Connect with us

Društvo

Skandalozno: Šef SOA-e Lozančić pao na sigurnosnoj provjeri

Objavljeno

- datum

U vezi Lozančića je ostao otvoren jedan ključni problem, pred kojim su se na isti način zatvarale oči tada (2012.) i još više sada. Radi se o tome da su Kotromanović i Milanović predložili Lozančića na visoku državnu dužnost iako se znalo da je on pao na sigurnosnoj provjeri.

Opće je poznato pravilo svih sigurnosnih službi u svijetu, da je za zapošljavanje u sigurnosnoj službi obvezno provođenje sigurnosne provjere te da se ni na najniže mjesto ne može zaposliti osoba koja je pala na sigurnosnoj provjeri.

Kriza upravljanja Hrvatskom dramatično se povećava iz dana u dan. Iako je od parlamentarnih izbora proteklo više od tri mjeseca, izborni pobjednici ne samo što ne uspjevaju preuzeti i formirati vlast, nego izgleda da im protokom vremena sve više izmiču poluge moći. U svakom slučaju, sve što se događa savršeno se uklapa u objavu Zorana Milanovića i oporbe da su izbornim pobjednicima priredili pravi pakao, kojem je cilj što prije isposlovati nove izbore na kojima Milanović i kompanija očekuju povratak na vlast.


lozanc
U tom smislu se može promatrati i problem koji je prije dva tjedna javno provirio iz sigurnosnog sustava, te se u nekoliko proteklih dana pretvorio u lavinu, u kojoj se događa kaotično koprcanje i međusobno sudaranja svih čelnih državnih institucija, izbornih pobjednika, oporbe i niza drugih zainteresiranih organizacija i pojedinaca. Na prvi pogled se čini kako svatko u tom metežu ima neki svoj interes i plan te mišljenje kojeg sve glasnije javno zastupa.

Rutinsko pitanje smjene ravnatelja Sigurnosno obavještajne agencije (SOA-e) Dragana Dade Lozančića, u hrvatskom političkom i medijskom kazalištu apsurda začas se pretvorilo u sudbinsko pitanje hrvatske budućnosti. Hrvatski Sabor, Vlada RH, Predsjednica Republike i sve vrste pojedinačnih i grupnih odnosa u tom ključnom trokutu vlasti lome sva koplja oko pitanja smjene šefa SOA-e, a dramaturgiju napinju mediji i ostali koji sebe smatraju zainteresiranima.

Nacionalni heroj izgubio povjerenje Predsjednice

Zoran Milanović je Lozančića čak proglasio hrvatskim nacionalnim herojem. Nenad Stazić smatra da je problematiziranjem i smjenjivanjem Lozančića ugrožena nacionalna sigurnost, te da su osim Lozančića izvrgnute ruglu i druge osobe koje obnašaju najviše državne dužnosti. Na sličan je način žalopojnu zabrinutost izrazio

Šef SOA-e navodno je, ne slučajno, propustio upozoriti i zaštititi Predsjednicu od kompromitacije, iako je to jedna od temeljnih zadaća SOA-e. Vjerojatno pod pritiskom ove medijske priče, Predsjednica je naknadno samo javno ponovila kako ostaje pri svojoj odluci o smjeni Lozančića, i dodala kako o detaljima ne može govoriti jer se radi o povjerljivosti koja se tiče nacionalne sigurnosti.

i Anto Nobilo, odvjetnik Josipa Perkovića. U jednom dnevnom listu je objavljen opsežan romansirani životopis Dragana Lozančića, u kojem je objavljen niz točnih podataka u dopadljivom obliku, ali je prešućeno još više problematičnih podataka koji se odnose na profesionalnu karijeru Dragana Lozančića i njene kontekste. Neki podupiratelji su Lozančića javno nazvali glavnim ili prvim hrvatskim špijunom, vjerojatno se nadajući kako mu to godi te da ga tako zbližuju s pukom.

S druge strane, nadležne državne institucije uporno ne iznose nijedan konkretan podatak o razlozima smjene. Ostalo se na spomenutoj formulaciji Predsjednice da je izgubila povjerenje u ravnatelja SOA-e, pa su mediji plasirali svoju interpretaciju i o njoj naširoko razglabali; kako se navodno radi o nazočnosti Predsjednice na proslavi rođendana kod Zdravka Mamića koji je tada bio pod mjerama tajnog nadzora. Šef SOA-e navodno je, ne slučajno, propustio upozoriti i zaštititi Predsjednicu od kompromitacije, iako je to jedna od temeljnih zadaća SOA-e. Vjerojatno pod pritiskom ove medijske priče, Predsjednica je naknadno samo javno ponovila kako ostaje pri svojoj odluci o smjeni Lozančića, i dodala kako o detaljima ne može govoriti jer se radi o povjerljivosti koja se tiče nacionalne sigurnosti.

Pakleno oružje Zorana Milanovića

U toj tajnovitosti i (pre)brzo objavljenoj odluci Predsjednice, bez dogovorene suglasnosti predsjednika Vlade, otvorio se prostor dodatnog kompliciranja odnosa u vrhu Vlade i još više u odnosima između Predsjednice i Vlade. Rasplet slučaja Lozančić završit će, prije ili kasnije njegovim smjenjivanjem, pa čak i u slučaju da

Slučaj Lozančić već je toliko politički i medijski usijan da može biti jedan od čimbenika čak i lomova u tek formiranoj Vladi i Saboru, koji mogu voditi prema povlačenju Mosta (ili njegova dijela) iz vlasti te suradnji Domoljubne koalicije s novim partnerima (npr. HNS) ili prema novim izborima.

se s time ne suglasi Predsjednik sadašnje Vlade, jer je jasno da Predsjednica nemože odustati od svoje odluke, ako želi sačuvati bilo kakvu vjerodostojnost. No, bit’ će zanimljivo pratiti odnose u Vladi, ako predsjednik Vlade donese bilo kakvu odluku o šefu SOA-e bez suglasnosti Bože Petrova, iako ta suglasnost (Petrova kao potpredsjednika Vlade) nije formalno propisana.

Slučaj Lozančić već je toliko politički i medijski usijan da može biti jedan od čimbenika čak i lomova u tek formiranoj Vladi i Saboru, koji mogu voditi prema povlačenju Mosta (ili njegova dijela) iz vlasti te suradnji Domoljubne koalicije s novim partnerima (npr. HNS) ili prema novim izborima.

Čak i ako se Petrovu podastru povjerljivi podaci o nužnosti smjenjivanja Lozančića te sve u Vladi i s Predsjednicom protekne rutinskom smjenom ravnatelja SOA-e, ovaj slučaj će sigurno ostati jedno od paklenih oružja s kojima će Zoran Milanović i oporba jurišati na sadašnju vlast. Stoga je veoma zanimljivo, makar i na ograničenom medijskom prostoru malo detaljnije zaviriti u pozadinu slučaj Dragana Lozančića i SOA-e.

„Tvrdi desničar i Šuškov čovjek“

Lozančić je rođen 1963. u Zadru, a kada je imao devet godina s obitelji je iselio u New York. U Hrvatsku se vratio 1991. ili 1992. s valom mladih iseljenih Hrvata, koji su na različite načine došli pomoći napadnutoj Hrvatskoj. Zbog znanja engleskog jedan je njihov dio, u kojem je bio i Lozančić, na terenima Hrvatske i BiH, služio kao ispomoć stranim novinarima, a cijeli posao je organizirao Ante Beljo, tada veoma utjecajni povratnik iz Kanade. U drugoj polovici 1990-ih, Lozančić je radio na različitim poslovima u Ministarstvu obrane, a jedno vrijeme je u upravi za međunarodnu suradnju bio podređen generalu Ivanu Kapularu, koji se ranih 1990-ih vratio iz Kanade i bio je blizak ministru Gojku Šušku.

Zbog svega toga, u pojednostavljenoj hrvatskoj percepciji Lozančić je smatran „tvrdim desničarom i Šuškovim čovjekom“. Lozančićeva uzlazna karijera u Hrvatskoj prekinuta je za vrijeme ministrice Željke Antunović, koja je micanje Lozančića formalno obrazložila činjenicom da strani državljanin ne može obnašati visoke državne dužnosti.

Zbog svega naznačenog, za javnost je predstavljalo veliko iznenađenje kada je Lozančić početkom 2012. postao pomoćnik ministra obrane Ante Kotromanovića. To se obrazlagalo kratkom rečenicom kako se radi o vrhunskom profesionalcu. Javnost je bila još više iznenađena kad je Lozančić, u listopadu 2012.,postavljen na iznimno važno mjesto ravnatelja SOA-e. Za to se najviše zalagao tadašnji Predsjednik Vlade, Zoran Milanović, koji je – kažu upućeni izvori – za Lozančića dosta teško dobio suglasnost Josipovića, kojem je ovu uslugu vratio instaliranjem Gorana Radmana na čelo HRT-a.

Tko je SOA-i ukrao bicikl?

Milanović je bojazni i prigovore svojih partijskih drugova i koalicijskih partnera o Lozančiću kao „tvrdom desničaru i Šuškovom čovjeku“ otklanjao pričom o vrhunskom profesionalcu Lozančiću, koji će u devastirane hrvatske sigurnosne službe uvesti profesionalne standarde. Osim toga, Milanović se pozivao i na svoje osobno iskustvo, jer je s Lozančića „profesionalca“ upoznao početkom 2000-ih kad su surađivali na nekim državnim projektima.

Radi pogleda u sve hrvatske osobne pretvorbe, nije nekorisno podsjetiti da se u to doba, 1999., Milanović vratio iz hrvatske diplomatske službe pri NATO-u u Bruxellesa, gdje je stigao 1996. kao mladi kadar HDZ-ove vlasti, u kojoj je veoma dobar status i veze od početka 90-tih imao njegov otac Stipe Milanović. U

Usred dana je ispred nove zgrade SOA-e u Savskoj ulici u Zagrebu ukraden bicikl, a lopov nije primijećen, ni zabilježen na brojnim sigurnosnim kamerama niti je ikada otkriven. Bio je to neviđen sigurnosni skandal, jer u zgradu SOA-e i njeno okruženje su ulupani golemi novci, posebice u zaštitu od bilo kakvih iznenađenja. Bicikl je navodno bio vlasništvo ravnatelja SOA-e.

Bruxellesu je šef Zoranu Milanoviću bio Janko Vranyczani-Dobrinović, stari hrvatski plemenitaš i vojnik Hrvatskog Domobranstva u Drugom svjetskom ratu, koji je od 1991. u Bruxellesu bio dugogodišnji ravnatelj Hrvatskog ureda za veze s tadašnjom Europskom zajednicom i NATO-om.

Prije 2012. Lozančić nije bio u sigurnosnom sustavu, pa se tada među analitičarima raspravljalo je li mu to bila prednost ili nedostatak za vođenje SOA-e. Točan odgovor na to pitanje možda će isplivati na površinu uskoro nakon raspleta njegove špijunske sudbine. No, kao ilustracija Lozančićeve (ne)spremnosti za ulazak u dugi mračni tunel hrvatskih sigurnosnih službi može poslužiti jedan pomalo šaljiv događaj iz 2013. godine. Usred dana je ispred nove zgrade SOA-e u Savskoj ulici u Zagrebu ukraden bicikl, a lopov nije primijećen, ni zabilježen na brojnim sigurnosnim kamerama niti je ikada otkriven. Bio je to neviđen sigurnosni skandal, jer u zgradu SOA-e i njeno okruženje su ulupani golemi novci, posebice u zaštitu od bilo kakvih iznenađenja. Bicikl je navodno bio vlasništvo ravnatelja SOA-e.

Šef SOA-e pao na sigurnosnoj provjeri

Godine 2012. nitko nije ozbiljnije postavljao pitanje, kako je moguće da Lozančić, kao strani (američki) državljan, u Hrvatskoj kao samostalnoj i suverenoj državi, postaje šef Sigurnosno obavještajne agencije, što je svjetski presedan. Prenaivno bi bilo zadovoljiti se pojašnjenjem kako to i nije važno, jer je Hrvatska ionako članica NATO-a. Ako se čak i želi biti naivan, kako onda protumačiti činjenicu da šef SOA-e, koji je državljan najjače članice NATO-a, teško krši osnovna opća pravila sigurnosnih službi te ne štiti predsjednicu koja je na čelo države – valjda ne slučajno – došla s visoke funkcije u NATO-u.

No, ako se i to zanemari, u vezi Lozančića je ostao otvoren jedan nezaobilazni i ključni problem, pred kojim su se na isti način zatvarale oči tada (2012.) i još više sada. Radi se o tome da su Kotromanović i Milanović na visoke državne dužnosti predložili Dragana Lozančića te da se to bez otpora prihvaćalo, iako se znalo da je Lozančić pao na sigurnosnoj provjeri. Općepoznato je osnovno pravilo svih sigurnosnih službi u svijetu, da je za zapošljavanje u službi obvezno provođenje sigurnosne provjere te da se ni na najniže mjesto ne može zaposliti osoba koja je pala na sigurnosnoj provjeri.

Prema tome, to što je već tri i pol godine na čelu sigurnosne službe u Hrvatskoj osoba koja je pala na sigurnosnoj provjeri predstavlja glavni sigurnosni problem ne samo Hrvatske nego i NATO-a i EU-a. Izvori koji su bliski sigurnosnom sustavu RH tvrde da ovaj prvorazredni skandal s Lozančićem nije usamljena pojava te da se brojne slabosti hrvatskog sigurnosnog sustava jasno očituju u kadrovskoj politici koju je Lozančić vodio u SOA-i pod pritiskom osoba koje su znale detalje iz njegove provjere.

Zaboravljeni skandali SOA-e

Salve spomenutih hvalospjeva s kojima Lozančića proteklih tjedana obasipaju Zoran Milanović i cijela oporba, te Anto Nobilo i kontrolirani masmediji, ukazuju da je SOA vjerno služila njihovim političkim i drugačijim interesima. Ovaj zaključak nije samo puka analogija, jer o tome zorno svjedoče i neke javno poznate sigurnosne stvari koje je SOA odradila ili nije odradila pod ravnanjem Dragana Lozančića.

Najveći politički i sigurnosni skandal Vlade koju je predvodio Zoran Milanović svakako je bio slučaj Perković, koji je teško uzdrmao strateški cilj kojeg su desetak godina zajednički izgrađivale sve vlasti i oporbe te sve državne institucije RH. Radilo se o procesu pristupanja Hrvatske u EU. No, kada je sredinom 2013. došao najsvečaniji trenutak, vladajuća SDP-ova koalicija upregla je sve državne institucije u iznimno sramotni i štetni skandal kakav nije viđen u povijesti Europske unije. SOA je po službenoj dužnosti nedvojbeno najviše znala o kakvoj i kolikoj se sigurnosnoj destabilizaciji radi, ali ni ravnatelj niti drugi dijelovi SOA-e nisu doslovno ništa napravili iz svojih brojnih zaštitnih obveza. To znači da su – kao i druga državna tijela – vjerno slijedili destruktivna djelovanja koja su predvodili Milanović kao predsjednik Vlade i Josipović kao predsjednik države.

Godine 2014. Vlada Zorana Milanovića je uz asistenciju SOA-e pokrenula veliku kampanju političkog i medijskog obračuna s Tomislavom Karamarkom, a to znači i s HDZ-om. Karamarka se teretilo da je, u razdoblju dok je bio na čelu sigurnosne službe, navodno protuzakonito zapošljavao niz osoba u sigurnosnom sustavu te da je tako nanio nesagledive štete državnoj sigurnosti. U toj kampanji, uz očitu suradnju SOA-e a radi stvaranja privida o uvjerljivosti napada Milanovićeve vlasti, protuzakonito su otkriveni identiteti nekih djelatnika SOA-e. Sličan skandal se ponovio i nakon nedavnih parlamentarnih izbora kada je protuzakonito otkriveno da je jedan novoizabrani sabornik, etnički Srbin, tijekom Domovinskog rata radio za hrvatske sigurnosne službe.

SOA je 2014. bila intenzivno uključena i u unutarstranački obračun u SDP-u, u kojem je na koncu Milanović za dlaku pobijedio Linića, koji je u nizu medijskih nastupa otvoreno dokazivao da su sigurnosne službe odigrale ključnu i protuzakonitu ulogu u tom političkom obračunu.

Korjeni zla

Mjesecima prije predsjedničkih izbora započeo je niz sustavnih medijskih, političkih i pravosudnih operacija koje – uz skandalozno sudjelovanje SOA-e i drugih državnih represivnih tijela – neprekidno traju i do sada. Osnovni cilj je bio svim sredstvima na izborima osigurati druge mandate Josipoviću kao predsjedniku države i Milanoviću kao predsjedniku Vlade. Posebno surova uloga SOA-e i drugih represivnih tijela bila je u predkampanji i izbornoj kampanji za parlamentarne izbore, kada su objavljivane serije članaka i drugačijih medijskih i nakladničkih uradaka, koji su rađeni s očiglednom obavještajnom metodologijom i sadržajem koji je bio usmjeren na diskreditaciju Domoljubne koalicije i njenih potencijalnih postizbornih saveznika.

Nakon parlamentarnih izbora započeo je najavljeni pakao, tj. svojevrsni državni udar kojem je prvi cilj onemogućiti ustrojavanje i djelovanje nove vlasti koja ima legalni izborni mandat. Drugi i glavni cilj je isprovocirati izvanredne izbore na kojima će sadašnja oporba učiniti sve institucionalno i vaninstitucionalno kako bi se ponovno dočepala vlasti. U svemu tome presudna uloga namijenjena je SOA-i i drugim represivnim tijelima te javnim medijima, koji su još pod čvrstim nadzorom za sada formalne oporbe.

U tom nemilosrdnom ratu za vlast Dragan Dado Lozančić je zapravo tek (š)pijun kojeg će struktura kojoj služi žrtvovati puno lakše i jednostavnije nego što su to učinili s Perkovićem i Mustačem prije dvije godine. Slučaj Lozančić je stoga ipak koristan jer pokazuje da su sadašnji problemi koje imaju Predsjednica, Domoljubna koalicija i Most, puno dublji, opsežniji i stariji, te sežu barem do prijelomnih 1990-ih, kada su kukavičja jaja ugrađena u temelje hrvatske države. Bez sagledavanja i zahvaćanja u te korijene zla neće se moći izbjeći uobičajenom i tragičnom hrvatskom ponavljanju povijesti.

Autor: Prof. dr. Josip Jurčević / 7Dnevno 

Komentari

Komentari

Društvo

Francuski generali: Macron je počinio veleizdaju u Marakešu

Objavljeno

- datum

Pismo optužuje Macrona da je potpisivanjem ugovora bez da je sadržaj ugovora predočio narodu kriv „ za ukidanje /poricanje/ demokracije i izdaju naroda“.

Grupa generala francuske vojske napisala je pismo Emanuelu Macronu optužujući francuskog predsjednika za izdaju koju je učinio potpisivanjem migracijskog ugovora UN-a.

Ovaj ugovor koji su potpisale u ponedjeljak 164 države, uključujući i Francusku nije zakonski obvezujući ali je okidač neograničenoj migraciji koju smatra ljudskim pravom, a kritiku masovne migracije tretira kao govor mržnje.

Pismo je napisao general Antoine Martinez a potpisali su ga više generala, jedan admiral i jedan pukovnik kao i bivši misnistar obrane Millon koji opominje Macrona da je to još jedan napad na suverenitet koji daje dodatni razlog više za pobunu potlačenog naroda.

Pismo optužuje Macrona da je potpisivanjem ugovora bez da je sadržaj ugovora predočio narodu kriv „ za ukidanje /poricanje/ demokracije i izdaju naroda“.

„Francuska država kasni u ostvarenju nemoguće zadaće integracije ogromnog broja ljudi koji dolaze iz potpuno različitih kultura i koji su se regrupirali tokom zadnjih četrdeset godina u područja /Francuske/ nad kojim više ne vladaju zakoni Republike“ kaže se u pismu, dodajući da masovna imigracija briše „civilizacijski identitet Frncuske.“

Prema britanskoj predstavnici u Europskom parlamentu, Janice Atkinson, UN Compact će preplaviti europske zemlje s 59 milijuna novih migranata u toku narednih 6 godina. Opominje da će plan slomiti europsku kulturu i identitet. Atkinson također ističe da će Ugovor dovesti do zakona protiv govora mržnje po kojem će biti protuzakonito korištenje pojma „ilegalni migranti“koji će biti zamijenjen pojmom „neregularni migranti.“

„Bit će proglašeno nezakonitim korištenje nepropisanog jezika“ opomenula je Atkinson dodajući da će se europski građani oprostiti s demokracijom koja više neće biti njihov životni stil.

Podrška predsjedniku Macronu je spala na 18% nakon vala protesta zbog brojnih razloga koji uključuju poreze i masovne migracije. /Francuska je država s najvećim poreznim opterećenjem od 50% pa je novi porez prelio Francuzima čašu. Op. K.P./

Pismo generala:

“Gospodine Predsjedniče,

Vi ste upravo potpisali „Global Compact on Safe, Orderly and Regular Migration“ 10 i 11 prosinca kojim ste ozakonili pravo na migracije. To bi moglo nametnuti našoj nacionalnoj legislativi preko već postojećih ugovora  ili principa opće odgovornosti preuzimanje ovog ugovora. Nama se čini da nam je preostalo još samo toliko suvereniteta u Francuskoj da slobodno osiguramo način na koji će se ciljevi Ugovora provesti. Takav dio nacionalnog suvereniteta Vi ne možete predati bez javne rasprave koja uključuje 80% francuskog stanovništva koje smatra da je nužno zaustaviti ili drastično ograničiti migraciju. Vašom odlukom da sami potpišete Ugovor dodat ćete razlog više za revolt i bijes već i tako potlačenog naroda. Biti ćete krivi zbog uskraćivanja demokracije i izdaje naroda.

Uz to su financije naše države tako presahle a naš dug toliko narastao da Vi ne možete preuzeti rizik  za migracijske troškove bez da posegnete za novim porezima da biste izvršili ciljeve Ugovora. Osim toga Vi morate u okviru  sigurnosnih mjera prihvatiti posljedice vezane uz dolazak vaneuropskih naroda. Konačno, Vi ne možete ignorirati da je suština politike osiguranje vanjske sigurnosti i unutarnje harmonije. Međutim, ovakav ugovor može biti postignut jedino uz unutarnju koherentnost društva kojemu je dopušteno izraziti zajedničku volju što  u današnje vrijeme postaje vrlo  problematično, gotovo nemoguće.

Ustvari država Francuska kasni u shvaćanju svoje nemogućnosti da integrira toliko ljudi, k tome toliko različitih kultura koji su se u zadnjih četrdeset godina grupirali  u prostorima koji više nisu podvrgnuti zakonu Republike /Francuske/.

Vi ne možete sami odlučiti da nam izbrišete naš civilizacijski identitet i lišite nas naše domovine s kojom smo najuže povezani.

Mi stoga od Vas tražimo da odložite potpisivanje ovog Ugovora i Francuze pozovete na referendum da glasuju za ovaj dokument. Vi ste Francuzima odgovorni za svoje akcije. Vaš izbor nije prazan /neobavezan/ list.

Mi podržavamo inicijativu generala Martineza i protiv smo potpisivanja Ugovora koji trebaju usvojiti države članice UN-a na međudržavnoj konferenciji u Marakešu.”

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

NAJVEĆE NOVINE NA SVIJETU POKLONILE SE HRVATIMA: Od ovih ćete se riječi naježiti; ‘Noge su im prestale raditi, tijela se slomila, ali…’

Objavljeno

- datum

NAKLON DO PODA OD JEDNOG NEW YORK TIMES-a  Naši su igrači izgledali iscrpljeno, ali dali su zadnje atome snage, piše New York Times

Ugledni američki list New York Times u superlativima piše o pobjedi Hrvatske nad Engleskom 2:1 nakon produžetaka. Naši su igrači bili slomljeni ozljedama i umorni od turnira, pa ipak, pronašli su načina.

“Njihove su noge prestale raditi prije kraja. Njihovi mišići su boljeli, njihova pluća su ispustila zrak, njihova tijela su se slomila”, piše NYT o našim igračima.

Trk pravo u povijest!

‘Pokopali su snove engleskim akterima, i nastavili su trčati u povijest’

“Hrvatski su igrači prešli svoje granice i otputovali daleko iza njih, isušili su se od adrenalina, prošli su duboku u crveno, u bol.

Pa ipak, njihovi su pokreti bili stabilni, njihove tetive su bile čvrste, kada su tražili dah činilo se kao da ne mogu više, no oni su nastavili, nastavili su i dalje trčati, pored Engleske, u finale Svjetskog prvenstva, u povijest”.

Izvor: NYT | net.hr | Ekskluzivno.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

IMUNOLOŠKI ZAVOD OTKRIVA VELIKU TAJNU: naši stručnjaci imaju patentirani i dokazani lijek za HPV i rak, ali država sabotira znanstvenike

Objavljeno

- datum

 Samostalnost neke zemlje čine vojska, policija i Imunološki zavod.

Rečenica je to koju je potpisao i u svakoj prilici isticao, nedavno preminuli doc. dr. sc. Eugen Šooš, virolog dugo godina zaposlen u Imunološkom zavodu kao voditelj prirodnog humanog leukocitnog interferona (HLI), pripravka iz krvi dobrovoljnih davatelja sigurnog, dostupnog i visokodjelotvornog u prevenciji i liječenju virusnih bolesti kakve su – obratite pažnju – sve vrste gripe, uključujući svinjsku i ptičju, rak grlića maternice uzrokovan humanim papiloma virusom (HPV), rak dojke, mozga i druge vrste raka za koje su krivci virusi.

Razgovor s njim, nekoliko mjeseci prije smrti dr. Šooša, vodila je Lidija Gnjidić, ekskluzivno za Slobodnu Dalmaciju.

Baš dobro, rekao bi netko neupućen, što imamo takav lijek, osobito sad kad u zemlji hara nekoliko vrsta virusa gripe od koje je nekoliko ljudi umrlo, i kad se pojavila još i ptičja gripa.

Imunološki zavod proizvodio je i cijenjena i svugdje u svijetu prodavana cjepiva. Pa kad je sve to tako, rekao bi netko neupućen – onda je sjajna stvar što Hrvatska ima svoj Imunološki zavod koji sve to proizvodi.

Da, sjajna je stvar, osim što Imunološki zavod već godinama jedva da išta proizvodi. Rasap je počeo još devedesetih godina, a nastavljen je do danas – izgubljene su gotovo sve dozvole za proizvodnju, cjepiva uvozimo, a umjesto prirodnim interferonom domaće proizvodnje liječimo se rekombinantnim pripravkom, također iz uvoza.

Ovih dana ministar zdravstva Milan Kujundžić najavljuje da bi se situacija s Imunološkim zavodom trebala riješiti do lipnja, uključujući preseljenje na lokaciju pogodniju za eventualnu obnovu proizvodnje u koju bi trebalo uložiti šezdesetak milijuna kuna, a osnovano je i povjerenstvo koje bi trebalo utvrditi isplati li se uopće Hrvatskoj da u IMZ ulaže sama ili će tražiti strateške partnere. A zainteresiranih ima – i domaćih i stranih.

Ključna osoba u Hrvatskoj za razgovor o prirodnom leukocitnom interferonu i njegovoj vrijednosti upravo je dr. Eugen Šooš, stručnjak kojemu je propast Imunološkog zavoda, osobito davni prestanak proizvodnje HLI-ja, osobito teško pao. On, doduše, nije „izmislio“ interferon, ali ga se smatra tvorcem interferona u obliku u kojemu ga je proizvodio Imunološki zavod i koji je po kvaliteti tadašnju državu Jugoslaviju svrstavao u sam svjetski vrh.

Dr. Šooš danas je osamdesetsedmogodišnjak. Živi u Kloštar Ivaniću, sam. Još uvijek je vrlo aktivan – nije mu problem sjesti u auto i odvoziti sat i pol po zimskim uvjetima kakvi ovih dana vladaju u sjevernom dijelu zemlje. Iako je već dva desetljeća u mirovini, i dalje radi, o čemu svjedoči njegovo ime (su)potpisano na više radova, kao i na patentu kojim je zaštićena posve nova generacija prirodnog interferona – no o tome kasnije, kad dođe na red.

Sad pođimo u vrijeme kad je dr. Šooš, veterinar s doktoratom iz područja virologije, na samom kraju šezdesetih godina, iz Higijenskog zavoda prešao raditi na Imunološki zavod, odakle je poslan u tadašnji SSSR, izučavati na moskovskoj Medicinskoj akademiji cjepivo protiv krpeljnog encefalitisa, ali učiti i o interferonu, za čiju je proizvodnju bio zainteresiran utemeljitelj i tadašnji direktor Imunološkog zavoda Drago Ikić, član JAZU i Ruske akademije znanosti i umjetnosti, poznati imunolog.

Kad je odlazio iz Moskve, pokojni akademik Solovjev, mentor kojega se dr. Šooš rado i s poštovanjem sjeća, rekao mu je kako se nada da će on interferon – lijek koji su Rusi koristili za tadašnjeg predsjednika Brežnjeva, maršale, generale i specijalne jedinice koje gripa nije smjela poharati – još bolje napraviti.

I jest: ruski interferon imao je tisuću jedinica aktivnosti u mililitru, dok je dr. Šooš brzo dogurao do 100.000 tisuća. Nije mu, kaže, akademik Solovjev bez razloga ponudio da bude šef proizvodnje interferona u Moskvi, nudeći dvosoban stan i plaću od u to vrijeme vrtoglavo visokih 1100 rubalja.

No dr. Šooš izabrao je vratiti se kući, posvetivši se upravo proizvodnji HLI-ja. Sedamdesete i osamdesete godine bile su zlatno doba za Imunološki zavod. Proizvodili su, priča dr. Šooš, vrhunske vakcine i izvozili ih u cijeli svijet.

– Bili smo plaćeni ne mogu vam reći koliko dobro, ludo dobro, ali nije bilo ni radnog vremena, ni svetka ni petka. Mogao si bit tko god – kad je trebalo, svi smo pakirali vakcine za izvoz…

Bilo je to zlatno doba i za produkciju domaćeg prirodnog leukocitnog interferona; rađene su studije i klinička ispitivanja koja su govorila o brzom djelovanju pripravka na viruse, uključujući i one mutirane, gotovo bez nuspojava.

O djelotvornosti lijeka koji “ne pokazuje citotoksični učinak”, nego “usporava brzinu diobe stanica” te „ima antitumorska i antivirusna svojstva“ akademik Ikić pisao je i da ne samo što smanjuje nekontroliranu diobu stanica karakterističnu za rak, nego također stimulira imuni sistem organizma da uništava stanice raka, navodeći rezultate kliničkih ispitivanja u liječenju interferonom bolesnica s karcinomom dojke, bolesnika s recidivirajućom papilomatozom mokraćnog mjehura te virusnog hepatitisa B.

Ili, kako to slikovito priča dr. Šooš, navodeći slučaj na koji je naišao kod dr. Petra Nole, poznatog zagrebačkog onkološkog kirurga sa Središnjeg instituta za tumore na kojemu je dr. Šooš bio konzultant i vodio klinička istraživanja.

Jednoga utorka, priča, naišao je na razdraženog dr. Nolu čija pacijentica s rakom dojke nije htjela prihvatiti ni kemoterapiju, ni radioterapiju ni kirurški zahvat. Još se sjeća i njezinog imena i prezimena, no recimo samo ime: zvala se Barbara, „lepa, tučna (malo punija, op. a.) Zagorčica“ koju je dr Šooš pitao zašto ne pristaje na terapije koje joj je ponudio primarijus Nola.

– Imala je tumor na dojci od tri centimetra, limfni čvorovi u potpazušju već su se počeli buniti, ali ona nije dala „cecke dirati“ jer je njezin muž „više ne bi štel“.

A bi li dolazila kod primarijusa Nole svaki drugi dan, šest mjeseci, na injekcije?, pitao je dr. Šooš, misleći na injekcije interferona.

„Sve bum, samo mi najte cecke dirati“, pristala je gospođa Barbara.

– I, boga mi, Nola je prvi liječnik na bijelome svijetu koji je na taj način riješio primarni karcinom dojke!, ističe dr. Šooš.

Rekombinantnim interferonom to se, kaže, ne bi moglo učiniti. Prirodni u sebi ima 23 frakcije, a sintetski jednu-dvije, i uz to, za razliku od prirodnog, “stvara antitijela i ima nusgredne efekte”.

Uzroke propasti Imunološkog zavoda naš sugovornik vidi u moći farmaceutske industrije, „najmoćnije na svijetu, ispred naoružanja i nafte“. U vlastitom Imunološkom zavodu „više ništa ne proizvodimo, ali cjepivo i sve ostalo nam i dalje treba, pa to uvozimo, zar ne?“

Ne bojeći se velikih i oštrih riječi, i u ovom je razgovoru – kao i u više prilika ranije – iznio svoje mišljenje prema kojemu je ukidanje proizvodnje humanog leukocitnog interferona „genocid nad ženama“, s obzirom na to koliko je interferon djelotvoran na sva oboljenja vezana uz HPV, „jedino što nekoj ženi treba četiri, nekoj tri, a nekoj devet kura“.

Na TV-u je nedavno dr. Šooš čuo podatak o čak 150 tisuća neplodnih parova u Hrvatskoj, što ga je podsjetilo na slučaj kad ga je profesor Zvonimir Singer, ginekolog i citolog, pozvao da dođe kod njega da mu ispriča nešto zanimljivo. I doista, dr. Šooš je od dr. Singera čuo kako je deset žena koje nisu mogle roditi – rodilo nakon što im je „sterilitet terapirao interferonskim vaginaletama“.

No najzanimljivije od svega bilo je što ni jedna od žena s dijagnozom steriliteta nije imala nikakav virusni ni bakterijski infekt. Na žalost, profesor Singer ono o čemu je pričao dr. Šoošu nije stigao publicirati.

Dobra vremena i za prirodni interferon i za Imunološki zavod u cjelini završena su s početkom rata. Devedesete godine dr. Šooš Imunološkom zavodu ostavio je uhodanu, isplativu tehnologiju proizvodnje interferona, obukao uniformu i – na posebnim zadacima – ostao u njoj do kraja rata, nakon čega je otišao u mirovinu. Imunološki zavod, pak, nakon rata započeo je tonuti, gubile su se dozvole i gasila proizvodnja.

Danas je IMZ u kompliciranom pravnom statusu: zaposlenici su u javnoj ustanovi, a imovina u trgovačkom društvu, postoji strah od gašenja Zavoda, vlade jedna za drugom rješavanje problema odgađaju ili ignoriraju, a radnici će, što je valjda umirujuće sredstvo koje im je vlast odlučila dati dok nešto ne smisli – cijelu ovu godinu primati plaću iz sredstava osiguranih u proračunu, bez obzira bila proizvodnja pokrenuta ili ne.

Za sebe dr. Šooš kaže da na zbivanja vezana uz Imunološki zavod nema nikakvog utjecaja – što god je kome pokušao reći ili učiniti o tome koliko bi vrijedno i isplativo bilo vratiti zavod u život i koristiti njegiove goleme potencijale – nije imalo efekta.

Priča tako kako je jednom prilikom bio na prijemu kod bivšeg predsjednika RH Ive Josipovića, a „kako imam jezičinu, velim predsjedniku – vi ste prije godinu dana na TV-u, u “Nedjeljom u 2”, rekli da imate virusnu upalu oka. I vidim vas da škiljite. Da, kaže meni predsjednik, imam povremene bolove, ali problem mi je riješen kirurškim putem.

Fino, rekoh – Imunološki zavod je proizvodio kapi za očne infekcije, time je profesor Krešimir Čupak s Očne klinike u Vinogradskoj liječio još sedamdeset druge, bez kirurških priča. Rekao sam i da bi nešto trebalo napraviti da se smanji genocid nad ženama – rak dojke, rak cerviksa… Prečuo je sve“.

Na TV-u je jednom prilikom primijetio da je i sadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ignorirala novinarsko pitanje o tome što će biti s Imunološkim zavodom.

Obratio se dr. Šooš i Rajku Ostojiću u vrijeme dok je bio SDP-ov ministar zdravlja:

„Napisao sam mu – dajte pokrenite proizvodnju interferona da se njime ide na rak vrata maternice, rak dojke, a on mi je, imam taj papir!, odgovorio u stilu – ma što taj Šooš prtlja, pa on je već dvadeset godina u penziji…“

Za sebe dr. Šooš kaže da je „esdepeovac, ali s nacionalnim identitetom“, no u nastojanju da političare uvjeri u vrijednost obnavljanja proizvodnje interferona nije se zaustavio samo na SDP-u.

Obraćao se i drugim strankama, no bez uspjeha: iz HDZ-a su ga „izbacili“, u HSP-u ga je „jedna dama pogledala s visoka“ kad je rekao „ajmo prevenirati rak vrata maternice“; s drugom damom, iz HSS-a, kod koje je, kaže, bio s profesorom Damirom Eljugom, također nije bilo uspjeha.

Majka dr. Šooša imala je rak dojke, što je njemu bila posebna motivacija da se obnovi proizvodnja HLI-ja. On se tim pripravkom nikad nije prestao baviti – zajedno s prof. Bratkom Filipičem iz Ljubljane patentirao je pripravak ojačan holocenskim mineralom, koji je time dobio čak četristo do petsto tisuća jedinica aktivnosti u mililitru.

Radi se o mineralu koji “sadrži velik broj raznih minerala u različitim omjerima: natrij, kalcij, magnezij…”, a veliku zahvalnost, kaže, duguje profesoru Marijanu Joštu koji mi je otkrio postojanje holocenskog minerala”.

No nitko, čini se, ne razmišlja o prirodnom interferonu uopće, pa ni tom ojačanom, a dr. Šooš sam nema nikakvog utjecaja da nešto učini.

Vjeruje, međutim, u zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, odnosno u mogućnost o kojoj se već duže govori – da Grad Zagreb preuzme Imunološki zavod. „Ja sam uvjerenja – ne mišljenja, nego uvjerenja! – da gradonačelnik Bandić, obnovi li proizvodnju interferona, neće moći zadovoljiti potražnju i da će zaraditi strašan novac!“

Ako to Bandić napravi, nastavlja dr. Šooš, „žene od Irkutska do La Manchea dolazile bi u Zagreb kupovati preparate interferona. Usput bi cvao i turizam – ne možete doći u Zagreb i ne prespavati.

“Uočljivo ponesen idejom da bi Grad Zagreb mogao napraviti dobar potez, preuzeti Zavod i obnoviti sveukupnu proizvodnju cjepiva, krvnih preparata i napose prirodnog interferona, kakvoga danas proizvode još samo Japan, Švedska, Mađarska, Rusija i Kuba, uz smiješak kaže: „Bandića treba ‘ubiti’ – napišite da je to Šooš rekao! – ako to ne napravi!“

Dr. Šooš ne zna ima li zagrebački gradonačelnik uopće informacije kakve treba imati, no sam s njim nije ni pokušao kontaktirati – nakon svih uzaludnih nastojanja da skrene pažnju na vrijednost prirodnog leukocitnog interferona nasuprot onom rekombinantnom, pretpostavlja da bi i Bandić mogao pitati „kaj taj stari hoće?“, što je trenutak entuzijazma dr. Šooša obojilo rezignacijom: „Bojim se da od svega neće biti ništa…“

No pitanje što bi savjetovao da ga netko mjerodavan upita što napraviti s IMZ-om, hitro vraća entuzijazam: „S Imunološkim u cjelini? Minimalna ulaganja u proizvodnju, pokretanje proizvodnje interferona – vaginaleta i supozitorija. Nekad je svijet kupovao od nas, i mogao bi opet. Dolazili bi iz cijele Europe i svijeta. Sigurno“.

Prema njegovu mišljenju, sa 60 milijuna kuna o kojima ministar Kujundžić govori kao svoti potrebnoj za pokretanje proizvodnje u IMZ-u, zagrebački interferon moglo bi se vratiti u roku od tri godine. Strateški partneri, domaći, strani?

– Ne, ne, ne i ne! Nikakve strateške partnere ne bi trebalo tražiti, pogotovo ne strane – država bi sama, iz svojih sredstava, trebala investirati u Zavod i obnoviti proizvodnju. Rekao sam vam – samostalnost jedne zemlje temelji se na vojsci, policiji i Imunološkom zavodu, inače ništa od svega toga…

ŠTO JE PRIRODNI INTERFERON?

Prirodni interferon „dio je obrambenog mehanizma čovjeka i toplokrvnih životinja“, protein koji ima veliku ulogu u obrani organizma od virusnih infekcija.

U svojim najboljim danima IMZ je godišnje proizvodio oko tisuću i pol do 1800 litara leukocitnog nepročišćenog interferona, djelotvornog u malim količinama. Korišten je za prevenciju i liječenje svih vrsta virusa gripe, životinjskih gripa, infekcije HPV-om, odnosno raka grlića maternice, mjehura, dojke i svih drugih takvih oboljenja virusnog uzročnika, te protiv hepatitisa B.

Proizvodio se u obliku masti, ulja, ampula i vaginaleta koje, napominje dr. Šooš, nije proizvodio nitko osim Zagreba. Cijena im je, dok su do prije desetak godina još bile dostupne, za pakiranje od 21 vaginalete iznosila oko 2100 kuna.

Vi ste Splićanka, kaže mi dr. Šooš, kod vas je dolje netko umro od gripe, ako se ne varam. Virus gripe je mutirao. Vrijednost cjepiva je nula. Zamislite onda kolika je vrijednost lijeka koji djeluje i na sve mutirane viruse.

Rekombinantni interferon “nama svojstva prirodnog interferona i neće se tako brzo postići da ih dobije”, manje je djelotvoran od prirodnog, stvara antitijela i ima nuspojave među kojima su gastrointestinalne, kardiovaskularne i neuropsihijatrijske smetnje.

Stepinčev ministrant

Profesor Šooš u vrijeme Jugoslavije imao je dosje u službama državne sigurnosti, za što se saznalo jednom prilikom kad je „Titov lugar Šandor na Brijunima dobio krpeljni meningoencefalitis“.

Upravo je dr. Šooš trebao složiti ekipu za Brijune, no ispostavilo se da mogu ići svi – osim njega. „Šefica me pitala što sam to izbrbljao pa mu ne daju, no on je objasnio da dosje ima od mladosti, a kad je šefica čula o čemu se radi, „nazvala je Kardelja, oprala ga, i za deset minuta imao sam dozvolu da idem na Brijune“.

Šooš je, naime, „četrdeset druge na treću“ u Zagrebačkoj katedrali bio ministrant kardinalu Alojziju Stepincu, što je bio detalj iz biografije kriv za otvaranje dosjea. Dr. Šooš danas je, kaže, posljednji živući Stepinčev ministrant.

 

Podrška nobelovca

Profesora Haralda zur Hausena, liječnika koji se bavio istraživanjem raka vrata grlića maternice i uloge koju u nastanku tog oboljenja ima HPV, za što je dobio Nobelovu nagradu, svojevremeno je prof. dr. Željko Maričić, u vrijeme dok je bio direktor Središnjeg Instituta za tumore, na prijedlog dr. Šooša pozvao da u Zagrebu održi predavanje o ulozi HPV-a ne samo za rak vrata maternice nego i na ostalih organa na kojima se mogu javiti posljedice tog virusa.

Tako je i učinjeno – čovjek koji je kasnije (2008.) postao Nobelovac odazvao se pozivu, održao predavanje, a potom je pozvan na večeru koju je napravila majka dr. Šooša, „izvanredna kuharica“ dr. Hausen,ojoj je majci zahvalio riječima kako ga uvijek vode u hotele sa tisuću zvjezdica, ali nikad ga nitko prije nije pozvao na večeru u vlastiti dom.

Godine 2005. Harald zur Hausen dr. Šoošu poslao je pismo u kojemu ga ohrabruje u vezi s njegovim radom na interferonu.

 

GROBARI IMUNOLOŠKOG ZAVODA

U prosincu prošle godine pitanja Imunološkog zavoda dohvatio se i Živi zid, tražeći da se konačno kaže tko su “grobari Imunološkog zavoda”, osobe koje su uništile tu strateški važnu tvrtku, prozivajući sve dosadašnje hrvatske vlade i direktore Imunološkog, posebno ističući akademika Vlatka Silobrčića za kojega kažu da je “novac koji je trebao biti uložen u modernizaciju Zavoda uložio u privatne štedionice”.

U saborsku proceduru Živi zid poslao je prijedlog o osnivanju istražnog povjerenstva koje bi utvrdilo odgovornost za stanje u Imunološkom zavodu i spriječilo da ga se “dovede u stečaj kako bi se za malo novaca prodao privatnim interesima”.

U Imunološkom zavodu nalazi se toliko blago da bi sljedeće stoljeće cijeli svijet mogao dobivati cjepivo koje se tamo proizvede, upozoravaju iz Živog zida obećavajući da od Imunološkog zavoda neće odustati i da će “otkriti one koji su ga htjeli uništiti”.

 

iNTERFERON UBIJA PTIČJU GRIPU

S obzirom da se u Hrvatskoj ponovno pojavila ptičja gripa, vrijedi podsjetiti se na rezultate pokusa koji su proveli slovenski i hrvatski znanstvenici o čemu je rad objavljen u “Zborniku radova ‘Peradarski dani 2007. Poreč 7.-10. svibnja’”.

“Virus ptičje influence (H5N1), izuzetno je kontagiozan soj te može biti poguban za domaću perad. Bez „preskakanja” granica vrste, doduše rijetko, može izazvati infekciju i u ljudi.

Takva infekcija podudara se s haranjem bolesti na farmama u zemljama Azije, s uginućem peradi i 100 %. Vrlo blizak ovom visoko patogenom virusu influence je i soj H5N2, zbog antigenih sličnosti no ipak različit od soja H5N1 izdvojenog iz ljudi u Hong Kongu. (…) Opisani pokus imao je svrhu istražiti da li male doze humanog interferona α N3 (HuIFN-α N3) inhibitorno utječu na replikaciju soja virusa influence H5N2 na kokošjim zamecima i tako omogućuju njihovo preživljavanje.

Postignuti rezultati ocijenjeni su temeljem EID50 (doza pri kojoj preživljava 50 % zametaka). Istodobno davanje virusa (10-4) i 150 I.U. HuIFN-α N3 zaštitilo je u cijelosti zaražene zametke (preživjeli 100 %), dok su veće doze (15.000 I.U.) štitile svega njih svega 33.3 %.

Pokus su zajedno radili Institut za mikrobiologiju i Imunologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Imunološki zagreb, a među autorima (Bratko Filipič, Irena Ciglar Grozdanić, Željko Gottstein, Tatjana Sindik-Milolšević, Srećko Sladoljev, Hrvoje Mazija, Srećko Koren) bio je i Eugen Šooš.

 

iNTERFERON U MOZAK

Dr. Šooša osobito su teško pogodile tvrdnje, plasirane 2003., o tome da je prirodni interferon opasan za ljudsko zdravlje.

U “Vjesniku” je tada objavljeno njegovo pismo u kojemu, među ostalim, piše: “Znanstveno neutemeljenu tvrdnju iznosi ravnateljica Imunološkog zavoda: »Interferona nema zbog zaštite pacijenata«.

Djelotvornost prirodnog interferona ispitivali su mnogi ugledni zagrebački kliničari još od 1970. godine: prof. dr. Krešimir Čupak, prim. dr. sc. Josip Krušić, prim. dr. Petar Nola, dr. sc. Vlado Orešić, mr. sc. Zlatko Prahin, prof. dr. Bojan Rode, prof. dr. Ahmed Pirkić, doc. dr. Stanislav Smerdel.

Najdublja klinička ispitivanja (više od dvadeset godina) o utjecaju interferona na infekcije vrata maternice s humanim papillomavirusima provodi prof. dr. Zvonimir Singer. U svojim je istraživanjima dr. Singer prirodni interferon primjenjivao i u trudnica koje su rodile zdravu djecu, a rekombinantni interferon u trudnica može izazvati pobačaje i druge neželjene posljedice za novorođenčad.

Jedan su od možda najimpresivnijih dokaza o neškodljivosti prirodnog interferona (zagrebačkog) istraživanja prof. dr. Berte Jereb iz onkološkog instituta u Ljubljani, koja je palicirala interferon izravno u mozak bolesnika oboljelih od tumora mozga.

Uvjeravati javnost da prirodni iterferon može ugroziti bolesnike znanstvena je besmislica i otvara neosnovanu raspravu o sigurnosti krvi i krvnih pripravaka za kliničku primjenu”.

 

Hrvatski liječnici podržavaju Šooša

Imunološki zavod najstariji je proizvođač imunobioloških lijekova u ovom dijelu Europe. Od 1893. godine i našeg cjepiva protiv boginja pa do današnjih virusnih i bakterijskih cjepiva, preparata iz ljudske i konjske plazme, alergena te drugih proizvoda, vodi nas isti cilj: Prevencija i suzbijanje bolesti”, stoji to na web-stranicama nekada velikog Imunološkog zavoda, institucije koja je bila u svjetskom vrhu, a danas ne može isplatiti plaće svojim zaposlenicima, iako bi po svojim sposobnostima i znanju to mogla biti najuspješnija hrvatska tvrtka.

Svagdje u svijetu farmaceutske i zdravstvene kompanije rastu, zarađuju goleme novce, samo u Hrvatskoj propadaju, pisali smo tako prije nekooliko godina, te smo i svim našim tadašnjim sborskim zastupnicima poslali pismo u kojem smo upozorili da nipošto ne dopuste propadanje Zavoda.

“Imunološki propada jer je u nekim stvarima bio revolucionaran, proizvodili su lijekove koji nisu imali konkurenciju. Jednostavno bili su previše dobri, a to farmaceutska industrija i njezini poslušnici u Hrvatskoj ne vole, morali su Imunološki zgnječiti kao bubu jer im je odnosio milijune”, u dahu nam je rekao jedan od djelatnika Imunološkog zavoda, navodeći da se to najbolje vidi na preparatu koji je visoko cijenjen među znanstvenicima – prirodnom interferonu (IFN), lijeku koji je, kažu naši sugovrnici, suvereno ubijao HPV, ostale viruse i neke oblike raka.

Proizvodnju je pokrenuo dr. Eugen Šooš, a nastavio dr. sc.Srećko Sladoljev, koji je ustvrdio da najbolje djeluju male doze tog preparata, a ne goleme koncentracije kao što je slučaj s umjetnim interferonom koji forsira farmaceutski lobi.

Koliko vrijedi taj hrvatski prirodni interferon najbolje je pitati prof. dr. sc. Damira Eljugu, poznatog i cijenjenog hrvatskog ginekologa – onkologa kroz čiju su ordinaciju prošle tisuće žena s HPV-om i karcinomima.

– Prirodni interferon koji je proizvodio Imunološki zavod je bio odličan lijek. Inače, interferoni su prirodni proteini koje proizvode stanice imunološkog sustava kao odgovor na neprijateljske organizme poput virusa, parazita ili pak tumorskih stanica.

Davanjem toga dodatnoga prirodnog interferona, koji se dobivao u laboratorijima zavoda iz krvi dobrovoljnih davatelja, tijelo se iznimno dobro branilo protiv cijelog spektra napasnika. Taj interferon je neškodljiv i po svojoj učinkovitosti je neusporediv s umjetnim interferonom kavog danas nude farmaceutske kuće.

Uz umjetni se vežu i nuspojave kojih nema kod onog prirodnog. Iskustvo mi kaže, a imam ga dosta jer za tri godine idem u mirovinu, da je taj hrvatski prirodni interferon bio jedinstven proizvod koji je mogao pomoći tisućama žena, ali i muškaraca koji su izloženi raznim virusnim oboljenjima i tumorima. Naime, dok sam radio na klinici za tumore kao mladi liječnik, koristili smo ga u borbi protiv melanoma, a poslije i u tretmanu virusa HPV-a.

Pokazao je izvrsna svojstva, a kod većine pacijentica nakon završenog tretmana s vagitorijima interferona virusa HPV-a više nije bilo! Štoviše, kod nekih pacijentica je HPV bio kao rukom odnesen. A znamo da je HPV jedan od glavnih uzročnika raka vrata maternice, a istraživanja pokazuju da taj virus može uzrokovati i druge tumore. Inače, taj interferon mogu koristiti i muškarci zaraženi HPV-om – rekao nam nam tada profesor Eljuga, objašnjavajući i koje su doze bile učinkovite.

– Proučavali smo mehanizme djelovanja i shvatili smo da taj interferon ne treba davati u megadozama, naprotiv i sasvim male doze su bile učinkovite. Sada kada gledam cijelu ovu priču oko Zavoda, bude mi jako žao i nesretan sam i kao čovjek i kao liječnik jer su imali izvrstan proizvod, ali je nekome bilo u interesu da tu proizvodnju uništi.
Kome? Ne znam ni sam. Nisam političar nego liječnik koji može izraziti samo svoj duboki žal jer je taj lijek spašavao živote, a vidimo da je njegova proizvodnja mogla spasiti i zavod od bankrota. Ako ima volje, ta proizvodnja bi se mogla obnoviti. Evo, meni jednostavno nije jasno zašto nisu prihvatili ponudu i dopustiti da grad Zagreb uđe u Zavod i obnovi proizvodnju – čudi se profesor Eljuga.

Dr. med. Aleksandar Soltyšik, liječnik biološke medicine iz Zagreba, također hvali interferon, muka mu je, kaže, kada vidi da je jedna uspješna tvrtka na koljenima, a odjel za proizvodnju humanog leukocitarnog interferona je, ističe, potpuno i temeljito uništen!

– Samo proizvodnja prirodnog interferona je mogla nositi zavod na krilima svjetske uspješnosti i izvrsnosti kvalitete i postati privredni div svjetskih razmjera. Koliko je meni poznato, nikome u svijetu nije pošlo za rukom toliko usavršiti i poboljšati proizvodnju leukocitarnog alfa interferona! Ne treba pameti za shvatiti da bi tako jak odjel proizvodnje prirodnog humanog interferona imao dodatni potencijal zapošljavanja kadrova različitih profila – kaže taj liječnik, navodeći da ga je u prošlosti redovito propisivao svojim pacijentima.

– Glavna indikacija za primjenu je bila HPV infekcija i njome izazvana patološka stanja. Potaknut sugestijama dr. sc. Srećka Sladoljeva, sugerirao sam pacijenticama da vaginalete koje su sadržavale prirodni interferon (IFN) dijele na tri ili četiri dijela jer je doza IFN-a po postojećim vaginaletama bila previsoka! Na taj način bi se terapija prolongirala na 4 do 6 mjeseci, ali su učinci bili jednostavno fenomenalni. Poznato je odavno da se interferoni u ljudskom organizmu izlučuju u vrlo niskim koncentracijama.

Međutim, već te koncentracije jesu dovoljne za održavanje homeostaze. U stanju napada organizma virusom, bakterijom ili parazitima interferonski sustav se momentalno podiže na višu razinu, a kako je interferon univerzalna signalna molekula čiju proizvodnju u ljudskom tijelu regulira više od 300 gena, ovako najfinije ugođen sustav imunološke regulacije omogućuje adekvatnu reakciju imunosnog sustava za sve situacije.

Iz toga slijedi fiziološko razumijevanje primjene interferona u virusnih infekcija, naročito kod HPV kronične infekcije porcije uterusa, a iz kliničkih rezultata je očito da manje, tj. male ili sasvim male doze prirodnog interferona alfa imaju izvrstan antivirusni učinak. Incidencija zaraženosti s HPV virusom u Hrvatskoj je užasno visoka i prisutna je cca u 60% spolno aktivnih osoba – objašnjava Soltyšik.

Pomažu jedino male doze- Ljudski organizam proizvodi cijeli niz različitih interferona.Interferon je komunikativna molekula imunosnog sustava, tj. pomoću njega imunosni sustav održava međustaničnu komunikaciju i koordinaciju akcija koje poduzima u sklopu strategije eliminaciji agresora (virus, bakterija, parazit, tumor).

Prirodni alfa interferon se proizvodi iz ljudskih bijelih stanica, leukocita. Posebnosti prirodnog interferona su mnoge, a osnovno je njegovo imunomodulirajuće djelovanje i sposobnost da zaustavi replikaciju virusne čestice i time obustavi razorne efekte upale. Također prirodni interferon ima jako antiproliferativno djelovanje, tj. upotrebljava se i u liječenju nekih zloćudnih bolesti.

Sintetski interferon ili rekombinantni se dobiva iz bakterija i zato nema iste sekvencije aminokiselina kao prirodni interferon i stoga niti približno nema ina imunomodulativna svojstva koja posjeduje prirodni interferon. Sintetski interferon se zbog pritiska farmaceutske industrije i njihove beskonačne pohlepe agresivno nameće u terapijske algoritme, ali se mora naglasiti da izaziva mnoštvo nuspojava, od fizičkih do psihičkih, a doze u kojima se primjenjuje, dovode praktički do imunske blokade, jer toliko interferona organizam ne proizvede tijekom jednog ljudskog vijeka. Potpuno je stoga ispravno sintetski interferon nazvati artefaktnim interferonom.

Sintetski se interferon primjenjuje vrlo intenzivno u svijetu i proizvođači istoga žele potpuno istisnuti prirodni interferon s tržišta. Nije neosnovana sumnja u spregu ovdašnjega političkog vodstva i uvoznog lobija i posljedično uništenje nečeg što ima toliko velik potencijal za hrvatsko zdravstvo, zdravlje hrvatskog čovjeka i privredu Hrvatske – kaže Soltyšik, navodeći da trenutno u svijetu još prirodni interferon proizvode Mađarska, Švedska, Rusija, Italija, Egipat i Kuba. Međutim, kvaliteta našeg interferona, napominje Soltyšik, bila je sam svjetski vrh.

– Trenutno se pomažem talijanskim proizvodom Alfaferone (humani leukocitarni purificirani alfa interferon), ali je nažalost ovaj alfa interferon pročišćen i stoga ima slabije učinke negoli je imao hrvatski proizvod – zaključuje Soltyšik.

I drugi liječnici nam tvrde kako sumnjaju da se proizvodnja prirodnog interferona namjerno uništila kako bi se pogodovaalo farnaceutskoj industriji da prodaje daleko lošiji i neučinkovitiji umjetni interferon.

Izvor(i):  zadarski.Slobodna.hr | Ekskluzivno.net 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno