Poveži se

Kultura i vjera

Pričest na ruku je “najtužnija stvar na svijetu”

Objavljeno

- datum

Majka Terezija iz Kalkute je jednom rekla kako je pogled na ljude koji primaju Pričest na ruku “najtužnija stvar na svijetu”. Bila je pri tom smrtno ozbiljna, a ona se nagledala “tuge”, živjela je svakodnevno suočena s užasima, u sjeni smrtne doline. To je bilo njezino poslanje, njezin poziv: ali ipak priznaje da nije vidjela ništa žalosnije od toga.

Dopustite mi da objasnim. Osoba koja preuzima Pričest na ruku ne može cijeniti ono što Hostija zapravo jest. Ona olako prihvaća Isusa Krista. I strašna je istina da imamo biskupe koji potiču tu praksu.

Sada se postavlja ozbiljno pitanje tko je uopće dostojan primiti pričest- mogu li ga primiti oni koji još uvijek žive u smrtnom grijehu? No, pitanje se postavlja u vremenima kada se Sveta Euharistija već (sada) ležerno obezvređuje.

Pitamo se, kada se Sin Čovječji vrati na Zemlju, hoće li naći vjeru?

To je dobro pitanje iz mnogih kutova – pogotovo na Zapadu, gdje gledamo kako Crkva nastavlja sa svojom povijesnom implozijom koja se može dokumentirati u najočitijim činjenicama. Crkve su ispražnjene i zatvaraju se, sjemeništa također, a što je vrlo alarmantno, bolesnik ne shvaća ni ozbiljnost svog stanja, niti uzrok problema.

Shvaćam to kada čujem izjave iz ‘centrale’ – iz biskupije ili iz Rima – koji koriste retoriku “obnove”, obično izrečene bez nadahnuća, s mehaničkim i birokratskim jezikom.

Da, postoje mala mjesta u kojima se istinska obnova događa u ponovnom otkrivanju drevne liturgije i nauka Crkve. Lex orandi, lex credendi: to dvoje ide zajedno.

Ali to nije ono što se iz centrale propovijeda. I ovdje mediji nisu krivi, jer da se tako propovijeda, sigurno bi nešto čuli o tome – jer bi tada mediji bijesno napadali i papu i biskupe na način kako trenutno napadaju nadbiskupa San Francisca jer izražava istinski katolički stav (vidi ovdje).

Postoje, doista, točke sukoba unutar Crkve, koje su dovoljno snažne da sugeriraju kako priča još nije gotova, a budućnost nije određena. Spomenut ćemo samo tri najveće:

1. Sinoda o obitelji, zakazana za listopad, obećava izravan sukob između tih “tradicionalista” koje žele snažno podržati i poticati obitelj onako kako je oduvijek bila predstavljena u katoličkom učenju; i “naprednjaci” koji se žele usredotočiti na navodno nova pitanja seksualnosti i dopuštaju ono što nikada nije bilo dopušteno.

2. Neobična jubilarna “godina milosrđa”– proglašena odmah nakon Sinode, u kojoj po prvi puta fokus nije na životu našeg Spasitelja, nego na apstraktnoj ideji. Mrmljanje o njezinom učinku, o skretanja pozornosti s Krista na jednog karizmatičnog papu, sve je veća.

3. Još aktualnije, sljedećeg tjedna će biti objavljena enciklika pod ranije najavljenim naslovom, Laudato Sii. Radi se o ekološkim pitanjima, a ne duhovnim, te će biti objavljena u društvu dužnosnika Ujedinjenih naroda koji svakako imaju svoje interese: svjetovne sile koje su u prošlosti već pokazale kako nisu prijatelji Svete Crkve. Nužno je da iz toga uslijede kontroverze.

Kod svake od ovih točaka bi se moglo znatno više napisati. Na primjer, enciklika će biti objavljena na nekoliko jezika, ali za onu ‘definitivnu’ verziju, na latinskom, se mora čekati. Ovo nije mala stvar za Crkvu koja je prije uvijek ‘mislila’ na latinskom. Sada misli u žamoru jezika, a Sveta Stolica zapravo zapošljava obrazovane luterane koji će popravljati “službenu” verziju, kada se različiti prijevodi i očekivane greške rašire po blogosferi.

Još jedan “znak vremena” je i što mnogi, čak i među bolje obrazovanima, u tome ne vide problem. Valjda je iznad njihovih glava.

Izvor: Quo Vadis Croatia

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

Žestoka molitva protiv Zloduha koja nam je itekako i danas potrebna!

Objavljeno

- datum

Napisao je papa Leon XIII. nakon viđenja tijekom Svete Mise

Jednoga dana u mjesecu prosincu 1884., ili u siječnju 1885., u Vatikanu, u privatnoj kapelici Pape Leona XIII dogodilo se nešto izvanredno. Nakon što je papa Leon XIII završio svoju Misu, ostao je u kapelici, da prisustvuje još jednoj Misi, što je uvijek običavao. Na kraju, opazili su kako je najednom podigao glavu i nepomično gledao prema Oltaru, iznad Tabernakula.

Lice Leona XIII poblijedilo je od nekakvog straha. Papa je ustao i još pod šokom od intenzivne uzbuđenosti, požurio je prema svojoj radnoj sobi. Jedan od njegovih suradnika se uznemirio i upitao ga: “Sveti Oče, izgledate mi vrlo umorno? Da li vam treba nešto?” Leon XIII mu je odgovorio: “Ne trebam ništa…”

I Papa je ušao u svoju radnu sobu, zatvorio se, te nakon pola sata pozvao tajnika Kongregacije za Obrede, pružio mu list papira te mu rekao da odmah napisani tekst otisne i pošalje svim biskupima širom svijeta. Što bijaše napisano na tom listu papiru, koji je Papa dao da se smjesta tiska i pošalje svim biskupima svijeta? To bijaše molitva Svetom Mihaelu Arhanđelu, koju je Papa osobno sastavio i zahtijevao da je svi svećenici sa svojim vjernicima mole nakon svake Mise na podnožju Oltara nakon molitve “Zdravo Kraljice”, koju je propisao već Papa Pijo IX.

Leon XIII povjerio je kasnije jednom od svojih tajnika, Mons. Rinaldo Angeliu, kako je za vrijeme Mise vidio oblak – mnoštvo demona, vrlo razdraženih, nad Vječnim gradom. Odatle odluka Papina, da se zove u pomoć Sveti Mihael Arhanđeo i sva vojska nebeskih duhova za obranu Crkve protiv Sotone i njegove paklene vojske.

Ta molitva Sv. Mihaelu Arkanđelu prestala se moliti nakon nedavne liturgijske obnove. Neki misle da bi ta molitva trebala biti ponovno uvedena, jer govori o dobrim i zlim anđelima, pa bilo to u liturgiji, Bogoštovlju časova, bilo u molitvi vjernika u sv. Misi.

Ivan Pavao II: u Svetištu Sv. Mihaela Arhanđela na Brdu Gargano, 24. svibnja 1987. rekao je: “Demon je još uvijek živ i djeluje u svijetu”. Sotonska mržnja nije prestala, oružje sotonsko nije demobilizirano. Dakle, molitva protiv Zloduha uvijek je potrebna.

Evo molitve:


Latinski:

Sancte Michael Archangele,
defende nos in proelio;
contra nequitiam et insidias diaboli esto praesidium.

Imperet illi Deus, supplices deprecamur:
tuque, Princeps militiae Caelestis,
Satanam aliosque spiritus malignos,
qui ad perditionem animarum pervagantur in mundo,
divina virtute, in infernum detrude.
Amen.

Hrvatski:
Sveti Mihaele arkanđele,
brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon.

Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali.
Amen.

Rastimo u vjeri

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Kultura i vjera

AKADEMIK ČIĆ: ‘Svi elementi Antikristovog državnog uređenja počeli su se ostvarivati – vlast je pala u ruke Sotone!’

Objavljeno

- datum

‘USPON I PAD ZAPADA’: PRESUDNA VREMENA ZA HRVATSKU    Ovako prezentiranu istinu o svijetu, teško ćete čuti igdje drugdje!  (više…)

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Kultura i vjera

(VIDEO) Karolina Vidović Krišto o velikom molitvenom događaju u Poljskoj, “Krunici na granicama”

Objavljeno

- datum

Karolina Vidović Krišto o velikom molitvenom događaju u Poljskoj, “Krunici na granicama“, koji je okupio na stotine tisuća poljskih katolika, a mnogi tvrde da ih je bilo više od milijun. Molili su krunicu duž cijele poljske granice duge čak 3500 km, u 4000 molitvenih zona i u 320 crkava u blizini poljske granice.

Akcija je održana 7. listopada, na blagdan Blažene Djevice Marije od krunice (u nekim ga krajevima nazivaju i blagdanom Gospe od Ružarija), te na dan sjećanje na bitku kod Lepanta, koja se odigrala 1571. g.

U toj najkrvavijoj pomorskoj bitki u povijesti, kršćanski su se ratnici iz cijele Europe (ujedinjeni u Svetu ligu u kojoj je bio i velik broj Hrvata), borili protiv Osmanskog carstva i pobijedili! Kako je Osmansko carstvo tijekom 16. stoljeća ozbiljno ugrožavalo cijelo sredozemlju, 1569. g., papa Pio 5. pozvao je cijeli kršćanski svijet na molitvu svete krunice kako bi vjernici i na taj način pomogli svojim braniteljima.

Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice nastao je upravo kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad daleko nadmoćnijom turskom koja je uslijedila 1571., spasivši tako Europu od Islama, istaknula je Vidović Krišto. Glavni organizatori su laici okupljeni u Zakladu “Solo Dios basta” (Samo je Bog dostatan), a sponzorirale su ih i mnoge državne tvrtke. Mnogi su main-stream-mediji pokušali ovaj događaj umanjiti, govoreći o desecima tisućama vjernika umjesto o stotinama tisuća, te su Poljsku zbog ove velike molitve optuživali za islamofobiju. Ipak, glavna poruka odjeknula je jasno i glasno – u Poljskoj se molilo ne samo za domovinu i za poljski narod, već i za sve druge europske narode, da se vrate kršćanskim korijenima – kako bi Europa ostala Europa, naglasila je Vidović Krišto. Tako se evangelizira! Pogledajte video – palac gore za HRT.

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.