Connect with us

Vijesti

Splitski pomorac koji si je oduzeo život na Kašteletu u zadnjim trenucima htio je čuti samo novinara ‘Slobodne’: ovo su posljednje riječi koje je uputio našem kolegi, jedinom čovjeku kojem je još vjerovao…

Objavljeno

- datum

Na mjestu drame koja se u utorak navečer odvijala na splitskoj plaži Kaštelet, kada je T.K. (54) oko 19.40 počinio samoubojstvo dvjema ručnim bombama, sjedeći u svojem vozilu, osim pregovarača specijalne policije našao se i kolega iz naše redakcije – donosi Slobodna Dalmacija.

Taj kolega iz “Slobodne” do samog kraja bio je uvjeren da će uspjeti odgovoriti T.K. od njegova nauma. Cijela drama počela je oko 17.30, kada je muškarac nazvao policiju i kazao da je na plaži, da ima dvije bombe i da bi trebalo evakuirati građane koji su se tu zatekli jer on ne želi da itko strada.

Eksplodirala bomba na ‘Obojenoj’, policija potvrdila: Muškarac je počinio samoubojstvo. Osim njega, nitko drugi nije ozlijeđen

Policija je odmah došla i blokirala lokaciju. Stupili su s njim u kontakt mobitelom, no nikakvo uvjeravanje ni priča nije dopirala do njega. Sve do trenutka dok jedan od policajaca nije – pedesetak minuta nakon početka drame – primijetio da T.K. s nekim priča i da je postao vidljivo mirniji.

– S kim razgovarate? – pitao ga je.

– S mojim prijateljem novinarom – kazao je ovaj.

A tom je novinaru vjerovao jer je ovaj u nekoliko navrata u “Slobodnoj” vrlo opširno pisao o tragediji nesretnog čovjeka.

Smatrao je da je jedino od našega kolege dobio podršku i da nitko drugi ne razumije poziciju u kojoj se – ni kriv ni dužan – našao on i njegova obitelj.

>> Splićanin koji je tragično skončao na Kašteletu bio je ogorčen i ljut na hrvatsko pravosuđe: prije osam godina snašla ga je stravična situacija, nakon toga sve mu se u životu raspalo…

Ubrzo je policija, kad je ovaj imenovao našega kolegu, kontaktirala novinara i zamolila ga da dođe na mjesto događaja te su po nj poslali patrolno vozilo. Pedesetak minuta nakon početka drame…

– Pa, prijatelju, šta radiš, aj se smiri. Bit će sve u redu, pisat ćemo predstavke, napisat ćemo šta triba, samo ostavi te bombe. Nikome nisi naudija, neće ti policija ništa, šta meni i ikome znači da se ti ubiješ. Pobjeda će biti ako ti i ja odemo na piće, a za sve ostalo ćemo lako – govorio je naš kolega rastrojenom čovjeku.

– Znaš koliko te cijenim, koliko si za mene napravija, bojin se da će me ubiti – govorio je T.K. dok je krenuo s bombama u rukama uzbrdicom prema cesti na kojoj je bila policijska blokada.

– Neće nitko, to su dobri momci, neće ti nitko nauditi. Aj, prijatelju moj, doli na mul, baci ta govna u more, pa da to riješimo – pokušavao ga je novinar uvjeriti.

Htio je čak i doći do njega, no policija je to spriječila, bojeći se za njegovu sigurnost.

– Ja vas poštujem i ja sam hrvatski branitelj, neću nikome od vas nauditi. Nikome ne želim nauditi. Jeben ti državu, ovo je sve od ku…a – vikao je rastrojeni čovjek.

Nije htio niti čuti za mogućnost da mu dovedu nekoga od članova obitelji.

U jednom trenutku činilo se da će nagovaranje i uspjeti, no T.K. se potom okrenuo i krenuo natrag prema vozilu. Nazvao je potom novinara na mobitel:

– Evo, sija san u auto, zapalija san španjulet – rekao je.

– Kako si zapalija, kad imaš bombe u rukama – pitao je kolega.

– Aj, fala ti na svemu, svaka ti čast. Sad ću se raznijeti u autu – posljednje je što je rekao i spustio slušalicu.

Kakva je to mučna životna priča povezala nesretnog Splićanina koji si je oduzeo život i našeg kolegu novinara, što mu je T.K. otkrio u razgovoru za ‘Slobodnu’ 2012. godine te što nakon svega kažu drugi prijatelji tragično preminulog pomorca, čitajte u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije od četvrtka.

Komentari

Komentari

Vijesti

Kolinda Grabar-Kitarović: Tri mora brišu granicu ‘stare i nove Europe’

Objavljeno

- datum

foto: three-seas.eu |Business Review

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović rekla je u utorak u Bukureštu kako Inicijativa triju mora “danas šalje jasan signal da smo na pravom putu”, da su napori te političke platforme prepoznati te da bi se konačno mogle početi brisati razlike između stare i nove Europe.

Dok je inicijativa već prošle godine na summitu u Varšavi dobila potporu SAD-a čiji je predsjednik Donald Trump sudjelovao na tom sastanku na vrhu, a svoju je potporu ponovio i porukom poslanom u ponedjeljak u Bukureštu u kojoj je obećao daljnje snažno savezništvo Washingtona, ove godine zemlje inicijative željele su dobiti i potporu Unije i njezinih drugih članica, poglavito Njemačke čiji je ministar vanjskih poslova Heiko Maas sudjelovao na skupu.

Na summitu je bio i predsjednik Europske komisije Jean Claude-Juncker koji je kazao da daje punu potporu Europske komisije Inicijativi i želi ohrabriti sudionike u stvaranju novih koridora, ne samo između sjevera i juga nego i istoka i zapada.

Juncker je slikovito kazao da je “uvijek mislio da Europa treba disati dvama plućnim krilima, istokom i zapadom”.

“Vaša nazočnost daje nam uvjerenje da su naši ciljevi shvaćeni i da je ogroman potencijal Incijative postao široko prepoznat”, kazala je hrvatska predsjednica u govoru na summitu, obraćajući se Junckeru, Maasu i američkom ministru energetike Ricku Perryju.

“Treći summit inicijative jasno pokazuje naš zajednički uspjeh”, naglasila je.

Ponovila je da je ključni cilj inicijative učiniti središnju Europu kralježnicom europske i transatlanske otpornosti.

“Treći summit pokazuje našu odlučnost da se stvori ekonomski integrirana EU i tako postane jači transatlantski partner”, rekla je.

Hrvatsko-poljska zajednička neformalna platforma predstavljena je na summitu u Dubrovniku 2016., sastanak na vrhu kojem je 2017. u Varšavi nazočio i američki predsjednik Donald Trump dao joj je potreban politički zamah, a bukureštanski skup fokusiran je na konkretne projekte.

>>    ‘Budući hrvatski smjer bit će određen ishodom njemačko-rusko (srbskog) sučeljavanja s američko-hrvatskim interesom’

Rumunjski predsjednik Klaus Iohannis u govoru  je pozvao na usvajanje kratkog popisa od 40 prioritetnih projekata, naglasivši da bi projekti trebali pridonijeti većoj koherentnosti i konvergenciji, te smanjiti “umjetne razlike” na kontinentu, između stare i nove Europe.

“Želim da na kraju sastanka na vrhu damo potporu listi projekata na polju energetike, prometa i digitalizacije”, rekao je rumunjski predsjednik.

O tome je govorila i hrvatska predsjednica, koja je u Bukurešt došla s 11 hrvatskih projekata.

“Projekti poput koridora za energetsku opskrbu, komunikacijska infrastruktura, kao i modernizacija naših ekonomija kroz širenje prometnih veza, omogućit će punu integraciju srednje Europe s ostatkom našeg kontinenta i izbrisati umjetne, ali još uvijek postojeće podjele između stare i nove, zapadne i istočne Europe te definitivno pridonijeti višoj razini napretka Europe kao cjeline”, rekla je.

“Predugo su podjele tolerirane i trudimo se to promijeniti”, istaknula je hrvatska predsjednica.

Dvanaest država smještenih između Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora, tri Baltičke (Estonija, Latvija i Litva), četiri članice Višegradske skupine (Mađarska, Slovačka, Češka i Poljska), Hrvatska, Slovenija, Bugarska i  Rumunjska te Austrija, jedina od njih koja je članica bila i prije 2004., čine neformalnu platformu za suradnju na projektima od zajedničkog intreresa s ciljem podizanja razine energetske sigurnosti, čvršćeg prometnog i digitalnog povezivanja te razvoja tržišta i socijalne kohezije u širem smislu.

Govornici su se založili i za snažne transatlantske veze. “Snažno vjerujemo da u izazovnom ukupnom kontekstu trebamo da EU i SAD  ostanu što je moguće bliže na političkom, ekonomskom i sigurnosnom planu”, istaknujo je Iohannis. “Zajednički interes iznad je naših razlika”.

Hrvatska je predsjednica transatlantske veze istaknula i kao jedan od tri stupa inicijative, uz ekonomsku konvergenciju i koheziju.

Rumunjski je šef države podsjetio i da je jučer održan poslovni forum, prvi puta uz summit inicijative, i da je na njemu bilo preko 600 sudionika.

Uz predstavnike zemalja članica inicijative sudjelovali su i oni iz drugih zemalja EU-a, zemalja zapadnog Balkana, SAD-a, Moldove, Ukrajine, Gruzije te dužnosnici Europske komisije.

“Poslovni forum povezao je zemlje Inicijative triju mora, druge zemlje i financijske institucije” -Svjetsku banku, Europsku banku za obnovu i razvoj i Europsku investicijsku banku. “Mislim da se trebamo dogovoriti da forum bude redovit, da se održava jednom godišnje”, pozvao je Iohannis.

Poljski premijer Mateusz Morawiecki parafrazirao je negdašnjeg američkog predsjednika Johna Kennedyja: “Ne trebamo gledati  što Europa može učiniti za nas, već vidjeti što mi možemo učiniti za Europu”.

“Upravo to je inicijativa triju mora”, kazao je, nazvavši je povijesnom inicijativom jer geografija iscrtana nakon Drugog svjetskog rata “nije sudbina već može biti mogućnost”.

Poljski predsjednik Andrzej Duda, koji je jučer sudjelovao na skupu, otputovao je u Washington kako bi se susreo s američkim predsjednikom  s kojim će, najavio je,  svakako razgovarati o Inicijativi triju mora.

(Hina)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: 14. rujna 1991. godine započela bitka za vojarne

Objavljeno

- datum

Autor

Bitka za vojarne je vođena između slabo naoružanih hrvatskih dragovoljaca, ZNG-e i Hrvatske policije s jedne strane i JNA s druge strane koja je imala teško naoružanje, municije u izobilju i dovoljno ljudstva sredinom 1991. godine.

Martin Špegelj je tražio od predsjednika Tuđmana da se napadnu vojarni tijekom kratkotrajnog rata u Sloveniji (lipanj 1991. godine). Predsjednik je to odbio jer je bio svjestan da je to klopka. Samostalnu Hrvatsku nitko u svijetu nije želio pa bi napad na vojarne bio okidač, poticaj, da JNA slobodno udari na Hrvatsku. Da se to dogodilo nitko ništa ne bi poduzeo kao što nitko nije ništa poduzeo u Mađarskoj 1956. godine ili u Čehoslovačkoj 1968. godine. Napad JNA bi bio legalan odgovor u očima međunarodne zajednice jer je međunarodna zajednica htjela sačuvati Jugoslaviju.

Mudrim potezom hrvatsko je vrhovništvo na čelu s predsjednikom Tuđmanom dobilo na vremenu, JNA se raspadala jer su ljudi dezertirali i nisu bili voljni pucati na narod a međunarodna zajednica je počela shvaćati da je raspad Jugoslavije neminovan. Izvješća o ubijenim i prognanim Hrvatima te spaljenim selima i razorenim gradovima Hrvatske su dospjela u svjetske medije pa su mnogi shvatili da se radi o agresiji na Republiku Hrvatsku.

Predsjednik Tuđman nije nikada objavio rat i nije dao javni povoda agresoru da napadne Hrvatsku. Vojarne su bile blokirane slabim snagama (policije, dobrovoljaca i pripadnika Zbora narodne garde) i da su izvršile napad, kako je Špegelj predlagao, bilo bi mnogo žrtava a učinak bi bio slab. Odabrati pravi trenutak i pravi način za ostvarenje željenog cilja je umijeće, a to svi ne posjedujemo.

Većina vojarni je blokirana ili napadnuta od 14. do 19. rujna 1991. godine. Nakon blokade vojarni uslijedili su pregovori i dogovori o potpunoj ili djelomičnoj predaji, odlasku JNA jedinica s oružjem, streljivom i ljudstvom. U tih šest dana (14-19. rujna), 36 vojarni i skladišta i 26 drugih vojnih lokacija su bile zarobljene ili su se predale. Plan Bilogora (27. rujna 1991.) je pokrenut s ciljem da se zauzmu bjelovarska i koprivnička vojarna.

Agresor (JNA) se teško mirio s gubitkom vojarni pa je nakon predaje 5 vojarni bombardirao. Predaja vojarni je trajala sve do siječnja 1992. godine, tako je vojarna Zagreb (tzv. „Maršalka“) napuštena tek u siječnju 1992. godine.

Vojarna Jastrebarsko, oklopna jedinica JNA je otišla dogovorno, dogovoreno je da Hrvatska vojska preuzme skladište municije i da ga isprazni prije nego tenkovska jedinica napusti vojarnu jer je agresor nakon izvlačenja mogao uništiti skladište municije!

Vojarna Varaždin se predala 22. rujna 1991. nakon borbi koje su počele 15. rujna. Tenkovi i topništvo su gađali civilne ciljeve, grad je razaran i došlo je do borbi. Hrvatska vojska je došla u posjed: 74 tenka (T-55, ) 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24 100mm protutenkovskih topova, 72 minobacača od 120mm i druga teška oprema bili su zarobljeni.

Vojarna u Bjelovaru i vojarne u neposrednoj okolici su osvojene 29. rujna 1991. Major JNA Milan Tepić je odbio predati izolirano skladište Barutana (170 tona eksplozivnih sredstava) već je aktivirao eksploziv i pri tome poginuo ali je poginulo i 11 hrvatskih vojnika koji su blokirali skladište.

Pripadnici JNA su neka skladišta oružja i streljiva digli u zrak, mogu se navesti velika skladišta streljiva i eksploziva u vojarnama Oštarije I i Oštarije II te 2 vojna skladišta kraj Rijeke.

Procjenjuje se da je JNA uoči Domovinskog rata raspolagala s 489 borbenih zrakoplova, 214 naoružanih helikoptera, oko 230 različitih ratnih brodova, 1863 tenka, oko 3760 oklopnih transportera i BVP, 19.029 topničkih cijevi – od toga 1799 protutenkovskih topova, 4200 netrzajnih topova, 64 minobacača, 1934 oruđa “teškog” topništva, 250 samohodnih topova, 4286 protuavionskih topova, 160 dalekometnih višecjevnih bacača (Oganj, Plamen i Orkan) te velikim brojem osobnoga naoružanja.

Hrvatske snage su došle u posjed: 250 tenkova, 180 oklopnih vozila, 100 samohodnih protuzračnih, protutenkovskih i topničkih vozila, 400 komada topničkog oružja, 240.000 automatskih pušaka (većina tipa AK-47), mnogo streljiva.

Zauzimanje vojarni je bio složen postupak koji je negdje išao lakše i bez žrtava a negdje su vođene borbe u kojima je bilo ljudskih žrtava i razaranja grada. U tim borbama je poginulo više branitelja. Sve to pokazuje koliko je predsjednik Tuđman bio u pravu kada je odbio plan zauzimanja vojarni u lipnju 1991. godine. Ovome treba dodati da je trebalo voditi računa o djelovanju Kontraobavještajne službe JNA u Hrvatskoj i pete kolone koje su sve poduzimale da sruše legalno izabranu vlast Hrvatske.

Foto: Braniteljski

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

Sophie Mangal: Zašto SAD opet prebacuju ISIL-ove teroriste iz Idliba u Afganistan?

Objavljeno

- datum

Donosimo komentar američke novinarke Sophie Mangal, vanjske suradnice portala Geopolitika News, (čiji članak prenosi i croative.net) koja se aktivno bavi sirijskom i ukupnom bliskoistočnom problematikom:

Nedavne intenzivne borbe i ofanzivne akcije u Idlibu dokazuju gubitak ideje američkog vodstva. Štoviše, to je danas glavna tema koja govori o rizicima nove ere američkog izolacionizma i nedostatku američkog vodstva u svijetu.

Rat u Siriji uistinu najvjerojatnije ide do kraja. Bit će više nereda, s vjerojatnošću da ratovi skoro uvijek završavaju uništenjem – ali s jasnim ishodom. Islamska država, uz sektaške salafite financirane i naoružane od strane SAD-a ušli su u povijest, ali u povijest Sirije.

Washington bi u ovom trenutku napravio sve što je u njegovoj moći kako bi spasio svoj ugled. On će vjerojatno udariti po Assadovim objektima ili pokušati iskoristiti kurdsku kartu. Ukoliko bi Sjedinjene Države usvojile tradicionalnu britansku politiku „dijeljenja i osvajanja“ za pokušaj etničkog i religijskog okupljanja kurdskih i sirijskih frakcija poduprjetih od Turske, okupacija SAD-a nikada neće moći stvoriti siguran teritorij.

Ali SAD su danas previše zabrinute kako će ostaci ISIL-a uskoro biti eliminirani u Idlibu i diljem Sirije. Zato su dužnosnici CIA-e i Pentagona sada na putu preusmjeravanja džihadista u koje su usmjerene materijalne investicije. Salafiti imaju previše znanja i oni će biti korisno upotrebljeni za destabilizaciju procesa konsolidacije demokracije u Afganistanu. Dakle, SAD će ubiti dvije ptice jednim kamenom. Dakle, dok ISIS-ovi ciljevi nestaju u Iraku i Siriji, američke vojne promjene se usredotočuju natrag u Afganistan, koji trenutačno pati od političke, socijalne i sigurnosne nestabilnosti zbog aktivnosti talibana i islamskih državnih terorista.

Činjenicu je dokazao načelnik iranskog glavnog stožera, general-bojnik Mohammad Hossein Baqeri. Optužio je SAD za prebacivanje ostataka ISIS-a u Afganistan. Kazao je kako će ISIS biti zadužen za preuzimanje kontrole prometa heroina u Afganistanu. Štoviše, nakon što je navodno ubijen Abu Sayed Orakzai, šef ISIS-a u Afganistanu, također poznat kao Sad Arhabi, novi val terorističkih napada zapljusnuo je tu zemlju. Islamska država u Khorasanu, afganistanskoj grani ISIS-a, intenzivirala je napade visokih profila u kojima su već ubijene stotine civila. Tako je agencija „IS“ Amaq izvijestila kako je ISIL preuzeo odgovornost za napad buldožerom koji pripada afganistanskoj vladi u Jalalabadu, u Nangarharu. Broj poginulih penje se na 68 osoba u samoubilačkom napadu u Nangarharu, dok ih je 165 ranjeno, izvijestio je 1TVNews.

Američke vojne snage nastavljaju niz nesputanih, ilegalnih helibornih operacija kako bi spasili teroriste i zapovjednike ISIS-a iz Deir Es-Zoura, Hasake, Raqqe i sada su na putu da rade to isto s ISIS-om u Idlibu. Svi su znali kako priča o Idlibu nije priča o uspjehu SAD-a, ali u Afganistanu, čini se, sve počinje ispočetka.

Sophie Mangal: Američka „freelance“ novinarka, suradnica istraživačkog portala OrientalReview.org. i članica Inside Syria Media Center. Mangal živi u SAD-u, u Sjevernoj Karolini, gdje je i završila novinarstvo i medijske studije na University of North Carolina. U fokusu njenog interesa je izbjeglička kriza u Europi, kao i komparativna analiza Sirijskog sukoba i krize na Balkanu.
0 komentara

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno