Connect with us

Sci/Tech

Njegovu priču nitko nije opovrgnuo: Čovjek koji je ušao u NLO, evo što je vidio …

Objavljeno

- datum

Kanađanin Steven Mičalak jedan od rijetkih ljudi koji mogu tvrde da su se susreli s NLO-om, a koji može to i dokazati zahvaljujući opeklinama.
Davne 1967. godine, industrijski mehaničar i geolog Steven Mičalak, uživao je u vikendu u parku Vajtšel, koji se nalazi oko 120 kilometara od njegovog doma, nenaseljen je i bogat je mineralima.

Kao geolog amater, on je čuo da su drugi rudari pronašli srebro u parku i želio je da okuša svoju sreću.
Mičalak je 19. svibnja započeo put iz svog doma u Winnipegu do parka, provevši noć u motelu. Rano ujutro, on se zaputio u potragu za dragocjenim metalom. On nije mogao znati da će pronaći metal, ali u nekom drugom obliku.
On je prvu polovicu dana kopao, tražio i pregledao, ali oko podneva je tišinu poremetilo gakanje uspaničenog jata gusaka.

Zapitavši se što ih je uplašilo, Mičalak je pogledao gore i ugledao dva objekta u obliku cigara kako se ubrzano približavaju Zemlji. Kako su se ovi objekti približavali, postajalo je sve jasnije da su u stvari u obliku diska.
Jedan je ostao u zraku dok je drugi sletio na jednu zaravan oko 45 metara od mjesta na kojem je stajao Mičalak.
Nakon par trenutaka, objekt u zraku je počeo mijenja boje od narančaste do sive i odletio je ka zapadu, nestavši u oblacima. Onaj na Zemlji je promijenio boju u boju “vrelog nehrđajućeg čelika” i počeo svijetli zlatnim sjajem.
Srećom, Mičalak je nosio masku za varenje kako bi mu oči bile zaštićene od komadića kamenja, inače bi oslijepio narednog trenutka kada je snažno svjetlo pojavilo iz jednog od otvora na donjoj šasiji objekta.

On je ubrzo nakon toga počeo skicira objekt, čiji je promjer iznosio oko 12 metara i koji je bio visok 3 metra.
Iz letjelice se širio topao, jedva osjetan miris sumpora i čuli su se različiti električni zvuci.

Vrata široka 60 cm su se otvorila na letjelici, a zatim su se čula dva čovjekolika glasa iz unutrašnjosti letjelice. Mičalak je odlučio da priđe malo bliže.
On je bio uvjeren da je u pitanju neko eksperimentalno vozilo iu šali je rekao: “Jenkiji, imate li problem? Izađite pa ćemo vidjeti kako ga riješiti “.
Pošto nije dobio odgovor, on je ponovio svoj pozdrav na ruskom, francuskom, talijanskom, njemačkom i još jedanput na engleskom, ali nitko se nije odazivao

Mičalak je zatim uradio ono što bi bilo koji radoznali čovjek uradio – zavirio je unutar NLO-a. Odande je dopiralo jako svjetlo, vidio je nešto što je izgledalo kao komandna ploča i holograme. Takoreći, klasična oprema letećeg tanjura.

Pomislivši da ga neće dočekati s dobrodošlicom unutra, Mičalak je izašao van točno u trenutku kada su tri panela prekrila otvor kao roleta. Prilično uglačana površina letjelice mu je privukla pažnju. Podsjećala je na obojeno staklo i razlagala je sunčeve zrake na “srebrnasti spektar”.

Kao mehaničar, on je brzo primijetio da nema znakova probave ili spojeva i prešao je svojom rukavicom preko neobičnog materijala. Kada je privukao ruku, primijetio je da je njegova rukavica bila oprljen.
Odjednom, letjelica je počela da se okreće i Mičalak se našao točno ispred ispusnog ventila. Bio je veličine 15 cm i bio je u vidu redova okruglih rupa.

Val vrućeg plina ga je pogodio ravno u prsa, zapalivši njegovu majicu i nanoseći mu jak bol. Dok je cijepao odjeću sa sebe, Mičalak je bacio posljednji pogled na NLO.

Na nalazištu nije ostalo nikakvih tragova koji bi ukazali na to da se tu nalazio NLO.
Mičalak je shvatio da mora otići u bolnicu. Imao je glavobolju, mučninu i hladan znoj.
Nažalost, zbog udaljenosti lokacije, on nije mogao stići do motela prije 16h. Pošto je najbliži dostupni liječnik bio na 67 kilometara od njega, on je odlučio vratiti u Winnipeg, gdje je otišao u lokalnu bolnicu.

Narednih godina, Mičalaka su pregledali razni liječnici u Kanadi i SAD. Mjesto slijetanja je istraženo od strane raznih vladinih snaga: RCAF (Kraljevske kanadske zrakoplovne snage), CFB (Baza kanadskih snaga), RCMP CID (Odjel za istraživanje zločina) i mnoge druge.

Nalazište su također ispitali APRO (Organizacija za istraživanje zračnih fenomena) i Kondon odbor.
Unatoč silnom istraživanju i navodima svjedoka, slučaj je zabilježen kao neriješen.

Do sada još nitko nije uspio diskreditira Mičalakovu priču. On je dobio podršku mnogi stručnjaka za NLO-e koji vjeruju da je sve što je on ispričao istina i da ga je stvarno opekao NLO.

Izvor: Webtribune.rs

Komentari

Komentari

Sci/Tech

ŠOKANTNA ISTRAŽIVANJA: Pogledajte što su pokušali u SSSR-u!

Objavljeno

- datum

Danas je veoma popularna fraza prema kojoj „ne postoje rase; postoji samo ljudska rasa.“ Tehnički gledano, to je sasvim netočno, budući da su ljudi biološka vrsta, a definicija određuje vrstu kao:

… grupu prirodnih populacija rasplodno izoliranih od drugih grupa. Rasplodna izoliranost znači da se jedinke tih populacija iz nekog razloga međusobno spolno ne razmnožavaju, odnosno da njihovo eventualno potomstvo nije plodno.

Međutim, početkom 20. stoljeća u tadašnjem Sovjetskom Savezu, došlo je do pokušaja dokazivanja da je ljudska vrsta mnogo više uključiva nego što se to smatralo.

Ilya Ivanovič Ivanov

Ilya Ivanovič Ivanov | Izvor: Wikipedia Commons

Profesor i istraživač biologije, Ilya Ivanovič Ivanon, bio je specijalist za životinjsku reprodukciju te je prvi izvršio umjetnu oplodnju. Ta tehnika bila je osnova za njegov daljnji cilj – hibridizaciju. Ivanov je uspio križati nekoliko različitih tipova životinja: govedo i bivola, govedo i antilopu, zebre i magarce, štakore i miševe, miševe i zamorce, zamorce i zečeve itd.

Takvi eksperimenti poprilično su zamutili definiciju onoga što se smatralo „udaljenim vrstama“. Ipak, pod prirodnim nagonom, ove životinje unatoč mogućnosti međusobnog razmnožavanja, preferirale su to činiti isključivo unutar svoje vrste, osim pod djelovanjem neprirodnih utjecaja. Tu je svoju ulogu odigrao upravo Ivanov.

Godine 1910., na Svjetskom kongresu zoologa objavio je ideju spajanja ljudi i majmuna, što je mnoge poprilično šokiralo.

Je li to moguće? Ljudi i čimpanze imaju 98 posto sličnosti DNK. Dok ljudi imaju 23 para kromosoma, čimpanze imaju 24. Ipak, Ivanov je unatoč različitim brojevima parova kromosoma već uspio križati pojedine tipove životinja, pa je tim slijedom odlučio pokušati.

Majmunska posla

Ilustracija | Izvor: UA Magazine

Usprkos neslaganju tadašnje znanstvene zajednice, Ivanov je krenuo naprijed te počeo prikupljati sredstva za ekspediciju u Afriku, gdje je namjeravao prikupiti nekoliko majmuna. Dokumenti pokazuju da su odluku podržali tadašnji vodeći ljudi boljševičkih vlasti.

Ivanov je u veljači 1926. otišao u Pariz. Slijedećeg mjeseca otputovao je u francusku koloniju Gvineju, u istraživačku postaju Kindia. Ipak, tamo nisu imali odraslih čimpanzi sposobnih za razmnožavanje, pa se Ivanov vratio u Pariz, gdje je usporedio svoje bilješke sa francuskim kirurgom imenom Serge Voronoff. Dotični je bio poznat po činjenici da je uspio presaditi tkivo s testisa majmuna na testise čovjeka.

U studenom iste godine, Ivanov se vraća u Afriku zajedno sa sinom, te su uspjeli okupiti nekoliko ženki čimpanza. Na otoku Conakry, pokušali su oploditi njih tri putem metode „turkey blaster“, odnosno ubrizgavanjem sjemena pomoću posebne šprice. Unatoč njihovim pokušajima, eksperiment nije donio nikakve rezultate.

Ovo je Ivanova navelo na pomisao da nešto radi krivu. Stoga se odlučio promijeniti pristup te je došao na ideju da žene ljudske vrste oplodi sjemenom čimpanze. To je namjeravao provesti na lokalnim ženama pod krinkom medicinskih pregleda. Ipak, kolonijalni guverner odbio je to dopustiti.

Više sreće nego pameti

Međutim, Ivanov nije želio odustati. Godine 1929., otvorio je istraživački laboratorij u gradu Sukhumi, u novoj politički nestabilnoj regiji Abhazija. Kasnije će upravo u tom laboratoriju biti provođena istraživanja utjecaja radijacije i cjepiva.

Za svoj eksperiment, Ivanov je dobio čak pet žena koje su se navodno dobrovoljno prijavile za oplodnju. Neki izvori tvrde kako je bilo riječ o zatvorenicama, pa je upitno koliko istine ima u „dobrovoljnom“ javljanju, posebice kad je riječ o Sovjetskom Savezu.

Jedini kandidat za oplodnju na strani majmuna, bio je orangutan imenom Tarzan. Međutim, on je uginuo, pa se Ivanov za pomoć obratio kubanskoj nasljednici Rosaliji Abreu. Abreu je bila prva osoba koja je uspješno parila čimpanze u zatočeništvu te je imala veliki zvjerinjak u okolici Havane. Ivanov ju je upitao bi li nekoliko njenih muških čimpanzi moglo poslužiti za oplodnju spomenutih žena.

Abreu se isprva složila. Međutim, Ivanov je učinio pogrešku upitavši Charlesa Smitha iz Američkog udruženja za napredak ateizma, da mu pomogne oko financiranja projekta. Smith je bio popriličan showman, pa je prijedlog Ivanova objavio u novinama.

Rezultat je bio takav da se u sve upleo tada snažni i utjecajni Ku Klux Klan, koji je zaprijetio odmazdom protiv Abreu ukoliko bude sudjelovala u eksperimentu, kojeg su nazvali „abominacijom Stvoritelja.“ Abreu se nakon toga povukla.

Kraj (koji to nije)

Eksperiment je bio magnet za nevolje od samog početka, a kasnije su se u sve umiješali i političari. Krajem 1920-ih, na političkoj sceni zavladao je Lysenkoizam – politička kampanje protivljenja genetici i znanstveno-osnovanoj poljoprivredi – koju je predvodio Trofim Lysenko, direktor Akademije za poljoprivredne znanosti. Ivanov je zbog svojih eksperimentiranja uhićen te je poslan u interni egzil gdje je umro 1932. od srčanog udara.

‘I’ll regret this in the morning’... Charlton Heston in the 1968 original Planet of the Apes.
Scena iz filma Planet majmuna. | Foto: Screenshot

Usprkos svemu tome, Ivanova nisu smatrali nekakvim šarlatanom u ono vrijeme. Dapače, njegova ranija istraživanja, prije egzibicije s križanjima majmuna i ljudi, dala su dobre rezultate, a također ih je i tadašnja vlast poticala putem ne baš beznačajnog financiranja. Štoviše, tadašnji Sovjetski Savez bio je već poznat po izgladnjivanju svojih stanovnika.

Iako priča sama po sebi nije bila neka velika tajna, ona je bila zaboravljena sve do početka 1990-ih, kada su se za javnost otvorile pojedine arhive.

Kineski znanstvenici su još 1981. ponovili eksperiment Ivanova, koji je bio uspješan. Tročlani tim znanstvenika uspio je oploditi ženku čimpanze, iako je nepoznato koja je metoda korištena. Slijedom Kulturne Revolucije, znanstvenici su poslani na rad na farmama, a oplođena čimpanza uginula je zbog zanemarivanja.

Motivi?

Većina će se logično zapitati čemu ovakvo igranje s prirodom. Prema nekim izvorima, Staljin je navodno izjavio jednom znanstveniku: „Želim novo nepobjedivo ljudsko biće, neosjetljivo na bol, otporno i indiferentno na kvalitetu hrane koju jede.

U knjizi Reginalda Urcha, The Rabbit King Of Russia, spominje se nekoliko novinskih članaka iz Lenjingrada, koje je autor sažeo:

Zatadatak ekspedicije Ivanova bio je jednostavan. On je bio otići u Kongo i, ako je moguće, navesti francusku postaju Pasteur koja tamo djeluje pod vodstvom profesora Calmette da surađuje s boljševičkim znanstvenicima kako bi uhvatili nekoliko ženskih čimpanzi. Nakon toga, Ivanov i njegovo osoblje bi uložili napore da oplode te majmune umjetnim metodama i da majke  s njihovim malim ljudskim majmunima dovedu u srce anti-božanskog društva u sovjetskoj Rusiji te dokažu da ‘Bog ne postoji’.

Prema drugim izvorima, „pozitivna eugenika“ trebala je poslužiti kako bi se dokazalo da se ljude može promijeniti na najradikalnije moguće načine, a s ciljem izjednačavanja svih ljudi u socijalističkom dizajnu sovjetskog društva.

Većina eugeničara tog vremena imali su za cilj poboljšati fizičke i psihičke osobine ljudi, te su svoje ideje promovirali upravo kroz porast inteligencije i uklanjanje bolesti. Komunistička verzija eugenike nije dijelila taj cilj, budući da bi križanje ljudi i majmuna evidentno rezultiralo stvaranjem nove manje intelektualne vrste čija bi svrha bila robovanje vlasti, a koja ujedno nikad ne bi dovodila u pitanje samu etiku te vlasti.

Izvor: Tribun

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

U Kairu, otkriven 3000 godina star egipatski papirus koji prikazuje….

Objavljeno

- datum

Drevni egipatski tekstovi kažu da je egipatski bog Ra doplivao sa zvijezda i sletio u Egipat, uspostavljajući moćnu civilizaciju. Postavlja se pitanje, da li je to bio pogrešno protumačeni mit, ili ipak postoji neko zrno istine u ovoj misteriji.

3.000 godina star prikaz na pogrebnom papirusu Djedkhonsuiefankha, na izložbi u muzeju u Kairu, otkriva točno kako se Ra-ov brod prikazao najranijim pisarima koji su stvorili ove papiruse.

Ne izgleda kako tradicionalni brod koji se vidi u drugim kasnijim prikazima, i izgledom se izdvaja kao nešto izuzetno značajno, što drevni Egipćani srastveno opisuju u svojim tekstovima kao disk koji leti i zrači jaku svjetlost!

Wayne Hershel, južnoafrički autor knjige “Skriveni spisi“, koja nudi potpuno novu hipotezu objašnjavajući obožavanje zvijezdanog boga od strane drevnih civilizacija, inzistira na tome da je ovaj prikaz tajna koja se krije iza iskonskog krilatog diska Egipta.

On podržava mnoge druge kontroverzne autore koji su sugerirali da je čudni krilati disk Egipta zapravo drevni NLO. Ali vjeruje da je ovo dio koji je nedostajao slagalici, i koji to i dokazuje. On kaže da anomalija na papirusu jasno slavi točno ono što to i jeste, leteći disk koji sija kao sunce i dolazi sa zvijezda.

Wayne Hershel sugerira da postoji još mnogo dokaza koji bi se ovdje mogli razjasniti. Nije u pitanju samo disk koji dolazi sa zvijezda, već papirus takođe prikazuje sazviježđe koje je najbliže konkrenoj zvijezdi boga Ra sa drugim zaboravljenim simbolima. Tu postoji još mnogo toga. On kaže da je još jedno važno pitanje u scenariju koji je prikazan ovde, a to je- gde je disk sletio.

On je prikazan pozicioniran na onome što bi mogla biti samo Egipatska sfinga. On uvjerljivo govori da je to pravi brod sa neba u tipičnom NLO stilu koji je sletio na čuveni spomenik Sfinge, i to je zabilježeno na drevnom egipatskom papirusu!

“To je disk sa kupolom koja zrači jako svijetlo u boji… i postavljen je na tri noge, poput tronošca. Nije ni čudo što su leđa Sfinge bila ravna.“

Wayne Hershel tvrdi da tu postoji i grobnica koja jasno prikazuje Sfingu sa glavom lava, nešto što je potpuno promaklo povijesničarima i autorima.

“Postoje ostaci onoga što izgleda kao da su ostaci lučnih vrata koja su sada puna raznih popravaka koje su se obavljale tokom nekoliko tisuća godina, i to je vidljivo na zadnjoj strani Sfingine glave!“

Dešifriranje istinskog značenja ovog papirusa je već godinama predmet rasprave među znanstvenicima. To se još uvijek objašnjava kao čudan sistem vjerovanja, poput kulta, i još uvijek je misterija.

Prvo, drevni Egipat ima najmanje pet raziličitih tumačenja geneze piktoglifa za početak, tako da su čak i preci zaboravili većinu značenja. Wayne Hershel iznosi čitavu kolekciju dokaza i pažljivo predstavlja sve to u video snimku u dva djela.

Knjiga Wayne Hershel “Skriveni spisi“, koja osporava osnove u arehoastronomiji kao nikada prije, ranije je identificirala zvijezdani obrazac koji se reproducira u osnivačkim spomenicima skoro svake megalitske drevne civilizacije.

Od te knjige, sa teorijom da je zvijezda “bogova“ identificirana na preciznoj poziciji u blizini jata zvijezda pod nazivom Plejade, on počinje da dokazuje da još dodatnih 16 ili više civilizacije širom svijeta prikazuju upravo te iste zapise.

“Gotovo sve drevne civilizacije su opsjednute zvijezdanim bogovima i njihovim početkom. Mnogi su nastavili da grade velike spomenike kao bi označili pozicije zvijezda na zemlji i praktično su svi izabrali isto, “x,“ što označava mesto njihovog konačnog spomenika unutar specifičnog zvezdanog obrasca.“

Astronomi su se uzdržali od komentara nakon što su obrasci govorili sami za sebe.

Wayne Hershel u svom zaključku govori da je ovo veoma moćan slučaj za naše ljudske pretke, koji potiču sa zvijezda.

“3.000 godina star papirus ima sve što sam tražio… kozmička adresa boga Sunca “Ra“, kako je njegov nebeski brod izgledao, i gdje je sletio…“

Drevni ljudi sigurno nisu lagali o svojim zvijezdanim bogovima.

Izgleda da su ti bogovi bili veoma stvarni, ne samo Egipćanima, već svim drevnim civilizacijama. To objašnjava zašto je toliko njih poštovalo kozmičkog bika, to je bilo sazvježđe Bika. Ono što je najvažnije, Wayne Hershel osporava egiptologe…

Ova priča je dešifrirana i ispričana….

Izvor: Webtribune.rs

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

Astronomi zbunjeni: Otkrili ogroman ‘planet-čudovište’

Objavljeno

- datum

Udaljen je od Zemlje 600 svjetlosnih godina i po svemu što se zna ne bi smio ni postojati

Prema onome što je astrofizičarima danas poznato, takve stvari u svemiru ne bi smjele postojati. Znanstvenici sa Sveučilišta u Warwicku objavili su otkriće planeta NGTS-1b, dimenzija Jupitera, koji kruži oko svoje matične zvijezde koja je veličine samo pola Sunca.

Zagonetni sustav od Zemlje je udaljen oko 600 svjetlosnih godina, a ono što je u ovoj priči je zagonentno jest to što se ništa od onoga što čovječanstvo danas zna o načinima na koji nastaju planeti, ne uklapa u kombinaciju ovako ogromnog planeta, plinovitog diva, s ovako malom matičnom zvijezdom, u ovom slučaju crvenim patuljkom. Glavni autor Warwickovog znanstvenog izvještaja je dr. Daniel Bayliss.

“Otkriće NGTS-1b bilo nam je potpuno iznenađenje. Smatrali smo da se tako masivni planeti ne nalaze oko tako malih zvijezda. To je prvi egzoplanet (planet izvan Sunčevog sustava) koji smo otkrili našim novim NGTS postrojenjem i već smo počeli otkrivati neke nove stvari oko nastanka planeta”, napisao je u izvještaju na stranicama sveučilišta.

Otkriveni planet je veličine Jupitera, otprilike za petinu manje mase, a oko svoje zvijezde kruži na vrlo maloj udaljenosti, samo 3 posto one između Zemlje i Sunca, odnosno na oko 30 puta manjoj udaljenosti nas od naše matične zvijezde. Jednom oko nje obiđe svakih 2,6 dana, drugim riječima, njegova godina traje 2,6 dana.

Unatoč tome što je zvijezda mala i relativno hladna, zbog takve blizine planeta zvijezdi srednja temperatura na površini planeta je 530°C. NGTS teleskopsko postrojenje je inače zajednički projekt ovog i nekoliko drugih britanskih sveučilišta, kojim se proučavaju planeti promatranjem njihovog prolaska ispred njihovih zvijezda u odnosu na smjer iz kojeg ih promatramo.

Tako su i ovaj planet otkrili primijetivši periodičko zasjenjavanje svjetla ove zvijezde koja stiže do Zemlje. Ispalo je da je NGTS-1b bilo vrlo teško uočiti jer je njegova zvijezda vrlo mala, te je vrlo teško da bi ga netko otkrio da nije bilo ovog projekta. A to onda znači da je lako moguće da tako velikih planeta uz tako male zvijezde diljem svemira ima jako puno, jer i malih zvijezda zapravo ima neusporedivo više od velikih.

izvor: express.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.