Connect with us

Kultura i vjera

SVIJET BEZ BOGA JE PUT U BESPUĆE

Objavljeno

- datum

 U POVODU BLAGDANA SVETOG BENEDIKTA, 11. srpnja    U vrijeme pontifikata pape Pavla VI, sveti Benedikt proglašen je zaštitnikom Europe.

Ovaj čin daleko je od puke simboličke geste i on u sebi sadrži mnogo dublju i važniju poruku čije značenje možemo odgonetnuti samo ako upoznamo svetoga Benedikta, njegovo vrijeme i povijest Europe koja je zahvaljujući Kristovoj vjeri, kršćanskim mučenicima i njezinim promicateljima izašla iz razdoblja barbarstva i dobila prigodu civilizirati se. Narodi Europe koji su prihvatili Krista napuštali su život u čoporu i dobili priliku usvojiti nove vrijednosti koje su se temeljile na međusobnoj ljubavi, miru, poštovanju, solidarnosti i odricanju u korist bližnjih i općeg dobra.

Ratovi i sukobi među državama i narodima nisu prestali, ali ljudi su (za razliku od vremena mnogoboštva ili bezbožništva) imali duhovno utočište u Božjoj Riječi i živoj vjeri Spasitelja i od njihove slobodne volje ovisilo je hoće li to prihvatiti i u kojoj mjeri ugraditi u svoje živote.

Dobili su nadu.

>> HRVATSKA UDRUGA BENEDIKT: DANAS proslava blagdana sv. Benedikta u Splitu

„Moli i radi“ temeljno je geslo benediktinaca, reda što ga je ustanovio otac zapadnog redovništva sveti Benedikt, a o kojemu njegov duhovni sin, sveti papa Grgur Veliki kaže kako je bio „blagoslovljen i po milosti i imenu“. Životopis svetoga Benedikta koji je sačinio upravo papa Grgur Veliki, dragocjeno je svjedočanstvo ne samo o njemu, nego i o burnom vremenu u kojemu je proveo svoj ovozemaljski život i trnovitom putu kojim je Kristova riječ putem svojih misionara i naučavatelja tražila mjesto u milijunima duša diljem Europe.

Sveti Benedikt rođen je oko 480. godine, u malom biskupijskom središtu Norcia (Italija), a umro je 21. ožujka 547. godine. Njegov grob nalazi se u crkvi u Monte Cassinu i mjesto je oko kojega se na hodočašćima okupljaju deseci tisuća vjernika.

Prema predaji, živio je asketskim životom, u jednoj špilji kraj Subiaca (središnja Italija) i kao i svaki živi ljudski stvor imao je svoje napasti i iskušenja, kojih se najprije pokušao osloboditi samokažnjavanjem (navodno se jednom prigodom čak bacio gol u kupine), ali je ubrzo shvatio kako se i bez drastičnih mjera prema samome sebi, uz molitvu, post, odricanje i oslonac na Riječ Božju, može postići duševni mir. Tako je postao poznat kao asketa koji njeguje umjerenu askezu i svojim razumom i promišljanjem postiže ono za čime teži.

Proučivši monaški način života, on ga nastoji prilagoditi temeljnim zahtjevima kršćanske vjere i pri tomu u mnogima monaškim zajednicama nailazi na velike otpore i odbojnost, do te mjere da su ga pokušavali i ubiti. No, glas o njegovoj blagosti, dobroti i predanosti Kristu brzo se širio, pa su ga neke monaške zajednice zamolile da im bude duhovni otac.

Bio je to začetak Benediktinskog reda. Svoju prvu zajednicu podijelio je na 12 malih samostanskih družbi, a na čelu svake od njih bio je redovnik-otac.

Uz pomoć svojih vjernih učenika i sljedbenika sagradio je (oko 529. godine) „grad na gori“ – Monte Cassino, iz kojega se Kristova riječ u sljedećim stoljećima poput plimnog vala proširila na gotovo cijelu Europu. Benediktinci su kao sljedbenici apostola stizali i u najveće zabiti, propovijedali vjeru, ali i pomagali ljudima u svakodnevnom životu (krčeći šikare, obrađujući zemlju, podučavajući ljude načinu života u zajednici) i tako su misionari ovog reda stekli značajan ugled u slojevima običnog, siromašnog puka koji ih je prihvaćao kao iskrene vjerne sluge Božje, koji svojim djelima potvrđuju i ostvaruju ono što naučavaju.

Njihov samozatajni, skromni i skroviti način života u samostanskim zajednicama, u molitvi, šutnji i manualnom radu oplemenjen je i stjecanjem znanja u školama, čemu također poklanjaju dužnu pažnju. Ova intelektualna dimenzija (s kojom u korak ide duhovna nadgradnja sa živom Kristovom vjerom u središtu), kao i samoprijegorni rad i požrtvovnost, donijeli su im zasluženi ugled i posebno mjesto među svim drugim kršćanskim redovima.

U Hrvatskoj su se benediktinci pojavili već u 6. stoljeću, a prvi papin izaslanik na našim prostorima (opat Martin) bio je iz tog reda. Od tada do danas, dali su neizmjeran doprinos našoj kulturi i razvoju društva i nezaobilazni su i nezamjenjivi dio, ne samo vjerske, nego i svjetovne hrvatske povijesti.

Pitanje je kakva bi bila Europa (pa i Hrvatska), bez kršćanstva i benediktinaca i zato s pravo ne rijetko spominjemo KRŠĆANSKE KORIJENE EUROPE.

No, žalosna je činjenica da se Europa velikim dijelom odriče tih korijena i ne priznaje ih kao sastavnicu vlastitog identiteta, pa zanemaruje čak i povijesni značaj i očiti pozitivni upliv kršćanstva na sebe samu.

Kad kažemo „Europa“ onda se tu prije svega misli na današnje političke elite koje njeguju hedonistički i materijalistički način života. U takvom sustavu „vrijednosti“, Bog i njegove zapovijedi mogu biti samo smetnja – i zato ga oni odbacuju, ne shvaćajući da je kriza identiteta Starog kontinenta vezana upravo za činjenicu da je on (ili barem onaj njegov ekonomski najrazvijeniji dio) izgubljen u tom svijetu prolaznosti i ništavila upravo iz ovog razloga.

Knjiga našeg sveca Ivana Pavla II (Sjećanje i identitet) govori upravo o tomu: o prijekoj potrebi da se temeljne značajke našeg europskog identiteta (i u okviru toga svakoga naroda ponaosob) priznaju, prihvate i njeguju za dobro svih.

Bezglava jurnjava, glavinjanje bez svrhe i razloga, trka za materijalnim i varljiva nada da se time gradi put sreće i blagostanja, sve nas više vode u ponor ništavila, duhovne praznine i očaja, iz kojega izlaza nema ako se ne vratimo univerzalnim vrijednostima i ne učinimo ih sastavnicom svojih života.

Stara je istina da se no što je ljudskom biću najpotrebnije ne može kupiti novcem… Unutarnji mir, ljubav, poštovanje, sreća, zadovoljstvo, zdravlje, razum, sklonost žrtvi i odricanju za dobro dragih i bližnjih, ono je što nas čini LJUDSKIM BIĆIMA.

Izuzmemo li to, od čovjeka ostaje samo prazna ljuštura bez sadržaja i nade…i to u svojoj biti i nije čovjek.

Obnovljeni samostan Monte Cassino

Neće se narodi odreći Krista.

I što god vrijeme dalje odmiče, a današnje elite sve agresivnije u ime „progresa“, „ljudske sreće“  i „blagostanja“ nameću lažne „bogove“ i idole u vidu novca, materijalnih stvari ili užitaka koji postaju samima sebi svrha i vode degradaciji ljudske osobe, ljudi će se svojom slobodnom voljom, u potrazi za vlastitim ispunjenjem, identitetom i dostojanstvom okretati Bogu.

Bog je uostalom, kroz svetog Benedikta i njegove misionare obratio Europu u vremenima kad su bezbožničke horde barbara krstarile njome ubijajući, paleći i pljačkajući, a pripadnici bogatih rimskih staleža ogrezli u svakovrsnom razvratu i dekadenciji odbijali prihvatiti Krista.

Bog je stvorio Crkvu radi nas i za nas.

I bilo je kako je rekao: „Ti si Petar-Stijena  i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće  je nadvladati…“ (Matej 16:18)

Amen

Zlatko Pinter

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

(VIDEO) Beskućnik pronašao 10.000 dolara, pa ih vratio vlasnici milijunašici: A onda je uslijedilo…

Objavljeno

- datum

 INSPIRACIJA BAŠ ZA BOŽIČNO VRIJEME   Elmer Alvarez, beskućnik iz New Havena, pronašao je ček od 10.000 dolara na ulici. Iako nije imao ništa, odlučio je novac vratiti pravom vlasniku.

Kako se ispostavilo, ček je pripadao Roberti Hoskie, američkoj milijunašici iz New Havena. Oduševljena djelom Alvareza željela je učiniti mu nešto posebno.

Prenoseći uživo na Facebooku, Hoskie mu je uručila nekoliko poklona koje nikada neće zaboraviti. U snimku, bogatašica je na početku objasnila da Alvarez nema pojma šta će mu se dogoditi.

Najprije je pozvala beskućnika u kuću i pohvalila njegovo dobro djelo.

– Nisi znao tko je iza tog čeka. Nisi svjestan kakvo srce imaš – rekla je.

 
Najprije mu je uručila certifikat, a onda mu je rekla da mu poklanja punu školsku stipendiju Outreach Reality škole za nekretnine u kojoj je ona predsjednik.

Takođe mu je osigurala i sate englskog jezika, kao i svako savjetovanje o karijeri koje želi. Takođe mu je organizovala i interview za posao dok ne završi svoje satove za nekretnine, piše “Spotlite stories”.

Vidno zaprepašten Alvarez rekao je da ga je Hoskina dobrota inspirirala da se fokusira na stvaranju bolje budućnosti za sebe i svoju djevojku.

– Razmišljao sam samo kako se ta osoba koja je izgubila ček osjeća – rekao je Alvarez.

– Bilo je trenutaka u mom životu kada nisam mogla dati ništa, a sada kada mogu da pružim osjećaj je tako prijatan – rekla je Hoskie.

NHRegister | croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ISUSOVO PROROČANSTVO: ‘Kad vidite da Jeruzalem opkoli vojska, tada znajte da se približilo opustošenje njegovo!’

Objavljeno

- datum

Trump najavio priznanje Jeruzalema kao glavnog izraelskog grada i izazvao gnjev Arapa, teroristički napad dogodio se u Jeruzalemu odmah nakon Trumpove najave i sva geopolitička situacija ide prema ostvarenju Isusova proroštva o vrhuncu posljednjeg vremena. (više…)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Pet načina kako vas evanđelje prosperiteta čini siromašnima

Objavljeno

- datum

Prvo, skreće pozornost na Božje darove kao glavni izvor naše sreće, a ne na samoga Boga. Zanemaruje stihove poput: „Koga ja imam u nebu osim tebe? I ništa mi se, uza te, na zemlji ne mili“ (Psalam 73,25-26). Ili stihove poput: „S desne tvoje blaženstva su vječna“ (Psalam 16,11). Ili, „sve smatram da je gubitak zbog onog najvećeg — spoznaje Krista Isusa, Gospodina mojega“ (Filipljanima 3,8).

Naglasak stavlja na sreću zbog darova koje daje – poput zdravlja, bogatstva, prosperiteta – a ne na Boga.

Drugo, sam križ i njegova pravilna funkcija su zasjenjeni, odnosno zasjenjen je raspeti život. Petar kaže da Krist nije umro zato da ne bismo morali trpjeti, već da bismo imali model kako trpjeti (1. Petrova 2,21). Krist vam je dao primjer kroz patnju, pa slijedite njegov primjer. A kod evanđelja prosperiteta ne čujem niti jednu riječ o trpljenju zbog Krista, osim da je umro kako bismo mogli imati lagodan život.

Treće, evanđelje prosperiteta zanemaruje duboku otkupiteljsku povijesnu promjenu između Starog i Novog zavjeta od vjere „dođite vidjeti“ u vjeru koja je uglavnom „idite i recite“. Evo što mislim: u Starom zavjetu, kraljica od Šebe jasno je trebala prijeći stotine milja da bi se načudila Salomonovu bogatstvu i rekla: „Imate velikoga Boga.“ To je obrazac u Starom zavjetu. U Novom zavjetu nemate ništa poput toga da bi „pastiri trebali živjeti u palačama kako bi kraljica Šebe mogla doći i reći: ‘Oho. Voljela bih biti pastor da mogu živjeti tako.’“ Nemate ništa slično.

Umjesto toga, sav fokus je na Velikom poslanju, a Pavao kaže: „Ali ne marim ni za što niti mi je stalo do mog života; samo da s radošću dovršim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa — posvjedočiti za evanđelje milosti Božje“ (Djela 20,24). Drugim riječima, naglasak je na jednostavnosti borbe da se evanđelje prenese nepristupačnim narodima u svijetu, a ne na kršćanima koji imaju mnogo nakupljenog bogatstva i služe mu u korist naroda.

Četvrto, ljubav i vjera pogrešno se tumače evanđeljem prosperiteta. Dopustite mi da vam dam primjer onoga što mislim. U 2. Korinćanima 8,1-26, Makedonci su se smatrali uzorom Korinćanima, i to na način da je Božja milost došla na njih, izvukla ih iz tame na svjetlo. A potom kaže da su bili u ekstremnom obliku siromaštva, a iz njihovog siromaštva obilovala je radost kroz njihovu nevolju.

Dakle, imate siromaštvo koje nije nestalo zbog milosti i imate nevolju, a usred toga je ova izobilna radost unatoč siromaštvu, unatoč nevolji, izlivena u velikodušnost prema siromašnim svecima dolje u Jeruzalemu. I u 2. Korinćanima 8,8, Pavao zove ovo ljubavlju.

Stoga, ako obećavate svojim ljudima da će im sve biti dobro i da će uspjeti zbog evanđelja, potkopat ćete mogućnost ljubavi – ljubavi unatoč nevoljama, ljubavi unatoč siromaštvu.

Peto i posljednje što ću reći jest jednostavno iz Filipljanima 1,20-21. Veličanstvo i ljepota i slava Krista bit će zasjenjeni ako ne objasnimo našem narodu da je jedan od primarnih načina na koje se Krist veliča onda kada smo zadovoljniji u njemu nego u onome što gubimo. Pavao kaže: „Prema mom očekivanju i nadi… da će se Krist uzveličati u tijelu mojemu, bilo životom ili smrću. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!“

Krist se veliča u mom umiranju, kojim gubim sve i smatram da je to bolje nego da sam imao sve na ovom svijetu. Dakle, slava Božja je zasjenjena i slava Kristova je zasjenjena evanđeljem prosperiteta. Uistinu se molim da preusmjerite svoj život ukoliko ste uključeni u takvo evanđelje i prihvatite Krista kao vaše vrhovno blago.

Autor: John Piper; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org izvor/prijevod: Novi život

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.