Connect with us

Društvo

Nova Jugoslavija pod njemačkim tutorstvom značila bi finis Croatiae

Objavljeno

- datum

Glavni zagovornik jugoslavenskih kreacija više nije V. Britanija. Sumnjiva je njemačka uloga u gužvama na granicama i ‘Deklaraciji o zajedničkom jeziku’

Pisac ovih redaka u ožujku 2015. godine objavio je knjigu pod naslovom „Hrvatska u žrvnju Jugosfere“. Dobar dio knjige – što je jasno vidljivo iz naslova – bavi se temom jugoslavenskih asocijacija kroz povijest, kao i modernim derivatima istih poznatima kao „Zapadni Balkan“ odnosno „Jugosfera“ – donosi direktno.hr.

Uvodni esej u knjizi problematizira britansku ulogu u kreiranju jugoslavenskih integracija u posljednjih stotinjak, pa i nešto više godina. Upravo je Velika Britanija uz Francusku bila glavni „vanjski“ promicatelj i čuvar jugoslavenske ideje koja se je dva puta nastojala provesti kroz monarhističku i kasnije komunističku Jugoslaviju. I nakon hrvatskog osamostaljenja Velika Britanija – koja je na Hrvatsku gledala kao na potencijalnog njemačkog saveznika – najviše je bila angažirana na provedbi projeka „Zapadni Balkan“ koji je Hrvatsku u perspektivi ponovno želio geopolitički i kulturološki „reintegrirati“ u prostor bivše Jugoslavije.

Ulaskom u EU 2013. privremeno su oslabljene „jugosferske“ tendencije, a pozornijim promatračima europske geopolitičke scene nije promakla niti činjenica da je otočka diplomatska velesila u mnogim aspektima promijenila svoju politiku prema ovome dijelu Europe. Konkretno, Britanija – koja je prije toga redovito igrala na kartu Srbije – povukla je nekoliko poteza koji se bez ikakve dvojbe mogu okarakterizirati protivnima srbijanskim nacionalnim interesima. Prije svega riječ je o rezoluciji UN-a o Srebrenici, iza koje je stajao britanski rukopis, a Velika Britanija poslala je i svoju zastavu na proslavu 20. obljetnice vojno-redarstvene akcije „Oluja“, što je svakako iznenađujući potez ako imamo u vidu da je upravo diplomacija te države odigrala ključnu ulogu u kriminalizaciji Domovinskog rata na široj međunarodnoj sceni. I dok je „perfidni“ Albion putem Slovenije nastojao pod svaku cijenu usporiti hrvatski ulazak u EU (blokada je započela nakon posjeta britanske kraljice Ljubljani), direktorica  Odsjeka za istočni Jadran u britanskome Ministarstvu vanjskih poslova Karen Pierce izjavila je kako bi britanska Vlada bila spremna „pokušati prečicom progurati Srbiju kroz neke mehanizme Europske zajednice i NATO-a“.

Rat u Ukrajini i Vučić-Merkel politički „savez“

Razlozi kasnije promjene britanske pozicije prema Srbiji (britanska blokada poglavlja 23 u pregovorima sa Srbijom) svakako su mnogi, no mišljenja sam kako je glavni razlog početak rata u Ukrajini u proljeće 2014. koji nužno podrazumijeva i srbijansko svrstavanje prema tom sukobu. Na Srbe neki zapadni krugovi gledaju kao na „male Ruse“, pa je logično da se na Srbiju gleda kao na potencijalni ruski „trojanski konj“ u Europi. K tome, nekako u to vrijeme, vlast u Srbiji potpuno je preuzeo bivši radikal, a današnji „naprednjak“ Aleksandar Vučić koji je slopio politički „savez“ s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Taj „savez“ nužno je doveo do promjene njemačke politike prema Hrvatskoj, koju se teško od tada može smatrati prijateljskom. Nema nikakve sumnje kako je promjeni njemačke politike prema Hrvatskoj doprinio i tzv. Lex Perković, a valja imati na umu i to da je njemačka vanjska politika u situaciji „velike koalicije“ pod snažnim utjecajem SPD-a koji nikada nije bio sklon Hrvatskoj (ministar vanjskih poslova Njemačke dolazi iz SPD-a). Činjenica da je Njemačka počela „igrati“ na Srbiju zasigurno je dovela i do promjene britanskog odnosa prema susjednoj državi.

I dok je njemački zaokret prema Hrvatskoj, odnosno Srbiji legitiman (svaka država ima pravo birati svoju vanjskopolitičku orijentaciju) ono što tjera na oprez jest činjenica da je Njemačka posljednjih godina de facto preuzela britanski vanjskopolitički obrazac prema „ovim prostorima“ koji želi stvoriti novi jugoslavenski okvir država bivše Jugoslavije. Sada već bivši njemački predsjednik Joachim Gauck u ožujku 2015. u susretu s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović izjavio je kako se je u Jugoslaviji vodio „građanski rat“, što je potpuno na tragu „jugosferske“ politike. Predsjednica je u tom slučaju reagirala državnički i ispravila svog njemačkog kolegu prigovorom kako se nije radilo o građanskom ratu, no Gauckova izjava bila je jasan indikator njemačkog zaokreta.

Njemačka želi jedinstveni „Zapadni Balkan“ kao rasadnik njemačke radne snage

Koji su pravi ciljevi trenutne njemačke vanjske politike plastično je izjava Gerharda Schrödera u rujnu iste godine o radnoj snazi iz „Zapadnog Balkana“. Naime, ovaj je bivši njemački kancelar tada predložio da Njemačka širom otvori vrata migrantima iz zemalja „Zapadnog Balkana“, i da se ljudi u tim zemljama školuju po njemačkom sustavu. „U tim zemljama možemo otvoriti njemačke centre za osposobljavanje, kako bi mladi ljudi stekli kvalifikacije za njihovo tržište rada ili kako bismo ih jezično, kulturno i profesionalno pripremili za osposobljavanje u Njemačkoj. I trebali bismo im dati priliku da žive u Njemačkoj nakon što uspješno i na vrijeme dovrše izobrazbu. Tako će sve strane imati koristi jer će zemlje porijekla dobiti bolje kvalificirane radnike, a Njemačka će ublažiti nestašicu stručne radne snage“ – eksplicirao je Schröder svoju ideju.

Govoreći neezopovskim rječnikom, bivši njemački kancelar de facto je tada predložio model po kojemu bi se zemlje tzv. Zapadnog Balkana tretiralo kao kolonijalni rasadnik njemačke radne snage, odnosno kao mjesto odakle će Njemačka regrutirati „rezervnu armiju kapitala“ za potrebe njemačkog tržišta. Takav prijedlog za svakoga razumnog čovjeka ima rasistički prizvuk, odnosno miriši na podjelu na višu i nižu klasu ljudi, što opasno podsjeća na neke ideologije iz vremena prije Drugoga svjetskog rata. Ako pak imamo na ovaj cilj njemačke vanjske politike, onda je posve logično da Njemačkoj odgovara politički, jezično i gospodarski integrirani prostor bivše Jugoslavije kao interesna sfera preko koje će gospodarski najmoćnija država Europe ostvarivati svoje ekonomske probitke. Ideja da Njemačka može vladati „ovim prostorima“ po britanskom obrascu dugoročno je posve promašena i neostvariva, no ovakve tendencije posve sigurno ne odgovaraju Hrvatskoj s obzirom na to da je svaka jugoslavenska ideja negacija hrvatske ideje.

S druge strane, nakon britanskog izlaska iz EU Njemačka dodatno ojačava svoju poziciju najmoćnije europske države, tako da nije teško predvidjeti daljnje inzistiranje na prethodno navedenom geokonomskom projektu koji Njemačkoj osigurava hegemonsku poziciju u ovome dijelu Europe. Srbijanski premijer i budući predsjednik Vučić prije koji je dan u razgovoru za „Politico.eu“ afirmativno govorio o ideji zajedničkog tržišta na Balkanu (ideja potječe od europskog povjerenika Johannesa Hahna) te je dodao da bi to bila „stara Jugoslavija, plus Albanija“. Vučić je u istom razgovoru pohvalio i Tita: „Tito je to napravio. Bio je komunistički diktator, ali pametan čovjek. Bravar, možete li zamisliti? Ali vrlo pametan. Znao je kako povezati ljude. To je ono što trebamo: povezati ljude“. Vučić očito pretendira postati novi Tito, a u tome uživa potporu Angele Merkel za koju tvrdi da je do u detalje upućena u situaciju na „Zapadnom Balkanu“.

Lijek protiv nove jugoslavenske nakaze – ulazak u Višegredsku skupinu

U Hrvatskoj postoje simpatije za Njemačku, s obzirom na njemačku pomoć Hrvatskoj u vrijeme Domovinskog rata kao i s obzirom na to da su mnogi Hrvati posao pronašli u toj državi. Te su simpatije razumljive jer nema nikakve dvojbe da je Njemačka bila jedna od rijetkih država koje su Hrvatskoj pomogle kad je bilo najgore, no svi moramo biti svjesni da u politici ne postoje prijateljstva, već interesi, i da su se okolnosti evidentno promijenile. Mnogi i danas Veliku Britaniju vide kao glavnog zagovornika nekih potencijalnih balkanskih kreacija, no tu je zapravo riječ o intelektualnoj lijenosti i nespremnosti da se prate promjene na geostrateškoj razini. Glavni zagovornik jugoslavenskih kreacija danas nije Velika Britanija, nego Njemačka, a – makijavelistički govoreći – Hrvatska bi u otporu prema takvim tendencijama diplomatsku potporu – paradoksalno – mogla tražiti upravo na strani Velike Britanije koja će nakon izlaska iz EU nesumnjivo tražiti saveznike diljem Europe. Naravno, kad je u pitanju odnos prema „perfidnom Albionu“ uvijek je nužna velika doza opreza. Prema Njemačkoj Hrvatska treba voditi „bona fide“ politiku, no dok je god njemački cilj stvaranje „Zapadnog Balkana“ Hrvatska tu moćnu europsku državu ne može smatrati savezničkom zemljom.

Hrvatska se posljednjih dana nalazi u stanju svojevrsnog kaosa, što je posljedica dugih čekanja na granicama. Neki su analitičari primijetili da i situacija s čekanjem na granicama nije bez „jugosferskog vraga“. „Moguća uloga njemačke politike i u ovim gužvama na hrvatsko-slovenskoj granici također budi dodatnu sumnju, s obzirom na sve manje skrivene planove ostvarivanja njemačke dominacije na Balkanu obnavljanjem jugoslavenskih integracija. Narušena turistička sezona zbog nesnosnih gužvi na granici, rušenje prerađivačke industrije kroz domino efekt preko financijski preizloženoga Agrokora, sve su to mogući scenariji kojima se Hrvatsku može na silu pokušati približiti Srbiji kada je već potpuno iluzorno očekivati da bi se Srbija mogla ubrzano razviti i tako približiti Hrvatskoj, a kamo li Europskoj uniji kojom, za razliku od Balkana, već snažno dominira Njemačka“ – stoji u jednoj analizi na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća.

Tzv. Deklaracija o zajedničkom jeziku pod njemačkim tutorstvom

A kao što je primijetio dr. sc. Ivica Šola, i iza tzv. Deklaracije o zajedničkom jeziku kriju se potpora dijela njemačkih slavističkih krugova. „Deklaraciju ovih jugoslavenskih nacionalista financirale su dvije njemačke zaklade – Kulturstiftung Alianz i Forum ZFD koji je izravno naslonjen na važne institucije njemačke države (Bundesministerium für wirtschaftliche Zusammenarbeit und Entwicklung), koje, kako je rekla i Angela Merkel u susretu s Vučićem uoči izlaska ove velikosrpske deklaracije, Srbiju vide kao ‘ključ stabilnosti’ i lidera u regiji. Financiranjem ove jezične unitarističke agende koja, među inim, negira jedan od stožera svake nacionalne samobitnosti, a to je (hrvatski) jezik, Njemačka se izravno upliće, na drastičan način, u unutarnje stvari RH, udarajući u temelj svakog nacionalnog identiteta, a to je jezik. K tome treba dodati da znatan broj njemačkih slavista misli slično ili identično o ‘zajedničkom’ jeziku kao Snježana Kordić“ – piše Šola.

Jezikoslovka prof. dr. sc. Sanda Ham smatra kako ova Deklaracija ne može ugroziti hrvatski jezik u Hrvatskoj, ali da može izvan granica RH. „Hrvatski je jezik danas i službeni jezik EU i sama ga ta činjenica i formalno izdvaja od srpskog, bosanskog i crnogorskog. Sarajevska obznana ne može ugroziti hrvatski jezik u Hrvatskoj, ali može izvan granica. Pokušaj je to stvaranja jezika koji bi bio zajednički stanovnicima BiH bez obzira na njihovu stvarnu jezičnu i nacionalnu pripadnost. Stvori li se takav jezik, a manifestno mu se teži, pokušat će se sljubiti s crnogorskim i srpskim i kao takav ‘zajednički jezik’ ponuditi EU na prihvaćanje i oslužbovljenje“ – izjavila je Ham u razgovoru za već spomenuti Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća“. BiH je kao „Jugoslavija u malom“ u svim jugo-kombinacija ključna država, pa nas ne treba čuditi eksperiment koji proklamira jugoidna Deklaracija.

Kad su u pitanju unutarnji mogući saveznici „Zapadnog Balkana“ u njemačkom izdanju, onda ne treba sumnjati da bi jugoidna ljevica objeručke prihvatila takav projekt, neovisno tko iza njega stoji. HDZ kao državotvorna stranka, ako zbog ničeg drugog onda zbog svojih birača, mora se izjasniti protiv njega, no ako imamo u vidu bliskost HDZ-a i CDU-a, možemo očekivati snažne pritiske u tom smislu. Kako bilo, najbolji lijek protiv pravljenja nove jugoslavenske nakaze, ovaj put pod njemačkim tutorstvom, predstavlja ulazak Hrvatske u Višegradsku skupinu i afirmacija vlastitih interesa na uspravnici Jadran-Baltik-Crno more. Savez zemalja između tri mora oslabio bi njemačke, ali i ruske {Rusiji također odgovara nova jugoslavenska (pa)tvorevina, a zbližavanje Rusije i Njemačke eklatantna je činjenica} hegemonske pretenzije prema Europi i očuvao suverenitet tih zemalja.

Mali narodi nemaju pravo na mnogo velikih pogrješaka, a bilo kakva nova „jugovina“ predstavljala bi finis Croatiae.

Davor Dijanović/direktno.hr

Komentari

Komentari

Društvo

THE ECONOMIST: HDZ HITA U NOVE IZBORE dok im Agrokor ne uništi rejting! ŠTO HDZ MISLI S OVOM ELITOM POSTIĆI NA IZBORIMA!?

Objavljeno

- datum

Isti dan kada su vladajući HDZ i HNS na, čini se, podmukao način prekinuli rad Saborskog povjerenstva za Agrokor (stručne službe dobile nalog da jave svjedocima da ne dolaze, iako Sabor nikakvu odluku o prekidu rada nije donio), HINA je prenijela vijest britanskog The Economista da se premijer Plenković sprema za izvanredne parlamentarne izbore!

”Koalicijska Vlada predvođena konzervativnim HDZ-om je slaba, a premijer Andrej Plenković mogao bi sazvati ranije izbore kako bi iskoristio snažan rejting stranke. Ako osigura čvršći mandat, Vlada će pokušati ograničiti veliki javni dug i potaknuti domaće investicije”, pišu analitičari uglednog poslovnog tjednika.

I premda se vijest da će HDZ raspisati izbore dok na njih traje rafalna paljba zbog propasti Agrokora, mnogima može učiniti kao najobičnija ‘novinarska patka’, bolji poznavatelji prilika tvrde da je The Economist na dobrome tragu. Osobe bliske vrhu vladajuće stranke kažu, naime, da stranački čelnici već neko vrijeme najozbiljnije razmišljaju o raspisivanu prijevremenih izbora, kako bi iskoristili začuđujuće dobar rejting HDZ-a i potpuno rasulo u oporbi.

Naši izvori ističu da su u HDZ-u svjesni da desnica u Hrvatskoj praktički i ne postoji (Hasanbegović i Esih istrošili su se na posve marginalnim temama, a nitko drugi s desna ne uspijeva dobiti prostora u javnosti), dok je ljevica i dalje obezglavljena, razjedinjena i kaotična.

Most je, pak, izgubio vjerodostojnost kroz stalno isprazno kritiziranje bez nuđenja rješenja, dok Živi zid nikako da oživotvori neku svoju inicijativu (najavili referendum o porezu na nekretnine pa zašutjeli, najavili izjašnjavanje o uvođenju eura, pa opet stali…).

Uz takvu oporbu, HDZ i dalje bilježi daleko najbolji rejting – unatoč svim propustima, aferama i skandalima.

Sada je pravi trenutak?

Svjesni pak činjenice da Ivica Todorić neće stati s objavama na blogu, zbog čega će odzvanjati sve jače ‘eksplozije’, odnosno skandali koji će se moći povezati s pojedincima iz HDZ-a – vrh stranke smatra da je sada najpovoljniji trenutak za raspisivanje izbora. U prilog im, kažu insajderi, ide i činjenica da bi na još jednim prijevremenim izborima izlaznost bila vrlo slaba, što znači da bi glasovala samo ‘stranačka vojska’, dok bi većina ostalih građana uglavnom ostala kod kuće. Poznato je da HDZ ima najveću i najposlušniju stranačku bazu, zlobnici bi rekli – vojsku uhljeba, što bi im najvjerojatnije donijelo još bolji rezultat nego na prethodnim izborima.

Potvrdu informacije koju je objavio ugledni britanski tjednik, a koju je novinar Dnevno.hr-a i ranije čuo od osoba bliskih vrhu HDZ-a, pokušali smo dobiti od članova vodstva stranke. No svi s kojima smo razgovarali, izbjegli su konkretan odgovor.

”Obratite se glasnogovorniku, gospodinu Jabuki”, kratko je poručio Milijan Brkić.

”Nisam čuo ništa o toj mogućnosti. Još ću se raspitati pa se možemo kasnije čuti”, kazao je bivši ministar vanjskih poslova, Miro Kovač.  Kasnije se nije javljao na pozive.

”Nisam ovlašten davati informacije o mogućim prijevremenim izborima. Obratite se glavnom tajniku, Jandrokoviću ili političkom tajniku Stieru”, poručio je pak Vladimir Šeks, glavni ideolog stranke.

Zvali smo i Jandrokovića i Jabuku, ali se ni glavni tajnik ni glasnogovornik HDZ-a nisu odazvali na pozive. Ni Davora Ivu Stiera nismo uspjeli dobiti.

Upit smo stoga poslali mailom.

”Ima li istine u informaciji koju je objavio The Economist, da premijer Plenković i vrh HDZ-a razmišljaju o prijevremenim izborima, kako bi učvrstili svoju poziciju i iskoristili rasulo oporbe? Kada će biti izbori i što bi premijer Plenković i HDZ na taj način ostvarili: kakvu korist za građane, a kakvu za HDZ?”, upitali smo glasnogovornika HDZ-a, no do objavljivanja ovog teksta odgovore nismo dobili.
 

Za analizu vijesti o izglednim prijevremenim izborima zamolili smo i politologa Anđelka Milardovića.

”The Economist je ozbiljan list, što znači da tu vijest ne bi objavili da nisu imali insajdersku informaciju. No, postavlja se pitanje učinkovitosti još jednih izbora. Pametnije bi bilo da ispune predizborna obećanja i promjene izborno zakonodavstvo, nego da idu na izbore po starim pravilima.

Nema svrhe uz ovakvo zakonodavstvo ići na izbore, kada ćemo opet imati ‘status quo’. To vodi daljnjem zaostajanju i iseljavanju mladih. Nužno je uvođenje anti-oligarhijskih pravila, kako nitko više ne bi mogao biti na funkciji duže od četiri godine. Od lokalnih političara, državnih dužnika, čelnika političkih stranaka pa do direktora javnih poduzeća. Tako bi omogućili provjetravanje i cirkulaciju ljudi i ideja”, ističe dr. Anđelko Milardović.

Dodaje potom da mladi nemaju vremena čekati da se nešto u Hrvatskoj promijeni.

”Netko bi napokon trebao imati hrabrosti za reforme, pa makar izgubio izbore.Poslije bi se vratili na vlast. No raspisivati izbore samo da bi se vladajući još više učvrstili čin je čistog egoizma! Ne ide se na birališta zbog građana, već da bi oni čvršće zasjeli u fotelje. To nema smisla. Dok se ne izmjene izborna pravila, dok se ne promijeni izborna geografija (izborne jedinice), dok se ne srede birački popisi, izbori nemaju smisla. Biračke bi spiskove trebalo dovesti u red zbog Srba koji dolaze ‘Lastom‘ uz novčanu pomoć ‘Pupovac d. o. o.‘, ali i zbog Hrvata iz BiH koji glasuju u Hrvatskoj. Nesređeni popisi najviše koriste SDSS-u i HDZ-u, dakle ovima koji obnašaju vlast. Kada bi se popisi sredili, ne ne bi bilo pobune kada organizatori ne plate ovima što autobusima stižu iz Beograda na birališta u Hrvatskoj. To je lakrdija, a ne demokracija”, primjećuje Milardović.

Kaže da bi trebalo jačati sustav preferencijalnog glasa te bi izborni prag trebalo povisiti na 6 posto.

”To bi natjeralo sve sa sličnim programima da se udruže. Trebalo bi zabraniti predizborne koalicije da bi se znalo koliko je tko dobio. Nužno je uvesti i unutarstranačku demokraciju, legalizirati frakcije. Jer ako postoji konkurencija u državi, zašto je ne bi bilo u strankama? Nedemokratske stranke ne mogu iznjedriti demokratsko društvo. No, bez tih promjena je besmisleno raspisivati izbore.  Što će građani imati od toga? Osobno, više ne izlazim na birališta. Ni neću, dok se ne promijene pravila”, naglašava jedan od rijetkih politologa koji se ne ustručava govoriti protiv establišmenta i koji nije vezan ni uz jednu političku opciju, poput većine svojih kolegica i kolega sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

Tumači potom da je velika apatija u društvu te sve veći val iseljavanja rezultat dugogodišnje statusa quo.

”Samo partijski kadrovi će glasovati. Na birališta će uhljebi. Drugi neće. Zato i nema reformi. Na duge staze, to je put u propadanje. Sve se radi zbog egoizma. Nema političke kulture koja bi ih natjerala da misle na dobrobit građana, a kmetski mentalitet Hrvata im dopušta da rade što god požele.

No, jednoga dana, nitko neće izaći na izbore, jer više neće biti ljudi! Treba upaliti alarm. Treba dramatizirati, dok ne bude prekasno. Kako netko može biti toliko egocentričan da se zaklinje u Republiku Hrvatsku, drži ruku na srcu i radi sve za sebe? Hrvatima nitko nije kriv. Mi nemamo ozbiljnog vanjskog neprijatelja, već su Hrvati najveći neprijatelji sami sebi. Kada shvate da je ovo put u propast, možda se osvijeste. Ako im je stalo do života. Ako ne, onda je to odustajanje od života. Kapitulantski pristup”, ne štedi nikoga Milardović.

Nastavlja riječima da mi samo stenjemo, dok nas oni ‘guze’.

”Guze prema unutra, a prema van se namještaju drugima. Da ih ‘guze’, slikovito je hrvatsku zbilju opisao osebujni politolog.

Zaključio je da je, zbog svega navedenog, on apsolutno protiv prijevremenih izbora.

Damir Kramarić/izvor

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Ruski institut za molekularnu genealogiju znanstvenim dokazima srušio srbske povijesne krivotvorine

Objavljeno

- datum

Ruski znanstvenici dali su razmjerno veliki obol u konkretnom razobličavanju srpskih kvaziznanstvenih umotvorina kojima neumorno i uporno obasipaju svijet.

Na temelju obimne analize haplo grupe I2 a2, što u najvećoj mjeri pripada dinarskom tipu čovjeka, Rusi su ustvrdili da je to glavna genetička značajka ljudi cjelokupnog hrvatskog etničkog i povijesnog prostora u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Ruski znanstvenik i stručnjak za oblast molekularne genealogije Vadim Verenič zaključuje kako izvorna je hrvatska haplo grupa I2 a2, osim u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori kao apsolutno dominantna u sve tri države, prisutna još i u širokom pojasu Karpata, te u Poljskoj i Ukrajini.

Vadim Verenič je napravio usporednu analizu tablica haplo grupe R1a i I2 a2, te potom izveo i jedinstvenu kombinaciju dvije haplo grupe objedinjene u cjelinu. I tako na ljestvici grupe R1a rezultati izgledaju ovako:

Poljaci 57, Bjelorusi 50,9, Rusi 53,1, Ukrajinci 44, Česi 36,9, Slovaci 38, Mađari 25,6, Slovenci 38,7, Hrvati 41,7, zatim svi stanovnici Bosne i Hercegovine po ruskom kriteriju razvrstani u dvije skupine i to kao Bosanci 46,5, Hercegovci 66 i kraju još i Srbi 31 i Makedonci 29,1.

Na sljedećoj tablici kombinacija haplo grupa I1a2 i R1a1, stvari postaju jasnije i vidljivije i golim okom i bez matematičkih operacija brojevima. Na toj tablici sabrane dvije haplo grupe I2a2 i R1a1 daju sljedeće rezultate: Bosna i Hercegovina 50 + 63,5, Hrvatska 42 + 71, Srbija 34,5 + 49,5, Rumunjska 26 + 44, Slovenija 22 + 56,5, Ukrajina 21 + 64, Bjelorusija 18 + 67, Mađarska 15 + 47,5, Rusija 10,5 + 56,5, Slovačka 10 + 52 i Poljska 9 + 64. Od posebnog su značaja ove cifre navedene kao druge po redu jer zbrajaju haplo grupe I2 a2 i R1 a1.

Iz toga je razvidno da Hrvatska ima koeficijent 71, te su joj najbliže po ukrštenoj haplo grupi Bjelorusija sa 67, Poljska sa 64 i Bosna i Hercegovina sa 63. U tom rangiranju je Srbija na temelju svestranog i dugogodišnjeg istraživanja ruskih znanstvenika genetski najbliža Rumunjskoj i Mađarskoj. Jer, Srbija ima drugu i odlučujuću kolonu kombiniranih haplo grupa s koeficijentom 49,5, Mađarska ima 47,5, a Rumunjska 44. Nema dvojbe da bi im u društvu bila i Bugarska da su je Rusi uopće analizirali, ali i ovako izvedeno istraživanje nedvosmisleno potvrđuje da su Srbi i genetskom strukturom posve drukčijeg sklopa od Hrvata, iako oni uporno, tvrdoglavo i bez ikakvog uporišta u znanstvenim dokazima već desetljećima unatrag pokušavaju uvjeriti cijelo čovječanstvo u svoje beskrajne laži, na kojima onda grade svoje dobro poznate povijesne krivotvorine svake vrste, kao i propale velikodržavne projekte.

 Neprijeporno je kako će i ovakvo ruskog znanstveno otkriće, smješteno u njihovom institutu znanosti u Moskvi, biti pravi glogov kolac zabijen u srpsku riznicu laži, prevara i podvala. Ni stari, ali ni novi povijesni orisi realno ne idu Srbima kao privitak u stalnim i bezgraničnim tlapnjama da su bili posvuda i da je suvremena civilizacija potekla od njih. Tako krivo Srbi uče totalnim neistinama djecu u školama i tako siju možebitno novo sjeme zla u svome okružju. Jer, novi naraštaji odgojeni su na istim lažima kojima su stariji Srbi kretali u osvajačke ratne pohode prije četvrt stoljeća. Srbima je svakako najbolnije to što ih u ranom srednjem vijeku ruski povjesničari gotovo nigdje i ne spominju, niti kao zasebno pleme, a kamoli narod. Srbi su mlada nacija, produkt druge polovice devetnaestog stoljeća i teško im je prihvatiti tu spoznaju kao jedinu i pravu istinu. Još im je najteže suočiti se sa činjenicom da njihovi voljeni uzori Rusi za hrvatsko ime i za hrvatski narod i državu znaju još i prije doseljenja Hrvata na današnje prostore u sedmom stoljeću. Jer, ruski povjesničari čuvaju u svojim arhivama i u Moskvi i drugdje po Rusiji da se ime naroda Hrvata javlja već u drugom stoljeću.

U doba vladara Tanaisa živjeli su Hrvati sve do ušća Dona u Azovsko more. Ime Horvat ( Choroathou ) zabilježeno je još za vladavine Tanaisa Savromata Drugog ( 174 – 210 godine nove ere ), onda i u doba njegovoga nasljednika na tronu Riskuporida Trećeg ( Rescuporides ), koji je vladao od 210 – 228. godine, a nakon njega i vladara koji je vlastitim imenom Horvat bio nositelj vladarske titule i punim imenom i prezimenom bio je Horvat Sandarsiev (Choroathos Sandarsion). No, hrvatsko ime se i poslije toga pojavljuje, opet znatno prije velike seobe naroda Europe u sedmom stoljeću kad i Hrvati dolaze 626. najprije na obale Jadrana, onda i diljem kontinentalnih i prostranih područja od srednjeeuropskog panonskog podneblja, preko cijele današnje Bosne i Hercegovine i na krajnjem jugu Mediterana sve do ulaza u Otrant i krajnje točke hrvatskih južnih predjela kod grada Valone na samom jugu današnje Albanije. Ime Hrvata sačuvano je i u sarmatsko – alanskim zapisima u vrijeme pedesetogodišnjeg postojanja Bosporskoga carstva. I tako se za ime Hrvata znalo i u doba vladara Bosporskog carstva Teirana ( 275 – 279 ), Totursa ( 285 – 310 ) i Radamsada ( 309 – 322 ). I sve podrobnije o tome može se pronaći u djelu Totur – Basileus Bosporskog carstva. Još dodajmo kako ruski povjesničari ističu da je kod plemena Alana na Kavkazu bio običaj da nose srednje ime Horvat, a Rusi to dovode u vezu zajedničkih korijena s precima današnjeg iranskog naroda koji je i tada tamo obitavao. Hrvatsko ime ostalo je uklesano i sačuvano i u arheološkim kamenim iskopinama današnjeg Irana. To tvrde i ruski povjesničari. I u znamenitom djelu Konstantina Porfirogenita “De administrando imperio” ( “O upravljanju carstvom”) stoji jako bitna pojedinost, koju srpski povjesničari uvijek preskaču i prešućuju. No, eto, nije promaklo Rusima da u toj knjizi bizantskog slavnog povjesničara piše da se Hrvatska sastoji od četrdeset županija kojima upravlja ban i da je banska titula kao vladarska poznata samo u hrvatskom narodu i nigdje više.

Srbima se onda ostaje upitati otkud utemeljitelju dinastije Nemanjića Stefanu Nemanji titula velikog župana i kako to da je Srbija puna lokaliteta s imenom župa, sve do današnjih dana. Primjerice, Župski Aleksandrovac s poznatim brendom vina znano kao Vino Župa Aleksandrovac u blizini Kruševca, već prema blagom zemljopisnom istoku Srbije. Srbi nemaju ni odgovora o podrijetlu naziva Mačvanske banovine i Beogradske banovine, već duboko u srednjem vijeku do pred sami dolazak Turaka u te krajeve. U nedostatku dokaza, ostaje im samo izmišljati razne bedastoće.

Zaključak je više nego jasan.

I Rusi odlično znaju za hrvatsko ime i za postojanje hrvatskog naroda još od drugog stoljeća nove ere. Kroz stotinu godina to su već dva tisućljeća hrvatske nazočnosti na svjetskim zemljovidima i u povijesnim zapisima. S druge strane, ime Srba i Srbije pojavljuje utemeljeno u državnosti nacije se tek u posljednjih dvije stotine godina. Prije invazije Turaka to su bili Rašani i Raška bez ikakvih ozbiljnijih poveznica sa Srbima, što su Srbi političkom i kvaziznanstvenom promidžbom iskonstrurali u posljednja dva stoljeća. Na Srbima je doista teška zadaća u pokušaju negiranja sabiranja i oduzimanja brojeva. Htjeli bi Srbi uvjeriti cijeli svijet da  njihovih dvije stotine godina narodnog  postojanja traje više nego hrvatskih dvije tisuće godina postojanja na ovome planetu. Ali, to im je Sizifov posao, jer istina leži pohranjena na sigurnom mjestu u povijesnim arhivama od Rima do Moskve i od Carigrada do Londona.

Dragan Ilić/HOP

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

“Čuvari bleiburške uspomene” u Splitu

Objavljeno

- datum

 “POČASNI BLEIBURŠKI VOD”  Hrvatska udruga Benedikt, Počasni bleiburški vod i Hrvatski križni put – Središte za istraživanje komunističkog totalitarizma i njegova naslijeđa

pozivaju Vas na predstavljanje knjige “Čuvari bleiburške uspomene – Počasni bleiburški vod 1952.-2017.” autora Bože Vukušića, koje će se održati 30. studenog 2017., četvrtak, s početkom u 19 sati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu (Zrinsko-frankopanska 19).

Uz autora knjigu će predstaviti Ivan Beljan, u ime nakladnika knjige, dr. sc. Ivan Mužić, recenzent, dr. sc. don Mladen Parlov i Vice Vukojević.

U glazbenom dijelu nastupit će tenor Špiro Boban i pijanistica Rozarija Samodol, a kroz program će voditi Danira Matijaca.

Radujemo se Vašem dolasku!

Izvor: hu-benedikt.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.