Connect with us

Društvo

PLENKOVIĆ će u predsjedničke izbore, no glasači HDZ-a birat će KOLINDU, jer vide da je Plenković anti-HDZ i anti-Tuđman!

Objavljeno

- datum

Nakon što je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović napokon u dva navrata javno rekla istinu o stanju u Hrvatskoj, upozorivši da je stanje u zemlji alarmantno, da Hrvatska izumire, da mladi masovno iseljavaju, većina ne živi dobro, gospodarski nazadujemo, a da reformi nema i, prema svemu sudeći, neće ih ni biti…, iznenađujuće je da su, umjesto da pozdrave takav istup, gotovo svi mediji i analitičari ‘popljuvali’ predsjednicu, predvidjevši joj poraz na izborima. I to zato – jer je rekla istinu?!

Jedino je kolumnist Večernjeg lista, Borislav Ristić, u tekstu pod naslovom: ’Hoće li Pupovac biti HDZ-ov predsjednički kandidat?‘, ukazao na taj apsurd, primijetivši da: ‘Čim netko u Hrvatskoj kaže istinu – lokalne vidjelice i znalci predviđaju mu skoru propast’ – prenosi Damir Kramarić u dnevno.hr.

”Kod nas se od istine strada, isplate se samo laž i prijetvornost. Čini se kao da instinktivno njegujemo mudrost pretvaranja straha u vrlinu. A istinu reći nije nikakav problem, pa još može čovjeku i koristiti, jer tada imaš na svojoj strani stvarnost kao saveznika koji radi sve za tebe”, piše u svojoj kolumni Borislav Ristić, dok su i Nino Đula u Jutarnjem i Žarko Puhovski za više portala i Ivana Petrović na Nov TV…, kao i mnogi drugi ‘analitičari’, kritizirali predsjednicu, proglasivši istup u kojem ona daje točnu dijagnozu stanja u Hrvatskoj – kratkovidnom glupošću i velikim njezinim ‘autogolom’!

Kako to da Predsjednica govori ovako otvoreno?

Zašto su gotovo svi mediji i analitičari popljuvali Kolindu Grabar-Kitarović, iako je napokon rekla istinu? Zar je ulizivanje i prijetvornost, odustajanje od istine i vlastitog mišljenja, od borbe za opće dobro te svrstavanje uz korumpiranu uhljebničku ‘elitu’ postalo opće poželjna stvar, vrlina, a ne mana? I konačno, zbog čega je hrvatska predsjednica odjednom odlučila govoriti kritički, otvoreno i bez rukavica?

Na sva ta pitanja odgovore smo pokušali dobiti u razgovoru s dva poznata analitičara međunarodnih odnosa, odnosno politička analitičara.

”I ovdje moramo poći od žalosne činjenice da su u hrvatskom društvu blokirane sve stvaralačke snage i institucije države. Agrokor je vrh te ledene sante. Zbog stanja u Agrokoru, Hrvatskoj prijeti gubitak gospodarskog i svakog drugog suvereniteta. No, premijer Plenković i dobar dio njegovog tima poslušnici su Bruxellesa  i Junckera, odnosno bruxelleske ‘Kule babilonske‘. Najbolje taj odnos prikazuje Junckerovo štipanje Plenkovića i njegov dodvornički osmijeh na tu neugodnu gestu. Znano je, pak, da se iz ‘Kule babilonske’ pomoću dekreta oduzima suverenitet država, a Plenković spremno provodi tu antihrvatsku politiku. Postoje, s druge strane, države koje vode suverenističku politiku. To su, primjerice, države  takozvane ‘Višegradske skupine‘. Netko tko zastupa hrvatske suverenističke interese trebao je napokon javno reći da je vrlo opasno što iz Hrvatske iseljava toliko mladih ljudi, jer nam odlazi najvitalniji dio populacije. Upravo to je rekla hrvatska Predsjednica, a taj njezin istup mediji su proglasili velikim promašajem! No, sve činjenice govore da su isti ti mediji u službi antihrvatske politike. Naravno da su onda napali hrvatsku predsjednicu, kada je ona rekla istinu”, naglašava geopolitički analitičar i strateg Davor Domazet Lošo.

Dodaje potom da je Kolinda Grabar-Kitarović ispravno ukazala na sustavno vođenje antihrvatske politike te da je to bio dobar, a ne loš potez.

”Plenković je otišao toliko daleko da je predsjednici zabranio govoriti! U suprotnom , kaže on, ona neće dobiti mandat od HDZ-a na sljedećim izborima! No, premijer Plenković tu je jako pogriješio, jer on ne može sebe poistovjetiti s HDZ-om. Plenković nije HDZ i biračima je to vrlo jasno. Obilazim zadnjih tjedana mnoga mjesta u Hrvatskoj, pa znam kako ljudi dišu. Oni će podržati Kolindu, ako nastavi ovako govoriti, a ne Plenkovića! Vide ljudi da je Plenković anti-Tuđman i anti-HDZ. Da nije, ne bi bio s HNS-om i ne bi ga ucjenjivao Milorad Pupovac. Plenkovićev stav je posve pogrešan. Ako predsjednica nastavi biti glas razuma, HDZ-ovi glasači glasovat će za nju, a ne za onoga kojega Plenković odredi”, naglašava admiral Domazet.

Na pitanje kako komentira najavu iz nekih krugova da bi se i sam Plenković mogao kandidirati na predsjedničkim izborima, odgovara da bi u tom slučaju aktualni premijer doživio težak poraz!

”Neka se samo kandidira pa će vidjeti kako će proći. Predsjedničine zadnje poteze treba pozdraviti. Njezin posjet Rusiji i razgovori s Putinom bili su pravi državnički potezi, potezi Tuđmanove razine. Plenković je, s druge strane, dva puta objavio rat Rusiji, što nipošto nije u hrvatskom interesu. Onaj tko vodi državničku politiku nastojat će razgovarati i s Rusijom i s SAD-om i s Kinom, a ne zaratiti s njima. No, čim se vratila iz uspješnog posjeta Putinu, Kolinda je doživjela podmetanje iz Plenkovićeve vlade. Nikako drugačije, osim zlonamjernim podmetanjem, ne može se pojasniti hrvatska zamolba za pomoć EU u borbi protiv navodnog ruskog hibridnog i informacijskog ratovanja”, tumači poznati geostrateg.

Naglašava potom da u stvarnosti ne postoji hibridni rat, jer niti jedan rat nije čist, svaki je složen, dakle hibridan.

”Tvrdnje da Rusija vodi hibridni rat protiv EU propaganda je Zapada protiv Rusije, da bi se dezavuirala Putinova politika. Postoji, s druge strane, asimetrični rat i upravljanje krizama. Tipičan primjer takvog ratovanja upravljanje je migrantskom krizom. No, to nisu smislili Rusi, već Zapad! Jučer je to bio ISIL, kojega je Zapad sam stvorio – za što postoje brojni dokazi, a sada svijet plaše Rusima. Oni moraju imati neprijatelja, da bi opravdali svoje djelovanje. No, tu su se prevarili. Danas SAD treba Rusiju, a ne obrnuto. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog sučeljavanja sa sve jačom Kinom. Jasno je da Zapad vodi specijalni rat protiv Rusije i normalno je da Rusi odgovaraju na to. O tome je ovdje riječ, no stvari se nastoje prikazati drugačijima pa se za ono što je izmislio Zapad, u javnosti proziva Rusija”, smatra Davor Domazet Lošo.

U svijetu počinje nacionalno buđenje

Još jedan ugledni analitičar međunarodnih odnosa i politički pisac, koji je molio da mu ime ovaj put ne spominjemo, iznio nam je slične stavove.

Ugledni hrvatski publicist tvrdi da su se u Hrvatskoj iskristalizirale dvije struje. Prva je proeuropska i liberalna – koja poslušno slijedi upute Bruxellesa, odnosno Angele Merkel te druga koja slijedi buđenje nacionalnih pokreta u Europi i svijetu.

”Širom svijeta počinje nacionalno buđenje, što je vidljivo u sve više suverenističkih pokreta. Predstavnici takve politike su Trump s jedne, Putin s druge strane, potom Poljska, Češka, a u zadnje vrijeme takve su tendencije prisutne i u Njemačkoj, Austriji te drugim zemljama, ali i u velikoj i moćnoj Kini. Nova odredba kineske države je oslanjanje na bilaterarne odnose s državama, a ne više globalizam. Takav stav zastupa i Trump pa i Putin. Plenković je s druge strane poslušni agent Junckera i Angele Merkel. Ne shvaća on da je ta politika – koju su personificirali Obama i Merkel, odavno propala.

Predsjednica, pak, slijedi politiku Inicijative o triju mora (Višegradska skupina), koja je usmjerena protiv njemačke dominacije i protiv EU po mjeri Angele Merkel. Najbolji dokaz za to je činjenica da su i Velika Britanija i SAD stali na stranu Hrvatske u arbitražnom sporu sa Slovenijom, a protiv stava Angele Merkel, koja je javno podržala Sloveniju. Pitanje je, s druge strane, je li predsjednica svjesna da ona slijedi upute te politike, da je njihova produžena ruka”, pojašnjava naš sugovornik.

Kaže potom da hrvatski mediji još nisu shvatili da u svijetu već godinama jačaju nacionalni pokreti te da je politika globalizma – kakvu su zagovarali Bill Clinton i Angela Merkel, odavno poražena, što su potvrdila i propala nastojanja da se potpiše Translatlanstki sporazum o partnerstvu u trgovini (TTIP ugovor).

”Hrvatski mediji zakasnili su četvrt stoljeća s reakcijom!”, ističe analitičar s kojim smo razgovarali.

Dodaje potom kako ima informaciju da iza sukoba premijera Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović stoji, zapravo, želja premijera da se on osobno, a ne ministar Krstičević, kandidira u ime HDZ-a na sljedećim predsjedničkim izborima!

”Bila bi to idealna pozicija za njega. Kao predsjednik ne bi trebao ništa raditi, a i ne treba puno znati o politici i međunarodnim odnosima”, s mrvicom ironije ističe naš sugovornik, dobro upućen u zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni i u međunarodnim odnosima.

Vrijeme će pokazati u kolikoj mjeri su naši sugovornici bili u pravu.

Autor: Damir Kramarić/dnevno

Komentari

Komentari

Društvo

Jevrem Brković: Mislim da bi svaka Jugoslavija bez Srbije uspjela!

Objavljeno

- datum

 JEVREM I BALŠA BRKOVIĆ, STUPOVI STARE I NOVE CRNE GORE 

Jevrem i Balša Brković: Njegoš nije Balkanac  U Njegoševu opusu nema riječi ‘Balkan’; da je Njegoš sebe osjećao Balkancem, on bi to ipak negdje umetnuo

Gospodo Crnogorci, je li vaša zemlja na Balkanu?

JEVREM: U cijelom Njegoševu opusu nema spomena Balkana, što znači da je Balkan umjetna tvorevina, prije svega mentalitetska. Ja smatram, kao pisac, čovjek i intelektualac – crnogorski, dukljanskog porijekla – da mogu meritorno govoriti o Balkanu i tvrditi da Crna Gora nije Balkan. Balkan se geografski i klimatski završava kod Užica u Srbiji.

BALŠA: Od početka je posrijedi filološka zabuna. Kao što znate, riječ ‘Balkan’ je turskog porijekla i označava lanac visokih planina. Do zabune je došlo u 19. stoljeću, kad su njemački geolozi zaključili da je gorje u Bugarskoj geološki istovjetno s našim i hrvatskim Dinaridima, pa su sve skupa prozvali Balkanom, dok se kasnije ispostavilo da nije riječ o istom tipu planina.

Ipak, Crna Gora se uobičajeno svrstava na Balkan?

JEVREM: Crna Gora je odskora Balkan, tek otprije sto godina, kao i Hrvatska, i to od 1918. i ujedinjenja s balkanskim zemljama, prije svega Srbijom, pa smo pri tome morali uzeti i tursko nasljeđe Srbije. Crna Gora je mediteranska zemlja, sa starim dukljanskim, zetskim i crnogorskim dinastijama i, kao što rekoh, u cijelom Njegoševu opusu nigdje nema riječi ‘Balkan’; da je Njegoš sebe osjećao Balkancem, on bi to ipak negdje umetnuo.

Ali upravo Njegoševi opisi borbi s Turcima uključuju one elemente i metode koje podrazumijevamo kao ‘balkanske’?

JEVREM: Ja ne poričem da je on bio surov, čak i suroviji od onog što se smatra balkanskim.

Ipak, smatrate da je Crnoj Gori i Hrvatskoj Balkan nametnut od Srbije?

JEVREM: Mogu priznati da dijelovi Hrvatske i Crne Gore imaju nešto balkansko: Turska je otišla s Balkana, ali je ostavila svoj mentalitet, pa je taj okupacijski mentalitet ostao tu i poslije njihova odlaska. Štoviše, nijedan naš okupator u povijesti – od Bizanta i Venecije, preko Njemačke i Italije do Srbije – nije toliko ostavio svoj mentalitet kao Turci. Imali su i najviše vremena, doduše.

BALŠA: Ako prihvatimo mentalitetsko određenje Balkana, onda u nekom širem smislu Balkan počinje od bečke željezničke stanice, dok u užem smislu počinje od Zagreba. To je na neki način nedovršeni dio Europe. Nemaju samo Srbija i Crna Gora gusle, ima ih i Hrvatska: znam za onog Milu Krajinu.

Jevreme, zašto mislite da je turski mentalitet ostao utisnut najviše u Srbiji?

JEVREM: Taj se turski mentalitet primao u svim našim zemljama, ali je pravo prve bračne noći u praksi bilo prisutno samo u Srbiji. Ne volim mnogo pričati o genetici, jer se iz nje mogu izvući svakojake, pa i zločinačke teorije, ali činjenica je da je krvna grupa A intenzivno prisutna od Izmira u Turskoj do Crne Gore i Hrvatske, gdje se njezina učestalost smanjuje. U Srbiji imate jedan fenomen: zašto su četnici u ovom ratu napravili toliko silovanja u Bosni? Naša kršćanska civilizacija zasnovana je na kultu Majke Bogorodice, i tek kad je Europa shvatila da je to u Bosni uništeno, onda su riješili da interveniraju. Četnici siluju Muslimanke da bi se osvetili Turcima za pravo prve bračne noći, koje je bilo samo u Srbiji, i to do 1848. godine.

Balša, kad vas gledam obojicu zajedno, pada mi na pamet ona scena iz vašeg romana ‘Privatna galerija’, kad glavni junak šmrče kokain s korica debele knjige koju je napisao njegov otac akademik. Je li to samo generacijski obiteljski obračun ili i pobuna protiv epske tradicije Crne Gore i Balkana, čiji ste jedan od predstavnika i vi, Jevreme?

BALŠA: Meni je lakše da navedem književni razlog za tu scenu: ako se sjećate, to se događa na kraju četvrtog poglavlja, a u petom poglavlju junaku dolazi sin iz druge države, gdje živi sa svojom majkom, i on želi uzeti očinsku snagu za taj susret, uzimajući kokain s knjige svog oca. A u dimenziji koju spominjete tu bih, kako kažete, ‘pobunu’, opisao kao odnos visokog modernizma i postmodernizma.

JEVREM: Ja sam komandant Lovćenske straže, koja čuva Njegošev grob, a Njegoš je veliki pjesnik europskog romantizma.

Koji su vam najveći minusi Balkana?

BALŠA: Ta politička i državna nedovršenost koju sam spomenuo: ona stvara kulturološku situaciju koja suspendira kritički duh. Lideri na Balkanu uvijek su obožavani, a opozicija je uvijek izdajnička. Ta strast prema vođama je nesreća, s tim da taj omiljeni vođa obično završi tako da ga spale. To su kulturalne, antropološke odrednice Balkana: kad je netko tu 500 godina, kao što su to bili Turci, to nije okupacija, nego kulturološki projekt.

JEVREM: Ja nisam sklon turski utjecaj gledati isključivo negativno, Turci su u nekim stvarima bili prema našim ljudima bolji nego naši velmože. Recimo, nisu nikoga prisiljavali da prijeđe na islam niti je to itko mogao prije svoje osamnaeste godine. Turci su dobro riješili nacionalno pitanje, a imali su i dobra ekonomska rješenja, pa tako nisu islamizirali sirotinju. Iako je njihov utjecaj najjači, ne bih današnji Balkan gledao isključivo kroz njega, jer ovo je prostor i antičke Grčke i još nekoliko kultura. Uglavnom, rekao bih da je Crna Gora na Balkanu samo mentalitetski. Uostalom, nigdje u Crnoj Gori ne postoji Balkanska ulica, dok u Beogradu postoji.

Koji bi, po vama, bio glavni grad Balkana?

BALŠA: Jedini pravi glavni grad Balkana je Haag, jer se jedino tamo svi balkanski narodi i narodni vođe druže, razgovaraju i zajedno jedu.

JEVREM: Ta sintagma je izlizana: Balkan, Balkanci…

Što ta sintagma danas znači?

BALŠA: Mi danas možemo govoriti o ‘balkanskom barbarogeniju’ – to je genij koji nema obzira prema kulturi. Tu je Balkan drugo ime za antieuropsko i antizapadnjačko; Balkan je danas korifej toga, a u stvari je kolijevka europske kulture. Borislav Pekić je napisao da je Balkan svijetu dao dvije civilizacije, helensku i bizantinsku, a cijeli Zapad samo jednu – protestantsku. Međutim, sve što je tu bilo prije 19. stoljeća teško možeš uklopiti u današnji Balkan. Helenizam je kulturalno najznačajniji proces u povijesti Europe, koji je Europu spojio s Bliskim istokom, ali kad mi govorimo o Balkanu, mi govorimo o zadnjih 200 godina, kad su tutori Balkana bili Turska i Austrija.

Ukratko: što je Balkanu dala Turska, a što Austrija?

JEVREM: Austrija je ostavila mentalitet Vojvodine, sa željezničkim stanicama, javnim pisoarima i kazalištima, dok Turska nije ostavila ništa od toga, a umjesto pisoara dobili smo – ćenefe. Turska je nama ostavila što je ostavila, a oni sami su se modernizirali, pri čemu je čovjek koji ih je modernizirao – mislim, naravno, na Kemala Ataturka – rođen na Balkanu, u Solunu. A mi smo došli u situaciju da afrički car Bokassa izjavljuje kako neće dopustiti balkanizaciju svoje carevine!?

BALŠA: Uzmite u obzir jezik na Balkanu: sve riječi kojima označavamo dijelove tijela slavenskog su porijekla, od glave do srca, dok sve dijelove kućanstva zovemo turcizmima, od stana do kauča. Dakle, zoveš se po slavenski, a kućiš se po turski.

Jevreme, jednom ste izjavili da su na Balkanu svi razlazi teški, od ljubavnih do političkih. Zašto se nismo mogli rastati kao Česi i Slovaci, uz ples i šampanjac u ponoć?

JEVREM: Na Balkanu nisu teški samo razlazi i rastave, nego i susreti i ujedinjenja – ta mi smo se nekoliko puta sastajali i rastajali. Tu svi robujemo jednome mentalitetu, koji nije samo turski, nego i južnoslavenski. I svi smo stoljećima uvjeravani – počevši od starih hrvatskih pisaca, koji su govorili o slavinstvu, do Njegoša i poslije Njegoša – da smo svi mi Južni Slaveni braća. Na tom uvjerenju je počivala Jugoslavija, i recimo da je Jugoslavija bila nekakav izlaz iz te naše parcijalne situacije, makar je u samom nazivu imala kaos: a gdje su neslavenski narodi? Gdje su Albanci, Mađari i drugi? Ali ako me pitate za razlog, ja mislim da bi svaka Jugoslavija bez Srbije uspjela, jer Srbija ima imperijalne ambicije, ona se ne može pomiriti da Slavonija nije Srbija.

Kako će procesi i ratovi iz 90-ih utjecati na budućnost Balkana?

JEVREM: Mislim da je ovaj proces s početka 90-ih, odnosno raspad Jugoslavije, jedan od najprogresivnijih procesa na Balkanu uopće, makar i dalje postoji ta tipična balkanska ovisnost o prostoru – nema balkanske države koja ne misli da je negdje zakinuta od susjeda, što je tipično osjećanje malih zemalja. Svijet i Europa dugo se nisu bavili Balkanom, sve do ratova i pojave Slobodana Miloševića: tek onda je svijet shvatio da se mi svakih 50 godina pokoljemo i sve srušimo jedni drugima, i da onda zovemo Europu i svijet da podignu to što smo mi srušili, i to je to čuveno ‘balkansko pitanje’. I onda je svijet rekao: ‘Dosta! Sad ćete biti dominioni, a vaši vođe će doći u Haag!’ Taj proces je doveo do priznanja Kosova, što su Hrvatska i Crna Gora već učinili.

Kažete da ćemo biti dominioni?

JEVREM: Mi ćemo u civilizacijskom smislu biti europski, tj. američki dominioni. To se nacionalistima neće svidjeti, ali to je civiliziranje Balkana, i to je normalno i to treba prihvatiti. Valja maknuti kriminal i početi se baviti civilizacijom.

Što će biti s međusobnim odnosima balkanskih naroda u bliskoj budućnosti?

JEVREM: Mislim da će se odnosi popraviti čim uđemo u Europsku uniju. To je najbolji put da se demfuju balkanski nacionalizmi, od Slovenije do Makedonije.

Oprostite, što znači ‘demfuju’?

JEVREM: Umanje.

Što će Balkan dobiti od ulaska u EU?

JEVREM: Svi ti naši antagonizmi čine nas u očima Europe plemenskim društvima. Sad treba naučiti europski protokol ponašanja, i to moraju svi naučiti, od vođa naniže. Meni se čak čini da se, kako nam se Europska unija približava, zaista sve više distanciramo od balkanskog modela ponašanja. Europa je uvela taj termin ‘zapadni Balkan’, što nikad nije postojalo, ali je dobro što je zapadni, a ne istočni.

Što ćemo sa Srbima i Albancima?

JEVREM: Srbi više nisu najbrojniji balkanski narod, nego Albanci, koji imaju biološku eksploziju. Ja sam albanski prijatelj, ali… hajde, o tome ćemo drugi put.

Uglavnom, je li Balkan nešto pozitivno ili negativno?

BALŠA: Vjerojatno polovina ljudi gleda na Balkan pozitivno, a polovina negativno. Imamo memoriju, kao što imamo i negativne i pozitivne stereotipe. Po tim negativnim stereotipima Balkan je nešto odurno, pa nitko neće da mu pripada: vi niste Balkan, mi nismo Balkan, na kraju je samo Grčka Balkan, ma vidi molim te!? A nervira me i ovaj drugi stereotip, kao Balkan je šampion u vitalnosti, kreativnosti itd., a ono svakih 50 godina klanje.

Damir Pilić/ SD, Nedjeljna Dalmacija   SNIMILA VINKA MARINKOVIĆ

 

 

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Josip Jović: Trijumf hrvatske predsjednice u Bukureštu

Objavljeno

- datum

Inicijativa triju mora doživjela je ove godine u Bukureštu svoju potpunu afirmaciju. Osim dvanaest zemalja članica (Litva, Letonija, Estonija, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Austrija, Slovenija, Hrvatska, Rumunjska i Bugarska), inicijativu su podržali i ovogodišnjem zasjedanju nazočili predstavnici Europske unije (Jean-Claude Juncker, predsjednik EK), SAD-a (Rick Perry, ministar energetike) te Njemačke (Heiko Maas, ministar vanjskih poslova).

Dok Amerika nije iznenađenje, jer inicijativu podupire od početka, potpora EU-a i njezine najjače članice ipak to donekle jest, s obzirom na to da su na ovoj strani u početku sumnjičavo vrtjeli glavom, sumnjajući kako bi ona mogla biti usmjerena protiv samog EU-a. Takav je stav, primjerice, otvoreno izrazio Ivan Jakovčić, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu piše Josip Jović u Slobodnoj.

EU se priklonila Uspravnici, shvativši da ju ne može zaustaviti

Europska unija priklonila se ovoj srednjoeuropskoj asocijaciji država sa spremnošću za financiranje njezinih projekata, shvativši kako je ne može zaustaviti i kako bi je, bude li se protivila, mogla čak i izgubiti na vlastitu štetu, a u korist američke ili čak ruske konkurencije. Sama ideja o najprije dva, pa onda tri mora nekako je nastala nakon što se u “staroj” i bogatoj Europi počelo govoriti o dvije brzine unutar EU-a, pa su ove zemlje, uvidjevši kako je vrag odnio šalu, odlučile uzeti stvari u svoje ruke.

U Bukureštu je akceptirano 45 projekata, među kojima se jedanaest odnosi na Hrvatsku (LNG terminal, Luka Rijeka, Jonsko- jadranski plinovod…), vrijednih 45 milijardi eura, i to sve iz područja energetike, prometne i digitalne infrastrukture. I Hrvatska bi mogla imati velike koristi ne bude li unutarnje poslovične destrukcije, neorganiziranosti i sporosti.

Pogrešno bi bilo misliti kako su samo ekonomski interesi u pitanju. Postoji i nešto što se ne ističe u prvi plan, jer možda nije zgodno, nešto što djeluje i kad nije osviješteno ili pak nešto što se podrazumijeva. Spomenute zemlje povezane su katoličkim tradicijama i vrijednostima nasuprot zapadnoeuropskom sekularizmu, te zajedničkim životom i sudbinom u austrougarskim ili sovjetskim okvirima.

Ključna osoba – Kolinda Grabar-Kitarović

Ključna osoba u ovom projektu je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, od nje je sve krenulo, ona je, nasuprot dvojici svojih prethodnika, rekla: Mi nismo zapadni Balkan, mi smo Hrvatska i pripadamo regiji koja se zove Srednja Europa. Za svoju ideju najprije je pridobila Poljsku, pa SAD, pa sve ostale, demonstrirajući kako i mala država može biti važan međunarodni igrač ako ima samouvjerene, inicijativne i sposobne političare koji drže do sebe i do svoje zemlje.

I zbog tog okretanja od Balkana (i od Jugoslavije) zaradila je u političkim i medijskim krugovima pregršt oštrih napada, kao nedavno u povodu jednog intervjua u Kleine Zeitungu. Ti će krugovi i nadalje forsirati “našu regiju”, koja, razumije se, nije Srednja Europa.

Izvor: Josip Jović/Slobodna Dalmacija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ZERO HEDGE: ZAMALO ARMAGEDON! JE LI PUTIN PONOVO SPASIO čovječanstvo!?

Objavljeno

- datum

Zamislite glavnu vijest: Po ne znam koji put je Vladimir Putin spasio čovječanstvo… ovo u glavnim medijima nećete pročitati

Petrodolar polako odlazi sa scene kao jedini izvor vojne i ekonomske nadmoći SAD-a. Dolazi era stvarnog novca i ekonomije – ZLATO.  

Zbog toga je SAD-u i NATO saveznicima rat potreban kao nasušni kruh, makar nuklearni, makar propast svijeta, jer su padom Berlinskog zida 1989 zacrtali jednopolarni svijet neoliberalizma u kojem će oni biti JEDINI PRAVI PUT, ISTINA I ŽIVOT – VLADARI I “MORAL” SVIJETA SVOJIM RATOVIMA, NASILJEM, BANKARSKIM PRIJEVARAMA I PLJAČKAMA.

U potpunoj samovjerenosti da su velikom pljačkom Rusije za vrijeme Jeljcina Rusiju potpuno uništili tako da se nikada neće više oporaviti poništili su sve sporazume o neširenju NATO saveza na istok, o ravnoteži i kontroli nuklearnih balističkih projektila. Došli su na ruske granice od Afganistana do Kaliningrada. I onda im se pojavio VLADIMIR PUTIN koji je Rusiji vratio snagu obrane i dostojanstvo velike nacije.

18 rujna 2018. je s francuske fregate ispaljena raketa koja je uništila ruski tridesetmetarski avion elektronskog nadzora nad bliskoistočnim područjem. Istovremeno su 4 izraelska F-16 bili u sjeni tog ogromnog aviona da bi izazvali sirijsku protuzračnu obranu. To je bila zamka – strašna zamka – koja se dogodila nakon petosatnog razgovora između Erdogana i Vladimira Putina i sporazuma o odustajanju od Idlib ofanzive. Iz svega se moglo vidjeti da je NATO bio spreman reagirati na sirijsku ofanzivu na Idlib pod svaku cijenu: S podvalom bojnih otrova ili bez nje, jer je za njih Sirija pitanje vladavine nad svijetom. U Idlibu je nekoliko desetina tisuća džihadista među kojima se nalaze brojni američki, britanski, francuski i ini NATO operativci. Svi su oni uzeli za taoce 2 i pol milijuna stanovnika Idliba.

Shvativši ozbiljnost situacije Putin je prisilio Erdogana na ustupka i napravili su zajedničku zonu nadzora i odustali od ofanzive. SAD-u i NATO savezu je bila izmaknuta prilika za napad. Izostanak ofanzive za SAD i NATO je bio nezamisliv jer su pripreme za III svjetski rat gotove.

IZMISLILI SU DRUGI CASUS BELLI: Oborit će ruski elektronski nadzorni avion s 15 članova posade i izazvati Rusiju na odmazdu protiv Izraela i Francuske koji su članovi NATO saveza i tako opravdati OPĆI NATO NAPAD NA SIRIJU I RUSIJU ŠTO BI BIO ARMAGEDON.

Kako je Vladimir Putin promijenio scenarij pročitajte:

Sjajni komentator Tom Longo piše:

It was obvious to me that this attack was designed as a provocation to start World War III in Syria and blame the Russians for attacking a NATO member without proper cause, since the Syrian air defense forces were the ones responsible for shooting down the plane.  Lying us into war is a time-honored American political tradition. The setup is pretty clear. Israel and France coordinated an attack on multiple targets within Syria without US involvement but with absolute US knowledge of the operation to provoke Russia into going off half-cocked by attacking the inconsequential French frigate which assisted Israel’s air attack….That would constitute an attack on a NATO member state and require a response from NATO, thereby getting the exact escalation needed to continue the war in Syria indefinitely and touch off WWIII.

Author: Tyler Durden/ZeroHedge

Prevela i uredila: Kornelija Pejčinović

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno