Connect with us

Hrvatska udruga Benedikt

(TRAILER) U sklopu Tjedna sjećanja u Splitu i Imotskom prikazat će se film koji odgovara na neistine o Domovinskom ratu

Objavljeno

- datum

U sklopu ovogodišnjeg Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju u Splitu i Imotskom prikazat će se film “Oni su Hrvatska” i to prema sljedećem rasporedu:

14. studenog 2017., utorak – Split / Studentski dom dr. Franjo Tuđman / 20 sati / – prikazivanje dokumentarnog filma „Oni su Hrvatska“ (Organizator: Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije)

16. studenog 2017., četvrtak – Imotski / Pučko otvoreno učilište / 19 sati / – prikazivanje dokumentarnog filma „Oni su Hrvatska“ (Organizator: Pučko otvoreno učilište Imotski)

Udruga ‘Žene u Domovinskom ratu – Zadar’ početkom kolovoza oglasila se priopćenjem povodom snimanja filma s Udrugom VRSI FILM. Film je snimljen prema priči „Zaboravljene bitke” brigadira HV Ivice Matešića Jeremije, a njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Svako je vrijeme i prigoda da se povijest piše, pisati je može svatko, a stvarati je imaju privilegiju samo posebni. I kao što su u samo jednom djeliću dijamanta sadržane sve osobine njegove ljepote tako je i u toj vremenskoj ljepoti otpora hrvatskog branitelja i hrvatskog čovjeka, tako je u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu sadržan osnovni smisao i bit Hrvatske Domovine. Pobijedili smo u ratu, ali čini se kako smo pobjedu izgubili u miru.

U niti jednom segmentu Hrvatske države, pobjeda branitelja nije sadržana kao temelj ove zemlje, pače veliki broj institucija, udruga i novinara obezvrjeđuje i umanjuje vrijednosti proizašle iz Domovinskog rata.

Udruga žena zajedno sa Udrugom VRSI FILM, snimila je igrani film koji će ukazati na ove probleme i nadamo se probuditi savjest mnogih koji još uvijek nisu svjesni kako su ljudi darivali najvrjednije što su imali, svoj život za slobodnu Hrvatsku .

Film je odgovor svima koji troše milijunske iznose na filmove koji govore laži i neistine o Domovinskom ratu, ponižavaju žrtvu branitelja, ismijavaju se udovicama i roditeljima poginulih branitelja.

U filmu glume djeca i unuci Hrvatskih branitelja, njih preko 40, hrvatski branitelji i žene iz naše Udruge.

Izvor: narod.hr

Komentari

Komentari

Hrvatska udruga Benedikt

Predstavljanje zbirke pjesama “Zita” Božene Martinčević u Splitu

Objavljeno

- datum

Hrvatska udruga Benedikt

poziva Vas na predstavljanje zbirke pjesama

 

“Zita” autorice Božene Martinčević

 

koje će se održati u srijedu, 12. rujna s početkom u 19 sati

u dvorani Dominikanskog samostana u Splitu.

 

Uz autoricu Boženu Martinčević zbirku pjesama predstavit će:

prof. dr. sc. don Mladen Parlov,

Lenka Gospodnetić, novinarka,

Danica Bartulović, pjesnikinja.

Veselimo se Vašem dolasku!

Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

SPLIT: Prof. Gjidara i dr. Šimac na tribini Hrvatske udruge Benedikt o državi i o izbornom i političkom pravu Hrvata

Objavljeno

- datum

Hrvatska udruga Benedikt organizira u petak, 14. rujna 2018., s početkom u 18 sati u dvorani Dominikanskog samostana u Splitu (Hrvojeva 2) tribinu pod nazivom “O državi i o izbornom i političkom pravu Hrvata”. Na tribini će gostovati prof. dr. sc. Marc Gjidara i dr. sc. Neven Šimac, a sama tribina je svojevrsni nastavak znanstvenog simpozija Hrvatsko-francuski upravni dani, koji se ove godine na Sveučilištu u Splitu održavaju 13. i 14. rujna.

Tribinom će moderirati Marko Ljubić, kolumnist, publicist i politički analitičar. U ime organizatora prigodnim riječima obratit će se dr. Vide Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Marc Gjidara, francuski pravnik  hrvatskog podrijetla (Méricourt kraj Arrasa, 13. V. 1939). Doktorirao 1970. na sveučilištu Panthéon-Assas (Paris II), gdje radi od 1967; od 1990. redoviti profesor javnog prava na Sveučilištu u Orléansu, a od 1995. na Sveučilištu Paris II (dekan odjela u Melunu); od 2007. profesor emeritus. Pokrenuo osnivanje poslijediplomskoga studija Sveučilišta Paris II i Sveučilišta u Zagrebu »Europski studiji« u Zagrebu (2000). Objavio više knjiga i članaka iz područja javnog prava. Proučavao pravne i polit. sustave zemalja istočne Europe, posebno država bivše Jugoslavije. Zajedno s M. D. Grmekom i N. Šimcem objavio knjigu Etničko čišćenje: povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji (Le Nettoyage ethnique: documents historiques sur une idéologie serbe, 1993), u kojoj se »etničko čišćenje« pokazuje kao metoda srpskog ekspanzionizma.

Neven Šimac, doktor prava sveučilišta Paris II,  stručnjak u području političkih znanosti (Paris II) i državno-upravnih znanosti (ENA, Paris). Godine 1971. postaje asistent na Pravnom fakultetu (Zagreb), a nakon pada “hrvatskog proljeća” i zatvora gubi posao. Između 1972. -1995. kadar je u francuskoj državnoj upravi – vodi odjel od 30-35 službenika, s godišnjim proračunom od 2,5 mld €. Vodi Strukturne programe EU za Francusku. Između ostaloga, predavao na poslije-diplomskim Europskim studijima (Zagreb), u organizaciji sveučilišta Paris II i Zagreb. Autor nekoliko publikacija: o ratnim (ne)prilikama u Hrvatskoj, o demokraciji, korupciji, javnoj upravi, globalizaciji. Od 2006. član Komisije Iustitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije, a od iste godine i potpredsjednik Kršćanskog akademskog kruga (Zagreb). Član je i koordinacijske radne skupine kršćanskih laičkih pokreta i udruga IXE – Kršćanska inicijativa za Europu.

Prof. Gjidara i dr. Šimac ustanovili su Hrvatsko-francuske upravne dane, znanstveni simpozij na splitskom Sveučilištu, koji se po 12. put održavaju 13. i 14. rujna ove godine u Splitu, pod tematskim nazivom  “Država i upravno pravo”.

S gostima tribine razgovarat će kolumnist, publicist i politički analitičar Marko Ljubić, koji se afirmirao tekstovima i raspravama o državi i političkom poretku, identitetu hrvatske nacije, kolumnama na hrvatskim portalima i u tiskovinama te posebno knjigom “Rasudbe hrvatske državnosti”.

U razgovoru s uglednim znanstvenicima prof. Gjidarom i dr. Šimcem,  pokušat ćemo publici predočiti najvažnije elemente pojma država, državnost, slabostima funkcioniranja državnoga poretka i zbog čega nastaju te kako ih otkloniti. Razgovarat ćemo o pitanjima odnosa suverenosti nacija i država u kontekstu suvremenih međunarodnih asocijacija, prije svega Europske unije, o nekim aspektima nacionalnoga identiteta u suvremenoj Europi, francuska i hrvatska iskustva, o utjecaju jugoslavenskog naslijeđa na društvena i politička zbivanja u današnjoj Hrvatskoj te posebno o ostvarivanju političkih prava naroda kroz izborne sustave s naglaskom na prava Hrvata izvan Republike Hrvatske na sudjelovanje u političkom i državnom poretku suvremene hrvatske Republike.

S obzirom da se u Hrvatskoj vode burne rasprave, a aktualne su i referendumske inicijative u koje su uključene stotine tisuća hrvatskih ljudi, bit će zanimljivo čuti poglede vrhunskih europskih intelektualaca i stručnjaka na ova pitanja i svakako će omogućiti ljudima bar djelomično nova saznanja koja će im pomoći u pravilnom vrednovanju aktualnih političkih i društvenih prijepora u Hrvatskoj danas. (M.S.)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

Čudesan znak, fenomen: Stablo koje inače cvijeta u svibnju, cvjetalo točno na Polnoćku (prosinac)

Objavljeno

- datum

(izvor fotografija: bvo.zadweb.biz

„U blizini grane koja je procvala osjećala se ugodna toplina.“  Neobični klen i njegovo okončanje (iz knjige: “Božićno čudo na Okitu” don Josipa Mužića)

Mještani Vodica stablo o kojem je riječ zovu klen (klien) a stručni mu je naziv Acer monspessulanum. To  je vrsta javora raširena u Dalmaciji gdje je i autohtona vrsta. Njegov korijen je „prilagodljiv vrlo plitkim zemljištima; dobro prodire u pukotine stijena“. Klen  cvate u travnju i svibnju, a može doživjeti i preko tristo godina.  Uz crkvicu Gospe o Karmela, udaljeno kojih dvadesetak metara, raslo je veliko  klenovo stablo.

„Gore na samom vrhu raslo je više desetaka stabala klena, ali ovaj pred crkvicom se isticao nad ostalima.“

Po mišljenju mještana, Vodičanina Josipa Šprljana, klen je bio na vrhu brda i onda kada je crkvica građena, tj. u drugoj polovici 17. stoljeća, što bi mogla potvrđivati i karta iz druge polovice 17. stoljeća na kojoj je na vrhu Okita izgleda nacrtano stablo. Talijani također spominju navedeni klen kao „stoljetno stablo“, stoga ne stoji mišljenje fra Ćire Markoča da je klen posađen oko 1870. godine.

„Na vrhu glavice, tik do same plokatice pred crkvom, u samom kršu, izrastao je stari klen. Svoje je stare debele grane raspružio sve unaokolo, te se sve u proljeću načičkaju cvijetom i listom, tako da ga je lako i iz udaljenosti prepoznati. I prema kapeli pružila se tako jedna debela grana, koja završava sa dva deblja ogranka, od kojih jedan, s burnije strane, gleda upravo u sliku B. D. Marije, koja je u srebrenom okviru na oltaru kapelice, tako da se slika tog ogranka, kad su vrata kapele otvorena, može kroz staklo okvira u samoj slici vidjeti.“

Klen je narastao do visine od četiri metra i račvao se u tri velike i snažne grane. Na Badnjak bi se svake treće godine dogodila neobjašnjiva pojava. Od tri velike grane procvjetala bi jedna grana, i to samo ona koja je rasla prema crkvici. Pojava se događala redovito, bez obzira na vremenske uvjete.

Jedan od prvih opisa te pojave ostavio je dr. sc. fra Ante Crnica: „Po prilici od g. 1880. na tom stablu svake treće godine u božićnoj noći ponavljao se pojav, koji je vjernike napunjao najvećim oduševljenjem. U zimsko doba, u 11 s noći, između 24. i 25. prosinca, ona grana, koja je bila okrenuta prema kapeli, i to samo ona počela bi pupati, cvjetati i listati, tako da bi u 12 s, t.j. u pola noći potpuno procvjetala i prolistala kao u proljeće, dok bi sva druga stabla, pače i sve druge grane istoga stabla ostale nepomične i spavale zimski san. To se je događalo svake treće godine, po lijepom i ružnom vremenu, bila zima ne znam kako blaga ili oštra. Ako se koje godine nije dogodilo, bio je znak da će se dogoditi kakva nesreća. U proljeće pak i ta grana kao i sve druge grane i stabla opet bi procvjetala i prolistala, kao da se u prosincu nije ništa dogodilo. Kad bi se dogodio taj pojav, cvijeće i lišće, ako se ne bi pobralo, ostalo bi jedan ili dva dana na stablu i onda bi uvenulo. Ali se redovito odmah pobralo i pokazivalo, odnosno slalo rodbini, znancima i prijateljima.“Fra Ivon Ćuk, također na temelju iskaza svjedoka, prenosi: „Da, svake treće godine. Grana je na oči počela cvjetati u 12 sati u noći. I to samo jedna, ona prema crkvici okrenuta. I nije bilo tako kao da su pupovi prije toga bili nabrekli. Ništa se ta grana do toga trena nije razlikovala od ostalih grana. Suha, kao i ostale u zimsko božićno doba! A u navedeni sat sve je na njoj počelo oživljavati. Pupovi su naglo nabrekli, raspukli se, ocvjetali, ozelenili.“ To bi se zbilo odjednom po redoslijedu, kako su prenijeli svjedoci: „Pup, cvit, list.“ Grana okićena „bogatim bijelim cvjetovima“ isticala bi se nadaleko u okruženju drugih golih grana i stabala. Uglavnom na Svetog Stjepana, dan poslije Božića, i lišće i cvijeće bi se osušilo i otpalo. Jedan Vodičanin još navodi: „U blizini grane koja je procvala osjećala se ugodna toplina.“

Točno vrijeme događanja nesporno je ponoć, dok se neki spore kada je riječ o samu trajanju pojave, tj. je li se pojava zbivala u svega nekoliko minuta ili pak duže. Prema Ivanu Kataliniću „ogranak oko 11 sati u večer propupa i oko ponoći procvjeta i prolista“.  Slično drži i Ante Crnica koji  navodi da bi u jedanaest sati bio početak, a vrhunac u ponoć. Ivon Ćuk i drugi kažu da se to događalo baš u ponoć. Fra Ivon Ćuk donosi i zgodu koja potvrđuje njegovu tvrdnju: „Znatiželjnici su čekali. Samo je jedan kod sebe imao sat. Čekali su i čekali. Vrijeme je prošlo, ništa se nije dogodilo. Vratili su se u selo, pomalo razočarani. Kad su stigli, ustanovili su da je tek jedanaest sati. Kad su se vratili na Okit, čekao ih je rascvjetali klen.“ I drugi, poput Mile Bastića, prenose da se pupanje i cvjetanje događalo u ponoć za samo nekoliko minuta. Josip je Šprljan je sa dvadesetak prijatelja bio na Okitu, na Badnjak 1927. godine. Bili su nedaleko od stabla sat prije ponoći, tj. oko 23 sata. O tome kaže: „Nas dvojica, trojica popesmo se na klen te baterijskim svjetiljkama pretražismo sve tri grane ne bi li primijetili da se koji pup pomakao, probudio od svog zimskog sna. Obeshrabreni siđosmo bez svake nade da bi te noći mogao cvasti. Pup klena je sićušan, sitniji nego na bilo kojoj vrsti stabala.“

Ovaj neprotumačivi znak, upravo fenomen, koji se događao u Vodicama pokraj Šibenika trajao je sedamdeset godina od 1880. do 1950. godine, kada su ga komunisti posjekli… ali…

Više o tome saznajte u knjizi prof.dr. don. Josipa Mužića, ‘Božićno čudo na Okitu’, čije predstavljanje će biti 18.09.2018 u 19:30 h, u Pinakoteci samostana Gospe od zdravlja u Splitu

P.R./Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno