravo to znači odlazak 2000 plaća iz
proračuna, uz minimalne povrate. Što slijedi? Potpuno prebacivanje članstva, simaptizera i
klijenata HDZ-a i HNS-a u državnu administraciju i smanjivanje poreznih davanja iz plaće?
Osobno sam mišljenja da Lijepa naša Kolinda neće ostvariti još jedan mandat na Pantovčaku
ili tu negdje, jer njena podrška vertikali Baltik – Jadran u sferi prodaje i isporuke nafte i plina,
ulazi u projekt poništavanja Lijepe naše. Podrška LNG terminalu ne postavlja rute za europske turiste prema Jadranu, nego za tankere i LNG brodove iz najzagađenijih luka. A sama je rodom nedaleko Krka.

Organizacijski propusti

Svoje prve zamjerke ne adresiram na Dalmoše u ekipi predsjednice Kolinde, nego na
Slavonce ili tu negdje, one jedine koji nisu napustili RH i samo zato što su se dobro uhljebili u
hrvatskim institucijama. (1) Svi smo znali da će susret Donalda Trumpa i Kim Jong-una
danima zagušiti svjetske mreže, uključujući naše medije, da će bilo kakav sporazum o
sjevernokorejskom nuklearnom programu dobiti atribut povijesnog događaja, pa je
predsjednica svoju "hitnu prezentaciju" ipak trebala odgoditi za slijedeći tjedan, kad ju je već
odgađala pune tri godine. O tome je Mate Radeljić, savjetnik predsjednice za unutarnju
politiku, morao voditi računa, tim više što je njegova karijera vezana za odnose s Javnošću i
za medije. Kao i Marko Jurčić, Radeljić je nakupio nešto staža i kao savjetnik u HGK. (2)
Svaka čast kompetentnom demografu Anđelku Akrapu, ali je ekipa akcijskog plana KGK
trebala obuhvatiti više potvrđenih demografa i više potvrđenih ekonomista. (3) Marko Jurčić
znao je svojevremeno u ime predsjednice RH pozdraviti okupljanja frankera, i baš ona na
kojima je kreativno istupao profesor Ivan Lovrinović, ali vidimo da isti Lovrinović nije
prezentiran kao dio tima, iako su demografija i ekonomija sijamski blizanci. Znači li to da
predsjednica RH mora voditi računa o interesima krupnog kapitala? Jeli cijeli njen akcijski
plan samo predizborni spin?

Gordijski čvor kriminala poznat kao II. mirovinski stup

Tvrdnja: Marko Jurčić nije u stanju razriješiti gordijski čvor kriminala u našem gospodarstvu.
Dokaz: Predlaže povećanje plaća, bez da ukazuje na probleme u aplikaciji takve želje. Lijepo
je za čuti, ali je posve isprazno, jer je povećanje plaća u državnoj administraciji i javnom
sektoru zakonski uvezano na povećanje mirovina, što opet znači da je cijeli akcijski plan
predsjednice Kolinde mrtvo slovo na papiru ako ne podrazumijeva dekonstrukciju privatnog
II. mirovinskog stupa kao obveznog. Kako u akcijskom planu KGK nisu spomenuti niti
dekonstrukcija niti zamrzavanje ovakvog II. mirovinsokog stupa, jasno je da u izradi
akcijskog plana nisu sudjelovali profesori poput Ivan Lovrinovića i Drage Jakovčevića, a
vjerojatno niti drugi ekonomisti njihove razine. I premijer Plenković, i predsjednica Kolinda, i
saborski šef sale Jandroković, hladno promatraju kako banke i njihova osiguravajuća
(mirovinska) društva zapetljavaju vlasnički status mirovinskih fondova za potrebe
onemogućavanja dekonstrukcije II. mirovinskog stupa. Ovdje ukazujem na opasnost da
akcijski plan KGK zaobiđe neprekidnu privatizacijsku pljačku, pa i danas jako raširenu krađu
od lopova, koju onda namirujemo svi mi.

Djeca su nacija

Uvođenje univerzalne naknade za djecu prirodno nameće ukidanje poreznih olakšica za djecu
u izračunu neto plaće. Svi sadašnji pokazatelji zasnivaju se na takvoj neto plaći, koja je
osnovica za izračun mirovine. Djeca su donosila višu plaću, ne i veću mirovinu, jer se izračun
mirovine oslanja na bruto plaću. Zanima me kako aktivisti Ureda predsjednice RH misle
nadomjestiti takav efekt glede prosječne neto plaće. Osim toga, to praktično znači da će neto
plaće padati, a ne rasti. Ukidanje poreznih olakšica neće povećati plaće. Plaće će formalno
pasti (ako zanemarimo neto dodatak za djecu), pa gazde strvinarskih privatnih mirovinskih

fondova mogu odahnuti – mirovine neće rasti. I, sve je to interes krupnog i/ili okrupnjenog
kapitala. Uključujući privatne mirovinske fondove u vlasništvu banaka. Ne tako davno,
Andrej Plenković, Zdravko Marić, Martina Dalić i ekipa u prethodnim su poreznim
korekcijama (krivo nazvanim reformom) pogodovali onima s visokim plaćama. Teško je
povjerovati da će iste i/ili jednako socijalno neosjetljive osobe dopustiti porezne izmjene u
kojima bi profitirala i sirotinja – ako se ukinu porezne olakšice, smanjivanje poreza iz plaće
donijet će korist i onima koji su s olakšicama za djecu poništavali cjelokupno porezno
izdvajanje. Pomislite na bijes "uspješnih" Hrvata na samu pomisao da sirotinja prođe bolje.

Smanjenje troška rada

Smanjenje troška rada i povećanje plaća ne idu zajedno. Jedan od problem u svezi naših
dužnosnika je taj da podatke o njima možete dobiti samo na kapaljku. Primjerice, Marko
Jurčić po svome prezimenu može biti rođak jednog od trojice dužnosnika koji su prodali našu
Inu za siću i jedan bombon. Zašto me to toliko brine? Pa, dan nakon prezentacije akcijskog
plana KGK, Ljubo Jurčić je izjavio kako su demografski problem i Ovršni zakon posljedice a
ne uzroci naših problema, suprotno izjavi demografa Stjepana Šterca da Hrvatsku namjerno i
sustavno prazne od Hrvata. Ljubo Jurčić koristio je izraze "previše malo" i “previše premalo” što je za mene osobno malo previše. Marko Jurčić je još kao savjetnik predsjednice Kolinde
za ekonomiju isticao značaj smanjenja troška rada u smislu jačanja konkurentnosti. Zapravo je
to koncept Europske komisije, koja onako predatorski dopušta svako smanjenje plaća. Dragi
naši Balkanci, smanjite plaće, a monetarno olakšanje ostaje rezervirano za Europejce
Njemačke i Francuske! Kao, dobit ćemo besplatne kredite kada uvedemo euro. Malo morgen!
Akcijski plan KGK ne daje popis parafiskalnih nameta koje treba ukinuti. Marko Jurčić je
prešao u HGK i najedanput se ne spominje ukidanje članarine za HGK kao obvezne. A
upravo su članarine poput one za HGK opravdanje i brana za sve ostale parafiskalne namete.

Ovrhe vratiti na staro

Predsjednica i njena ekipa predlažu povratak ovršnih postupaka u nadležnost sudova.
Isključiti iz postupka javne bilježnike i Finu, ograničiti zatezne kamate u smislu da ne
premašuju glavnicu, i još pridodati institut zastare. Što sa onima koje je ovaj fašistički Ovršni
zakon već učinio beskućnicima? Predsjednica je na početku svog mandata ukazala na glavne
probleme, a nakon tri godine upada u nepriliku da objasni što je riješila. Dojam je da nije
trebala čekati da se Vlada RH prestane baviti samom sobom i sa svojim izbornim
protivnicima. Bojim se da protiv ovakve vlade ne pomaže akcijski plan, niti bilo kakav
aktivizam. Moj je prijedlog da predsjednica iskoristi ustavne ovlasti i vojsku. To što se
ministar Damir Krstičević pojavljuje kao vrhovni zapovjednik HV-a i u vojnoj odori, to je
opstrukcija demokracije, na granici državnog udara. Da se na kraju izrazim pomalo
seksistički, iako sam s godinama pogurnut u srednji rod. Želim predsjednici dug i jednako
dobar život, dug drugi ženski mandat, i njen izgled Lijepe naše.

Trebamo Mjere ostanka

U opticaju su dva proširena naziva: Most ostanka u politici i Pokret ostanka na Pantovčaku.
Konkretan Program ostanka Hrvata još uvijek čekamo. Kako se kod nas shvaćaju strukturne
reforme, spas je zatvaranje granica. Mostov Pokret ostanka za sada je samo očitovanje te
stranke o našem velikom problemu, a nas zanima koje će konkretne mjere Most poduzeti ako

dođe na vlast. Koliko Most radi na konzistentnom programu oporavka zemlje i nacije?
Pobrojat ću Mostove demografske inicijative. (1) Delimitiranje roditeljskih naknada za drugih
6 mjeseci rodiljnog, za blizance, treće, te svako slijedeće dijete do 3 godine života. (2) Rad na
pola radnog vremena do 10. godine života djeteta – alternativa mjeri za majke odgojateljice,
koje tako odlaze s tržišta rada. (3) Uvođenje dječjeg doplatka za djecu iz obitelji s 4 i više
djece neovisno o imovinskom cenzusu. (4) Prijedlog strategije predškolskog odgoja i
obrazovanja – regulacija radnog vremena vrtića sukladno potrebama roditelja. (5) Financiranje
prijevoza učenika i sufinanciranje udžbenika vratiti na nacionalnu razinu – izjednačavanje svih
krajeva RH u pristupu besplatnom obrazovanju, alokacija sredstava i izmjena zakona. U
odnosu na iznesene prijedloge predsjednice Kolinde, Most nam nudi razblaženu kamilicu,
čime nesvjesno otvara veći prostor za Živi zid, što je na svoj način u redu, jer se bez snažnog
Živog zida Most neće vratiti u neku buduću vladajuću koaliciju.

Tko je sve bio prisluškivan?

Jeli Zdravko Mamić neki dan osuđen na višegodišnju robiju za potrebe neutraliziranja
predsjednice Kolinde, koja je uporno tražila tematsku sjednicu s Vladom RH, glede očajnog
stanja u zemlji i u naciji, na svim razinama? Da vas podsjetim, predsjednica je na početku
svog mandata svoj kraljevski Roćkas proslavila u vili nogometaškog špekulanta Zdravka
Mamića, gdje je navodno netko prisluškivan. Hoće li nepravomoćno osuđeni Mamić
progovoriti što se krilo iza činjenica da podjetinjena predsjednica Kolinda svoj rođendan ne
proslavlja u Mc Donaldsu, nego u Mc Mamiću. Tko je bio kolateralna žrtva? Ona sama ili
Zdravko Mamić, ili oboje? Ili možda Dragan Lozančić, tadašnji šef SOA-e, koji je nakon
izbijanja afere smijenjen. Bio je to cirkus svjetskih razmjera. Zdravko Mamić dobio je
otvorenu poruku da je nadziran i sniman, pa nije jasno kako je kasnije počinio tolike propuste
tijekom sudskog procesuiranja zbog sumnjivih nogometnih transfera. Za potrebe rušenja
Zdravka Mamića istraživan je i nedodirljivi nogometni mag Luka Modrić. Iz redova vladajuće
stranke dolaze pokušaji sijanja razdora između predsjednice Kolinde i stvarnog šampiona
Mamića, u smislu da je Veliki mešter sračunato navukao predsjednicu na pogrešku, ali je
istovremeno slučajno kasirana od Tomislava Karamarka, pa je tako osuđena na tri godine
nečinjenja. Prava je istina da Zapovjednica Glavnog stana ima male ovlasti i da lakše može
provesti državni udar nego neku ekonomsku ili demografsku mjeru. Predsjednica Kolinda
prethodno je bila na visokoj dužnosti u asocijaciji NATO, dok je Lozančić slovio kao
američki igrač, da bi ga zamijenio Daniel Markić, koji slovi kao francuski igrač zbog glupe i
sramotne činjenice da je rođen u Parizu. I Lozančić i Markić na svoj način pripadaju
demografskoj skupini useljenika, koja je u RH opako pustila korijenje, koja se ne da potjerati
u Irsku jer su za takve "slučajne" povratnike rezervirane vodeće obavještajne pozicije. Ako je
zaista prisluškivana, malo je glupo da predsjednica nešto predlaže premijeru i Vladi RH, jer je
pročitana redovno i svaki dan. Andrej Plenković odmahnuo je rukom i izjavio: “Sve mi je to
poznato”

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Koga farbaju dvojica njemačkih Alexandera?

Objavljeno

- datum

Divlji povjesničari Alexander Gauland i Alexander Korb

 BESRAMNO PREVALJIVANJE HOLOKAUSTA NA HRVATE     Lider njemačkog AfD-a Alexander Gauland reče da su nacisti “ptičji drek” u odnosu na tisuću godina velike njemačke povijesti. Njemački povjesničar Alexander Korb mišljenja je da su dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti zanemariva u odnosu na NDH.

Ukratko: Nevjerojatna je ta predanost i posvećenost s kojom prikriveni njemački nacisti zajedno s pragmatičnim Židovima i protukatoličkom alijansom prevaljuju na Hrvate i Poljake odgovornost Nijemaca za Holokaust.

Židovima to paše, jer žele obvezati cijeli svijet, jer žele cijelom svijetu nametnuti restituciju, pa i svoje arbitriranje u svim pitanjima. Tu je i sva sila parazita diljem svijeta, koji trebaju što širu disperziju odgovornosti za Holokaust da mogu kraljevski živjeti kao profesionalni antifašisti. Tu je i problem onih koji su pisali novinske tekstove i knjige o autonomnom hrvatskom fašizmu. U ponedjeljak se dogodio neukusan napad novinara Zvonimira Despota na našeg povijesnog detektiva Igora Vukića, na našeg famoznog vremenskog putnika. Strašno je da Despot arbitrira, a zapravo ne zna što je to bio radni logor u Trećem Reichu. Imamo niz kampanja da se Hitler, Staljin i Tito svedu na “ptičji drek”, ali to ne prolazi kod dobronamjernih osoba, jer su bili najveći zločinci u povijesti ljudske vrste. Za nas je pozitivno što Alexander Gualand prihvaća njemačku odgovornost za Hitlerovih 12 godina terora i smrti, u Trećem Reichu i šire.  Alexander Gauland žestoko kritizira politiku Angele Merkel. Gauland je prebjegao iz DDR-a, a Merkel je pad Berlinskog zida dočekala kao glasnogovornica DDR-a. Njemačku ovih dana trese afera putovanja lidera AfD-a u Rusiju, o trošku Rusa. AfD je od Crvene glasnogovornice prozvan kao prudužena ruka Vladimira Putina. Alexander Korb na Jasenovac prevaljuje 130 tisuća žrtava, ali ne prezentira kako je do te brojke došao. Najprije su Britanci neposredno nakon rata napuhali broj žrtava u Jasenovcu na 20 tisuća, a kada takva kampanja krene, konvergira prema 20 milijuna, da bi zapela na 2 milijuna, kao da smo mi Hrvati najnesposobnija nacija na ovome svijetu. Odluka o formiranju Radnog logora Jasenovac donesena je 20. siječnja 1942. na nacističkoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Da nije tragično, bilo bi zabavno gledati kako naši neprijatelji antidatiraju formiranje Radnog logora Jasenovac u 1941. Korb obnavlja udbaški termin “divlji ustaša”. Rezerviran je za Hrvata izvan ustaške postrojbe ili ustaške administracije. Svaki je Hrvat na svoj način “divlji ustaša” iliti “protoustaša”. Ako mene pitate, Hrvatsku su 90-ih od srbijanske agresije zajednički obranili “civilizirane ustaše” i “divlje ustaše”.  Neosporno je da su četnici i partizani bili divlji pa je to nepotrebno naglašavati, ali gdje su se zametnuli “divlji nacisti”, oni dobri Nijemci, koji su znali instinktivno zatući prolaznika kojega prepoznaju kao Židova? Kod Nijemaca imamo civilizacijski defekt: civilizirani nacisti i civilizirani narod. Koji su bili gori? Robert Bajruši iz Jutarnjeg lista posvađan je s elementarnom logikom. Predlaže reviziju mita o Jasenovcu bez sudjelovanja revizionista! Činjenica da isti Robert Bajruši reklamira Alexandera Korba na svoj način diskreditira obojicu.

Ptičji drek Treći Reich

Alexander Gauland zajedno s Jörg Meuthen vodi njemački AfD. Prebjegao je iz DDR-a u Zapadnu Njemačku 1959. godine, nakon mature. Najvjerojatnije nije ubačen kao istočnonjemački i/ili sovjetski agent, jer jedini iz vrha AfD-a nije umiješan u aferu koja trenutno trese Njemačku: putovanja lidera AfD-a na različita okupljanja u Rusiji, o trošku domaćina, u najskupljim hotelima. Frauke Petry je kao supredsjednica ranije napustila AfD upravo zbog stavova Gaulanda, koji je izjavio da Njemačka može biti ponosna na učinke vojnika Wehrmachta, ali je i ona letjela na sve strane. U Marburgu je Gauland studirao povijest, političke znanosti i pravo. Dugih 40 godina bio je utjecajan pripadnik CDU, koji napušta 2013. Kako nam prenosi “The Time of Israel” i mnoge druge tiskovine, kao i sva sila internetskih portala, Alexander Gauland izjavio je da Nijemci moraju preuzeti odgovornost za 12 godina vladavine Adolfa Hitlera, ali da je ta nacistička era “ptičji drek (Vogelschiss) u više od tisuću godina velike njemačke povijesti”. Reče da je veličanstvena njemačka povijest trajala dulje od tih 12 godina. Poentirao je Annegret Kramp-Karrenbauer, glavni tajnik Angele Merkel: “50 milijuna žrtava rata, Holocaust i svjetski rat samo su ptičji drek?” Nemojte nasjesti na “pokajničke” izjave Nijemaca, jer su i danas uglavnom nacisti. Skočili su na Gaulanda zato što prihvaća njemačku odgovornost za sve ono što se događalo unutar Trećeg Reicha, pa i šire. Nijemci su veliki egoisti, pa znaju da Gaulandova savjest na njemačkoj strani povećava troškove restitucije za Židove, i da za nekoliko punta spušta Njemačku na planu svjetske raspodjele utjecaja. Nijemci i Židovi žele da za Auschwitz i Jasenovac kesu odriješe Poljaci i Hrvati. Ne samo da otvore blagajne i lisnice, nego da do kraja svijeta dopuste Židovima, Amerima, Britancima, i ostalim priljepcima, da u Poljskoj i Hrvatskoj provode što ih volja, nakon što su tim nacijama nametnuli kolektivnu krivnju za zločine drugih.

Gigantska NDH Alexandera Korba

Njemački povjesničar Alexander Korb sukladno gradi jednu drugu nacističku istinu: dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti posve su zanemariva u odnosu na četiri godine NDH. Obje teze obojice Alexandera posve su promašene. (1) Hitler i nacisti bili su svjetska razina povijesti, jedna od strana u Drugom svjetskom ratu, koji je iza sebe ostavilo stotine milijuna ubijenih i raseljenih, uključujući milijune direktno smaknutih Židova, ili odvedenih u smrt kroz logore i progone. (2) Bez obzira što su bili ustanici i ustaše protiv prve Jugoslavije i njene segregacije prema nesrpskoj populaciji, Pavelić i ustaše nisu bili svjetska razina povijesti, dok je to (primjerice) naš veličanstveni Branimir bio. Bili su to svi naši vladari narodne krvi. Branimir je u svome vremenu slavljen kao spasitelj Rima! Niti Ante Starčević, niti Stjepan Radić, niti sve kasnije političke pojave nisu bili svjetska razina povijesti, da ne spominjem posve suvišne prispodobe poput Ivice Račana, Stipe Mesića, Josipa Manolića i Ive Josipovića. Naravno da je Josip Broz izašao na svjetsku razinu, ali samo kao najveći zločinac u povijesti ljudske vrste, na svoj način gori od Hitlera i Staljina. Nitko prije njega nije uspio smaknuti toliko nesretnika u samo tjedan – dva krvoločnog ubijanja s hladnim oružjem. Streljivo se šparalo za pohod na Trst, pa “posao iz svibnja 1945.” nije obavljen temeljito. Svi su komunistički lideri izašli na svjetsku razinu, od Lenjina, Staljina i Tita do Castra i mnogih drugih, to je jedna od karakteristika komunizma, a ne nekakva povijest uspona sposobne osobe, to je deformacija povijesti i civilizacije, koju su jako skupo platili Hrvati, Poljaci i druge nacije kojima je oružjem nametnut zločinački komunizam, kakav smo jedva preživjeli, ako smo ga uopće preživjeli. Prava je šteta da gigantska NDH Alexandera Korba nije okupirala Gaulandov ptičji drek od Trećeg Reicha, ali tu ima naše poslovične lijenosti – stalno propuštamo povijesne prilike. Primjerice, BiH se naprosto zavukla u RH tražeći zaklon i sigurnost, a otuđeni Hrvati nikako da prigrle svoju majku.

Partizanska zasjeda Zvonimira Despota za Igora Vukića

Kao što je Franjo Tuđman za komunizma sve istine dotakao samo jedan promil, da ne izgubi glavu, da mu njegovi “ne pakuju”, tako se i novinar Večernjaka Zvonimir Despot u svojim knjigama približavao istini koliko su vrijeme i urednici dopuštali, pa danas ima veći problem sa svojim tekstovima nego s tuđim. Vjerovali ili ne, Despot je napao Igora Vukića, tog nevjerojatnog Poirota naše prošlosti, koji nepogrešivo razotkriva ubojice, kao i sve ono što vas navodi na krivi trag. Otprilike, što taj Vukić ima pisati o tome kako su njegovi doživjeli Jasenovac, u kojemu su kao Srbi dobili potrebitu medicinsku pomoći i drugu skrb, kada je on, Zvonimir Despot, prihvatio sramotnu tezu Franje Tuđmana o 60-70 tisuća ubijenih u Jasenovcu. Toliko ubijenih prije nego što su tamo partizani proveli svoj poratni genocid, uglavnom nad Hrvatima! Među ostalim, Despot je napisao i ovo: “Kad netko kraj svih mogućih istraživanja, činjenica i svega ostalog objavi knjigu pod naslovom ‘Radni logor Jasenovac’, onda je sasvim jasno da je autor krajnje tendenciozan, da je već naslovom zadao tezu koju pokušava braniti u knjizi i da sve doslovce svodi na ‘ptičji drek’ od Koncentracijskog logora Jasenovac. Što bi se on mučio zločinima, sustavom zatvaranja i ubijanja… To je netko izmislio. To su nam uvalili oni tamo u Beogradu. Kako ova  ‘istraživanja’ idu dalje, mogli bismo jednog dana dobiti i knjigu pod naslovom ‘Turistički resort Jasenovac’. Jer bi autor mogao zaključiti da se onamo išlo na odmor, nešto se radilo, malo su se zatvorenici između sebe znali potući zbog cigareta ili alkohola, mjesecima su se kave ispijale, možda je zimi bilo malo prehladno pa se netko i smrznuo, neki su se utopili u Savi jer nisu bili plivači… I došli bi do toga da je Jasenovac zapravo bio ustaški turistički eksperiment.” Despot se zalaže za revizionizam koji će biti utemeljen na činjenicama i dokumentima, a Igor Vukić je upravo taj koji ide za istinom na temelju dokumenata i izjava svjedoka. Zamislite tu Despotovu “nacionalno odgovornu pamet” – napada  akademika Josipa Pečarića i biskupa Vladu Košića. Vukića je u Saboru u srijedu žestoko kritizirao i Milorad Pupovac, koji bez srama svima nama nameće svoju osobnu istinu o Domovinskom ratu, što je izazvalo prosvjed Steve Culeja. Pupovac bi kao manjinski zastupnik trebao nastupati u ime svih Srba u Hrvatskoj, ali je to sve više upitno, jer se postavlja pitanje tko zastupa velik broj Srba u Hrvatskoj koji su se priključili obrani Hrvatske od srbijanske agresije, koji ne podržavaju teze Milorada Pupovca. Čije mišljenje ova država treba poštivati u većoj mjeri?

Da više čita nego što piše, Despot bi znao što je to bio radni logor u Trećem Reichu i da se mogao uspostaviti samo na zahtjev nacista, i da je zapovijed za formiranjem Radnog logora Jasenovac inicirao najviši vrh Trećeg Reicha 20. siječnja 1942. na famoznoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Nije Adolf Eichmann bio dizajner Konačnog rješenja, koje mu pripisuju. Istina, u partijskom zapisniku te komunjarske sjednice stoji da se protivio preseljavanju Židova, ali se to krivo interpretira. Eichmann nije želio da transporti Židova opterećuju željezničku mrežu, koju je trebao za transport trupa, vojne opreme i svega drugog. Zbog toga su topologiji logora dodani povremeno popunjeni kampovi uz glavne pruge, za privremeno “oslobađanje” vlakova za potrebe hitnog transporta vojnika i vojne opreme. Tek nakon te sjednice, u proljeće 1942. počinju pripreme za Radni logor Jasenovac, pa tako lokalno stanovništvo pomaže u gradnji nasipa uz Savu. O tome postoji pisana dokumentacija. Vukići zapravo nisu bili u Radnom logoru Jasenovac. Nakon partizanskog i četničkog pokolja nad katolicima i muslimanima Prijedora, Potkozarja i Kozare, uslijedila je njemačka intervencija u tome području, pa se Vukići sklanjaju u kamp za radnike i kažnjenike angažirane na uspostavi Radnog logora Jasenovac, koji je u svojoj široj topologiji obuhvatio lokalne manufakture i neke ekonomije južno od Zagreba. Prostor spavaonica za radnike i za kažnjenike osuđene ili posuđene na rad, pretvoren je u prihvatni centar za sve izbjeglice Potkozarja i Kozare – četničke i partizanske junačine ostavili su žene i djecu na milost neprijatelju. Na njihovu sreću, djeca su se pojavila uglavnom južno od Zagreba, pa su dobila pomoć ustaških institucija, Caritasa i Crvenog križa – većina djece udomljena su u zagrebačkim obiteljima. Značajan doprinos dugujemo Diani Budisavljević, našoj humanitarki austrijskog podrijetla. Već slijedeće godine dogodio se pad Italije, pa se može reći da Kord zapravo godinu dana Radnog logora Jasenovac uzdiže iznad dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti. Jasenovac je bio mit sve dok ga nisu preuzeli antifašisti i pretvorili u jezovit logor smrti. Teze Igora Vukića krenule su kao korektna obiteljska predaja, ali su danas potkrijepljene s dokumentacijom i znanstvenim istraživanjima, čime je isti znanstveni istraživač zadužio hrvatsku naciju. Zvonimir Despot je od onih novinara koji pažljivo grade svoj kult velikog desničara, koji takvo svoje izdanje i izdavanje naplaćuju. Danas su žestoki tuđmanovci, jer se to danas nosi i u “bivšoj” Partiji, gdje žale što nad Hrvatima nije provedeno Konačno rješenje. Naravno, kada isplivaju najosjetljiviji dokumenti o lažnoj Tuđmanovoj pomirbi, Despot će tvrditi da je prvi prepoznao Franju Tuđmana kao šefa Labradora u SRH/RH.

Korbačov

Alexander Korb pridodaje se rafinirano, tako da sa svojim lukavim tezama često prevari i one koji uvažavaju Ustaški pokret kao oslobodilački. Kada vam Nijemac izjavi “da bi se svačije srce trebalo slomiti zbog toga što je postojalo mjesto u hrvatskoj povijesti u kojemu je tolika količina ljudi izgubila život”, onda je posve jasno kuda taj smjera. Jer, svim je ljudima nepovratno slomljeno srce već zbog toga što se dogodilo u logorima smrti Auschwitz, Dachau, Treblinka i tisućama drugih mjesta na kojima su njemački nacisti ubijali Židove, Rome, pa i Srbe, pa i Hrvate. Njemački povjesničar Alexander Korb predavač je na Katedri za modernu europsku povijest na engleskom Sveučilištu u Leicesteru i zamjenik direktora na Stanley Burton Centre for Holocaust and Genocide Studies. Autor je knjige “Im Schatten des Weltkriegs: Massengewalt der Ustaša gegen Serben, Juden und Roma in Kroatien 1941-1945”, pa uskoro u našim knjižarama možete očekivati naslov “U sjeni svjetskoga rata: masovno nasilje ustaša protiv Srba, Židova i Roma u Hrvatskoj”, koji će Hrvatima prezentirati misiju Alexandera Korba. Boravio je Hrvatskoj godinu dana – 2000. se pridružio “Antiratnoj kampanji”, vjerojatno pogađate kojoj i kakvoj.

Koliko se zna, prva je Jugoslavija ušla u pakt s Hitlerom. Kako je posvjedočio sam Vladimir Bakarić, u svojoj znamenitoj ispovijedi pred TV kamerama, britanska mreža provela je u Jugoslaviji državni udar, pa su uslijedili Travanjski rat i njemačko bombardiranje Beograda, slom Jugoslavije u samo nekoliko dana, uključujući brzu okupaciju od strane njemačkih i talijanskih formacija. Korb je previdio nešto sitno, okupaciju: “NDH nije bila takozvana, kako se opisuje, nego stvarno nezavisna država”. Nema više one tvrdnje da NDH nije bila niti nezavisna, niti država niti Hrvatska – gradi se novi projekt hrvatske krivnje. Korb previđa i pokolj hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu i razloge nastanka Ustaškog pokreta, koji je tako nazvan na matrici ustanka protiv velikosprske represije. Zar nisu mnogi Židovi ušli u Ustaški pokret zbog srpske, srbijanske i jugoslavenske segregacije prema Židovima? Ne, Korb ide zacrtanim stazama: “Politički cilj ustaškog režima bilo je uništenje manjina koje su živjele u NDH i stvaranje etnički homogene hrvatske države”, a onda ipak govori o njemačkoj okupaciji, o talijanskoj okupaciji, o jako složenoj situaciji na prostoru NDH. Po Korbu, ne trebamo slijediti događaje, nego kronologiju događaja, a svi dobro znamo tko je kronologije sastavljao. Gdje su se zagubili Velebitski ustanak i njegovo gušenje u krvi. Kako nam Bajruši interpretira Korba, izjavio je da prihvaćena “kronologija pokazuje kako su najprije ustaše počinili masakre nad Srbima u nekim dijelovima države i takvi njihovi postupci izazvali su reakcije i oružani otpor srpskog stanovništva. Kako se širio otpor Srba, jačala je i paranoja kod ustaša te se često događalo da su lokalne ustaške postrojbe kretale u akcije odmazde nad srpskim stanovništvom, i to bez toga da su dobile zapovijed iz Zagreba. Od početka je ideja vlasti u NDH bilo protjerivanje Srba i kako je jačao otpor srpskog stanovništva, tako se pojačavalo ustaško nasilje nad pravoslavnim stanovništvom.” Veliko je pitanje jeli Korb zaista to tako formulirao ili ga tako reinterpretira Bajruši. Prema Korbu, to ipak nije bio genocid, jer “nema dokaza da je postojao master-plan za sustavnu likvidaciju srpskog stanovništva u toj državi”. Ali su po Korbu likvidacije Srba poprimile razmjere genocida. “Istodobno dok su lokalne ustaške postrojbe ubijale po srpskim selima, u domobranstvu su se zgražali nad tim zločinima, a u vladi u Zagrebu se razmišljalo o preseljenju Srba u Srbiju. Drugim riječima, u trenutku kada je uspostavljena NDH, ustaški režim nije imao koncept što napraviti sa Srbima, a kasniji zločini u velikoj su mjeri bili posljedica eskalacije oružanog sukoba unutar države.” Korbov biser: “Ustaše su napadali Srbe i Rome, a četnici Muslimane, dok partizani nisu sudjelovali u takvoj vrsti nasilja”. Nema veze što su četnici i partizani 1942. zajedno poklali Prijedor i okolna mjesta. Korb previđa okupaciju kada je ona bila najžešća, pa tako ubacuje svoju tezu o građanskom ratu u NDH. I, sve te ideje pokupio je u RH kada su na vlast došli Ivica Račan i Stipe Mesić. Sve laži o nekakvom građanskom ratu u RH 90-ih, Korb projicira u našu prošlost 40-ih. I može biti uvjerljiv, jer su mjesto radnje i odnosi skoro isti. Ne može napraviti neku veću pogrešku. Zagreb je tu gdje je bio i za NDH. Pun sovjetske i britanske agenture, kao i za NDH.

Korb nema blage veze o Jasenovcu

Iako je odluka o osnivanju Radnog logora Jasenovac donešena početkom 1942., iako je prošlo pola godine dok isti logor nije pušten u (proizvodni) pogon, Korb sve pomiče za godinu dana: “Jasenovac je osnovan u kolovozu 1941., a prvi ustaški masakri dogodili su se još u travnju i u tih nekoliko mjeseci već su počinjeni brojni užasni zločini. Jasenovac nije bio početak, ali je case study ustaških zločina.” Korb odbija poistovjećivanje Jasenovca i Auschwitza, uz ovakvo obrazloženje: “Jasenovac je bio mjesto smrti za mnoge ljude i nije bio radni logor, bio je puno više od toga, bio je puno gori od toga. Jasenovac je imao nekoliko svrha. Ponekad je bio logor u kojem se odvijao genocid, na primjer 1942. Romi su deportirani u Jasenovac i tamo odmah ubijeni (!) Kada se radi o genocidu počinjenom spram Roma, Nijemci u tome nisu igrali ulogu (!) Naravno, jednim je dijelom Jasenovac služio i kao radni logor, tu su bile tvornice, projekti, rijeka Sava, nasipi. No, ni to ga ne čini boljim jer su mnogi zatvorenici umrli tijekom prisilnog rada. Za zatvorenike je bila velika mogućnost umiranja tijekom prisilnog rada zbog loših uvjeta. Isto tako, Jasenovac je bio tip logora u kojem se situacija ponekad znala izmaknuti kontroli. Broj umrlih zatvorenika bio je nevjerojatno velik, ponekad ne kao dio plana administracije logora, nego zbog nedostatka kontrole. Primjera radi, u prosincu 1941. Sava se izlila, dogodila se poplava i logor je uglavnom poplavljen. Tijekom toga umro je velik broj zatvorenika. Ne kažem da zatvorenike nisu usmrtili ustaše, nego rijeka Sava, no istodobno je to bio neplanirani događaj koji je doveo do pogoršanja situacije u samom logoru, tako da su ponekad i vanjski čimbenici pridonosili eskalaciji situacije i broju usmrćenih zatvorenika u logoru. Naravno, ustaše su ti koji su odlučili deportirati te ljude u Jasenovac te ih tamo držati jer je to bio ustaški logor.” – tako nam Korba interpretira Bajruši, a obojica bi trebala znati da Jasenovac kao izbjeglički centar, sabirni logor i radni logor nije profunkcionirao sve do ljeta 1942. Poplava iz 1941. nije se dogodila u logoru, jer logor tada nije postojao.

Brojevi, brojalice i plaćene narikače

“Kada se radi o stručnjacima, među koje ubrajam i svoje kolege u Beogradu … broj žrtava je nešto veći od 100.000 ljudi u Jasenovcu, mišljenja se razlikuju u tome radi li se o broju od 130.000 ili više, ali to je konsenzus stručnjaka… I prema nadbiskupu Alojziju Stepincu, Jasenovac je tamna mrlja na hrvatskoj povijesti.” – poji nam Korb ili to Bajruši stavlja Korbu u usta. Zašto je Stepinac morao znati da je zapovijed o osnivanju Radnog logora Jasenovac došla iz Berlina? Nije bio poštar! “Sve studije treba objediniti” – kaže nam Korb. A po Korbu, Bajrušiju i takvima, vjerodostojne su samo one studije koje za Jasenovac konstatiraju desetke tisuća ubijenih, pa vi dekriptirajte smisao i zadaću međunarodne komisije za Jasenovac. Jeste li proniknuli tu bizantsku lukavost jednog Nijemca ili tu negdje. Jeste li razumjeli smisao međunarodne komisije za Jasenovac? Koliko god studija objedinite u jednu studiju, ako je samo u jednoj Jasenovac označen kao logor smrti, to se prenosi i u objedinjenu studiju. Ako u smješavanju podataka dođete do prosjeka od 100 ubijenih u Jasenovcu, to je opet logor smrti. Korb ne samo da predlaže Ivu Goldsteina u takvu komisiju, nego drži da bi trebao biti predsjedavajući te komisije, što je mišljenje i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Sve dok predsjednica ne shvati da će Ivo Goldstein i domaći Židovi podržati drugog kandidata za novi mandat na Pantovčaku. Čak se niti Ivi Goldsteinu ne sviđa takva ideja. Korb posve iskreće odnose unutar Unije, ili možda ne prati situaciju, nego ide u okvirima davno zacrtane antikatoličke matrice. Suprotno tezama Korba, Poljska i Mađarska su nacionalno osviještene zemlje, a u Hrvatskoj je na vlasti udbaško – liberalna postava. Kako dopustiti reviziju prošlosti nekome tko se ne snalazi u sadašnjosti? Sramotno je glede broja ubijenih u Jasenovcu uzimati procjene Vladimira Žerjavića i Franje Tuđmana, koje se plasiraju kao primjereno umanjivanje pretjeranih srpskih statistika, a zapravo potvrđuju Jasenovac kao industriju smrti. Osobno sam se zanimao za jasenovačke popise i u dostupnim fragmetnima prepoznao mnoge krivotvorine. Nadajmo se da će digitalizacija svih popisa i cijele povijesne građe olakšati prepoznavanje krivotvorina.

Divlje ustaše

Rasprave o tome tko je počinio zločine, “civilizirane ustaše institucija i postrojbi NDH” ili “divlje ustaše”, odnosno hrvatski narod, imaju za funkciju da se izbjegne postavljanje ključnog pitanja: jeli se zločin uopće dogodio? Ukazom Ante Pavelića od 21. kolovoza 1941. ustašku odoru imaju pravo nositi pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne, Ustaške nadzorne službe, Ustaške vojnice, 13. jurišne satnije sveučilištaraca, i djelatnici u službi u Ustaškom pokretu. Zanimljivo, oni koji glede Holokausta prevaljuju odgovornost Nijemaca i Talijana na Hrvate i Poljake, ne žele da se krivnja utrpa samo ustašama – zločinci su svi Hrvati. Hrvat izvan ustaških institucija i ustaških postrojbi postaje “divlji ustaša”, što je na svoj način referenca na “ustašku zmiju u hrvatskom srcu”. Čak je i Ivica Račan rekao da smo za Beograd svi mi ustaše. Korb brani jednu perfidnu igru. Naime, sve institucionalno, njemačko, talijansko i ustaško, uključujući njemačke i talijanske postrojbe, uključujući i ustaše, uključujući i četnike i partizane, nije počinilo nikakve zločine, nego su zločine počinili “divlje ustaše”, odnosno Hrvati izvan institucija i regularnih postrojbi. To je ta lukavost osviještenog Nijemca, koji vas postrance tapše po ramenu, jer je Pavelić ostao s Hitlerom do njegovog kraja, a kada se okrenete, onda vam Nijemac poput četnika zarije nožinu u leđa. U današnjim zločinačkim kampanjama za preotimanjem hrvatskih nacionalnih resursa i razbijanjem hrvatske okrenutosti domu, obitelji i Domovini, najglasniji su Nijemci i Talijani. Eto, tome se pridodaje i Zvonimir Despot, koji napada hrvatsko civilizacijsko opredijeljenje “Za dom”. A za dokument koji dokazuje postojanje “divljih ustaša” uzima se presuda “divljem ustaši Hasanu Dubici” iz Vrpolja broj 313/46 od strane Okružnog suda u Banjoj Luci od 21. prosinca 1946. Naravno da se ustaše vraćaju u zemlju nakon Travanjskog rata i da tada nisu mogli počiniti zločine, pa je rezervna opcija “protoustaša” i/ili “divlji ustaša”, koji okolo ubija nevine Srbe čim je čuo njemačke bombardere u naletu prema Beogradu. “Divlji ustaša”, desetke kilometara daleko od najbližih novina, bez radija i goluba pismonoše, ima šesto čulo – nepogrešivo je pogodio čiji su to zrakoplovi i koga će bombardirati. Znate, kako to vide Korb i slični pobornici totalne disperzije Holokausta, nisu četnici i partizani poklali Ramu, što je izazvalo osvetničku reakciju Hrvata u susjedstvu, nego su nakon hrvatskih zločina izvan Rame četnici i partizani poklali Ramu. Poštedjeli su zločince u susjedstvu Rame! Partizani su Hrvatima Rame i okolice donijeli kavu i namirnice – tvrdio je Slavko Goldstein. I dobro da je to izrekao, jer je s takvom izjavom pokazao koliko možemo vjerovati njegovim ostalim konstrukcijama, a napose onima o Šaranovoj jami i Jasenovcu. Kako vrijeme prolazi, a protuhrvatske laži gube partijsku nedodirljivost, nelogičnosti teza poput Korbove sve više dolaze do izražaja.

Gdje su se zametnuli divlji nacisti?

Jesu li baš svi četnici najgori primitivci, pa nema potrebe da govorimo o “divljim četnicima”? Što je s “divljim nacistima”? A ne, Holokaust su u Trećem Reichu proveli nacisti, dok su ostali Nijemci bili pitome bubice, koje su ginule za Adolfa, ali znate, treba sve to prevaliti na divlje Hrvate i divlje Poljake. Jedno je posve sigurno: srpska klanja i srpsko divljanje nad nesrpskom populacijom u NDH pojačano je 24. lipnja 1941. godine, što se prezentira kao Vidovdanski ustanak. Vidovdanske ustaše! Dogodio bi se i da je Jugoslavija ostala u paktu s Hitlerom. Zapravo su zvjerstva Srba prema ne-Srbima krenula ranije, kada su potvrđene pripreme za pakt s Hitlerom, s početkom 1941. godine. Ekipa pretovara krivnje prepoznaje “reakciju nevinog naroda na zločine Hrvata Mije Babića i Ive Herenčića”, koji će poslužiti za tezu o “divljim ustašama”. Čak nije nužno da su počinili neki zločin, ali se zna da su nosili ustaške oznake. Svi osvetnici u odnosu na tiraniju prve Jugoslavije i velikosrpskih koljača, proglašeni su “divljim ustašama”. A opet, zašto prve “divlje ustaše” ne bi nosili ustaške oznake, ako ustaša prije toga nije počinio nikakav zločin? Imamo onu proširenu dogmu o nasljednom grijehu, koja se razvlači sve do pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu. Jeli svaki ustaša postao zločinac čim je ušao u Ustaški pokret, ili je to postao kasnije, nakon što je neki ustaša počinio prvi ustaški zločin? Jeli nakon toga svaki Hrvat ustaša u negativnom smislu? Jeli Srbin zločinac čim se takav rodi, ili je to nakon prvog četničkog zločina? Ili je to nakon njegovog osobnog zločina? Jeste li razumjeli kuda pretovar vodi? U toj reviziji povijesti, padaju teze da su domobrani rastjerali ustaše. Dobro, a tko je to onda smaknut na Bleiburgu i na našem Križnom putu, zapravo u našem Križnom vremenu? U rujnu 1941. Ministarstvo unutarnjih poslova NDH izdaje obavijest za tisak o izvršenju smrtne kazne strijeljanjem nad Smajilom Jusićem i Ivanom Gržanićem, jer su “samovoljno ubijali grčko-istočnjake te iste pljačkali”. Ali, eto, to se ne uzima za dokaz da Ustaški pokret nije podržavao i/ili provodio zločine, nego se prezentira kao dokaz postojanja “divljih ustaša”, odnosno genocidnosti hrvatske nacije. Nije lako.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Konačno rješenje Nenada Stazića

Objavljeno

- datum

Stazić se ne može odlučit – koji mu je uzor draži: Tko je više pobio Hrvata – Drug Marko ili Simo!?

 VELIKA KOALICIJA PROTIV DIREKTNE DEMOKRACIJE    “Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito” – napisao je Nenad Stazić, prvak one iste stranke koja predlaže onemogućavanje referenduma za važnija pitanja, što je ismijavanje direktne i svake druge demokracije.

Širenje nacionalne nesnošljivosti dolazi od osoba koje se prezentiraju kao antifašisti i zaštitnici ljudskih prava – ako ne stvore neku incidentnu situaciju, njihova uloga društvenih arbitara postaje nepotrebna. Proklamirana demokracija ne može to promijeniti, jer se realizira kao vlastita suprotnost. Tranzicija je zapravo Hegelova psudomorfoza. Komunistički jednopartijski sistem popunjava višestranački okvir, a protuhrvatska sadržina ostaje. Ove će se godine konačno razotkriti da HDZ i SDP vladaju u okvirima tajne “velike koalicije”. Kao što to naglašava Vinko Vukadin, Hrvat ostaje zarobljenik svog prvog glasovanja, jer ne želi priznati da je već tada postupio krivo. Svatko želi da je dao neki pozitivan doprinos, pa sam sebe nadrogira da je stranka kojoj je neoprezno dao svoj glas spasila zemlju.

Više smo puta čuli žalopojke lažnih antifašista što nisu do kraja proveli genocid nad Hrvatima. Plač vodećeg SDP-ovca Nenada Stazića za tim što 1945. nije provedeno konačno rješenje, izazvao je zaprepaštenje svih dobronamjernih stanovnika Lijepe naše. Šef SDP-ovog kluba zastupnika Arsen Bavk ničim nije pokazao da ga smeta Stazićevo prolijevanje žuči. Naprotiv, na licu “matematičara” Bavka moglo se iščitati zadovoljstvo. Ima taj svoju računicu. Bavk povremeno koristi rječnik Voje Šešelja, pa nam tako udbaše HDZ-a podmeće kao ustaše. Jeste li se ikada zapitali zašto prividnom kroatiziranju HDZ-a pridonose komunjare? Što takvi poput Nenada Stazića misle o tome da se konačno rješenje provede nad njihovim nacijama ili na razini identiteta ili interesne skupine kojoj oni pripadaju? Slijedom takve logike, manjinske zastupnike Srba u Hrvatskom saboru možete jednostavno ukinuti tako da zamolite sve Srbe da napuste Hrvatsku. Tako nam s grbače možete skinuti i mnoge “socijaldemokrate”.

Velika koalicija udbaša i komunjara

Već četvrt stoljeća bezuspješno uvjeravam Hrvate da je tranzicija laž, da u SRH/RH vlada tajna “velika koalicija” udbaša i komunjara, odnosno da su HDZ i SDP dogovorno stvorili privid višepartijskog sustava. Hrvata je nemoguće uvjeriti u bilo što. Morate ga ubijediti! Tranzicija je ostala u okvirima Hegelove psudomorfoze. Prikriveni jednopartijski sistem mijenja svoje pojavne oblike, a protuhrvatska sadržina ostaje. Najave HDZ-a i SDP-a da će pojednostavniti svoju vladavinu kroz otvorenu “veliku koaliciju” može im donijeti probleme, jer se izigrani lijevi i desni glasači mogu u još većem postotku okrenuti Živom zidu i Mostu. Dakle, potvrđuje se istina frankera Bože Ivoševića da i manjkav aktivizam donosi pozitivne promjene. Bez obzira koliko će Ustavni sud odgoditi ili onemogućiti referendum, jedan veliki cilj već je dostignut – razotkrivena je dogovorna vladavina udbaša i komunjara. Kako suzbiti direktnu demokraciju, kako prirodno referendumsko odlučivanje o najznačajnijim pitanjima svesti na besmisleno referendumsko odlučivanje o marginalnim problemima? Naravno da banda mora mijenjati Ustav RH, što se može provesti samo uz dvotrećinsku podršku u Saboru, pa će se tako razotkriti zločinački poduhvat Ivice Račana i Franje Tuđmana iz 1989/90. u smislu opstrukcije tranzicije. Divlji kapitalizam pokazao se gorim od komunizma. Takozvana “Tuđmanova pomirba” zapravo je maska Labradora. Hrvati su zaboravili da je šef Partijske škole Ivica Račan obavio posao 1972. godine, nakon gušenja Hrvatskog proljeća, a general JNA Franjo Tuđman bio je jedan od onih koji su obavili posao iz svibnja 1945. Najveći hrvatski domoljubi smaknuti su 90-ih u okvirima takvog “državotvornog” pokreta. Hrvati su nasjeli na priču da se na hrvatskom državnopravnom prostoru može formirati neka druga država, onako kako su nakon obavljenog posla u svibnju 1945. odvojene “Sovjetska Slovenija” i “Sovjetska BiH”, a kasnije unutar BiH nekakva Republika Srpska. Posao iz svibnja 1945. obavljen je jako temeljito, ali su ubojice morale formirati bilo kavu hrvatsku republiku, na koju se Jugoslavija državnopravno naslanjala. Većina Hrvata drži se svojih predrasuda o samostalnoj srpskoj državi utemeljenoj na Beogradskom pašaluku. U Europi je najstarija hrvatska državnost, Hrvati su najstarija europska nacija, i to je jedini razlog zašto posao iz svibnja 1945. nije obavljen još temeljitije. Posve znakovito, u Zagrebu je samo zapovjednik HOS-a Ante Paradžik smaknut kao četnik.

Drugarsko neuvažavanje drukčijeg i Drugog

Kako spodobe poput Nenada Stazića onemogućiti da uđu u “naš” parlament, gdje godinama prolijevaju svoju žuč i svoje osobne frustracije, moguće i one obiteljske ili tu negdje. Otvoreno obnavljaju komunističku psihozu straha. Šlampavo je obavljen posao iz svibnja 1945. godine, koja još uvijek traje upravo zato da se posao temeljito dovrši. Kako naplatiti ljetovanje nekome tko vam prijeti s konačnim rješenjem? I sve je to jedna ista mišolovka za Hrvate. Naši nas neprijatelji prisiljavaju da stalno brojimo krvna zrnca i tako izazivamo podozrenje svjetske Javnosti. Ne dopuštaju da Lijepa naša bude sanjana oaza uvažavanja drukčijeg i Drugoga. Odnosi stoje još gore: moramo voditi računa o nacionalnosti i vjeroispovijesti članova šire porodice i/ili šire intersne skupine nekog dužnosnika, pa tako zaviriti i u nacionalnu strukturu njegove šire bande, a na kraju nam o glavi radi i nekakav masonski Borg, pretežito popunjen Hrvatima s dugim hrvatskim korijenjem, sve pod sumnjivim opravdanjem da je bolje da nas kradu Hrvati nego Srbi. Kvaka je u tome da to ruši kvalitetu života i za Srbe u Hrvatskoj, ali to mnoge Srbe ne smeta, jer uglavnom imaju negativan odnos prema svemu hrvatskom – svaka krađa slabi Hrvatsku i poništava samu ideju hrvatske države kao socijalne i svake druge pravde.

Od Srba možemo pobjeći samo u budućnost

Zašto volim znanstvenu fantastiku? Pa, u onim inteligentnim pričama nema Hrvata i njihovog suicidnog prosipanja državnopravnih stečevina. Bonus je da u SF-ovima nema niti Srba. Lako za Hrvate, ali da nema Nebeskog naroda, to baš nije priča o prihvatljivoj vasioni, barem na razini obrnute diskriminacije u SRH/RH. Pošaljem prosvjedni hotmail autoru, a on mi daje razumno objašnjenje: Srba nema jer su otišli za Hrvatima! Da Hrvati presele na Mars, Srbi bi krenuli za njima, da ograde svoje. Nekako je šteta da u znanstvenoj fantastici nema Srba. Izostala je velika zabava. Zamislite da se na sve strane teleportiraju kosti Lazara i Rastka.  Možete li zamisliti četvrti milenij, kada će čovjek kolonizirati Mars ili Veneru, a Srbi će i dalje s volovskom zapregom okolo vući svete srpske kosti. I vrebati ustaše. Apsolut čeka da se k njemu teleportiraju svi ti izabrani narodi, a oni se grčevito drže plijena na Zemlji. Doći će vrijeme da hrvatske kućanice neće gledati turske sapunice, nego turske SF-filmove, a Srbi će nas svejedno mučiti sa svojim znanstvenim istraživanjima poput onoga kako je Lazar stigao na Kosovo prije nego što se znalo da su Turci tamo. Seljačina uz Moravu nije imao niti konja. Morao se zaputiti mjesec dana ranije! Možda je teleportiran? Dakle, da se vratimo barem u tu SF-budućnost, da padne poneki bonus. Recimo, kako bi veličanstveno izgledala bitka hrvatskih i srpskih međuplanetarnih brodova iznad Beograda? Ode Ada Ciganlija u tri stričke pinine! A osobno sam tamo podigao spomen ploču grupi hrvatskih studenta iz prve Jugoslavije, koji su tamo mučeni obješeni za noge, ostavljeni da tako umru. Bojim se da će Hrvati tek u mileniju Apokalipse dočekati  bojno polje u Srbiji. Bolje ikad, nego nikad. Makar i na Sudnji dan za sve nas. Eto, shvatili su Srbi da Kosovo nije njihovo, ali da su tamo Hrvati, tamo bi se vodio rat do istrijebljenja. Napredovali su znanost i tehnologija i u realnom životu, svaka nova podjela rada i nerada donosila je novu formaciju, dok su velike seobe naroda ubrzavale i usporavale civilizacijske procese, a kod nas se u osnovi ništa ne mijenja: Srbi nam dulje od jednog milenija parazitski ostaju za vratom, a njima se danas pridodaju orjunaši, komunjare, osobe iz promućkanih brakova i svi ti pojedinci bez jasnog identiteta na razini nacije, religije, rodne pripadnosti i svega drugog, ne i drukčijeg u civilizacijskom smislu, jer je istovremeno riječ o interesnim skupinama, okrenutim protiv sveukupnog boljitka svih stanovnika Lijepe naše, sve u službi naših neprijatelja u susjedstvu i na svjetskoj razini. Imajući u vidu podjelu rada i nerada, kao i raspodjelu moći i nemoći, nema šanse da zaustavimo snažno pokrenut proces ispražnjavanja Hrvatske od Hrvata. Da se ipak prijavimo za koloniziranje Marsa?

Kako se oteti tom smrtonosnom višemilenijskom zagrljaju srpstva i prilično upitnog agresivnog srpskog kršćanstva, koje zapravo kršćanstvo nije? Prema Srbima moramo zauzeti negativan stav već zbog činjenice da su mnogi Hrvati posrbljeni, pa tako Srbi ne mogu biti nekakva velika kvaliteta. Kuda pobjeći, kuda se skloniti? Jer, ako svi Hrvati odsele u Irsku, za njima će doći i Srbi, ograđivati što je njihovo, i živjeti ugodno kao lovci na hrvatski fašizam u Irskoj. Već smo kao antički fašisti Perzije za vratom imali slobodarsko tursko pleme Srba. Porfirogenetovo spominjanje Turaka u susjedstvu Hrvata razotkriva tajnu srpskog podrijetla. Ne odnosi se na Mađare, nego na Srbe. Hrvati Irana nisu mogli podnijeti nametnički karakter tadašnjih dalekoistočnih turskih antifašista, pa su se u stoljeću sedmom prije Isusa zaputili prema Haranu, koji je bio Njemačka tog vremena. Baš u Isusovo vrijeme pročulo se da Hrvati žive u zaleđu Ugarita i da su prevladali u okolici Damaska, pa su se u strahu da bi ta glasina mogla stići do turskih plemena sklonili u Kaspijski bazen. Kad tamo, Čobani iz Azije čekaju ih već nekoliko stoljeća. Prestravljeni Hrvati pobjegli su u Zakarpaće, a srpski Turci idu za njima. Hrvati se sklone u područje današnjeg Krakova (Hrvat), a Srbi uskoro u susjedstvu podižu svoje logore. Nisu Hrvati prihvatili poziv bizantskog cara Heraklija da potisnu Avare u Dalmaciji i Sclavoniji, kako piše njegov slijednik Porfirogenet, nego su pobjegli na jug, što dalje od Srba. Ali, evo Srba ponovno za Hrvatima, pa su se pastiri “žedni” soli zaletjeli sve do Soluna, koji u svojoj predaji brkaju sa Solinom i Tuzlom, i tako su Srbi počeli svojatati hrvatske zemlje Dalmaciju i Bosnu. Bugarski car Simeon odlučio je natjerati Srbe da žive od motike, a oni se poberu i evo ih na imanjima hrvatskog kralja Tomislava! Mi gladni! Radite nešto! Turski Srbi dočekali su srodne Turke raširenih ruku i postali udarna postrojba turskih prodora u Hrvatsku. Igrom moćnika, dobili smo i cincarskog kralja, kao nekakvu europsku porugu našem antičkom državnopravnom naslijeđu, da bi Srbi kao svoj feudalni leno zacrtali cijeli prostor obje Jugoslavije. I, što na kraju reći, imajući u vidu besramnu iskrenost Nenada Stazića? Pa, ako se Hrvati žele žrtvovati za boljitak barbarske Europe, trebaju odseliti na Antarktik. Dobro, bilo bi suza, bilo zbog odlaska Srba iz Hrvatske ili samo iz Hrvatskog sabora, ali moramo svi učiniti takvu žrtvu i stoički podnijeti odlazak naroda koji nam već nekoliko milenija dobronamjerno radi o glavi. Moj je osobni prijedlog nešto blaži, civiliziran – neka u RH u smislu početnog stanja ostanu samo oni Srbi (i njihove obitelji) koji su bili hrvatski branitelji, i oni koji su na sličan način iskazali lojalnost prema hrvatskoj državi. A ako netko od ostalih Srba, orjunaša, četnika i komunjara izrazi želju da se nastani u hrvatskim zemljama, treba proći provjeru, onakvu kakvu Ameri provode za svoje useljenike – moraju znati na pamet uljepšanu povijest SAD-a i uvjeriti ispitivača da zaista vole tu zemlju. Kako su Srbi bizantski mudrijaši, kako su komunjare i petokolonaši 90-ih bili tihi kao bubice, svi spremni na svako glumatanje, predlažem testiranje pod hipnozom.

Prebjezi i poučak Saucha

Prijedlog novih izbornih pravila ne rješava jedan od osnovnih problema “demokracije” u RH: prebjezi, stranački i koalicijski. Zastupnik dođe na vlast u okvirima jedne stranke i/ili koalicije, a onda sramotno izigra izbornu volju i prelazi u drugu interesnu skupinu. Ivan Sinčić, Ivan Pernar i Branimir Bunjac strahuju od najgoreg – da pod labelom Živog zida u Sabor uvedu infiltrante drugih stranaka, odnosno udbaše i komunjare. Svima je jasno da će Živi zid pobijediti na slijedećim parlamentarnim izborima, ali isto tako znamo da neće formirati parlamentarnu većinu, niti dobiti mandat za sastavljanje nove Vlade RH. Dvije stranke koje trenutno slove kao najveće kupovat će zastupnike Živog zida i njegovih postizbornih koalicijskih partnera. SDP i HDZ već su ubacili svoje infiltrante i u Zid i u Most, kao što je Udba 90-ih popunila sve stranačke opcije u SRH/RH. Možete li zamisliti da će oni koji mrze sve hrvatsko imati obzira prema današnjoj političkoj i drugoj volji hrvatske nacije? Živi zid pokušava pronaći način da stranka carini odlazak prebjega, nakon što takav uđe u Sabor na listi Živog zida ili pripadne koalicije. Onaj pripadnik Živog zida koji u značajnim pitanjima neće podržati vodstvo te stranke, ili će prijeći u neku drugu stranku, bit će novčano penaliziran. Kako? “Onaj tko hoće biti na listi Živog zida morat će potpisati bjanko zadužnicu na milijun-dva kuna, koja će se aktivirati u slučaju odlaska istog iz stranke ili glasovanja protivno uputama stranke.” Najprije bi se naplatila zadužnica, pa tek onda prebjeg može pokrenuti spor o valjanosti te zadužnice i tužiti Živi zid za stjecanje bez osnove. Goran Ćular napominje da je ustavno pravo zastupnika da glasuje kako želi, kao i pravo da ulazi i izlazi iz političkih stranaka. Opet dolazimo do toga da je problem Ustav RH, jer je prilagođen za potrebe naših neprijatelja. HDZ će jednostavno prebjezima nadoknaditi zadužnice, i tako relativno jeftino financirati izbornu pobjedu nakon izgubljenih izbora. Zar nije HDZ postizborno kupio cijelu stranku – HNS? S novcima svih nas! Koliko će koštati Zid i Most, i trebaju li te stranke potpisati zadužnice svima nama?

Jednom budala, uvijek budala

Otuđenog Andreja Plenkovića mrze i ne-Hrvati samo zato što je u određenoj mjeri podrijetlom Hrvat, ali ta činjenica teško dolazi do njegove narcisoidne svijesti. U svega 20 mjeseci na čelu Vlade RH, Andrej Plenković je državu i naciju nepovratno pogurnuo u provaliju, toliko da žalimo što nismo izgubili Domovinski rat – bolje bismo prošli pod otvorenom prevlašću Srba i ne-Hrvata, nego u ovome hibridnom ratu protv Hrvata i Hrvatske, kako ga prepoznaje i sam Plenković, ali ne može pogoditi od kuda to dolazi, da je danas osobno protiv ove zemlje ključni igrač na terenu, da je prodao utakmicu i da aktivno sudjeluje u namještanju rezultata. Današnja Plenkovićeva pljačka kroz lex Agrokor pokazala se većom od one privatizacijske iz 90-ih. “HDZ je veliki Borg” – kaže nam Mate Mijić. Izuzimajući Most, Borg čine sve stranke koje su obnašale vlast.

Plenkovićev nekrolog

Stierov govor na Saboru HDZ-a prenosim skraćeno. Naš problem je “stara paradigma povezanosti političkih, ekonomskih i obavještajnih struktura, koje su onemogućile tranziciju iz dogovorne ekonomije socijalizma u pravu, istinsku, slobodnu tržišnu ekonomiju. Naš današnji najveći problem zove se klijentelizam, odnosno ortački kapitalizam. S borbom protiv populizma borimo se protiv klijentelizma, tako se borimo i protiv elitizma. Dičimo se vjerom naših predaka, mi se nikada ne smijemo sramiti toga što smo kršćani. Upravo nam kršćanske vrijednosti daju orijentaciju i snagu da se opredijelimo za slobodu.”

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno