Connect with us

Društvo

Skandalozno: Šef SOA-e Lozančić pao na sigurnosnoj provjeri

Objavljeno

- datum

U vezi Lozančića je ostao otvoren jedan ključni problem, pred kojim su se na isti način zatvarale oči tada (2012.) i još više sada. Radi se o tome da su Kotromanović i Milanović predložili Lozančića na visoku državnu dužnost iako se znalo da je on pao na sigurnosnoj provjeri.

Opće je poznato pravilo svih sigurnosnih službi u svijetu, da je za zapošljavanje u sigurnosnoj službi obvezno provođenje sigurnosne provjere te da se ni na najniže mjesto ne može zaposliti osoba koja je pala na sigurnosnoj provjeri.

Kriza upravljanja Hrvatskom dramatično se povećava iz dana u dan. Iako je od parlamentarnih izbora proteklo više od tri mjeseca, izborni pobjednici ne samo što ne uspjevaju preuzeti i formirati vlast, nego izgleda da im protokom vremena sve više izmiču poluge moći. U svakom slučaju, sve što se događa savršeno se uklapa u objavu Zorana Milanovića i oporbe da su izbornim pobjednicima priredili pravi pakao, kojem je cilj što prije isposlovati nove izbore na kojima Milanović i kompanija očekuju povratak na vlast.


lozanc
U tom smislu se može promatrati i problem koji je prije dva tjedna javno provirio iz sigurnosnog sustava, te se u nekoliko proteklih dana pretvorio u lavinu, u kojoj se događa kaotično koprcanje i međusobno sudaranja svih čelnih državnih institucija, izbornih pobjednika, oporbe i niza drugih zainteresiranih organizacija i pojedinaca. Na prvi pogled se čini kako svatko u tom metežu ima neki svoj interes i plan te mišljenje kojeg sve glasnije javno zastupa.

Rutinsko pitanje smjene ravnatelja Sigurnosno obavještajne agencije (SOA-e) Dragana Dade Lozančića, u hrvatskom političkom i medijskom kazalištu apsurda začas se pretvorilo u sudbinsko pitanje hrvatske budućnosti. Hrvatski Sabor, Vlada RH, Predsjednica Republike i sve vrste pojedinačnih i grupnih odnosa u tom ključnom trokutu vlasti lome sva koplja oko pitanja smjene šefa SOA-e, a dramaturgiju napinju mediji i ostali koji sebe smatraju zainteresiranima.

Nacionalni heroj izgubio povjerenje Predsjednice

Zoran Milanović je Lozančića čak proglasio hrvatskim nacionalnim herojem. Nenad Stazić smatra da je problematiziranjem i smjenjivanjem Lozančića ugrožena nacionalna sigurnost, te da su osim Lozančića izvrgnute ruglu i druge osobe koje obnašaju najviše državne dužnosti. Na sličan je način žalopojnu zabrinutost izrazio

Šef SOA-e navodno je, ne slučajno, propustio upozoriti i zaštititi Predsjednicu od kompromitacije, iako je to jedna od temeljnih zadaća SOA-e. Vjerojatno pod pritiskom ove medijske priče, Predsjednica je naknadno samo javno ponovila kako ostaje pri svojoj odluci o smjeni Lozančića, i dodala kako o detaljima ne može govoriti jer se radi o povjerljivosti koja se tiče nacionalne sigurnosti.

i Anto Nobilo, odvjetnik Josipa Perkovića. U jednom dnevnom listu je objavljen opsežan romansirani životopis Dragana Lozančića, u kojem je objavljen niz točnih podataka u dopadljivom obliku, ali je prešućeno još više problematičnih podataka koji se odnose na profesionalnu karijeru Dragana Lozančića i njene kontekste. Neki podupiratelji su Lozančića javno nazvali glavnim ili prvim hrvatskim špijunom, vjerojatno se nadajući kako mu to godi te da ga tako zbližuju s pukom.

S druge strane, nadležne državne institucije uporno ne iznose nijedan konkretan podatak o razlozima smjene. Ostalo se na spomenutoj formulaciji Predsjednice da je izgubila povjerenje u ravnatelja SOA-e, pa su mediji plasirali svoju interpretaciju i o njoj naširoko razglabali; kako se navodno radi o nazočnosti Predsjednice na proslavi rođendana kod Zdravka Mamića koji je tada bio pod mjerama tajnog nadzora. Šef SOA-e navodno je, ne slučajno, propustio upozoriti i zaštititi Predsjednicu od kompromitacije, iako je to jedna od temeljnih zadaća SOA-e. Vjerojatno pod pritiskom ove medijske priče, Predsjednica je naknadno samo javno ponovila kako ostaje pri svojoj odluci o smjeni Lozančića, i dodala kako o detaljima ne može govoriti jer se radi o povjerljivosti koja se tiče nacionalne sigurnosti.

Pakleno oružje Zorana Milanovića

U toj tajnovitosti i (pre)brzo objavljenoj odluci Predsjednice, bez dogovorene suglasnosti predsjednika Vlade, otvorio se prostor dodatnog kompliciranja odnosa u vrhu Vlade i još više u odnosima između Predsjednice i Vlade. Rasplet slučaja Lozančić završit će, prije ili kasnije njegovim smjenjivanjem, pa čak i u slučaju da

Slučaj Lozančić već je toliko politički i medijski usijan da može biti jedan od čimbenika čak i lomova u tek formiranoj Vladi i Saboru, koji mogu voditi prema povlačenju Mosta (ili njegova dijela) iz vlasti te suradnji Domoljubne koalicije s novim partnerima (npr. HNS) ili prema novim izborima.

se s time ne suglasi Predsjednik sadašnje Vlade, jer je jasno da Predsjednica nemože odustati od svoje odluke, ako želi sačuvati bilo kakvu vjerodostojnost. No, bit’ će zanimljivo pratiti odnose u Vladi, ako predsjednik Vlade donese bilo kakvu odluku o šefu SOA-e bez suglasnosti Bože Petrova, iako ta suglasnost (Petrova kao potpredsjednika Vlade) nije formalno propisana.

Slučaj Lozančić već je toliko politički i medijski usijan da može biti jedan od čimbenika čak i lomova u tek formiranoj Vladi i Saboru, koji mogu voditi prema povlačenju Mosta (ili njegova dijela) iz vlasti te suradnji Domoljubne koalicije s novim partnerima (npr. HNS) ili prema novim izborima.

Čak i ako se Petrovu podastru povjerljivi podaci o nužnosti smjenjivanja Lozančića te sve u Vladi i s Predsjednicom protekne rutinskom smjenom ravnatelja SOA-e, ovaj slučaj će sigurno ostati jedno od paklenih oružja s kojima će Zoran Milanović i oporba jurišati na sadašnju vlast. Stoga je veoma zanimljivo, makar i na ograničenom medijskom prostoru malo detaljnije zaviriti u pozadinu slučaj Dragana Lozančića i SOA-e.

„Tvrdi desničar i Šuškov čovjek“

Lozančić je rođen 1963. u Zadru, a kada je imao devet godina s obitelji je iselio u New York. U Hrvatsku se vratio 1991. ili 1992. s valom mladih iseljenih Hrvata, koji su na različite načine došli pomoći napadnutoj Hrvatskoj. Zbog znanja engleskog jedan je njihov dio, u kojem je bio i Lozančić, na terenima Hrvatske i BiH, služio kao ispomoć stranim novinarima, a cijeli posao je organizirao Ante Beljo, tada veoma utjecajni povratnik iz Kanade. U drugoj polovici 1990-ih, Lozančić je radio na različitim poslovima u Ministarstvu obrane, a jedno vrijeme je u upravi za međunarodnu suradnju bio podređen generalu Ivanu Kapularu, koji se ranih 1990-ih vratio iz Kanade i bio je blizak ministru Gojku Šušku.

Zbog svega toga, u pojednostavljenoj hrvatskoj percepciji Lozančić je smatran „tvrdim desničarom i Šuškovim čovjekom“. Lozančićeva uzlazna karijera u Hrvatskoj prekinuta je za vrijeme ministrice Željke Antunović, koja je micanje Lozančića formalno obrazložila činjenicom da strani državljanin ne može obnašati visoke državne dužnosti.

Zbog svega naznačenog, za javnost je predstavljalo veliko iznenađenje kada je Lozančić početkom 2012. postao pomoćnik ministra obrane Ante Kotromanovića. To se obrazlagalo kratkom rečenicom kako se radi o vrhunskom profesionalcu. Javnost je bila još više iznenađena kad je Lozančić, u listopadu 2012.,postavljen na iznimno važno mjesto ravnatelja SOA-e. Za to se najviše zalagao tadašnji Predsjednik Vlade, Zoran Milanović, koji je – kažu upućeni izvori – za Lozančića dosta teško dobio suglasnost Josipovića, kojem je ovu uslugu vratio instaliranjem Gorana Radmana na čelo HRT-a.

Tko je SOA-i ukrao bicikl?

Milanović je bojazni i prigovore svojih partijskih drugova i koalicijskih partnera o Lozančiću kao „tvrdom desničaru i Šuškovom čovjeku“ otklanjao pričom o vrhunskom profesionalcu Lozančiću, koji će u devastirane hrvatske sigurnosne službe uvesti profesionalne standarde. Osim toga, Milanović se pozivao i na svoje osobno iskustvo, jer je s Lozančića „profesionalca“ upoznao početkom 2000-ih kad su surađivali na nekim državnim projektima.

Radi pogleda u sve hrvatske osobne pretvorbe, nije nekorisno podsjetiti da se u to doba, 1999., Milanović vratio iz hrvatske diplomatske službe pri NATO-u u Bruxellesa, gdje je stigao 1996. kao mladi kadar HDZ-ove vlasti, u kojoj je veoma dobar status i veze od početka 90-tih imao njegov otac Stipe Milanović. U

Usred dana je ispred nove zgrade SOA-e u Savskoj ulici u Zagrebu ukraden bicikl, a lopov nije primijećen, ni zabilježen na brojnim sigurnosnim kamerama niti je ikada otkriven. Bio je to neviđen sigurnosni skandal, jer u zgradu SOA-e i njeno okruženje su ulupani golemi novci, posebice u zaštitu od bilo kakvih iznenađenja. Bicikl je navodno bio vlasništvo ravnatelja SOA-e.

Bruxellesu je šef Zoranu Milanoviću bio Janko Vranyczani-Dobrinović, stari hrvatski plemenitaš i vojnik Hrvatskog Domobranstva u Drugom svjetskom ratu, koji je od 1991. u Bruxellesu bio dugogodišnji ravnatelj Hrvatskog ureda za veze s tadašnjom Europskom zajednicom i NATO-om.

Prije 2012. Lozančić nije bio u sigurnosnom sustavu, pa se tada među analitičarima raspravljalo je li mu to bila prednost ili nedostatak za vođenje SOA-e. Točan odgovor na to pitanje možda će isplivati na površinu uskoro nakon raspleta njegove špijunske sudbine. No, kao ilustracija Lozančićeve (ne)spremnosti za ulazak u dugi mračni tunel hrvatskih sigurnosnih službi može poslužiti jedan pomalo šaljiv događaj iz 2013. godine. Usred dana je ispred nove zgrade SOA-e u Savskoj ulici u Zagrebu ukraden bicikl, a lopov nije primijećen, ni zabilježen na brojnim sigurnosnim kamerama niti je ikada otkriven. Bio je to neviđen sigurnosni skandal, jer u zgradu SOA-e i njeno okruženje su ulupani golemi novci, posebice u zaštitu od bilo kakvih iznenađenja. Bicikl je navodno bio vlasništvo ravnatelja SOA-e.

Šef SOA-e pao na sigurnosnoj provjeri

Godine 2012. nitko nije ozbiljnije postavljao pitanje, kako je moguće da Lozančić, kao strani (američki) državljan, u Hrvatskoj kao samostalnoj i suverenoj državi, postaje šef Sigurnosno obavještajne agencije, što je svjetski presedan. Prenaivno bi bilo zadovoljiti se pojašnjenjem kako to i nije važno, jer je Hrvatska ionako članica NATO-a. Ako se čak i želi biti naivan, kako onda protumačiti činjenicu da šef SOA-e, koji je državljan najjače članice NATO-a, teško krši osnovna opća pravila sigurnosnih službi te ne štiti predsjednicu koja je na čelo države – valjda ne slučajno – došla s visoke funkcije u NATO-u.

No, ako se i to zanemari, u vezi Lozančića je ostao otvoren jedan nezaobilazni i ključni problem, pred kojim su se na isti način zatvarale oči tada (2012.) i još više sada. Radi se o tome da su Kotromanović i Milanović na visoke državne dužnosti predložili Dragana Lozančića te da se to bez otpora prihvaćalo, iako se znalo da je Lozančić pao na sigurnosnoj provjeri. Općepoznato je osnovno pravilo svih sigurnosnih službi u svijetu, da je za zapošljavanje u službi obvezno provođenje sigurnosne provjere te da se ni na najniže mjesto ne može zaposliti osoba koja je pala na sigurnosnoj provjeri.

Prema tome, to što je već tri i pol godine na čelu sigurnosne službe u Hrvatskoj osoba koja je pala na sigurnosnoj provjeri predstavlja glavni sigurnosni problem ne samo Hrvatske nego i NATO-a i EU-a. Izvori koji su bliski sigurnosnom sustavu RH tvrde da ovaj prvorazredni skandal s Lozančićem nije usamljena pojava te da se brojne slabosti hrvatskog sigurnosnog sustava jasno očituju u kadrovskoj politici koju je Lozančić vodio u SOA-i pod pritiskom osoba koje su znale detalje iz njegove provjere.

Zaboravljeni skandali SOA-e

Salve spomenutih hvalospjeva s kojima Lozančića proteklih tjedana obasipaju Zoran Milanović i cijela oporba, te Anto Nobilo i kontrolirani masmediji, ukazuju da je SOA vjerno služila njihovim političkim i drugačijim interesima. Ovaj zaključak nije samo puka analogija, jer o tome zorno svjedoče i neke javno poznate sigurnosne stvari koje je SOA odradila ili nije odradila pod ravnanjem Dragana Lozančića.

Najveći politički i sigurnosni skandal Vlade koju je predvodio Zoran Milanović svakako je bio slučaj Perković, koji je teško uzdrmao strateški cilj kojeg su desetak godina zajednički izgrađivale sve vlasti i oporbe te sve državne institucije RH. Radilo se o procesu pristupanja Hrvatske u EU. No, kada je sredinom 2013. došao najsvečaniji trenutak, vladajuća SDP-ova koalicija upregla je sve državne institucije u iznimno sramotni i štetni skandal kakav nije viđen u povijesti Europske unije. SOA je po službenoj dužnosti nedvojbeno najviše znala o kakvoj i kolikoj se sigurnosnoj destabilizaciji radi, ali ni ravnatelj niti drugi dijelovi SOA-e nisu doslovno ništa napravili iz svojih brojnih zaštitnih obveza. To znači da su – kao i druga državna tijela – vjerno slijedili destruktivna djelovanja koja su predvodili Milanović kao predsjednik Vlade i Josipović kao predsjednik države.

Godine 2014. Vlada Zorana Milanovića je uz asistenciju SOA-e pokrenula veliku kampanju političkog i medijskog obračuna s Tomislavom Karamarkom, a to znači i s HDZ-om. Karamarka se teretilo da je, u razdoblju dok je bio na čelu sigurnosne službe, navodno protuzakonito zapošljavao niz osoba u sigurnosnom sustavu te da je tako nanio nesagledive štete državnoj sigurnosti. U toj kampanji, uz očitu suradnju SOA-e a radi stvaranja privida o uvjerljivosti napada Milanovićeve vlasti, protuzakonito su otkriveni identiteti nekih djelatnika SOA-e. Sličan skandal se ponovio i nakon nedavnih parlamentarnih izbora kada je protuzakonito otkriveno da je jedan novoizabrani sabornik, etnički Srbin, tijekom Domovinskog rata radio za hrvatske sigurnosne službe.

SOA je 2014. bila intenzivno uključena i u unutarstranački obračun u SDP-u, u kojem je na koncu Milanović za dlaku pobijedio Linića, koji je u nizu medijskih nastupa otvoreno dokazivao da su sigurnosne službe odigrale ključnu i protuzakonitu ulogu u tom političkom obračunu.

Korjeni zla

Mjesecima prije predsjedničkih izbora započeo je niz sustavnih medijskih, političkih i pravosudnih operacija koje – uz skandalozno sudjelovanje SOA-e i drugih državnih represivnih tijela – neprekidno traju i do sada. Osnovni cilj je bio svim sredstvima na izborima osigurati druge mandate Josipoviću kao predsjedniku države i Milanoviću kao predsjedniku Vlade. Posebno surova uloga SOA-e i drugih represivnih tijela bila je u predkampanji i izbornoj kampanji za parlamentarne izbore, kada su objavljivane serije članaka i drugačijih medijskih i nakladničkih uradaka, koji su rađeni s očiglednom obavještajnom metodologijom i sadržajem koji je bio usmjeren na diskreditaciju Domoljubne koalicije i njenih potencijalnih postizbornih saveznika.

Nakon parlamentarnih izbora započeo je najavljeni pakao, tj. svojevrsni državni udar kojem je prvi cilj onemogućiti ustrojavanje i djelovanje nove vlasti koja ima legalni izborni mandat. Drugi i glavni cilj je isprovocirati izvanredne izbore na kojima će sadašnja oporba učiniti sve institucionalno i vaninstitucionalno kako bi se ponovno dočepala vlasti. U svemu tome presudna uloga namijenjena je SOA-i i drugim represivnim tijelima te javnim medijima, koji su još pod čvrstim nadzorom za sada formalne oporbe.

U tom nemilosrdnom ratu za vlast Dragan Dado Lozančić je zapravo tek (š)pijun kojeg će struktura kojoj služi žrtvovati puno lakše i jednostavnije nego što su to učinili s Perkovićem i Mustačem prije dvije godine. Slučaj Lozančić je stoga ipak koristan jer pokazuje da su sadašnji problemi koje imaju Predsjednica, Domoljubna koalicija i Most, puno dublji, opsežniji i stariji, te sežu barem do prijelomnih 1990-ih, kada su kukavičja jaja ugrađena u temelje hrvatske države. Bez sagledavanja i zahvaćanja u te korijene zla neće se moći izbjeći uobičajenom i tragičnom hrvatskom ponavljanju povijesti.

Autor: Prof. dr. Josip Jurčević / 7Dnevno 

Komentari

Komentari

Društvo

Plenkovićeva vlada potpisala deklaraciju da će naseljavati afričke crnce i arape u Hrvatsku

Objavljeno

- datum

Zajedno s ostalim EU zemljama, Hrvatska je vlast u potpunoj tajnosti od svoje(ih) javnosti potpisala “Marrakesh Political Declaration” 2.svibnja 2018.

Nakon što su nam “Istanbulskom konvencijom” odlučili na silu penetrirati seksualne manjine s paletom njihovih perverznih “orijentacija” u nacionalno biće, sada je politička elita odlučila uvoziti afričke crnce i sjevernoafričke Arape u Hrvatsku.

U rinfuzi.

Krajnji cilj je da se rastoči nacionalno biće, razvodni nacionalni osjećaj, te da nas se u konačnici zamijeni na ovim geografskim prostorima.

Evo što piše u tajnovitoj deklaraciji, a gdje se spominju Hrvatska. Da lijevoliberalni ne kažu da je ovo “fake news”:

“Mi, ministri vanjskih poslova, ministri unutarnjih poslova, ministri integracija, ministri zaduženi za migracije i visoki predstavnici slijedećih zemalja: Austrija, Belgija, Benin, Bugarska, Burkina Faso, Cabo Verde, Cameroon, Central African Republic, Chad, Obala slonovače…Hrvatska….”

Vidi, nema Mađarske!

Što ja, Hrvat, uopće imam s Afrikom-paprikom?

Hej, pa što Hrvatska ima s Afrikom i crncima? Mi nismo imali kolonije po Africi i zašto bi morali brinuti brigu Afrike, uz sve svoje brige? Tako drugovi misle riješiti pražnjenje slavonskih sela? Napučivanjem “afričkih Hrvata”? A da manje kradete, a da si smanjite plaćurine? Jel baš mora svaki dizač saborskih ruku dobivati doživotnu apanažu u obliku saborske mirovine? A da razhljebite uhljebe?

Priprema za rasizam

Neš’ više majci ksenofobno-homofobno prdekat po internetu. Upravo potpisana deklaracija će se za to pobrinuti:

“(3) Povećana pažnja usmjerena na borbu protiv ksenofobije, rasizma i diskriminacije”

Nije dosta političke korektnosti zbog pederštva, sada će nas na silu pariti s crncima, pa se očekuje rasizam tamo gdje ga nikada nije imalo za šta biti. Nemam ništa protiv drugih rasa, ali neka svatko živi na svojoj grudi. Bijela rasa je najmalobrojnija rasa. Zašto sva ta “različitost” ide u smjeru infiltracije ostalih rasa u bijelu rasu i njeno brojčano smanjivanje.

Afrika Über Alles ?

“Partneri će poduzimati napore u borbi protiv ovih fenomena i promovirati balansiranu priču o migracijji i (afričkim) dijasporama, temeljene na činjenicama i naglašavajući njene pozitivni doprinos razvoju društava u državama porijekla, tranzita i odredišta”

Očito me mislite prisiliti da živim među crncima u Hrvatskoj, gdje ih nikada nije bilo?

“(Akcija 3) Promovirati inicijative koje podupiru poduzetništvo i produktivna ulaganja među mladim ljudima iz afričke dijaspore i ohrabrivanje mladih ljudi da koriste svoje vještine na dobrobit svojih zemalja porijekla.”

Što to znači za Hrvatsku? Ohrabrivanje kebaba i širenje restorana s afričkom kuhinjom? Slanje kuna zarađenih u Hrvatskoj obiteljima u Nigeriju i Čad? Dok se naši mladi iseljavaju.

“(Akcija 6) Ohrabrivanje establišmenta za mrežom za razmjenu između ustanova za stručno osposobljavanje i agencija za zapošljavanje u Europi i Africi, s ciljem izvlačenja punog benefita od mladih migranata i da prilagode tehničke treninge potrebama tržišta rada. Posebna pažnja će biti posvećena aktivnostima ciljanim na žene i mlade.”

Ovo kukavičje jaje od deklaracije je formaliziranje “imigrantske krize”

Do sada su nam pod sirijske izbjeglice lijevo-liberalni prodavali sve moguće crnce iz Afrike. To jest svakoga u krugu 2000 km od Sirije, koju je elita sama podkurila. Kao da smo svi debili i ne znamo geografiju.

Glavni mediji (tko su im vlasnici?) su nam uvaljivali muda vojnosposobnih muškaraca pod bubrege izbjeglih žena i djece.

A supporter of the PEGIDA movement, “Patriotische Europaeer gegen die Islamisierung des Abendlandes,”  AFP PHOTO / TOBIAS SCHWARZ (Photo credit should read TOBIAS SCHWARZ/AFP/Getty Images)

Zašto me to ipak ne čudi? Ako lijevo-liberalni mogu prodati javnosti priču o 60-70 spolova (uza svu biologiju i znanost), kako onda ne bi prošli obrijani ISILovci pod maloljetnike i djecu bez pratnje.

Soroševska zamjena stanovništva

Kada su svi još pozdravljali uzlaz Andreja Plenkovića, napisao sam članak “Što Hrvati mogu očekivati od Andreja Plenkovića“. Bio je ilustriran jednom velikom crnom slikom i ničim više. Time sam htio reći da se Hrvatima crno piše.

Već Istambulska tvrdoglavost spomenutoga potvrdila je to tmurno predviđanje. No, crna ilustracija se pokazala točnim predviđanjem na toliko drugih razina. Sada kada vidimo da ovaj uljuđeni briselski stipendist želi zamijeniti Hrvate s crncima.

Pri tome njegova vlada skrivećki od javnosti i biračkog tijela potpisuje zamjenu hrvatskog stanovništva s afričkim. Ova izdajnička vlada, kao i većina EU vlada sprema nam za koju generaciju zagarantirana mjesta u Saboru za uvezene afričke crnce.

Tražim li previše, ako zahtijevam smjenu ministra vanjskih poslova i svih ostalih koji su sudjelovali u ovom (tajnom) udruženom zločinačkom poduhvatu zbog njihove “zlouporabe položaja i ovlasti”, s nakanom zamjene stanovništva Hrvatske s afričkim.

Tekst deklaracije (PDF) možete skinuti ovdje

Ivan Horvat

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

NACISTIČKA FREKVENCIJA NA 440 HZ: Kako su Goebbels i Rockefeller odvojili čovjeka od prirodne frekvencije

Objavljeno

- datum

Tesla je ustvrdio. Einstein se složio. Znanost je dokazala. Poznata je činjenica da je sve – uključujući naše vlastito tijelo – načinjeno od energije koja vibrira na različitim frekvencijama

Godine 1939. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels odredio je 440 Hz kao standard za ugađanje tonova. To je učinjeno zato da bi ljudi mislili i osjećali na određeni način te kako bi bili zatočenici određenog stanja svijesti. Većina zapadne glazbe, uključujući popularnu new age glazbu, još uvijek je ugođena na neprirodnih 440 Hz.

‘Želite li proniknuti u tajne univerzuma pozabavite se energijom, frekvencijom i vibracijom.’ – Nikola Tesla

‘Ono što nazivamo materijom ustvari je energija, čija vibracija je snižena kako bi bila opaziva osjetilima. Materija ne postoji.’ – Albert Einstein

Tesla je ustvrdio. Einstein se složio. Znanost je dokazala. Poznata je činjenica da je sve – uključujući naše vlastito tijelo – načinjeno od energije koja vibrira na različitim frekvencijama. Vezano uz gornje tvrdnje, mogu li zvučne frekvencije utjecati na čovjeka? Naravno da mogu.

Način na koji frekvencije utječu na fizički svijet demonstriran je raznim eksperimentima, na polju znanosti pod nazivom kimatika i memorijske sposobnosti vode.

Kimatika pokazuje da kada se zvučne frekvencije gibaju kroz određeno sredstvo, kao što su voda, zrak ili pijesak, one izravno mijenjaju vibraciju materije. Slika pokazuje kako kukurzno brašno u vodenoj otopini reagira stvaranjem oblika pod utjecajem visokih vibracija.

Memorija vode također ilustrira kako naše namjere mogu mijenjati čak i materijalni svijet. Ovo je demonstrirao dr. Masaru Emoto, čija istraživanja ilustriraju kako jednostavne namjere artikulirane preko zvuka, emocija i misli mogu dramatično promijeniti oblik kristaliziranih čestica vode.

>> Fascinantno! Pogledajte (foto) kako molitva utječe na kristale vode!

Na slikama dolje vidi se razlika s kojom kristali vode reagiraju na agresivnu heavy metal glazbu i klasičnu glazbu.

PRIRODNA FREKVENCIJA UNIVERZUMA

Svi mi u sebi imamo određenu vibracijsku frekvenciju, da i ne spominjemo naše tijelo, čijih 70 posto tvori voda. Dakle, zasigurno možemo očekivati da glazbene frekvencije mogu mijenjati naše vibracijsko stanje. Neki bi ovo mogli nazvati ‘pseudoznanošću’, no gore spomenuti uzorci i znanstveni eksperimenti ne lažu. Svako izražavanje kroz zvuk, emociju ili misao sadrži specifičnu frekvenciju koja utječe na sve oko sebe.

Zanimljivo, odete li izvan grada, u prirodu, osjećate se kao preporođeni, a nijanse boja, pjev ptica, kreket žaba, žubor vode imaju smirujuć učinak na um. Ti zvukovi se sastoje od vibracijske frekvencije koja se mjeri Hertzima (Hz). Svi ti prirodni harmonici vibriraju na 432 Hz, što je i prirodna frekvencija univerzuma.

Mnoge religije koriste tonove na 432 Hz u svojim napjevima, a šamani u Amazoni tijekom iscjeljujućih ceremonija s ayahuascom. Čak je i tibetanska zvučna zdjela ugođena na 432 Hz, kao i mnogi drugi drevni instrumenti koji su podešeni na ovu prirodnu vibracijsku frekvenciju.

Zamislite sada da je cjelokupno stanovništvo Zemlje, i ne znajući, ‘ugođeno’ na drukčiju, neprirodnu frekvenciju od 440 Hz, kao što i jest. Ako vibriranje u skladu s univerzumom može ponuditi toliko pozitivnih stvari, bi li desinkronizacija od našeg izvora mogla imati jednako snažne negativne učinke?

GOEBBELSOV STANDARD VAŽI I DANAS

Bi, ali vratimo se na trenutak u vrijeme kada smo se otuđili od vibracije Zemlje, univerzuma i svega što nije umjetno. Godine 1939. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels odredio je 440 Hz kao standard za ugađanje tonova.

To je učinjeno zato da bi ljudi mislili i osjećali na određeni način te kako bi bili zatočenici određenog stanja svijesti.

Začudo, 1950. američke vlasti su odredile ISO standard prema kojemu sva glazbena oprema, te glazba na TV-u i radiju mora biti emitirana na 440 Hz.

> (VIDEO) HORROR: Kontrola uma izmjenom glazbene frekvencije?!

Po nekim teorijama, Rockefellerova zaklada započela je taj rat protiv čovjekove svijesti nametanjem standarda ugađanja tonova na A=440 Hz. (U SAD-u takva frekvencija je predlagana još 1936. godine.)

Glazba na frekvenciji od 440 Hz kolidira s čovjekovim energetskim centrima tj. čakrama, od srca do podnožja kralježnice, a stimulirane su čakre iznad srca. Prema nekim teorijama, takva vibracija stimulira ego i funkcije lijeve polovice mozga, potiskujući emocije srca, intuiciju i kreativno nadahnuće.

Sadašnje ugađanje glazbe na 440 Hz nije u harmoniji ni na kojoj razini s kozmičkim kretanjem, ritmom ili prirodnom vibracijom. Mozart i Verdi bazirali su svoju glazbu na prirodnoj vibraciji, a ugađanje na 432 Hz je nazvano „Verdijevim ugađanjem”. Većina zapadne glazbe, uključujući popularnu new age glazbu, još uvijek je ugođena na neprirodnih 440 Hz.

Vladari iz sjene uspješno snižavaju vibracije ne samo mlade generacije nego i svih nas. Te destruktivne frekvencije usmjeruju misli prema iskrivljenosti, neskladu i nejedinstvu.

SKRIVENA MOĆ KOZMIČKIH FREKVENCIJA

‘Preko ove neprirodne, standardne frekvencije ugađanja tonova (440 Hz), lišene simetrije svetih vibracija, objavljen je rat podsvjesnom umu zapadnjaka.’ – L. C. Vincent

‘Ako želite saznati da li se carstvom dobro vlada, je li društvo moralno ili nije, odgovor će vam dati kvaliteta njegove glazbe.’ – Konfucije

Smatra se da je frekvencija od 432 Hz matematički sukladna obrascima univerzuma. Istraživanja pokazuju da 432 Hz vibrira u skladu s kozmičkim zlatnim omjerom (‘zlatnim rezom’), odnosno brojem pi, objedinjujući svojstva svjetla, vremena, prostora, materije, gravitacije i magnetizma s biologijom, kodom DNK i sviješću. Kada naši atomi i DNK počnu rezonirati u skladu sa spiralnim obrascem prirode povećava se naš osjećaj povezanosti s prirodom. Broj 432 također se odražava u omjerima Sunca, Zemlje i Mjeseca, kao i kod precesije ekvinocija, Sri Yantre, Velike piramide u Egiptu, Stonehengea i mnogih drugih svetih mjesta.

Također je zanimljivo da je frekvencija od 432 Hz usklađena s kromatskim spektrom, dok frekvencija od 440 Hz od njega odskače.

Digitalna umjetnica i kanalizatorica duhovnih poruka Maia Nartoomid kaže: ‘Moj mentor s unutarnjih razina ThothHorRa rekao mi je da je 432 Hz frekvencija unutar moždane jezgre, ne samo u ljudi već i kod svih živih bića koja nastanjuju Zemlju’.

Evo još nekoliko intrigantnih podataka u vezi frekvencije od 432 Hz: Ona je usklađena s astronomskim računanjem precesije ekvinocija: 432 x 60 = 25920.

Stradivarijeva violina, najprecizniji instrument ikada izrađen ljudskom rukom, ugođena je na 432 Hz.

Broj 432 nalazimo na bezbroj drevnih svetih mjesta, a broj kipova u Borobuduru, najvećem budističkom hramu na svijetu, ‘hramu bezbrojnih Buda’ iznosi 432.

Kada se napravi korekcija na 432 Hz druge note cijele oktave očituju mnoštvo drevnih svetih brojeva koji su zapanjujuće povezani s astronomijom, svetom geometrijom, točnom geografskom širinom i dužinom piramida i drugih svetih mjesta, zatim s Biblijom i ostalim misterioznim literarnim djelima, poput Bhagavad-gite.

Gore spomenuta umjetnica Maia Nartoomid ističe: ‘Većina drugih sisavaca i živih bića nisu toliko osjetljivi na mijenjanje njihovog prirodnog signala od 432Hz, budući da imaju snažniji utisak magnetskog polja u svojem mozgu (prema Thotovom uvidu u zapise akaše). Uostalom, delfini, slonovi i zrikavci ne hodaju uokolo cijeli dan sa slušalicama ipoda na ušima!’

Slušajte kako ptičice pjevaju i bit ćete pomlađeni čistom glazbom prirode. (nexus-svjetlost.com)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

MAMIĆ U BUJICI: U Dinamo sam donio 3,5 milijardi kuna i progone me, iz Agrokora je nestalo 60 milijardi i nikom ništa

Objavljeno

- datum

“Oni koji napadaju Modrića – nisu Hrvatska, Hrvatska je bila u Kalinjingradu i uz našu reprezentaciju,” izjavio je u specijalnom izdanju Bujice iz Međugorja Zdravko Mamić.

Nisu uspjeli; Hrvatska je pobjedila, a ja sam na slobodi – nastavio je intervju za Z1 savjetnik Uprave GNK Dinamo i rekao da je pobjedu naše reprezentacije dočekao uz jedno jezero pokraj Gruda i da se u cijeloj Hercegovini navijalo žestoko, baš kao na stadionu u Kalinjingradu.

Oduševila ga je atmosfera na tribinama:

– Kao da smo igrali u Vukovaru ili Kninu!

DALIĆ SE NIJE ODNARODIO!

“Čestitam Daliću, imao je težak životni put, al’ nije se odnarodio,” kaže Mamić i nastavlja: “Zato se i zahvalio hrvatskim braniteljima, jer bez njihove žrtve danas ne bi bilo ni reprezentacije.”

Nacionalni dres je najveća svetinja, integracija oko šahovnice  ne jenjava, ali raste i pritisak da se to zatre – upozorava Mamić.

ŽELE KONTAMINIRATI MODRIĆA, DA SE LJUDI NE BI POISTOVJEĆIVALI S NJIME!

Nastavio je o prijetnjama kapetanu Luki Modriću: “Od marginalaca i kretena opasniji su nesretnici koji sustavno žele uništiti Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Žele kontaminirati Modrića i Lovrena, onemogućiti da se naši ljudi poistovjećuju s jednim Modrićem i našom reprezentacijom! Ljudi su u strahu, zamislite kakva je drama u glavama Modrića i Lovrena, fenomen je kako sjajno igraju unatoč svemu! Modrić je svjetsko čudo.”

Nije Mamić napravio Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ali sam bio kohezivni faktor da sačuvam naš nogomet od onih koji su ga htjeli uništiti – podsjeća Zdravko Mamić i napominje da “nekima smeta uspjeh Dinama i reprezentacije”:

– Četiri Hrvata igrala su lani u finalu Lige prvaka, tri ove godine, svi iz Dinama. 14 igrača Dinama upravo vodi našu reprezentaciju prema pobjedama u Rusiji, Dinamo je danas stroj i najmlađa momčad od svih prvaka u Europi…

U DINAMO SAM DONIO 500 MILIJUNA EURA I PROGONE ME, A IZ AGROKORA JE NESTALO 60 MILIJARDI KUNA – I NIKOME NIŠTA!

Mamić se zapitao kako to nitko ne odgovara za Agrokor: “U Dinamo sam donio 500 milijuna eura koje sam praktički oteo s europskog tržišta, a iz sustava Agrokora je na razne načine nestalo 60 milijardi kuna! I to Uskok uopće ne radi, nego ŽDO! Nitko nije pritvoren, nikome nije blokirana imovina, a Cvitanov sin i dalje radi u Agrokoru…”

BUJANEC PITAO MAMIĆA JE LI PABLO ESCOBAR ILI BIN LADEN?!

Voditelj je pomalo provokativno pitao Mamića je li on Pablo Escobar ili Bin Laden kad ga toliko progone? Odgovorio je:

– Prema meni se odnose k’o da sam pobio 1.000 ljudi! Čak i tema predsjedničke kampanje nije bilo iseljavanje mladih ili nova radna mjesta, nego se Josipović bavio Mamićem.

“Moja pressica je bila krik očajnika,” komentirao je Mamić svoje obraćanje naciji dva dana prije presude u Osijeku i dodao: “Cilj im je ušutkati me i zatvoriti. Cvitan je u toj farsi egzekutor i izvođač radova, a politika je naručitelj.”

Rekao je da nije prijetio bivšem Glavnom državnom odvjetniku:

– Molim se za njega, ne želim mu ništa loše!

“Poslan sam u Osijek da moje suđenje bude iskontrolirano, a ne pošteno,” nastavlja i pojašnjava:

“U osječkim sudnicama nisu šefovi suci, nego osobe iza kulisa koje ih ucjenjuju! Za mene u Osijeku spasa nema, suci su tamo pod kontrolom ‘duboke države’, a između sebe vode bratoubilački rat za pozicije.”

MAMIĆ CITIRAO HASANBEGOVIĆA

Mamić je pohvalio dr. Zlatka Hasanbegovića i citirao ga je u više navrata:

– Čestiti dio vlasti dopušta paralelnu vladavinu dobro umreženih skupina i pojedinaca, tzv. duboku državu. Hasanbegović je to jako dobro sažeo u svega dvije riječi. ‘Duboka država’ raspoređena je po svim bitnim institucijama i medijima… DORH je van kontrole i rade što hoće. Njima je glavna opasnost moja sloboda jer govorim o njihovim zločinačkim pothvatima.

Zdravko Mamić u Bujici je po prvi puta javno rekao na koji način je došlo do isplate 400.000 eura Miroslavu Ćiri Blaževiću kada je iz Osijeka došao trenirati Dinamo…

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno