Connect with us

Društvo

POČELO JE: Ubijen prvi novinar koji je otkrio što nam se sprema!

Objavljeno

- datum

Kanadski novinar i istraživač Serge Monast prvi je upozorio na projekt Blue Beam poslije režirane svjetske ekonomske i političke krize, još sredinom devedesetih, a onda iznenada preminuo pod sumnjivim okolnostima.

Plan traje četiri koraka, a konačni rezultat trebao bi biti konačan i potpuni uspostava novog svjetskog poretka, s novom vjerom – u antikrista.

U 21. stoljeću gotovo ništa nije nemoguće. Nije ni lažna Apokalipsa. Istodobno, mnogi internetski izvori tvrde da govore o projektu NASA Blue Beam.

Prvi je na navodni projekt upozorio novinar i istraživač Serge Monast (1945-1996), čija su djela o masonskim teorijama zavjere i novom svjetskom poretku i danas veoma popularna i citirana.

Monast je, ne mogavši ​​”tek tako” širiti svoju istinu, osnovao Slobodnu novinsku agenciju (AIPL, l ‘Agence Internationale de Presse libre), koja je objavljivala njegove radove i upozoravala na opasnosti koje prijete od svjetske vlade.

Svoju prvu priču o Plavoj zraci objavio je 1994., a 1995. i svoj najobimniji rad “Protokoli Toronta 6.6.6” (Les PROTOCOLES de Toronto (6.6.6), pisan po uzoru na “Protokole sionskih mudraca”, gdje je naveo da se skupina Mason 6.6.6 priprema, u roku od 20 godina, da preuzme prvenstvo i uspostavi novi svjetski poredak i kontrolira umove pojedinaca.

Tijekom 1995. i 1996. Monast se žalio da ga progoni policija i vlasti – za sudjelovanje u “mreži zabranjenih informacija” i bojeći se za njegov život. U rujnu 1996. godine kanadska je vlast zaplijenila dvoje djece zbog obrazovanja kod kuće, a ne u državnim školama.

Kasnije u prosincu, nakon noći provedene u pritvoru, umro je kod kuće, službeno od infarkta, iako do tada nije patio od srca. Monaovi simpatizeri danas tvrde da je smrt zapravo nasilna i izvedena psihotronijskim oružjem – kao što je već uobičajeno s novim svjetskim poretkom.

Arheologija u službi Antikrista

A što je napisao Serge Monast sredinom devedesetih godina? Kada nepristran promatrač promatra kako je svijet u međuvremenu došao – njegova teorija ne izgleda nemoguća ili nimalo nemoguća – neizvediva …

Tehnologija općenito postoji, još uvijek nedostaje (da li?) Dosta umova za bolest da ga upotrijebite ….

Mnogi danas citiraju Monastove radove, i nekako dodaju neke svoje, a iz svega toga izvodimo najčešće tvrdnje. Sve u svemu, navodni projekt Blue Beam bio je dizajniran da lažira drugi dolazak Mesije i odvija se u četiri “koraka”.

Prvi korak uključuje potresanje temeljnih uvjerenja o dolasku čovjeka, vjerske doktrine i cijele filozofije života. Čini li vam se to kao težak zadatak za vas?

Prema Monastu, to je više nego izvedivo (pogotovo kada se uzme u obzir da je znanost od Monastovog doba dalje napredovala).

Navodno svjetska vlada lako može izazvati potrese na odabranim strategijskim lokacijama (što im je, nažalost, omogućio svojim pronalascima naš Nikola Tesla …), gdje će “slučajno” biti otkriveni drevni, do sada “izgubljeni” arheološki dokazi koji će dovesti u pitanje sve interpretacija velikih vjerskih doktrina.

Prema Monastu, priprema za to već je učinjena kroz različite dezinformativne medijske kampanje i znanstvene fantastike o stranim civilizacijama i tehnologijama.

“Posađene” krivotvorene dokaze otkriti će arheolozi koji će sugerirati da, ma o kojoj se religiji i kulturi radilo, novi nalazi dokazuju da su vjernici bili “prevareni” tokom tisuća godina. Većina ljudi bi to sumnjao u njihova prethodna temeljna uvjerenja u Boga, biblijske i druge verzije Sudnjeg dana.

Korak dva podrazumijeva da se laserska svjetla i zvukovi koriste za projekt briljantne i potpuno fiktivne “programske emisije” na nebu. Neki u vezu s ovim dijelom plana dovode i chemitrailse (o čemu smo pisali više puta), kemijske tragove aviona koji, osim što nas truju, nebo čine bijelim ili sivim, što je idealna pozadina za ove projekcije – kao kino platno.

A što će biti tematika svemirske predstave velikih razmjera? Osim slika NLO, sa trodimenzionalnim optičkim hologramima i posebnim zvucima, našao bi se tu i religijski “dodatak”: različite slike za različite dijelove svijeta – u skladu sa dominirajućim religijskim nacionalnim vjerovanjima na tom području.

“Božji” glas može se čuti na nekoliko jezika (to će se postići emitiranjem na vrlo niskim frekvencijama pomoću HAARP kompleksa). Sve ovo biće simulacija Apokalipse, tokom koje će svim narodima biti prikazane ciljane scene (za kršćane – biblijske).

Očigledno su napravljeni uređaji koji mogu podići velik broj ljudi (Uznesenje), a ti ljudi više neće biti vidljivi na Zemlji. Prema Monastu, uvod u njega je “vježba” s navodnim otmicama ljudi od strane vanzemaljaca. Računala će koordinirati satelite koji će projektirati slike, a software za reprodukciju je spreman već dugo vremena.

Uz računalnu animaciju i odgovarajuće zvukove, sljedbenici različitih vjera vjerovat će da se njihov spasitelj vratio. I onda projekcije Krista, Muhammeda, Buddhe, Krišne … – sjedinite se u jedan – jedan Bog.

Taj “bog”, smatra Monast, bit će upravo antikrist, koji će dodatno pojasniti da su različite svete knjige pogrešno razumijevane i tumačene (za što bi čovječanstvo već trebalo biti pripremljeno prvim korakom Projekta), a da je stara religija kriva za to što su  ‘Braća’ i narodi  međusobno ratovali.

Dakle – stare religijske doktrine treba ukinuti da bi se otvorio put za svjetsku religiju novog doba, sa novim “bogom” – antihristom.

Mozak na udaru

Ova predstava bi, po planu, rezultirala nestajanjem društvenih i vjerskih razlika, a narodi bi se optuživati ​​međusobno za dotadašnje “zablude” u pogledu religije, što bi predvodili milijuni vjerskih fanatika.

Monast tvrdi da će, ni manje ni više – službeno Ujedinjene Nacije uvesti religiju novog doba, a sve to uz Bethowenovu Odu radosti.

Treći korak jeste da se određene vizije projektiraju u ljudske umove tako da izgleda da se radi o vlastitoj ideji svakog pojedinca da ga je kontaktirao osobno BOG. Ovo je moguće koristeći EL F, VLF, LF valove (i skalarne valove), koji utječu na moždanu aktivnost tako da osoba čuje Boga osobno kako razgovara s njim.

Nije nepoznato da već postoji interaktivni računalni sustav sposoban za miješanje “svojih” ideja u vaše prirodno razmišljanje, tako da ne možete vidjeti razliku. Sve u svemu, većina ljudi će znati “u srcu” točno ono što Bog treba da vjeruje. “Bez univerzalnog vjerovanja u religiju njezina doba, uspjeh novog svjetskog poretka bit će nemoguć”, piše Monast.

Korak četiri podrazumijeva elekronski inducirane natprirodne pojave, ukratko – radit će se na tome da čovječanstvo povjeruje da je invazija vanzemaljaca upravo započela u svakom većem gradu na planeti, što će sve koji posjeduju nuklearno oružje natjerati da ga aktiviraju ili bar – otvoreno stave u pripravnost. Svijet će biti na rubu nuklearnog uništenja, ali – nikad neće doći do napada.

Međutim, ova krajnje opasna situacija bit će razlog za sve nacije da se ujedinjuju i razoružaju pod okriljem UN-a. Uzgred, ovo će učiniti da kršćani povjeruju da do napada nije došlo samo zato štu su neke druge, blagonaklone vanzemaljske snage došle da spase “dobre” ljude na Zemlji od brutalnog sotonističkog napada “loših” svemiraca.

A onda dolazi finale – takozvana “noć od tisuću zvijezda”.

Po Monastovom prikazu, svi koji budu stajali na putu novom svjetskom poretku, biće uhićeni, ubijeni ili proglašeni “nestalim”, a sve pod maskom predstojećeg Biblijskog Uznesenja. Iako su navodni “spasitelji (dobri vanzemaljci) stigli – to ne znači da je bitka dobivena, već je potrebno osigurati potpuno jedinstvo da bi čovječanstvo preživjelo.

A kako bi se to postiglo, objašnjava Monast, stvorena je posebni “light show”. Tijekom jedne ili dvije noći koristit će se psihotronički i drugi uređaji – za izradu natprirodnih, sotonskih slika u ljudskim umovima; mnogi će vidjeti duhove, ući u stanje bliske ludosti, što će izazvati globalnu paniku, samoubojstva, ubojstva, nemire itd.

Poslije “noći tisućite zvijezde”, također poznate kao “noć tisuću zvijezda”, čovječanstvo će biti spremno prihvatiti bilo kojeg novog “mesiju” koji bi ponovo uspostavio red i mir, makar to sve nas koštalo osobne slobode.

Uvod – lažna svjetska kriza

A kada će se to sve dogoditi?

Monast je govorio o nekih dvadesetak godina (krajem 1995), a, kako objašnjava, prvi indikator da je tu početak provođenja plana biće – promjena novčanog sustava.

Ovaj dio pripreme za to će se održati u dvije faze.

Prva faza podrazumijeva kreiranu ekonomsku krizu (to se, slaže se većina, već dogodilo 2008, a nedavno je svijet “zamalo” protresla još jedna, kada je bilo govora o mogućem bankrotu Amerike).

Sve u svemu, kriza će dovesti do “potrebe” da se dolar promijeni u novu valutu – jednu koja će biti korištena u SAD, a druga u ostatku svijeta. A onda će, prema Monastu, biti izrežirana još jedna kriza koja će u potpunosti riješiti probleme.

Ova druga kriza navodno će se pojaviti zbog brzog povećanja korupcije, prijevare i krivotvorenja novca. Sve će se jednostavno riješiti činjenicom da će svijet biti “oslobođen” gotovinom, a cjelokupni financijski sustav bit će premješten na računalo.

Na taj će način novi svjetski poredak moći pratiti sve novčane transakcije i lako saznati što želi znati. Praćenjem novca jednostavno će biti moguće otkriti potencijalni problem i izazivača, te ih eliminirati. Vjerojatno to ne treba razjasniti, ali anonimna gotovina znači slobodu i zato ga jednostavno treba ukloniti kako bi imala potpunu kontrolu.

Eto … Tako piše Serge Monast, a “premijera” predstave po mnogima je bila zakazana za 21. prosinac 2012 (da li bi to značilo i da je čitava priča o značenju Majanskog kalendara rezultat manipulacije?), Ali je datum pomaknut za nekoliko godina.

Vjerojatno većina toga radi kao znanstvena fantastika, međutim – zašto ne? Tehnologija postoji, luđaci gladni moći, također postoje “od svijeta i vijeka”, manipulatori postoje … Ništa nije nemoguće.

Izvor: OVDJE

 

Komentari

Komentari

Društvo

DONOSIMO DOKUMENTE: Ovi su ljudi bili odgovorni za ratne zarobljenike 1945. godine

Objavljeno

- datum

Ovi su ljudi bili odgovorni za ratne zarobljenike 1945. godine.

DOKUMENTI!

Izvor: Službena stranica Romana Leljaka

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Praljak je isprao presumpciju grijeha naroda koju mu je nametnuo “u šarmantnoj pozi moderni poganac kojeg najmio stranac, da nam metne lanac…”

Objavljeno

- datum

Svim tim crvenim, zelenim i žutim, pogancima, koji ni čašu vode ne bi za svoj narod popili, poručujem: nećete nas zaustaviti, niste ni prije. 

Urednica mi je dala zadatak. “Napiši osvrt na komemoraciju u Lisinskom. Ti si Hercegovac, ti nisi bio tamo samo na radnom zadatku”, rekla je. Nisam siguran da ću pronaći riječi kojima bi mogao opisati ono što sam osjećao tada jer Slobodan Praljak nije samo veliki general. On je prije svega ljudina, simbol slobodnog Hrvata u BiH. On je ono što bi mnogi od nas htjeli biti. Rekao je jedan prijatelj: “Praljak je posljednji aristokrat, renesansni ratnik. Pjesnik, filozof. Čovjek koji danas ratuje jer mora, sutra neprijatelju daje ruku pomirenja i pomoći jer želi”.

No, ono što me iznenadilo na komemoraciji bili su pogledi generala. Iz djetinjstva ostala mi je slika hrvatskih generala kao mrkih, namrgođenih osoba. Ne znam, takav bi general trebao biti.

Na komemoraciji generali su sjedili jedan uz drugog. Svi s osmjehom i suzama u očima. I nije to bio osmijeh, kako je zlobno primijetio jedan kolega, jer su u središtu pozornosti opet.

Kao da generali ne bi u središte medijske pozornosti mogli s puno manje troška i truda doći. Sjetimo se samo admirala Loše i njegove nespretne izjave u našem portalu  i kakvu je medijsku pozornost dobila. Ma kako nepotrebno po mom mišljenju bila.

Ne. bio je to osmijeh zbog pobjede. Još jedne nevjerojatne i velike pobjede koju su ponovno ostvarili ti sada, neka se ne naljute, starci, umirovljenici.  Njihove su pobjede razlog zbog kojih danas živimo svoj na svome, a koje takvi zlobnici vole ponižavati i ponižavaju jer liječe svoje sitne frustracije i jed koji nose sa sobom.

Kao i neki političari koji su jedva dočekali moment da mogu po televizijama i medijima oduzimati odličja osobama zbog kojih danas imaju priliku sjediti u Hrvatskom saboru. Ponizuju jer sami nisu htjeli izvršiti građansku i domoljubnu dužnost kad su mogli. Ali kao što Anto Kovačević voli često kazati: “puno više političara i novinara je izgubilo Jugoslaviju, nego dobilo Hrvatsku”.

U jednom trenutku, sad uopće ni ne znam kojem, počeo sam plakat na komemoraciji. Je li govorio Sopta ili Vitez, ne znam. Nije to bio toliko plač koliko par suza. Nisam odgojen da plačem u javnosti. I nije to bilo iz tuge, te suze su istekle onaj dan kad je Praljak uzeo sebi život. Bilo je to iz, kako je general Šiljeg rekao, a u nedostatku mojih riječi koristim njegove, zbog osjećaja uzvišenosti.

Da, komemoracija je bila uzvišena jer je simbol pobjede čina jednog čovjeka koji je žrtvovao svoj život kako bi nevinost jednog naroda živjela.

Svojom žrtvom Praljak je isprao presumpciju grijeha jednog naroda koju nam je nametnuo “u šarmantnoj pozi moderni poganac kojeg najmio stranac, da nam metne lanac.Taj klatež, što o pravdi blebeće koji za korist tuđu laže, kleveće.”

Kojeg nam je nametnuo i još pokušava nametnuti nekakav madrac koji bi htio postati mudrac i njima slični sitni ljudi koji poradi osjećaja superiornosti kojeg bezrazložno imaju, žele nametati istine i pravde za nešto što su jedino na televiziji gledali.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu” je rečenica koju treba ponavljati svim tim pogancima, madracima, zlobnicima, koji ne znaju koji i koliki prkos je narodu Herceg Bosne, iz kojeg je potekao i Praljak, omogućio preživljavanje stoljećima u neprijateljskom okruženju.

Zahvaljujući tom prkosu izrasli smo na kamenu i prehranili se korovom. I onda kad smo tisućljetni san, kojeg su nam babe i majke mlijekom prenijele dosanjali, da živimo slobodni u svojoj domovini, na svom kamenu, napokon i doživjeli, našle su se sitne duše, još sitniji ljudi, frustrirani, nesposobni osjetiti pripadnost i sreću zbog te pripadnosti, taj san nam pokušavaju sada oduzet.

Njima je ta rečenica oduzela sve. Jer tom rečenicom i tim činom njima je oduzeta ta njihova lažna superiornost, a nama koji ostajemo, upalila je zaspalu vatru da se borimo jače. Da stanemo jedan uz drugog više. Praljak je napravio čin kojeg su stari Rimljani ‘devotio’. Kad je vojska bila umorna i kada je posustajala na bojnom polju zapovjednik bi se oprostio od vojnika i prijatelja i naoružan bi se bacio u najveću bitku pokušavši vratiti vojnicima hrabrost i samopouzdanje. 

E pa s tim osjećajima, isprepletenim, ponosno i nepokolebljivo izašao je jedan Hercegovac iz te dvorane. Sa suzom u oku i nadom na srcu kako će jednog dana doći slobodan na svoje.

A onima koji su pokušali i pokušavaju, tim crvenim, zelenim i žutim modernim pogancima, koji ni čašu vode ne bi za svoj narod popili, poručujem: nećete, niste ni prije. 

Autor  Marijan Opačak/direktno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

NE RATIFIKACIJI SPORAZUMA O GRANICI NA KLEKU!

Objavljeno

- datum

Zadnjih mjeseci svjedoci smo nesmiljenom medijskom udaru bošnjačkih predstavnika u Vladi BiH protiv izgradnje Pelješkog mosta. Budući da je Pelješki most na hrvatskom teritoriju, te je izgradnja već odavno dogovorena bez protivljenja Bošnjaka, jedini razlog ovakom postupanju jest zapravo postavljanje još jedne njihove zamke hrvatskoj Vladi i narodu. Silnim pritiscima u neodobravanju gradnje Pelješkog mosta maliciozno se zapravo želi preveslati hrvatska Vlada mašući joj u jednoj ruci s privolom, a u drugoj ruci Sporazumom o granici iz 1999., a nudeći jedno za drugo: SUGLASNOST ZA GRADNJU UZ POTPIS SPORAZUMA.

Sada je ponovno trenutak kazati NE! Sve ostalo bila bi veleizdaja i prodaja hrvatskog teritorija i nacionalnih interesa. Apetiti za posezanjem hrvatskog morskog teritorija ohrabreni su kompromitiranom arbitražom u Savudrijskoj vali, a možemo očekivati da će i eskalirati zbog recentnih odluka iz Haške sudnice. Privremeni režim granice na moru između Hrvatske i BiH, odnosno dviju općina u tim državama, obiju većinski naseljenih Hrvatima, određen je 1999. godine. Sporazum o privremenoj granici potpisali su Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. Međutim, do ratifikacije nikada nije došlo. Razlog je što su Bosni i Hercegovini pripisani vrh poluotoka Kleka te Veliki i Mali školj u Malostonskom zaljevu temeljem jedne katastarske krivotvorine iz 1974. godine. Velikim propustom takva granica stajala je u prijedlogu pregovaračkog tima RH. Bošnjačka strana drži se tog neratificiranog dokumenta, koristeći se krivotvorinom kao temeljem za daljnje svojatanje hrvatskog mora i ometanje kopnenog spajanja teritorija RH Pelješkim mostom.

>> Sarajevski geodet je 1974. godine krivotvorio granicu

Autori knjige Hrvatska granica na Kleku iz 1999. Stjepan Ćosić, Niko Kapetanić, Pero Ljubić i Nenad Vekarić sustavno su obradili činjenice o granici na Kleku. Granica između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske prema Badinterovoj komisiji utvrđena je na dan 25. lipnja 1991., a ona je identična avnojevskim granicama koja je utvrđena prema stanju u trenutku sloma Austro-Ugarske Monarhije 1918., odnosno na Berlinskom kongresu 1878. Svi hrvatski parlamentarci dobili su knjige o granici na Kleku na saborničke stolove, koja jasno i argumentirano iznosi činjenice izvan obavještajnog okruženja čudnovatih komisija, od one 1974. pa sve do 1999., predvođenih tadašnjim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem. Smatramo kako bi se akteri tadašnje komisije (1999.), koji su zapravo podmetnuli dokument pokojnom Predsjedniku Tuđmanu, trebali prozvati i primjereno kazniti radi izdaje nacionalnih interesa. Identična situacija, dogodila se ponovno u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, ali se srećom i tada odustalo od ratifikacije. I tad kao i prvi put, velikim dijelom zahvaljujući dubrovačkim intelektualcima (Čosić, Kapetanić, Vekarić) koji objavljuju 2012. drugu knjigu „Prijevara ili zabluda: problem granice na području poluotoka Kleka“, dopunjujući je s dodatnim dokazima koji osporavaju graničnu crtu na području poluotoka Kleka i Malostonskoga zaljeva kako je ona određena Sporazumom Tuđman-Izetbegović iz 1999. Naime, takvim bi rješenjem Hrvatska bila oštećena za oko 10 km² mora te ostala bez dva otočića (Velikog i Malog školja) i vrha poluotoka Kleka. Iz toga je proizašlo i pogubno razgraničenje na moru koje je napravio Hidrografski institut u Splitu, a što bi također mjerodavne institucije trebale ispitati. Nedopustivo je da takva granica uopće stoji ucratana u državnim geodetskim kartama kao status quo. Ovaj slučaj potvrđuje tezu o tome kako je Hrvatska, po uzoru na neke druge države u Europi, trebala provesti lustraciju.

Plan prodora Bošnjaka na Jadran iz 1993. danas se ostvaruje metodom specijalnog rata po pitanju razgraničenja na Kleku i Neumu. Još uvijek je na djelu ponižavanje i poništavanje političke nazočnosti hrvatske komponente u Federaciji, dok bošnjačka politička elita na agresivan način želi ostvariti svoje ciljeve, otimajući hrvatsku baštinu u Bosni i Hercegovini.Nitko se ne pita kako hrvatski starosjedilački narod kao navodni treći konstitutivni narod ne bi trebao jasno izraziti svoj politički stav po pitanju razgraničenja, jer ovdje bošnjačke komponente uopće nema, pa potom svoje stajalište uskladiti na federalnoj razini. Pitamo se kako to da hrvatska država i narod koji su udomili stotine tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, junačkom akcijom Oluja spasili od pokolja stanovništvo Bihaća i šire okolice, i napravili još mnogo dobrih i milosrdnih djela, može biti tretiran kao neprijatelj. Hrvatski narod koji je pomogao naoružati iste i pružati liječenje u splitskoj bolnici tako postaje agresorom. Tadašnji predsjednik Turske Süleyman Demirel došao je odati počast na pogrebu Predsjednika Tuđmana i time izrazio zahvalnost za sve što je Hrvatska u ratu učinila za Bošnjake i BiH. Samo ta činjenica dokaz je protiv iskonstriurane i nakaradne Haške formulacije UZP-a koju već sada obilno koristi bošnjačka politika.

Niti u jednom napisu muslimanskih političara po pitanju Pelješkog mosta nema note razuma, jer očito i dalje Hrvate u Bosni i Hercegovini tretiraju kao „običnu raju“. Kada se sve sabere, valja jasno postaviti pitanje o tužbi Međunarodnom sudu zbog podmetanja krivotvorenih dokumenata 1974., i okrenuti cijelu priču. Gdje je tu politika čistih računa? Treba pitati predstavnike Federacije, gdje ide kanalizacija iz Neuma i koliko Republici Hrvatskoj plaćaju odvođenje otpadnih voda u Mljetski kanal, odnosno poštuju li režim u Malostonskom zaljevu kao posebnom rezervatu prirode. S obzirom da BiH već ima plan otvaranje luke s operativnom obalom u dužini od 250 m u Malostonskom zaljevu, čini se da tomu nije tako. Morski teritorij Bosne i Hercegovine ima status „zatvorenog mora“ (lat. mare clausum) i zapravo pravo slobodne plovidbe samo na za to određenom koridoru. To je povijesna činjenica i tu činjenicu trebaju jednom shvatiti i prihvatiti, jedino ako hrvatskim strukturama ne bude drukčije naređeno, a to je već u domeni veleizdaje nacionalnih interesa.

Nebrojeno smo puta ponovili, a i prvi iznijeli u našoj javnosti: Pelješki most je geostrateški najvažniji infrastrukturni objekt Hrvatske i EU-a u ovom trenutku. Sve dok se Hrvatska teritorijalno ne poveže dotad je Dubrovnik enklava. Paradoksalno je da se ubrzano uređuju granični prijelazi koji su našom (?) odlukom predviđeni duboko u teritorij Hrvatske, a povezuju sa svijetom one (BiH, Trebinje) koji su prvi bacili granate na Dubrovnik i opustošili ga. Pitamo se kome treba granični prijelaz na Brgatu? Odavno je trebao biti zatvoren!

Zbog toga, nemojmo dopustiti da se prijevare iz povijesti ponove. Razgraničenja treba, kako u ovom slučaju tako i na ostalim našim neriješenim graničnim pitanjima, riješiti što prije, ali ne temeljenim na falsificiranim dokumetima i arbitražom gdje su dobitnici bolji lobisti i prijatelji, već na međunarodnim sudovima kvalificiranim za takva pitanja.

Udruga Pelješki most

Glavni odbor

Dr. sc. Mirna Batistić

Dr. sc. Vinicije Lupis

Prof. dr. sc. Nenad Jasprica

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.