Poveži se

Društvo

Objavljujemo transkript koji dokazuje da su srpski agenti i danas u vrhu hrvatske politike, u medijima i policiji!

Objavljeno

- datum

Uoči ovotjednog nastavka suđenja Tomislavu Merčepu (ročište na Županijskom sudu je 10. srpnja), objavljujemo dijelove svjedočenja generala Imre Agotića pred Sudom u Haagu u procesu protiv ‘Vukovarske trojice’, dijelove koji dosad nisu – koliko znamo –  objavljivani u medijima, a koji rasvjetljavaju okolnosti mnogih ratnih zbivanja pa i događaje zbog kojih se sudi Merčepu, no koji bacaju novo svjetlo i na činjenicu da hrvatske vlasti već godinama začuđujuće uporno vuku poteze na štetu hrvatske države i hrvatskih nacionalnih interesa.

General Imra Agotić, bivši pripadnik KOS-a Jugoslavije koji je početkom 1991. prešao na hrvatsku stranu, na sudu u Haagu je, naime, govorio o višegodišnjem sustavnom ubacivanju srbijanskih (jugoslavenskih) agenata u vodstva budućih političkih stranaka u Hrvatskoj, u hrvatske medije, policiju i druge ključne institucije još tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, te o činjenici da je hrvatska vlast u rujnu 1991. došla do popisa imena svih KOS-ovih agenata u Hrvatskoj… i to prilikom osvajanja vojarne JNA  u Maksimirskoj ulici u Zagrebu. Nikada tu mrežu, međutim, nije objelodanila, niti ‘počistila’, ili pročistila – što znači da ti ljudi i danas djeluju u hrvatskim institucijama! ‘Detašment’ u Zagrebu ubacivao ljude u hrvatske stranke i policiju Objavljujemo ovdje dio autentičnog transkripta svjedočenja generala Imre Agotića u Haagu:

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li se nakon dolaska gospodin Vasiljevića na čelo Uprave bezbednosti širi i delokrug rada organa bezbednosti na civilni sektor, što do tada nije bilo u ingerencijama Službe bezbednosti?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Točno je. ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li se i organizaciono stvaraju tri nove grupe za praćenje aktivnosti usmerene na nadzor društva van JNA, zar ne?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Ako je u pitanju vjerovatno zrakoplovstvo, onda je to točno izraženo kroz stvaranja tri nova detašmana u Zagrebu, Sarajevu i Nišu, koji su imali zadaću negdje od 1988. godine, 1989. godine rad prema strukturama društva, što do tada nije bio slučaj i bilo je Pravilom službe zabranjeno.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je detašman koji se nalazio u Zagrebu dobio zadatak da svoje aktivnosti usmeri prema hrvatskom političkom rukovodstvu i pripadnicima MUP-a i da među njima uspostavi saradničku mrežu?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Tako je.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li se to dešavalo nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj takođe?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: To je naročiti intenzitet imalo nakon višestranačkih izbora, ali i u pripremi istih, kada su se pojavile političke partije, od konca 1989. godine to je počelo se realizirati.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je ova saradnička mreža radila na prikupljanju informacija iz samog vrha političkog rukovodstva Hrvatske?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: U prirodi službe je doći što bliže vrhu, izvoru.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je postojao plan da ova saradnička mreža ostane i nakon što JNA napusti teritoriju Republike Hrvatske?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Ako je u pitanju Drugi detašman KOG-a, tako je. To je bio cilj i to je bila zadaća: ”Ostaviti uporišta na toj teritoriji i kada se povuče”.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Sledeći korak je bio i proširenje ove saradničke mreže na medije, zar ne? Prvo su gradili mrežu agenata u hrvatskim medijima?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Čini mi se da je to bio prvi korak da je prije taj korak bio, pa onda na politička vođstva stranačka, jer u to vrijeme, svi smo svjedoci, mediji su imali vrlo veliku ulogu u stvaranju javnog mnjenja.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Da li je ova operacija o kojoj govorimo, koju je vodio Drugi detašman, ostala tajna do samog kraja rata?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: Ona je ostala tajna dok nije zauzeta vojarna u kojoj je bilo njihovo sjedište, a koliko brzo iza toga su službe sigurnosti Hrvatske analizirale zapljenjene materijale, to ne mogu tvrditi, koliko je to vremena proteklo, ali do kraja rata to nije ostala tajna.

ADVOKAT VASIĆ – PITANJE: Rekli ste do… Govorili ste o upadu u kasarnu gde se matrerijal nalazio. Da li nam možete raći u kojoj je to… kada je to bilo? U koje doba godine?

SVEDOK AGOTIĆ – ODGOVOR: To je bilo 15. deveti 1991. godine u Maksimirskoj kasarni gdje je bilo njihovo sjedište.

ADVOKAT VASIĆ: Da li vam je poznato, da li je nakon hapšenja grupe “Labrador” došlo do otkrivanja celokupne saradničke mreže u političkom i policijskom miljeu Republike Hrvatske?

SVEDOK AGOTIĆ: Ja tada nisam bio pripadnik Službe sigurnosti Hrvatske, a kada sam postao savjetnik za nacionalnu sigurnost, onda se o tom konkretnom slučaju i detalju nisam interesirao, jer nije bilo aktuelno. Ali koliko sam čitao iz “Duge” beogradske, mislim da su tamo iz saslušanja pojedinaca u Beogradu, kojima je suđeno, iznešeni podaci da je tom prilikom ostala dokumentacija o suradničkoj mreži u svim strukturama na prostoru Hrvatske koji je taj Drugi detašman držao.

ADVOKAT VASIĆ: To je ona saradnička mreža o kojoj smo govorili nešto ranije, zbog čijeg je formiranja i Drugi detašman dobio zaduženje da kontaktira pripadnike politike i MUP-a Hrvatske i javna glasila, je l’ tako?

SVEDOK AGOTIĆ: Točno. Agotić: Najvažnije je da mreža nikada ne bude otkrivena.

ADVOKAT VASIĆ: Da li ova grupa ima veze sa događajima vezanim za jevrejsko groblje u Zagrebu? Da li imate takva saznanja?

SVEDOK AGOTIĆ: To je ono koje govorim da se u hrvatskoj javnosti je uvjerenje, da li je to sudski dokazano, ja to ne znam, jer su procesi neki vođeni po tome, uvjerenje da je ta struktura i izvršila diverziju, postavljajući eksplozivnu napravu na jevrejsko groblje, odnosno spomenik na jevrejskom groblju i u jevrejsku općinu u Palmotićevoj ulici u Zagrebu.

ADVOKAT VASIĆ: Šta nam možete reći kao oficir bezbednosti, bivši oficir bezbednosti… Izvinjavam se. Koliko je bitno za jednu obaveštajnu operaciju da ostane neotkrivena saradnička mreža, pogotovo ako ona prožima najodgovornije elemente?

SVEDOK AGOTIĆ: Vrlo je bitno i svaki pripadnik službe je dužan poduzet sve da to učini.

ADVOKAT VASIĆ: To je s toga kada bi jedna mreža bila otkrivena, praktično bi teško bilo organizovati drugu mrežu na istom prostoru, zar ne?

SVEDOK AGOTIĆ: Gubi se povjerenje u službu, a i to su neki od principa rada… -, tvrdio je, između ostalog, 2005. godine u Haagu danas pokojni general Hrvatske vojske Imra Agotić odnosno bivši ‘oficir bezbednosti JNA’, koji je itekako dobro bio upućen u tematiku ubacivanja stranih agenata unutar hrvatske politike, medija, policije… Jesu li zato pustili engleske špijune i odbili izručiti Perkovića? Agotićevo svjedočenje i danas, devet godina kasnije, otvara mnoga pitanja:

ivo_josipovic_thumb1-300x242

Zbog čega imena stranih agenata do danas nisu službeno objavljena a te osobe odstranjene s javnih pozicija?

Ima li veze činjenica da u Hrvatskoj i danas na visokim pozicijama djeluju suradnici KOS-a s činjenicom da hrvatske institucije godinama vuku antihrvatske poteze i provode antihrvatsku politiku? Je li zato Hrvatska vlada odustala od financijske pomoći Europske Unije za stradale u nedavnim poplavama kako bi Srbija mogla uzeti sav novac predviđen za tu namjenu? Pristaju li zato hrvatske vlasti na sve moguće teritorijalne ustupke na hrvatsku štetu, jesu li zato dopustili pripadnicima britanskih tajnih službi da vršljaju po Hrvatskoj tražeći generala Gotovinu? Jesu li zbog toga tako gorljivo branili Josipa Perkovića i protivili se njegovom izručenju Njemačkoj, premda je Hrvatska zbog takve politike trpjela i trpi ogromnu međunarodnu štetu? Je li to razlog neviđene medijske cenzure prema predstavnicima Saveza za Hrvatsku koji su u svom programu nedvosmileno obećavali provođenje lustracije?

Odgovore na ta pitanja pokušali smo dobiti od osoba koje već dulje vrijeme analiziraju ovu problematiku i koji godinama tvrde ono što se i iz transkripata iz Haaga vrlo jasno dade naslutiti.

Domazet: U operaciji Slog spominje se 400 agenata u medijima – Nedvojbena je činjenica da su suradnici KOS-a i dalje tu, odnosno da su ostali u Hrvatskoj. Imra Agotiće je to morao znati jer je i sam bio pripadnik KOS-a. Nedvojbeno je, dakle, da je mreža KOS-a i UDBE bila velika i razgranata. Samo se u operaciji ‘Slog’ spominju imena 400 novinara -suradnika KOS-a. Ti ljudi su do danas u hrvatskim medijima! Brojni suradnici UDBE su ostali i u policiji, a o politici da i ne govorimo. U Hrvatskoj imamo samo dva nova ministarstva: ministarstvo obrane i vanjskih poslova, dok je sve ostalo naslijeđeno iz bivše države. Pitanje stranih agenata, odnosno suradnika UDBE i KOS-a nikada u Hrvatskoj nije rasčišeno, zbog čega danas i imamo takve probleme u Hrvatskoj – smatra admiral Davor Domazet-Lošo, bivši hrvatski obavještajni analitičar, koji u zadnje dvije godine javno tvrdi da u Hrvatskoj imamo unutarnju agresiju koju provode hrvatski političari i hrvatske institucije.

Ovo pojašnjava događaje oko Josipa Perkovića

Problem je što je mrežu KOS-a i  UDBE u Hrvatskoj, po svemu sudeći, preuzela britanska kontra obavještajna služba. To pojašnjava i ono što se događalo u slučaju Perković. Bit cijele te priče i stahovito velikih otpora Vlade Perkovićevom izručenje je činjenica da se na suđenju Perkoviću želi razotkriti ostatke UDBE i KOS-a u Njemačkoj. Zato je Vlada toliko dugo odbijala izručenje. I ako smo svjesni činjenice da danas u Hrvatskoj imamo ostatke mreže UDBE i KOS-a, ako je točna pretpostavka da ih kontrolira obavještajna služba Velike Britanije te ako znamo da su oni infiltrirani u sve pore društva, onda je jasno da tisuću ljudi na raznim pozicijama može blokirati cijeli sustav jedne države. Pod unutarnjom agresijom na Hrvatsku podrazumijevam činjenicu da niti jedna institucija u Hrvatskoj više ne funkcionira, te da su u isto vrijeme blokirane sve stvaralačke snage u Hrvatskoj. Mladi masovno odlaze u inozemstvo, a vlast ne poduzima ništa da to zaustavi. Baš naprotiv, ministrica Opačić čak i potiče njihov odlazak riječima:

Sada možete otići raditu u zemlje Europske Unije. Ako Vlada nije tražila sredstva za obnovu kuća obitelji stradalih u poplavama iz EU, a Srbija se time okoristila, onda je to najveći mogući čin unutarnje agresije. Mnoge činjenice govore, dakle, da hrvatske institucije čine sve da Hrvatskoj nanesu štetu – primjećuje Domazet, podsjećajući i na najnoviju aferu ‘Barbika’. ‘Barbika’ i ‘Suzana’ imaju isti rukopis – Predsjednik Josipović, koji je zadužen za nacionalnu sigurnost, javno ovih dana govori o paraobavještajnom podzemlju, odnosno o pokušaju rušenja ustavnog poretka. Ali on to, u isto vrijeme, ne želi istražiti, čime nas izravno ugrožava! Zato sam uvjeren da obavještajno podzemlje može postojati samo kod njega u Uredu predsjednika. Jer, pogledajte o čemu se radi u aferi ‘Barbika’, pa to usporedite s načinom na koji je bivši predsjednik Mesić diskreditirao tadašnju predsjedničku kandidatkinju Jadranku Kosor.

Nju je tada posprdno zvao ‘Suzana’, svjesno je diskreditirajući. Sličnost sa aferom Barbika je velika, jer je i rukopis isti – zaključuje admiral Domazet, aludirajući na činjenicu da je i bivši predsjednik Mesić, kao i Josipović, imao istog savjetnika za nacionalnu sigurnost – Sašu Perkovića, sina bivšeg šefa UDBE i optuženika za sudjelovanje u ubojstvu političkog emigranta Stjepana Đurekovića. Većinu Domazetovih stavova dijeli i Branko Borković – Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara i predsjednik A-HSS-a, kojega su Manolićevi ljudi, baš kao i Milu Dedakovića Jastreba te druge Vukovarce, nakon pada Vukovara zatvorili u kotlovnici na Lašćini, te ispitivali kao okorjele kriminalce, premda do danas nitko, unatoč Manoliću koji tvrdi drugačije, ne može osporiti činjenicu da su herojski – bez oružja i opreme – mjesecima odolijevali znatno jačem neprijatelju. Borković:

Ovo je dokaz da oni i danas vladaju Hrvatskom 

Agotićevo svjedočenje dokaz je da udbaška ekipa i danas vlada Hrvatskom. Iz transkripta se vidi da su se srbijanski agenti još osamdesetih ubacivali u buduća vodstva hrvatskih političkih stranaka, da su dobivali stanove u Hrvatskoj kao nagradu za svoje djelovanje. A budući da nije bilo lustracije, znači da su oni i danas na vlasti. I ne vrište oni zbog nas (Manolićeva komisija je Borkovića, Dedakovića, Marina Vidića-Bilog i ostale heroje Vukovara proglasila rušiteljima ustavnog poretka i taj zaključak do danas nije poništen), već zbog sebe. I tu se vjerojatno krije odgovor na pitanje: Zbog čega hrvatska vlast tako uporno radi protiv interesa hrvatskog naroda i hrvatske države. Rade za druge, pa ne mare za hrvatske interese. Zato smo u Savezu za Hrvatsku odlučni u nakani da provedemo lustraciju te da sve one koji su radili protiv Hrvatske udaljimo od svih javnih funkcija, a zločince kaznimo – zaključuje Branko Borković, Mladi Jastreb.

Izvor: Kamenjar.com/(braniteljski-portal.hr)

Komentari

Komentari

Društvo

Ovako vam mediji ispiru mozak…

Imam jednu jako lošu vijest za vas. Ispran Vam je mozak!

Objavljeno

- datum

Sve što sve vidite, čujete i pročitate utječe na to kako će te razmišljati. Ako malo pogledate vijesti, možete pomisliti da je čovječanstvo sve gore, da je potpuno nesigurno i sve opasnije za život. Ali krenimo sa činjenicama.

Profesor sa Harvarda je napravio studiju, o tome da je upravo ovo najsigurnije vrijeme za život. Prema statistikama FBI-a od 1993. godine ubojstva vatrenim oružjem u SAD-u su pala za 39%. Broj smrtnih slučaja prilikom napada vatrenim oružjem je palo za 69%.

Ali ako gledate vijesti, Vi upravo mislite suprotno. Zar ne?

Pogledajmo sada ostatak svijeta. Broj poginulih godišnje u ratu je daleko manji nego 1950. godine. Ovo je definitivno najsigurnije razdoblje za život.

Sada jedno krucjalno pitanje. Zašto toliko negativnosti u medijima ako je život sve sigurniji?

Oni razumiju na koji način vaš mozak funkcjonira. On je dizajniran da se koncentrira samo na negativno. Razlog tome je instikt za preživljavanjem. Znači ako ima više negativnih vijesti, veča je sigurnost da će te te vijesti gledati. Tako Vaš mozak postaje sve ovisniji o gledanju negativnih stvari.
Tako da TV kompanije vrte milijune od reklama koje vi gledate, jer ste ovisni o vijestima. Izgleda kako je sve nesigurnije, ali vjerujte mi, ovo je najsigurnije vrijeme za život.

Što napraviti? Umjesto da gledate vijesti i puštate im da Vam peru mozak, vi sami možete ‘isprati mozak’ sebi. Možete početi čitati knjige, gledati dokumantarce itd., jer što god radili sebi će te ‘isprati mozak’ od te radnje. Ali ovoga puta neka to bude korisno, jer ako nastavite se hraniti njihovom propagandom, to može biti loše za vaš mozak.

Croative.net/Benjamin

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Kako to da neki Hrvati koji su za Kataloniju, preziru Hrvatsku

Objavljeno

- datum

Katalonci, frustrirani što nemaju neovisnost, imaju puno viši standard od Hrvata, frustriranih što nemaju europske plaće. Što je vrednije? 

Hrvati borbu Katalonaca za neovisnost promatraju poprilično neemotivno. I ljudima i političarima i vlastima u Hrvatskoj, nekako kao da im se ne gubi puno vremena na dramatična zbivanja u i oko Barcelone i Katalonije.

Postoji, naravno neko generalno razumijevanje Hrvata za narod koji se stoljećima, a pogotovu zadnjih nekoliko desetljeća žestoko bori za svoju kulturu, jezik, ekonomiju, pa sada želi i svoju državu. Želju Katalonaca za neovisnom državnom možemo lako shvatiti i razumjeti, pogotovu što ima dovoljno sličnosti u odnosu Madrida prema Kataloncima, koje mi možemo usporediti s nekadašnjim odnosom Beograda spram Hrvata. No, moć usporedbi se tu gubi, jer Hrvati su u stjecanju svoje neovisnosti bili primorani otići do kraja, do onog trenutka kada se u povijesti neovisne nacije stvaraju u vrtlogu rata i brojnih žrtvovanja. Nitko normalan neće takvo što poželjeti ni Kataloncima, ni Španjolcima (i Kataloncima) unitaristima, nego je želja da se ovi nekako nagode, a bez nasilja.

Katalonci: Državna i nacionalna neovisnost vrijedi najviše, daleko više od materijalizma, standarda, dobre plaće, zabave i automobila…

Ne znamo dovoljno jesu li Katalonci, poput Hrvata morali često odlaziti u pečalbu i tražiti dostojan život u drugim zemljama, no znamo da su oni najbogatiji Španjolci. Nešto poput Slovenaca i Hrvata u bivšoj Jugoslaviji. A znamo i da su Katalonci daleko bogatiji i od nas Hrvata koji se već nalaze u zajedničkoj EU obitelji. S obzirom na to da je standard Katalonaca, isfrustriranih što nemaju državnu neovisnost daleko viši od Hrvata, isfrustriranih što nemaju europske plaće i standard, nameće se pitanje; što je vrednije, imati viši standard i plaće, ili državnu neovisnost?

Na znanje i za one naše unutarhrvatske filozofe, koji se vole zgražavati oko “nametanja” zastava, himni, priča, serija i filmova iz Domovinskog rata – Katalonci su nam već dali odgovor na to pitanje. Državna i nacionalna neovisnost vrijedi najviše, daleko više od materijalizma, standarda, dobre plaće, zabave i automobila. Što će ti svi novci i blaga, ako nisi svoj na svome, vjerojatno da misle svi oni Katalonci koji su na referendumu glasali zaneovisnost.

Ima pregršt praktičnih i formalnih razloga zašto se Hrvatska ne može miješati u ova politička zbivanja na Iberskom poluotoku, pa to i ne čini, No, ipak smeta razina licemjerja kojom se sada služi većina hrvatskih političara kada moraju promrsiti nešto o Kataloniji. Uglavnom, od te teme bježe ko vrag od tamjana, ili se trude pronaći što više argumenata da kažu kako je borba za neovisnost Hrvata i Katalonaca neusporediva stvar. – Ne budimo licemjerni, sjetimo se ‘91., jedina je “nediplomatska” izjava koju smo od naših političara mogli čuti. I prilično je apsurdno da ju je jedini usudio izgovoriti političar u nestajanju, predsjednik stranke čiji je rejting ispod 1%, Darinko Kosor iz HSLS-a.

Ostali su oko Katalonije radije mudrovali i držali se Ustava. Španjolske! Jedan SDP-ovac je čak rekao da Katalonci tu ne smiju ništa, jer je Španjolska unitarna, a ne federalna država. On, dakle misli da je Hrvatska uspjela zato što je bivša Jugoslavija imala Ustav koji ju je deklarirao kao federativnu. I to kaže političar koji bi na sudbini vlastite obitelji trebao znati kako su i zašto Hrvati uspjeli. Ne zato što im je to dozvoljavao Ustav, nego podnošenjem strašnih žrtava.

Ovih dana su iz Ministarstva obrane poslali 150 pozivnica na vojnu vježbu. Radi se o probnom uigravanju procesa stvaranja vojne pričuve. Hrvatska je, naime jedna od rijetkih država koje su potpuno zanemarile tu pričuvu. Javili su se odmah mladi iz nekoliko mirovnjačkih udruga, žestoko protestirajući što MORH nije dao, istodobno i upute pozvanima kako da ulože prigovor savjesti. Nema potrebe za dramom.

Praksa je da se oni koji pismeno ulože prigovor savjesti više ne pozivaju. Država će ionako radije zvati one koji sami, bez moljakanja ili utjerivanja žele sudjelovati u obrani njezine neovisnosti. Neki od tih naših mirovnjaka, inače istodobno su puni razumijevanja za neovisnost – Katalonije. Kako to da onda preziru obranu hrvatske neovisnosti? 

PIŠE Davor Ivanković/VLM   Foto: Reuters/Pixsell 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Društvo

Aleksić, Pernar i Bulj: “Koga predstavljaju saborski zastupnici, narod ili banke?”

Objavljeno

- datum

Aktualni ekonomski model u Hrvatskoj i šire, doveo je sve građane u kreditno ropstvo.  Neki su toga svjesni, jer imaju kredite koje plaćaju, ali postoje i oni koji nemaju kredit, a ipak su zaduženi preko sustava u kreditnom ropstvu. Dodamo li tomu nelegalno i bahato ponašanje banaka, koje su putem nenormalno visokih kamata oštetile građane, problem postaje vrlo ozbiljan.

Jučer je u Saboru Republike Hrvatske, zastupnik Goran Aleksić argumentirao svoje prijedloge izmjena Zakona o zaštiti potrošača, kako bi građani konačno vratili novac kojeg su im banke uzele kroz nelegalno visoke kamate.

Ne radi se o pretpostavki, nego o činjenici jer za sve postoji pravovaljana kolektivna presuda Trgovačkog suda. Presuda jasno osuđuje banke i daje puno pravo potrošačima da im se nadoknadi novac kojeg su pretplatili prilikom uzimanja i konverzacije kredita. Preko 100.000 obitelji su oštećene za gotovo 5 milijardi kuna, pretpostavka je Gorana Aleksića.

Što predlaže Goran Aleksić u tri dijela?

U prvom dijelu Aleksić predlaže da je, nakon pravovaljane kolektivne presude u korist potrošača, potrebno pravno regulirati zastaru potraživanja u privatnim sudskim postupcima, čije se uporište temelji na navedenoj presudi Trgovačkog suda.

U privatnim sudskim postupcima, točno je precizirano da nakon podizanja tužbe nastaje prekid zastare, a nakon pravovaljane presude zastara počinje teći od početka. Razdoblje prije toga se ne računa u zastaru.

U skladu s time potrebno je nedvojbeno propisati da se zastara u privatnim sudskim sporovima, koji se vode na temelju kolektivnih pravovaljanih presuda, kako u kolektivnom tako i privatnom sporu prekida, a da počinje iznova teći danom pravovaljane kolektivne presude

Drugi dio se tiče vraćanja pretplaćenih iznosa kamata i pripadajućih zateznih kamata oštećenim dužnicima na temelju nezakonitog ponašanja banaka, što je jasno navedeno u presudi Trgovačkog suda.

O čemu se radi?

Banke su jednostrano mijenjale kamatnu stopu, što je proglašeno ništetno pravovaljanom kolektivnom presudom. Potrošači su na temelju ove presude dobili pravo pokrenuti svoje privatne tužbe. Kako potrošači ne bi pokretali pojedinačne privatne sudske tužbe, potrebno je to uraditi za sve zainteresirane strane u jednom izvanparničnom postupku. Ovom drugom izmjenom se predlaže i način proračuna kamata, kao i njihovo vraćanje dužnicima.

Problem kamata

Od momenta kada dužnik više ne može vraćati svoj dug, zatezna kamata neprekidno teče, a nerijetko njena visina prelazi visinu glavnicu tj. kompletni dug. Ovim prijedlogom zakona se predlaže da zatezna kamata ne može biti veća od dospijelog obroka.

Izmjenama bi bili obuhvaćeni svi dužnici koji su sa sedam banaka ugovarali kredite s promjenjivom kamatnom stopom, bez obzira na valutu kredita. Radi se o periodu između 10. rujna 2003 i 31. prosinca 2008 godine, a kojeg obuhvaća pravovaljana kolektivna presuda.

Ove promjene bi vrijedile za sve one koji su otplatili svoje kredite ili koji ih još plaćaju, a što uzima u obzir gore navedeni period.

Osim ovih dužnika, izmjene bi obuhvatile i 55.000 osoba koje su konvertirale svoje CH kredite. Banke su prilikom konverzije na isti način nelegalno primijenile isti princip izmjene kamatnih stopa.

Kolektivna presuda obuhvaća Erste banku, Privrednu banku Zagreb, Zagrebačku banku, OTP banku, Addiko banku (bivša Hypo banka), Splitsku banku i Raiffaisen banku. Sberbanka je oslobođena optužbe jer sud smatra da nije bilo nepravilnosti.

Banke su se stavile iznad zakona

Iako je donesena pravomoćna presuda, banke su nastavile s istom praksom, ignorirajući presudu koja je izričito naglasila da tako ponašanje više nije moguće. Sve se ovo događa uz punu podršku HNB-a (Hrvatske narodne banke) i izvršne vlasti koja do sada nije ništa poduzela.

Prema zastupniku Aleksiću, do sada je na općinskim sudovima pokrenuto oko 3000 privatnih sudskih postupaka, a već do sada je bilo 100-tinjak prvostupanjskih presuda koje ide u korist građana koji su ugovorili kredite, čime su banke dužne vratiti prekomjerno plaćene kamate i pripadajuće zatezne kamate. Aleksić je u posjedu i 10-tak pravovaljanih privatnih presuda. U svim presudama je jasno rečeno da nema zastare. Pravomoćno kolektivnom presudom od 12. lipanja 2013. godine računa se da su svi potrošači upoznati s problemom prekomjernih kamata. To je moment kada građani stječu pravo pokrenuti privatnu tužbu na općinskim sudovima.

Vlada traži način kako pogodovati bankama

Iako Trgovački sud nije utvrdio retroaktivnost, Vlada Andreja Plenkovića se o ovom prijedlogu izjasnila negativno, smatrajući da se “ipak radi” o retroaktivnosti, te da prijedlozi Gorana Aleksića nisu u skladu s nekim odredbama Ovršnog zakona. Potpuno identičnu slučaj je postojao u Španjolskoj, gdje je Trgovački sud također presudio u korist potrošača, ali retroaktivnosti nije bilo.

78 zastupnika Sabora Republike Hrvatske je podržalo ovaj zakon. Bit će interesantno vidjeti hoće li svih 78 zastupnika, koji predstavljaju većinu, dići ruku i time spriječiti Vladu da sabotira ove doista korisne prijedloge za građane Republike Hrvatske.

>> Zbog roll up modela, Andrej Plenković treba podnijeti ostavku

Državna tajnica za gospodarstvo Nataša Mikuš Žigman, je i pored pravomoćne presude Trgovačkog suda, pokušala opravdati protivljenje zakonu koji će samo vratiti ono što je na nelegalan način uzeto hrvatskim građanima.

Reakcije drugih zastupnika

Nakon izlaganja državne tajnice za gospodarstvo, zastupnik kluba Mosta Miro Bulj je pozvao sve zastupnike Sabora Hrvatske da jednoglasno podrže prijedlog Gorana Aleksića.

Kao i uvijek, vrlo oštrog jezika je bio i zastupnik Živog Zida, Ivan Pernar:

“Gospođo Nataša Mikuš Žigman, dokle ćete vi i vaši jataci u Vladi lagati ovaj napaćeni narod i raditi budale od svih nas ovdje? Donesena je pravomoćna presuda da banke moraju vratiti preplaćene kamate, a banke je ne poštuju! Umjesto da vi kao zakonodavac prisilite banke da odluku ispoštuju vi ne radite ništa. Vi samo tu prodajete zjake i vrtite očima.

Kada kolega Aleksić daje konkretan prijedlog da se nepravda konačno ispravi da se ne mora svatko zasebno tužakati s bankama nego da se bankama da obveza da prihvate kolektivnu sudsku presudu vi to ne želite prihvatiti. Može vas biti sram! Sram može biti i cijeli HDZ koji odbija propustiti ovaj zakon za razliku od cijele opozicije uključujući čak i dio vladajuće većine.”

Kao i zastupnici Mosta i Živog Zida, postavlja se očito pitanje. Koga predstavljaju saborski zastupnici? Brane li interes naroda koji im je povjerio svoj glas ili banaka koje bez milosti gule već prezaduženu populaciju.

Izvrsna replika Pernara, pogledati!

(Logično.com)

 

Komentari

Pročitaj cijeli članak

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.