Poveži se

Kultura i vjera

I PRAVOSLAVCI SU KATOLICI: Ovo je najveća javna tajna pravoslavne crkve!

Objavljeno

- datum

Riječ “katholikismos” ima sasvim specifično značenje na grčkom jeziku, a na našem se prevodi kao “sabornost”, i predstavlja jednu od četiri najbitnije karakteristike svih crkava, uključujući i pravoslavnu.

U našem narodu je uobičajeno da se riječ “katolik” vezuje za pripadnike Rimokatoličke crkve koja je dominantna na Zapadu i u našem neposrednom zapadnom okruženju. Najčešće, kod mnogih ljudi, zbog nesretnih tokova povijesti, ovaj pojam nema nimalo pozitivan smisao i često se smatra lošim samim po sebi.

A to je greška, jer su i pravoslavci zapravo katolici, samo im se to ne govori često. O čemu se radi?

Pa, o samoj riječi. “Katolik” dolazi od grčke riječi “katholikismos”, koja se u našoj verziji Simbola vjere prevodi kao “sabornost”.

Pošto s izuzetkom tzv. filiokvea – rimskog dodatka koji kaže da Sveti Duh ishodi i iz Oca i iz Sina a ne samo iz Oca – nema nijednog drugog spora oko ovog dokumenta, ključni paragraf vezan za ovu tematiku na srpskom jeziku glasi: (vjerujem) “u jednu, svijetu, sabornu i apostolsku crkvu “, na latinskom “et unam, Sancta, Catholic et apostolica Ecclesiam “, a na grčkom: “Εἰς μίαν, ἁγίαν, καθολικὴν καὶ ἀποστολικὴν ἐκκλησίαν “.

Dakle, radi se o jednoj od četiri (a možda i jednoj od dvije najbitnije) karakteristike Crkve uopće, naime, to što je katolička, to što je apostolska, i to što je jedna i sveta.

Toliko je ovo bitno da se riječ “katholikon” upotrebljava kao naziv za pravoslavnu katedralu (u našem prijevodu: saborna crkva), dok se na Zapadu koristi pojam koji se gradi od grčkih riječi kathedra (sjedište, klupa) + Hedra (sjedište, stolica, dakle slično značenje kao i prva riječ).

Međutim, zbog poistovjećivanja pojma katolik s pripadnicima Rimokatoličke crkve, kojoj je to osnovni termin kojim se definira, došlo je do razgraničenja pojma katoličanstva koji se odnosi na Rimsku crkvu, i katoličnosti koji se odnosi na sabornost, odnosno samu suštinu pojma.

Inače, termin Katolička crkva je bio osnovni kojim se cijela ova institucija imenovala tijekom prvog tisućljeća.
Prvi put je zabilježen u “Pismu Smirnjanima” od strane Ignacija Bogonosca, kada je dotični napisao “gdje je Krist, tamo je i saborna Crkva”.

Od drugog dijela drugog stoljeća nove ere, pojam “katoličko” počinje nosi i značenje “pravoslavno”, kao “ne-heretičko”, pošto su katolici (dakle, i na istoku i na zapadu, jer tada je Crkva bila jedinstvena) tvrdili da uče punu istinu i da predstavljaju čitavu Crkvu, dok je “heres” prenaglašavao samo jedan vid istine.
380. godine imperator Teodozije I. je ograničio upotrebu pojma “katolički kršćanin” samo na sljedbenike pape Damasija I i patrijarha Petra Aleksandrijskog.

Danas se Crkva na Istoku definira u odnosu prema nečem drugom, dakle, Pravoslavna crkva, kao institucija koja slavi nešto ispravno u odnosu na one koji ne slave ispravno, dok je na Zapadu preživio pojam “katolička” kao odlučujući, možda ponajviše (premda ostavljamo prostor da griješimo) zbog inzistiranja Rima na papinskom prvenstvu među kršćanskim patrijarsima.

Izvor: Telegraf.rs/(L. B.)

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

Žestoka molitva protiv Zloduha koja nam je itekako i danas potrebna!

Objavljeno

- datum

Napisao je papa Leon XIII. nakon viđenja tijekom Svete Mise

Jednoga dana u mjesecu prosincu 1884., ili u siječnju 1885., u Vatikanu, u privatnoj kapelici Pape Leona XIII dogodilo se nešto izvanredno. Nakon što je papa Leon XIII završio svoju Misu, ostao je u kapelici, da prisustvuje još jednoj Misi, što je uvijek običavao. Na kraju, opazili su kako je najednom podigao glavu i nepomično gledao prema Oltaru, iznad Tabernakula.

Lice Leona XIII poblijedilo je od nekakvog straha. Papa je ustao i još pod šokom od intenzivne uzbuđenosti, požurio je prema svojoj radnoj sobi. Jedan od njegovih suradnika se uznemirio i upitao ga: “Sveti Oče, izgledate mi vrlo umorno? Da li vam treba nešto?” Leon XIII mu je odgovorio: “Ne trebam ništa…”

I Papa je ušao u svoju radnu sobu, zatvorio se, te nakon pola sata pozvao tajnika Kongregacije za Obrede, pružio mu list papira te mu rekao da odmah napisani tekst otisne i pošalje svim biskupima širom svijeta. Što bijaše napisano na tom listu papiru, koji je Papa dao da se smjesta tiska i pošalje svim biskupima svijeta? To bijaše molitva Svetom Mihaelu Arhanđelu, koju je Papa osobno sastavio i zahtijevao da je svi svećenici sa svojim vjernicima mole nakon svake Mise na podnožju Oltara nakon molitve “Zdravo Kraljice”, koju je propisao već Papa Pijo IX.

Leon XIII povjerio je kasnije jednom od svojih tajnika, Mons. Rinaldo Angeliu, kako je za vrijeme Mise vidio oblak – mnoštvo demona, vrlo razdraženih, nad Vječnim gradom. Odatle odluka Papina, da se zove u pomoć Sveti Mihael Arhanđeo i sva vojska nebeskih duhova za obranu Crkve protiv Sotone i njegove paklene vojske.

Ta molitva Sv. Mihaelu Arkanđelu prestala se moliti nakon nedavne liturgijske obnove. Neki misle da bi ta molitva trebala biti ponovno uvedena, jer govori o dobrim i zlim anđelima, pa bilo to u liturgiji, Bogoštovlju časova, bilo u molitvi vjernika u sv. Misi.

Ivan Pavao II: u Svetištu Sv. Mihaela Arhanđela na Brdu Gargano, 24. svibnja 1987. rekao je: “Demon je još uvijek živ i djeluje u svijetu”. Sotonska mržnja nije prestala, oružje sotonsko nije demobilizirano. Dakle, molitva protiv Zloduha uvijek je potrebna.

Evo molitve:


Latinski:

Sancte Michael Archangele,
defende nos in proelio;
contra nequitiam et insidias diaboli esto praesidium.

Imperet illi Deus, supplices deprecamur:
tuque, Princeps militiae Caelestis,
Satanam aliosque spiritus malignos,
qui ad perditionem animarum pervagantur in mundo,
divina virtute, in infernum detrude.
Amen.

Hrvatski:
Sveti Mihaele arkanđele,
brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon.

Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali.
Amen.

Rastimo u vjeri

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Kultura i vjera

AKADEMIK ČIĆ: ‘Svi elementi Antikristovog državnog uređenja počeli su se ostvarivati – vlast je pala u ruke Sotone!’

Objavljeno

- datum

‘USPON I PAD ZAPADA’: PRESUDNA VREMENA ZA HRVATSKU    Ovako prezentiranu istinu o svijetu, teško ćete čuti igdje drugdje!  (više…)

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Kultura i vjera

(VIDEO) Karolina Vidović Krišto o velikom molitvenom događaju u Poljskoj, “Krunici na granicama”

Objavljeno

- datum

Karolina Vidović Krišto o velikom molitvenom događaju u Poljskoj, “Krunici na granicama“, koji je okupio na stotine tisuća poljskih katolika, a mnogi tvrde da ih je bilo više od milijun. Molili su krunicu duž cijele poljske granice duge čak 3500 km, u 4000 molitvenih zona i u 320 crkava u blizini poljske granice.

Akcija je održana 7. listopada, na blagdan Blažene Djevice Marije od krunice (u nekim ga krajevima nazivaju i blagdanom Gospe od Ružarija), te na dan sjećanje na bitku kod Lepanta, koja se odigrala 1571. g.

U toj najkrvavijoj pomorskoj bitki u povijesti, kršćanski su se ratnici iz cijele Europe (ujedinjeni u Svetu ligu u kojoj je bio i velik broj Hrvata), borili protiv Osmanskog carstva i pobijedili! Kako je Osmansko carstvo tijekom 16. stoljeća ozbiljno ugrožavalo cijelo sredozemlju, 1569. g., papa Pio 5. pozvao je cijeli kršćanski svijet na molitvu svete krunice kako bi vjernici i na taj način pomogli svojim braniteljima.

Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice nastao je upravo kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad daleko nadmoćnijom turskom koja je uslijedila 1571., spasivši tako Europu od Islama, istaknula je Vidović Krišto. Glavni organizatori su laici okupljeni u Zakladu “Solo Dios basta” (Samo je Bog dostatan), a sponzorirale su ih i mnoge državne tvrtke. Mnogi su main-stream-mediji pokušali ovaj događaj umanjiti, govoreći o desecima tisućama vjernika umjesto o stotinama tisuća, te su Poljsku zbog ove velike molitve optuživali za islamofobiju. Ipak, glavna poruka odjeknula je jasno i glasno – u Poljskoj se molilo ne samo za domovinu i za poljski narod, već i za sve druge europske narode, da se vrate kršćanskim korijenima – kako bi Europa ostala Europa, naglasila je Vidović Krišto. Tako se evangelizira! Pogledajte video – palac gore za HRT.

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.