Connect with us

Društvo

Objavljujemo transkript koji dokazuje da su srpski agenti i danas u vrhu hrvatske politike, u medijima i policiji!

Objavljeno

- datum

Uoči ovotjednog nastavka suđenja Tomislavu Merčepu (ročište na Županijskom sudu je 10. srpnja), objavljujemo dijelove svjedočenja generala Imre Agotića pred Sudom u Haagu u procesu protiv ‘Vukovarske trojice’, dijelove koji dosad nisu – koliko znamo –  objavljivani u medijima, a koji rasvjetljavaju okolnosti mnogih ratnih zbivanja pa i događaje zbog kojih se sudi Merčepu, no koji bacaju novo svjetlo i na činjenicu da hrvatske vlasti već godinama začuđujuće uporno vuku poteze na štetu hrvatske države i hrvatskih nacionalnih interesa.

General Imra Agotić, bivši pripadnik KOS-a Jugoslavije koji je početkom 1991. prešao na hrvatsku stranu, na sudu u Haagu je, naime, govorio o višegodišnjem sustavnom ubacivanju srbijanskih (jugoslavenskih) agenata u vodstva budućih političkih stranaka u Hrvatskoj, u hrvatske medije, policiju i druge ključne institucije još tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, te o činjenici da je hrvatska vlast u rujnu 1991. došla do popisa imena svih KOS-ovih agenata u Hrvatskoj… i to prilikom osvajanja vojarne JNA  u Maksimirskoj ulici u Zagrebu. Nikada tu mrežu, međutim, nije objelodanila, niti ‘počistila’, ili pročistila – što znači da ti ljudi i danas djeluju u hrvatskim institucijama! ‘Detašment’ u Zagrebu ubacivao ljude u hrvatske stranke i policiju Objavljujemo ovdje dio autentičnog transkripta svjedočenja generala Imre Agotića u Haagu:

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li se nakon dolaska gospodin Vasiljevića na čelo Uprave bezbednosti širi i delokrug rada organa bezbednosti na civilni sektor, što do tada nije bilo u ingerencijama Službe bezbednosti?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Točno je. ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li se i organizaciono stvaraju tri nove grupe za praćenje aktivnosti usmerene na nadzor društva van JNA, zar ne?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Ako je u pitanju vjerovatno zrakoplovstvo, onda je to točno izraženo kroz stvaranja tri nova detašmana u Zagrebu, Sarajevu i Nišu, koji su imali zadaću negdje od 1988. godine, 1989. godine rad prema strukturama društva, što do tada nije bio slučaj i bilo je Pravilom službe zabranjeno.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je detašman koji se nalazio u Zagrebu dobio zadatak da svoje aktivnosti usmeri prema hrvatskom političkom rukovodstvu i pripadnicima MUP-a i da među njima uspostavi saradničku mrežu?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Tako je.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li se to dešavalo nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj takođe?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: To je naročiti intenzitet imalo nakon višestranačkih izbora, ali i u pripremi istih, kada su se pojavile političke partije, od konca 1989. godine to je počelo se realizirati.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je ova saradnička mreža radila na prikupljanju informacija iz samog vrha političkog rukovodstva Hrvatske?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: U prirodi službe je doći što bliže vrhu, izvoru.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je postojao plan da ova saradnička mreža ostane i nakon što JNA napusti teritoriju Republike Hrvatske?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Ako je u pitanju Drugi detašman KOG-a, tako je. To je bio cilj i to je bila zadaća: ”Ostaviti uporišta na toj teritoriji i kada se povuče”.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Sledeći korak je bio i proširenje ove saradničke mreže na medije, zar ne? Prvo su gradili mrežu agenata u hrvatskim medijima?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Čini mi se da je to bio prvi korak da je prije taj korak bio, pa onda na politička vođstva stranačka, jer u to vrijeme, svi smo svjedoci, mediji su imali vrlo veliku ulogu u stvaranju javnog mnjenja.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je ova operacija o kojoj govorimo, koju je vodio Drugi detašman, ostala tajna do samog kraja rata?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Ona je ostala tajna dok nije zauzeta vojarna u kojoj je bilo njihovo sjedište, a koliko brzo iza toga su službe sigurnosti Hrvatske analizirale zapljenjene materijale, to ne mogu tvrditi, koliko je to vremena proteklo, ali do kraja rata to nije ostala tajna.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Rekli ste do… Govorili ste o upadu u kasarnu gde se matrerijal nalazio. Da li nam možete raći u kojoj je to… kada je to bilo? U koje doba godine?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: To je bilo 15. deveti 1991. godine u Maksimirskoj kasarni gdje je bilo njihovo sjedište.

ADVOKAT VASIĆ: Da li vam je poznato, da li je nakon hapšenja grupe “Labrador” došlo do otkrivanja celokupne saradničke mreže u političkom i policijskom miljeu Republike Hrvatske?

SVEDOK AGOTIĆ: Ja tada nisam bio pripadnik Službe sigurnosti Hrvatske, a kada sam postao savjetnik za nacionalnu sigurnost, onda se o tom konkretnom slučaju i detalju nisam interesirao, jer nije bilo aktuelno. Ali koliko sam čitao iz “Duge” beogradske, mislim da su tamo iz saslušanja pojedinaca u Beogradu, kojima je suđeno, iznešeni podaci da je tom prilikom ostala dokumentacija o suradničkoj mreži u svim strukturama na prostoru Hrvatske koji je taj Drugi detašman držao.

ADVOKAT VASIĆ: To je ona saradnička mreža o kojoj smo govorili nešto ranije, zbog čijeg je formiranja i Drugi detašman dobio zaduženje da kontaktira pripadnike politike i MUP-a Hrvatske i javna glasila, je l’ tako?

SVEDOK AGOTIĆ: Točno. Agotić: Najvažnije je da mreža nikada ne bude otkrivena.

ADVOKAT VASIĆ: Da li ova grupa ima veze sa događajima vezanim za jevrejsko groblje u Zagrebu? Da li imate takva saznanja?

SVEDOK AGOTIĆ: To je ono koje govorim da se u hrvatskoj javnosti je uvjerenje, da li je to sudski dokazano, ja to ne znam, jer su procesi neki vođeni po tome, uvjerenje da je ta struktura i izvršila diverziju, postavljajući eksplozivnu napravu na jevrejsko groblje, odnosno spomenik na jevrejskom groblju i u jevrejsku općinu u Palmotićevoj ulici u Zagrebu.

ADVOKAT VASIĆ: Šta nam možete reći kao oficir bezbednosti, bivši oficir bezbednosti… Izvinjavam se. Koliko je bitno za jednu obaveštajnu operaciju da ostane neotkrivena saradnička mreža, pogotovo ako ona prožima najodgovornije elemente?

SVEDOK AGOTIĆ: Vrlo je bitno i svaki pripadnik službe je dužan poduzet sve da to učini.

ADVOKAT VASIĆ: To je s toga kada bi jedna mreža bila otkrivena, praktično bi teško bilo organizovati drugu mrežu na istom prostoru, zar ne?

SVEDOK AGOTIĆ: Gubi se povjerenje u službu, a i to su neki od principa rada… -, tvrdio je, između ostalog, 2005. godine u Haagu danas pokojni general Hrvatske vojske Imra Agotić odnosno bivši ‘oficir bezbednosti JNA’, koji je itekako dobro bio upućen u tematiku ubacivanja stranih agenata unutar hrvatske politike, medija, policije… Jesu li zato pustili engleske špijune i odbili izručiti Perkovića? Agotićevo svjedočenje i danas, devet godina kasnije, otvara mnoga pitanja:

ivo_josipovic_thumb1-300x242

Zbog čega imena stranih agenata do danas nisu službeno objavljena a te osobe odstranjene s javnih pozicija?

Ima li veze činjenica da u Hrvatskoj i danas na visokim pozicijama djeluju suradnici KOS-a s činjenicom da hrvatske institucije godinama vuku antihrvatske poteze i provode antihrvatsku politiku? Je li zato Hrvatska vlada odustala od financijske pomoći Europske Unije za stradale u nedavnim poplavama kako bi Srbija mogla uzeti sav novac predviđen za tu namjenu? Pristaju li zato hrvatske vlasti na sve moguće teritorijalne ustupke na hrvatsku štetu, jesu li zato dopustili pripadnicima britanskih tajnih službi da vršljaju po Hrvatskoj tražeći generala Gotovinu? Jesu li zbog toga tako gorljivo branili Josipa Perkovića i protivili se njegovom izručenju Njemačkoj, premda je Hrvatska zbog takve politike trpjela i trpi ogromnu međunarodnu štetu? Je li to razlog neviđene medijske cenzure prema predstavnicima Saveza za Hrvatsku koji su u svom programu nedvosmileno obećavali provođenje lustracije?

Odgovore na ta pitanja pokušali smo dobiti od osoba koje već dulje vrijeme analiziraju ovu problematiku i koji godinama tvrde ono što se i iz transkripata iz Haaga vrlo jasno dade naslutiti.

Domazet: U operaciji Slog spominje se 400 agenata u medijima – Nedvojbena je činjenica da su suradnici KOS-a i dalje tu, odnosno da su ostali u Hrvatskoj. Imra Agotiće je to morao znati jer je i sam bio pripadnik KOS-a. Nedvojbeno je, dakle, da je mreža KOS-a i UDBE bila velika i razgranata. Samo se u operaciji ‘Slog’ spominju imena 400 novinara -suradnika KOS-a. Ti ljudi su do danas u hrvatskim medijima! Brojni suradnici UDBE su ostali i u policiji, a o politici da i ne govorimo. U Hrvatskoj imamo samo dva nova ministarstva: ministarstvo obrane i vanjskih poslova, dok je sve ostalo naslijeđeno iz bivše države. Pitanje stranih agenata, odnosno suradnika UDBE i KOS-a nikada u Hrvatskoj nije rasčišeno, zbog čega danas i imamo takve probleme u Hrvatskoj – smatra admiral Davor Domazet-Lošo, bivši hrvatski obavještajni analitičar, koji u zadnje dvije godine javno tvrdi da u Hrvatskoj imamo unutarnju agresiju koju provode hrvatski političari i hrvatske institucije.

Ovo pojašnjava događaje oko Josipa Perkovića

Problem je što je mrežu KOS-a i  UDBE u Hrvatskoj, po svemu sudeći, preuzela britanska kontra obavještajna služba. To pojašnjava i ono što se događalo u slučaju Perković. Bit cijele te priče i stahovito velikih otpora Vlade Perkovićevom izručenje je činjenica da se na suđenju Perkoviću želi razotkriti ostatke UDBE i KOS-a u Njemačkoj. Zato je Vlada toliko dugo odbijala izručenje. I ako smo svjesni činjenice da danas u Hrvatskoj imamo ostatke mreže UDBE i KOS-a, ako je točna pretpostavka da ih kontrolira obavještajna služba Velike Britanije te ako znamo da su oni infiltrirani u sve pore društva, onda je jasno da tisuću ljudi na raznim pozicijama može blokirati cijeli sustav jedne države. Pod unutarnjom agresijom na Hrvatsku podrazumijevam činjenicu da niti jedna institucija u Hrvatskoj više ne funkcionira, te da su u isto vrijeme blokirane sve stvaralačke snage u Hrvatskoj. Mladi masovno odlaze u inozemstvo, a vlast ne poduzima ništa da to zaustavi. Baš naprotiv, ministrica Opačić čak i potiče njihov odlazak riječima:

Sada možete otići raditu u zemlje Europske Unije. Ako Vlada nije tražila sredstva za obnovu kuća obitelji stradalih u poplavama iz EU, a Srbija se time okoristila, onda je to najveći mogući čin unutarnje agresije. Mnoge činjenice govore, dakle, da hrvatske institucije čine sve da Hrvatskoj nanesu štetu – primjećuje Domazet, podsjećajući i na najnoviju aferu ‘Barbika’. ‘Barbika’ i ‘Suzana’ imaju isti rukopis – Predsjednik Josipović, koji je zadužen za nacionalnu sigurnost, javno ovih dana govori o paraobavještajnom podzemlju, odnosno o pokušaju rušenja ustavnog poretka. Ali on to, u isto vrijeme, ne želi istražiti, čime nas izravno ugrožava! Zato sam uvjeren da obavještajno podzemlje može postojati samo kod njega u Uredu predsjednika. Jer, pogledajte o čemu se radi u aferi ‘Barbika’, pa to usporedite s načinom na koji je bivši predsjednik Mesić diskreditirao tadašnju predsjedničku kandidatkinju Jadranku Kosor.

Nju je tada posprdno zvao ‘Suzana’, svjesno je diskreditirajući. Sličnost sa aferom Barbika je velika, jer je i rukopis isti – zaključuje admiral Domazet, aludirajući na činjenicu da je i bivši predsjednik Mesić, kao i Josipović, imao istog savjetnika za nacionalnu sigurnost – Sašu Perkovića, sina bivšeg šefa UDBE i optuženika za sudjelovanje u ubojstvu političkog emigranta Stjepana Đurekovića. Većinu Domazetovih stavova dijeli i Branko Borković – Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara i predsjednik A-HSS-a, kojega su Manolićevi ljudi, baš kao i Milu Dedakovića Jastreba te druge Vukovarce, nakon pada Vukovara zatvorili u kotlovnici na Lašćini, te ispitivali kao okorjele kriminalce, premda do danas nitko, unatoč Manoliću koji tvrdi drugačije, ne može osporiti činjenicu da su herojski – bez oružja i opreme – mjesecima odolijevali znatno jačem neprijatelju. Borković:

Ovo je dokaz da oni i danas vladaju Hrvatskom 

Agotićevo svjedočenje dokaz je da udbaška ekipa i danas vlada Hrvatskom. Iz transkripta se vidi da su se srbijanski agenti još osamdesetih ubacivali u buduća vodstva hrvatskih političkih stranaka, da su dobivali stanove u Hrvatskoj kao nagradu za svoje djelovanje. A budući da nije bilo lustracije, znači da su oni i danas na vlasti. I ne vrište oni zbog nas (Manolićeva komisija je Borkovića, Dedakovića, Marina Vidića-Bilog i ostale heroje Vukovara proglasila rušiteljima ustavnog poretka i taj zaključak do danas nije poništen), već zbog sebe. I tu se vjerojatno krije odgovor na pitanje: Zbog čega hrvatska vlast tako uporno radi protiv interesa hrvatskog naroda i hrvatske države. Rade za druge, pa ne mare za hrvatske interese. Zato smo u Savezu za Hrvatsku odlučni u nakani da provedemo lustraciju te da sve one koji su radili protiv Hrvatske udaljimo od svih javnih funkcija, a zločince kaznimo – zaključuje Branko Borković, Mladi Jastreb.

Izvor: Kamenjar.com/(braniteljski-portal.hr)

Komentari

Komentari

Društvo

(VIDEO) Tito je Hitleru 1943. nudio zajedničku borbu protiv zapadnih antifašista

Objavljeno

- datum

Istraživač povijesnih arhiva u Moskvi i Beogradu, Pero Simić, iznosi povijesne činjenice koje pokazuju kako je Tito 1943. godine, po svojim pregovaračima, Hitlerovim nacistima iskazao spremnost da se partizani bore protiv zapadnih antifašističkih saveznika u slučaju njihovog iskrcavanja na jadranskoj obali, te nacistima ponudio sporazum o međusobnom nenapadanju koji je bio po Titovoj zapovijedi i proveden na par mjeseci. Ove informacije pokazuju da je Tito bio beskrupulozan čovjek spreman na sve samo da bi se domogao vlasti.

Dio u kojemu Simić govori o Titovim ponudama Hitlerovim nacistima pogledajte od 28. minute do 31:20 minute njegovog intervjua.

Nacija.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

SVJEDOČENJE OČEVIDCA: Ponavljanje Goldsteinovskih laži o Brezovici, nikad ne će postati istina!

Objavljeno

- datum

 DATUM KOJI NEMA VEZE S HRVATSKOM    Devedeset mi je godina života pa je ovo, nakon nekoliko neuspješnih članaka u tisku, posljednji moj zov hrvatskoj javnosti da se konačno napusti obilježavati i proslavljati 22. lipnja lažni Dan antifašističke borbe.

Toga dana, 22. lipnja 1941. godine, dvojica istaknutih europskih zločinaca, Hitler i Staljin, prekršili su neki svoj sporazum i zaratili, što nema nikakve veze s Hrvatskom niti postoji neki razlog da mi taj datum još i danas obilježavamo i proslavljamo.

U Hrvatskoj se za komunističke vladavine proširila jedna laž, da je tobože 22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovica kod Siska osnovan prvi partizanski odred protiv fašizma, što nije istina. Ta je laž ušla i u priznate povijesne knjige, pa ona u knjizi povjesničara Ive Goldsteina „Hrvatska 1918.-2008.“ na str. 79. glasi: „22. lipnja 1941. u šumi Brezovica osnovan je Sisački partizanski odred pod zapovjedništvom Vlade Janića – Cape i Marijana Cvetkovića sa 77 boraca, a već sutradan je odred minirao prugu Sisak-Sunja kod Blinjskog Kuta“. Od kuda Goldsteinu ova očita laž? Pa prepisuje ju od onih koji su ju izmislili.

Osjećam se pozvanim prije smrti pozvati hrvatsku javnost da konačno odbaci komunističke laži o tobožnjem sisačkom partizanskom odredu i da o događajma oko Siska, u mjesecima lipanj-rujan 1941. godine, usvoji istinu. Nakon što preko 20 godina živimo u neovisnoj Hrvatskoj državi, imamo pravo odbaciti laži i živjeti u istini. Dužni smo to učiniti i prema današnjim i budućim naraštajima. Od kuda meni pravo da upravo ja, nepoznato ime u javnosti, upućujem ovaj poziv hrvatskoj javnosti. Pa otuda što sam ja možda još jedini živi svjedok, koji sam imao čast o ondašnjim zbivanjima razgovarati upravo s Vladom Janićem, komu se pripisuje osnivanje partizanskoga odreda.

Bilo je to daleke 1955. godine, sastao sam se s Vladom Janićem u Sisku u kući njegove sestre i zeta mu zvanoga Panča na jednom podužem razgovoru. Bili smo trojica, Nikola Zečić. tada student šumarstva, Vlado i ja, a razgovor je uz kavicu nešto duže potrajao. Vlado Janić nam je tada ispričao punu istinu o onim danima: travanja – rujan 1941. godine. Prvih dana travnja 1941. srušen je noću u Sisku spomenik kralja Petra Karađorđevića. Za taj su čin osumnjičeni sisački komunisti i tako zvani „frankovci“ (kasnije su se prozvali ustašama), jer su im ciljevi bili podjednaki u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju. Na kratko su se našli zajedno u zatvoru. Zbog toga a i radi toga što su Hitler i Staljin potpisali neki svoj sporazum, u vremenu travanj – lipanj između sisačkih komunista i ustaša nije bilo nekih većih problema. Međutim, problemi su nastali, i to veoma ozbiljni, kad je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski savez. Isti taj dan je Janić pošao u Petrinju i to, kako nam je rekao, partijskim biciklom, da se s tamošnjim komunistima dogovori o povlačenju u ilegalnost. Marijan Cvetković je po istom zadatku pošao vlakom u Sunju i Kostajnicu. U večer istoga dana, i Janić i Cvetković, našli su se u selu Žabno kod Siska, kod partijskih drugova Ive Lovrekovića i Jose Lasića. Uz još po nekoga člana partije, koji se tu zatekao, odlučeno je da se viđeniji komunisti povuku u ilegalnost i u prvo vrijeme da to bude Žabenska šuma. Ilegalcima treba odmah dopremiti oružje, koje su komunisti u svoje vrijeme spremili na tavan kapele svetoga Fabijana u selu Vurot. Tu u Žabnu su Janić i Cvetković i prespavali. Kao što se vidi, nema toga, dana 22. lipnja 1941., nikakve Brezovice i nikakvoga odreda.

Sljedećih dana, pričao nam je Janić, tražili su i našli pogodna skloništa za svoje baze u Žabenskoj šumi. Jedno su sklonište nazvali „Šikara“, a drugo, 500 metara dalje, „Mali kolićevac“. U Šikaru se smjestio Janić i Cvetković, a nekoliko dana im se pridružila i Nada Dimić. U Kolićevac su se počeli okupljati sljedećih dana, na čelu s Mikom Špiljakom, pa ih se za mjesec dana skupilo desetak ustanika. Međutim, tu su nakon mjesec dana bili otkriveni, pa ih je 22. srpnja napala hrvatska vojska. Sklonište Šikara nije otkriveno, ali je otkriven Mali kolićevac, kojom su prilikom dvojica ustanika poginula, a ostali se povukli i Gornju Posavinu. Janić nam reče i da im je u Žabensku šumu na četiri dana došao iz Zagreba Ivan Rukavina, koji je govorio da bi trebalo osnovati neku vojnu postrojbu, međutim tada nije za tako nešto još bilo uvjeta.

Odmah drugi dan, nakon vojne akcije na Žabensku šumu, Janić je poslao Cvetkovića na Banovinu da tamo pronađe sigurnije sklonište, jer ovdje blizu grada nisu sigurni. A Nadu Dimić je poslao u Sisak da izvidi tamošnju situaciju i da vidi zašto su im iz Žabna prestali donositi hranu. Nadu su tom prilikom uhitili, ali je ona uspjela pobjeći i to na karlovačko područje i nije se više vraćala Janiću. Tako je Janić nekoliko dana ostao sam samcat u Žabenskoj šumi bez hrane, vode i veze sa selom Žabno. Konačno je i on napustio Žabensku šumu, vratio se u Sisak i mjesec dana, kako nam reče, skrivao se po savskim vrbacima. Koncem kolovoza je saznao da su se neki ustanici počeli okupljati u šumi Brezovici, pa je uspio i on doći do njih.Sredinom rujna su iz Brezovice uspjeli izvesti i neke diverzije, čime su i tu bili otkriveni. Predusreli su hrvatsku vojsku, koja je oko 20 rujna krenula na Brezovicu, oni su dan ranije u Crncu prešli Savu i preselili se na Banovinu. Tamo ih je dočekao četnički vođa Vasilj Gaćeša, s kojim je Janić prvi dan došao u sukob, napustivši Banovinu i skupinu ustanika koju je tamo doveo.To mi je u grubo ispričao Vlado Janić – Capo, komu se pripisuje da je 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica osnovao Prvi partizanski odred u Jugoslaviji.

Navodim ovdje i literaturu, svakomu dostupnu, koja djelomično ili potpuno potvrđuje istinu, koju mi je ispričao Janić. Iako je literatura iz komunističkog vremena, pa se pokušava spominjeti neki odred, ona je ipak u svojoj osnovi istinita. U njoj nema Brezovice ni odreda, koji da je tamo osnovan.

l. Miroslav Matovina i Dragan Božić „Prvi partizanski odred“, Zagreb 1981. Sisački novinari Matovina i Božić razgovarali su s Vladom Janićem i drugim sisačkim prvoborcima pa im je knjiga gotovo u cijelosti istinita.U knjizi se opisuje stanje oko Siska od lipnja do rujna 1941. Dana 22. lipnja 1941. se spominje samo Sisak – Petrinja – Sunja – Kostajnica – Žabno. Zatim mjesec dana Žabenska šuma, mjesec dana potpuno zatišje i mjesec dana Brezovica, u koju je Janić došao tek koncem kolovoza.

2. Muzej Sisak i Turistička zajednica Sisak izdali su letak „Sisak-Brezovica, spomenik Prvom partizanskom odredu“, Turistkomerc Zagreb 1981. U letku ima istine ali i neistine ili laži. Istina je da se sisački komunisti u lipnju i srpnju 1941. nisu okupljali u Brezovici nego u Žabenskoj šumi. A laž je da su u nekoj šumi Šikara 22. lipnja 1941. osnovali partizanski odred.

3. Dragan Božić, „Žabenska šuma“ članak u časopisu „Forum“ 1985. i pretiskan u Božićevoj knizi „Povijest rijetke ptice“, Sisak 2009. str. 5-36. Božić kao novinar a pomalo i kao književnik, nakon što je detaljno razgovarao sa sisačkim prvoborcima, jednako je tako detaljno opisao što se je događalo 22. lipnja 1941. i sljedećih dana u Sisku, Petrinji, Sunji, Kostajnici, Žabnu i Žabenskoj šumi. Bitno je da u tom detaljnom opisu na 30 stranica nema nikakve Brezovice niti partizanskoga odreda.

4. Konačno, uredniku Novog sisačkog tjednika od 24. lipnja 2010., Željku Maljevcu, dala je veliki intervju na cijeloj stranici Ljubica Čulig, bivša partizanka iz sela Žabno. Ona za sebe tvrdi da je 1941. godine, kao 19 godišnja djevojka, bila komunistička aktivistkinja i da je usko surađivala s vodećim komunistima u Žabnu, Ivom Lovrekovićem i Josom Tuškancem. Poznato joj je da su 22. lipnja 1941. u Žabno došli Vlado Janić i Marijan Cvetković i da su se sljedećih mjesec dana, do 22. srpnja, s još nekoliko drugova, skrivali u Žabenskoj šumi. Ona je svakodnevno po selu skupljala hranu i druge potrebštine, koje su nošene drugovima u Žabensku šumu. Iako je bila veoma aktivno uključena u tadašnja zbivanja, ona tvrdi da tada, u to vrijeme, nije čula za nikakvo osnivanje partizanskoga odreda.

Kad sve ovo znademo, obvezni smo, dužnost nam je, odbaciti do sada nam nametane laži i usvojiti istinu. Obveza nam je to prema Europi, čiji smo član, prema RH, u kojoj živimo već preko 20 godina, ali i prema današnjim i budućim naraštajima, koji imaju pravo živjeti u istini. Ne postoji nikakav razlog da laži, koje nam je nametala komunistička vlast, još i dalje podržavamo u državi, koja je osudila zločine komunističkog poretka. Zločine komunističkog poretka je osudila i Europa. Deklaracija Europskog parlamenta od 23. kolovoza 2008. je proglasila 23. kolovoza Danom europskog sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma, što je potvrđeno i Rezolucijom Europskog parlamenta od 2. travnja 2009.. Konačno, Hrvatski je sabor 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1999. (NN,76/2006.), u kojoj je navedeno da je totalni komunistički režim bio, bez iznimke, označen masovnim povredama ljudskih prava.

Na kraju, pozivam sve mjerodavna i konačno Hrvatski sabor da se iz naših kalendara, naših glava i naših sjećanja briše lažni Dan antifašističke borbe 22. lipnja i usvoji istiniti Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma 23. kolovoza. Točan naziv praznika i njegov datum neka se odrede prema našim prilikama.

Lojzo Buturac, Sisak

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Evo tko upada u prvih 11, a procurio je i sastav Gaučosa

Objavljeno

- datum

U adrenalinskoj noći hrvatskog nogometa protivnik je nacija za čije smo asove mnogi držali palce na svjetskim prvenstvima jer tko nije uživao u igri Maradone ili Messija, taj ovaj sport nije ni volio, ili ima vrlo specifičan ukus.

No, Hrvatska je došla po prestiž, slavu i što je daleko najvažnije – prolaz skupine. Utakmicu između Hrvatske i Argentine možete pratiti UŽIVO od 20.00 sati na portalu Sportskih novosti.

HRVATSKA – ARGENTINA

HRVATSKA: Subašić – Vrsaljko, Vida, Lovren, Strinić – Brozović, Rakitić, Modrić – Rebić, Perišić – Mandžukić

ARGENTINA: Caballero – Mercado, Otamendi, Tagliafico – Mascherano, Salvio, Enzo, Acuna – Meza, Messi, Aguero

17:10: Prema napisima argentinskih medija, izbornik Gaušosa Jorge Sampaoli odlučio se za tri izmjene protiv Hrvatske u odnosu na njihov okršaj protiv Islanda (1:1). Novi igrači su Gabriel Mercado u obrani, te Marco Acuna i Enzo Perez u vezi.

Očekuje se tako da će argentinska postava protiv Hrvatske biti: Caballero; Tagliafico, Otamendi, Mercado, Salvio; Acuna, Perez, Mascherano, Meza; Agüero, Messi.

15.00: Uoči utakmice oglasio se i Liverpool te Dejanu Lovrenu ‘večeras poželio sreću’. I mi Dejanu želimo isto…

12.50: Važna vijest uoči utakmice s Argentinom stiže iz tabora Vatrenih u Nižnji Novgorodu. Izbornik Zlatko Dalić odlučio je u posljednji trenuitak napraviti važnu izmjenu.

Kao što smo već pisali, iz sastava je u odnosu na utakmicu protiv Nigerije trebao ispasti Andrej Kramarić, a Rakitiću se u zadnjoj veznoj liniiji trebao priključiti Milan Badelj. Međutim, umjesto Badelja na to mjesto bi trebao uskočiti Marcelo Brozović, koji je vrlo dobro odigrao zadnjih pola sata protiv Nigerije.

Informacija je potvrđena, a sastav za Argentinu trebao bi izgledati ovako: Subašić – Vrsaljko, Vida, Lovren, Strinić – Brozović, Rakitić, Modrić – Rebić, Perišić – Mandžukić

———————————————————————

U adrenalinskoj noći hrvatskog nogometa protivnik je nacija za čije smo asove mnogi držali palce na svjetskim prvenstvima jer tko nije uživao u igri Maradone ili Messija, taj ovaj sport nije ni volio, ili ima vrlo specifičan ukus. No, Hrvatska je došla po prestiž, slavu i što je daleko najvažnije – prolaz skupine.

Nižni Novgorod je prijelomnica koja će Vatrene lansirati u osminu finala ili natjerati da im nokaut-faza kreće već od Islanda. A nikad Kockasti nisu “preplivali grupu” na velikom natjecanju ako to nije bilo zgotovljeno u dva kola, pokušaj vađenja u trećem redovito je završio debaklom. Koliko god tradicija u ovakvim prilikama ne mora značiti mnogo.

Argentina je najveća atrakcija Mundijala, njezine su utakmice rasprodane brže od koncerata irska rock-skupine U2, da je Hrvatska “tušira“, bila bi to bomba čija bi detonacija odjekivala danima. Međutim, Vatreni znaju kako se to radi, u zlatnoj niski “skalpiranih” svjetskih prvaka stoje Njemačka, Italija i Španjolska, jer li kucnuo čas da se pribroji i jedna južnoamerička reprezentacija? Točno 13. put na svjetskim ili europskim prvenstvima mladići u “kockicama“, počevši od 1996. staju sučelice nacionalnoj vrsti koja u vitrinama ima najvažniji FIFA-in pehar. U četiri navrata završavalo je pjesmom, dvaput protiv Njemačke, te Italije i prije dvije godine Španjolske 2:1 u Bordeauxu.

Hoće li Zlatko Dalić na izborničku listu za “muzej” na kojoj su Ćiro Blažević, Mirko Jozić, Slaven Bilić i Ante Čačić? Pritom Joziću japanski mat Azzurra u konačnici nije donio ništa.

U dva slučaja bilo je neodlučeno, s Francuzima i Talijanima, pola utakmica s najvećima zaključeno je pozitivno. Od šest poraza Brazil je zadao dva, te Njemačka, Engleska, Španjolska i upravo Argentina 1998. u skupini 1:0 po jedan. U četiri navrata presudio je jedan pogodak, u dva slučaja dva. Kad su Francuzi na tom Coupe du Mondeu dobili u polufinalu golovima Thurama tek su kročili prema svojoj tituli. U tom času je nisu imali…

Najslavnija vremena

Još od prosinačkog ždrijeba “igramo“ protiv Argentine i Messija, koji su se patili u kvalifikacijama, od muke se znojili s Islandom, ali dočepaju li se, što se očekuje, nokaut-faze, dionice će im rasti kao cijene ruskih hotela za SP. Uzdamo se u hrvatski igrački talent, u iskustvo igrača najvećih europskih klubova i nacionalni zanos koji u Rusiji počinje podsjećati na najslavnija vremena, i nimalo nije nagrižen Kalinićevim nedostatkom respekta prema izborniku i suigračima. Hrvatska je već rušila svjetske prvake, slala ih kući ili dovodila u škripac, ima na popisu žrtava i reprezentacije koje su bile najbolje “samo” u Europi, poput Danske i Nizozemske i nema se čega bojati odigra li kako mislimo da može.

TRI NAJVEĆE POBJEDE VATRENIH

SP 1998. FRANCUSKA

Hrvatska – Njemačka 3:0

Vatreni su u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Lyonu napravili najveći rezultat i revanširali se za poraz dvije godine ranije. Golovima Jarnija, Vlaovića i Šukera matirali su tada aktualnog prvaka Starog kontinenta, to je još uvijek trijumf broj 1 nad svjetskim prvacima.

EP 2008. AUSTRIJA/ŠVICARSKA

Hrvatska – Njemačka 2:1

U drugom kolu skupine na Euru u Njemačkoj Vatreni su matirali Elf 2:1 i tako osigurali prolaz. Odigrao je vrlo dobro, nadahnuto, vodili 2:0 pogocima Srne i Olića, suparnik je uspio tek smanjiti preko Podolskog. Na kraju su naši stali u četvrtfinalu, a Nijemci u finalu.

EP 2016. FRANCUSKA

Hrvatska – Španjolska 2:1

Iako je bila i pobjeda nad Italijom 2002. godine, ona nije donijela prolaz skupine, dok je pad Španjolske za Hrvatsku značio prvo mjesto s kojeg je išla dalje u osminu finala. Ne i sretno jer stigao je Portugal. Zabili su Nikola Kalinić i Ivan Perišić, a Subašić obranio kazneni udarac Sergiju Ramosu.

Izvor: Sportske novosti | hu-benedikt.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno