Connect with us

Društvo

‘PRIJATELJSTVO’ SRBIJE I TURSKE: PREKO LEŠEVA DO CILJEVA!

Objavljeno

- datum

Kao uvjek, Srbijanci se priključuju onima koje su do jučer mrzili iz dna duše, koje su klali, ubijali, strijeljali, rastjerivali i protjerivali, sjetimo se samo Niša, kojeg je Francuski diplomata koji je bio prisutan prilikom stvaranja SHS-tvorevine 1918.god. i bio proglašem `velikanom Jugoslavije´ a kad je deset godina kasnije posjetio Niš i izjavio javno da je od Niša, jednog jako lijepog orijantalnog velegrada postao pod Srbijom prljav, zapostavljen i opljačkan su ga Srbijanci proglasiti „Persona non grata“ te je jedva uspio pobjeći iz Srbije koja ga je htjela uhapsiti.

Sjetimo se i mržnju prema Turskim vozačima koji su trebali voziti kroz Jugoslaviju i kako su ih Srbijanski milicajci nekada a danas i policajci maltretirali, i sjetimo se BiH, .. a oni sada pjevaju Turske pjesme, valjda priznajući da su oni Poturice .. ..

Ono što je fascinantno kod srpsko-muslimanskih odnosa jest lakoća kojom muslimani Srbima opraštaju zločine. Ivica Dačić uzeo je mikrofon i zapjevao Erdoganu „Miljacku“, a u dvorani su počeli pljeskati. Taj vazalski, pokvareni stil diplomacije nije ništa novo u srpskoj politici.

Srbi su genijalni… (ako ovo sve prolazi)

Shvatite ovu tvrdnju kako god želite, ali Srbi su genijalni. Od 1991. do 1999. pobili su i zaklali više od 100.000 muslimana. Silovali su na desetke tisuća žena. Ubijali su djecu, ranjenike i civile, a u Srebrenici počinili najveći masovni zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Pojedinci koji su huškali na zločine i krvave osvete protiv „Turaka“ bili su, među ostalima, glavom i bradom Aleksandar Vučić i Ivica Dačić.

Identifikacija Bošnjaka i kosovskih Albanaca kao „Turaka“, bila je temelj genocida nad oba naroda, kako u ovom, tako i u Drugom svjetskom ratu. Bosanski muslimani nisu odmah prihvatili NDH, a njihovo masovno pristupanje ustaškoj vojsci posljedica je zvjerskih zločina četnika u Fočanskom kraju koje su partizani odmah amnestirali te čitave postrojbe koljača i krvnika, bez ikakve istrage, primili u svoje redove. Na zgrožene vapaje partizana Bošnjaka da se zločinci kazne, Tito je odmahnuo rukom. Trebali su mu četnici da partizansku vojsku pretvori u heterogenu vojnu silu u kojoj je velikosrpski element dominantan.

Svi se borili za slobodu

U tom smislu možemo govoriti o svojevrsnoj nadopuni komunističke prakse i ideologije s onom četničkom. Isto se ponovilo u ratovima devedesetih. Petokraka zvijezda i dvoglavi četnički orao. „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ i četnički slogan „sloboda ili smrt“ imaju vrlo sličan prizvuk, kao i samo značenje. I četnici i partizani tvrde da su se borili za slobodu.

Velikosrpska mržnja prema muslimanima ipak je puno starija od komunizma. Tu se radi o višestoljetnoj narodnoj predaji, čitavoj književnosti koja je praktično nastala na demonizaciji Turaka kao neprijatelja prema kojima ne smije biti milosti. U toj kulturi kultno mjesto pripada nožu. Miloš Obilić nožem je ubio osmanskog sultana na Kosovu 1389. Učinio je to podmuklo, služeći se prijetvornošću i lažima, ali takav pristup ratovanju u istoj kulturi smatra se legitimnim, jer Turci i ostali neprijatelji ne zaslužuju časnu borbu.

Draškovićev “Nož”

U romanima koji su se pojavili u zadnjim desetljećima dvadesetog stoljeća nož je (bilo doslovno ili kao metafora za bilo koje drugo oružje) imao dvostruku svrhu: jednostran i pretjeran prikaz upotrebe noža protiv Srba jačao je mržnju prema njihovim susjedima te istovremeno pripremao Srbe na upotrebu noža protiv demoniziranog neprijatelja. Ta je dvostruka svrha osobito očigledna u romanu Vuka Draškovića, prikladno naslovljenom “Nož”, najpopularnijem velikosrpskom literarnom uratku osamdesetih.

Radnja Draškovićeva bestselera odigrava se u istočnoj Hercegovini za vrijeme Drugog svjetskog rata, a njezini najdojmljiviji trenuci su muslimanska sadistička ubojstva, kao u sljedećoj epizodi, u kojoj svi ubojice imaju prepoznatljiva muslimanska imena:

„Naglo se Kemal diže, podivljao u očima, ne može suze da zaustavi, okreće se kao da je pometiljao, trgnu nož iz korica, skoči na Ljubicu, uhvati je za kosu i obori pred Huseina. Jednim zamahom, kao da siječe braveći but, otkide joj lijevu dojku, ona vrisnu, krv ga poštrca po čelu i obrazima. Otkide joj nos, izvuče jezik iz usta, i njega prereza. Zabode vrh noža u oko, podvuče nekoliko puta u krug, podvuče čelik oko kvrgave kuglice koja mu je migoljila među prstima. Kad iščupa oko, zavrljači ga na siniju, pred protu Nićifora. Tada zakla Ljubicu! “

Draškovićev nož u popisu srbijanske lektire…

Inače, koga zanima, i ova knjiga pripada popisu srpske lektire. Neka djeca uče! Takve knjige čitaju i pripadnici srpske nacionalne manjine u izdvojenim školskim programima koje mi financiramo, ali to je jedna posebna i šira tema.

Ono što je fascinantno kod srpsko-muslimanskih odnosa jest lakoća kojom muslimani Srbima opraštaju zločine. Ivica Dačić uzeo je mikrofon i zapjevao Erdoganu „Miljacku“, a u dvorani su počeli pljeskati. Taj vazalski, pokvareni stil diplomacije nije ništa novo u srpskoj politici.

 

U obje Kosovske bitke Srbi su se našli s dvije strane bojišta. Oni, u stvari, sve do masovnih narodnih ustanaka u prvoj polovici devetnaestog stoljeća, nisu nikada bili ujedinjeni u ratu protiv Turaka. Pristali su biti sluge Osmanlijskog carstva, a s vremenom između njih i Turaka razvio se obostrani respekt pa je tako i Srpska pravoslavna Crkva uz islam, postala službenom religijom carstva. Pritom, za razliku od Hrvata nisu masovno prelazili na Islam (niti ih se na to u tolikoj mjeri prisiljavalo). Hrvati, starosjedioci Bosne i Hercegovine, danas se većinom smatraju muslimanima, odnosno, Bošnjacima, iako su porijeklom većinom Hrvati, ili u manjoj mjeri Srbi.

Zbog toga nas ne treba iznenaditi srdačnost Erdogana prema Vučiću i Dačiću. Ti odnosi stvarani su stoljećima. Preko leševa se dolazilo do ciljeva, a ponekad je taj cilj i „prijateljstvo“.

Gdje je u tome svemu Hrvatska? Kao država koja nema vanjsku politiku, mi smo nigdje i kao takvi savršena meta sviju. Dobar primjer apsurdnosti naše pozicije jesu i stalni verbalni napadi Bakira Izetbegovića i drugih čelnika Bošnjaka iz Federacije BiH. Nadam se kako ih neću uvrijediti ako napišem kako se i tu povijest ponavlja. Bivši Hrvati udaraju na one koji su i dalje ostali Hrvati, a to kod nas, uistinu nije ništa novo (Dnevno|Hrvatskonebo|Croative.net)

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

Nije problem Vučić, već naša politička “hrabrost”

Objavljeno

- datum

Prošle godine, kada je ona nesretna mješovita komisija, koju je inaugurirao papa Franjo, završila s radom, kako bismo sa Srbima “dijalogizirali” istinu o Stepincu, pozvali me s Radiotelevizije Srbije da u povodu toga budem gost. Dvojica srpskih kolega i ja. Slušam ih, lupetaju k’o Maksim po diviziji više od pola stoljeća ofucane laži o Stepincu na matrici Viktora Novaka i Titove presude. Dođe red na mene.

Suočim ih s dokumentima iz arhiva, posebno onih iz Ujedinjenog Kraljevstva, navodim gole činjenice, citiram engleske i židovske povjesničare, ne hrvatske, koji stubokom pobijaju srpske falsifikate o “ustaši” Stepincu… Ma kakvi, kao da govoriš bukvama, a ne ljudima “znanstvenicima”. Srbi ne vole činjenice. Oni vole mitove. Čak i kada sam ih suočio s činjenicom da je Stepinac od ustaša spasio episkopa Dositeja, rekli su “to je zato da bi napravio Hrvatsku pravoslavnu Crkvu.”

Mitomanija, a s mitomanijom je nemoguće dijalogizirati. Tako nije samo kada su crkve u pitanju već i politika, iako su u Srbiji (veliko)srpska politika i pravoslavlje dvije strane istog novčića.

Križ i mač

Njima je važniji sveti Sava od Isusa. Evo jedan primjer. Kod nas u Katoličkoj Crkvi postoji jedna udruga za evangelizaciju sastavljena od obiteljskih ljudi, žena i muškaraca, koje mjesni biskup šalje svake godine u drugu zemlju. Jednog mog znanca prošle godine zapala Srbija. Stigao u Valjevo i sa srpskim protom, kako ne bi bilo prozelitizma, hoda ulicom i naviješta Evanđelje. Priđe ovaj moj jednom sredovječnom gospodinu i krene naviještati Isusa. Ovaj, Srbin, mu odvrati: “Ne trebate meni naveštati, ja sam pravoslavac.” Njegov prota malo zastane i kaže: “Ček bre malo, ali ti nisi kršten.” Ovaj odvrati: “Kakve to ima veze, pa ja sam pravoslavac.” Eto, tako Srbin doživljava svoje “hrišćanstvo”, koje nema veze s Krstom, to je nacionalistička ideologija. Dovoljno je samo usporediti crkvu hrvatskih mučenika na Udbini i hram svetog Save u Beogradu. Pred našom crkvom na Udbini je kip svetog Ivana Pavla II. koji u ruci drži križ. Pred hramom svetog Save je Karađorđe koji u ruci drži – mač!

Jednako je i sa srpskom politikom. Za nju je otac nacije Dobrica Ćosić rekao da joj je duša laž, da je “laž srpski državni interes.” Kao i crkvena, tako i srpska državna politika ne želi dijalog, osim ako se pod dijalogom smatra laž, ignoriranje i iskrivljavanje činjenica i umivanje lica pred svijetom. Srpska politika ista je stotinama godina: velikosrpstvo. Evo što Strossmayer piše prije 150 godina nunciju Serafinu Vanutelliju u Beč: “Mađari… iskorištavaju u tu svrhu taštinu Srba koji smatraju da su ispred svih drugih pozvani da, uskrisivši carstvo svoga cara Dušana, jedini na Balkanskom poluotoku zavladaju. To je anakronizam i opsjena bolesnog uma iz četrnaestog stoljeća kad je Dušan, kralj svakako vrlo sposoban no isto tako vrlo podmukao i okrutan, živio… Ponavljam: tu misao ponovno oživjeti isto je što i trabunjati prepuštajući se pukim opsjenama ali, na žalost, narodi zahvaćeni nadutošću i sebičnošću (Srbi) ravnaju se radije snovima i opsjenama negoli istinom i pravdom.”

Ignorirati

Dakle, srpska politika, od cara Dušana do ovog ljigavog Vučića, prosta je k’o pasulj. Pročitano. Zato Srbi nisu problem, pa ni Vučić. Tu autističnu politiku i Crkvu treba ignorirati. Problem je (aktualna) hrvatska politika koja tolerira srpsku petu kolonu u medijima, nevladinim udrugama, na sveučilištima… koja je megafon velikosrpske propagande i laži u RH. Problem je vlast koja koalira s Pupovcem koji na dan kada obilježavamo Oluju i Dan domovinske zahvalnosti ide u Beograd i pali svijeću uz Vučića na Dan žalosti. Pupovac koji je zapravo ambasador Beograda u Zagrebu, kojeg ne zanimaju problemi Srba u RH, spreman ih je, kao i Milošević devedesetih, žrtvovati ako je to oportuno Beogradu. Sa SPC-om i Beogradom dijalog nije moguć, jer ga oni ne žele. Zato i Vučića treba ignorirati. Ako s nekim treba voditi dijalog, onda su to Vatikan, EU i SAD koji nas guraju u ovakve besmislene političke igrokaze kakav je bio ovaj Vučićev dolazak u Zagreb. I objasniti im argumentima, iz prve ruke, što je to za SPC i srpsku politiku “dijalog”. Nažalost, nemamo mi taj kalibar političara koji će našim zapadnim “mentorima” reći NE, Srbe ignorirati, a njihovu petu kolonu u RH svesti na prava mjeru, mjeru nebitnih palanačkih bukača i manipulatora koje još i financiraju. Da, nije Vučić problem, niti srpska politika. Njihova mitomanska i falsificirajuća politička agenda je jasna stoljećima. Problem su naši koji hrabrost vezu na odjeći, a ne u srcu i umu (Ivica Šola/Glas-Slavonije)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(UŽIVO) DRAMATIČNO U VLADI NAKON RAMLJAKOVE OSTAVKE: Dalić i Ramljak kod Plenkovića

Objavljeno

- datum

Nakon što je Ante Ramljak podnio ostavku na mjesto izvanrednog vladinog povjerenika u koncernu Agrokor, od jutros kreće raspetljavanje ove političke krize. U tijeku je sastanak premijera Plenkovića s ministricom Dalić i Antom Ramljakom – prenosimo iz dnevno.hr.

Iz minute u minutu objavljivat ćemo sve pojedinosti sastanka.

Iz Agrokora je stiglo priopćenje za javnost u kojem je Ante Ramljak objasnio razloge svoje ostavke:

“Zajedno sa suradnicima i zaposlenicima Agrokora stabilizirao sam poslovanje, očuvali smo zaposlenost, spriječili propast dobavljača i stvorili preduvjete da sada vjerovnici mogu i trebaju ispregovarati nagodbu do kraja. Nažalost, neizvjesnost koja je bila stvorena vezano uz moj ostanak na mjestu izvanrednog povjerenika snažno radi protiv ovog procesa. Neopozivu ostavku na mjesto izvanrednog povjerenika dajem kako ne bih osobno postao prepreka postizanju nagodbe. Vjerovnicima i zaposlenicima Agrokora, koji su jedini bitni i zbog kojih postoji postupak izvanredne uprave, zahvaljujem na povjerenju i podršci.”

12:00 Ante Ramljak stigao u uzgradu Vlade

10:55  Započeo sastanak premijerova užeg kabineta. Odlučuje se o Ramljakovu nasljedniku.

10:35  U Banske dvore stigao Zdravko Marić, ministar financija, i poručio: “Nema opasnosti za financijski sustav”.

10:15  U Banske dvore stigao Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa.

9:00  Savjetnici AlixPartnersa stigli su u Agrokor.

8:55  Članica Privremenog vjerovničkog vijeća Marica Vidaković izjavila je: “Smatram da je u ovom trenutku proces u vrlo osjetljivoj fazi. Mislim da to neće proći tako jednostavno i da će proces doživjeti određene paralize”.

8:50 Predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministrica financija Martina Dalić stigli su u Banske dvore.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović rekla je u intervjuu Globusu da niti jedan pojedinac nije vrijedan kompromitirati sve dobro što je napravljeno u proteklih deset mjeseci u krizi s Agrokorom, a posebno brine, istaknula je, činjenica da je slučaj Agrokor Vladi oduzeto toliko energije da se svi sada bave gašenjem požara umjesto investicijama, otvaranjem novih radnih mjesta i reformom državne uprave.

Na pitanje o njezinom razlazu s Vladom oko Agrokora i kako ocjenjuje Vladino upravljanje tom krizom, predsjednica Republike je rekla: “Da, bila sam vrlo kritična prema honorarima savjetnika. Mislim da su oni pretjerani, duboko nemoralni i da je u konačnici riječ o sukobu interesa. A najnovije informacije po kojima je gospodin Ramljak bio, nakon imenovanja za Vladina povjerenika, još dvadeset dana zaposlen u tvrtki Texo Management, koja je kasnije sklopila milijunski ugovor s Alix Partnersom, dakle posredno s Agrokorom, po mojem mišljenju čine poziciju gospodina Ramljaka, kao Vladina povjerenika, neodrživom.”

Ni jedan pojedinac nije vrijedan kompromitirati sve dobro što je napravljeno u proteklih deset mjeseci, rekla je u intervjuu koji je dala Globusu u ponedjeljak, 19. veljače na dan kad je obilježila treću godišnjicu mandata i dan prije no što je Vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak dao ostavku.

“Treba biti fer i priznati da se ova Vlada našla u krizi s Agrokorom koja nije nastala preko noći i u nastalim okolnostima preuzela je odgovornost te spriječila urušavanje gospodarskog sustava. Ono što je dobro jest da se stanje stabiliziralo, da su sačuvani poslovi i radna mjesta. A riječ je o ogromnom broju ljudi. Ali moram reći i to da me posebno brine činjenica da je slučaj Agrokor Vladi oduzeto toliko energije da se svi sada bavimo gašenjem požara, a ne novim investicijama, otvaranjem novih radnih mjesta, reformom državne uprave,” kazala je predsjednica.

Kratko Pernarovo obraćanje:

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

EKSKLUZIVNO: JESU LI SRBI SPREMNI ISPRIČATI SE HRVATSKOJ ZA POČINJENE ZLOČINE U AGRESIJI NA HRVATSKU KAO ŠTO JE TO URADIO MILAN BABIĆ?

Objavljeno

- datum

Naime, Vučić je u svojim izjavama o plaćanju ratne odštete Hrvatskoj bio jasan, te rekao da od pitanja ratne odštete nema ništa. O isprici Srbije Hrvatskoj i hrvatskom narodu nije bilo niti spomena…VIDEO…

Nedavnim posjetom kontraverznog srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koji je na poziv hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u Hrvatskoj boravio dva dana, ničim se nije dalo naslutiti da Srbija ima namjeru ne samo Hrvatskoj isplatiti nanesenu ratnu odštetu u brutalnoj agresiji Srbije na Hrvatsku već i da od srpske isprike Hrvatskoj i hrvatskom narodu koji je pretrpio brutalna razaranja i stravične likvidacije- nema ništa.

Naime, Vučić je u svojim izjavama o plaćanju ratne odštete Hrvatskoj bio jasan, te rekao da od pitanja ratne odštete nema ništa. O isprici Srbije Hrvatskoj i hrvatskom narodu nije bilo niti spomena.

ISPRIKA HRVATIMA MILANA SRBINA BABIĆA-Pogledajte video

Svi redom mediji u hrvatskoj su odjednom počeli objavljivati (mnogi od njih prvi put!) stari video koji je Braniteljski portal objavio berem 50-ak puta. Radi se o videu huškačkog govora Aleksandra Vučića u Glini koji još uvijek huška hrvatske pravoslavce te im glasno i huškački govorio da; “nikada ovde neće ustaška vlast moći da dođe, onako kako je to zločinački režim Franje  Tuđmana  već pokušao”, grmio je tada 1995 godine Vučić sa govornice dok je sa njegove lijeve strane sjedio njegov idol, suđen za ratne zločine u Haagu Vojislav Šešelj.

No unatoč svim objavama, ne samo Vučićevog govora iz Hrvatske Gline već i objavama njegovog govora u srpskom parlamentu kada je kao mladi četnički radikal Aleksandar Vučić grmio sa govornice o svom snu o velikoj Srbiji.

Nije Vućić sam koji je u domovinskom ratu huškao srbe. Zanimljivo je to, zamislite samo, da je i bivši dožupan Sisačko Moslavački Boro Rkman također radio na srpskoj Tv koji je i te kako sočno govorio protiv Hrvatske, Hrvata, i najčešće ih u svojim govorima na Tv nazivao ustašama jednako kao i Vučić. I nikom ništa, unatoč tom što protiv Rkmana postoje neoborivi dokazi koje je često u javnosti iznosio pukovnik Ivica Pandža Orkan.

No ono što zasigurno nije smiješna činjenica je da je Vučić bezočno usred Hrvatske lagao da on nikada nije govorio o velikoj srbiji, ali je ubrzo demantiran novim videom gdje se dobro čuje i vidi koliko je zaokupljen granicama svoga velikog sna, Karlovac, Karlobag, Virovitica.

Bezočnost Vučićevih laži o ratnohuškačkim govorima ratnih devedesetih nije previše dirnula hrvatske političare koji su, neki od njih, da ti pamet stane, i što je zapanjujuće, pokušali braniti Vučića kako je tada bio mlad i da je to sad jedan novi “europski Vučić”, pri tom izostavljajući i naglo zaboravljajući sve ratne tragedije u hrvatskoj koje su upravo Vučićevci zajedno sa okupatorskom JNA uradili na hrvatskom teritoriju u brutalnoj agresiji na hrvatsku i poubijali i likvidirali ogroman broj mladih hrvatskih branitelja, djece i civila svih dobi te rušili sve pred sobom.

Hrvatskom šetao kao po srpskim Terazijama

Prošetao je Vučić od Pantovčaka do Trga Sv Marka, Vlade RH, Kaptola, dvorane Vatroslava Lisinskog, Gvozda, (Vrginmosta) i tako redom, uz pratnu hrvatskih političara i njegove “pudlice”, prdsjednika SNV Milorada Pupovca. I nigdje izrijekom nije spomenuo ispriku hrvatskom narodu. Nigdje nije javno spomenuo da će Srbija hrvatskoj isplatiti golemu ratnu odštetu. Sa sobom je donio nekoliko paketića sa papirima koje su on i njegovi sljedbenici u velikosrpskoj agresiji ukrali hrvatskoj. Uglavnom on bi sad samo o budućnosti a prošlost i srpsku agresiju bi negdje duboko zakopao i nikom ništa.

Vučić ne bi o prošlosti, on bi o budućnosti. Da, ali Vučićeva je prošlost doprinijela strašnim događanjima u srpskoj agresiji devedesetih u Hrvatskoj u obrambenom domovinskom ratu od srbočetničkog agresora na Hrvatsku, na čijoj je Vučić, glavom i bradom bio strani.

Međutim je izostala otvorena reakcija svih hrvatskih političara koji se nisu osvrnuli na njegovu ratnohuškačku prošlost već se pokušalo sofisticirano uvijenim riječnikom sve to ublažiti, što samo po sebi govori da se iza brda valja nešto posve veliko i za hrvatske političare nedohvatljivo. Govorio je Vučić o srpskom narodu u hrvatskoj da se boji(nije pojasnio čega se to pravoslavni hrvati koji imaju sva Ustavom zagarantirana prava boje!)

Cijeli Vučićev nastup u hrvatskoj je samo poslužio kao vjetar u leđa Miloradu Pupovcu i njegovim pristašama o tom što bi srbi zapravo trebali predstavljati u hrvatskoj osim što predstavljaju jednu od mnogobrojnih nacionalnih manjina u Hrvatskoj sa svim zagarantiranim Ustavnim pravima i ništa više. Međutim Milorad Pupovac već danas traži još…

I da skratimo priču o Vučiću, Rkmanu, Pupovcu…

Je li moguće da će se Vučić toliko preobratiti prilikom dogovorene posjete hrvatske predsjednice Srbiji i da će napokon kao sudionik velikosrpske agresije na Hrvatsku, danas kao srbijanski predsjednik odlučiti ispričati se hrvatskom narodu kao što kao što je onako kako treba učinio predsjednik tvorevine Republike Srpske Krajine (RSK) u Hrvatskoj Milan Babić

Ili će Hrvatska i dalje čekati do unedogled i čekati nekakve signale iz vana?

Hrvatska je čak i u prokletoj ex Jugi znala i imala snage za jedno hrvatrsko proljeće, sada smo u žalosnoj situaciji da živimo u hrvatskoj zimi, kojoj se ne nazire kraj !

ISPRIKA SRBINA MILANA BABIĆA-VIDEO

Milan Babić je od kolovoza 1991. do veljače 1992. obavljao dužnost premijera/predsjednika vlade samoproglašene Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajine, a zatim predsjednika Republike Srpske Krajine (RSK) u Hrvatskoj.

Milan Babić svjesno je, i namjerno, sudjelovao u ondašnjoj kampanji progona usmjerenoj protiv nesrpskog stanovništva(Hrvata!). Bio je svjestan toga da se tada čine zločini kao što su zlostavljanje po zatvorima, deportacije, prisilno premještanje i uništavanje imovine, i znao je da se tijekom prisilnog premještanja ubijaju civili. Podržavao je i sudjelovao u vojnom zauzimanju teritorija, te poticao naoružanje i pomagao nabavku oružja.

Na javnim manifestacijama i u sredstvima javnog informiranja držao je ratnohuškačke govore na nacionalnoj osnovi, a takva propaganda dovela je  erupcije nasilja nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom. Izjasnio se krivim i pristao svjedočiti pred Međunarodnim sudom u predmetu „Milošević“. Osuđen je u Haagu na 13 godina zatvora.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno