Poveži se

Društvo

Teroristi ne ubijaju zbog vjere. Riječ je o nečem sasvim drugom…

Objavljeno

- datum

UN je upravo pozdravio inicijativu partnerstva s tehnološkim divovima Facebook, Microsoft, Twitter i YouTube kako bi razvili rješenja za borbu protiv terorizma online. Ipak, kako se saznaju nove pojedinosti o nizu terorističkih napada na Zapadu, jesmo li možda previdjeli ljudski usredotočena rješenja i pristupe suprotstavljanju nasilnom ekstremizmu?

Posljednji napadi još jednom pokazuju skup obilježja koje dijele ekstremisti, koji sebe vide kao muslimanske mučenije. Dok su neki analitičari proširili svoje istrage izvan područja ideologije – crtanje demografskih paralela, na primjer – jedna ljudska osobina ostaje uglavnom neistražena: sramota.

Nakon što je upucao policajca i skrenuo niz autocestu u ukradenom vozilu, Ziyed Ben Belgacem nazvao je svoga oca. “Tata, molim te, oprosti mi. Zeznuo sam”, molio se. Otišao je u zračnu luku Orly u Parizu gdje je vojniku stavio pištolj uz glavu i zaprijetio: “Ovdje sam da umrem u ime Allaha … (…) Bit će smrti.”

Duhovne proturječnosti

Belgacemova agresivna i kaznena povijest uključuje trgovinu drogom, oružanu pljačku, krađu i primitak ukradene robe. Posmrtni toksikološki testovi otkrili su prisutnost alkohola, kanabisa i kokaina u krvi. Moguće je da je Belgacem bio jako svjestan, i duboko pogođen, tom kaotičnom moralnom neusklađenosti.

Salman Ramadan Abedi, nedavni bombaš samoubojica u Manchester Areni, bio je redoviti partijaner koji je pio votku i pušio marihuanu, prema izjavama svojih prijatelja. Moglo bi se tvrditi da je to pomoglo suočiti mu se s osjećajem kulturalnog raseljavanja kao odvojene, druge generacije, europskog useljenika. Osjećaj da nije dovoljno Libijac ni dovoljno Britanac. Također, budući da dolazi iz vjerske obitelji, piće i droge pojačavali su u njemu osjećaj srama.

Prošlog je ljeta Mohamed Lahouaiej-Bouhlel “odgovorio na poziv ISIS-a” vozeći kamion kroz feštu na Danu Bastille u Nici, ubivši 86 ljudi. Daleko od toga da je posvećen prakticiranju islama, kao što bi mnogi mogli sumnjati, jede svinjetinu i imao sklonost alkoholu, drogama i promiskuitetnom seksu s muškarcima i ženama, prema dokazima koje je prikupila policija.

To ne zvuči kao stil života odabira samoubilačkih napadača koji umiru u svetom ratu. Sukobljeni osjećaj identiteta, povezan s nemogućim sramom, čini se da je veći poticatelj odluke da traži žrtvu.

Čak i u Saudijskoj Arabiji, tijekom islamskog najsiromašnijeg mjeseca ramazana, vlasti su nedavno osujetile samoubilački napad na ono što se smatra najsvetijim mjestom islama, Velikom džamijom u Meki, koja privlači 15 milijuna hodočasnika godišnje.

Zato provjerimo stereotip muslimanskog – ili čak radikalnog muslimanskog – terorista. Ubojstvo nevinih ljudi je zločin protiv čovječnosti, a ne samo religija.

“Nisu čak ni davali napojnice”

Otmičari iz 9/11 napada ukazuju na to da postoje dvije krajnosti među teroristima. U svojoj knjizi iz 2002. o samoubilačkim bombaškim napadima, Christoph Reuter je govorio o ekstremistima koji utjelovljuju dvije krajnosti dok su se suprotstavljali zapadnoj kulturi. U pokušaju da se zaštite od požudnih misli, neki su obložili ručnike preko slika polugolih žena koje su visjele na zidovima njihovih motelskih soba u Floridi. Drugi su plaćali pay-per-view pornografske filmove.

Prema Reuteru, upuštali su se u kockanje i plesove. U potpunom neslaganju s rasprostranom velikodušnošću karakterističnom za muslimane, nisu ni bili, s druge strane, dobri davatelji napojnica. Možda manje kontradiktorna je priča o Mohammedu Attau, jednom od otmičara koji je navodno osvojio prostitutku koju je redovito angažirao u Hamburgu.

Onda, teroristički vođa Abu Musab al-Zarqawi, tetoviran, jednosjedan, mac tata Al Qaede u Iraku: bio je zloglasni svodnik, razbojnik, teški pijanac i narkoman. S 37 kaznenih predmeta protiv njega, vratio se na islam nakon što ga je misionarska skupina uvjerila da je vrijeme da se očisti.

Od grešnika do pobjednika

Poput trgovaca ljudima koji se bore za one koji traže bolji život, ekstremistička retorika povećava mučeništvo obećanjem boljega poslijeratnog života: ulaznicu u raj koja daje čišćenje, otkupljenje, pomirenje i kraj sramote i samozadovoljstva.

Kad ima izbor između postizanja slave i propadanja kao nevažne osobe koja je pogazila povjerenje okoline, nije teško vidjeti zašto su napadači oduševljeni odlazili u smrt. Mizerno i konfliktno postojanje može se kozmetički rekonstruirati u znakovitiji mučenički smisao časti.

Ovo se ne odnosi samo na islam. U napadu na londonsku džamiju Darren Osborne, koji se zabio kombijem u vjernike u lipnju ove godine, pokušao je samoubojstvo nekoliko tjedana ranije. Život i smrt postali su manje obični kroz “herojsku” gestu moralnoga bijesa i odlučnog stava da “ohladi sve muslimane”, objavio je World Economic Forum.

Izvor: liberal.hr

Komentari

Komentari

Društvo

Ovako vam mediji ispiru mozak…

Imam jednu jako lošu vijest za vas. Ispran Vam je mozak!

Objavljeno

- datum

Sve što sve vidite, čujete i pročitate utječe na to kako će te razmišljati. Ako malo pogledate vijesti, možete pomisliti da je čovječanstvo sve gore, da je potpuno nesigurno i sve opasnije za život. Ali krenimo sa činjenicama.

Profesor sa Harvarda je napravio studiju, o tome da je upravo ovo najsigurnije vrijeme za život. Prema statistikama FBI-a od 1993. godine ubojstva vatrenim oružjem u SAD-u su pala za 39%. Broj smrtnih slučaja prilikom napada vatrenim oružjem je palo za 69%.

Ali ako gledate vijesti, Vi upravo mislite suprotno. Zar ne?

Pogledajmo sada ostatak svijeta. Broj poginulih godišnje u ratu je daleko manji nego 1950. godine. Ovo je definitivno najsigurnije razdoblje za život.

Sada jedno krucjalno pitanje. Zašto toliko negativnosti u medijima ako je život sve sigurniji?

Oni razumiju na koji način vaš mozak funkcjonira. On je dizajniran da se koncentrira samo na negativno. Razlog tome je instikt za preživljavanjem. Znači ako ima više negativnih vijesti, veča je sigurnost da će te te vijesti gledati. Tako Vaš mozak postaje sve ovisniji o gledanju negativnih stvari.
Tako da TV kompanije vrte milijune od reklama koje vi gledate, jer ste ovisni o vijestima. Izgleda kako je sve nesigurnije, ali vjerujte mi, ovo je najsigurnije vrijeme za život.

Što napraviti? Umjesto da gledate vijesti i puštate im da Vam peru mozak, vi sami možete ‘isprati mozak’ sebi. Možete početi čitati knjige, gledati dokumantarce itd., jer što god radili sebi će te ‘isprati mozak’ od te radnje. Ali ovoga puta neka to bude korisno, jer ako nastavite se hraniti njihovom propagandom, to može biti loše za vaš mozak.

Croative.net/Benjamin

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Kako to da neki Hrvati koji su za Kataloniju, preziru Hrvatsku

Objavljeno

- datum

Katalonci, frustrirani što nemaju neovisnost, imaju puno viši standard od Hrvata, frustriranih što nemaju europske plaće. Što je vrednije? 

Hrvati borbu Katalonaca za neovisnost promatraju poprilično neemotivno. I ljudima i političarima i vlastima u Hrvatskoj, nekako kao da im se ne gubi puno vremena na dramatična zbivanja u i oko Barcelone i Katalonije.

Postoji, naravno neko generalno razumijevanje Hrvata za narod koji se stoljećima, a pogotovu zadnjih nekoliko desetljeća žestoko bori za svoju kulturu, jezik, ekonomiju, pa sada želi i svoju državu. Želju Katalonaca za neovisnom državnom možemo lako shvatiti i razumjeti, pogotovu što ima dovoljno sličnosti u odnosu Madrida prema Kataloncima, koje mi možemo usporediti s nekadašnjim odnosom Beograda spram Hrvata. No, moć usporedbi se tu gubi, jer Hrvati su u stjecanju svoje neovisnosti bili primorani otići do kraja, do onog trenutka kada se u povijesti neovisne nacije stvaraju u vrtlogu rata i brojnih žrtvovanja. Nitko normalan neće takvo što poželjeti ni Kataloncima, ni Španjolcima (i Kataloncima) unitaristima, nego je želja da se ovi nekako nagode, a bez nasilja.

Katalonci: Državna i nacionalna neovisnost vrijedi najviše, daleko više od materijalizma, standarda, dobre plaće, zabave i automobila…

Ne znamo dovoljno jesu li Katalonci, poput Hrvata morali često odlaziti u pečalbu i tražiti dostojan život u drugim zemljama, no znamo da su oni najbogatiji Španjolci. Nešto poput Slovenaca i Hrvata u bivšoj Jugoslaviji. A znamo i da su Katalonci daleko bogatiji i od nas Hrvata koji se već nalaze u zajedničkoj EU obitelji. S obzirom na to da je standard Katalonaca, isfrustriranih što nemaju državnu neovisnost daleko viši od Hrvata, isfrustriranih što nemaju europske plaće i standard, nameće se pitanje; što je vrednije, imati viši standard i plaće, ili državnu neovisnost?

Na znanje i za one naše unutarhrvatske filozofe, koji se vole zgražavati oko “nametanja” zastava, himni, priča, serija i filmova iz Domovinskog rata – Katalonci su nam već dali odgovor na to pitanje. Državna i nacionalna neovisnost vrijedi najviše, daleko više od materijalizma, standarda, dobre plaće, zabave i automobila. Što će ti svi novci i blaga, ako nisi svoj na svome, vjerojatno da misle svi oni Katalonci koji su na referendumu glasali zaneovisnost.

Ima pregršt praktičnih i formalnih razloga zašto se Hrvatska ne može miješati u ova politička zbivanja na Iberskom poluotoku, pa to i ne čini, No, ipak smeta razina licemjerja kojom se sada služi većina hrvatskih političara kada moraju promrsiti nešto o Kataloniji. Uglavnom, od te teme bježe ko vrag od tamjana, ili se trude pronaći što više argumenata da kažu kako je borba za neovisnost Hrvata i Katalonaca neusporediva stvar. – Ne budimo licemjerni, sjetimo se ‘91., jedina je “nediplomatska” izjava koju smo od naših političara mogli čuti. I prilično je apsurdno da ju je jedini usudio izgovoriti političar u nestajanju, predsjednik stranke čiji je rejting ispod 1%, Darinko Kosor iz HSLS-a.

Ostali su oko Katalonije radije mudrovali i držali se Ustava. Španjolske! Jedan SDP-ovac je čak rekao da Katalonci tu ne smiju ništa, jer je Španjolska unitarna, a ne federalna država. On, dakle misli da je Hrvatska uspjela zato što je bivša Jugoslavija imala Ustav koji ju je deklarirao kao federativnu. I to kaže političar koji bi na sudbini vlastite obitelji trebao znati kako su i zašto Hrvati uspjeli. Ne zato što im je to dozvoljavao Ustav, nego podnošenjem strašnih žrtava.

Ovih dana su iz Ministarstva obrane poslali 150 pozivnica na vojnu vježbu. Radi se o probnom uigravanju procesa stvaranja vojne pričuve. Hrvatska je, naime jedna od rijetkih država koje su potpuno zanemarile tu pričuvu. Javili su se odmah mladi iz nekoliko mirovnjačkih udruga, žestoko protestirajući što MORH nije dao, istodobno i upute pozvanima kako da ulože prigovor savjesti. Nema potrebe za dramom.

Praksa je da se oni koji pismeno ulože prigovor savjesti više ne pozivaju. Država će ionako radije zvati one koji sami, bez moljakanja ili utjerivanja žele sudjelovati u obrani njezine neovisnosti. Neki od tih naših mirovnjaka, inače istodobno su puni razumijevanja za neovisnost – Katalonije. Kako to da onda preziru obranu hrvatske neovisnosti? 

PIŠE Davor Ivanković/VLM   Foto: Reuters/Pixsell 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Aleksić, Pernar i Bulj: “Koga predstavljaju saborski zastupnici, narod ili banke?”

Objavljeno

- datum

Aktualni ekonomski model u Hrvatskoj i šire, doveo je sve građane u kreditno ropstvo.  Neki su toga svjesni, jer imaju kredite koje plaćaju, ali postoje i oni koji nemaju kredit, a ipak su zaduženi preko sustava u kreditnom ropstvu. Dodamo li tomu nelegalno i bahato ponašanje banaka, koje su putem nenormalno visokih kamata oštetile građane, problem postaje vrlo ozbiljan.

Jučer je u Saboru Republike Hrvatske, zastupnik Goran Aleksić argumentirao svoje prijedloge izmjena Zakona o zaštiti potrošača, kako bi građani konačno vratili novac kojeg su im banke uzele kroz nelegalno visoke kamate.

Ne radi se o pretpostavki, nego o činjenici jer za sve postoji pravovaljana kolektivna presuda Trgovačkog suda. Presuda jasno osuđuje banke i daje puno pravo potrošačima da im se nadoknadi novac kojeg su pretplatili prilikom uzimanja i konverzacije kredita. Preko 100.000 obitelji su oštećene za gotovo 5 milijardi kuna, pretpostavka je Gorana Aleksića.

Što predlaže Goran Aleksić u tri dijela?

U prvom dijelu Aleksić predlaže da je, nakon pravovaljane kolektivne presude u korist potrošača, potrebno pravno regulirati zastaru potraživanja u privatnim sudskim postupcima, čije se uporište temelji na navedenoj presudi Trgovačkog suda.

U privatnim sudskim postupcima, točno je precizirano da nakon podizanja tužbe nastaje prekid zastare, a nakon pravovaljane presude zastara počinje teći od početka. Razdoblje prije toga se ne računa u zastaru.

U skladu s time potrebno je nedvojbeno propisati da se zastara u privatnim sudskim sporovima, koji se vode na temelju kolektivnih pravovaljanih presuda, kako u kolektivnom tako i privatnom sporu prekida, a da počinje iznova teći danom pravovaljane kolektivne presude

Drugi dio se tiče vraćanja pretplaćenih iznosa kamata i pripadajućih zateznih kamata oštećenim dužnicima na temelju nezakonitog ponašanja banaka, što je jasno navedeno u presudi Trgovačkog suda.

O čemu se radi?

Banke su jednostrano mijenjale kamatnu stopu, što je proglašeno ništetno pravovaljanom kolektivnom presudom. Potrošači su na temelju ove presude dobili pravo pokrenuti svoje privatne tužbe. Kako potrošači ne bi pokretali pojedinačne privatne sudske tužbe, potrebno je to uraditi za sve zainteresirane strane u jednom izvanparničnom postupku. Ovom drugom izmjenom se predlaže i način proračuna kamata, kao i njihovo vraćanje dužnicima.

Problem kamata

Od momenta kada dužnik više ne može vraćati svoj dug, zatezna kamata neprekidno teče, a nerijetko njena visina prelazi visinu glavnicu tj. kompletni dug. Ovim prijedlogom zakona se predlaže da zatezna kamata ne može biti veća od dospijelog obroka.

Izmjenama bi bili obuhvaćeni svi dužnici koji su sa sedam banaka ugovarali kredite s promjenjivom kamatnom stopom, bez obzira na valutu kredita. Radi se o periodu između 10. rujna 2003 i 31. prosinca 2008 godine, a kojeg obuhvaća pravovaljana kolektivna presuda.

Ove promjene bi vrijedile za sve one koji su otplatili svoje kredite ili koji ih još plaćaju, a što uzima u obzir gore navedeni period.

Osim ovih dužnika, izmjene bi obuhvatile i 55.000 osoba koje su konvertirale svoje CH kredite. Banke su prilikom konverzije na isti način nelegalno primijenile isti princip izmjene kamatnih stopa.

Kolektivna presuda obuhvaća Erste banku, Privrednu banku Zagreb, Zagrebačku banku, OTP banku, Addiko banku (bivša Hypo banka), Splitsku banku i Raiffaisen banku. Sberbanka je oslobođena optužbe jer sud smatra da nije bilo nepravilnosti.

Banke su se stavile iznad zakona

Iako je donesena pravomoćna presuda, banke su nastavile s istom praksom, ignorirajući presudu koja je izričito naglasila da tako ponašanje više nije moguće. Sve se ovo događa uz punu podršku HNB-a (Hrvatske narodne banke) i izvršne vlasti koja do sada nije ništa poduzela.

Prema zastupniku Aleksiću, do sada je na općinskim sudovima pokrenuto oko 3000 privatnih sudskih postupaka, a već do sada je bilo 100-tinjak prvostupanjskih presuda koje ide u korist građana koji su ugovorili kredite, čime su banke dužne vratiti prekomjerno plaćene kamate i pripadajuće zatezne kamate. Aleksić je u posjedu i 10-tak pravovaljanih privatnih presuda. U svim presudama je jasno rečeno da nema zastare. Pravomoćno kolektivnom presudom od 12. lipanja 2013. godine računa se da su svi potrošači upoznati s problemom prekomjernih kamata. To je moment kada građani stječu pravo pokrenuti privatnu tužbu na općinskim sudovima.

Vlada traži način kako pogodovati bankama

Iako Trgovački sud nije utvrdio retroaktivnost, Vlada Andreja Plenkovića se o ovom prijedlogu izjasnila negativno, smatrajući da se “ipak radi” o retroaktivnosti, te da prijedlozi Gorana Aleksića nisu u skladu s nekim odredbama Ovršnog zakona. Potpuno identičnu slučaj je postojao u Španjolskoj, gdje je Trgovački sud također presudio u korist potrošača, ali retroaktivnosti nije bilo.

78 zastupnika Sabora Republike Hrvatske je podržalo ovaj zakon. Bit će interesantno vidjeti hoće li svih 78 zastupnika, koji predstavljaju većinu, dići ruku i time spriječiti Vladu da sabotira ove doista korisne prijedloge za građane Republike Hrvatske.

>> Zbog roll up modela, Andrej Plenković treba podnijeti ostavku

Državna tajnica za gospodarstvo Nataša Mikuš Žigman, je i pored pravomoćne presude Trgovačkog suda, pokušala opravdati protivljenje zakonu koji će samo vratiti ono što je na nelegalan način uzeto hrvatskim građanima.

Reakcije drugih zastupnika

Nakon izlaganja državne tajnice za gospodarstvo, zastupnik kluba Mosta Miro Bulj je pozvao sve zastupnike Sabora Hrvatske da jednoglasno podrže prijedlog Gorana Aleksića.

Kao i uvijek, vrlo oštrog jezika je bio i zastupnik Živog Zida, Ivan Pernar:

“Gospođo Nataša Mikuš Žigman, dokle ćete vi i vaši jataci u Vladi lagati ovaj napaćeni narod i raditi budale od svih nas ovdje? Donesena je pravomoćna presuda da banke moraju vratiti preplaćene kamate, a banke je ne poštuju! Umjesto da vi kao zakonodavac prisilite banke da odluku ispoštuju vi ne radite ništa. Vi samo tu prodajete zjake i vrtite očima.

Kada kolega Aleksić daje konkretan prijedlog da se nepravda konačno ispravi da se ne mora svatko zasebno tužakati s bankama nego da se bankama da obveza da prihvate kolektivnu sudsku presudu vi to ne želite prihvatiti. Može vas biti sram! Sram može biti i cijeli HDZ koji odbija propustiti ovaj zakon za razliku od cijele opozicije uključujući čak i dio vladajuće većine.”

Kao i zastupnici Mosta i Živog Zida, postavlja se očito pitanje. Koga predstavljaju saborski zastupnici? Brane li interes naroda koji im je povjerio svoj glas ili banaka koje bez milosti gule već prezaduženu populaciju.

Izvrsna replika Pernara, pogledati!

(Logično.com)

 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.