Poveži se

Društvo

Porez na nekretnine je krađa! Evo i zašto…

Objavljeno

- datum

Što je porez?

Mnogi su ljudi kroz povijest govorili da je porez cijena koju plaćamo da bismo živjeli u civiliziranom društvu. Ta definicija i drži vodu, ali kada govorimo o cijeni nečega, onda je racionalno govoriti o tome je li ta cijena previsoka za dobro ili uslugu koju dobivamo. S te pozicije, iako je početna definicija točna, ona je istodobno i pojednostavljena.

Kada kupujemo nešto, ne želimo platiti višu cijenu nego što mislimo da nešto vrijedi ili nego što moramo platiti negdje drugdje za istu stvar. Isto je i s porezima. Stoga bi bilo točnije reći sljedeće: “Porezi su cijena koju plaćamo da bismo živjeli u civiliziranom društvu, pod uvjetom da ta cijena nije previsoka za usluge koje dobivamo.”

Danas sve države imaju poreze kojima se financiraju usluge koje država pruža. Međutim, visina poreza se uvelike razlikuje od države do države, baš kao i kvaliteta usluge koja se dobiva za te poreze. Skandinavci su uglavnom zadovoljni plaćanjem velikih poreza jer zauzvrat dobivaju od države mnoge usluge i država se ne miješa u efikasno funkcioniranje tržišnih mehanizama. Dapače, skandinavske države imaju neka od najslobodnijih gospodarstava na svijetu. Druge države, kao npr. Švicarska i Irska, imaju jako niske poreze i istodobno jako slobodnu ekonomiju, i to također funkcionira jako dobro. Porezi su u redu sve dok ne uzimaju više nego što su ljudi i gospodarstvo voljni i sposobni dati za određene usluge države.

Problem se javlja kada su porezi previsoki, država neefikasna i korumpirana tj. ne nudi dovoljno dobru uslugu da bi opravdala visoke poreze, kada porezi guše i izgladnjuju stanovništvo i gospodarstvu te kada umanjuju vrijednost svega što ljudi rade. Tada porez postaje najobičnija krađa.

Kao što ljudi, kada misle da im prodavatelj traži preveliku cijenu za određeni proizvod i uslugu, bez problema traže ili isti proizvod i uslugu po nižoj cijeni, ili kvalitetniji proizvod i uslugu za istu cijenu, tako se po istom principu odlučuju za državu u kojoj će živjeti. To je jedan od elemenata “foot votinga” ili glasovanja nogama, tj. opservacije da se ljudi sele iz jednog sistema u drugi kada detektiraju da ovaj drugi nudi bolje uvjete za život. Ista logika je i kod poreza. Kada ljudi detektiraju da ih država cijedi porezima do zadnje lipe, a zauzvrat ne nudi dovoljno, već primarno ti novci služe da stranačko i rodbinsko uhljebljivanje na teret poreznih obveznika bez realne potrebe, izmišljanjem radnih mjesta, financiranje medija koji niti su čitani niti kvalitetni, a pogotovo nisu neovisni, onda će oni iseljavati iz Hrvatske u zapadnu Europu. I to se očigledno događa.

Promatramo li iz pozicije uloženog i dobivenog, svi porezi u Hrvatskoj su krađa jer su previsoki, jer porezno opterećenje guši i radnike i gospodarstvo, a njima se financira glomazna i neefikasna država, nepotrebni uhljebi po raznim državnim agencijama, županijama, općinama, gradovima, “nezavisnim” medijima, brojne političke stranke i njihovi dužnosnici te neefikasno pravosuđe koje ne sudi po principu “jednaka pravila za sve”, već po principu “stroga pravila za sve osim one koji imaju rodijačke i političke veze”. U situaciji kada imamo poreze koji nas financijski guše, tražiti uvođenje novog poreza, i to na dom, je nemoralno i nepošteno.

Što je uopće porez na nekretnine?

Porez na nekretnine je ideja da ljudi trebaju svake godine plaćati državi određeni dio vrijednosti nekretnine koju su sami kupili, izgradili, u koju su ulagali, koja je njihovo vlasništvo. Ne samo to, već predstavlja i svojevrsno dvostruko oporezivanje jer za svaku nekretninu koja je izgrađena već je plaćen porez u obliku PDV-a na građevinski materijal kojim je nekretnina izgrađena. Kako trenutno PDV iznosi 25%, to znači da je petina vrijednosti svake novoizgrađene nekretnine već plaćena državi i to još nije dovoljno, nego se mora plaćati i godišnji porez na nekretninu u privatnom vlasništvu.

Upotrijebimo li jednostavnu matematiku, sasvim je jasno da porez na nekretnine znači postupnu krađu same vrijednosti nekretnine. Uzmemo li da porez na nekretnine godišnje iznosi 2% vrijednosti nekretnine, dobivamo da na taj način kroz 50 godina država praktički otme cijelu početnu vrijednost određene nekretnine (2% x 50 godina = 100%), i to pod pretpostavkom da se porez neće prilagođavati možebitnom rastu same vrijednosti nekretnine, a u kojem bi slučaju kroz 50 godina platili i više od same početne vrijednosti.

Da, reći će neki, ali i banke naplaćuju kamatu na nekretninske kredite, pa na isti način uzmu i više od početne vrijednosti. Istina, međutim banka je i dala novac da bi kupili/izgradili tu nekretninu. Ne očekujete valjda da vam banka, ili bilo tko, pokloni novac besplatno? Banka vam daje veliku količinu novca u početku kojim kupujete nekretninu, da biste taj novac uvećan za određenu kamatu vratili tijekom vremena. Novac je roba kao i svaka druga i ima svoju cijenu koja tijekom vremena opada zbog inflacije i drugih stvari te npr. milijun kuna danas vrijedi više nego što će vrijediti za 20, 30, 50 godina. Zbog te činjenice, i činjenice da banke nisu socijalne institucije te im je cilj zarada, plaćate tijekom određenog razdoblja novac koji vam je banka dala da biste kupili nekretninu. Banka vam je omogućila da kupite nekretninu i očekuje da joj taj novac vratite uz određenu kamatu.

A što vam je država omogućila da bi opravdala to što ste joj godišnje dužni plaćati određeni postotak vrijednosti nekretnine? Ne samo da vam nije omogućila, već vam je i otežala jer traži da se za sav materijal potreban za izgradnju nekretnine plati i petina vrijednosti državi kroz PDV. Ukratko, porez na nekretnine je plaćanje za nepostojeću uslugu, tj. bez protuusluge za vrijednost koju ste platili.

Po istom principu djeluju i reketari. Reketari će porazbijati lokal koji im ne plaća rekat, a država će oduzeti nekretninu ljudima koji ne plaćaju porez. Niti jedni niti drugi ne nude nikakvu protuuslugu za novac koji zahtijevaju.

Zaključno, svi porezi u Hrvatskoj su krađa sve dok država za visinu poreza koje joj plaćamo ne daje adekvatne usluge. A kako su porezi u Hrvatskoj jako visoki, a država katastrofalno neefikasna i korumpirana, teško je zamisliti da u skorije vrijeme započne opravdavati količinu novca koju otima narodu i gospodarstvu. Kako je sami porez na nekretnine zamišljen tako da država i ne nudi ništa zauzvrat za njega, on će uvijek biti ništa više od obične krađe.

Izvor: liberal.hr

Komentari

Komentari

Društvo

Objašnjenje na koji način upravlja vlada…

Objavljeno

- datum

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Donosimo zabranjeni video: Pogledajte kako Amerikanci slave Hitlera!

Objavljeno

- datum

Povijest nikad nije crno-bijela i ove snimke zorni su dokaz toga

Godine 1939. German American Bund, organizacija Nijemaca u SAD-u, organizirao je skup na 20.000 nacističkih pristaša u Madison Square Gardenu u New Yorku. Kad je Marshall Curry, autor dokumentaraca nominiran za Oscara, naišao na snimku događaja u povijesnim arhivama, bio je zapanjen. Zajedno s Field of Vision, odlučio je prikazati snimke kao opomenu Amerikancima. Kratki film, Noć u vrtu, možete pogledati na kraju članka

“Prva stvar koja mi je pogodila je da se takav događaj može organizirati u srcu New Yorka”, rekao je Curry za The Atlantic. “Osjećao sam se kao da gledam epizodu Zone sumraka u kojoj je povijest imala drukčiji put. Ali to nije bila znanstvena fantastika – bile su to prave, povijesne snimke.”

Umjesto da ga izmijeni u standardni povijesni dokumentarac s pripovijedanjem, Curry je odlučio “čuvati ga čistim i neposrednim, kao kao da ste tamo, promatrate i borite se s onime što vidite.”

“Snimke su toliko snažne, čini se iznenađujuće da nije dio programa povijesti svake srednje škole. Ali mislim da je skup skliznuo iz naše kolektivne svijesti dijelom jer je zastrašujuć i neugodan. Govori o našoj zemlji koju bismo zaboravili. Željeli bismo pomisliti kako su se, kad su se pojavili naciti, svi Amerikanci odmah usprotivili. Ali dok je velika većina Amerikanaca bila zapanjena nacistima, postojala je i značajna skupina koji su gajili nekakve simpatije prema rasističkoj i antisemitskoj poruci. Kada vidite da se 20.000 Amerikanaca okupilo u Madison Square Gardenu, možete biti sigurni da su bili mnogi koji su ih pasivno podržavali”, nastavlja Curry.

“U dijelu govora Fritza Kuhna koji nije u filmu, Kuhn pozdravlja oca Coughlina, čije radio emisije hvale Hitlera i Mussolinija, a imale su doseg od 30 milijuna slušatelja. Henry Ford i Charles Lindberg izrazili su antisemitska uvjerenja. I magnat William Randolph Hearst izjavio je: “Kad god čujete istaknutog Amerikanca kojeg nazivaju fašistom, obično se možete uvjeriti da je čovjek jednostavno odani državljanin koji podržava američki način života.” To su bile ideje koje su, ako ne i univerzalno prihvaćene, smatrane legitimnim stavovima. No, dvije godine nakon ovog skupljanja, Japan je napao Pearl Harbor i Njemačka je proglasila rat protiv SAD-a, a tada je takva vrsta filozofije postala neprihvatljiva. Kad su nacisti počeli ubijati američke vojnike, počeli smo uklanjati činjenicu da su Amerikanci ikada dijelili njihovu filozofiju. Na kraju, Amerika se udaljila od nacista, ali ovaj je skup podsjetnik da stvari nisu morale tako završiti. Da Roosevelt nije bio predsjednik, da Japan nije napao, moguće je da bismo prošli bez ulaska u rat. A da nacisti nisu ubijali američke vojnike, je li moguće da njihova filozofija ne bi postala takav tabu?”, dovršava Curry.

Izvor: Express.hr

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

EKSKLUZIVNO: Tajni govor Ante Josipovića 30. studenog 1971. pred Titom u Karađorđevu

Objavljeno

- datum

IVO JOSIPOVIĆ više puta je izjavio da mu se otac Ante Josipović 1971. godine povukao iz politike. Ivan Zvonimir Čičak često je podsjećao da je Ante Josipović 1971./1972. naglo počeo napredovati u karijeri što govori o njegovu političkom opredjeljenju i povjerenju tadašnje komunističke vlasti u njega samoga.

Čičak je dvaput osjetio moć Ante Josipovića. Kao studenski vođa Hrvatskog proljeća završio je na robiji, a jedna od važnih figura u njegovom progonu bio je Ante Josipović. Drugi put dogodilo se to 2010. godine. U Jutarnjem listu dobio jeotkaz nakon što je napisao da je otac aktualnog predsjednika 1972. progonio pripadnike Hrvatskog proljeća.ante-josipović-150x150[1]

Otkaz je dobio jer je napisao da se Ante Josipović “kao predstavnik Partije nalazio na čelu Komisije koja je provodila u djelo liste za odstrel koje je radio Bakarić”.
U kolumni objavljenoj  6. veljače 2010. govoreći o olovnim vremenima 1972. Čičak je ustvrdio: ‘U prvih šest mjeseci 1972. iz Saveza komunista je isključeno oko 1150 članova. Glavni naredbodavac je bio Vladimir Bakarić, a glavni egzekutor za izbacivanja, hapšenja i pripreme optužnica bio je Ante Josipović, otac novog predsjednika Ive Josipovića.

Ante Josipović je bio kadrovik za izbacivanje, hapšenje i optužnice protiv proljećara. Inače, to je bilo vrijeme općeg progona prohrvatskih kadrova, a tim je progonom 3200 ljudi završilo u komunističkim zatvorima, a preko 200 tisuća protjerano je s posla.“

Prof. dr. Zdravko Tomac više puta je naglasio da je Ante Josipović  bio vrlo važna osoba u Karađorđevu na sastanku Tita s tadašnjim hrvatskim političkim vodstvom. Tomac kaže da je „Ante Josipović otišao u Karađorđevo kao Hrvat, a vratio se kao Jugoslaven“.

Na sjednici u Karađorđevu omjer pristalica za Savku bio 12 prema 8. U vlaku od Karađorđeva do Zagreba, Ante Josipović je promijenio svoje mišljenje i stao protiv Savke. Tada je Ante Josipović ispred Izvršnog biroa CK SKH imenovan na čelo „Kordinacione radne grupe” kojoj je zadatak bio ispravno informirati javnost o tijeku i činjenicama karaktera istraga i pripremanju suđenja “proljećarima”.

Redakcija Maxportala u posjedu je govora koji je Ante Josipović, otac Ive Josipovića, održao u Karađorđevu na sastanku tadašnjeg hrvatskog političkog vodstva (Sabor, Vlada, CK SKH) s Josipom Brzom Titom i njegovim suradnicima iz političkog, vojnog i obavještajnog vrha.ANTE 1 - odrezano

U Zagrebu je Ante Josipović na čelu Ideološke komisije CK SKH. Među proljećarima se počelo se govoriti o „Josipovićevom popisu“. Ako se netko se netko našao u njegovoj bilježnici značilo je to praćenje, istragu, optužnicu, suđenje i progon. Gubitak posla, zatvor, i, kao krajnja mjera, egzekucija.

Deset mjeseci nakon govora Ante Josipovića pred Titom u Karađorđevu Stjepan Ševo, supruga mu Tatjana i devetogodišnja kći Rosemarie okrutno su ubijeni kraj Venecije 24. kolovoza 1972. godine. To ubojstvo predmet je istraga pravosuđa dvije europske države, a kao mogući naredbodavac ubojstva spominje se Ante Josipović, tadašnji čelnik Ideološke komisije CK SKH.

Pogledajte što je Ante Josipović rekao Titu:

 

Izvor: MaxPortal/D. Lukić

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.