Connect with us

Josip dr. Stjepandić

Što je zapravo Đikićev ‘odlazak’?

Objavljeno

- datum

„Jutarnji list“ od 16. veljače 2017. donosi raspravu svoga kolumnista (str. 2) o protekle dvije godine mandata predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i, već prema svojemu političkom profilu, ocjenjuje ga negativno. To smo mogli i očekivati, ali ovdje je zanimljiv razlog negativne ocjene: Đikićev odlazak iz Hrvatske!

Sve da Đikićev „odlazak iz Hrvatske“ i jest odlazak, jest isforsiran i jest tragedija (a nije ništa od toga), on ne bi mogao biti razlog negativne ocjene predsjedničina mandata. Zato taj primjer savršeno ilustrira političku zrelost i poštenje „Jutarnjega lista“ i svih hrvatskih dirigiranih medija, a navlastito ljevičara i neokomunista: koliko je istina da je predsjedničin mandat zaslužio kritiku, toliko je istina da je Đikić „otišao“, da je na to natjeran i da je to za Hrvatsku šteta. Pođimo redom.

Gospodin Đikić je prije tri dana u svome je pismu napisao: „Goethe Sveučilište je prijavu razmotrilo i brzo odbacilo kao neutemeljenu.“ Misli na moju prijavu o mogućoj (!) neetičnosti i štetnosti njegovoga političkoga aktivizma u Hrvatskoj. Međutim, ja sam 15. veljače dobio mail od Sveučilišta u Frankfurtu, u kojima me obavještavaju da dosad nije dovoljno potvrđena sumnja u Đikićevo neetično postupanje. To znači da – ako bi im se npr. obratio gospodin Barišić kao izravno oštećeni (sic!) – slučaj bi ponovo došao na dnevni red.

Sveučilište Goethe u Frankfurtu postupilo je upravo onako kako sam najavio (Hrvatskonebo.com): čim je gospodin Đikić najavio povlačenje iz Hrvatske tj. ušutio, ono je obustavilo postupak. No koincidencija vrijedi i obrnuto: čim je Sveučilište zaprimilo moju prijavu Đikić je prekinuo svoje političke aktivnosti u Hrvatskoj i „otišao“. Predsjedniku Vlade Plenkoviću, rektoru Anđelinoviću i meni ostat će trajna stigma da smo ga ubogog tobože potjerali iz Hrvatske, kako promptno zaključuju neokomunistička glasila.

Nije ni bio u Hrvatskoj

Ako ispravno interpretiram njegov javno dostupni životopis, gospodin Đikić je s početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku otišao u Ameriku i u Hrvatsku se više nikad nije vratio. Danas ne samo da se „vraća“ u Njemačku, nego već ima angažman da iz Njemačke (privremeno) ode u Kaliforniju – još dalje od Hrvatske. On stvarno, dakle, odlazi, ali – možda zbog toga što je Kalifornija predaleko za njegove posjete Splitu? A što je to njegovo posjećivanje splitskoga Medicinskog fakulteta? Studenti iz Njemačke koji studiraju u Splitu tvrde da gospodin Đikić nikad studentima nije držao predavanja iz gradiva predmeta koje vodi prof. Janoš Terzić, nego bi po jedan školski sat pričao o svojim pokusima i svojoj veličini. Nikako ne bih smio ispustiti da je i to vrlo važno za njihovu motivaciju, jer gospodin Đikić je stvarno uspješan znanstvenik, ali ne bi se smjelo lagati lukavim izvrtanjem istine: gospodin Đikić je studentima bio zanimljivo kratkotrajno društvo, ali nikakva pomoć u učenju gradiva.

U istraživačkom poslu primjenjuje isti trik: Đikić u istraživanjima nije pomagao nikome osim svojemu kumu Terziću. To je sasvim u redu, ali taji se da je taj gospodin kum mentor na doktoratima svojoj supruzi i njezinoj sestri (svastika); možda je i to radno bilo u redu, ali etički nije; ali to Đikiću nije smetalo. Zanimalo bi me što bi na tu monolitnu kumovsko-sestrinsku koncentraciju znanstvenih snaga rekao kakav strani evaluator recimo iz Augsburga. A kad je to – suzdržano i pristojno – implicirao rektor Anđelinović – Đikić je u tome našao „etički“ razlog da „ode“. Dodatni je razlog našao u odbijanju dekana Medicinskoga fakulteta da pismeno napadne svojega rektora zbog spominjanja pitanja Đikićeve „savršene etičnosti“, iako i dekan zna na što je rektor ciljao. Đikić ga je čak proglasio kukavicom, a dekanov „strah od rektora“ opisao je kao opće stanje na Anđelinovićevu sveučilištu!

Gdje je sad Odbor za etiku Hrvatskoga sabora da malo promotri te kumovsko-sestrinske veze?

Teško mi je biti siguran u analizu medicinskih istraživačkih članaka, ali površnim sam pregledom našao nešto neobično o Đikićevoj važnosti za Split: u njegovom doista  impresivnome opusu pregledao sam zadnjih (najnovijih) 20 članaka i našao samo dva na kojima i Split navodi kao svoju radnu adresu. To je za Split dobro, jer se ti radovi onda računaju i Anđelinovićevu sveučilištu, pa neokomunisti očajavaju što Đikić to više neće raditi. No, iznenađujuće je da su ta dva rada sa splitskom afilijacijom objavljena NAKON izbijanja afere Barišić i Đikićeva uključenja u nju! (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/28084320, https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27912065).

U ranijim Đikićevim radovima Splita nema, čak ni u članku na kojemu je koautor Terzić, sa splitskom adresom (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27852435). Ljudi moji, ma je li to moguće?! To što se meni čini da je gospodin Đikić isplanirao i učinio?

Bojim se da sam – ništa ne sluteći – veći doprinos nedavnoj hrvatskoj znanstvenoj publicistici učinio ja, „vrlo sumnjivi tip iz neprijateljske emigracije“ (citiram gospodina Đikića, da brzopleto ne skrivim plagijat), sa svoga pisaćeg stola u Njemačkoj, bez katedre, instituta, svite pobočnika, te aure znanstvenika iz božanskih visina!

Nije potjeran

Posve neopaženo prošla je činjenica da je oproštajno pismo Dekanu Medicinskoga fakulteta u Splitu Đogašu Đikić poslao još 25. siječnja 2017, a objavljeno tek 13. veljače 2017, dakle tri tjedna kasnije. Gospodin Plenković u svome izlaganju potvrdio ono što sam ja napisao u svome pismu Sveučilistu Frankfurtu (hrvatskonebo.com): ta nevidljiva, ali vrlo opipljiva veza gospodina Đikića s Partijom. Da podsjetim: SDP-ovi zastupnici Glasovac i Jovanović čitali su u saborskoj raspravi s Đikićevih šalabahtera, te to nisu nimalo krili, dapače ponosili su se s time. Protjerivanjem su Đikić i neokomunistički mediji proglasili a) neposluh predsjednika Vlade da smijeni ministra kako je Đikić tražio, b) upozorenje rektora Anđelinovića da ni Đikićeva osobna etika ne bi preživjela etičke kriterije koje nameće drugima u Hrvatskoj (a npr. to ne radi u Njemačkoj), c) odbijanje dekana Đogaša da u pismenom obliku napadne rektora Anđelinovića jer je o Đikićevoj etici dao vrlo blagu primjedbu, d) zbog mene, jer sam kao Hrvat a građanin SR Njemačke upozorio Đikićevo matično sveučilište da on u Hrvatskoj radi i govori stvari koje ga se ne tiču, koje ne stoje, i koje su na liniji neokomunističkih napada na hrvatsku državu i državnu vlast. Uz to može biti sretan da je relativno mlad. Osamdesetih godina, kad sam se doselio u Njemačku, za takve veze s komunistima profesori su znali izgubiti posao.

Zar su to razlozi da jedan domoljub i znanstvena perjanica Đikićeva formata – ostavi svoje poslanje, svoje studente, svojega kuma i njegovu suprugu i svastiku, cijelu svitu novinara i PR-ovaca, i – ode u – Kaliforniju? Ne mogu se prisjetiti da bi netko s tako dramatičnim nastupom i s toliko medijske pompe napustio svoje štićenike studente zbog nekih za njegov etički i znanstveni nivo „drugorazrednih“ hrvatskih profesora i jednoga „vrlo sumnjivoga tipa iz neprijateljske emigracije“, da o „ustašoidnom akademiku“ ne govorimo. Ja bih očekivao da dobročinitelj takvoga formata i predanosti svoju djelatnost nastavio usprkos svim otporima, u službi višeg cilja koji si je sam zadao. Osim toga, ako se gospodinu Đikiću više ne sviđa u Splitu, u Hrvatskoj su još najmanje 3 druga medicinska fakulteta. Kakve veze ima smjena ministra s izobrazbom studenata?

Nije ni otišao

Đikićevo prisustvo u Hrvatskoj bilo je toliko malo da prekid toga prisustva ne zaslužuje epitet odlaska. Njegov doprinos splitskoj publicistici smješten je u vrijeme nakon izbijanja afere Barišić. Mogući motiv je odlazak u Kaliforniju. Njegov laboratorij za rak u Splitu ustvari je laboratorij prof. Terzića i njegove supruge i neće se zatvoriti. S obzirom na (pohvalnu) čvrstinu prijateljstva i suradnje Đikića i Terzića u istraživanjima, i (manje pohvalnu) s Ivicom Puljkom i neokomunističkom strankom Pametno (a tako i sa Silobrčićem, Gregurićem, Zelenikom i drugovima avangardom proletarijata) i golemu potrebu jednih za drugima, uvjeren sam da Đikić iz Splita neće ni otići. Time bi njegovi drugovi izgubili znanstvenu produktivnost i političku snagu, a on bi izgubio jeftin pomoćni laboratorij i pozornicu za predstave u kojima je glavni glumac. A to nije malo.

Što to Đikić zapravo radi?

Gospodin Đikić  govorio „nultoj toleranciji“ za plagiranje u Hrvatskoj, pa je zatim pokrenuo postupak u Njemačkoj! Ugledni je i višestruko zaposleni istraživač molekularne biologije, direktor, mentor, nastavnik i etičar, građanin svijeta, a upušta se u analizu doktorata napisanog na njemačkom prije 28 godina i uspoređuje ga s magisterijem napisanim u Hrvatskoj prije 30 godina – uspoređujući svaki redak dvaju debelih svezaka na dva različita jezika – da bi našao 70% ili 80% podudarnosti. Tko to može objasniti – sebi i drugima? Tko to plaća? Ako nije mogao naći primjer u medicini, gdje je vrlo kompetentan, zašto se miješa u filozofiju? Što on zna o filozofiji, o njezinoj metodologiji, etici i pravilima? Ako je gospodin Barišić dijelove svoje magistarske radnje doista koristio u doktorskoj disertaciji, onda to znači da je njegov (jugoslavenski) magisterij bio na razini (njemačke) disertacije, što je samo po sebi znak posebne izvrsnosti. Na tome bi mu trebalo iskreno čestitati, a ne blatiti ga ovako bezdušno.

To više sliči na bolest nego na etiku ili znanost.

Volio bih da se varam, ali tu negdje čuči neki fanatično zagriženi skojevac, koji se potpuno odao time što je u negativan kontekst doveo pozdrav „Za Dom spremni“.

U Njemačkoj je velika čast kad se nekome kaže da je „heimatverbunden“ tj. za Dom spreman, pa se ta kovanica u međuvremenu koristi u promidžbene svrhe. Tako to čini komunalno poduzeće u gradu Iserlohn-u u svojem aktualnom promidžbenome plakatu „WIR sind heimatverbunden“ (MI smo za Dom spremni). Krasno, zar ne?

Gdje su vrli hrvatski diplomati da takve činjenice prenesu npr. ministru unutarnjih poslova, koji bi po svojim riječima taj pozdrav rado progonio? Isto tako je čudnovato da je gospodin Plenković proveo tolike godine u diplomaciji, a da nije sakupio ovakve informacije. Kako je to samo moglo promaći našem znanstveniku na božanskim visinama, koji se s toliko žara bori za etičnost, istinu i pravdu?

Završit ću s jednim citatom (da ne bi bilo plagiranja) Marcela Holjevca (dnevno.hr):

“…Pozivati se na nultu toleranciju spram plagiranja, a uhvatiti se jednog čovjeka – ignorirajući sve druge puno ozbiljnije slučajeve kojih u svojoj blizini Đikić svakako može naći koliko ga volja – djeluje kao izgovor za politički obračun, ne kao borba protiv plagiranja. Iz svega se da zaključiti da se Đikić ne žali na plagiranje, nego na to što je Barišić ministar. Sve što on radi je izrazito teatralno, politizirano, i upućuje na to da se radi ili o povrijeđenom egu znanstvenika, ili o tome da je Đikić znanost prostituirao u službu politike…“

Holjevac piše sve ono što ja tjednima tvrdim (hrvatskonebo).

Dr. Josip Stjepandić

Oleanderweg 25

64625 Bensheim

Komentari

Komentari

Josip dr. Stjepandić

(VIDEO) Kako (H)ohštaplerska (N)iškorisnih (S)tranka pokušava obmanuti hrvatsku javnost

Objavljeno

- datum

 THOMPSON: BIJELI KRIŽ (dar dolje…)    Danas, utorak 29. kolovoza 2017, portali su prenijeli otvoreno pismo (H)ohštaplerske (N)iškorisnih (S)tranke – Jugokomunistički Šarafencigeristi gospodinu Đuri Glogoškome, Predsjedniku Udruge 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida 1. skupine, u kojem između ostalog iznose:

„…Svakom obrazovanom čovjeku danas je jasno da je pozdrav „za dom spremni“ nastao u vrijeme diktature Ante Pavelića te je jednak nacističkom pozdravu ‘Sieg Heil’ pod kojim su ubijeni milijuni nedužnih ljudi. Cijeli svijet je osudio taj zločinački režim i fašističke pozdrave, pa tako i mi, tu nema dileme za nikoga…“

„…HNS smatra da je za Hrvatsku danas glavna tema hitna provedba kvalitetne obrazovne reforme s kojom uskoro krećemo i projekata koji osiguravaju gospodarski napredak…“

Iznesene tvrdnje nikako ne stoje. Pitanje je samo jesu li posljedica neznanja ili manipulativne nakane. S obzirom da su svi čelnici predmetne stranke politička djeca jedne becne sveučilišne profesorice, koja uz svoj fruškogorski doktorat nije u stanju niti pokazati svoju maturalnu svjedodžbu, moramo najprije pretpostaviti neznanje kao uzrok neistinitih tvrdnji.

Obrazovani ljudi se naime najprije informiraju, pa onda iznose tvrdnje. Da su se iz (H)ohštaplerske  (N)iškorisnih (S)tranke, koja navodno na svakog člana ima desetak uhljeba na državnim jaslama, makar malo raspitali ili poguglali, za nekoliko minuta bi doznali da je „Za Dom spremni“ NAJBOLJA SVJETSKA PRAKSA, koju su njegovali – uz ine – proslavljeni Tigrovi (1. Gardijska brigada HV: https://www.youtube.com/watch? v=vgRI56iMdkE), ali i 113. šibenska brigada (Obadva, obadva, obadva su pala!!!  https://www.youtube.com/watch? v=IFu0od6ZPL0).

Takva kovanica ili poklič ima u skoro svakome jeziku. Hrvatski branitelj Petar Vulić, sluteći da bi ova protuhrvatska vlast nakon progona hrvatskih branitelja u Kninu i Slunju mogla pokušati zabraniti pozdrav „Za Dom spremni“, napravio je kinesku inačicu grba HOS-a. Bilo bi zanimljivo doznati što ideološki potomci Dobrice Ćosića („Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž“), okupljeni u stranci HNS, misle o ovome grbu.

U današnje vrijeme fanatici svakih nekoliko dana počine atentat zu uzvik „Bog je velik“ na arapskome, ali nijedan obrazovan čovjek ne bi došao na ideju zabraniti niti Boga, a niti njegovu veličinu, a pogotovo ne takav poklič. Jest, Bog je zbilja velik i velika je slava njegova, te blago onima, koji vjeruju!

ZDS na raznim jezicima…

„Sieg Heil“ je nedvojbeno pozdrav iz Hitlerova vremena, ali obrazovani čovjek bi ga preveo s „S Titom do pobjede“ ili „Druže Sotono Jednonogi, mi ti se kunemo“. Ne smije se zaboraviti da su Hitler i Tito/Staljin od 23.8.1939 do 22.6.1941 bili saveznici. Takorekuć strateški koalicijski partneri u programu stabilnosti za katoličke zemlje Srednje Europe. Skroz inkluzivno. Mainstream u europskoj dimenziji!

Nasuprot tomu, “Za Dom spremni” se na njemačkome jeziku kaže “heimatverbunden”. Kao za svakog čestitog i pomalo obrazovanog Hrvata, biti “heimatverbunden” tj. “za Dom spreman” za svakog je Nijemca izraz posebne časti. To ide tako daleko, da komunalna poduzeća reklamiraju svoje usluge time da su “za Dom spremni” (WIR sind heimatverbunden), da kupci ne bi kupovali usluge kod stranaca. Tako postupa npr. komunalno poduzeće u gradu Iserlohn-u:

Ova dva primjera, koja bi riješio svaki bolji gimnazijalac, pokazuju da (H)ohštaplerska (N)iškorisnih (S)tranka među svojim članovima nema baš previše obrazovanih ljudi, nego puno poklonika Dobrice Ćosića („Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž“), koji nose fruškogorske doktorske i ine titule.

Mladi znanstvenici dokazali da je tzv. popis žrtava u JUSP Jasenovac jedna VELIKA LAŽ, a “VIJEĆE za…” i institucije i dalje šute

Da su malo drukčiji, onda bi čitali npr. Hrvatski tjednik, u kojemu dva mlada znanstvenika iz broja u broj pokazuju da je tzv. popis žrtava u JUSP Jasenovac jedna VELIKA LAŽ. Slijedom toga, na temelju VELIKE LAŽI ne donose se nikakve zabrane, sve dok se ne otkrije ISTINA. Potraga za istinom takve važnosti u nadležnosti je središnje vlasti, ali očigledno ne ove, jer je ona protuhrvatska!

Naposljetku se nameće pitanje što onda (H)ohštaplerska (N)iškorisnih (S)tranka ima tražiti u “kvalitetnoj obrazovnoj reformi“. Jednoznačan se odgovor isto tako nameće sam po sebi: Budući da ne mogu doći do posmrtnih ostataka nesretnoga Slavka Jegera, pripadnika HOS-a, kojemu su četnici iskopali oči u Jasenovcu, Jugokomunistički Šarafencigeristi idu uništiti ono čega se dosad još nisu dočepali. Slikovito rečeno: ako hrvatskoj djeci ne mogu iskopati oči, onda im idu iščupati dušu!

Takve trikove može progutati i usvojiti samo anemični čelnik protuhrvatske vlasti, odnarođeni briselski zgubidan, bijedni plaćenik velikosrpskim suhim zlatom, sin majora udbe, s ambicijom da …

P.S. Kasni su sati, a moram na put…

Dakle, kome smeta ZDS, nek pozdravlja na nekom drugom jeziku. U filmu su 3 alternative, kineska bi bila zgodna za druga Pupavca i njegovu drugaricu, poklonicu ZDS.

Kome to nije dosta, nek se obrati Kameruncima: jedna zemlja, 280 jezika, ali svi ZDS.

Dr. Josip Stjepandić

Oleanderweg 25

64625 Bensheim

Dodajmo komentar

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Josip dr. Stjepandić

A Šujica se predstavlja kao katolkinja: STOP promicanju rodne ideologije ratifikacijom tzv. Istanbulske konvencije

Objavljeno

- datum

Žestok odgovor dr Stjepandića kako demokršćanskoj javnosti (biskupu Uziniću), tako i gospođi Šujici koja, iako se deklarira kao katolkinja, u HDZ-u besramno gura gendersku ideologiju. Ako se HDZ i dalje misli profilirat kao konzervativna i kršćanska stranka, takve očito treba razotkriti i izbacit kao kukolj iz žita.

Preuzvišeni oče biskupe,

obraćam Vam se u povodu javnih nastupa i izjava gospođe Dubravke Šujice, koja se deklarira kao katolkinja a po prebivalištu pripada Vašoj biskupiji.

Ova zastupnica u Europskome Parlamentu, nekoć ugledna političarka, privukla je moju pozornost svojim zauzimanjem za bezpogovornu ratifikaciju tzv. Istanbulske konvencije.

http://hdz.hr/vijest/eu/suica-istanbulska-konvencija-treba-biti-visoko-na-listi-prioriteta

„Voditeljica naše delegacije u Europskom parlamentu (i potpredsjednica Žena Europske pučke stranke) Dubravka Šuica podsjetila je – uoči Međunarodnog dana žena – na važnost ratificiranja Istanbulske konvencije. Hrvatska je potpisala Istanbulsku konvenciju 22. ožujka 2013., a eurozastupnica Šuica više je puta naglasila da je Konvencija ključan, iznimno bitan i sveobuhvatan međunarodni ugovor o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te kao takav mora biti visoko na listi prioriteta…“

Pozornom analizom dotične konvencije lako je uočiti da ona uvodi pojam rod, dosad nepoznat u hrvatskome pravnome sustavu, pa time na mala vrata i rodnu ideologiju.

Budući da sam laik na tome području, ravnam se prema mišljenju stručnjaka npr. prof. dr. Matka Marušića:

https://narod.hr/hrvatska/ marusic-promotori-rodne- ideologije-govore-nesto-sto- je-bioloski-neutemeljeno

Slijedom toga, ratifikacijom Istanbulske konvencije uveo bi se u hrvatski pravni sustav znanstveno neutemeljeni pojam rod, pa postoji opravdana bojazan da bi to tek bio početak juriša na tadicionalne vrijednosti hrvatskoga društva. Da je pokretačima Istanbulske konvencije zbilja stalo do zaštite ugroženih žena, onda bi oni bili sastavili dvije verzije konvencije, jednu za zemlje, koje su pojam rod prihvatile u svoj pravni sustav, a drugu za one koje taj pojam nemaju.

Da gospođa Šujica usprkos javnome otporu ustrajava u svojoj protukršćanskoj zamisli, pokazuje sljedeći članak:

https://narod.hr/hrvatska/dubravka-suica-hdz-bilo-nam-lakse-da-istanbulsku-konvenciju-ratificirala-milanoviceva-vlada

„“Može li konzervativna desnica spriječiti ratifikaciju Istanbulske konvencije? Jer, ipak se radi o dobrim dijelom HDZ-ovoj biračkoj bazi, mada sve kritičnijoj prema politici Andreja Plenkovića, koji svoju stranku pozicionira prema centru”, zapitao je Robert Bajruši, novinar Jutarnjeg lista HDZ-ovu Dubravku Šuicu.

“Ne može”, odgovara Dubravka Šuica, zastupnica HDZ-a u Europskom parlamentu, koja je angažirana u ovom pitanju…“

Postupci deklariranih katolika poput gospođe Šujice izazivaju tešku sablazan ne samo kod mene, nego i kod svih meni bliskih osoba. Bojim se da smo došli do točke, kada samo odlučni otpor može spriječiti daljnju destrukciju hrvatskoga društva. Volio bih kad bi hrvatski biskupi shvatili da je ovo granica preko koje se ne može olako prijeći i da se ljubav prema istini i pravovjerju mora odraziti i kroz najavu kaznenih mjera.

Stoga sam slobodan zamoliti Vas da razmotrite i primijenite neke od oblika crkvenih popravnih mjera koje Vam stoje na raspolaganju prema gospođo Šuici, da kao mjesni biskup štitite i zaštitite katoličko i apostolsko učenje o ljudskoj naravi, spolnosti kao naravnoj i biološkoj zadanosti, nasuprot pseudoznanstvenoj, dijaboličnoj izmišljotini i ideologiji rodne teorije.

Osobe koje bolje od mene poznaju kanonsko pravo tvrde da imate na raspolaganju čitav spektar mogućnosti, od poučavanja i uvjeravanja na samo, preko formalne bratske opomene i javnoga poziva da uskladi svoje djelovanje sa zahtjevima katoličke vjere sve do proglašenja uskrate svete Pričesti zbog ustrajavanja u tvrdokornosti. Milosrđe se ne sastoji samo u popuštanju, nego nadasve u zauzetosti za ono što jest istinito, pravedno i Bogu ugodno.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

Oleanderweg 25

64625 Bensheim

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Josip dr. Stjepandić

SRAMOTNE LAŽI HR-a: Prijava Hrvatskog radija koji se očito i sam uključio u velikosrbsku propagandu

Objavljeno

- datum

Dr. Josip Stjepandić poslao je Agenciji za elektroničke medije prijavu protiv Hrvatskog radija zbog širenja neistina koje se tiču događanja tijekom i neposredno nakon vojnoredarstvene operacije Oluja. Prenosimo.

 

Štovani dame i gospodo,

U  emisiji „Dogodilo se na današnji dan“, emitiranoj 4. Kolovoza 2017. godine, na Prvom programu Hrvatskog radija je izneseno niz neistina koje se tiču događanja tijekom i neposredno nakon vojnoredarstvene operacije Oluja. Naime, u prilogu posvećenom obljetnici vojno-redarstvene operacije Oluja rečeno je sljedeće: 

„U tjednima i mjesecima nakon Oluje dio pripadnika hrvatske vojske i policije na oslobođenom području ubio je nekoliko stotina srpskih civila, a na oslobođenom teritoriju zapaljeno je na tisuće kuća i drugih objekata.“ 

Ova informacija je neistinita. Poznato je da ju je dr. Žarko Puhovski iznio kao svjedok pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), te je zbog toga od sudskoga vijeća bio ocijenjen kao nevjerodostojan svjedok.

Da bi se došlo do pouzdane informacije nije bio potreban veliki trud. Dovoljno je bilo prelistati prvostupanjsku presudu gore navedenog Suda, posebno stavke 2321. i 2313. u kojoj stoji kako se za 44 srpska civila moglo reći da su ubijena od strane pripadnika hrvatskih oružanih snaga.

Isto tako ispuštena je informacija da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske već bilo postupilo protiv počinitelja kaznenih djela, o čemu već postoji cjelovita informacija npr.

https://narod.hr/hrvatska/documenta-obmanjuje-a-hrvatima-dosta-ucjena-iz-civilnih-udruga-evoodgovora-dorh-a

Na žalost, nije prvi put da HRT iznosi ovakve informacije. Radi se izgleda o pravilu, koje smjesta treba prekinuti.

Ovakvo postupanje uredništva Hrvatskog radija je krajnje neobjektivno te neprofesionalno, pače na razini velikosrpske propagande, pa Vas pozivam da protiv Hrvatskog radija te odgovornih osoba poduzmete odgovarajuće mjere zbog krivog informiranja i uznemiravanja javnosti. To je tim nužnije jer se radi o najslušanijem mediju u Republici Hrvatskoj.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

Oleanderweg 25

64625 Bensheim

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.