Connect with us

Dr. Marko Jukić

Povodom knjige Tihomira Dujmovića: Hrvatske novinarske tragedije 1945 – 1995.

Objavljeno

- datum

 DR. JOSIP GRBELJA (1935 – 2005. )    Na predstavljanju knjige u Splitu novinar i publicist Tihomir Dujmović kaže da je u njegovoj knjizi nešto skraćeni tekst knjige Josipa Grbelje: Uništeni naraštaj – tragična sudbina novinara NDH., tiskana u Zagrebu 2000-te godine Tekst knjige Josipa Grbelje je u knjizi od 15 stranice do 242. stranice.

Tko je Josip Grbelja?

Pojma nemam tko je Josip Grbelja, možda sam nešto čuo i pročitao prije više godina ali sam zaboravio i ne sjećam se. Što kaže Google?

Vjest o smrti Josipa Grbelje (prenio index.hr, 18. travnja 2005.):

„Istaknuti publicist te dugogodišnji novinar i urednik zagrebačkog “Večernjeg lista” Josip Grbelja umro je danas prije podne u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh, u 71. godini života.

Josip Jozo Grbelja rođen je 1935. u Raslinama kraj Šibenika. Srednju (učiteljsku) školu završio je 1955. u Šibeniku, 1980. diplomirao je jugoslavenske jezike i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje je 1993. magistrirao, a 1997. stekao akademsku titulu doktora humanističkih znanosti.

U međuvremenu je radio kao učitelj, odgajatelj, te lektor, novinar i urednik u “Studentskom listu”, “Šibenskom listu”, “Vjesniku u srijedu”, “Startu” i “Večernjem listu” u kojemu radi do odlaska u mirovinu 1994.

Surađivao je i s drugim hrvatskim listovima, poput “Arene”, “Plavog vjesnika”, “Vikenda” i “Studija”.

Objavio je osam knjiga, tiskao tridesetak stručno-znanstvenih radova o književnosti, pedesetak feljtona, te scenarije za pet stručno-znanstvenih filmova od kojih je film “Jegulje” 1978. dobio prvu međunarodnu nagradu za scenarij.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a u tri mandata bio je predsjednik Hrvatskog društva folklorista Zagreb.

Bio je angažiran i u novinarskoj organizaciji – u dva je navrata bio član Predsjedništva Društva novinara Hrvatske, a upamćen je kao jedan od autora Kodeksa jugoslavenskih, odnosno hrvatskih novinara. Djelovao je i u Ogranku umirovljenih novinara, Skupštini Hrvatskog novinarskog društva (HND) i listu “Novinar”, a aktivno je sudjelovao u brojnim skupovima HND-a.“

U časopisu Jezik (Vol.52 No.3 Lipanj 2005.) In memoriam, Josip Grbelja se navodi isto kao i gore, još se može dodati navod: „….Dobitnikom je brojnih nagrada i priznanja. Josip Grbelja bio je i Jezikov suradnik. Čitatelji ga pamte po prilogu iz Jezikova 50. godišta – Najizazovniji dokument o jezičnoj politici u Hrvatskoj, u kojem je Josip Grbelja hrvatskoj javnosti obzanio zapisnik razgovora o jezičnim pitanjima koji se vodio 16. prosinca 1967. u Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske.“

Dakle uopćeno, ne navodi se da je dr. Josip Grbelja bio redoviti profesor na studiju novinarstva Hrvatskih studija u Zagrebu i da je objavio knjige: Uništeni naraštaj – tragična sudbina novinara NDH (Zagreb, Regoč 2000.), Cenzura u hrvatskom novinarstvu 1945-1990., (Naklada Jurčić, 1998. ), Talijanski genocid u Dalmaciji – Konclogor Molat (2004.),  Novinarstvo: teorija i praksa (1993.), Predaju ne potpisujem (1978.), Informbiro i književni časopisi (2000.) i druge.

Josip Grbelja u svojoj disertaciji Cenzura u hrvatskom novinarstvu 1945-1990. opisuje cenzuru od 1945 do 1990. godine podijeljenu u tri vremenska perioda: 1945.-1952.; 1952.-1971. i 1971.-1990. te navodi sve značajnije slučajeve zabrana tekstova ili novina (publikacija).

Dr. Grbelja je također istraživao kako se provodila cenzura od 1900. godine do 1990. Tijekom 18 godina arhivskog rada pregledao je 40.000 dokumenata koji svjedoče o postojanju državne cenzure od austrougarske vlasti, talijanskih okupatora, Nezavisne države Hrvatske, Titove Jugoslavije do nove Hrvatske.

Tako pri spomenu djela dr. Josipa Grbelje se ne spominje njegovo istraživanje o sudbini hrvatskih novinara, ne spominje se njegova knjiga: Uništeni naraštaj – Tragična sudbina novinara NDH., pa se tako „skriva“ istina.

Knjiga Josipa Grbelje je napisana temeljem dokumenata UDBE. Naime MUP Republike Hrvatske je predao Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (1994. g.) Udbinu dokumenataciju o novinstvu i novinarima NDH. Temeljem te dokumentacije je Josip Grbelja napisao svoju knjigu, svjedočanstvo o sudbini novinara temeljem činjenica, dokumenata a ne „općepoznatih“ komunističkih laži. Navedene su tiskovine koje su izlazile u NDH, novinari koji su oblikovali novinstvo u to vrijeme te sudbine novinara 1945. godine kada je došla boljševička Titova vlast.  

Od 330 prijavljenih novinara pri Vladi NDH (1945. godine) u inozemstvo je pobjeglo 129, 38 su ubile komunističke vlasti (ustaše su ubile 2 novinara!), 100 je dobilo doživotnu zabranu javnog pisanja, 45 je promijenilo profesiju a samo 27 je dobilo licencu 1945. godine. To su činjenice o slobodi u Titovoj Jugoslaviji.

Godine 1971. je nepoznati udbaš žicom ugušio Ivu Bogdana (u doba NDH bio je organizator tjednika Spremnost)  u njegovu stanu u Argentini (Buenos Aires). Zločinci i nakon 26 godina ubijaju neistomišljenike koji ne žive u Jugoslaviji, koji su na drugom kontinentu. Tako su radili komunistički zločinci kojima se dive današnje antife.

Dnevni tisak (14 dnevnika) prije uspostave NDH bio je antihrvatski, centralistički, hegemonistički i strogo kontroliran te dirigiran preko agencije „Avala“, Državnog tužiteljstva, Ministarstva unutarnjih poslova Jugoslavije i drugih tijela. Uspostavom NDH su se prilike promijenile i antihrvatski tisak je zamijenjen prohrvatskim, što je očekivano i normalno. O Hrvatskoj se vrlo malo znalo u tuđini jer je Hrvatska bila utopljena u Kraljevinu Jugoslaviju u kojoj su Srbi vodili hegemonističku politiku koja je negirala hrvatski jezik, hrvatsku kulturu i povijesnu opstojnost hrvatskog naroda. U doba NDH Hrvati su se morali boriti protiv Njemaca koji su podržavali Nedićev režim u Srbiji i morali su se boriti protiv četnika (Mihajlovića) kojeg je podržavala srbijanska emigrantska vlada. Naoko dvije suprostavljenje struje su vodile srbijansku ekspanzionističku politiku pa je propaganda u NDH i novinstvo branilo pravo hrvatskog naroda na opstojnost, kulturni i jezični izričaj. Za razumijevanje tekstova iz toga doba treba poznavati sve okolnosti (političke, društvene, vojne, strateške, vjerske) i treba razmotriti sve čimbenike koji su mogli utjecati na događaje. Ne smije se izvlačiti djelove teksta i temeljem toga donositi sudove što se često radi.

Dušan Žanko, veliki kazališni kritičar, autor niza napisa, intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, veleposlanik u Parizu, emigrant i jedan od vrhunskih intelektualaca u Venezueli i Južnoj Americi (gdje je umro) je u Ustaškom godišnjaku 1943. napisao tekst pod naslovom: „Etička osnova ustaštva“. Njegovo objašnjenje: „Spoznaja da hrvatski narod sa svojom poviešću, sa svojom političko-državničkom tradicijom, sa svim etnički izrađenim oznakama, sa izrazitom narodnom kulturom i dokazanom sposobnošću za kulturno stvaranje na svim područjima, da taj i takav narod nema slobode – ta je spoznaja pokretala svu hrvatsku narodnu borbu, ona je poslala Kvaternika u Rakovicu, ona je od Ante Starčevića napravila najnesebičnijega učitelja, ona je nadahnjivala Radićevo prikupljanje sela, ona je konačno našla u ličnosti Ante Pavelića od Providnosti izabranog izvršitelja…“. Citat iz Dujmovićeve knjige (J. Grbelja) str. 116.

Ovo je sažeti izraz domoljublja i stoljetne težnje za slobodom hrvatskog naroda!

Citat iz Dujmovićeve knjige (J. Grbelja) str. 137.

„Nakon svibnja 1945. godine Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača  (dalje: ZKRZ) osnovala je posebnu Anketnu komisiju za utvrđivanje zločina kulturnom suradnjom s neprijateljem (dalje: AK) koja je ispitivala i predlagala za kažnjavanje (ostajanje bez posla, zatvaranje ili streljanje) svih koji su pisali u novinama NDH, govorili na radiopostajama, mitinzima, tribinama ili u pučkom sveučilištu (bez obzira o čemu), koji su organizirali izložbe ili davali svoje slike, glumili, plesali, svirali ili pjevali u kazalištima, predavali u školama ili na fakultetu, bili u upravama pojedinih kulturnih društava i uopće javno djelovali. U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, u šest većih kartonskih kutija, pohranjeni su dokumenti o tim ispitivanjima, kvalificiranjima (etiketiranjima, diskreditiranjima) i kažnjavanjima, te oni potvrđuju što je pisano, govoreno i činjeno za NDH, a kako su to shvaćale i ocjenjivale vlasti nakon svibnja 1945….“

Čitajući optužbe protiv hrvatskih intelektualaca vidimo ideološku zasljepljenost, vidimo mržnju protiv hrvatskog naroda i genocidnost što se može iščitati iz optužnica prof. dr. Vladimiru Bazali (liječnik-ginekolog) koji je uređivao glasnik Hrvatskog sveučilišnog društva, optužnica protiv dr. Dragutina Šafara (advokat), optužen jer je tvrdio da su hrvatski i srpski jezik dva različita jezika!

Ovdje ću izdvojiti slučaj profesora dr. Ljudevita Juraka koji je streljan 10. lipnja 1945. godine samo zato jer je bio član Međunarodnog povjerenstva o nalazima u Vinici (komisiju su osnovali Njemci). To Povjerenstvo je istraživalo zločin i našlo da su pobijeni imali užetom vezane ruke na leđima i zatiljak probušen metkom. Sovjetski savez je kasnije priznao pokolje u Vinici i Katynskoj šumi. Prof. Jurak je pisao o nalazima povjerenstva (1943. godine) a komunistička komisija je ustanovila da je odgovoran jer je bio član povjerenstva i zbog toga jer je o tome pisao. Zaključak komisije je poslan vojnom sudu na daljnje postupanje. OZN-a je 15 kolovoza 1945. godine pozvala prof, Juraka da se u 10 sati javi u sobu 10 radi davanja podataka. Pavao Mihulja je tog 15. kolovoza izvjestio da je prof. dr. Jurak već streljan 10. lipnja 1945. godine presudom Vojnog suda Komande grada Zagreba.

Još jedan nekažnjeni zločin, zločin iz mržnje, streljanje akademskog slikara Josipa Horvata.

Grozno! Ovim se današnje antife ponose!

Knjigu Tihomira Dujmovića treba pažljivo pročitati jer daje odgovore na niz pitanja, otkriva nepoznate i poznate a zaboravljene činjenice o komunističkim zločinima od 1945. do 1990. godine.

Dr. Marko Jukić

Komentari

Komentari

Dr. Marko Jukić

Hvala fra Žarku Reloti

Objavljeno

- datum

Nakon 8 godina službe u samostanu sv. Frane na obali u Splitu fra Žarko Relota franjevac konventualac odlazi na novu dužnost. U Split je fra Žarko došao iz Zagreba gdje je bio župnik na Svetom Duhu, jednoj od najvećih zagrebačkih župa. Fra Žarko je obnašao više dužnosti: gvardijan samostana svetog Frane u Splitu, župnik župe Sveti Stjepan pod borovima, policijski kapelan (nekada je bio vojni kapelan koji je predvodio vojna hodočašća u Lurd), predavač na Institutima KBF-a u Zagrebu, pastoralac i sportaš (bi je kapetan nogometne reperezentacije hrvatskih svećenika). Magistrirao je na temu pastorala braka i obitelji.

Kao gvardijan samostana i župnik župe Sveti Stjepan pod borovima fra Žarko Relota je bio radišan, neumoran pa je pored redovitih samostanskih i župnih aktivnosti bio predsjednik Organizacijskog odbora proslave 800 godišnjice dolaska Franje Asiškog na hrvatsko tlo (1212. godine). Proslavu je organiziralo Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH i održala se na Sustipanu 6. listopada 2012. godine. Proslavu su uveličala 4 biskupa, sedam provincijala i oko 100 svećenika te mnoštvo vjernika. U kulturi hrvatskog naroda franjevci su ostavili neizbrisiv trag, bili su promicatelji dijalog među religijama i svjetonazorima, brinuli o očuvanju mira i težili dobru svakog čovjeka.

Fra Žarko je organizira proslavu 50-te obljetnice postojanja župe sv. Stjepana pod borovima na Sustipanu, 2017. godine. Svetkovina svetog Ante Padovanskog i svetog Franje Asiškoga se posebno slavi u samostanu svetoga Frane na obali. Fra Žarko ugošćuje poznate crkvene velikodostojnike, teologe i oni slave svete mise tijekom cijeloga dana. Na spomen dan svetog Franje Asiškog (4. listopada) 2016. godine fra Žarko je ugostio nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića koji je držao večernju svetu misu.

Sveta misa, na Sustipanu, povodom 50-te obljetnice župe

Župa redovito hodočasti u studenom u Šibenik sv. Nikoli Taveliću, u Međugorje u svibnju i listopadu u organizaciji Kraljice Mira. Župa organizira i duhovnu obnovu u Adventu i Korizmi. Svake godine tradicionalno organiziramo i jedno višednevno hodočašće po dogovoru.

Kao policijski kapelan redovito je posjećivao spomen mjesta iz Domovinskog rata i slavio svetu misu za branitelje: Maslenica, Zeleni Hrast, Velebit, Maljkovo i drugdje.

Fra Žarko Relota – Policijski kapelan

Polaganje vijenaca na spomenik specijalcima u Maljkovu

Sveta misa kod Zelenog hrasta

Sveta misa u crkvi Sveti Frane u Podpragu

Fra Žarko Relota je domoljub koji štuje prvog predsjednika nove hrvatske države, dr. Franju Tuđmana. Redovito je slavio svete mise za Domovinu i za predsjednika dr. Tuđmana te mise za branitelje. Na upit (u jeku takozvane detuđmanizacije) zašto slavi svetu misu je odgovorio: „Pa ja održavam ovu misu za dr. Tuđmana, ne zbog toga što je on bio predsjednik jedne političke stranke, nego zato što je bio prvi hrvatski predsjednik, a umro je na današnji dan prije 12 godina. Bio je predsjednik koji se zajedno s našim braniteljima najviše izložio u stvaranju neovisne hrvatske države. I zbog toga ga poštujem, cijenim i volim.“

Fra Žarko na misi za predsjednika dr. Franju Tuđmana

Živimo u takozvanom modernom vremenu, za nove naraštaje svako vrijeme je novo moderno vrijeme, kada ljudi posustaju u vjeri a žele zadržati formu vjernika. Neki vjerski obred smatraju predstavom za rodbinu, prijatelje pa imaju čudne želje. Fra Žarko ih poziva na pravi put, na istinsku ispovijed i sakramente. Upozorava da to nije nikakav „performans“ već stanje duha, veza s Gospodinom uz koju ne trebaju trivijalnosti.  U jednom razgovoru je kazao: »Kad se mladenci dolaze prijaviti za vjenčanje, ne traže više od mene ništa, osim što moram odgovoriti na njihovo pitanje: Možemo li postaviti catering ispred crkve? Možemo li dovesti svoje svirače? Svoju cvjećarku? Svoju stilisticu?’ Oni su ionako sve prije dogovorili s nekakvom agencijom za organizaciju vjenčanja«; „Naručuju mi krštenje kao da je pizza….“

Kada fra Žarko „naručiteljima“ pojasni stav Crkve oni kažu da je neljubazan, zahtjevan, cjepidlaka kao da je uloga svećenika da ispunjava nečije želje. Zbog gore navedenog fra Žarko je u vjerskom časopisu pisao o krizi identiteta i tražio pomoć. Pitao se je li i drugi svećenici doživljavaju slično. Nažalost, i drugi svećenici doživljavaju isto, to je rezultat dugogodišnjeg uništavanja obitelji, omalovažavanja vjere, rušenja dostojanstva čovjeka.

Fra Žarko u svojim propovijedima slijedi navode Svetog pisma ali se osvrne na prilike današnjega vremena. Na početku trećeg tisućljeća se Sveto pismo ne može tumačiti bez da se župnik, svećenik, ne osvrne na današnje vrijeme, vrijeme silnog egoizma, vrijeme silnog samoljublja i hedonizma. U današnjem vremenu kada ništa nije sveto, kada je žrtovanje za drugoga sve rjeđe, kada ljudi postaju ovisnici (o slavi, novcu, uspjehu pod svaku cijenu, drogi, kocki, računalu, mobitelu itd.), kada svijetom vlada osamljenost, kada je ljudima dosadno jer im je sve isprazno velika je uloga svećenika da ukaže na stramputice, na pravi put. Moto fra Žarka je: „U bitnom jedinstvo, u nebitnom sloboda, u svemu ljubav“.

Pri predstavljanju knjige fra Žarka „Ja tako mislim“ fra Ivan Karlić je dao suštinu pa nije potrebno ništa više napisati. Fra Karlić je naglasio kako se u fra Žarkovim crkveno-teološkim promišljanjima zrcali naše vrijeme. Autor pomno analizira i prosuđuje naše vrijeme i naš svijet (crkveni ali i vanjski), ponekad naizgled oštro i kritički, konstruktivno, ali s ciljem pokušavajući naći ideje i putove za rješavanje. Karlić je kazao da se fra Žarko ne miri s postojećim stanjem svijeta, čovjeka, Crkve iznoseći svoje mišljenje i uvjerenje da se nešto može promijeniti na boljitak svih te potiče kršćane da se ne mire s “tekućim stanjem”, praveći se da se ništa loše ne događa i zadovoljavaju se minimumom. Srcem i razumom promišlja i govori o raznim temama: o Crkvi, o Papi, o posvećenom životu, o župi i župniku, o sakramentima, o Božiću, korizmi i Uskrsu, o snazi vjere i o obitelji.

Na jednoj propovijedi u Sinju (kolovoz 2011. godine) fra Žarko je pored ostaloga kazao: „Upravo, kako vidjeti, svi ti trenuci iz naše povijesti, iz povijesti spasenja, iz opće povijesti, iz povijesti tolikih likova govore da je Bog jedini kako nas može spasiti i jedini je on taj kome se trebamo utjecati, jedino je on ta sigurna luka koja će nas dovesti do životne sigurnosti u kojoj možemo mirnije i zadovoljnije živjeti. I Petar je, istina posumnjao, ali svaka sumnja urodila je jednim potonućem, a vjera ga je izdigla iz te mrtvilosti i dala mu snagu za novi polet.“

Fra Žarko je uvijek isticao obitelj kao temeljnu jedinku društva, spominjao obitelji koje daju primjer kako svjedočiti vjeru. Kao pastoralni teolog zalaže se za individualni pristup odnosima u braku.

Fra Žarko na Hodu za život

Fra Žarko je vodio računa o potrebitima i poticao karitativna djelatnost, pomoć potrebitima (humanitarna akcija „A gdje ti je brat tvoj?” kojoj je cilj potaknuti sve ljude dobre volje da pomognu svome bližnjemu).

Danas smo postali osamljenici, zatvoreni u svoje ljušture sa svojim slabostima, manama i poteškoćama. Život jest težak ali treba postaviti pitanje koliko mi sami otežavamo život. Pojedinci imaju poteškoće jer su nerealni, imaju maksimalističke zahtjeve bez materijalnog, duhovnog i intelektualnog uporišta pa im je nužno na prikladan način pojasniti da su u krivu. Na propovijedima fra Žarko pozivao na zajedništvo, druženje, na razgovor, na čašicu pića nakon mise tako da se svi ne razbježe, svatko na svoju stranu.

Druženje u župi (50-ta obljetnica) nakon svete mise

Hvala fra Žarku na riječima potpore, na druženjima, izletima, hodočašćima i promicanju vjere. Želim/o da fra Žarko i u novoj sredini bude svoj kao što je bio u našoj župi. Hvala našem fra Žarku Reloti na svemu što je učinio u našoj župi, u Splitu i domovini. Hvala mu na poduci i nastojanju da budemo dobri ljudi, da budemo bolji i da širimo ljubav među ljudima bez obzira na svjetonazor, društveni status, etničku i vjersku pripadnost.

Dr. Marko Jukić (župljanin)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Hrvatski grb a ne “šahovnica”

Objavljeno

- datum

Peristil: nedjelo fašista koji sebe nazivaju antifašistima….

Povod za ovaj tekst su dvije objeve:

Prva: Poruka predsjednika SDP-a Split (9. lipnja 2018. godine):

„Šahovnica“ s prvim bijelim poljem kakva se koristila u NDH smeta svakom hrvatskom građaninu koji, poštujući hrvatski Ustav, sebe smatra antifašistom. Upravo se HDZ-ovoj vladi žuri da što prije ukine kunu kao hrvatsku nacionalnu valutu i uvede euro, što bi u ovakvoj situaciji dodatno oslabilo konkurentnost hrvatskog gospodarstva, ali bi zato podiglo konkurentnost HDZ-ovog vodstva kod njihovih nalogodavaca iz Europske pučke stranke u Bruxellesu.

Druga: Poruku SDP-ove mladeži: “Bolje gej slikovnica nego ustaška šahovnica”.

Povodom poruka treba odgovoriti:

Nije šahovnica već je hrvatski grb!

Mrziteljima hrvatske države smeta povijesni hrvatski grb (prvo polje je bijelo). Mrziteljima Hrvatske smeta svaki hrvatski grb (bez obzira je li prvo polje bijelo ili crveno), pa govore o šahovnici, njima smeta hrvatska država, smeta im povijesna istina, smetaju im činjenice. Povezivati boju prvog polja u hrvatskom grbu s NDH i antifašizmom je glupo! Drugovi  iz SDP-a (ali i iz drugih stranaka) se izjašnjavaju kao antifašisti iako točno ne znaju kako bi definirali svoj antifašizam u trećem tisućljeću. Oni (antife) odobravaju zločine koje su napravili antifašisti i takozvani antifašisti (više od 100 milijuna ljudi) a osuđuju zločine druge strane koji su upola manji. Zločin treba osuditi bez obzira tko ga je napravio!  Domaće antife slave zločinca Tita koji je svrstan među 10 najvećih zločinaca prošlog stoljeća a osuđuju zločine NDH. Smeta ih hrvatski povijesni grb a ne smeta im crvena zvijezda petokraka kao simbol zla u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu!

O predsjednike splitskog SDP-a može se pročitati: „Radi u Lučkoj upravi kao voditelj razvoja projekata, međunarodne suradnje i zaštite okoliša. Diplomirao je modernu povijest, međunarodne odnose i primijenjeni europski studij u Velikoj Britaniji. Politikom se počeo baviti kao student u Laburističkom studentskom klubu Sveučilišta u Oxfordu, a u SDP-u je od 2003. godine.“ Nije mi jasno, ako je završio modernu povijest, zašto je uhljebljen u Lučkoj upravi!? Gdje je on učio povijest i je li išta naučio iz povijesti?

Budući da se diplomirani moderni povjesničar izjašnjava kao antifašist nužno je navesti neke ratne zločine antifašističke koalicije. Ne treba zaboraviti da zločine nisu pravili samo fašisti, nacisti, ustaše već i antifašistička koalicije i njeni saveznici.  !?) Pobjednici pišu povijest ali istina o Drugom svjetskom ratu se uglavnom zna pa je tako poznato da je saveznička antifašistička koalicija u ratu napravila niz ratnih zločina, evo nekih:

1.      Pri savezničkom (“antifašističkom”) bombardiranju Splita 3. lipnja 1944. godine ubijeno je 227 nedužnih civila, 78 je teže a 140 lakše ranjeno.

Razaranje na Peristilu, lipanj 1944.

2.      Dana 5. prosinca 1943.godine u Kaštel Sućurcu prigodom bombardiranja poginulo je 97 ljudi, njih 65 je stradalo u crkvi za vrijeme misnog slavlja.

Spomen ploča u K. Sućurcu

3.      U čak 640 savezničkih zračnih napada na hrvatske gradove i mjesta na kopnu i otocima poginulo je 5246 osoba, a ranjeno je 3514, od kojih je poginulo 768 vojnika, odnosno ranjena su 294.

4.      Najviše smrtno stradalih bilo je u Slavonskom i Bosanskom Brodu i okolici – 973, Splitu i okolici – 741, Zagrebu i okolici – 576, Zadru i okolici – 405, Kninu – 402.

5.      Razaranje hrvatskih gradova (koji nisu imali vojnog značaja) je također bio “herojski” čin antifašističke koalicije (npr. Zadar).

6.      Pri razaranje Drezdena (civilni cilj) od 13. do 15. siječnja 1945. godine poginulo je 25 000 ljudi a grad je uništen.

7.      Bacanje zapaljivih bombi na civilne četvrti Hamburga (kolovoz 1943. godine) dovelo je do usmrćivanja 50 000 civila. Operacija Gomora, tako se zvala, je ratni zločin za kojega nitko nije odgovarao. Sud u Haagu je tražio takozvane topničke dnevnike zbog selektivnog i umjerenog granatiranja Knina ali nije tražio topničke dnevnike kada se razarao Vukovar, Turanj, Crno itd.. Ratni zločin ne zastarjeva pa je pitanje kako antife nisu tražile suđenje za zločine nad hrvatskim civilima!? Antife prešućuju zločine antifašista i takozvanih antifašista pa na taj način odobravaju ubijanje hrvatskih civila. Žalosno i sramotno!

Razaranje Hamburga, 1943. godine

Razaranje Hamburga, 1943. godine

8.      Ako nije upitno razaranje Hirošime 6. kolovoza 1945. godine (zbog brige o američkim vojnicima), svakako je upitno razaranje Nagarsakija samo tri dana poslije!

Dakle, nažalost, ratne zločine su napravili i antifašisti pa to treba jasno kazati, napisati a ne negirati kako to rade antife i njihovi povjesničari. Negiranje istine, negiranje utvrđenih činjenica, isticanje povijesnih krivotvorina je loš put u budućnost pa ga treba izbjeći. Postoji dovoljan vremenski odmak i treba kazati istinu o Drugom svjetskom ratu, bez obzira da li nam se sviđa ili ne.

Poruku SDP-ove mladeži: “Bolje gej slikovnica nego ustaška šahovnica” pokazuje mržnju prema hrvatskom grbu i svaki dodatni kometar je suvišan.

Zanima me hoće li se javno o uvredama SDP-ovaca očitovati domoljubni HDZ-ovci, HSP-ovci i drugi koji se nazivaju hrvatskim domoljubima?

Za ratne zločine nema opravdanja bez obzira tko ih je napravio!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Furio Radin-koalicijski partner HDZ-a! Tko je Furio Radin?

Objavljeno

- datum

Mi domoljubi koji smo stvarali Hrvatsku a ne bavimo se politikom, nazivaju nas marginalcima, ne znamo tko je Furio Radin pa smo prisiljeni potražiti što piše o drugu Radinu. Evo što se može pročitati:

“Čovjek koji Republiku Hrvatsku nikada nije htio niti prihvatio, podpredsjednik je Hrvatskog Sabora”! Po prijedlogu, naređenju, druga Plenkovića Furio Radin doajen antihrvatske aktivnosti u Saboru je izabran za potpredsjednika Hrvatskoga sabora i to sve zbog očuvanja premijerske fotelje!

Furio Radin je 26 godina zastupnik u Saboru, od 1992. godine. Godine 2000-te postaje predsjednikom Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Evo što je o njemu kazao pukovnik i aktivist Branko Kakarić (preneseno): „Pisati Radinu o povredama ljudskih prava Hrvata uzaludan je posao. Prozivati ga zbog njegove subverzivne djelatnosti, također je uzaludni posao. Morate znati sljedeće stvari. Furio Radin na čelu je: Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina I TO DOŽIVOTNO. Na žalost, on je taj koji u saboru odlučuje hoće li predstavke HRVATA o povredama ljudskih prava biti uopće evidentirane, a kamoli predstavljene SABORU kao takvom. Takav status osigurali su mu pripadnici UDBA-e i KOS-a infiltrirani u hrvatske institucije. Radin koristi apsolutno svaku priliku ocrniti Hrvatsku i Hrvate pred međunarodnim čimbenicima i deklarirani je neprijatelj samostalne Hrvatske. Sve hrvatske domoljube prikazati kao OPASNE EKSTREMNE FAŠISTE. Predstavke Hrvata a posebno predstavke branitelja o povredama temeljnih ljudskih prava završavaju u košu. Zamislite taj apsurd da takva osoba koja javno kroji sudbinu VEĆINSKOG HRVATSKOG NARODA. Kada će taj odbor biti podijeljen u DVA ODBORA:- Odbor za ljudska prava i- Odbor za prava manjina  i kada će na čelu odbora za ljudska prava sjediti Hrvat tada će i većinski hrvatski narod u saboru koji se ove HRVATSKI , moći istaknu svoje probleme, tada će u našoj državi doći do vidljivih i značajnih promjena na bolje“.

O istarskom parazitu koji godinama vodi otvoreni rat protiv RH i suvereniteta RH u Istri govorili su i pisali članovi istarske Udruge dr. Ante Ciliga (preneseno). „On se naime ne bori za manjinska prava talijanske nacionalne manjine već sustavno radi na ukidanju bitnih odrednica državnog suvereniteta RH na svojem teritoriju ponašajući se pri tome kao da je Istra neki kondominij Republike Hrvatske i Italije, a ne neotuđivi i integralni dio hrvatskog državnog teritorija!“

„Furio Radin bi se trebao upitati, kao savjesni građanin RH, zbog čega se na mnogim mjestima u kojima je uvedena dvojezičnost ona ne poštuje i to na štetu većinskog hrvatskog naroda? Zbog čega se dvojezičnost kod imena ulica, trgova i naselja u mnogim gradovima i općinama Istre pretvorila u jednojezičnost – onu talijansku? Mjesto Bale su u tom pogledu najiritantniji primjer, ali i svugdje drugdje ima na stotine takvih i sličnih primjera! Tako npr. u Balama postoji osam ulica koje su nazvane po svecima koji nemaju hrvatsku inačicu. Sve da smo mi Hrvati pogan narod, što naravno nismo, takvo što je nedopustivo. No, državne institucije RH baš kao i Ustavni sud o tome ‘mudro’ šute već desetak godina. U tom mjestu je ostala jedna jedina ulica koja se zove po nekom netalijanu, po Mati Baloti (naravno ne po Miji Mirkoviću – Mati Baloti), ali i ona je samo ‘talijanska’ jer se zove Ulica/Via Mate Balota, a ne Mate Balote ili Balotina ulica! Vladimir Nazor i Veli Jože su nestali iz većine istarskih gradića! U Puli su promijenjena imena ulica u središtu grada prema stradariju iz 1923. godine (!?) dakle iz vremena talijanske okupacije! Tko u tome gradu traži Zlatna vrata neće ih naći. U Rovinju nema više ulice 9. rujna!? Zašto? Ali zato ima ulica koje su nazvane po velikotalijanskim iredentistima pa čak i fašistima i to svugdje, pa čak i u Pazinu!?

Kino Zagreb u Puli se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je navodno bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih ‘prava’?“

Skandalozan Radinov poziv neofašistu Gianfrancu Finiju u Pulu

Na poziv Furia Radina Pulu je posjetio talijanski ‘reformirani fašist’ Gianfranco Fini i to na simboličan datum, 21. rujna 2010., ‘slučajno’ na dan 90-te obljetnice Mussolinijeva posjeta Puli. Članovi Udruge dr. Ante Ciliga iz Pule su upozorili (preneseno):

„Furio Radin nije slučajno domaćin upravo takvom profilu talijanskog političara, velikom talijanskom šovinistu i mrzitelju svega hrvatskog, ovaj gost je samo jedan u nizu njemu sličnih koji se po Istri, Rijeci pa i Zadru šeću kako ih je volja i to još od prve polovice 90-ih godina! Inače Radin se u hrvatskoj javnosti predstavlja kao gorljivi ‘ljevičar’, borac protiv hrvatskog ‘nacionalizma’, podupiratelj ‘civilnog društva’, društva u kojem su Hrvati samo građani, a manjine uz to i pripadnici svojih nacija, zagovaratelj homoseksualnih prava, ‘pozitivne diskriminacije’ (!?) itd.! Istovremeno aktivno radi na ‘tihoj’ talijanizaciji Istre, ‘prima’ (i materijalno stimulira) u ‘Talijane’ one koji mu se jave da to žele postati, bez ikakvih kriterija”..

Vijećnik u Vijeću talijanske nacionalne manjine Županije Istarske Maurizio Zennaro iznio je cijeli niz optužbi na račun Furija Radina (preneseno): „Nitko, pa ni Furio Radin nema pravo uzeti sebi monopol nad jednom cijelom manjinom, u ovom slučaju talijanskom. On je naš predstavnik u saboru već 25 godina i u tako dugom vremenu stvorio je jedan svoj osobni režim. To se naročito vidjelo tijekom zadnje predizborne kampanje. Upozoravali smo da je u sukobu interesa, no institucije države do danas se o tome nisu očitovale… Talijanska unija na čijem je čelu, dobiva silni novac iz proračuna, a njegova izvješća su poprilično netransparentna. Talijanska unija je izdavač La Voce del popola i taj bi list trebao pratiti aktivnosti svih Talijana, no u potpunosti je pod kontrolom Radina i u službi stvaranja njegovog kulta ličnosti! Zbog njega sam imao i velikih neugodnosti u kampanji, a ministar Hasanbegović mu se zamjerio kada je zbog sumnji u netransparentno trošenje novca, smanjio sredstva iz Ministarstva kulture namijenjena izdavačkoj kući Edit i La Voce del popolu. Zato je Radin sada protiv njega! A nije nikakva tajna da se tamo nenamjenski trošilo i da je bilo afera s karticama i nepotizma…”.

Kao predsjednika Kluba nacionalnih manjina Furio Radin je u Saboru izjavio: „Židovima, Romima, Talijanima i Nijemcima provedeno etničko čišćenje u 2. svjetskom ratu, a Srba u prvoj polovici devedesetih“.

Bio je potpisnik Deklaracije o nesnošljivosti, koju su donijele nacionalne manjine u Hrvatskoj: „Mnogi pripadnici nacionalnih i drugih manjina osjećaju povećanu nesigurnost i nelagodu zbog ponovnog proizvođenja straha i netolerancije u posljednje vrijeme u Hrvatskoj i zato u njihovo ime i kao njihovi zastupnici tražimo solidarnost i pomoć svih odgovornih institucija, a u prvom redu institucija Hrvatske vlade, institucija Evropske unije i institucija civilnog društva“, dio je Deklaracije od 17. svibnja 2015. godine.

Hrvatska država je dobro zbrinula obitelj Radin, supruga je bila predstojnica (2004-2012) Ureda za ravnopravnost spolova a od 2012. godine (imenovana na tajnom dijelu sjednice vlade Zorana Milanovića) do danas je ravnateljica Ureda, znači 14 godina na državnim jaslama. Kći, Petra Radin je režirala umjetnički program vojnog mimohoda 2015. godine.

Na zadnjim predsjedničkim izborima je odbacio prijedlog Siniše Tatalovića, savjetnika predsjednika Ive Josipovića da izborni zakon treba mijenjati pa i ukinuti posebnu izbornu jedinicu za manjine te da manjinskim predstavnicima treba oduzeti pravo glasovanja prilikom izglasavanja proračuna ili pitanja povjerenja vladi. Rekao je da bi u tom slučaju predstavnici manjina bili „zastupnici za otpad“.

Furio Radin je protiv referenduma o promjeni izbornoga sustava jer bi to moglo dovesti do ukidanja privilegija koje on ima. Sramotno je da je osoba koja je protiv suvereniteta Republike Hrvatske potpredsjednik Sabora. Vjerodostojno, zar ne?

Zbog istarskog parazita i sličnih treba mijenjati izborni sustav i omogućiti da narod odlučuje o svojoj sudbini a ne takozvani predstavnici manjina koji djeluju protiv suvereniteta RH, koji ucjenjuju i vrijeđaju.

Zbog ovakvih mladi ne vide svoju budućnost u Hrvatskoj!

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno