Poveži se

Društvo

Paul Craig Roberts : Trump nema stvarnu vlast u SAD-u!

Objavljeno

- datum

Dr. Paul Craig Roberts (78 godina), ekonom i publicist, bio je član ministarstva financija u Reaganovoj vladi ranih 80-ih godina, a kasnije urednik u poznatom listu “Wall Street Journal i još nekoliko drugih listova. Roberts, kao iskusni dugogodišni poznavatelj američke političke scene, danas je jedan od najvećih i najpoznatijih kritičara SAD-a i globalizacije.

Evo njegovog najnovijeg sažetog komentara o aktualnoj situaciji u SAD-u:

Laž koja se stalno ponavlja, postati će istina. U tome se slažu majstori propagande, od njenog izumitelja, židovskog specijalista,  Edwarda Louisa Jamesa Bernaysa pa do  nacističkog ministra za propagandu, Paula Josepha Goebbelsa. Što je laž čišća, to se može bolje pretvoriti u istinu. Ali one laži, koje se djelimično temelje na činjenicama, ili su poluistine, mogu se putem činjenica lakše  raskrinkati.

Za jednog propagandista je najbolja ona laž, u kojoj nema ni trunke istine

Za jednog propagandista je najbolja ona laž, u kojoj nema ni trunke istine. Jedna takva laž, može postati takva očigledna istina, tako da nije potreban nikakv dokaz za nju. Ili kako bi to rekle Nikki Haley  i Hillary Clinton: “Dokazi! Mi ne trebamo nikakve tričave dokaze. Mi znamo da je Rusija utjecala na američke izbore!”

Za tipičnog Amerikanca, koji ni o čemu nema pojma, dovoljno je mišljenje bivše ministrice vanjskih poslova (Hillary) i Trumpove vlastite veleposlanice u UN-u (Nikki Haley), da se čak i Trumpa uvjeri, da je laž istina, da je Rusija namjestila američke izbore u korist Trumpa. Ma svi to znamo. Zašto? Zato što smo svi to čuli, jer se to mjesecima stalno ponavlja. Jedna poznanica mi kaže: ” Ali da to nije istina, pa mediji to sigurno onda ne bi otkrili.” Ovakva bezbrižna naivnost tipična je za stanovništvo na Zapadu. Kako su to još Bernays i Goebbels znali, jedan dobar propagandist je dovoljan, da kontrolira mišljenje skupine koja je cilj te kontrole, svjedeno je li to jedna veća skupina stanovništva ili jedan cijeli narod.

Bernays i Goebbels stvorili su ovce od ljudi…

Cilj propagnade Bernaysa, najprije su bile  američke žene. Kao propagandist za jednu američku tvrku cigareta, Bernays, otac kreiranja javnog mišljenja, propagirao je da je pušenje za žene napredno, da je to znak emancipacije žena. On je cigarete nazvao “baklje slobode”, Bernays je također pravio propagandu koja je firmi United Fruit Company omogućila da potakne američku vladu na to, da 1954. sruši demokratski izabranu vladu Gvatemale. Goebbels je (propagandom) Nijemce napravio slugama Trećeg rajha, takav uspjeh cionistički neokonzervatvci u SAD još nisu postigli, ali oni rade na tome.

Neokonzervativci ¹⁾, vojno-industrijski kompleks, izraelski lobi i američke medijske kurve, uspjeli su spriječiti Trumpa, da se povuče iz Sirije i da normalizira odnose sa Rusijom. To im je uspjelo tako što su koristili “aferu Rusija” (Russia-gate) i tako Trumpa stjerali u kut. Ako Trump sada ipak unatoč tome, normalizira odnose s Rusijom, onda će medijske kurve to predstaviti kao dokaz, da doista postoji urota Putina i Trumpa protiv zapadne demokracije. Ako bi Trump normalizirao odnose sa Rusijom i tako uklonio “prijetnju”, koja opravdava moć i profit vojno-industrijskog komplesa i ogromni proračun za taj kompleks, onda bi ga optužili kao izdajnika. Onda bi Trumpove vijesti na twitteru potonule u naletu medijskih kurvi.

Svi moraju shvatiti da kreiranje neprijateljstva prema Rusiji služi samo interesnim skupinama

Amerikanci, Britanci, Europljani,  Rusi, Kinezi, Indijci kao i svi ostali, moraju shvatiti, da neprijateljstvo Washingtona prema Rusiji služi  ovim interesnim skupinama. Te interesne skupine su moćnije nego predsjednik Sjedinjenih američkih država. Jedna od tih moćnih interesnih skupina je Izrael i njegovi planovi za preuređenje Bliksog istoka. Admiral Tom Moore, nekadašnji zapovjednik vojnih operacija američke mornarice i šef glavnog stožera rekao je: “Nijedan američki predsjednik ne smije se suprostaviti volji Izreala”.

Neokonezrvativci koji služe i cionističkoj državi Izreal i američkom vojno-industrijskom kompleksu, su još jedna moćna skupina, koja vrši pritisak na američku vladu. Pošto su neokonzervativci tijesno povezani sa Izraelom i sa vojno-industrijskim kompleksom, to još više povećava njihovu moć i njihov utjecaj.

Eisenhowerov govor . jedna od najboljih dijagnoza neokonsa i vojnoindustrijskog kompleksa danas…

Godine 1961. predsjednik Eisenhower u svom zadnjem javnom obraćanju američkom narodu, upozorio je da moć vojno-industrijskg kompleksa predstavlja opasnost za američku demokraciju. Od tog Eisenhowerovog upozorenja je prošlo 56 godina. Predsjednik Sjedinjenih država još tada prije 56 godina, bio je zabrinut zbog vojno-industrijskog kompleksa, a danas je moć tog kompleksa, nakon više destljeća hladnoga rata i sovjetske opasnosti, još daleko veća i čvršće ukorijenjena. Moć vojno-industrijskog kompleksa je najveća u Washingtonu. Taj govor Eisenhowera bio je  najbolji, koji je neki američki predsjednik ikada održao. Govor je dug samo 14 minuta i 4 sekunde, ali  dotiče se svih problema. Taj govor sadrži svijest o tome, da mi (Amerikanci) možemo postati žrtve našeg vlastitog uspjeha. Neokonzervativci, svjedeno kako se u javnosti pozicioniraju, mora da totalno mrze predsjednika Eisenhowera, zato što je on tada u tom govoru, prijetnju koja proizlazi od vojno-industrijskog kompleksa uporedio sa prijetnjom od tadašnjeg SSSR-a.

Amerikancima mora biti jasno, a tako i Rusima, Kinezima, Europljanima i svima ostalima, sa čime neokonzervativci žele ovladati. Ukupni proračun vojno-industrijskog kompleksa procjenjuje se na oko 1,1 bilijuna (1100 milijardi) dolara, to je 70% ukupnog bruto domaćeg proizvoda Rusije za godinu 2017. To je više nego bruto domaći proizvod Meksika i Turske. To je 45% od ukupnog bruto domaćeg proizvoda  Francuske ili Velike Britanije, 32%  bruto domaćeg proizvoda  Njemačke. Na svijetu ima 195 država, Samo 14 od njih ima bruto domaći proizvod, koji je veći nego proračun američkog vojnog industrijskog-kompleksa. Sa svojim ratovima na Bliskom istoku Washington slijedi mnoge interese, među njima i one sasvim banalne: tko će kontrolirati energetske tokove i naftna polja. Ali tu su važni i interesi Izraela. Izrael je već dva puta bio odaslao svoju armiju u južni Libanon, da bi zauzeo i anektirao tamošnje rezerve vode, ali oba puta je  (šijitski) Hizbolah potukao izraelsku armiju i protjerao je iz Libanona. Borbena sposobnost izraelske armije je precjenjena.

Hizbolah dobiva financijsku i vojnu podršku od Sirije i Irana.  Koristeći američku armiju, Izrael ima namjeru, sunovratiti Siriju i Iran u isti kaos, u kojem su već sunovraćeni Irak i Libija, i to uz pomoć neokonzervativnih saveznika i propagandom podsticanja mržnje Amerikanaca na muslimane. Ako se Hizbolahu odsječe pomoć izvana, tek onda bi izraelska armija mogla savladati Hizbolah. Ako se Siriju i Iran sunovrati u kaos, onda rusofobni neokonzervativci mogu uvesti džihadizam na teriroriji Rusije i tako bi onda uklonili najveću prepreku za uspostvljanje američkog unilateralizma u svijetu.

Kad pogledamo kolika je ta ujedinjena moć interesnh skupina; američkog vojno-industrijskog kompleksa sa godišnjim proračunom  koji je veći od bruto domaćeg proizvoda  velike većine država svijeta, neokonzervativaca sa svojom ideologijom SAD-a kao jedine svjetske sile, saveza demokratske i republikanske stranke i napokon Izraela, koji američku vladu drži u šaci i hvali se s time,  kako će onda Trump moći ostvariti ono što je najavio; normalizirati odnose sa Rusijom i okončati američku intervencionističku politiku i ratove na Bliskom istoku? Trump jedva da ima šanse, da to može sprovesti u djelo.

Ako ruska vlada ne shvati, da Trump nije taj koji drži vlast u svojim rukama, onda će Rusija zajedno sa ostatkom svijeta biti uništena.

¹⁾ objašnjenje: takozvani neokonzervativci (engleski: neoconservatives ili skraćeno: neocons) nemaju nikakve veze sa vrijednosnim konzervativizmom, već su oni militantna, cionistička, po svjetonazoru zapravo lijevo-liberalna skupina u okviru Republikanske stranke i velika većina vodećih neokonzervativaca su židovi, što je Roberts pomenuo u svom razgovoru sa neovisnim portalom The Saker (http://croative.net/30046/). Duhovni ideolog neokonzervativizma bio je židovski aktivist, bivši trockist i ljevičar, Irving Kristol, a strategiju neokonzervativizma izgradili su u zadnjih 15-20 godina ponajviše utjecajni američki židovski političari i aktivisti; Paul Wolfowitz, Robert Kagan, Eric Edelman, Richard Perle, Dan Senor, itd., te William Kristol, sin Irvinga Kristola. Neokonzervativci su za vrijeme vladavine Busha mlađeg uopravljali američkom vanjskom politikom i oni su ponajviše poticali te ratove na Bliskom istoku, a kako kaže Roberts, oni su zadržali kontrolu nad vanjskom politikom i nakon toga, za vrijeme 8 godina Obamine vladavine, a tu kontrolu, oni žele zadržati i sada, kada je Trump preuzeo vlast. Neokonzervativci su radije htjeli da Hillary bude predsjednik i zato oni sada žele prisiliti Trumpa da SAD i dalje vodi tu istu agresivnu ratnohuškačku politku kao u zadnjih 16 godina. Poznati njemački kritičar globalizacije Wisniewski, kaže: “…neokonzervativci su sve drugo nego konzervativci,

Oni crpe svoju ideologiju iz militantnog univerzalizma 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća i zastupaju radikalni oblik američkog progresivnog idealizma, koji teži ka stvaranju novog svjetskog poretka unilateralne američke hegemonije i preoblikovanja svijeta po američkom uzoru. Neokonzervativci povezuju dijelove  reformskih ideja ljevice sa neograničenim vjerom u tržišnu privredu i neograničenu privatizaciju. Oni su ideološki nasljednici Woodrowa Wilsona, koji je sebe i SAD vidio pozvane da oblikuju svijet po američkoj viziji demokracije. Nekonzervativna  ideologija održava dakle bizarnu povezanost ljevičarskih i potpuno neoliberalnih ideja,  a ako se ide još dalje u dubinu , nekonzervativna  ideologija  ima i povezanost sa trockizmom...”

Autor: Karlo B.; izvori: rubikon, propagandaschau

Komentari

Komentari

Društvo

TROMBLON PROZVAO BUJANCA: ‘Ovo je istina o zabrani grba HOS-a na spomeniku Žarku Manjkasu Crvenkapi’

Objavljeno

- datum

Vukovarski ratnik Petar Janjić Tromlon objavio je otvoreno pismo o kojem pojašnjava zašto na spomeniku poginulom HOS-ovcu Žarku Manjkasu Crvenkapi nema njegovog ratnog znakovlja u kojem je pozdrav Za dom spremni.

Tromblon piše:

“Potaknut namjernim, uvredljivim i podcjenjivačkim istupom u emisiji „Bujica“, autora Velimira Bujanca, s temom zašto nema grba HOS-a na spomen obilježju „Park Žarko Manjkas Crvenkapa“, želim napokon dati pojašnjenje te tako uputiti Bujanca i sve ostale da traže odgovor od osoba koje im taj odgovor mogu dati iz prve ruke.

Obraćam se osobno ovim pismom svim hrvatskim braniteljima jer mi to nalaže moja čast i moje pravo, kao glavnog inicijatora i organizatora ovog projekta za Vašeg i našeg heroja Žarka Manjkasa Crvenkapu.

“Prije petnaest mjeseci na prijedlog Igora Došena, hrvatskog branitelja i susjeda pokojnog Crvenkape s kojim je bio prijatelj, molim predsjedništvo HVIDR-a Dubrava da se razmotri izgradnja spomen obilježja Žarku Manjkasu te dobivam odgovor da su oni to već pokušali prije petnaest godina te da slijedom mnogih problema nisu bili u mogućnosti realizirati taj projekt.

Izložio sam im plan i program koji bi zahtijevao dvanaest mjeseci rada te osnivanje inicijativno- organizacijskog zbora u koji su pristupile Udruga „Crne Mambe“ te UDHOS Grada Zagreba. 

Zamolili smo i dobili pisanu potporu od slijedećih udruga proisteklih iz Domovinskog rata i institucija: 

1. Ministarstvo hrvatskih branitelja, Ministar Tomo Medved – POKROVITELJ
2. Gradski ured za branitelje Grada Zagreba, Miodrag Demo 
3. Vijeće gradske četvrti Gornja Dubrava, predsjednik Damir Oniško 
4. Udruga HOS-a Grada Zagreba, Miroslav Šurbek
5. Stožer za obranu Hrvatskog Vukovara, Tomislav Josić
6. Zajednica udruga HVIDR-a Grada Zagreba, Ante Tandara
7. Udruga Specijalne policije, Josip Klemm
8. Udruga “Crne Mambe” (2.Gardijska brigada – I bojna), Ivica Šafarić -Nindža
9. Općina Bogdanovci- načelnik gosp. Marko Barun
10.Udruga HVIDR-a Dubrava, Siniša Hađur
11.Udruga 100 % hrvatskih ratnih vojnih invalida prve skupine
12.Zapovjedni zbor 204 VU Brigade, Petar Janjić Tromblon
Sve ove institucije poslale su nam pisane potvrde o potpori.

Organizatori su u 15 mjeseci održali ukupno 63 sastanka sa: članovima obitelji koji su nam dali potpisano ovlaštenje za gradnju spomenika, s obitelji pokojnog Ive Cvitića autora pjesme „Od stoljeća sedmog“ koji nam daju pisano ovlaštenje za stavljanje pjesme na spomenik, vlasnikom zemljišta, Ministarstvom hrvatskih branitelja, Gradom Zagrebom, katastrom grada Zagreba, Gradskim uredom za hrvatske branitelje grada Zagreba, Gradskim uredom za imovinsko pravne poslove, Uredom Prvostolnog Kaptola zagrebačkog, Vijećem gradske četvrti Gornja Dubrava, savjetnikom za hrvatske branitelje u uredu Predsjednice RH, Ravnateljstvom MUP-a, PP Dubrava, Saboru RH, Odborom za imenovanje naselja, ulica i trgova, arhitektom, kiparom, geodetom, nadzornim za izgradnju, ljevaonicom „Ujević“ i mnogim drugim institucijama.

Prikupljali smo vrijedno i uporno dokumentaciju potrebitu za ishođenje građevne dozvole te svu drugu potrebitu dokumentaciju i napokon nakon više od godinu dana, 06.10.2017. ishodimo građevnu dozvolu. Ja to nazivam Križnim putem, a na sastanku zapovjednika 204 Vukovarske brigade u Bogdanovcima, zapovjednik i predsjednik Udruge logoraša Danijel Rehak izjavio je slijedeće: „Petre da tražiš građevnu dozvolu za skladište nuklearnog otpada prije ćeš je dobiti“.

Kada smo prije petnaest mjeseci krenuli u ovaj projekt izgradnje spomen obilježja „Crvenkapa“ nismo ni sanjali da nećemo smjeti istaknuti na spomenik i danas legalni grb HOS-a, koji je časno i sa ponosom nosio Žarko Manjkas Crvenkapa kao i svi pripadnici HOS-a, a da smo znali, siguran sam da ne bi smo pokrenuli cijeli projekt. Bar ne ja, jer je ovo za mene dio falsificiranja povijesti Domovinskog rata.

Evo zašto je humanitarna večer bila potrebna

Svima u Domovini je dobro znano da UDHOS te SUDHOS, dvadeset godina trpe strahovite napade pro četničkih i jugoslavenski orijentiranih udruga te lijevih političkih parlamentarnih stranaka a posebice ti teroristički udari se pojačavaju u posljednje dvije godine. Mi u organizaciji donosimo odluku da poradi tih terorističkih aktivnosti prema žrtvama HOS-a i samom HOS-u, radimo naše zadaće oko ishođenja dozvola i nebrojenih suglasnosti bez najave i u tišini, kako bi izbjegli opstrukcije i probleme. Tada se događa i problem sa spomen pločom poginulim bojovnicima HOS-a u Jasenovcu. 

Na sastanku u Ministarstvu hrvatskih branitelja rečeno nam je da u udruzi koja je investitor moramo imati osiguranih 60.000,00 kuna kako bi mogli izići sa zamolbom na javni poziv za sufinanciranjem od Ministarstva za izgradnju spomenika. Kako HVIDR-a Dubrava nema ta sredstva, dogovoreno je da se organizira donatorska večer kako bi se prikupila ta sredstva. Humanitarnu večer smo organizirali u Hotelu „International“ u Zagrebu, te smo uspjeli prikupiti donacijama 80.000,00 kuna od čega smo platili izlijevanje biste ljevaonici „Ujević“, građevnu dozvolu, takse i druge troškove a i preostalo je na računu još sredstava.

Za organizaciju večeri bila je nadležna Udruga „Crne Mambe“ koja je otvorila poseban pod račun a ovlaštena osoba je pukovnik Ivica Šafarić – Nindža, predsjednik udruge. Od Hotela „International“ dobili smo gratis dvoranu i dvije sobe, a u zabavnom programu bez naknade sudjelovali su: gudački sastav na violinama, zbor učenika osnovne škole Vjenceslava Novaka iz Dubrave, tamburaški sastav „Đeram“ iz Vinkovaca, klapa „Stine“ iz Zagreba, „4 gitare HOS-a“, Ante Matić iz Berna sa „Križevima Vukovara“ te Mate Bulić.

Održana je i aukcija dvije slike ulja na platnu „Kralja Tomislava“ i „dr. Ante Starčevića“ autora Maria Matkovića iz Bogdanovaca koje je poklonio organizatoru ulja na platnu, dok je voditelj bio Darko Janeš. Slike su kupili gosti iz Pakoštana i Zagreba za svotu od 5.500,00 kuna.

O napadima na projekt i udruzi kojoj slijedi tužba

HVIDR-a Dubrava je određena da bude investitor, i sa sredstvima od Ministarstva hrvatskih branitelja biti će isplaćeni izvođači radova izgradnje spomenika, a ovlašten je predsjednik HVIDR-a DubraveSlavko Oklješa. Sada su u tijeku građevinski radovi, graviranje teksta i grba na pločama i postamentu, lijevanje biste i priprema organizacije otkrivanja spomen obilježja za 11.11.2017. godine, s početkom u 10 sati u ulici Vile Velebita u zagrebačkoj Dubravi. 

Dužan sam naglasiti da je prije tri mjeseca na portalu Dnevno.hr, objavljeno kako se branitelji Vukovara odriču od ovog projekta i da nam ne daju potporu. Ti takozvani branitelji se nisu potpisali ispod tog članka niti su naveli ime odgovorne osobe. Nazivali su nas indirektno lopovima i ponižavali da to radimo samoinicijativno. UDHOS je suorganizator a Crvenkapa je pripadnik HOS-a.

Nismo taj članak smatrali ozbiljnim, i u tom trenu da nam može naškoditi i ugroziti projekt, pa nitko od organizatora nije ni reagirao znajući da se na portalima piše svašta.

To se isto ponavlja i dana 28.09.2017., (zasjedanje Skupštine Grada Zagreba), kada su se sada „oni“ i očitovali, šaljući Skupštini Grada Zagreba pismo u kojem blate ovaj projekt i nanose uvrede organizatorima. Nazvao sam nekolicinu zapovjednika od Ante Dugana – Samuraja do Tihomira Kurbatfinskog – Šumara, koji je pukovnik HOS-a, te ih pitao od kada postoji ta udruga i tko je vodi. Pitao sam ih što je tim ljudima da podrivaju ovu akciju i koji su im motivi. Saznanje me je oborilo s nogu.

Ta takozvana udruga je Udruga HOS-a Grada Vukovara, osnovana u svibnju 2016. godine i vodi je Dragan Stefanović, Srbin, za kojeg prije nitko nije čuo.

Zapovjednici iz Vukovara i ratnici brigade ne znaju otkuda je ispao i gdje se i za koga se borio. Kada sam postavio upit dopredsjedniku UDHOS-a Grada Zagreba Miroslavu Šurbeku, tko je Dragan Stefanović rekao je da nema pojma. Kako to da jedan od čelnika UDHOS-a nema saznanja tko vodi udrugu HOS-a u Vukovaru? Kako to da Barišić predsjednik SUDHOS-a ne zna za njega? Isto tako niZvonko Čurković kao zapovjednik vukovarskih HOS-ovaca.

To što sam naveo je alarmantno i važno. Ali važnije i tragičnije je, da UDHOS u Zagrebu ne zaustavlja taj napad i ne podiže tužbu za podrivanje i uvredu časti. Dozvoljavaju da se takvim kriminalnim radnjama podriva projekt izgradnje spomenika, vrijeđa i ponižava organizator i skrnavi žrtva. Protiv Udruge HOS-a Grada Vukovara i Dragana Stefanovića moj odvjetnik će podnijeti tužbu idući tjedan na Općinskom sudu u Zagrebu.

Tužba i protiv Bujanca

Nadasve važno je i istaknuti i da je postavljen upit, tko je Petar Janjić – Tromblon, da organizira izgradnju spomenika „Crvenkapi“. Svaki normalan čovjek koji zna što je ratno stradanje, što je žrtva i što je povijest Domovinskog rata neće imati ništa protiv da se što više spominju i obilježavaju žrtve a posebice osobe koje su učinile herojska djela. Osobno sam sudjelovao sa svojom postrojbom u borbama na vukovarskom Sajmištu uz bojovnike zagrebačkog HOS-a, uz zapovjednike Antu Dugana – Samuraja (kojem su četnici ubili majku i oca), te Tihomira Kurbatfinskog – Šumara. Tu sam upoznao Zvonimira Čurkovića – Zvoneta, zapovjednika HOS-a iz Zagreba, te smo zajedno uz Josipa Horvata – Mađara odradili i borbenu akciju izvan Vukovara, četnicima iza leđa. Samo iz tog razloga imam pravo pokrenuti izgradnju spomenika „Crvenkapi“ a i svakom drugom branitelju Domovine od Cavtata do Iloka, ako to želim bez obzira da li sam ga poznavao ili ne. 

Pa tako naš dični Velimir Bujanec u svojoj „Bujici“ od 18.10.2017. godine, pokušava i mene potopiti u svojoj Bujici. Prvo i osnovno ja sam ratovao zajedno sa HOS-ovim bojovnicima u Vukovaru protiv pravih četnika- koljača koji su poubijali preko 750 branitelja, civila i djece na Veleprometovom skladištu u tri dana i tri noći krvavog četničkog pijanog pira.

Ratovali smo protiv četnika sa Sajmišta koji su poubijali 200 branitelja i civila, te trudnicu Ružicu Markobašić i šesnaestogodišnjeg Igora Kačića na Ovčari. (Usput, ja sam organizirao izgradnju i otkrio spomenik Igoru i njegovom ocu, zapovjedniku Sajmišta, Petru Kačiću koji je poginuo 02.10.1991. godine). 

Nadalje, postavlja se pitanje zašto i zbog čega me Bujanec blati, vrijeđa i podriva ovaj projekt? Ja osobno dug niz godina poznajem Velimira Bujanca, bili smo zajedno na nebrojenim skupovima i događanjima. Posjedujem i njegov broj mobitela a on ima moj. Bio sam mu gost u Bujici. On mene apostrofira riječima u svojoj emisiji: „Odakle pravo nekakvom Tromblonu, pa on nema veze sa HOS-om, da uopće se gura tu osim ako nisu neki nemoralni materijalni motivi u pitanju“.

Gledateljstvo koje me ne poznaje stvoriti će sliku o meni kao o mogućem profiteru, lopovu i ljudskom šljamu, a i oni koji me poznaju imaju pravo pitati se da li tu ima stvarno neke istine. Nanio mi je veliku štetu i uvredu dovodeći u pitanje cijeli ovaj humanitarni projekt, ujedno pljujući i HVIDR-u Dubrava i Udrugu „Crne Mambe“ kao organizatora, nazivajući ih „nekakvim braniteljima“ koji po njemu nemaju veze sa HOS-om, a usudili su se graditi HOS-ovom pripadniku spomenik. Stoga, protiv Velimira Bujanca, moj će odvjetnik podnijeti tužbu idući tjedan na Općinskom sudu u Zagrebu.

Problemi s Brankom Borkovićem

Biti će zanimljivo i događanje oko Branka Borkovića u smislu ovoga projekta. Borkovića sam i osobno u osmom mjesecu pozvao da nam bude gost na donatorskoj večeri u listopadu mjesecu, što je on odbio uz riječi: „Tko je tebi dao ovlasti da to radiš!; Nemaš moju potporu!“. To je izgovorio uz galamu da sam morao odmaknuti mobitel od uha. On se ponašao kao da je on vlasnik Crvenkape, vlasnik 204. VU brigade i osoba od koje svi mi moramo tražiti neku dozvolu. Suludo.

Želim istaknuti da sam o ovom projektu na početku obavijestio većinu zapovjednika koji su relevantni u zapovjednom zboru 204 brigade i od kojih sam i dobio suglasnost za istupanje i predstavljanje brigade (iako mi službeno ne postojimo). Nadalje, nitko od nas vukovaraca ne zna što je on to vrijedno do sada napravio za vukovarske branitelje u miru, a u ratu nas je ostavio 17. na 18. 11.1991. godine.

Ma dragi Bože, tko je on da mene pita tko sam ja? Ja sam osnovao 2000. godine zapovjedni zbor 204 vukovarske brigade. Nadalje 2001. godine uz moju inicijativu smo postrojili prvi puta 204 VU brigadu u Vukovaru. Za to imam zapisnike i fotografije te sve zapovjednike brigade iza sebe.

Ja sam humanitarnim radom u posljednjih 17 godina, inicirao i organizirao obnovu 6 kuća braniteljima od Vukovara do Sinja. Ovo mi je treće spomen obilježje. Dalje neću ni nabrajati. PitajteJosipa Horvata – Mađara, zapovjednika i heroja što misli o Borkoviću te druge vukovarske branitelje, pa ćete vidjeti o kakvoj se osobi radi.

Ovaj projekt ne podupire HOS-ovac i vukovarski branitelj Damir Markuš iz samo njemu znanih razloga, a sa kojim sam bio u odličnim odnosima i koji je od početka bio upoznat s projektom o čemu postoji transkript korespodencije poruka preko naših mobitela. Važno je istaknuti da me na mobitel poziva Zvonimir Čurković – Zvone i kaže kako Markuš širi priču da sam ja pokrao novce od izgradnje spomenika Igoru i Petru Kačiću. Ja sam ostao šokiran.

Pa Markuš nije imao veze sa izgradnjom spomenika, s organizacijom i s financiranjem. Bio je na otkrivanju spomenika. Sudjelovao je uz mene kada sam poklonio tenk T 55 Čavoglavama, čiji smo transport od Jasenovca do Čavoglava platili 72.000,00 kuna, (Klemm, Thompson i Udruga Ratnika – Labudica i dvije 100 tonske dizalice). Vozili smo ga cijelu noć i postavili na ulazu u Čavoglave. Kako bi se od tih tvrdnji „oprao“ na sastanku kod Ministra Medveda sam prikazao sve plaćene račune od izgradnje spomenika Igora i Petra Kačića. Da bi se izgradio taj spomenik organizirao sam koncertMarka Perkovića Thompsona u Osijeku. Neka se i Markuš spremi na sud.

A o Markuševom ratovanju u Vukovaru i njegovoj knjizi, najbolje odgovore ćete iz prve ruke, dobiti od zapovjednika i heroja Ivan Anđelića – Doktora.

“Vjerovao sam u prekrasnu suradnju”

Nadalje, želim naglasiti da sam ja želio i da sam vjerovao u jednu prekrasnu suradnju, ali sam pogriješio u procjeni. Inicirao sam izgradnju Spomen obilježja „Crvenkapa“ i imam punomoć i povjerenje obitelji. Nadasve, obitelj mi je rekla da UDHOS nije imao ni u primisli Žarka i gradnju spomenika, te da se ni slučajno ne usudite ponašati, kao da je on njihovo vlasništvo jer će poduzeti pravne korake. 

Udruga HVIDR-a Dubrava i Udruga „Crne Mambe“ su odradile sve zadate obveze i zadatke koje smo dogovorili, a posebice ističem Sinišu Hađura, koji je uz mene poslao 500 e-mailova, te smo morali prikupiti 900 dokumenata i održati 63 sastanaka, tako da ni sami ne znamo koliko smo i gdje više bili u ovih 12 mjeseci i koliko smo kilometara prevalili, goriva potrošili i proveli vremena na mobitelima. Sve smo to financirali iz naših osobnih novaca. Bili smo mnogo vremena u ovih petnaest mjeseci odvojeni od svojih obitelji. Potrošili smo tone i tone živaca poradi ovakvih pravnih gluposti: 

MI- „Dobar dan, evo dokumenti za građevnu“. GRAD- „Žao nam je ne možete je dobiti bez suglasnosti za pravoslužnost zemljištem“. Onda odemo u pravnu službu: MI-„Dobar dan molimo suglasnost za pravoslužnost zemljištem“. ONI- „Žao nam je ali nam prvo morate donijeti građevnu dozvolu“. Mislim da vam je sve jasno kroz što smo prošli.

Tko je zabranio grb HOS-a na Crvenkapinom spomen obilježju

A sada koga zanimaju pojedinosti tko i zašto ne dozvoljava stavljanje na spomenik grb HOS-a, neka pitaju časne ratnike na ulici koji dobro znaju odakle mačka jede ribu, a kojima svakako nije drago da se gradi spomenik heroju HOS-a bez i danas legalnog grba regularne hrvatske postrojbe, koja nema negativnosti na svome ratnom putu.

Pitajte odgovorne osobe u Ministarstvu hrvatskih branitelja zašto ne može biti grb HOS-a na spomeniku. Pitajte Ministra Medveda. Pitajte odgovorne osobe u Gradskom Odboru za ploče. Pitajte Skupštinu Grada Zagreba. Pitajte gradonačelnika Milana Bandića, iako se on već izjasnio. PitajteMilorada Pupovca. Pitajte na koncu Andreja Plenkovića.

Pitajte ih sve ali nemojte više pitati organizatore: HVIDR-u Dubrava, Udrugu „Crne Mambe“ i mene osobno. Mi Vam taj odgovor nemamo, jer ovo političko ludilo i teror prema žrtvama iz Domovinskog rata ne možemo razumjeti i prihvatiti. Ali morali smo nakon 15 mjeseci rada i provedenog „Križnog puta“, sa ishođenom građevnom dozvolom u rukama, pristati na ultimatum iliti ucjenu. 

Nisam želio da takav Vitez HOS-a Žarko Manjkas Crvenkapa, bez obzira na teške udare četničke i protuhrvatske politike prema SUDHOS-u i poginulim bojovnicima te prema časnom, i po meni prekrasnom grbu HOS-a , ostane bez spomenika. E, imat će heroj Žarko Manjkas Crvenkapa spomen obilježje, gdje ćemo mi i obitelj, i svi časni Hrvati koji poštuju žrtve iz Hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, moći zapaliti svijeću te se pomoliti dragom Bogu da mu bude laka Hrvatska gruda. A dati će dragi Bog i neka nova politička generacija razum te izmijeniti zakone, da će se moći u ovoj državi natopljenoj krvlju domoljuba, postaviti HOS-ov ratni grb, koji je nosio na uniformi kao hrvatski patriot i vitez.

Jedino što smo mu dužni je izgraditi spomenik, odati pijetet i poštovanje, s obzirom da mu se ni za grob ne zna.

Zahvala svima koji su poduprli projekt podizanja spomen obilježja

Zahvaljujem se javno svim donatorima koji su poklonili svoju ljubav, povjerenje, pomoć i novce kako bi mogli zajedničkim djelovanjem objediniti domoljublje, poštivanje žrtve, odavanje počasti i očuvanju povijesti o hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu.

Za kraj, nastavlja se kletva kralja Zvonimira, koju je izrekao na brdu Gvozdu, da mi Hrvati tisuću godina nećemo imati sreće u životu. Tako nam i treba da brat iz rata ide na brata iz rata, dok nam državu pljačkaju, branitelji se ubijaju, a mladi iseljavaju.

Predsjedavajući inicijativnog zbora „Park Žarko Manjkas Crvenkapa“, 
Pukovnik Petar Janjić Tromblon

 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Ovako vam mediji ispiru mozak…

Imam jednu jako lošu vijest za vas. Ispran Vam je mozak!

Objavljeno

- datum

Sve što sve vidite, čujete i pročitate utječe na to kako će te razmišljati. Ako malo pogledate vijesti, možete pomisliti da je čovječanstvo sve gore, da je potpuno nesigurno i sve opasnije za život. Ali krenimo sa činjenicama.

Profesor sa Harvarda je napravio studiju, o tome da je upravo ovo najsigurnije vrijeme za život. Prema statistikama FBI-a od 1993. godine ubojstva vatrenim oružjem u SAD-u su pala za 39%. Broj smrtnih slučaja prilikom napada vatrenim oružjem je palo za 69%.

Ali ako gledate vijesti, Vi upravo mislite suprotno. Zar ne?

Pogledajmo sada ostatak svijeta. Broj poginulih godišnje u ratu je daleko manji nego 1950. godine. Ovo je definitivno najsigurnije razdoblje za život.

Sada jedno krucjalno pitanje. Zašto toliko negativnosti u medijima ako je život sve sigurniji?

Oni razumiju na koji način vaš mozak funkcjonira. On je dizajniran da se koncentrira samo na negativno. Razlog tome je instikt za preživljavanjem. Znači ako ima više negativnih vijesti, veča je sigurnost da će te te vijesti gledati. Tako Vaš mozak postaje sve ovisniji o gledanju negativnih stvari.
Tako da TV kompanije vrte milijune od reklama koje vi gledate, jer ste ovisni o vijestima. Izgleda kako je sve nesigurnije, ali vjerujte mi, ovo je najsigurnije vrijeme za život.

Što napraviti? Umjesto da gledate vijesti i puštate im da Vam peru mozak, vi sami možete ‘isprati mozak’ sebi. Možete početi čitati knjige, gledati dokumantarce itd., jer što god radili sebi će te ‘isprati mozak’ od te radnje. Ali ovoga puta neka to bude korisno, jer ako nastavite se hraniti njihovom propagandom, to može biti loše za vaš mozak.

Croative.net/Benjamin

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Kako to da neki Hrvati koji su za Kataloniju, preziru Hrvatsku

Objavljeno

- datum

Katalonci, frustrirani što nemaju neovisnost, imaju puno viši standard od Hrvata, frustriranih što nemaju europske plaće. Što je vrednije? 

Hrvati borbu Katalonaca za neovisnost promatraju poprilično neemotivno. I ljudima i političarima i vlastima u Hrvatskoj, nekako kao da im se ne gubi puno vremena na dramatična zbivanja u i oko Barcelone i Katalonije.

Postoji, naravno neko generalno razumijevanje Hrvata za narod koji se stoljećima, a pogotovu zadnjih nekoliko desetljeća žestoko bori za svoju kulturu, jezik, ekonomiju, pa sada želi i svoju državu. Želju Katalonaca za neovisnom državnom možemo lako shvatiti i razumjeti, pogotovu što ima dovoljno sličnosti u odnosu Madrida prema Kataloncima, koje mi možemo usporediti s nekadašnjim odnosom Beograda spram Hrvata. No, moć usporedbi se tu gubi, jer Hrvati su u stjecanju svoje neovisnosti bili primorani otići do kraja, do onog trenutka kada se u povijesti neovisne nacije stvaraju u vrtlogu rata i brojnih žrtvovanja. Nitko normalan neće takvo što poželjeti ni Kataloncima, ni Španjolcima (i Kataloncima) unitaristima, nego je želja da se ovi nekako nagode, a bez nasilja.

Katalonci: Državna i nacionalna neovisnost vrijedi najviše, daleko više od materijalizma, standarda, dobre plaće, zabave i automobila…

Ne znamo dovoljno jesu li Katalonci, poput Hrvata morali često odlaziti u pečalbu i tražiti dostojan život u drugim zemljama, no znamo da su oni najbogatiji Španjolci. Nešto poput Slovenaca i Hrvata u bivšoj Jugoslaviji. A znamo i da su Katalonci daleko bogatiji i od nas Hrvata koji se već nalaze u zajedničkoj EU obitelji. S obzirom na to da je standard Katalonaca, isfrustriranih što nemaju državnu neovisnost daleko viši od Hrvata, isfrustriranih što nemaju europske plaće i standard, nameće se pitanje; što je vrednije, imati viši standard i plaće, ili državnu neovisnost?

Na znanje i za one naše unutarhrvatske filozofe, koji se vole zgražavati oko “nametanja” zastava, himni, priča, serija i filmova iz Domovinskog rata – Katalonci su nam već dali odgovor na to pitanje. Državna i nacionalna neovisnost vrijedi najviše, daleko više od materijalizma, standarda, dobre plaće, zabave i automobila. Što će ti svi novci i blaga, ako nisi svoj na svome, vjerojatno da misle svi oni Katalonci koji su na referendumu glasali zaneovisnost.

Ima pregršt praktičnih i formalnih razloga zašto se Hrvatska ne može miješati u ova politička zbivanja na Iberskom poluotoku, pa to i ne čini, No, ipak smeta razina licemjerja kojom se sada služi većina hrvatskih političara kada moraju promrsiti nešto o Kataloniji. Uglavnom, od te teme bježe ko vrag od tamjana, ili se trude pronaći što više argumenata da kažu kako je borba za neovisnost Hrvata i Katalonaca neusporediva stvar. – Ne budimo licemjerni, sjetimo se ‘91., jedina je “nediplomatska” izjava koju smo od naših političara mogli čuti. I prilično je apsurdno da ju je jedini usudio izgovoriti političar u nestajanju, predsjednik stranke čiji je rejting ispod 1%, Darinko Kosor iz HSLS-a.

Ostali su oko Katalonije radije mudrovali i držali se Ustava. Španjolske! Jedan SDP-ovac je čak rekao da Katalonci tu ne smiju ništa, jer je Španjolska unitarna, a ne federalna država. On, dakle misli da je Hrvatska uspjela zato što je bivša Jugoslavija imala Ustav koji ju je deklarirao kao federativnu. I to kaže političar koji bi na sudbini vlastite obitelji trebao znati kako su i zašto Hrvati uspjeli. Ne zato što im je to dozvoljavao Ustav, nego podnošenjem strašnih žrtava.

Ovih dana su iz Ministarstva obrane poslali 150 pozivnica na vojnu vježbu. Radi se o probnom uigravanju procesa stvaranja vojne pričuve. Hrvatska je, naime jedna od rijetkih država koje su potpuno zanemarile tu pričuvu. Javili su se odmah mladi iz nekoliko mirovnjačkih udruga, žestoko protestirajući što MORH nije dao, istodobno i upute pozvanima kako da ulože prigovor savjesti. Nema potrebe za dramom.

Praksa je da se oni koji pismeno ulože prigovor savjesti više ne pozivaju. Država će ionako radije zvati one koji sami, bez moljakanja ili utjerivanja žele sudjelovati u obrani njezine neovisnosti. Neki od tih naših mirovnjaka, inače istodobno su puni razumijevanja za neovisnost – Katalonije. Kako to da onda preziru obranu hrvatske neovisnosti? 

PIŠE Davor Ivanković/VLM   Foto: Reuters/Pixsell 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.