Connect with us

Društvo

‘PRIJATELJSTVO’ SRBIJE I TURSKE: PREKO LEŠEVA DO CILJEVA!

Objavljeno

- datum

Kao uvjek, Srbijanci se priključuju onima koje su do jučer mrzili iz dna duše, koje su klali, ubijali, strijeljali, rastjerivali i protjerivali, sjetimo se samo Niša, kojeg je Francuski diplomata koji je bio prisutan prilikom stvaranja SHS-tvorevine 1918.god. i bio proglašem `velikanom Jugoslavije´ a kad je deset godina kasnije posjetio Niš i izjavio javno da je od Niša, jednog jako lijepog orijantalnog velegrada postao pod Srbijom prljav, zapostavljen i opljačkan su ga Srbijanci proglasiti „Persona non grata“ te je jedva uspio pobjeći iz Srbije koja ga je htjela uhapsiti.

Sjetimo se i mržnju prema Turskim vozačima koji su trebali voziti kroz Jugoslaviju i kako su ih Srbijanski milicajci nekada a danas i policajci maltretirali, i sjetimo se BiH, .. a oni sada pjevaju Turske pjesme, valjda priznajući da su oni Poturice .. ..

Ono što je fascinantno kod srpsko-muslimanskih odnosa jest lakoća kojom muslimani Srbima opraštaju zločine. Ivica Dačić uzeo je mikrofon i zapjevao Erdoganu „Miljacku“, a u dvorani su počeli pljeskati. Taj vazalski, pokvareni stil diplomacije nije ništa novo u srpskoj politici.

Srbi su genijalni… (ako ovo sve prolazi)

Shvatite ovu tvrdnju kako god želite, ali Srbi su genijalni. Od 1991. do 1999. pobili su i zaklali više od 100.000 muslimana. Silovali su na desetke tisuća žena. Ubijali su djecu, ranjenike i civile, a u Srebrenici počinili najveći masovni zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Pojedinci koji su huškali na zločine i krvave osvete protiv „Turaka“ bili su, među ostalima, glavom i bradom Aleksandar Vučić i Ivica Dačić.

Identifikacija Bošnjaka i kosovskih Albanaca kao „Turaka“, bila je temelj genocida nad oba naroda, kako u ovom, tako i u Drugom svjetskom ratu. Bosanski muslimani nisu odmah prihvatili NDH, a njihovo masovno pristupanje ustaškoj vojsci posljedica je zvjerskih zločina četnika u Fočanskom kraju koje su partizani odmah amnestirali te čitave postrojbe koljača i krvnika, bez ikakve istrage, primili u svoje redove. Na zgrožene vapaje partizana Bošnjaka da se zločinci kazne, Tito je odmahnuo rukom. Trebali su mu četnici da partizansku vojsku pretvori u heterogenu vojnu silu u kojoj je velikosrpski element dominantan.

Svi se borili za slobodu

U tom smislu možemo govoriti o svojevrsnoj nadopuni komunističke prakse i ideologije s onom četničkom. Isto se ponovilo u ratovima devedesetih. Petokraka zvijezda i dvoglavi četnički orao. „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ i četnički slogan „sloboda ili smrt“ imaju vrlo sličan prizvuk, kao i samo značenje. I četnici i partizani tvrde da su se borili za slobodu.

Velikosrpska mržnja prema muslimanima ipak je puno starija od komunizma. Tu se radi o višestoljetnoj narodnoj predaji, čitavoj književnosti koja je praktično nastala na demonizaciji Turaka kao neprijatelja prema kojima ne smije biti milosti. U toj kulturi kultno mjesto pripada nožu. Miloš Obilić nožem je ubio osmanskog sultana na Kosovu 1389. Učinio je to podmuklo, služeći se prijetvornošću i lažima, ali takav pristup ratovanju u istoj kulturi smatra se legitimnim, jer Turci i ostali neprijatelji ne zaslužuju časnu borbu.

Draškovićev “Nož”

U romanima koji su se pojavili u zadnjim desetljećima dvadesetog stoljeća nož je (bilo doslovno ili kao metafora za bilo koje drugo oružje) imao dvostruku svrhu: jednostran i pretjeran prikaz upotrebe noža protiv Srba jačao je mržnju prema njihovim susjedima te istovremeno pripremao Srbe na upotrebu noža protiv demoniziranog neprijatelja. Ta je dvostruka svrha osobito očigledna u romanu Vuka Draškovića, prikladno naslovljenom “Nož”, najpopularnijem velikosrpskom literarnom uratku osamdesetih.

Radnja Draškovićeva bestselera odigrava se u istočnoj Hercegovini za vrijeme Drugog svjetskog rata, a njezini najdojmljiviji trenuci su muslimanska sadistička ubojstva, kao u sljedećoj epizodi, u kojoj svi ubojice imaju prepoznatljiva muslimanska imena:

„Naglo se Kemal diže, podivljao u očima, ne može suze da zaustavi, okreće se kao da je pometiljao, trgnu nož iz korica, skoči na Ljubicu, uhvati je za kosu i obori pred Huseina. Jednim zamahom, kao da siječe braveći but, otkide joj lijevu dojku, ona vrisnu, krv ga poštrca po čelu i obrazima. Otkide joj nos, izvuče jezik iz usta, i njega prereza. Zabode vrh noža u oko, podvuče nekoliko puta u krug, podvuče čelik oko kvrgave kuglice koja mu je migoljila među prstima. Kad iščupa oko, zavrljači ga na siniju, pred protu Nićifora. Tada zakla Ljubicu! “

Draškovićev nož u popisu srbijanske lektire…

Inače, koga zanima, i ova knjiga pripada popisu srpske lektire. Neka djeca uče! Takve knjige čitaju i pripadnici srpske nacionalne manjine u izdvojenim školskim programima koje mi financiramo, ali to je jedna posebna i šira tema.

Ono što je fascinantno kod srpsko-muslimanskih odnosa jest lakoća kojom muslimani Srbima opraštaju zločine. Ivica Dačić uzeo je mikrofon i zapjevao Erdoganu „Miljacku“, a u dvorani su počeli pljeskati. Taj vazalski, pokvareni stil diplomacije nije ništa novo u srpskoj politici.

 

U obje Kosovske bitke Srbi su se našli s dvije strane bojišta. Oni, u stvari, sve do masovnih narodnih ustanaka u prvoj polovici devetnaestog stoljeća, nisu nikada bili ujedinjeni u ratu protiv Turaka. Pristali su biti sluge Osmanlijskog carstva, a s vremenom između njih i Turaka razvio se obostrani respekt pa je tako i Srpska pravoslavna Crkva uz islam, postala službenom religijom carstva. Pritom, za razliku od Hrvata nisu masovno prelazili na Islam (niti ih se na to u tolikoj mjeri prisiljavalo). Hrvati, starosjedioci Bosne i Hercegovine, danas se većinom smatraju muslimanima, odnosno, Bošnjacima, iako su porijeklom većinom Hrvati, ili u manjoj mjeri Srbi.

Zbog toga nas ne treba iznenaditi srdačnost Erdogana prema Vučiću i Dačiću. Ti odnosi stvarani su stoljećima. Preko leševa se dolazilo do ciljeva, a ponekad je taj cilj i „prijateljstvo“.

Gdje je u tome svemu Hrvatska? Kao država koja nema vanjsku politiku, mi smo nigdje i kao takvi savršena meta sviju. Dobar primjer apsurdnosti naše pozicije jesu i stalni verbalni napadi Bakira Izetbegovića i drugih čelnika Bošnjaka iz Federacije BiH. Nadam se kako ih neću uvrijediti ako napišem kako se i tu povijest ponavlja. Bivši Hrvati udaraju na one koji su i dalje ostali Hrvati, a to kod nas, uistinu nije ništa novo (Dnevno|Hrvatskonebo|Croative.net)

Komentari

Komentari

Društvo

STRAHOVITI ĆE BITI POSLJEDNJI DANI…

Objavljeno

- datum

Leonard Ravenhill:  NEĆE BITI PONOVNOG SASLUŠANJA, A ŠTO JE JOŠ GORE, NEĆE BITI  PONOVLJENOG SUĐENJA

Posljednji dan će biti strahovit. Jeste li razmišljali kako ćete proći dok budete stajali ondje? Vi i ja stajat ćemo ondje sami onoga dana i bit će nam suđeno za svaki vid našega života: za molitvu, za novac, za govor, za rad. Još uvijek vjerujem u veličanstvenost vječnog suda s Kraljem kraljeva, Gospodarom gospodarâ i Sucem sudaca.

Vidite, tamo neće biti mogućnosti za novo saslušanje, a što je još gore, neće biti mogućnosti za ponovljeno suđenje. Jer, kažem ponovno, to je završni sud. Nekima će Bog reći: “Dođite, blagoslovljeni”, a drugima: “Odstupite od mene.” Na kraju krajeva, nije jednostavno biti kršćanin. To je veličanstvena stvar!

Trebali bismo živjeti svoj život svjesni vječnosti i spremni da nam se život bilo kad prekine. Ako biste morali stati pred Gospodina ovog trena, biste li voljeli da vašu životnu priču pročitaju milijuni u vječnosti? Nijedan izgnanik pakla neće biti ondje. Neće li to biti divno? Ili? Ili mislite da ćete se malo postidjeti kad čujete kako je Bog upotrebljavao Davida Brainerda, Johna Wesleya ili neku malu pralju koja je imala život posredovanja?

Ne postoji preteško breme ili preteška situacija za onoga koga ljubite. Ako vas nadzire i motivira ljubav i ako vam snagu daje ljubav, sve će biti u redu kad budete ondje stajali, jer ako išta postoji u vezi s ljubavi, to je poslušnost. Moramo postati ljudi koji su kršteni poslušnošću. Moramo biti potpuno podložni volji Božjoj ne brinući se za ljudsko mišljenje i ne tražeći da više potrošimo na sebe. Moramo biti u stanju reći: “O Bože, želim da ovaj moj život proslavi tebe i da ne budem posramljen o tvome dolasku, kao što kaže Ivan” (1 Iv 2,28), kad stanem u tvoju strahovitu nazočnost.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ANGELA MERKEL PADA u slijedeća 24 sata, zajedno sa Seehoferom!?

Objavljeno

- datum

Horst Seehofer, Angela Merkel i Martin Schulz

Počne li ministar Seehofer odbijati migranate s njemačkih granica, kancelarka Merkel mogla bi biti primorana da ga smijeni

Politička sudbina njemačke kancelarke Angele Merkel ovoga vikenda visi o koncu, a njezina tek tri mjeseca stara vlada mogla bi se urušiti u sljedeća 24 sata ako njezin ministar unutarnjih poslova i predsjednik sestrinske bavarske stranke odluči sutra početi, unatoč protivljenju Angele Merkel, primjenjivati novi plan odbijanja migranata s njemačkih granica, a Merkel ga, kako prognoziraju njemački politički analitičari, bude zbog toga primorana smijeniti.

Dogodi li se to, Merkel bi izgubila većinu u parlamentu i otvorila bi se nužnost novih izbora, na kojima, prognoziraju njemački analitičari, Merkel više ne bi mogla biti kandidatkinja za novi mandat.

Nitko ne popušta

Nijedna strana zasad ne popušta u klinču koji je izbio kada je ministar Seehofer (CSU) odlučio početi provoditi novi plan prema kojemu bi njemačka policija na granicama odbijala tražitelje azila koji su već registrirani u drugim državama članicama EU kroz koje su prošli na putu do Njemačke, a kancelarka Merkel (CDU) odbila podržati taj plan, apelirajući na to da treba pričekati da se na razini EU dogovori zajedničko rješenje, odnosno reforma azilantske politike.

Seehofer pokazuje namjeru da počne s primjenom plana možda već sutra, a svi njemački mediji izvještavaju o dramatičnoj političkoj krizi koja se odvijala tijekom vikenda. Ne pronađe li se kompromis, bavarska stranka CSU mogla bi se razići od sestrinske CDU. Prema istraživanju javnog mnijenja koje je objavio dnevni list Die Welt, većina Nijemaca sklonija je Seehoferovoj politici odbijanja tražitelja azila na granicama (48,7 posto) nego Merkelinoj politici (32,2 %) nastavka otvorenih vrata u iščekivanju europskog rješenja, oko kojeg se države članice EU već dvije godine ne uspijevaju dogovoriti. Daljnjih 17,1 posto ne vjeruje nijednom od njih dvoje kad je riječ o pitanju migrantske politike, a samo 1,6 posto vjeruje oboma.

Gledajući samo među ispitanicima koji su glasači unije CDU-CSU-a, 54,2 posto je uz Seehofera, a 38,6 uz Merkel. Birači zelenih u najvećem postotku vjeruju Merkel na ovom pitanju (75,9), kao i birači socijaldemokratskog SPD-a (57,8), dok su birači oporbene, krajnje desnice AfD (75,6 posto) više uz Seehofera. Može li Merkel ići u konfrontaciju na pitanju na kojem ne uživa natpolovičnu podršku ni među biračima svoje stranke? Ili će se prikloniti brojkama i političkom pritisku CSU-a, pa pristati na Seehoferov plan? I jedno i drugo je moguće. No, upućeni izvori kažu da Seehofer djeluje vrlo smireno i uvjeren je da će pobijediti kancelarku jer su brojke na njegovoj strani.

Ne želimo biti hotspot

Sve se to događa u vikendu u kojem je i austrijski kancelar Sebastian Kurz, koji želi iskoristiti austrijsko predsjedanje Vijećem EU od 1. srpnja do kraja godine za borbu protiv ilegalnih migracija i jačanje vanjskih granica Unije, na konferenciji Europa Forum u austrijskom Wachau ugostio hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, premijera Crne Gore Duška Markovića i premijerku Srbije Anu Brnabić.

Brnabić je rekla da Srbija očekuje da će uskoro imati mješovite granične patrole i s Hrvatskom, kao što ima sa svim drugim susjednim zemljama. Iz hrvatskih izvora može se čuti da RH nema nikakav problem s time da to počne što prije, ali nakon što Srbija počne primjenjivati skraćeni postupak readmisije migranata. Hrvatskoj je u interesu da, kako god završila politička drama u Njemačkoj, ne postane migrantski “hotspot” Europe.(24sata)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Višnja Starešina: Kim Jong-un u zapadnom, Andrej u istočnom zagrljaju

Objavljeno

- datum

Da odmah razjasnim: nije mi niti najskrivenija namjera uspoređivati ekonomski razvoj, model političkog upravljanja ili stanje ljudskih prava u Hrvatskoj i Sjevernoj Koreji. Jer to je ipak neusporedivo. Barem zasada.

Iako, nije isključeno da će se za dvadesetak godina moći uspoređivati gospodarska razvijenost Hrvatske i Sjeverne Koreje.

Uostalom, sjećate li se kako nas je vrijeđalo kad su nas prije trideset godina uspoređivali s Češkom, Poljskom ili Mađarskom? S kojima je danas Hrvatska gospodarski neusporediva. A prije samo deset godina ljutilo nas je kada nas se razvojno uspoređivalo s Rumunjskom ili Bugarskom. S kojima smo danas još uvijek djelomično usporedivi u razvoju, a iznimno usporedivi u modelu upravljanja, kojim dominira politička korupcija i klijentelizam.

Osobito mi nije namjera uspoređivati Hrvatsku sa Sjevernom Korejom kad je riječ o ljudskim pravima. Iako, još i danas će mnogim stvarnim upravljačima Hrvatskom oko zasuziti kada se prisjete kakav je velebni doček prije četrdesetak godina priredio sjevernokorejski Veliki vođa Kim Il-sung, djed današnjeg Vrhovnog vođe Kim Jong-una, “našem” Maršalu Titu.

No osim potvrđivanja ideološko-političkog bratstva, Tito je tada donio sjevernokorejskom Velikom vođi i ponudu za suradnju tadašnjeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera – da postane ” nešto između”, po uzoru na Titovu Jugoslaviju. Veliki vođa nije bio spreman. Ili se, stiješnjen između dviju komunističkih supersila, Kine i Sovjetskog Saveza, nije usudio prihvatiti tu ponudu.

Neproglašeni rat

Ostalo je povijest neprepoznatih procesa i propuštenih prilika. Rezultat: Rusija, kao glavna sljednica Sovjetskog Saveza, i Kina otvorile su se i transformirale, ubiru političke i ekonomske profite od svojeg zapadnog otvaranja. Komunistička Sjeverna Koreja ostala je njihova moneta za potkusurivanje sa Zapadom, prije svega sa SAD-om.

Neovisno o svojim problematičnim osobinama i sklonostima, Kim Jong-un već je po svojoj poziciji Vrhovnog vođe Sjeverne Koreje morao postati antizapadno strašilo, glavni remetilački faktor na Dalekom istoku. Lutak kojim upravljaju kineski i ruski interesi. A Sjeverna Koreja morala je ostati posljednja država-logor, zarobljena u komunističkoj revoluciji, dosljedno bez budućnosti.

A sada dolazimo do usporedivih sličnosti i razlika današnje Hrvatske i današnje Sjeverne Koreje. A to je usporedivost u prepoznavanju svjetskih geopolitičkih procesa i prepoznavanja vlastitih prilika u njima. Kim Jong-un prepoznao je oboje.

Prepoznao je da američki predsjednik Trump u bliskoj suradnji s američkom “dubokom” državom temeljito mijenja međunarodne odnose i načine vođenja svjetske politike i da se kroz te promjene stvara novi svjetski poredak.

Prepoznao je to kao priliku da se izvuče iz pozicije kinesko-ruske marionete, da Sjevernu Koreju izvuče iz pozicije njihova taoca. Prvi veliki simbolični korak napravio je ovih dana na samitu s američkim predsjednikom Trumpom u Singapuru. Ali pripreme su očito bile duge, strukturirane i sveobuhvatne.

U novom neproglašenom ratu Istoka i Zapada, i Hrvatska se ponovno našla u opasnosti da zbog političkih interesa istočnjačkih sila na Balkanu (Rusija, Turska) i političkih interesa istočnih susjeda (Srbi, Bošnjaci) ponovno bude vraćena u beogradski, moskovski, stambolski zagrljaj. Ali našla se i u prilici da se odlijepi od balkanskog zaleđa i ponovno se snažnije integrira u srednju Europu, da zajedno sa srodnim srednjoeuropskim državama sudjeluje u reformi EU-a, da ponovno postane strateški partner SAD-a u ovom dijelu svijeta.

Klijentelističke mreže

Došavši na čelo Vlade, Andrej Plenković imao je otvorena vrata za takav zaokret, ali i prepreku u naslijeđenoj klijentelističkoj mreži ispletenoj iz ostataka komunističke duboke države i novih nadarenih i umreženih dječaka, kojima su istočni modeli djelovanja i poslovanja uvijek bliži i srcu i džepu.

Imao je otvorenu platformu Inicijative triju mora, koju je promovirala predsjednica Grabar-Kitarović, s nizom energetskih i infrastrukturnih projekata, uključujući i LNG na Krku, priliku da rješavanje slučaja Agrokor pretvori u početak restrukturiranja gospodarstva na zdravim osnovama i početak vladavine prava, imao je priliku ukloniti žilet-žicu s hrvatskih zapadnih granica (Slovenija, Mađarska). I imao je priliku pokrenuti optimizam čineći sve to…

Ali Andrej Plenković prepustio se struji klijentelističkih mreža. I danas imamo: potpunu opstrukciju projekata inicijative Triju mora, obmanu da se Vlada trudi oko realizacije plutajućeg LNG terminala, rusko preuzimanje energetskog sektora u Hrvatskoj, Agrokor koji klizi u rusko vlasništvo, još čvršću žilet-žicu na hrvatskim zapadnim granicama od one koju je u naslijeđe ostavio Zoran Milanović, sve prazniju Slavoniju, Dalmatinsku zagoru i Liku, migrantski val pred vratima. I premijera koji vjeruje da je svemu kriva naša indoktrinacija pesimizmom.

Iz gotovo nemoguće pozicije, prijeteći ne tako davno Americi svojim raketama, Kim je odlučio ipak povesti Sjevernu Koreju u zapadni zagrljaj. Iz izazovne, ali i povlaštene pozicije, pjevajući bruxelleske pjesmice, Andrej vraća Hrvatsku u istočni zagrljaj. To je danas ključna razlika između Hrvatske i Sjeverne Koreje.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno