Connect with us

Društvo

Proročanstva od kojih će vam se slediti krv u žilama, a za koje nikada niste čuli

Objavljeno

- datum

Nostradamus, Tarabići, Baba Vanga … To su autori najpoznatijih proročanstava koja su dobila svoj komercijalni uspjeh

Postoji na tisuće manje poznatih predviđanja za koja niste do sada čuli.

Među tim manje poznatim su i ova četiri za koja bi zaista trebali znati, naročito zbog predviđanja opasnosti i moguće katastrofe u budućnosti.

Proročanstvo Hildegard iz Bingena

Rođena je 1098. godine i svoj život je posvetila Bogu. Abes Hildegard je bila opatica u benediktanskom manastiru. Skladala je, pisala, bavila se filozofijom i teološkim raspravama. U slobodno vrijeme je imala vizije o budućnosti koje su počele još dok je bila dijete.

Hildegard je obznanila svoje životno djelo po imenu “Skrivias” u kojem se nalaze njezinih 26 proročanstava i vizija. U biti, tamo piše da nam se ne piše dobro. Pred kraj svega što znate, veliko carstvo koje se nalazi preko oceana i ima puno naroda i plemena, nastradat će kada se pojavi komet. Vjerojatno je to Amerika.

Također, mnoge zemlje će pogoditi potresi, oluje i poplave. Kolonije će preoteti “tigar i zmaj”, kako se danas nazivaju dalekoistočne zemlje. Mnogi drugi narodi će gladovati.

Mir u Europi će se vratiti tek kada Francuska ponovno postane kraljevina.

Treća tajna Bogorodice iz Fatime

Priča počinje 1917. godine kada su u Portugalu dvije djevojčice i jedan dječak vidjeli Djevicu Mariju osobno. Ona ih je zapravo posjetila nekoliko puta i prenijela tri tajne o bliskim događajima koji će se dogoditi našoj civilizaciji.

Dvije tajne su objavljene u dokumentu koji je 1941. godine objavila jedna od djevojčica. Samo papa dobiva ključeve od tajnih dokumenata u kojima se nalazi zapisana treća tajna Bogorodice iz Fatime.

Prve dvije tajne se odnose na Pakao, Prvi i Drugi svjetski rat. Vatikan je objavljivanje treće tajne odgodio za 83 godine, da bi konačno 2000. godine predstavili javnosti tekst i tumačenje da se on odnosi na pokušaj ubojstva pape Ivana Pavla Drugog i progon kršćana diljem svijeta. I navodno, to je sve.

Zapravo, mnogi smatraju da je posljednji list iz proročanstva ostao sakriven, odnosno da tekst predstavljen javnosti 2000. godine nije baš kompletan. A ima i dokaza za to.

Kardinali su u nekoliko navrata rekli da je treća tajna napisana na jednom papiru, a ne na četiri koja su objavljena.

U trećoj tajni su se trebale nalaziti informacije o apokalipsi, sotoni i crkvi. Toga nema u objavljenom tekstu.

U tekstu se nalazi i opis Rima u kome je sve srušeno i svi su mrtvi, a papa hoda kroz sve te leševe, penje se na brdo i tu i njega ubijaju. A to nekako i ne izgleda kao atentat na Ivana Pavla Drugog. Također, ako se treća tajna obistinila, zašto su poslije atentata na papu čekali još dvadeset godina da je objave? Ali ni to nije sve.

Djevica Marija je uvijek govorila u javljanjima da sve to može izbjeći ako se čovječanstvo okrene ka ljubavi, umjesto mržnji. I ono što je najvažnije, ključna poruka je bila da je neophodno preobraćenje Rusije i da će u Rusiji crkva strašno propatiti i da će Rusija ugroziti cijelo čovječanstvo.

Trebali bi znati da je to bilo samo nekoliko mjeseci prije oktobarske revolucije i tumači se kao najava totalitarizma pod Staljinom. Zbog toga je Ivan Pavao Drugi bio osobno posvećen naporima da se okonča Hladni rat i da razmontira “imperiju” SSSR-a.

=Bogorodica je djeci najavila svoje posljednje pojavljivanje za 13 listopada 1917. godine. Spomenula je da će se tada dogoditi i takozvano “čudo Sunca”.

A to se brzo saznalo, pa se u Fatimi okupilo nekih 100.000 ljudi koji su svi odreda svjedočili da se čudo zaista i dogodilo. Sunce se prvo pojavilo iz oblaka. Onda je dobilo aureolu od različitih boja koje su kao duga padale. Na kraju se pomaknulo ka horizontu. Svih 100.000 ljudi i nekoliko desetaka novinara su tvrdili da ništa slično u životu nisu vidjeli.

Proročanstvo Aloisa Irlmayera

Alois Irlmayer je bio običan fizički radnik iz mjesta Frajslasing u Bavarskoj. Međutim, on je pored fizičke snage imao i druge, zanimljivije vještine. Znao je neke stvari koje nije trebao znati, govorili su da je vidovit.

Prema legendi, mnogima je pomogao da poslije Drugog svjetskog rata pronađu svoje najbliže. A zbog popularnosti koju je brzo stekao, završio je na sudu optužen da se bavi vještičarenje. Sud ga je oslobodio kada je sucu točno opisao koju odjeću nosi njegova žena tog dana i što je točno radila.

Alois je također predvidio dan svoje smrti, ali i još neke sitnice. Tvrdio je da je treći svjetski rat vidio kao u filmu, a isticao da će se on voditi na Bliskom istoku i Mediteranu, gdje će se sukobiti najveće svjetske sile.

“Rat će početi kada dvojica muškaraca ubiju treću važnu osobu. Oni su plaćeni za to. Ubojstvo će se dogoditi na Balkanu. Prije rata će biti vrlo plodna i bogata godina. Rat će doći bez upozorenja, preko noći. Vidim prašinu. Vidim tri broja. Dvije osmice i devetku. Ne znam što oni znače i ne znam ili datum kada će se to dogoditi”, tvrdio je Alois.

*Proročanstvo Svetog Nila sa Sinaja

Sveti Nil je bio kršćanski redovnik sa Sinaja. Živio je u petom stoljeću i za sobom ostavio jedno malo proročanstvo. Nikada nije dokazano da ga je zaista on i zapisao, ali je svakako zanimljivo.

Recimo zato što je predvidio avione, podmornice i telefonske veze. Možda čak i internet.

“Ljudi će pronaći put da razgovaraju s jednog kraja svijeta na drugi”, tvrdio je prije nekih 1.600 godina.

“Nakon 1900. godine i u dvadesetom stoljeću ljudi će postati neprepoznatljivi. Kada vrijeme za dolazak antikrista dođe, ljudi će biti bez časti i ponosa. Svijet će se promijeniti. Nećemo moći razlikujemo muškarce od žena zbog besramnog oblačenja i kose. Pohlepa će zavladati. Ljudi će letjeti kao ptice i roniti na oceansko dno. Ali kada sve to postignu, ti nesretni ljudi neće znati da su zapravo u službi antikrista”, ovako glasi kraj njegove poruke.

Izvor: NSP

Komentari

Komentari

Društvo

GUŽVA OKO KNJIGE Višnje Starešine: Kako je KOS upravljao procesima pred Haaškim sudom?

Objavljeno

- datum

Knjiga “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”, autorice novinarke i publicistkinje Višnje Starešine, predstavljana je u ponedjeljak u Zagrebu, u izdanju AvidMedie i Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Autorica u knjizi nastoji, kako i sam naslov kaže, dati završni račun i prikazati rezultate rada Haaškog suda te je knjiga svojevrsni vodič kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i nepravedne presude Haaškog suda, istaknuto je na predstavljanju knjige u prepunoj dvorani Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Također, kroz analizu suđenja s kojih je kao novinarka izvještavala, te presuda kao i sjećanja sudionika, publicistkinja Starešina prikazuje Haaški sud kao arenu za djelovanje obavještajnih službi koje su preko njega vodile ‘rat poslije rata’, ocijenjeno je.

“To je knjiga o Haaškom sudu i rezultatima toga suda za hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali ona istodobno otvara i dublju dimenziju vezanu za način funkcioniranja bivše Jugoslavije i struktura koje su nastavile djelovati i nakon raspada SFRJ, koje su bile vrlo aktivne i na haaškim procesima i koje očito i dalje imaju jasne političke ciljeve”, rekao je govoreći o knjizi HDZ-ov saborski zastupnik Davor Ivo Stier.

Zagreb, 12.12.2017. – Predstavljanje knjige Višnje Starešine “Hrvatski pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda”.Na fotografiji Davor Ivo Stier,povjesničar Robin Harris, Višnja Starešina,rektor HKS-a Željko Tanjić.
foto HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ/ abu

“Svjedoci smo kako i 2017. godine postoje pokušaji da se Hrvatsku denuncira kao fašističku, a Domovinski rat prikaže kao građanski rat. To redovito čine čelnici Republike Srbije, ali su ti glasovi postali javni i vrlo glasni i u Hrvatskoj, pogotovo nakon posljednje presude Haaškog suda. Štoviše, bilo kakvo javno protivljenje takvim kvalifikacijama o fašizaciji Hrvatske i građanskog rata snažno se medijski osuđuje kao retrogradno, nacionalističko, a u tim se optužbama sve češće koristi i optužba za klerofašizam, omiljena sintagma iz prošlog sustava koja je očito ponovno u trendu”, istaknuo je Stier.

Dodaje kako, gledajući formalno, KOS (Kontraobavještajna služba bivše JNA) više ne postoji, no zato je njegov posljednji šef general Aleksandar Vasiljević, jedan od ključnih protagonista ove knjige koji je, među ostalim, 1991. potpisao odluku o osnivanju logora u Srbiji za ratne zarobljenike te imao jednu od ključnih uloga tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću.

U prikazu rada Haaškog suda Starešina ide u srž stvari, izbjegavajući klišee koji su prisutni kako kod onih koji opravdavaju rad suda tako i kod onih koji ga osporavaju. Ako bih u jednoj rečenici morao sažeti smisao ove knjige rekao bih da ona rasvjetljuje što ti klišei zamagljuju. Autorica tako demantira kliše o učinkovitom sudu koji je podigao optužnice protiv 161 osobe s različitih strana, jer dokazuje kako nisu suđeni, a čak ni procesuirani oni najodgovorniji za rat i ratne zločine u Hrvatskoj i BiH”, zaključio je Stier.

Ocijenio je također da nakon posljednje presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata “ponovno na vidjelo dolazi i pitanje djelovanja ili nedjelovanja Hrvatske kao države”.

Knjiga, ističe Stier, “pokazuje nedostatak sustava u odnosu Republike Hrvatske prema Haaškom sudu, nedostatak državne politike nakon predsjednika Franje Tuđmana i na razne blokade na koje su naišli oni koji su pokušali vratiti takvu politiku, barem u nekoj formi”.

Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić naglasio je kako je knjiga napisana iz pera novinarke, publicistkinje te scenaristice i redateljice dokumentarnih filmova, koja je puno više od toga i koja već godinama traga za istinom o događanjima u novijoj hrvatskoj povijesti, posebice u Domovinskom ratu.

“U tome je hrabra, neumorna, jasna, argumentirana i rekao bih iznimno oštroumna”, ocijenio je.

“Višnji Starešini, koja nije povjesničar po zvanju, ne mogu promaknuti bitni elementi koji omogućavaju pronalazak ključa koji otvara prava vrata razumijevanja naše stvarnosti… Sve podatke koje znamo i koji su nam dostupni, autorica slaže u mozaik. Ne radi se tu o nikakvoj teoriji zavjere i jeftinom publicističkom triku, nego o ozbiljnom istraživanju koje pred nas stavlja mnoge očite činjenice koje mnogi nisu htjeli, a i danas ne žele vidjeti ili još gore, koje mnogi žele zataškati i učiniti da ih prekrije prašina”, rekao je Tanjić.

Autorica Višnja Starešina kazala je na predstavljanju kako joj se prilikom pisanja knjige stalno “ukazivala ‘ptica KOS’ koju nikako nije mogla izbjeći”- kada je, među ostalim, pokušavala pronaći odgovore na pitanja “kako je ‘ptica KOS’ upravljala procesima pred Haaškim sudom i koliko je bila presudna, zašto su optužnice pisane kao da ih je pisao vojni tužitelj JNA, ili zašto je posljednja presuda suda izgledala kao da ju je donio vojni sud bivše JNA po boljševičkom pravu kolektivizirane krivnje”.

Naglasila je kako je posljednjih 3000 znakova uvršteno u knjigu nakon posljednje presude Haaškog suda, 29. studenoga, koja je obilježila rad tog suda kao i samoubojstvo generala Praljka prilikom izricanja osuđujuće presude u haškoj sudnici.

“Sve se to ne bi moglo dogoditi da su hrvatske institucije funkcionirale kao institucije jedne suvremene države, da ova ‘ptica’ u njih nije ugrađivana od početka i da u njima ne blokira procese do današnjeg dana, te tim procesima gura Hrvatsku u jugoslavenske okvire ili dopušta drugima da je ondje odvuku, pa i preko suđenja za ratne zločine. Ne ukloni li se ta ‘ptica’ iz sustava i ne počne li hrvatsko državno vodstvo pitanje suđenja za ratne zločine – čija se arena sada seli u BiH – tretirati kao prvorazredno političko i sigurnosno pitanje, neugodna će iznenađenja tek uslijediti”, zaključno je istaknula Višnja Starešina.

O knjizi je govorio i britanski povjesničar Robin Harris, a na predstavljanju je, uz veliko broj predstavnika hrvatskoga javnog života, bio i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, dr. Željka Markić, Davorka Budimir i brojni drugi.

 
Izvor: Hina/hk

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

DONOSIMO DOKUMENTE: Ovi su ljudi bili odgovorni za ratne zarobljenike 1945. godine

Objavljeno

- datum

Ovi su ljudi bili odgovorni za ratne zarobljenike 1945. godine.

DOKUMENTI!

Izvor: Službena stranica Romana Leljaka

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Praljak je isprao presumpciju grijeha naroda koju mu je nametnuo “u šarmantnoj pozi moderni poganac kojeg najmio stranac, da nam metne lanac…”

Objavljeno

- datum

Svim tim crvenim, zelenim i žutim, pogancima, koji ni čašu vode ne bi za svoj narod popili, poručujem: nećete nas zaustaviti, niste ni prije. 

Urednica mi je dala zadatak. “Napiši osvrt na komemoraciju u Lisinskom. Ti si Hercegovac, ti nisi bio tamo samo na radnom zadatku”, rekla je. Nisam siguran da ću pronaći riječi kojima bi mogao opisati ono što sam osjećao tada jer Slobodan Praljak nije samo veliki general. On je prije svega ljudina, simbol slobodnog Hrvata u BiH. On je ono što bi mnogi od nas htjeli biti. Rekao je jedan prijatelj: “Praljak je posljednji aristokrat, renesansni ratnik. Pjesnik, filozof. Čovjek koji danas ratuje jer mora, sutra neprijatelju daje ruku pomirenja i pomoći jer želi”.

No, ono što me iznenadilo na komemoraciji bili su pogledi generala. Iz djetinjstva ostala mi je slika hrvatskih generala kao mrkih, namrgođenih osoba. Ne znam, takav bi general trebao biti.

Na komemoraciji generali su sjedili jedan uz drugog. Svi s osmjehom i suzama u očima. I nije to bio osmijeh, kako je zlobno primijetio jedan kolega, jer su u središtu pozornosti opet.

Kao da generali ne bi u središte medijske pozornosti mogli s puno manje troška i truda doći. Sjetimo se samo admirala Loše i njegove nespretne izjave u našem portalu  i kakvu je medijsku pozornost dobila. Ma kako nepotrebno po mom mišljenju bila.

Ne. bio je to osmijeh zbog pobjede. Još jedne nevjerojatne i velike pobjede koju su ponovno ostvarili ti sada, neka se ne naljute, starci, umirovljenici.  Njihove su pobjede razlog zbog kojih danas živimo svoj na svome, a koje takvi zlobnici vole ponižavati i ponižavaju jer liječe svoje sitne frustracije i jed koji nose sa sobom.

Kao i neki političari koji su jedva dočekali moment da mogu po televizijama i medijima oduzimati odličja osobama zbog kojih danas imaju priliku sjediti u Hrvatskom saboru. Ponizuju jer sami nisu htjeli izvršiti građansku i domoljubnu dužnost kad su mogli. Ali kao što Anto Kovačević voli često kazati: “puno više političara i novinara je izgubilo Jugoslaviju, nego dobilo Hrvatsku”.

U jednom trenutku, sad uopće ni ne znam kojem, počeo sam plakat na komemoraciji. Je li govorio Sopta ili Vitez, ne znam. Nije to bio toliko plač koliko par suza. Nisam odgojen da plačem u javnosti. I nije to bilo iz tuge, te suze su istekle onaj dan kad je Praljak uzeo sebi život. Bilo je to iz, kako je general Šiljeg rekao, a u nedostatku mojih riječi koristim njegove, zbog osjećaja uzvišenosti.

Da, komemoracija je bila uzvišena jer je simbol pobjede čina jednog čovjeka koji je žrtvovao svoj život kako bi nevinost jednog naroda živjela.

Svojom žrtvom Praljak je isprao presumpciju grijeha jednog naroda koju nam je nametnuo “u šarmantnoj pozi moderni poganac kojeg najmio stranac, da nam metne lanac.Taj klatež, što o pravdi blebeće koji za korist tuđu laže, kleveće.”

Kojeg nam je nametnuo i još pokušava nametnuti nekakav madrac koji bi htio postati mudrac i njima slični sitni ljudi koji poradi osjećaja superiornosti kojeg bezrazložno imaju, žele nametati istine i pravde za nešto što su jedino na televiziji gledali.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu” je rečenica koju treba ponavljati svim tim pogancima, madracima, zlobnicima, koji ne znaju koji i koliki prkos je narodu Herceg Bosne, iz kojeg je potekao i Praljak, omogućio preživljavanje stoljećima u neprijateljskom okruženju.

Zahvaljujući tom prkosu izrasli smo na kamenu i prehranili se korovom. I onda kad smo tisućljetni san, kojeg su nam babe i majke mlijekom prenijele dosanjali, da živimo slobodni u svojoj domovini, na svom kamenu, napokon i doživjeli, našle su se sitne duše, još sitniji ljudi, frustrirani, nesposobni osjetiti pripadnost i sreću zbog te pripadnosti, taj san nam pokušavaju sada oduzet.

Njima je ta rečenica oduzela sve. Jer tom rečenicom i tim činom njima je oduzeta ta njihova lažna superiornost, a nama koji ostajemo, upalila je zaspalu vatru da se borimo jače. Da stanemo jedan uz drugog više. Praljak je napravio čin kojeg su stari Rimljani ‘devotio’. Kad je vojska bila umorna i kada je posustajala na bojnom polju zapovjednik bi se oprostio od vojnika i prijatelja i naoružan bi se bacio u najveću bitku pokušavši vratiti vojnicima hrabrost i samopouzdanje. 

E pa s tim osjećajima, isprepletenim, ponosno i nepokolebljivo izašao je jedan Hercegovac iz te dvorane. Sa suzom u oku i nadom na srcu kako će jednog dana doći slobodan na svoje.

A onima koji su pokušali i pokušavaju, tim crvenim, zelenim i žutim modernim pogancima, koji ni čašu vode ne bi za svoj narod popili, poručujem: nećete, niste ni prije. 

Autor  Marijan Opačak/direktno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.