Connect with us

Magazin

PISMA KRILA MRAČNU TAJNU: Civilizacija za koju je Bog izdao zapovijed da bude uništena, još je uvijek živa, evo tko su i gdje su sada …

Objavljeno

- datum

Znanstvenici su otkrili lažnu tvrdnju u Bibliji nakon što su otkrili žive potomke civilizacije koju su Izraelci navodno izbrisali po “Božjoj naredbi.”

U Starom zavjetu, odlomak u “Ponovljenim zakonima” kaže da je Bog naredio Izrelcima da “unište” Kanaance kada je rekao: “Nećete ostaviti živim ništa što diše. Potpuno ćete ih uništiti. “

Ali, izgleda da Kanaanci nisu uopće izbrisani.

Kroz genetske ispitivanja, stručnjaci su pronašli tragove DNK Kanaanaca kod ljudi koji žive u Libanonu, što znači da je bar nekoliko njih preživjelo čistku.

Stručnjaci su uzeli DNK iz 3.700 godina starih ostataka pet osoba u drevnom Kanaanskom gradu Sidonu. 

Oni su zatim uspoređivali sekvencijalni genom sa 99 današnjih Libanonaca i otkrili da oko 90 posto njihovog porijekla dolazi od Kanaanaca.

Studija, koja je objavljena u časopisu “American Journal of Human Genetics,” kaže: “Biblija govori o uništenju kanaanskih gradova i o uništenju njihovog naroda; ako je to istina, Kanaanci nisu mogli izravno doprinijeti genetski današnjem stanovništvu. “

“Međutim, do sada nisu pronađeni arheološki dokazi koji podupiru rašireno uništenje kanaanskih gradova u razdoblju između brončanog i željeznog doba: Gradovi na obali Levanta, poput Sidona i Tira, pokazuju kontinuitet postojanja do danas.” 

“Pokazujemo da današnji Libanonci vuku veći dio svog porijekla od stanovništva koje je povezano s Kanaancima, što podrazumijeva značajan genetski kontinuitet na Levantu barem od brončanog doba.”

Dr. Marc Haber, s Instituta Wellcome Trust Sanger, kaže: “Današnji Libanonci su vjerojatno izravni potomci Hananaca, ali imaju i mali dao euroazijskog porijekla koji je možda došao putem osvajanja od strane udaljenih populacija, kao što su Asirci, Perzijanci ili Makedonci.”

Dr. Claude Doumet-Serhal, koautor ove studije, je rekla: “Po prvi put imamo dokaze značajnog kontinuiteta u regiji, od Kanaanaca brončanog doba do danas.”

“Ovi rezultati se slažu s kontinuitetom koji su vidjeli arheolozi. Suradnja između arheologa i genetičara uvelike obogaćuje oba polja studije i može odgovoriti na pitanja o podrijetlu na način na koji stručnjaci ni iz jedne oblasti ne mogu odgovoriti sami. “

Telegraph | Sanger.ac.uk | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Oglasi
Komentari

Magazin

BBC svijetu predstavio dalmatinsku fjaku

Objavljeno

- datum

NA NASLOVNICI BBC-ja danas je osvanuo tekst o dalmatinskoj fjaki – “sublimnom stanju uma koje karakterizira težnja ni za čime.”

Autorica teksta Kristin Vuković, Amerikanka s korijenima iz Karlovca, nakon nekoliko posjeta Dalmaciji upoznala se s konceptom fjake, no priznaje da joj je trebalo neko vrijeme da ga shvati.

Prvi s fjakom se susrela još 2004. godine kad je u Dubrovniku, puno prije Igre prijestolja, učila hrvatski jezik. Čekala je prijatelja koji je kasnio, a konobar joj je rekao kako ga je valjda “uhvatila fjaka” – prenosi index.hr.

Nakon toga zainteresirala se za koncept, a lokalci su joj objasnili da je fjaka nešto što se ne može naučiti, već je čovjek mora iskusiti sam.

Napominje u tekstu autorica i kako fjaka, kao i brojne druge riječi, dolazi iz talijanskog jezika, od fiacca (umor), no dodaje kako je riječ o potpuno drugačijem značenju s obzirom na to kako “fjaka nije lijenost već uzvišeno stanje uma.”

O tome je pisao i hrvatski pjesnik Jakša Fiamengo koji je fjaku objasnio kao specifično stanje uma i tijela u kojem osoba izgubi smisao za vrijeme; “kad si nigdje i svugdje, kad lebdiš između svega i ničega”.

Tijekom godina i brojnih posjeta Hrvatskoj, autorica kaže kako je naučila cijeniti sporiji način života u Dalmaciji. U Dubrovniku se naposljetku i vjenčala odnosno “predala fjaki pod čarolijom snažnog dalmatinskog sunca”.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

Ponašanje muškaraca i žena je biološki definirano

Objavljeno

- datum

U forsiranju iluzorne jednakosti i promicanju rodne neutralnosti, u određenim društvenim krugovima, posebno na Zapadu, postalo je popularno odgajati djecu na „rodno neutralan“ način; poticanje da se igraju sa rodno neutralnim igračkama, oblačeći ih u rodno neutralnu odjeću, pa čak u nekim slučajevima, neotkrivanje djetetovog spola pri rođenju.

No, znanstvena realnost jest ta da je uzaludno promatrati i tretirati djecu kao prazne kalupe bez predodređenih i urođenih karakteristika.

Mnoštvo istraživanja pokazalo je da su dječje preferencije urođene, a ne uvjetovane okolinom ili odgojem.

Većina djevojčica gravitira prema društveno zanimljivim igračkama, poput lutaka, koje pomažu u razvoju društvenih i govornih sposobnosti. Većina dječaka gravitira prema igračkama koje su mehanički zanimljive, poput automobila, koje doprinose razvoju snalaženja u prostoru.

Nedavna studija pokazala je da se te preferencije pojavljuju već sa devet mjeseci starosti, prije nego djeca uopće počinju biti svijesna rodnih razlika, što se događa sa oko 18 mjeseci.

Vrijedno je spomenuti istraživanje koje se bavilo djevojčicama koje su u majčinoj utrobi bili izložene visokim razinama testosterona, u slučajevima kongenitalne hiperplazije. Te djevojčice, za razliku od ostalih vršnjakinja, pokazuju veći interes za igračke tipične za dječake, čak i kad ih roditelji nagovaraju da se igraju s igračkama za djevojčice. To dovoljno govori o važnosti hormona u razvoju rodnih preferencija i razlika u ponašanju među spolovima.

Neurološka istraživanja ukazala su na razlike u mozgu među spolovima. Meta-analiza 126 istraživanja otkrilo je da muškraci imaju volumno veći mozak od žena. Muškarci imaju bolju povezanost moždanih stanica između prednjeg i stražnjeg dijela mogza, dok žene imaju bolju povezanost između dviju moždanih polutki.

Znanstvenici su analizom utvrdili da je u prosječno 73 posto slučajeva moguće točno odrediti jeli mozak muški ili ženski. (Tribun.hr)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

Pokušati ponovno znači maknuti se sebi s puta!

Objavljeno

- datum

Do promjene života ne dijele nas uvijek neka fascinantna i drugačija saznanja, gigantski napori, promjene naših najtvrđih navika, do promjene života ponekad nas dijeli samo jedan udah i odluka da ćemo pokušati ponovo.

Pokušati ponovno, lako je to reći ali nije lako ostvariti. Pokušati ponovno znači zaboraviti na poraze koje smo prošli i dati sebi šansu da se drugačije misli, drugačije osjeća, i da se drugačiji čini – piše M. Žuvela na Savjetniku uspjeha.

Pokušati ponovno ne znači očekivati nastavak puta bez prepreka i poteškoća, to znači dublje i ozbiljnije računati na njih. Jer to što se trenutno suočavate s teškoćama u životu ne mora biti nikakav znak da radite pogrešne stvari već to može biti znak da radite prave stvari. Pokušati ponovno znači prestati se žaliti za stvari koje možete svladati i bez da oko njih stvorite neku nepotrebnu dramu koja vam ništa dobra ne može donijeti.

Pokušati ponovno znači maknuti se sebi s puta. Ponekad smo sami sebi najveće zapreke da idemo naprijed, da rastemo, da širimo granice svoga svijeta, a onda kada prepoznamo lice najveće zapreke znamo što trebamo učiniti, promijeniti stav i krenuti dalje. Pokušati ponovno znači prihvatiti lekcije koje ne bismo htjeli, jer život nas ne uči uvijek s knjigama i predavanjima, već povredama, ranama i ožiljcima koje dobivamo.

Prekratak je život da bismo ga odlučili provesti u predajama i odustajanjima, prekratak da ga gledamo kao neku tragediju, a možemo se dobro nasmijati sebi i svim problemima koje imamo, možemo ga iskoristiti da pokušamo ponovno u onome što je pošlo u krivo, a ostalo nije na nama. U konačnici život ne prestaje kada dođe trenutak našeg posljednjeg izdaha, život prestaje kada pomislimo da nemamo više snage da pokušamo ponovno.

Mario Žuvela

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno