Connect with us

Društvo

Ovo je kraj povijesti….

Objavljeno

- datum

Redovni profesor na Stanfordu, podrijetlom Japanac čiji su preci za Drugog svjetskog rata bili zatočeni u američkim logorima, Francis Fukuyama, jedan od nekad tvoraca američke geopolitičke ideologije, čovjek koji je početkom 1990-ih samouvjereno u svojoj knjizi “Kraj povijesti i posljednji čovjek”, gledajući poraze komunističkih sustava, proglasio kraj povijesti i pobjedu liberalne demokracije, imao je politički i društveno intenzivnih četvrt stoljeća za revidirati stavove i neke od, kako mu je pokazalo vrijeme, vlastitih zabluda.

Zamjerali su mu nekritičku primjenu Hegelovih ideja povijesti gdje je historija završavala s demokratskim poretkom nalik na onaj u anglosaksonskom svijetu. Iz njegove perspektive to je bio vrhunac društvenog razvoja uopće. Njegove ideje hranile su američki neoimperijalizam koji je osvajanja i dominaciju tumačio uvođenjem liberalne demokracije tamo gdje ista nije zaživjela.

S Fukuyamom sam razgovarala u Sarajevu, na tamošnjem je Fakultetu političkih nauka početkom srpnja održao nekoliko predavanja, sam zaintrigiran Bosnom i Hercegovinom, državom koja se muči izgraditi državu. Za Jutarnji je govorio za pauze predavanja, sjeli smo sučelice za nevelik stol u skromnoj fakultetskoj menzi i, unatoč kuharicama koje su kakofonično lupale posuđem pripremajući obrok za studente, profesor se pokazao kao fokusiran i strpljiv sugovornik.

Jeste li pišući “Kraj povijesti i posljednji čovjek” imali previše povjerenja u ljudsku prirodu?

– Nije to pitanje povjerenja u ljudsku prirodu. Mislim da se, ako pogledate stvari dugoročno, dogodio razvoj i modernizacija. Gledate li globalno, svijet nikad dosad u ljudskoj povijesti nije izgledao bolje nego danas. U posljednjih 30 godina, podaci pokazuju, stotine milijuna ljudi izbavljeno je iz siromaštva, stopa mortaliteta mlađih od pet godina je opala, a to su i bili ciljevi koje si je UN zacrtao ostvariti do 2015. Veliki dio svijeta priključio se grupi razvijenih i zemalja u razvoju.

Veliki dio istočne Azije, zatim Indija, koja je danas najbrže rastuća zemlja na svijetu, ali i subsaharska Afrika i Latinska Amerika, također, bilježe bitno poboljšanje i razvijaju se.

Mislim da je pesimizam o stanju u svijetu pretjeran i neutemeljen.

Gdje vidite najveću opasnost za liberalni kapitalizam danas?

– Nekoliko ih je. Imamo uspon populističkih nacionalizama u puno dijelova svijeta, uključujući sad i u SAD-u. Demokratski izabrane vođe koriste te demokratski osvojene mandate ne bi li zapravo potkopali modernu državu. Vjetar u leđa, koji ih je i doveo na vlast, su povećane društvene nejednakosti koje su uglavnom rezultat razvoja tehnologije. Velika IT revolucija je smanjila potrebu za niskokvalificiranim radnicima i to se kontinuirano događa nekoliko zadnjih desetljeća.

To se onda spaja s politikama i pitanjima identiteta koje, kad ekonomija ne ide dobro, preuzimaju narativ, izmišljaju neprijatelje, trguju s emocijama ugroze i ljudi olako ustaju protiv “drugih i drugačijih”.

Mislim da su opasnosti bile zapravo iste kao i danas. Samo su sad te ugroze puno razvijene i naglašene. Razvijaju se i događaju ciklički. Primjerice, imali smo taj vrlo intenzivan period globalizacije, vođen liberalnim ekonomskim politikama, što je proizvelo puno bogatstva, ali je i jako povećalo nejednakosti. To je potaknulo reakciju, ne u Kini, ne u Indiji, ali svakako da u razvijenom svijetu, gdje radnička klasa ostaje bez poslova. I to je, na neki način, razumljiva reakcija na spomenute ekonomske promjene. Uzgred, kad pogledate unatrag, svime sam se ja tim bavio u “Kraju povijesti”, pisao sam i o nacionalizmu, religijama, ništa od tih stvari nije nestalo i to su i dalje bitne remetilačke teme. Ono što tad, 25 godina prije, dok sam pisao tu knjigu o kojoj me i danas svi pitaju, nisam sasvim predvidio jest da se demokracija može urušavati jednako kako što se može i razvijati.

Sve češće se čuju teorije da je sve to što se događa, pogotovo ono što se zbilo lanjske godine poput izbora Trumpa i Brexita – dugoročno dobro za demokraciju. Vidite li u tome logike?

– To je dobro u nekom vrlo limitiranom smislu, jer elite u Europi i u SAD-u do nedavno nisu previše obraćale pažnju na glasače iz radničke klase. Vodili su politiku koja uopće nije obraćala pažnju na potrebe tih ljudi. I jedna od stvari koja se dogodila je da su, suočene s rastom desnice koja je rasla na brojnosti ekonomski depriviranih, razočaranih ljudi, konačno počeli razmišljati i o tome, postali svjesni da sistem koji zagovara tolike nejednakosti izaziva ovakvu, vrlo opasnu, reakciju. Dobro je da to sad vodi k tome da će, moguće, politički sistem postati više reprezentativan.

No, problem je s populizmom da rješenja koja nude ljudi poput Donalda Trumpa stvari samo dodatno pogoršaju. Dakle, ako on i uspije u tome da poveća zaštitu američkih radnika, ti će ljudi, dugoročno, osjetiti još gore posljedice Trumpovih mjera. Mislim da je to realna opasnost s kojom se suočavamo.

U kojem pravcu ide politička evolucija suvremenog svijeta – hoćemo li završiti šireći virus demokracije ili će nas usisati populistički nacionalizmi koji će na vlast dovesti autoritarne režime?

– Ne vidim, stvarno, niti jednu bolju alternativu liberalnoj demokraciji. Pritom ne tvrdim da će svi na koncu imati uspješne liberalne demokracije. Moguća alternativa tome je Kina, gdje imaju autoritarnu državu vođenu komunističkom partijom koja je djelomice uvela tržišnu ekonomiju. Ne mislim da je taj model lako primijeniti u drugim dijelovima svijeta.

Doduše, ne možete ni tvrditi da ga oni pokušavaju nametnuti drugima.

– Da, ne pokušavaju ga nametnuti. Postoje neke afričke zemlje, poput Etiopije ili Ruande, koje pokušavaju opravdati vlastite autoritarne režime govoreći da su one poput Kine, da imaju tržišnu ekonomiju.

Ali, mislim da je puno toga što su Kinezi uspjeli napraviti vezano uz kulturalne specifičnosti istočne Azije i zato to nije model koji se lako može širiti dalje.

Što je u pozadini kineskog razvoja?

– U pozadini razvoja cijele te regije jest da istočna Azija nije morala razvijati modernu državu, zato su se tamo u novije vrijeme uspjeli toliko razviti. Oni su modernu državu sami razvili prije kolonijalizma, prije no što su uopće i došli u kontakt sa Zapadom. U Africi i drugim dijelovima svijeta u razvoju nisu došli do tog stupnja prije kolonijalizma. U istočnoj su Aziji prošli kroz veliki proces konfrontacije kad su počeli kontakti sa Zapadom. Oni su imali institucije, pa, kad su ponovo dobili suverenitet i kad su mogli ponovo graditi vlastite institucije, oslonili su se na svoju tradiciju i iskustvo, nisu trebali krenuti bez ičega da bi razvili modernu državu.

To je bio slučaj s Korejom, Tajvanom, Japanom, Kinom, Vijetnamom i zato su, u odnosu na ostale zemlje svijeta u razvoju, bili u velikoj prednosti.

Osim toga, većina istočne Azije nije imala problem identiteta, ono što je preplavio Bliski istok, pa i Istočnu Europu.

Japan, Koreja, Kina, Vijetnam su vrlo homogene zemlje s vrlo malo etničkih manjina, pa tu nije bilo ni razloga za ratove kakve smo vidjeli na Bliskom istoku, na Balkanu …

Dakle, podloga za uspjeh tih zemalja je postavljena stoljećima prije, a to onda danas, barem kad je riječ o Kini, a tu zapravo spada i Singapur, zrcali da nije nužno imati liberalnu ekonomiju da biste imali moderni kapitalizam. Ni Kina ni Singapur nemaju liberalno demokratski društveni sustav, ali je bitno da su u svojoj povijesti imale vrlo uspješna razdoblja kapitalizma. Nadalje, prepustite li tržišnu ekonomiju njoj inherentnim mehanizmima stvorit ćete veliku nejednakost, nezamislivo bogate dobitnike i zastrašujuće siromašne gubitnike. Zato tržišna ekonomija naprosto traži političku kontrolu, državu koja će djelomice i distribuirati dobitak od pobjednika ka gubitnicima. Drugačije ne ide, jer inače se sistem ne može održati, eksplodira od napetosti i nejednakosti. Zato demokracija i moderni kapitalizam idu ruku pod ruku.

Jedno je što gledamo u Kini, potpuno drugačije se događa u arapskom svijetu. Možete li zamisliti zapadni tip demokracije u arapskom svijetu?

– Tunis je primjer zemlje koja je iz arapskog proljeća izašla s nečim što izgleda poput demokracije, makar je to trenutno vrlo krhko. Mislim da tu postoji više pitanja, od kojih u oči na prvu upada to kulturalno pitanje. Nije to islam, već plemenski odnosi koji i dalje kooperaciju i razvoj u arapskim zemljama čine prilično kompliciranim.

Mnoga arapska društva su još uvijek organizirana na plemenskim principima. Kad se govori o plemenima na Balkanu, to je uvijek simbolično, ponekad uvredljivo, difamirajuće.

Ali plemenski odnosi u beduinskim društvima, u perzijskom zaljevu, čak i u zemljama poput Sirije i Iraka su još uvijek društvena činjenica, i mislim da, ako pogledate Libiju nakon Gadafija, politika je tu uglavnom vođena logikom, zakonima i strukturom plemenskih odnosa. I to je razlog što oni nisu u stanju napraviti državu i vladu.

To je jedno pitanje. Potom, imaju verziju radikalne islamizacije koja je potpuno neprijateljska prema demokraciji. Mislim da je vjerojatno najveća prepreka razvoju demokracije u toj regiji Saudijska Arabija jer oni imaju puno novca, i od tamo se širi ekstremno konzervativna verzija islama koja ima devastirajući efekt gdje god da se ‘uhvati’.

Spominjete Gadafija, koliko je istine u tome da ste mu, svojevremeno, bili savjetnik?

– Ne, to nije istina. Sreli smo se, na njegov poziv, nekoliko puta 2006. Taj čovjek nije shvaćao svijet, s jedne strane je imao vrlo limitirano obrazovanje, s druge nije bio spreman učiti. Shvatio sam da me ne može čuti, kamoli razumjeti, makar mi je bilo zanimljivo razgovarati s njime, ja nisam mogao biti njegov savjetnik.

Koja je budućnost EU, nekad ste je isticali kao jedan od vrhunaca razvoja društva, model liberalne demokracije kojem bi trebao težiti ostatak svijeta?

– Nadam se da ste prošli točku maksimalne ugroze, jer iza vas su nizozemski i francuski izbori, populistički val tamo, izgleda, neće rasti. Sad ovisi koliko će Francuzi i Nijemci moći uspješno raditi zajedno na stabilizaciji svih drugih aspekata EU.

U ovakvom svijetu… hoće li liberalna demokracija preživjeti?

– Mislite općenito hoće li opstati u svijetu? Naravno. I dalje oko 115 od oko 180 zemalja svijeta imaju neku formu demokratskih institucija.

Gledajući promjene koje su se dogodile od konca 1980-ih na ovamo, što vam je najveće razočaranje?

– Meni je najveće razočaranje ono što se dogodilo u SAD-u. Početkom 2000-tih američka politika je napravila dvije goleme pogreške. Jedna je invazija na Irak, a drugo je politika koja je vodila u financijsku krizu 2008., obje su ne samo uzrokovale velike financijske i ekonomske krize, zastoj i nazadovanje, nego i diskreditirale puno liberalnih ideja koje su u SAD-u promovirane još od doba Reagana.

Iza toga je slijedio uspon populizma koji je kulminirao izborom Trumpa prošle godine. Doista nisam iskreno mislio da bi Amerikanci mogli izabrati tako loša političara. No, držim da je njegovim izborom, uz nas mnoge iznenađene i šokirane, najviše zapravo bio iznenađen sam Trump. Taj čovjek nikad nije očekivao da će biti izabran.

U vašoj knjizi “The Great Distruption” govorite o tri glavna remetilačka faktora u SAD-u od 1960. do 1990-ih, vidite ih u porastu kriminala, sve većem broju razvoda i raspadanju obitelji i sve manjem povjerenju građana u institucije. Dojam je da to doba nije minulo.

– Nije, ali takvi trendovi su danas puno više unutar radničke klase, negoli u cijelom društvu općenito, što je bilo slučaj ranijih desetljeća. Među Amerikancima koji imaju diplomu, magisterij ili doktorat svega toga je bitno manje, stanje se poboljšalo. Stopa razvoda se smanjila, više djece danas raste u obitelji s oba roditelja, stopa kriminala se smanjila, to pokazuju podaci u zadnjih 20 godina. Američki su gradovi puno sigurniji negoli su bili prije 20 ili 30 godina. No, pogledate li te iste varijable unutar radničke klase, to će reći ljudi sa srednjoškolskim obrazovanjem ili nižim, svi ti trendovi nisu se smanjili, dapače, nastavljaju rasti. Na primjer, upotreba narkotika raste, oko 60% radničke djece, i bijele radničke djece, danas odrasta u obitelji gdje je samo jedan roditelj …

Vidite li nekog velikog vođu u svijetu, bilo da se tek pomalja ili da je već afirmiran?

Upravo je u Francuskoj izabran Emmanuel Macron, to je odlično i gotovo nevjerojatno. Prije godinu dana gotovo da nitko za njega nije čuo, odjednom taj čovjek je predsjednik i ima većinu.

Vidjet ćemo kako će se razvijati.

Vidite li mogućnost za Treći svjetski rat?

– Ne na način na koji smo to zamišljali za vrijeme hladnog rata. Mislim da danas postoji veliki rizik da eskalira situacija na korejskom poluotoku, a u to bi bile uvučene SAD i Kina. Mi već vodimo čudan rat s Rusijom, jer Rusija upotrebljava ne vojne, već neke bitne druge načine da destabilizira i potkopa što više zapadnih zemalja, uključujući, naravno, i Ameriku.

To je kompleksan rat i ne da se jednostavno opisati. Ne možemo reći da se vodi vojnim akcijama, ali to sigurno jest neka vrsta rata.

Kako napraviti pametan i učinkovit balans između ljudske potrebe za slobodom i potrebe da živimo po propisanim pravilima. Kako balansirati slobodu i poredak?

– Nema jednostavna odgovora i formule za to, baš kao što nema ni formule koja bi u tom kontekstu davala dobre rezultate sve vrijeme.

Ako ste suočeni s ozbiljnom prijetnjom sigurnosti, slobode na neki način morate ograničiti.

Nekoliko ste dana proveli u Sarajevu, u interakciji s ljudima iz različitih dijelova BiH. Nije bilo davno da u istočnoj Aziji nisu imali puno samopouzdanja, no uspjeli su ekonomski jako razviti svoje zemlje. Bosancima bitno manjka samopouzdanje, kako ih ohrabriti?

– To je jako dobro pitanje. To je i razlog zašto radimo ovaj program, držim predavanja ljudima koji već imaju i iskustvo i potencijal ne bi li napravili mrežu onih koji su zainteresirani za reforme i koji mogu raditi jedan s drugim. Ovdje su veliki problem te kompleksno ustrojene i slabo funkcionirajuće državne institucije. Iznenađen sam količinom pesimizma u Bosanaca kad je riječ o njihovoj sposobnosti da sami grade svoju budućnost. Čitao sam o post Daytonu i samom ugovoru. Ali, kad čovjek dođe i kad vidi na terenu kompleksnost političkog sistema, to je stvarno zbunjujuće, teško je razumjeti kako se bilo što ovdje može događati obzirom na tu kompleksnu strukturu i odnose.

Moguće je da, ako svijet izvana postane manje zainteresiran za ovu regiju, da će to zapravo biti dobro za ovu zemlju jer će ovdašnji ljudi morati preuzeti veću odgovornost za svoju vlastitu budućnost.

Profesor ste na Stanfordu, radite s izabranim mladim ljudima, često iz različitih dijelova svijeta. Kako vam se čine te mlade generacije, što ih nosi, što ih zanima?

Iskustvo na Stanfordu ne može biti reprezentativno, jer 50% tih ljudi se obrazuje za inženjere i žele pokrenuti startupove, postati milijarderi prije no navrše 25. Dio njih će u tome i uspjeti, to su prilično optimistični studenti, inovativni, imaju puno ideja, otvoreni su prema riziku i mislim da je to specifično za njih… Da odete, recimo, u Francusku gdje još uvijek imate 30% stopu nezaposlenosti među mladima, sigurno ne biste našli takav stav.

Jesu li ti mladi ljudi zainteresirani za dobrobit svijeta oko sebe ili su više fokusirani na vlastiti uspjeh?

– Ne mislim da je itko baš jako zainteresiran za svijet, osim ako niste jedan od onih ljudi koji želi napraviti karijeru od toga. Pa i izbor Trumpa pokazuje taj stav da ostatak svijeta nije bitan i to je svakako uznemiravajuće. Doduše, sad ne govorimo o istoj populaciji. Jer, ljudi koji su glasovali za Trumpa uglavnom i nemaju kontakte sa svijetom izvan Amerike.

Izvor: jutarmji.hr

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

Turska hitno povukla sve svoje zlato iz SAD-a. Pitanje je zašto?

Objavljeno

- datum

Središnja banka Turske odlučila je vratiti u zemlju 220 tona zlata pohranjenih kod FED-a Sjedinjenih Država. Velike poslovne banke u Turskoj su učinile isto kao i Središnja banka. Radi se o preteči povratka na multipolarni globalni financijski sustav, rekao stručnjak za plemenite metale iz Švicarske.

Od 2012. godine, nekoliko zemalja odlučilo je vratiti svoje zlatne rezerve pohranjene u blagajni FED-a Sjedinjenih Država, a aktualni potez Turske odražava predstojeći povratak globalnoj financijskoj multipolarnosti, izjavio je u intervjuu Claudio Grass, stručnjak za plemenite metale u Švicarskoj.

“Po mom mišljenju, postoji nekoliko objašnjenja za ovaj korak Ankare. Tursko gospodarstvo trenutno je suočeno s velikim poteškoćama, uključujući i pad turske lire u odnosu na američku valutu posljednjih godina”, rekao je sugovornik.

Prema njegovim riječima, vraćanjem zlatnih rezervi, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan pokazuje kako se više ne oslanja na Sjedinjene Države kao partnera.

“Turska je i dalje članica NATO-a, ali ima razloga vjerovati da Erdogan sada namjerava ići svojim putem, a zlato mu dopušta financiranje, kupnju i prodaju valuta bez prolaska kroz globalni bankarski sustav”, tvrdi gospodin Grass.

Treba naglasiti da svijet postaje manje centraliziran, ili se čak vraća iz unipolarnog svijeta u multipolarni svijet.

“Vidimo da zemlje sve više postaju svjesne da je mnogo pametnije zadržati zlatne rezerve na svom teritoriju”, rekao je sugovornik.

Neki promatrači pretpostavljaju, da je  preuzimanje svih zaliha zlata iz Sjedinjenih Država, Ankara jednostavno reagirala na pogoršanje odnosa s Washingtonom. Postavlja se pitanje je li turski predsjednik “igrao” protiv američke valute. On je kritizirao kredite u dolarima tvrdeći da međunarodni krediti trebaju biti odobreni u zlatu, umjesto u dolarima.(logicno.com)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

PUTIN DOVEO U PITANJE OPSTANAK SVJETSKE BANKE: E tako se to radi kad IMAŠ MOĆ!

Objavljeno

- datum

Rusija neće sudjelovati u dokapitalizaciji Svjetske banke zbog njenog zamrzavanja projekata u Rusiji, izjavio je zamjenik ministra financija Rusije Sergej Storčak na marginama proljetnog sastanka Međunarodnog monetarnog fonda i Svijetske banke.

Akcijska grupa Svjetska banka odobrila je dokapitalizaciju od 13 milijardi dolara.

Storčak je objasnio da se Rusija ne slaže sa novim principima kreditne politike međunarodne ekonomske organizacije koji mogu dovesti do prekida podrške najvećih i najpouzdanijih korisnika kredita svjetske organizacije — Kine i Indije.

Prema Storčakovim riječima, nakon te odluke udio Rusije u kapitalu Svijetske banke bi mogao biti smanjen. Zamjenik ministra je dodao da zbog sadašnje politike Svjetska banka može izgubiti financijsku stabilnost.

„Nećemo prisustvovati u tome. Povijest zabrane rada Svjetske banke na teritoriju Rusije je poznata. Kako u takvim uvjetima možemo tražiti od rukovodstva zemlje da idemo u Državnu dumu sa budžetom ili sporazumom koji podrazumjeva naše učešće u dokapitalizaciji“, rekao je Storčak.

Osim toga, zamjenik ministra je ukazao na pogubni princip raspodjele sredstava unutar banke.

„Ne slažemo se sa tim da se IDA (dio Svijetske banke) drži na površini zarad profita koje dobija banka, a on se dobija od onih kojima je pomoć najviše potrebna — dužnika“, rekao je on.

Prema Storčakovim riječima, SAD također ne žele prisustvovati u dokapitalizaciji Svijetske banke, ali će sačuvati kontrolni paket.

Svijetska banka je međunarodna organizacija koja pruža financijsku pomoć i savjete zemljama kako bi se povećao ekonomski razvoj i smanjilo siromaštvo, ali i očuvale međunarodne investicije. Sastoji se od dvije institucije: Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i Međunarodne asocijacije za razvoj (IDA).

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

STRUČNJACI: “Hrvatska se za nekoga NAMJERNO PRAZNI; uskoro kreće ZAMJENA STANOVNIŠTVA!”

Objavljeno

- datum

NETKO JE GINUO DA BI JE SADAŠNJA POLITIČKA ELITA UNIŠTILA   ”Smrtnost u Hrvatskoj povećava se nevjerojatno brzo, zbog čega godišnje nestaje (umire ili iseljava) od 90 do 100 tisuća ljudi!

To znači da će u deset godina nestati gotovo milijun stanovnika, i već sada je opasno ugrožena domovinska sigurnost!  No, zapanjuje da vladajuće političare ti podaci uopće na zanimaju’, upozorio je demograf dr. sc. Stjepan Šterc u nedjelju u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, tijekom programske konvencije stranke Promijenimo Hrvatsku.

Dodao je da smo, ako zbrojimo iseljavanje tijekom zadnjih stotinu godina, prvi u svijetu po brzini nestajanja te se upitao: kome je namijenjen prostor Hrvatske, kada se tako brzo i sustavno prazni?

Nije tada želio odgovoriti na ovo pitanje, no zlokobna slutnja, temeljena na iznesenim činjenicama, itekako je ostala ‘visjeti u zraku’.

Za koga se, uistinu, prazni Hrvatska i tko će zauzeti dragocjeni prostor uz istočnu obalu Jadranskoga mora, ako Hrvati nastave iseljavati i izumirati ovim tempom, upitali smo ponovno Šterca, ali i druge znanstvenike koji se bave ovom tematikom.

”Postoje špekulacije o tome tko bi mogao i htio zauzeti prostor Hrvatske, ako doživimo potpuni demografski slom, kojemu smo sve bliži. No, te teze nemoguće je znanstveno dokazati, pa zato ne bih još govorio o tome. No, činjenica je da se Hrvatska nevjerojatno brzo prazni, a da politika baš ništa ne čini da zaustavi tu katastrofu, zbog čega se logično nameće zaključak da se ovaj prostor ‘čisti za nekoga’. Činjenica je, također, da će uskoro početi zamjena stanovništva, ako se ovaj trend nastavi! Svjedočimo, u isto vrijeme, nejverojatnoj blokadi Hrvatske na svim poljima i na svim razinama. I to je blokada s osmijehom. Sa svih strana stižu pritisci na Hrvatsku, nazivaju nas fašistima, antisemitima, a ja – koji dvadeset godina radim s mladima na fakultetu – svo to vrijeme nisam vidio fašizam ili nekakvu netrpeljivost među studentima. No, vladajući HDZ na sve te pritiske samo mirno gleda!”, primijetio je u uvodu dr. Šterc.

Upozorio je potom da višegodišnje mirno gledanje kako Hrvatska juri u propast  ne može biti slučajnost.

”Očito je da se prostor prazni namjerno. Ministarstvo za demografiju i obitelj provodit će Istanbulsku konvenciju, što je potpuno suprotno demografskom oporavku i poticanju rađanja! Sada se pokazalo da je tako, iako je Plenković u početku govorio da mu je demografski oporavak važan. Jasno je da to nije točno. Najveća vrijednost društva su djeca. Oni su smisao, a ovo drugo je dekadencija. To su dvije suprotne strane. Jer, tko će osigurati novac za mirovine, ako ne bude djece? Što ćemo kada ljudi za tridesetak godina krenu u mirovinu, a ne bude novca? Prvi smo u svijetu po negativnim demografskim trendovima. Izumiranje i iseljavanje ugrožava nacionalnu sigurnost, no Vlada ni da mrdne! Baš ih briga”, upozorava ugledni demograf.

U Vladi svjesni situacije, ali ne rade ništa

Kaže da u HDZ-u i u Vladi znaju sve o problemu, ali da svjesno i namjerno ne čine ništa.

”Govorio sam o opasnostima depopulacije i Plenkoviću i ministrima više puta, no sve je jasnije da ta problematika njih ne zanima. Nije to ono što moraju odraditi, što od njih očekuje EU. Koga je u Europskoj Uniji briga što se Hrvatska prazni? Nikoga. To je u njihovom interesu. Plenković i HDZ su se bavili demografijom u predizborno vrijeme, no sada im to više ne treba”, bez dlake na jeziku po običaju govori Šterc.

A na pitanje: ‘Koga slušaju premijer i ministri te čije interese brane, kada je očito da ne zastupaju hrvatske građane i ne slušaju znanstvenike?’, Šterc odgovara da vjerojatno slušaju zapovjedi iz EU, ali i od koalicijskih partnera, kojima je demografski oporavak samo teret.

”Prošli tjedan ministar Štromar izjavio je da je osigurao milijardu kuna za fasade. Kako ga nije sram? Zar su fasade važnije od djece? Izašao je i podatak da su banke iz Hrvatske prošle godine iznijele 16 milijardi kuna! Sve drugo propada, no bankama je odlično. U Hrvatskoj kao da banke imaju vlast! S druge strane, postoji podatak da hrvatsko iseljeništvo godišnje u Hrvatsku šalje doznaka u vrijednosti od čak 14,3 milijarde kuna, što je od 11 do 12 posto državnog proračuna. No, vladajući te iseljenike ne žele u Hrvatskoj?! Odmaknuli su ih od sebe, a kukaju da nema investicija. Pa što ne pozovu iseljeništvo da ulaže? No, iseljenici su im politički neprijatelji. Previše su domoljubi i previše idealistički raspoloženi prema Hrvatskoj, da bi smjeli ovdje ulagati”, ogorčeno nabraja demograf koji je nedavno boravio u Švicarskoj, gdje se susreo s mnogo hrvatskih iseljenika te s tog puta nosi izuzetno pozitivne dojmove…

Suočavanje, pak, s hrvatskom realnošću ponovno ga je ispunilo zebnjom.

”Višegodišnje sustavno ignoriranje najvećeg hrvatskog problema, odnosno sve intenzivnijeg iseljavanja i izumiranja, a sve slabijeg nataliteta, ne može biti slučajno”, ponovio je profesor zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.

Zapad uzima školovano i potentno stanovništvo

Povjesničar dr. sc. Josip Jurčević, profesor na Hrvatskim studijima u Zagrebu, složio se sa Štercovim zaključcima te dodao da u Hrvatskoj ne postoje slučajnosti.

”Dva su glavna uzroka ovako snažnog iseljavanja i izumiranja. Prvi je što razvijene europske zemlje također muku muče s depopulacijom, zbog čega su počeli uzimati suvremeni ‘danak u krvi’ iz bivših komunističih zemalja. Ljudi masovno iseljavaju ne samo iz Hrvatske, već i iz drugih država s istoka i jugoistoka Europe. Zapadne i sjeverne zemlje okrenule su se potentnom stanovništvu – u demografskom i u radnom smislu. Uzimaju školovane i gotove ljude i zato se Hrvatska prazni, baš kao i druge zemlje bivšeg socijalističkog bloka”, objašnjava Jurčević.

Dodaje kako se često zaboravlja da pražnjenje Hrvatske nije od jučer, već da snažna depopulacija traje već stoljeće i pol.

”Kontinuirano se potiče iseljavanje s ovih prostora. U komunizmu su vlasti silom htjele stvoriti radničku klasu, pa su ljudi migrirali u gradove, što je dovelo do pražnjenja vrijednog prostora. Nije bitno što su migracije bile unutar zemlje, jer značajan prostor ostao je bez ili s malo ljudi. Sredinom šezdesetih krenulo je masovno iseljavanje u inozemstvo.  Danas je još gore, jer su odlazak mladih i izumiranje poprimili dramatične razmjere”, ne dvoji profesor Jurčević.

Naglašava da je vladajuća oligarhija u Hrvatskoj posve bešćutna i nedgovorna, te otuđena od naroda, već desetljećima.

”Jasno je da ne služe građanima. Samo povećavaju represiju i oslanjaju se na vanjske čimbenike. Zbog svega toga, doći će do zamjene stanovništva. Dokaz za to je i način na koji je Hrvatska ušla u EU. Ušli smo posve nepripremljeni i bez da smo prethodno zaštitili nacionalne interese. Jedino što je tada pripremljeno su potpisi na dokumentu prema kojem o migracijskim procesima odlučuje Bruxelles, a ne Zagreb. Osim toga, ako se netko nastani u RH, odmah dobije pravo glasa na lokalnoj razini, dok za nekoliko godina glasovati može i na državnoj razini. Ako u Hrvatsku useli pet milijuna stanovnika, to znači da ćemo dobiti novi identitetski obrazac. To više neće biti Hrvatska kakva je danas, jer naciju čine jezik, kultura, mentalitet i ostale identitetske odrednice, a sve to će se tada u potpunosti promijeniti”, podvlači profesor Jurčević pa dodaje da su hrvatske institucije odavno okupirane, zbog čega i ne reagiraju na ovako zabrinjavajuće trendove.

Hrvatska među 11 ugroženih zemalja

Ni politolog, dr. sc. Anđelko Milardović, koji upravo priprema osvrt na temu ‘Globalizacija i migracije’, nije demantirao zloslutne tvrdnje Šterca i Jurčevića.

”Pronašao sam podatak da je, prema projekcijama na osnovu postojećih trendova, jedanaest zemalja u svijetu posebno opasno ugroženo depopulacijom. Među tih 11 zemalja je i Hrvatska”, ističe Milardović, pa dodaje da će se vrlo negativan demografski trend u Hrvatskoj nastaviti, ako se ne izmijeni postojeći politički sustav.

”Pitate se kakve veze ima politički sustav s masovnim iseljavanjem? Tvrdim da je to jedan od glavnih razloga iseljavanja, jer je postojeći sustav omogućio istim ljudima da već četvrt stoljeća obnašaju vlast. Loše upravljaju, ali ništa se ne mijenja! Ljudi odlaze jer su nezadovoljni nepravdom, odnosno nemogućnošću vertikalnog napredovanja. Sve pozicije rezervirane su za političke stranke, pa telentirani ne mogu napredovati. Zato odlaze”, smatra profesor Milardović.

Tumači da bi hitno trebalo mijenjati postojeći politički sustav, kao i izborna pravila, kako bi u društvu napokon došlo do provjetravanja i do nužno potrebne izmjene kadrova.

”Treba, kao prvo, u statute političkih stranaka unijeti odredbu o ograničenosti mandata, kako ne bi isti ljudi desetljećima obnašali glavne funkcije. Iste odredbe trebalo bi prenijeti i u državu. To bi pokrenulo vertikalnu pokretljivost, odnosno provjetravanje stranaka. Na površinu bi napokon isplivali kvalitetni i novi ljudi. Svježa krv donijela bi promjene. Trenutno u Hrvatskoj imamo predinfarktno stanje, jer je onemogućen dotok svježe krvi”, slikovito je objasnio ugledni politolog.

Zaključio je da će se dogoditi potpuni demografski slom te zamjena stanovništva u Hrvatskoj, ako se vladajuća oligarhija pod hitno ne promijeni.

”Kada kupuju borbene zrakoplove, neka razmisle tko će upravljati tim letjelicama. Kulture i civilizacije su propadale kada je dolazilo do unutarnje dekadencije. U Hrvatskoj je vidljiv upravo takav trend”, upozorava Anđelko Milardović.

Autor: Damir Kramarić/Dnevno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno