Connect with us

Kornelija Pejčinović

Prof. Kornelija Pejčinović: PISMO HRVATSKIM BRANITELJIMA SUDIONICIMA DOMOVINSKOG RATA 1991.–1995.

Objavljeno

- datum

Žele pokazati da Hrvati doista moraju imati prinudnu upravu ili imaju nestati s lica zemlje!

“”Da je predsjednik dr. Franjo Tuđman danas živ 
bio bi optužen za ratni zločin na 
Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu.”

Pismo hrvatskim braniteljima koji sam napisala uoči proslave godišnjice Bljeska 2001. surađujući s pukovnikom hrvatske vojske na ujedinjenju hrvatskih branitelja aktualan je i danas. Nakon pobjede SDP-a, Ivice Račana i Stjepana Mesića 2000. godine počela je strašna hajka na hrvatske branitelje.

Pojavili su se i crveni eskadroni koji su napadali branitelje. Jedan takav je naletio u kafić u Zaprešiću u kojem je bio i pukovnik Marinko Antunović, izvanredan čovjek, pun života i energije. Prošao je sva hrvatska bojišta i dočekao da njega i društvo napadne jedna takva izazivačka banda. Došlo je do bitke kao na divljem zapadu u kojoj su napadači izvukli deblji kraj i bili kao vreće izbačeni van. To je priča koju sam je čula. Kratko vrijeme nakon tog događaja pukovnik Marinko Antunović je nađen mrtav kraj nebodera u kojem je stanovao na zagrebačkoj Knežiji… Rečeno je da je izvršio samoubojstvo. Nije bio depresivni tip samoubojice i nevjerojatno je da bi došao pred neboder u kojem je stanovao i pucao u sebe. Nikada više nisam ništa čula o njemu.

Prilažem tekst koji sam tada napisala a koji sam našla sačuvan na internetu nakon 16 godina.
PISMO HRVATSKIM BRANITELJIMA
SUDIONICIMA DOMOVINSKOG RATA 1991 – 1995

Poštovani i dragi hrvatski branitelji,

      Danas sam, 29 travnja 2001., prolazeći ulicom zamijetila kod prodavača novina Jutarnji list sa velikom slikom pokojnog predsjednika i vrhovnog komandanta oružanih snaga Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana u paradnoj uniformi na naslovnoj strani.
      To je vjerojatno bio snimak koji je bio načinjen na tribini na Jarunu za vrijeme pobjedničke parade nakon Oluje 1995 godine. Svi smo tada bili ponosni kako na naše pobjede tako i na naše prekrasne ponosne ratnike koji su ih izborili i koji su marširali u savršenom redu pobjednički, uzdignuta ćela.
      Svi smo tada ili ponosni na vrhovnog zapovjednika koji je uspio stvoriti od svoga naroda pobjednički narod, od svoje vojske pobjedničku vojsku, stvoriti i obraniti državu i nadmudriti svjetske diplomatske lisce u krvavoj igri skrivača u kojoj se lako moglo dogoditi da nas nestane.
      Ispod te slike u Jutarnjem listu pisalo je:
Da je predsjednik dr Franjo Tuđman danas živ bio bi optužen za ratni zločin na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu. To je izjava haaske tužiteljice Carle del Ponte.
      U konačnici ova optužba znači da, ako je nas vrhovni komandant optužen za ratni zločin, da ste svi vi branitelji pod njegovom komandom sudjelovali u zločinu, u zločinačkom ratu, da je naša država nastala u takvom ratu i takvom borbom zločinačka država, da nam je vojska zločinačka i da ste svi vi zločinci. Jeste li svjesni kamo ovo smjera?
      Obuzela me je srdžba i tuga istovremeno nad mojim narodom, nad našim braniteljima koji su se nakon pobjedničkog uzleta doveli do toga da tjeskobno čekaju koji će od njih biti pozvan u Haag, biti u Hrvatskoj optužen za pljačku, kriminal, ubojstvo ili oblaćen i ponižen na bezbroj načina u kojima su vrlo vješti sadašnji upravljači države kojim su oni predali svoju pobjedu na čerečenje.
      Ono što je posebno perverzno u svemu tome je, da se mnogi raduju kada se nekome nešto prišije, kada se poznatog branitelja ili generala optuži, dodajući još koju pikanteriju na priču, u želji da se Hrvate očisti od kukolja i da se od Hrvata napravi svece. I tako nas trijebe novinari udbaši i haaški istražitelji tražeći zločince među nama. Trijebe nas do posljednjeg.
      Ovim postupkom oni žele pokazati da su zapravo svi Hrvati u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a tako i njihovi branitelji sitni lopovi, kokošari, i kriminalci, mafijaši, ubojice i zločinci, i da u usporedbi, s Amerikancima, Talijanima, Francuzima, Englezima i Nijemcima na primjer, kod kojih navodno takve pojave ne postoje, ili su izuzetak, Hrvati doista moraju imati prinudnu upravu ili nestati s lica zemlje.
      Kada se i posljednjeg hrvatskog nacionalista, kako ljude koji ljube svoju domovinu posprdno nazivaju naprednjaci, ljevičari, globalisti, dovede na suđenje i zadovolji svjetska i hrvatska žeđ za pravdom, valjda će i hrvatska strast za čistunstvom biti zadovoljena, a “čisti i pošteni istinoljupci” će ostati oni koji su od 1945 do 1990 sustavno i nekažnjeno pljačkali do propasti hrvatsku zemlju, nekažnjeno i bez suđenja ubijali i proganjali i raseljavali hrvatsko stanovništvo, neograničeno raspolagali svim dobrima i doveli do atrofije i birokratizacije institucije sistema koje više nisu mogle služiti životu, i koji danas voljom hrvatskog naroda i naših branitelja ponovo upravljaju zemljom i svima nama na isti nepromijenjen način.
      Zbog nesposobnosti u privređivanju s jedne strane i zbog stalne partijske pljačke s druge strane, propao je komunizam, tj. komunistička država je odumrla i čitav se komunistički sistem raspao od SSSR-a do Albanije, ostavljajući iza sebe bijedu, propalu ekonomiju, zastarjelu tehnologiju i nezaposlenost. U svim tim zemljama su komunisti sišli jednom zauvijek s vlasti, u najvećem broju tih zemalja je njihova organizacija proglašena zločinačkom i jednom zauvijek zabranjena lustracijskim zakonom. Jedino su Hrvati pozvali svoje djelate da ih spašavaju i dali im povjerenje da ih se optužuje, da ih se blati, da im se sudi, da ih izručuju u Haag, da ih otpuštaju s posla i da ih i poslije smrti proganjaju i napadaju, kada se mrtvi više ne mogu braniti.
      Jeste li i vi hrvatski branitelji krivi za to, ili ćete i vi odgovoriti kao papige: Nismo krivi mi kriv je HDZ?
      Podsjetimo li se na našu pobjedu, na marš pobjedničke vojske i njenog zapovjednika odmah će nam biti jasno da je pobjeda u ratu i stvaranje države bilo moguće samo zato što je u ratu bio jedan zapovjednik, jedna želja , jedan cilj, jedna domovina i jedan narod, i na koncu zato što je rat bio obrambeni, pravedan i na vlastitom teritoriju, a ne na tuđem.
      Nasuprot tomu postavimo sljedeća pitanja:

      Koliko ima udruga branitelja Domovinskog rata danas? Koliko je čelnika tih udruga? Kakvi su im ciljevi i kakav im je učinak?

Koliko ima udruga Veterana Drugog svjetskog rata – partizana? Koliko čelnika imaju? Koji su im ciljevi i kakav im je učinak?

      Ako pokušate dati iskreno i pošteno odgovor na svako od ovih pitanja bit će vam jasno zašto ste i vi i čitav hrvatski narod došli u situaciju da vama vlada haaški Tribunal, da general JNA Martin Špegelj prepravlja povijest i da vas se svakim danom, oni koji žele hrvatski narod staviti pod protektorat, sve manje boje. I nemojte zaboraviti da su Prva i Četvrta gardijska brigada gotovo do posljednjeg čovjeka dale svoj glas 3 siječnja 2000. onima koji rastaču danas hrvatsku pobjedničku vojsku za tuđe interese.

      Poštovani i dragi branitelji,

      Ako ne želite da nestane vas i nas, udružite se!

      Brojeći sve vaše udruge čovjek postaje malodušan i prestrašeno se pita koliko ti ljudi imaju domovina ako se svaka udruga borila za svoju. Jesu li vaše osobne ambicije iznad domovine i naroda, a ako jesu, u slučaju da domovine nestane koji će biti smisao vaših udruga i hoćete li u tom slučaju imati mjesta na zemlji.
      Prenite se ljudi! Ostavite osobno i mislite na opće! U suprotnom nestat će vas, nestat će nas.
      Udružite se poput antifašističkih boraca! U prvo vrijeme napravite savez udruga domovinskog rata i izaberite koordinaciju, upravno vijeće, a zatim demokratskim putem napravite izbore i izaberite za određeno vremensko rasdoblje jednog predsjednika svih.
      Tek u takvom savezu ćete postati slijednici one jedinstvene vojske koja je pobijedila u domovinskom ratu. Tek tada ćete nalikovati onim ponosnim ratnicima koji su branili svoju jednu jedinu domovinu Hrvatsku. Tek tada ćete biti ozbiljan faktor u rješavanju problema naše države i svoga statusa, ali ćete tek tada biti priznati i od Svjetskog saveza veteranskih organizacija. Ovakvi kakvi ste sada za njih ste vjerojatno ilegalci, a bilo bi vrlo važno da preko tog saveza napadnete haaški Tribunal. Ne shvatite li ovaj apel ozbiljno iscrpit ćete se s vremenom u pojedinačnim akcijama i pitanje je kako ćete preživjeti.
      Udružite ljudstvo, sredstva, svoju srčanost i pamet! Kako ste nesebični bili 1991 budite i sada. Hrvatski narod i hrvatski branitelji koji su s krunicama i srcem obranili Hrvatsku moraju se obraniti i odvratiti od sebičnosti i taštine.
      U nadi da će ovo moje pismo povjereno Marinku Antunoviću pobuditi ono najplemenitije u vama i da će pasti na plodno tlo srdačno vas pozdravljam i želim vidjeti da u mojim braniteljima i mom narodu raste ljubav i jedinstvo u inat onima koji siju mržnju i razdor.

BOG I HRVATI I HRVATSKI BRANITELJI!

U Zagrebu, uoči godišnjice Bljeska, 29. travnja 2001.
Prof. Kornelija Pejčinović

Komentari

Oglasi
Komentari

Kornelija Pejčinović

SMRTONOSNA VLADAVINA OLIGARHIJE

Objavljeno

- datum

Oligarhijska vladavina je prema Aristotelu označena kao izopačeni oblik vladavine. Pripadnike oligarhije nije briga za sposobnost, inteligencije, poštenje, racionalnost, sposobnost samožrtvovanja ili za opće dobro. Oni su perverzni, deformirani i uništavaju vladajući sustav radi svojih trenutačnih interesa, stavljajući svoju kratkoročnu dobit ispred budućnosti.

„Pravi oblici vladanja su oni u kojima jedan, malobrojni ili mnogi vladaju tako da im je cilj opći interes, ali oblici vladavina u kojoj se vlada prema privatnom interesu bilo jednoga, malobrojnih ili mnogih je izopačenost,“ tako piše Aristotel.

Klasičar,  Peter L.P. Simpson naziva ove izopačenosti „oligarhskom sofisterijom ili izvrtanjem“ što znači da kad oligarhija jednom dođe i zauzme vlast racionalni, smisleni odgovori na društvene, gospodarske i političke probleme se zanemaruju da bi se podhranjivalo nazasitnu pohlepu. Zadnji stupanj svake civilizacije obilježava oligarhijska perverzija koja izjeda strukturu države.

Ovi zli oblici vladanja imaju zajednička obilježja kojih je najveći broj već Aristotel dobro shvatio.

Oligarsi, kako o njima govore oni koji ih opisuju, urušavaju državnu administraciu, povećavaju deficit i opseg i snagu zakonske prisile, vojske, da bi zaštitili svoje globalne poslovne interese i osigurali unutarnju društvenu kontrolu. Puste da atrofiraju oni dijelovi države koji služe općem dobru u ime deregulacije (ukidanjem zakona) i štednje. Oni dijelovi kojima oligarhija uvećava svoju moć su nacionalna sigurnost, ekonomski rast i red i zakon.

Na primjer: oligarhija odgaja svoju djecu u privatnim školama i kupuje im pristup na elitna sveučilišta /To  je način na koji je osrednji student kao Jared Kushner otišao na Harvard, a Donald Trump na Universitiy of Pennsylvania). Tako oni ne vide potrebe za dobro javno obrazovanje najšireg sloja stanovništva.

Oligarsi si mogu platiti najskuplje odvjetnike da za njih i njihove obitelji riješe sukobe sa zakonom. U njihovim očima nema potrebe da zakonsko predstavljanje siromašnih. Ako oligarh ne putuje privatnim mlaznjakom, autobusom ili vlakom dopuštaju si privilegij da oštete putnike u „ekonomskoj“ klasi. Oni ne koriste podzemne željeznice, autobuse, vlakove i oni režu fondove za njihovo održavanje i poboljšanje njihovih usluga. Oligarsi imaju privatne klinike i privatne liječnike tako da ne moraju plaćati za javno zdravstvo i Medicare (Osiguranje).

Oligarsi mrze tisak ako osvijetli njihovu korupciju i laži. Zato oni pokupuju kontrolne sustave informacija i guraju svoje kritičare na margine društva. To će ubrzati ukidanjem neutralnosti mreže.

Oligarsi ne ljetuju na javnim plažama ni u javnim parkovima. Oni posjeduju svoju vlastitu zemlju i nekretnine  u kojima je nama pristup zabranjen. Oni ne vide razloga za održavanje javnih parkova i zaštitu zemlje koja nije u njihovom vlasništvu. Oni tu zemlju daju drugim oligarsima da iz nje izvlače profit. Oligarsi cinično gledaju na zakone kao na mehanizme ozakonjenja svojih prevara i pljačke. Oni se koriste svojim lobistima u državnom zakonodavstvu da ishode zakone kojima povećavaju svoju zaštitu i bogatstvo izbjegavanjem poreza i drugih obveza. Oligarsi ne dopuštaju slobodne i pravedne izbore. Oni koriste prekrajanje izbornih okruga i financijske doprinose u kampanji da osiguraju da drugi oligarsi budu izabrani na određene položaje uvijek iznova. Mnogi vladaju bez oporbe.

Oligarsi protiv radnika, zaštite okoliša, kulture …

Oligarsi gledaju na zaštitu okoliša  ili na zaštitu radnika kao na zapreku za postizanje profita i ukidaju ih. Oligarsi prenose industriju u Meksiko ili Kinu radi uvećanja svog bogatstva dok osiromašuju američkog radnika i ostavljaju američke gradove u ruševinama. Oligarsi su malograđani. Oni su gluhi, glupi i slijepi za velika umjetnička djela. Uživaju u spektaklima, patriotskom kiču i zabavi za razbibrigu. Oni preziru umjetnike i intelektualce koji promiču vrline i samokritičnost jer je to u opreci spram volje za moć, želje za slavom i bogatstvom. Oligarsi uvijek zameću rat protiv kulture napadajući je kao elitističku, nevažnu i nemoralnu i  režu joj financijsku potporu. Na sve socijalne službe i institucije kao i programe za rješavanje stambenih problema, javnih parkova, hrane za starije, za projekte infrastrukture, soijalne sigurnosti i blagostanja, oligarsi gledaju kao na bacanje novca ili isti bivaju predani oligarsima na upravljanje da mogu od njih ubirati profit dok ih ne unište.

Oligarski i njihova djeca ne služe vojsku

Oligarsi koji ne služe vojsku i osiguravaju svoju djecu od služenja u vojsci predstavljaju se kao veliki domoljubi. Oni napadaju one koji su protiv njih kao antiamerikance, izdajice i agente stranih sila. Oni koriste patriotski riječnik da usmjere mržnju prema onima koji ih kritiziraju i na taj način opravdavaju vlastite zločine. Oni svijet gledaju u crno – bijelom i  dijele ga na one koji su im lojalni i na one koji su im neprijatelji. Ovo svoje uvjerenje i sustav vjere prenose i na vanjske poslove. Diplomacija se napušta i nju zamjenjuju okrutne prijetnje i korištenje sile bez kriterija kao najprihvatljiviji oblik odnosa svojstvenih despotima.

Najbogatiji 1% američkih obitelji kontrolira 40% nacionalnog bogatstva

Ovo je mala rasprava koja pokazuje da živimo u oligarhijskoj državi. Najbogatiji 1% američkih obitelji kontrolira 40% nacionalnog bogatstva, a ista je statistika gledana globalno. Najbogatiji 1% svijetskog stanovništva posjeduje gotovo polovicu ukupnog svjetskog bogatstva. Ovo se  bogatstvo prevodi u političku moć. Politolozi Martin Gilens s Princetona i Benjamin Page sa Sjeverozapadnog /sveučilišta/ su nakon ispitivanja razlika u javnom mnijenju grupa svrstanih prema dohotku zaključili: U Sjedinjenim Državama rezultati pokazuju da većina ne upravlja, bar ne u mjeri da bi određivala ishod aktualne politike. Kada se većina građana ne slaže s ekonomskom elitom i / ili s organiziranim interesima građani su uglavnom  gubitnici. Čak što više, kad znatna većina Amerikanaca želi političke promjene uglavnom ih ne postiže.

Oligarhijska nobuzdana pljačka vodi u raspad sustava

Oligarsi ubrzavaju socijalni, politički i gospodarski kolaps. Njihova nekontrolirana pljačka vodi do raspada sustava. Odbijanje zaštite prirodnih izvora ili gospodarskog mehanizma koji izdržava državu znači da je siromaštvo postalo mjera a svijet prirode je postao otrovna pustinja. Temeljne institucije više ne rade. Infrastruktura postaje nepouzdana. Voda, zrak i tlo su zagađeni. Stanovništvo je ostavljeno neobrazovano, bez vještina, osiromašeno, potlaćeno od organa unutrašnje sigurnosti i ostavljeno je da očajava. Moguće je da država bankrotira. Oligarsi na to odgovaraju stalnim pogoršanjem sileći radnike da rade sve više za manju plaću i gurajući ih u razarajuće ratove u uzaludnom pokušaju da uspostave zlatno doba. Oni također ustrajavaju, bez obzira kako je to loše, na obilatom hedonističkom životnom stilu. Oni i dalje uzimaju iz državnih izvora, iz ekosustava  i od stanovništva za svoje samoubojstvene zahtijeve. Od nastalog kaosa oni bježe u svoje utvrde, moderne verzije Versaillesa ili Zabranjenog grada. Oni potpuno gube vezu sa stvarnošću. Na kraju su ili oboreni s vlasti ili uništavaju samu državu. Nema nijedne institucije u Sjedinjenim Državama Amerike koja se može demokratizirati kao što nema ni unutarnjih mehanizama koji bi spriječili silazak u barbarizam.

„Politička uloga korporativne moći, korupcija predstavničkih i političkih procesa putem industrije lobiranja, širenje izvršne vlasti na štetu ustavnih ograničenja i degradacija političkog dijaloga koja se provodi u medijima usađene su u sustav i nisu u stanju utjecati na njega,“ napisao je politički filozof Sheldon Wolin u „Democracy Incorporated: Managed Democracy and the Specter of Inverted Totalitarianisme“ – (Inkorporirana demokracija: Upravljana demokracija i spektar obrnutog totalitarizma).“

„Sustav će ostati na mjestu čak ako demokratska stranka  dobije većinu, i ako se to dogodi, sustav će postaviti stroža ogranićenja za nedobrodošle promjene. U konačnoj analizi toliko hvaljena stabilnost i konzervativizam američkog sustava nema nikakvih ideala i do neporecivih činjenica je potpuno zahvaćen korupcijam i doprinosima koji daju moćni korporativni donatori. Ako se od kandidata za biranog sudca traži bar milion dolara i  ako je domoljublje  ono što ispovjedaju oni koji  ne podliježu regrutaciji, onda je običnom  građaninu ostalo jedino pravo na služenje. U takvim prilikama je zapravo čin loše vjere  zahtijevati od politike ovakve kakva je da na čudotvoran način može izliječiti zla koja su bitna /usađena/ u njenom postojanju.“

Što duže nama vladaju oligarsi predviđanja postaju smrtonosnija posebno ako oligarsi odbiju voditi računa o klimatskim promjenama i najvećim egzistencijalnim krizama čovječanstva. Oligarsi imaju mnogo mehanizama, uključujući kompletan nadzor, da nas održe na čekanju. Oni se neće prezati od ničega da održe svoju perverznu vlast. Povijest se ne mora ponavljati ali će odjekivati. I ako ne prepoznamo jeku, a onda ni pobunu, tirani će nas satjerati u klaonicu i okončati i svoju egzistenciju.

Autor: Chris Hedge/Informationclearinghouse   Izabrala i s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Chris Hedges je proveo gotovo dvije decenije kao inozemni dopisnik u Središnjoj Americi, na Srednjem istoku, na Balkanu. Izvještavao je iz više od 50 zemalja za The Christian Science Monitor, National Public Radio, The Dallas Morning News i za New York Times za koji je bio inozemni dopisnik 15 godina.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kornelija Pejčinović

OVERTONOV PROZOR JE NAJVAŽNIJE OTKRIĆE VAŠEG ŽIVOTA: KAKO SE KORAK PO KORAK UVODE U DRUŠTVO, MORALNO NEPRIHVATLJIVI STAVOVI?

Objavljeno

- datum

Jeste li dobro shvatili što je rod-gender? Jeste li sigurni da je marihuana korisna? Je li SSSR bio osovina zla? Jesu li talibani napredni ratnici koji u Afganistanu ubijaju komunističko zlo? Je li Asad diktator? Želi li Rusija okupirati svijet? Zar se ne čudite što još nisu dječje oči servirane u restoranima?

Najvjerojatnije se ne slažete sa svakim od ovih stavova u nekim od ovih pitanja. Pa onda što ih povezuje? Umjesto uvoda ovoj veoma opasnoj priči i strašnoj tehnici utjecanja na ljudsku svijest postavili smo pitanja. Svi smo mi žrtve ove tehnike i prema kraju ovog teksta sagledat ćete svijet u pogledu ovih i mnogih mnogih drugih pitanja u posve drugom svijetlu.

Biti ili ne biti homoseksualac, pušiti ili ne pušiti marihuanu, je osobni izbor svakog pojedinca. Autori ovog članka ne raspravljaju o osobnim izborima i poštivaju ih. Ali kako se dogodilo da su u mnogim zemljama obadvije ove činjenice uključene u sustav pravila, normi i zaštićene zakonom. Zašto je i komu to bilo potrebno?

Joseph Overton je američki sociolog koji je ovu tehniku opisao kao promjenu društvenih stavova, normi, koje su prije toga bile ukorijenjene, fundamentalističke. On je u svojim djelima odbacivao  prirodni slijed stvari kao neistinit, lažan. Svoju tehniku opisao je kao tzv. „Prozor za raspravu“, ili „Prozor mogućnosti“ ili kako je poslije smrti ovog znanstvenika nazvan „Overtonov prozor.“ Prvotno ovaj prozor opisuje granice moralnosti  i sliku svijeta koja je vladajuća u društvu unutar koje političari mogu djelovati a da se ne bi iznenada sukobili sa stavovima izbornog tijela. Međutim, ove se granice postupno mogu mijenjati što omogućuje da se ucijepi svaka ideja u svijest čak i izuzetno moralnog društva.

OVERTONOV PROZOR JE JEDNOSTAVNA I UČINKOVITA TEHNIKA KOJA OMOGUĆAVA UCJEPLJIVANJE SVAKE IDEJE U SVIJEST ČAK I VISOKO MORALNOG DRUŠTVA.

Pročitajte ovaj članak i postat će vam jasno na koji su način homoseksualnost i istospolni brakovi legalizirani. Postat će vam jasno kako će se u skoroj budućnosti u Europi potpuno legalizirati pedofilija i incest  jednako kao i eutanazija djece.

Što se može postići korištenjem ove tehnike koju je opisao Overton?

Moguće je stvarati neprijatelje i robove od vlastitog naroda, legalizirati istospolne brakove, razoriti instituciju obitelji i još mnogo toga. Jednostavno SVE.

METODOLOGIJA JE TAKO RAZRAĐENA DA JE NEUSPJEH NEMOGUĆ.

Joseph Overton je opisao kako se neke ideje potpuno strane našem društvu mogu izvaditi iz smeća i odbačenosti, oprati ih i ako treba pretvoriti ih u zakon.

Prema teoriji Overtonovog prozora svaka ideja ili predmet društvenog života ima svoj tzv. PROZOR MOGUĆNOSTI. Unutar tog prozora o ideji se može ili ne može naširoko javno raspravljati, popularizirati je ili ozakoniti je. Prozor se pokreće promijenom raspona mogućnosti od jednostavnog stava do „nezamišljivog“ – potpuno stranog suvremenom moralu ili čak potpuno neprihvatljivog stava koji se dovodi do pozicije „ozakonjene politike“.  Na taj način ideja postaje naširoko raspravljena i prihvaćena od moderne svijesti i čak ozakonjena.

SVAKA IDEJA IMA SVOJ TZV. PROZOR MOGUĆNOSTI. UNUTAR TOG PROZORA O IDEJI SE MOŽE NAŠIROKO RASPRAVLJATI, PODRŽAVATI JE, POPULARIZIRATI ILI OZAKONITI JE. TAJ SE PROZOR KREĆE MIJENJAJUĆI RASPON MOGUĆNOSTI OD STAVA DA JE „NEZAMISLIVA“ DO PRIHVAĆANJA KAO „LEGALNE POLITIKE“ I ČAK OZAKONJENE POLITIKE.

To nije ispiranje mozga nego je daleko profinjenija tehnika. Njena je učinkovitost osigurana korak po korak tako da postepeno utječe na sustav koji dopušta tom procesu da ostane neprimijenćen od društva koje postaje siguran plijen.

Evo primjera kako se polako i postepeno započinje proces:

Najprije se započne diskusija o nečemu što je bilo neprihvatljivo u prošlosti a onda se počne smatrati prikladnim i u konačnici drušvo se podvrgne, podčini novom zakonu koji cementira i štiti jednu pojavu koja je ranije u prošlosti bila „nezamisliva“.

Evo uzmimo nešto što je sasvim nezamislivo u civiliziranom svijetu danas. UZMIMO KANIBALIZAM kao ideja da građani jedu jedni druge. Je li ovaj primjer dovoljno strašan?

Do danas je očito da se kanibalizam ne može smatrati prihvatljivim ili legalnim načinom života. Nema govora o tome ! Moderno društvo bi se žestoko usprotivilo svakom pokušaju otvorenog zastupanja takve ideje. Tako u pojmovnom slijedu Overtonovog prozorautvrđujemo da je mogućnost legalizacije ove teorije u prozoru mogućnosti ravna nuli. Prema Overtonovoj teoriji to bi se nazvalo „nezamislivim.“ Sada iskušajmo model u procesu kako se „nezamislivo“ može ostvariti u životu nakon što prođe kroz sve stupnjeve Prozora mogućnosti.

SUSTAV

Ponovimo: Overton opisuje metodu kao sustav a tehnika omogućuje legalizaciju ideje. SVAKE IDEJE.

Upozorenje! On nije ponudio recept. On nije oblikovao svoje misli na određeni način. On je opisao radnu metodu – sustav koraka, slijeda radnji koje neizbježno dovode do željenog ishoda, cilja. Korištena kao oružje ova tehnika može biti učinkovitija od atomske bombe u razaranju ljudske zajednice.

STUPANJ Br. 1: KOLIKO RADIKALNO!

Ideja kanibalizma je doista grozna i neprihvatljiva u modernom društvu. O tomu se ne raspravlja u tisku a još manje u „pristojnom društvu“. Na toj točci je kanibalizam „nezamišljiv.“ Kanibalizam je grozan i zabranjen. Stoga onaj prvi pokret Overtonovog prozora je da kanibalizam prenese s područja NEZAMISLIVOG na područje RADIKALNOG.

S obzirom da imamo slobodu govora ….. zašto nebismo o tome razgovarali?

Na koncu predpostavlja se da i znanstvenici o svemu razgovaraju i sve proučavaju. Za znanost nema tabu tema. Kad je tomu tako zašto ne bismo organizirali jedan etnološki simpozij pod naslovom: EGZOTIČNA TRADICIJA POLINEZIJSKIH PLEMENA. Tu će se raspravljati o povijesti tog predmeta – kanibalizma – kao o dijelu današnje znanosti. Kao rezultat takvog simpozija dobit ćemo kao činjenicu autoritativno mišljenje o kanibalizmu.

Eto vidite kako smo došli do toga da možemo raspravljati o kanibalizmu a da ostanemo u granicama ugledne znanosti.

Overtonov prozor se pokrenuo. Već imamo početak novoga stava koji omogučuje prijelaz od nepomirljivo negativnog društvenog stava k pozitivnijem stavu. Istovremeno uz održavanje znanstvenog skupa pokreće se i DRUŠTVO RADIKALNIH KANIBALA. Potpuno je nevažna činjenica da ono može postojati samo na internetu. Važno je da će se ono spominjati i citirati u određenim masovnim medijima.

Najvažnije je da Drušvo radikalnih kanibala stvara presedan. Zatim ovi su ekstremisti potrebni za stvaranje novog društvenog pojma – radikalnog strašila ili „loših kanibala“ a o drugim strašilima kasnije. U početku je dovoljno objaviti priče o tome što britanski znanstvenici i radikalni ekstremisti misle o jedenju ljudskog mesa.

Kao rezultat ovog prvog pokretanja Overtonovog prozora tema koja je donedavno bila tabu postala je predmet rasprave i nije više zastrašujuća, nije više sveta. Monolit je rascjepljen i stvorena „siva sjena“.

STUPANJ br. 2: A ZAŠTO NE?

Kako se prozor kreće kreće se i kanibalizam od radikalne paradigme u prostor MOGUĆEG.Na tom stupnju nastavljamo citirati „znanstvenike“. Ne smijemo se ne obzirati na znanost, zar ne? Radi se o spoznaji, o znanju o kanibalizmu, zar ne? Svatko tko odbija raspravu može se etiketirati kao čistunac, cjepidlaka ili hipokrit. A kako je hipokrizija za osudu kanibalizmu se može elegantno pridati novo ime, naprosto takvo da se nitko se nitko ne usudi etiketirati one koji „misle različito“.

PAŽNJA! Ovdje je vrlo važan trenutak STVARANJE EUFEMIZAMA. Da bi de legalizirala nezamisliva ideja nužno joj je promijeniti ime. Tako se više uopće neće govoriti o kanibalizmu. To se odsada zove antropologija. Ovaj pojam će također biti uskoro potrošen i zamijenjen novim.

Novo ime odvodi od bitnog značenja. Riječ se udaljuje od značenja i smisla koji je oprečan običnom jeziku. Kanibalizam se pretvara u antropologiju, a onda u anthropophila slično načinu kako  kriminalac mijenja svoje ime u putovnici.

ZA LEGALIZACIJU NEZAMISLIVE IDEJE NUŽNA JE PROMJENA IMENA

Usporedno s igrom imena stvaraju se povijesni, mitološki, stvarni ili izmišljeni pojmovi, to je ovdje nevažno. Važno je da je postupak valjan i utvrdit će se ili će se izmisliti „dokazi“ ili činjenice da se anthropophila u principu može legalizirati.

–        „Sjećaš li se legende o majci koja žrtvuje sebe i daje svoju krv piti djetetu koje umire od žeđi?“

–        „Što reći o pričama o antičkim bogovima koji su … – što je rimljanima bilo normalno!“

–        A onda kršćani nama bliski ritualno piju krv i jedu meso svoga boga. Nećete valjda kriviti kršćansku crkvu da čini nešto nedolično? Tko ste vi da to činite?

Glavni cilj svih ovih točaka – bar djelimično – udaljiti jedenje ljudskog mesa izvan granica zločinačkog. Ako se to dogodilo ma i samo jedamput u cijeloj povijesti.

STUPANJ br. 3: PRETPOSTAVLJA SE DA ĆE BITI OVAKO

Jedamput kad je ozakonjen presedan je presedan. Sad se otvara mogućnost da se Overtonov prozor pokrene od PRIHVATLJIVOG prema RAZUMNOM.

To je treći stupanj koji je završni u raspodjeli monolitnog problema koji je bio prije bio TABU.

·      „Pobuda, želja da se jede ljude je genetska crta, to je dio ljudske naravi.“

·      „Ponekad morate jesti ljudsko meso u nekim neizbježnim okolnostima.“

·      „Ima ljudi koji žele biti pojedeni.“

·      „Antrhropophilisti su izazvani.“

·      „Zabranjeno voće je najslađe.“

·      „Slobodna osoba ima slobodu da odlući što će jesti.“

·      „Nemojte pridržavati informacije. Dajte da svi znaju je li jedna osoba anthropophilist ili je antropofob.“

·      „Je li anthropophilia štetna? To zacijelo nije bilo dokazano.“

Bojno polje za vještački stvorenu društvenu svijest je stvoreno. Postavljena su dva strašila na kraju niza: Namjerno stvorene radikalne strane po pitanju kanibalizma. Poduzimaju se napori da se krivo predstavi većina ljudi (onih normalnih koji ne žele ostati ravnodušni po pitanju skidanja tabua s kanibalizma) i povezati ih sa strašilima koji predstavljaju krajnost i prikazati ih kao mrske radikale. Strašila igraju veoma važnu ulogu u podsticanju psihičke ludosti: agresivni fašist mrzi antropofagiju i želi spaliti žive kanibale, židove, komniste i crnce. Prisutnost u masovnim medijima naći će svi gore nabrojeni osim onih normalnih koji se prirodnu suprostavljaju legalizaciji kanibalizma.

Takva okolnost osigurava da tzv. „anthropophilist“ ostane negdje u sredini u sferi zdravog dok su sada oni strastveno suprostavljeni osuđuju kao „radikali“ na obadvije strane.

„Znanstvenici“ i novinari na toj točci su zauzeti dokazivanjem da su jednom u svoje vrijeme ljudi jeli jedni druge otkad postoji čovječanstvo i da je to po prirodi normalno. Sada predmet anthropophilie može biti pokrenut s područja RAZUMNOG u kategoriju POPULARNOG. Overtonov prozor se kreće dalje

ČETVRTI STUPANJ: IDEMO U PRAVOM SMJERU

Predmet kanibalizma je zadobio novu potporu. Podržan je upadom u područje koje povezuje predmet s povjesnim i mitološkim likovima i moguće sa suvremenim medijskim ličnostima.

Anthropophilia postaje naširoko prisutna u novostima i u govornim emisijama talk – show. Ljude jedu na ekranima kazališta, u pjesmama i video iscječcima …. Jedan od načina na koji se postaje u zaletu i popularan zove se „Pogledaj oko sebe“:

·      „Zar niste znali da je onaj slavni kompozitor bio … kako se ono kaže … anthropophil?

·      Onaj dobro poznati poljski scenarist je bio anthropophil čitavog života. Čak je bio diskriminiran zbog toga!“

·      „Ma pogledaj koliko je njih bilo strpano u ludnicu! Koliko je milijuna moralo u progonstvo i kolikim je oduzeto državljenstvo! Usput rečeno, kako Vam se sviđa novi hit Lady Ga-Ga, Pojedi me luče moje?“

Na tom stupnju predmet je doveden do vrha i počinje se ubacivati u masovne medije, show business i politiku.

Druga učinkovita strategija: Bit ideje se snažno uvukla među novinare, goste u govornim emisijama, u lokalnom vodstvu itd. Ovi su ljudi nesposobni  za dubinsku analizu jer imaju pred sobom samo date informacije a specijalisti su izvan rasprave i ostaju izvan krugova javnog mnijenja.

Tek kad dokazivanje postane dosadno i iscrpi sebe dolaze posebno pripremljeni profesionalci i kažu: Dame i gospodo, u stvarnosti su stvari drugačije. Koga je briga što se to i to, treba činiti tako i tako.“ I ova osoba daje raspravi konačni smjer. Taj novi smjer je predodređen od strane glavnog manipulatora PROZORA.

Kanibale se predstavlja kao ljudsku vrstu u brižljivo ojačanoj pozitivnoj slici. Da bi se opravdala leglizacija kanibalizma oni kriminalci koji je provode predstavljeni su tako da to predstavljanje nema nikakve veze s biti stvari:

·      „Oni su kreativne duše. Pa dobro, on je pojeo svoju  ženu, pa šta?!!“

·      „Oni stvarno vole ono što jedu. Jesti znači voljeti!“

·      „Anthropophilisti imaju u prosjeku viši stupanj inteligencije. Nastranu anthropophilia oni se drže visokih moralni vrijednosti.“

·      „Anthropophilisti su sami svoje žrtve. Njihov život je od njih učinio to što jesu.“

·      „Oni su tako odgojeni.“

Ovakvo preskakivanje je začin popularnih govornih emisija.

·      „Ispričat ćemo vam priču o tragičnoj ljubavi! On ju je htio pojesti! A jedino što je ona željela je da bude pojedena! Tko tu može presuditi? Tko ste vi da stanete na put toj ljubavi?!“

PETI STUPANJ: OVDJE SMO MI MOĆ

Peti stupanj Overtonovog prozora postignut je kada je predmet dovoljno zagrijan da se pokrene s točke kategorije POPULARNOG u sferu zakonodavne politike. Tu je na djelu legalna osnova. Lobističke stranke na vlasti konsolidiraju korak po korak u sjeni. Prevarantska „sociološka ispitivanja javnog mnijenja“ se objavljuju I pokazuju visoki postotak onih u korist laegalizacije kanibalizma. Političari počinju govore kojima ispituju izglede za legalizaciju. Novo je pravilo „zabranjuje se zabranjivati jedenje ljudi“  koje se usađuje u društvenu svijest.

To je posebna „poslastica liberalizma“ – tolerancija kao sredstvo zabrane tabua – zabrana je razorna za stremljenja čovječanstva.

Za vrijeme ovog konačnog micanja Prozora iz kategorije POPULARNO u polje ZAKONSKE POLITIKE društvo je već blokirano i razbijeno. Najzdraviji dio društva će se i dalje boriti protiv legalizacije one stvari koja je donedavna bila NEZAMISLIVA. Ali kao cjelina društvo je več potčinjeno i prihvatilo je poraz.

Zakoni su stupili na snagu, norme ljudske egzistencije su promijenjene – razorene, predmet će se širiti u škole i predškolske ustanove što znači da će iduće generacije rasti u svijetu u kojem neće imati mogućnosti preživljavanja.
OVO SE DOGODILO PRI LEGALIZACIJI PEDERASTIJE. ONI SADA TRAŽE DA SE ZOVU „GAYS“. UPRAVO SE SADA PRED NAŠIM OČIMA U EUROPI LEGALIZIRA INCEST I EUTANAZIJA DJECE.

KAKO SE OVA TEHNIKA MOŽE RAZBITI

Overton opisuje kako se prozor MOGUĆNOSTI kreće najbrže i najlakše u tolerantnom društvu. U društvu bez ideala i prema tome bez definiranih granica DOBRA I ZLA.

Biste li o svojoj majci govorili kao o torti? Biste li htjeli o tome napisati jedan članak? Biste li o tome ispjevali jednu pjesmu? Biste li dokazali da je biti torta normalno i čak nužno? To je ono što opisuje gore opisan tehnika. Ona ima svoje korijene u mentalitetu „ZNAM DA NEMA GRANICA.“

TAMO GDJE NEMA TABUA NIŠTA NIJE SVETO.

Nema svetih tema o kojima je zabranjemo raspravljati. Rasprava o važnim stvarima odmah se žestoko prekida. Što vi tu hoćete?

Imamo tzv. „slobodu govora“, koja je izokrenuta u slobodu dehumaniziranja pred našim očima. Pred našim očima miče se jedna granica za drugom a te granice služe za zaštitu našeg društva one su nas je čuvale od samouništenja. Put u konačno uništenje je sad več otvoren.

Mislite li da ne možete ništa sami učiniti?

Sasvim ste u pravu. Pojedinac ne može učiniti ništa. Ali vi osobno možete ostati ljudsko biće. Možete biti ljudsko biče. Kao ljudsko biće možete naći rješenje za svaki problem. Ono što je nemoguće pojedincu  može učiniti mnoštvo ujedinjenih u zajedničku ideju.

Osvrnite se oko sebe. Doveli su nas do toga da vjerujemo da je za svo napredno čovječanstvo gotovo normalno da prihvate homoseksualce i seksualne manjine: da prihvatimo njihovu podkulturu, njihove brakove, njihova prava da usvajaju djecu i da populariziraju svoje seksualne orijentacije u školama i predškolskim ustanovama. Govore nam da je to normalan način života.

Razmislite o sebi mislite li vi koristeći Overtonovu tehniku voditi društvo da postigne slijedeće ciljeve:

·      Smanjiti svjetsko stanovništvo ili usporiti njegov rast da se spase postojeće zalihe sirovina;

·      Iskrvariti određene jake države da ostane na vlasti samo jedna velesila;

·      Učiniti stanovništvo vlastite zemlje bezobličnim i nesposobnim da preuzme odgovornost u upravljanju u privido demokratskoj državi;

·      Stvarati kult potrošnje u kojem su potrebe građana uvijek veće od onoga što si mogu dopustiti;

·      Preseliti se na prirodna bogatstva druge države;

·      Stvoriti uvjete za nepošteno natjecanje, na primjer, nametanjem sankcija drugim državama.

Ako govorimo o cilju ograničenja demografskog rasta svjetskog stanovniđtva sasvim je logično da prisiljavamo ljude da obezvrijede instituciju obitelji i razvijaju homoseksualizam i sebičnost.

Poraz jedne zemlje može se pripremiti razvijanjem kulta neprijateljstvaprikazom nepredvidivosti i neljudskosti njenih stanovnika u očima drugih.

Hoćemo li pomagati udaljavanje građana od upravljanja prividno demokratskom državom promicanjem legalizacije marihuane imajući na pameti prvotni cilj ograničavanje rasta stanovništva.

Hoćemo li u tu svrhu uvlačiti  ljude u dugove namećući im kult potrošnje. Nudeći im da kupuju i kupuju ono što im nije uopće potrebno i to za onaj novac kojeg nemaju. Na taj način oni neće moći preuzeti odgovornost obrane svojih građanskih prava na ulici u strahu da ne ostanu bez ijedne pare i s obitelji na ulici.
Onda, dragi čitatelju, kakva ti je slika svijeta nakon ovog predloška? Razmišljaj o ovome članku, proslijedi ga. Ako sve ovo uzmeš u obzir sve što donose mediji gledajući kroz prizmu ove – Overtonove – tehnike – uskoro ćeš imati mnoga, jasna i nezaboravna otkrića.

Joseph P. Overton (1960 – 2003) bio je dopredsjednik Mackinac Center for Public Policy – Mackinac centra za javnu politiku. Poginuo je u avionskoj nesreći. On je zamislio i razradio teorijski model kako promijeniti društvenu percepciju o jednoj pojavi ili predmetu. Taj se model zove OVERTONOV PROZOR.

Temeljeno na članku Eugena Grzhaltsana

S engl. prevela i pripremila: Kornelija Pejčinović/antiterror.one

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kornelija Pejčinović

Nigel FARAGE: NAJNEČUVENIJI i NAJSPORNIJI SLUČAJ U MEĐUNARODNOJ POLITIČKOJ POVIJESTI

Objavljeno

- datum

 NIGEL FARAGE RAZOTKRIVA GEORGE SOROSA    VAŽNO je pogledati prije čitanja ova dva youtube priloga da bi se shvatio razmjer i značaj pobune: ZNANJE JEZIKA NEVAŽNO I NEPOTREBNO:

Nigel Farage MEP, UK Independence Party, Predsjednik europske grupe Slobode i Direktne demokracije EFDD, obraća se Europskom parlamentu u Strasbourgu 14 studenog 2017 u svezi tzv. Paradise papers – dokumenata s Rajskog otočja.

Transkript:

„Hvala vam. Kao što Vi g. Moscovici rekoste sve počinje tu, curenje iz svih tih dokumenata, popisi ljudi s offshore računima do kojih se došlo po Društvu neovisnih novinara – The Society of Investigative Journalist. Ali ono što nije rečeno ovog jutra mislim da se tiče financiranja ovog istraživanja koje dolazi od nekog George Sorosa“

Intervencija: Phili Lamberts iz Zelenih viče „Pa šta onda“.

Farage: „Sada kažem da ću se vratiti na to „Pa šta onda“ i da to može imati i osobnog interesa kad ste Vi u pitanju. Kažem ovog puta kada je u pitanju korištenje ovog novca i utjecaja da to može imati za rezultat BREXIT ili izbor Trumpa za predsjednika što je dovelo do stupnja virtualne histerije.

Upravo prošlog tjedna je Izborna komisija u Vel. Britaniji započela istragu da utvrdi da li je Live campain koristila offshore novac  ili ruski novac. Do tog je došlo po pitanju koje je u Donjem domu postavio neki Ben Bradshaw, netko tko je povezan s organizacijom zvanom OTVORENO DRUŠTVO.“

Farage:George Soros je potrošio milijarde dolara u Europskoj uniji da minira nacionalne države i u tome je međunarodno politički spor.“

„Upravo se čudim, kada govorimo o offshore novcu, kada govorimo o političkoj subversiji, kada govorimo o sporu, pitam se ne gledamo li u krivom smjeru. I tvrdim da, jer George Soros nedavno dao Otvorenom društvu, svojoj organizaciji koja provodi kampanju slobodnog kretanja naroda i podupire nadnacionalnu organizaciju kakva je Europska unija, 18 milijardi dolara. I njegov je utjecaj ovdje u Bruxellesu upravo nevjerojatan.“

„Otvoreno društvo se hvali da je imalo 42 sastanka prošle godine s Europskom komisjom. Oni su čak objavili i knjigu o pouzdanim prijateljima u Europskom parlamentu u kojoj se nalze 226 imena na listama uključujući i Vas gospodine. Mislio sam da će Vas to zanimati.“

Imali smo upravo prošlog tjedna g. Verhofstadta koji je lobirao u korist g. Sorosa na Sastanku predsjednika – Conference of Presidents- u bitci koja se tiče g. Viktora Orbana, madžarskog premijera.“

UHITITE GEORGEA SOROSA  NAREDIO JE NIGEL FARAGE U EUROPSKOM PARLAMENTU

„Ako ćemo raspravljati i govoriti o potpunoj političkoj i financijskoj transparentnosti, idemo, onda ću ja danas ispisati svih 226 vaših imena i postaviti vam poštena pitanja. Jeste li ikada primili direktno ili indirektno novac od Otvorenog drušva? Na koliko ste njihovih sastanaka bili prisutni? Možete li, molim vas, dati nam popis susreta svih predstavnika uključujući vas i George Sorosa?

Ja mislim da bi ovaj Parlament morao imenovati posebni komitet da istraži sve ovo, i kažem, jer se bojim, da bismo mogli ugledati najveći stupanj međunarodnog skandala u povijesti.“

Ima li pitanja?

Traži se (živ ili) mrtav!

Arrest George Soros! Nigel Farage ORDERS the EU Parliament 

(UHITITE GEORGEA SOROSA  NAREDIO JE NIGEL FARAGE U EUROPSKOM PARLAMENTU)

izvor: redice.tv   S engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno